Jer ne mogu te riječi u sebi da zadržim

snjegić

 

Ovo zimsko vrijeme u meni sve probudi

Jer ne mogu te riječi u sebi da zadržim

Jer onaj sam koji zna bez pogleda u njene oči

Da izrekne romantičnim riječima što osjeća.

 

Kada volim… moje riječi strastveno podivljaju

Jer i one žele svu moju ljubav da dokazuju

Ne žele da bilo što nam bez razloga promakne

Da nešto ne izrečeno slučajno u srcu ne ostane.

 

Možda na neki način sretnik sam što to mogu izreći

Što rijetko bez teksta da pred njom mogu da ostanem

Al možda toliko puta svoje i njeno srce nehotično uštinem

Al na kraju zaključak bi uvijek jasan ostao.. da sam je volio.

 

Onu mušku suzu ona zna olako da mi tiho potjera

Da bez iti jedne riječi uplakano oko sve izgovara.

I tako dok šutimo, preko usana se baš razumijemo

I najdublji kutak duše tim trenutcima ljubavlju punimo.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugopjno,31.12.2018

Takav sam ne mogu kad nekog volim da to u sebi prikrivam il zadržavam

 

4

Dal sam se ono baš pred njom zaletio

dal sam totalno naivan i glup ispao

dal sam prerano srce i dušu otvorio

i sve što osjećam prema njoj priznao.

 

Takav sam ne mogu kad nekog volim

da to u sebi prikrivam il zadržavam.

Jednostavno to iz mene mora da iscuri

Moram te divne osjećanje da poklonim.

 

Ne znam možda suviše srce rizikujem

Možda mi se to ubrzo o glavu obije

Al ne mogu da šutim i to zadržavam

kad mi je užasno draga i kad volim je.

 

Jedino čega plašim sa kada zavolim

Barem do sada nekako tu voljenu

Ne svojom krivicom odjednom izgubim.

I onda se godinama bortajuć oporavljam.

 

Svih dragih trenutaka uplakan prisjećam

Pa kajem se što sam to izjavio,što sam zavolio

I zašto sam joj to suviše rano priznao

Bolje bi bilo da sam hladan bio i glumio.

 

Al džaba je moja glava čudno se ponaša

Kada voli baš jedva toj ljubavi odoljeva

Želi da sve osjećaje jednostavno razotkrije

Jer totalno poludi kada iskreno voli ne.

 

I ja sada,eto opet opet srce širom otvaram

Opet sve što u meni se stvorilo odmah poklanjam

Jednostavno savršeno divno tad se osjećam

kada svoje najdublje osjećaje širom poklanjam.

 

A onda nakon svih mojih izjava možda se ona uplaši

Možda je ona imala neke druge planove ne da zavoli.

Možda jednostavno želi da se samnom trenutno provodi

I sve svoje strasti i požude trenutno što više da zadovolji.

 

Možda je ona mislila da nam sve ovo trenutno štima i odgovara.

I kada se opet sretnemo za koju godinu možda se opet dogodi

A tko znam možda nam se zajednički put sretnički nastavi

A možda ovu moju izjavu oboje jednostavno nismo očekivali.

 

A sada sve je u njenim rukama, njen rob postajem

Može moju iskrenost da iskoristi da me uništi

Taj rizik na sebe totalno bez kajanj preuzimam

Jer neopisivu ljubav u sebi ne mogu da zadržavam.

 

Ipak ona u pravu je, daleko bolje je smireno šutjeti

Nikakve izjave pogotovo velike riječi olako davati

Jer vrijeme će na kraju price završetkom sve dokazati

Dal smo nešto jako vrijedno imali pa sačuvali

Il smo jednostavno u zabludi pukoj živjeli.

 

Toni Ljubisa Božić, Bugojno,31.12.2018

 

A ona je strašno škrta na riječima,sve prikriva u očima

 

  

Od kada smo zajedno sve mi dobijene poruke prenosi

Što joj bivši momci nude i gdje i kada skim se provodi

I sada kad sam je skoro potpuno mogu reći upoznao

Te bivše njene jadnike baš bih u detalje razumio.

 

Jer nju na usnama imati sa njom život dijeliti

Jednostavno je neopisiva sadržajna čarolija

I onda bez nje svojom krivicom očigledno ostanu

Na sve načine kaju se i opet ljubav joj izjavljuju.

 

I kada sve u detalje sagledam što smo imali

Koji sretnik sam jer sam je mjesecima imao

Njenih usana strasti i požude uzajamno dijelio

Kakvu takvu sjajnu budućnost sa njom slutio.

 

Neki njeni bivši su ostali prijatelji ona  bi rekla drugovi

Ona ih bivšim naziva i sve na sigurnoj distanci održava

A ja… gdje sam tu ja koja je moja u svemu tome uloga

Kaže da sam joj najbolji prijatelj, emotivni partner postao.

 

A tko bi tu njenu filozofiju po nekad baš teško razumio

Al moja je,baš mi je posebno draga baš posebno draga postala

I svaki moj osjećaj da ništa ne kažem ona bi razumjela

Očigledno među nama se stvorila posebna strastvena kemija.

 

A ja sam mislio da sam ja njoj kao ona meni srce osvojila

Da više nema što da se više razmišlja il kombinira

Među nama postoji vidljiva savršena ona energija

A to je ipak mora se reći od svega ipak najbitnije.

 

A da se mene pita nju bih na tron života mi odmah stavio

I ona je ta sa kojom bih bez razmišljanja sve potpisao

Da do kraja života zajedno putovanje života dijelimo

I da u svakom poklonjenom danu života sretno uživamo.

 

A ona je strašno škrta na riječima,sve prikriva u očima

Na svaki moj prijedlog sliku bi bez iti jedne riječi poslala

A onda tu njenu poruku na pravilan način treba da uvežem

Da sve što je željela reći na pravilan način ono razumijem

 

I da je to po njoj najbolja moguća trenutna kombinacija.

Ništa ne ide na silu ništa se ne fosira,sve se polako slaže

A vrijeme će sve da posloži i da napokon uveže sudbina.

Ako nam bude suđeno garant sigurno budemo zajedno.

 

Kaže da sam ja od nje jednostavniji i da ne kompliciram

Da ono što osjećam odmah na tacni srca udjeljivam

Dok je ona sasvim drugačija,ona bi jednostavne stvari

Nekako teško zakomplicirala i baš nejasno objasnila.

 

Kaže da je iskrena sa onima do kojih je njoj stalo

I zato sve meni povjerljive stvari otvorena srca izgovori

Zna da to među nama samo naša skrivena tajna ostaje

I kaže da trenutno samo meni pripada i samo moja je.

 

I ja nadam se da će to što duže ovako savršeno da potraje

I ako bude po svijetu lutala i sve mi bude priznala

A ja kakav sam bilo što da učini il možda napravi

Koliko mi se za srce vezala moj oprost bi istog trena dobila.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 31.12.2018

I uvijek između božića i nove godine tih trenutaka rado sjećam se

 

 

Kraj decembra il prosinca i eto posljednji dan lagano curi do nove godine

A snjeg škripi ispod mojih čizama dok korak žurno i usamljen  ispružam

i rado se one noći prisjećam baš malo prije svečanog nakićenog božića

Kad smo nakićeni pahuljama šetali i vidno sretno zaljubljeni ćakulali.

 

Ne pamtim tako divne božićne suhe lepršave pahulje

Da su se u jednoj čarobnoj noći igrajuć nemirom raspršile.

Tvoj glas je čarobno zvučao dok sam te sretnički pratio.

Nešto si pričala, a ja sam te posesivno gledajuć gutao.

Tako čarobno i posebno u tvojoj blizini sam tiho uživao.

 

Jednog trena htjedoh da te zaustavim pa ono strasno poljubim

Al nekako uvijek netko nenajavljen naiđe pa nas baš prekine

A tako sam požudno želio kao u onim ljubavnim filmovima

Da te strasno posesivno poljubim pa taj trenutak ovjekovječim.

 

Čak sam se za ruku da te pridržim nekako neznam zašto ustručavao

Iskreno ni sam neznam čega tim momentima sam se bez razloga plašio

Al sjećam se kao da jučer je bilo usne sam ti gladno posesivno želio

Nadam se da sjećaš se, znam i ti si tim momentima strasno željela me.

 

Datuma se baš i ne sjećam,znam da je sigurno bilo oko božića

I da smo nezaboravno jedno uz drugo nasmijani rado šetali

Voćni ledeni sok onako u mećavi ispijali,baš vidljivo očima gutali

I laganim korakom šetajuć posesivno strastveno o noći maštali.

 

A kad smo u vrelu sobu zakoračili nismo više momenta čekali

Strastveni savršeni poljubac smo dugo razmjenivali,sjećaš li se

Da bi se u neko doba zaluđeni probudili i opet požudu hranili

Da svaki mogući trenutak prepun strasti slatko iskoristimo

I da se tih prekrasnih nepojmljivih trenutaka kasnije sjećamo.

 

I uvijek između božića i nove godine tih trenutaka rado sjećam se

To se nikada ne zaboravlja,te zimske idele, šetnja između pahulja

Kad su nas zimski nanosi tjerali da se od hladnoće stisnemo

I da predugo skrivanu strast napokon u onoj noći i doživimo.

 

Hvala ti,možda te riječi premalo zahvalnosti i sreće pokazuju

Al duboko u mom srcu  a nadam se i tvom slatko podsjećaju

Da smo jedno predivno nezaboravno božićno iskustvo imali

Da smo tada našu vezu strasnom ljubavlju napokon ovjekovječili.

 

Znam da si mnogim slomljenim srcima dio mašte i pustih želja postala

Al eto koji sretnik sam iskrenu ljubav samnom si noćima dugo dijelila.

I to se nikad neće i nesmije da zaboravlja,postala si moja vječna sudbina

I sada u uglu strpljenjem napučen vjerno čekam te, da jednog dana vratiš se.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,31.12.2018 u 05:21

Jer ne mogu ono što duboko iskreno u sebi osjećam baš dugo da prikrivam

8

Dal možda ovog trena dok se magla injem ledenim tiho prikriva

U tvom srcu ljubav i strast prema meni barem malo se razotkriva.

Hajde iskreno priznaj i nemoj momenta da se sada suzdržavaš

Nemoj niti trena da oklijevaš,vrisni u duši vrisak strasti ne prikrivaj.

 

A mislima sve što o meni tog trena čarobno osjećaš tiho mi prosljeđivaj.

Bit će lakše ti,vjeruj mi kada iz sebe što predugo onu strast zaustavljaš

Napokon na tacni srca pokloniš,savršenu sreću i olakšanje tad osjetiš.

Dođe ti tim čarobnim trenutcima da bukvalno jednostavno poludiš.

 

I briga te što te začuđeno prolaznici promatraju,slijepi su oni neznaju

Jer takvu sreću vjeruj mi baš rijetki  u životu da mrvicu imaju.

Znam možda si sumnjala da si u srce mi se barem malo uselila.

Možda su te neki moji čudni postupci na trenutak i vrijeđali.

 

No ipak nisi shvatala,nisi me totalno osjećala možda sam ja griješio

Možda nisam što si očekivala tako strasno ti riječi poklanjao

Al sam te vjeruj mi tako strasno ljubio nisam trena glumio

Svu strast što sam godinama u sebi kočio tebi sam ženo  poklonio.

 

Slijepa si pored očiju tim trenutcima zbunjena možda više očekivala

Al na kraju mislim da si sve što osjećam prema tebi i shvatila.

I sada kad se možemo reći sve lijepo na neki način i posložilo

Tebe od mene je silom prilika udaljilo, al vjeruj tako strpljiv sam.

 

Nemaš pojma koliko dugo bez tvojih savršenih usana mogu da izdržim

Nemaš pojma samo zbog tebe i tvoje ljubavi kojim sve izazovima

I drugim ponudama mogu olako samo zbog tebe da odolim.

Jer si me vjeruj samo ti i tvoja iskrenost ljubav  u život vratili.

 

Od prvog dana na pravi put prepun ljubavi nanovo doveli.

Strpljiv spašen uvijek su mi govorili,barem tako su me i učili

Izgleda da sam uspio, na tvojim strasnim usnama se probudio.

I dalje ne odmičem,svakom tvome daru se olako  tiho rasplačem

 

Možda su tebe i drugi momci prije mene  strastveno zavoljeli

Možda su i oni u provaliju tvoje strasti zasljepljeno kao ja  upali

Al ti ..ti si tip koji treba malo više vremene, da bi u tebi duboko

Sva ta strast i ljubav napokon do kraje sazrela pa bi  na kraju ljubav možda  izjavila.

 

Znam da si u debelom grču i skučena koliko straha i opreza u tebi se prikriva

da ti se sasvim slučajno opet razočarana ljubav nebi na žalost desila.

Al ja sam drugačiji,možda se i ja prelako otvorim  ali bože jer zavolim

Jer ne mogu ono što duboko iskreno u sebi osjećam baš dugo da prikrivam.

 

Ok neću i ne želim da nešto forsiram da nekoga glumim il izluđivam.

Neka vrijeme svoje odradi budemo sve vidjeli i nadam se izazovima odoljeli

No meni sada daleko lakše je jer sam iz sebe sve što imam iskreno prozborio

Što sam dugo skrivanu iskrenu ljubav jedva na uzdama nekako  zadržavao.

 

Znam da si ti totalno drugačija i da u tebi ima previse iskustava i strahova.

Pokušat ću sve ovo nekako da primirim, od budućih izjava ljubavi suzdržim

Ne mogu baš da se zaklinjem al ću barem sigurno da uporno tiho  pokušam

 I da svim izazovima tvoje neopisive strastvene ljubavi nekako odoljevam

 

 

Dalje od tebe više stope ne odmičem,i strpljivo tvoj povratak uskoro očekujem

Nije bitno koliko će to da traje vremena,vrijedi svaka protraćena godina

Kad sam siguran da meni na moje usne uskoro ludo zaljubljena dolaziš

Da mi preostali život prepun iskrene ljubavi napokon beskrajno ponudiš.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno 30.12.2018

Dal si možda između ovih riječi jasnu i glasnu poruku shvatila

 

 

 

Da jako to dobro znam i svu tvoju vatru vjeruj mi duboko osjećam

Dugo sam iskreno u sve to sumnjao al sve uspješno prikrivao

Al sada želim iskreno da ti se i ljubavi konačno otvorim

Da ono što duboko u srcu osjećam i napokon prozborim.

 

Možda ćeš ovog momenta u moje riječi sumnjati, možda pak i smijati

Al sam potpuno iskren i zaklinjem se u sve što zatražiš

Molim te samo par sekundi zašuti,samo me poslušaj.

Izgleda da sam sa tobom od potpune sreće zaglibio.

 

I kako te takvu savršenu i meni posebnu ne bih ovako

Baš do bola luđački zavolio, jednostavno sam poludio

Kako ti zvuči ili pak odjekuje vrisak uplakanog muškarca

Onako sretnog  a suze ga oblile dok ti govori …ljubavi  v o l i m   t e

 

Možda je ipak prerano da se tako velika stvar  izjavi

I da ne  treba sa ovim velikim riječima da se požuri.

Ipak je najbolje, i treba sa rezervom da uzmeš ove moje  izjave

Neka još koja godina protekne, trebamo puno toga završiti

 

Oprosti,možda sam se ovim izjavama ipak malo zaletio

Možda sam ipak previše da dušu olakšam i požurio

Možda ipak još koju godinu ovo treba da se promisli

Tko zna za koju godinu kad se vratiš,što može da se dogodi.

 

Možda nekog crnca il japanca budeš na kruzeru upoznala

Možda se i ti daleko od očiju polako budeš nesvjesno hladila

Zato budimo sa svim izjava oprezni i posebno jako strpljivi

Za nekoliko godina gdje smo u našoj vezi valjda budemo shvatili

 

A onda jednoga dana ako se sve po našem planu  posloži

možemo se uzajamno od sreće uplakani u oči gledati

Iz dubine duše vrištati strastvene poljubce dijeliti i uživati

Da je napokon došlo vrijeme da zauvijek ostanemo zajedno

I da tako ludo zaljubljeni do kraj života sretno baš sretno živimo.

 

Dal si možda između ovih riječi jasnu i glasnu poruku shvatila

Dal si u grudima nešto nikad doživljeno kao ushićenje osjetila

Dal te možda sva ova situacija nekako baš iznenadila i zbunila

Pa neznaš ono si zbunjena što bi mi na sve izrečeno odgovorila.

 

Šuti, ništa ne progovaraj,u očima ti sve sam barem mislim shvatio

Takav bljesak nikad kroz život nisam nigdje kod nikoga vidio

Drži me za ruku i nikad više ne puštaj,samo u ovoj ljubavi uživaj

Valjda nas sreća od sada bude zauvijek u svakom dijelu života pratila.

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,30.12.2018

I ne želim previše da falim je… ne daj bože da se urekne.

 

 

Tako sam na nju… moju savršenu ponosan

Svakim trenom trčeć žudim da ono vidim je

Zbog nje sam nezaustavljivo sretan i radostan.

Jako je ponosna što svaki tren boravi u mojim grudima.

 

Savršeno iskrena ništa iza leđa nebi napravila

Toliko toga opsesivnog blješti u njenim očima.

A poljubac nemože sa drugom da se upoređuje.

Za mene novo otkriće je ona prosto savršena je.

 

Nije to samo pusta strast i gladna požuda

Ona toliko toga višeg i boljeg ima u grudima.

Njene riječi teško iz srca izlaze,jer je oprezna

Na previše vatri je hladno bezobzirno spržena.

 

A ja miran i strpljiv sam onako sretan sačekujem

Svakom njenom dodiru,pogledu kao dijete se radujem.

Koliko mi je godina trebalo da bi se ovo doživjelo

I ne želim previše da falim je ne daj bože da se urekne.

 

Krišom volim da je obradujem nekako iznenadim

Čarobne romantične vikende zajedno planiram

Još više i žešće ljubavlju da je posesivno obasipam.

Da više u mene ne sumnja da je sve ovo istina.

 

A tako bih joj stalno tepao,pisma romantična bi poslao

Poruke iz vedra neba da je onako iznenada obaspu

Da me ne zaboravi i da na mene stalno podsjećaju.

Da sam joj slatko posesivno dosadan i naravno da me obožava.

 

Rado bih je često negdje na novo mjesto iznenadno odveo,

možda svijetom proputovao, samo da je blisko uz mene

da se nikad za nikad ljubav prema meni mrvice ohladi

da vidi snažnu vjernu neodoljivu gladnu ljubav u meni.

 

Svakog dana il kad god nešto poželi za nju bih spremio

Magična neodoljiva jela il slatkiše za nju bih pripremao

Da ide u teretanu da vježba nikad je ne bih tjerao

Jer  meni uvijek bi bila najljepša i srcu mi najdraža.

 

A Kad god me zatreba uvijek na nju bih vjerno čekao

Ako treba da se isplače,il zbog nečega da se izjada

Uvijek ima mjesta na mojim grudima, spreman sam

Svaki njen problem do kraja da saslušam jer bukvalno  je obožavam.

 

Sve što je muči il spriječava želim uvijek sa mnom da podijeli

Da vjernog prijatelja ljubavnika,voljenu osobu vidi uvijek u meni.

I da se često prečesto uvijek posesivno stisnemo onako dok zajedno

Neki zajednički odabrani film onako slatko zaljubljeno gledamo.

 

Nikad mi ništa neće biti teško za nju da svakog momenta napravim

Ako tereba satima da je saslušam i njene problem podjelim

Ipak moja ljubav je,na kraju krajeva moj život njoj pripada

Želim da to u svakom momentu zna i duboko iskreno osjeća.

 

Da joj kiflice iznenadno pripremim, pa me poljubcima obasipa

Da se nikad za nikad ovaj vjetar orkanski u nama ne ugasi

Da se svakog momenta neka slatko luda želja u nama probudi

I da neprestano koliko volim je pokazujem i vjernost dokazujem.

 

A ona lopuža,uvijek gladna je, posesivno ljubavi je proždrljiva

Svakog trena bi visila na mojim isto tako gladnim usnama.

Da je u kino po nekad ako poželi za ruku sretno provodam

Da onaj savršeni osjećaj sreće u grudima stalno doživljava.

 

Želim da je usrećim, al ne samo novcima il nekim vilama

Nego da sretna je što osjeća da živa je u mojim grudima.

Da i kad negdje mora na put da se silom prilika pokrene

Od mene uvijek vraški izazovna poruka gladna pristigne.

 

Kao krpelj da joj budem dosadan,da svoju ljubav poklanjam.

Da se često zapita dal se to njoj stvarno događa il je sve samo neka fikcija.

Jer ona zna čim iza ugla negdje se izgubi il nešto mora da uradi

Novom porukom da fali mi uvijek slatko slikom il riječju je podsjetim.

 

Mislim u ovom životu da imamo jednostavno baš premalo vremena

da bi se iskonska sreća i ljubav barem krajičkom voljenoj pokazala

i zato ne želim vrijeme na neka glupe prepirke trošiti i  ljubav ovu gušiti.

Želim,jednostavno svakog trena mili sekunde ljubavlju je obasipati.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,30.12.2018 06:25 minuta

 

 

 

 

 Možda ne znaš a možda i osjećaš da ti totalno posesivno odavno pripadam.

 

 

 

I kada film  gledam i kad kroz prozor kriomice provirim

Nemaš pojma kakvu prazninu jer nema te tada osjetim

Sve se osvrćem kao da nešto moram da hitno uradim

Kao da negdje nesmijem da slučajno trenutka zakasnim.

 

Zar to nisu tako jasni znakovi da se čovjek malo zabrine

Jer mu neke slatke misli pažnju i pamet olako odvlače.

Pa opet neki divni smiraj me poprati kad zatreba me pridrži

Jer osjećam da kao i ja ti neopisivo svakog trena fališ mi.

 

Misli me negdje na sunčanu plažu odvode tamo za ruku izgleda vodim te..

Tako se sretnički smijemo toliko toga onim zaljubljenim pogledima dijelimo

I mada si se samo na kratko vrijeme eto izgleda šmrčeš i prehladila

Džaba ti je opet me od sebe niti milimetra nisi lopovski planski odvojila.

 

U stopu  svaku posesivno gladno na daleko pratim te, bože koje maštanje

Nedam se,uz tebe kao sjena se provlačim,usne i tople obraze tako blizu ti osjetim

Inspiracija me kao prošlo ljeto uzela nebi me od tebe trena odvojila

I dok gledam neke filmove opet u mislima željno i gladno tražim te.

 

Ti bi rado rekla pa to je odlično,jer si u posesivnim mislima zaglavila

Znam da bi me kao ja tebe svakog trena nanovo strasno eto imala.

dal su to jasni znakovi da totalno ženska glavo neopisivo fališ mi.

jer čak i ako slučajno sasvim slučajno mrvicu trenutkom zakunjam

 

Tvoj posesivni zagrljaj i medene usne što prizivaju opet i opet osjećam.

A ti previše daleko nekako u sjetnu zamku samoće si izgleda upala

Ne znaš kako bi svoje stanje kao možda nervozno opisala

Tu gdje se nalaziš osjećaš da više nikako trunke ne pripadaš

Da si za sve njih oko tebe neshvatljivi stranac očigledno postala

 

Suviše vidljivo, baš suviše od njih si se neprimjetno udaljila

Pa te nekakav tunjavi bezvezni osjećaj prigrli, na miru ne ostavi

A u meni sasvim  totalno suprotno nešto ono samo tvoje me opilo

Ono baš čarobno i sretnički se osjećam, jer dušu maštom namirivam.

 

Možda samo zato jer si odluku promijenila, tu gdje jesi si ostala

A ne negdje sa nepoznatim strancima slučajno u alkoholu zaglibila.

A možda ipak varam se,u sebi tako vidljive ne prepoznajem tragove

Previše si me za sebe vezala,svaka ti čast e baš si totalno uspjela.

 

Još je i suviše rano da ti se totalno otvorim da do kraja progovorim

Što mislim i o čemu neprekidno razmišljam, što i skime planiram

Gdje na kojem mjestu ovu posljednju ulogu života  želim da odigram.

Možda neznaš a možda i osjećaš da ti totalno posesivno odavno pripadam.

 

Zahvaljujući čarobnoj energiji što se između nas posesivno vidljivo raširila

Hvala Bogu opet se ona žica pisanja stihova u meni ponovo strasno probudila

Više ne cmizdrim i ne spominjem staru prokletu ljubav lažnu i propalu

Nego se na tvojim usnama kad god poželim strasno osvježim pa poludim.

 

A oni što su nam rane na srcu napravili i bijedno jadno bez objašnjenja ostavili

Izgleda da ćemo cijeli život da im zahvaljujemo i reklo bi se možda i volimo

Jer nam se ova nova divna šansa prepuna iskrene ljubavi pružila

Da bi sve prošle duboke rane u jednom jedinom danu ljubavlju zacijelila

.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,29.12.2018 u 18:20 min

 

 

Osmijesima se razbacivam tuzi i sjeti prkosim

snow 

Nekako kad god Božić ledom pristigne

Pred novu godinu se nekako nahorozi

Sve iglice na borovima jezom ukrasi

Kraj kamina sjednem i nje se rado prisjećam.

 

Točeć crno vino po usnama ga prolijevam

Dok dušu slatkim sjećanjim oblizivam

I na voljenu sretnički posesivno pomišljam

Sati mi sekundama prolete i kamin tješi me.

 

Osmijesima se razbacivam tuzi i sjeti prkosim

Ne želim tim trenutcima samoće da tugujem

njenom skorom dolasku se vrišteć u duši radujem

i usne oblizujem ,uskoro ću njene da dodirujem.

 

Iz džepova istresam sve tužne slike i sjećanja

Neka ih prekrije što prije prašina zaborava

Ne bih se za njenu ljubav ni sakim mijenjao

To tijelo i te vrele  usne za svo blago prodao.

 

Sve što imam rado bih za bilo što mijenjao

Samo nju duboko u mome srcu bih čuvao.

I dok kamin plamenom cvrkuće,gitaru prebirem

Po koji stih onako tečno iz ljubavi napišem.

 

Jer želim trenutke tuge da zauvijek izbrišem

Sretnik sam što sam njenu ljubav na dlanu dobio

Što sam mjesecima na njenim usnama divljao

I mladost u svome tijelu i duši nanovo probudio.

 

A stare kosti što su do nedavno tako škripale

U jednom danu kao lane bi sve preskakale

Sve moje bore  preko noći su bukvalno nestale

Jer su ih njene usne izbrisale,sjaj u oči vratile.

 

I sada ko lupež u plijenu njenih strasti uživam

Eh da mogu ovog trena da je opet na usnama osjetim

Pa se onako sav znojan iscrpeljn uz nju probudim.

Samo još malo još koju godinu da izdržim jer dolazi.

 

Daleko me zauvijek sa sobom rekla je tamo odvodi.

Jer naše mjesto još nisamo odabrali, a nismo ni tražili.

Ona će sve to lijepo da obiđe i u detalje da pregleda

Gdje i kada naša bajka bude napokon sidro spustila.

 

A do tada zaluđen njenom strašću i čarobnim usnama

Usamljen pjevam i vrištim od sreće u kolibi noćima

Jer znam jer sam u njenu vjernost i ljubav siguran

Jer sam od njenog srca očigledno vječnošću odabran.

 

Toni Ljubisa Božić, Bugojno,29.12.2018

Oni prokleto su zavidni što takvu sreću i ljubav nikada nisu doživjeli

 

Njih dvoje bez razloga se očigledno užasno svađaju

A jedno bez drugog jednostavno živjeti ne umiju.

Duše im se lome na pola srca im od tuge pucaju

Al oboje tvrdoglavi neke svoje teorije dokazuju.

 

A vole se,bože malo tko kao njih dvoje strasno vole se

Al ne znaju da izađu iz svađe bez ikakvog razloga

Glupa bezrazložna ljubomora oboje užasno zatrovala

Sa kolosjeka sretne bezbrižne ljubavi hinjski ih izbacila.

 

U njima se neke užasno grozne zvijeri jadno probudile

Da su u pravu i neke gluupe sumnje možda dokazali

A ne vide da su najljepšu ljubav na svijetu imali

Nešto ih je proklelo u prokletstvo ljubomore uvalilo.

 

Jedno drugo bez razložno bez ikakvih dokaza optužuju

Na osnovu tuđih zlobnih priča zaključke pogrešne izvode

I onda se oboje svađaju umjesto u svojoj ljubavi da uživaju.

Bože kad bih šansu imao oboje bih zasjeo na sve ukazao.

 

Al tolik ljubomora u njima se raširila srca raskrvarila

Slijepi su postali ma što da su čuli il sigurno vidjeli.

Podli sui m crv sumnje i ljubomore u vezu ubacili.

A oni naivni umjesto da su popričali njima su vjerovali.

 

Jedno drugo optužuju da lažu dok oči trenom otvore

da dlaku u jajetu drugoj strani pokušavaju pronaći

a svu sreću svijeta u rukama ispred sebe imaju

no pameti nemaju jer sui h zatrovali i prokleli.

 

Srca im duboko ljubav suzdržavaju otrove sumnje ispijaju

Ratuju,bez razloga baš bez razloga zbog dušmana ratuju.

Srca širom otključajte da ljuba uđe nanovo u njih pustite

Što dušmani vam govore nikad ozbiljno ne shvatajte.

 

Oni Prokleto su zavidni što takvu sreću i ljubav nikada nisu doživjeli

Zato su od zavidnosti u vaš život i sreću se prokleto umješali

Da bi vas zatrovali i jedno od drugog napokon zauvijek odvojili

A da bi vama kao na kraju najbolji vjerni prijatelji ispali.

 

I zato umjesto naturenog rata ljubavi iskrenoj se posvetite

Jedno drugo beskonačno iskreno volite,lažove ignorirajte

Daleko im kuća bila nedajte da vam u dvorište života zagaze

Jer to su proklete zavidne duševne bogom kažnjene nakaze.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,29.12.2018 u 07:44 minuta

Nikad je ne bih pustio da sam ovu dubinu osjećao

 

Čini mi se da je prije godinu otišla tuga me razlama

A na kalendaru jedva desetak dana da je proteklo

Bože što me uz tu ženu tako zarobilo posesivno opilo

Fali mi,neku užasnu prazninu osjećam duboko u sebi.

 

Njene lice ispred mene dano noćno me slatko promatra

A bože nikad je ne bih pustio da sam ovu dubinu osjećao.

Da sam srce svoje slušao ne bih sada sam bez nje tugovao.

Držao bih je posesivno u ovom divljem nezasitnom naručju.

 

Ovu prazninu i neku čudnu bol u grudima ne bih imao

Ne bih za njenim dodirima i njenim usnama užasno patio

No ipak za sve što mi je pružila opet bi beskrajno zahvalio

Jer ovo je bajka jednostavno čarobna i nekako ne opisiva.

 

Hvala ti,hvala ti što si me strpljivo u život na novo vraćala

Što si sve moje suze i tugaljiva pisma godinama trpila

Što si bol slomljenog mi srca jako dobro istinski razumjela

Jer očigledno i tebe je jedna razočaravajuća ljubav ranila.

 

Oprosti, posesivan i tebe užasno gladan sam eto postao

Nema toga što za tebe ne bih napravio i učinio da bih te imao

Da si pored mene, da uživam i gledam se u tvojim očima

Jer znam da iskrena potpuno iskrena ljubav vrišti u njima.

 

 

Nadam se da ove moje osjećaje razumiješ i duboko ih osjećaš

Da isto kao i ja na ovim božijim darovima sretno uživaš

I nemoj da ljutiš se,snaga ovoga što imamo je čarobna

Svakog trenutka misli nam odnosi uvijek na usnama završi.

 

Tako rado bih je od sviju sakrio daleko baš daleko negdje odveo

Možda Kanada ili Australija te planove bi mi nekako zadovoljili

Možda bi se uspješno od svih dušmana napokon daleko sakrili

I u plodovima naše ljubavi napokon beskrajno divlje uživali.

 

Toni Ljubisa Božić, Bugojno,29.12.2018 u 06:14

 

 

Bože što se to u njegovoj glavi događa,ljubomora isplivava

 

Često bi mu pravila kiflice ,uz put šapnula dođi… želim te…

Telepatski bi ga tako duboko jasno posesivno osjećala

U pravi moment na pravom mjestu bi se pojavila pa ljubila.

U njoj svi izvori bi prožuborili pa bi ih na iskap sve popili.

 

Nitko joj nebi dao te tridesete godine,svi bi griješili

Možda bi povrh dvadesete nekoliko godinica dodali.

A ona vrišti,u očima nezaustavljivi vatromet otkriva

A na njenim usnama…samo za njega tajna je prikrivena

 

Samo on,baš samo on ima pravo posesivno na njima uživati.

Svaki mogući tren u njenoj blizini ako je moguće probdjeti.

A griva gusta joj…jedva prste kroz nju propušta,tako izluđiva

I kad se na njega nasloni kosama ga prekrije a on uzdiše.

 

Oboje su se vezali… posesivnost u sebi lopovski prikrivali

A jedno za drugim stalno kao pačići trčkarali usne tražili.

Da je ljubomorna nikad mu nebi tako lako baš ona otkrila

Al zato sa drugom da ga ugleda obje noge bi mi slomila.

 

Sve njeno još uvijek je čarobno zato nezasitno  istražuje.

Prepuna  zagonetki,ono baš slatko mistična,se zatvorila.

A on uporan svaki mogući trenutak koristi ako je slobodan

Da je zagrli na usnama one strasti da se žedno natopi.

 

Tamo sa nekom rajom ide slaviti novu godinu njega informira

A u njemu prvi put u životu ni sam nezna od kuda ljubomora.

Sumnja ,čudna sumnja da se sa drugim negdje prikriva

Bože što se to u njegovoj glavi događa,ljubomora isplivava.

 

Ne to nije moguće,sa tim virusom nikada problema nije imao

Nikad za nikad niti na jednu ženu ljubomoru nije doživio

A gle sada,crv sumnje u njemu bez razloga se baš probudio

Božić i Novu godinu mu nekako neplanirano jadno pokvario.

 

Al neda se,pušta je kao i do sada u nju totalno vjeruje

Ne želi više glupe sumnje u tvrdoglavoj glavi da potpiruje

A u ostalom ako i bilo što napravi tko to može da zaustavi

Bitno je da se između njih nešto savršeno očigledno događa.

 

Strast i požuda među njima još uvijek je savršeno čarobna

Glad im vrišti u očima,svakog momenta se posesivno žele

Svaki mogući slobodni trenutak da budu zajedno planiraju

i te divne međusobne osjećaje žele što duže da zadržavaju.

 

I ti jadni idiote,što će ti te glupe sumnje baš bez razloga. 

Zar ne osjećaš dubinu i snagu te ljubavi u tim grudima

Mani se glupe ljubomore,čeka te da dođeš blizu… na more.

Svaki moment koristite… to što imate dar Vam je božiji

I rijetkima u životu takva strast da se u sto života potrefi. 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 29.12.2018 u 02 i 02 sati

 

 

 

Sve što smo i suviše kratko imali strpao sam u bočice sjećanja

 

 

 

Sada kada i suviše daleko je kad je iz vidokruga moga nestala

Samo šansu romantičoj mašti i strasnim stihovima je ostavila.

Teško je vama ovo shvatiti ali njoj je jednostavno teško odoljeti.

Nije što je mlada a ja puno stariji,jednostavno sve izludi u meni.

 

Sada samo mogu da joj poklanjam stihova duge jezike

Da maštam o njoj i da slike sve češće ljubim i dodirivam.

Tako će dani da lakše proteknu dok je ona daleko otišla

Strpljenje nemirno vrije mi na ispucalim gladnim usnama.

 

Sretnik sam,pustolov koji je bajku barem na kratko proživo

Neshvatljivu strast sa divljih predivnih usana dugo ispijao

Nema mjesta u brvnari gdje ljubav nisam sa njom vodio

I uvijek baš uvijek čarobnu strast divljaka u sebi probudio.

 

Na momente smirim se,duboko lagano udišem i nasmiješen razmišljam

Kako toliki sretnik sam jer u ovim kasnim prohujalim godinama eto

savršenu probuđenu ljubavnu vatru opet nezasitno gladno doživljavam.

Pokušavam da se kontroliram,katance na dušu poludjelu nabacivam.

 

Al izgleda nema koristi u svakom dijelu mene ona divljački boravi.

Žubori njen dodir na usnama,osjećam  tu je slatkorječivo prisutna.

Na jedvite jade da ne mislim o njoj jednostavno to ne uspijevam

Džaba je,ušla je nezasitno gladno posesivno u mene…razvaljuje.

 

 

 

Njena vatra oko mene se sklupčala,nema dijela koji nije upalila.

Bože oprosti dal treba da trunke kajem se što posesivno želim je

Što su moje strasti njenom krivicom poludjele, jer treba i želi me

I vjeruj mi divna je čedna i u duši bezgriješna  mada se meni predala.

 

Glavu u bunar sa ledenom vodom potopim da se nekako probudim

Jer nemoguće je tom izazovu strastvene mladosti da trena odolim.

Diblje čudoviše koje ne poznajem u meni je probudila zarazila.

 

I sada nema koraka nazad nema da  se od te divote odustane

Ona želi i svakog trena posesivno čeka na mene da se pojavim

Da joj kao i uvijek do posljednje kapi preostalu strast udijelim

I voljenu zaljubljenu djevoku barem koliko toliko zadovoljim.

 

Ne mogu i ne želim tim izazovima jednostavno da odoljevam

Zato je svaki mogući moment divljački mazim i cjelivam.

Ne mogu noćima da zaustavim zahuktale stihove što navaljuju iz mene

Jer i oni hoće da dokažu što u srcu i duši mi preduboko otkrivaju.

 

Do kada i koliko dugo sve ovo trajat će ne želim da razmišljam

Valjda dok moja jednog dana na papiru zvanično ne postane

E tek tada ima da joj sve na tacni strasti nezasitno serviram

I svu iskrenu luđačku ljubav da joj iz sata u sat dokazivam.

 

 A tako sam siguran za koju godinu to će sigurno da se dogodi

Samo još koju godinu da izdržim dok sve u svom životu ne poslaže

 i kaže da čeka na mene da samo još malo bar još malo izdržim.

Jer svaku riječ joj od prvog ana vjerujem bože za njom izluđujem.

Do tada sve što smo i suviše kratko imali strpao sam u bočice sjećanja

I onda noćima sjeta jednu po jednu ispija kao da tu je i nekako uživam.

I znam tako sam siguran da čekam je svakim danom srce potvrđuje.

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,28.12.2018

 

 

 

Njena mladost njene usne sve moje teze do posljednje su oborile.

DSC01003

 

Kad upoznah je bijaše slatka draga vedra djevojčica

I nisam se niti okrenuo prohujalo toliko izgubljenih godina

I ona kao zrela žena ispred mene se jednog dana pojavila

Kaže bože kako dobro izgledate zar me niste prepoznali.

 

Kad prije to dijete žena postade kako to voće odjednom sazrije

Osjećam guta me očima mada se pravim da sam okupiran

Da moram nešto baš važno tog trena hitno da završim

A u meni jedva divljaka pokušavam nekako da zadržim.

 

Nježno mi je ruke oko struka stavila nešto mi je šapnula

Barem tako tih  trenutaka kao kroz maglu jedva sjećam se

Samo me je okrenula i na usnama mojim ispucalim završila.

Ispod  majice ruke zavukla pa me noktima nježno grebala.

 

Sav sam drhtao, jednostavno kontrolu svoje pameti sam izgubio

Strasti te mlade žene izgleda drage volje sam se očigledno predao

I onda u njenom naručju probudih se… baš dugo je nešto pričala

Kaže da je 34 napunila i da je dugo o meni sanjala i sve planirala.

 

Nikad se nije udavala još od djetinjstva samo o meni je maštala

A ja skriveno ponosan u svakoj njenoj riječi sam ljubeć je uživao.

Lagano joj leđa češkao,onu medenu guzu posesivno bih stiskao.

A vrijeme u trenu proteklo jutarnje sunce u zagrljaju nas zateklo.

 

I onda je opet poljubcima navalila,po tijelu mi nezasitno orala

Istog trena sve se u meni opet upalilo,sigurnosni ventil vrištao.

Neki divan ritam gitare nas pratio dok sam je strastveno imao.

Zar je moguće da nam se ovo dešava,ovo je nemoguća misija.

 

I niti sam ne znam koliko dugo sve je to trajalo al je prijalo.

Ponovo sam muškarca divljaka u sebi izgleda baš probudio

A do jučer bijah siguran da sa od tih stvari baš zauvijek otupio

Njena mladost njene usne sve moje teze do posljednje su oborile.

 

Mogu li da češće navratim kod vas da mi opet ovo pružite

Ne ovo se meni ne događa,da me nije neka droga uzela.

A znam da ne pijem ničim se ne drogiram al je doživljavam.

Ovo nije mašta bože ovo je istina uz mene je i strasno uživa.

 

U neko doba je ustala njena slatka guza je mjesečinom blještala

svijećnjak je upalila,i onako nježno uz mene opet se pripila

noć je tu večer baš nekako skratila u trenu zora je pristigla.

A ona zaspala,na grudi meni se ni sam neznam kada uvalila.

 

Požuda u meni čista, bistra a nevidljiva još bi gladno tražila

Al snage u meni nisam siguran da je i malo tada preostalo

Rado bih još je imao al sam izgleda sve baterije ispraznio.

No nikad za nikad ljubiti je nebih prestao…e baš smo uživali.

 

I sada nakon nekoliko godina uspjeno se od szavidnih krijemo

U našoj bajci na naš savršeni način ono baš divljački uživamo

Do kada će sva ova bajka trajati do kada će starost mladost pratiti

Neću da razmišljam hoću sada ovog trena koliko mogu da uživam.

 

O budućnosti ne želimo trena da razmišljamo,jednostavno uživamo

A sada vrijeme će pokazati koliko će dugo vatra u nam živjeti.

Ovo nam prija ovo nas u život podiže,sa ovim sve je prekrasno

O bože zašto se nisam kasnije rodio više i duže bih je imao….

 

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,28.12.2018 u 07 i 02 minuta

 

 

 

Ona obožava kada znakove na meni otkriva

PLAŽA 

Najviše obožava kad nam se oči približavaju

Ono samo što se usne nisu pregladnjele spojile

Kada tijela kao drva u  vatri slatko pucketaju

I vulkan strasti laganini da krene nagovaraju.

 

Ona obožava kada znakove na meni otkriva

Kad se nozdrve prošire i kad pogled zablješti

Kad mi se uzdasi ubrzaju a stisci ruke ojačaju

Ona svjesna je  da blizu sam,pa me zaustavlja.

 

Prepoznajem očima tepa mi,samo lagano nastavi

A kako zaustavit zahuktalu zvijer tada u meni

Tijela nam se zamotaju u toj strasti dok uživaju.

Riječi kao da ne postoje,kao da smo zanijemili

Al bi toliko toga u toj tišini uzdaha i jecaja uživali.

 

Dok tragove plamena gasim na njenim usnama

Pa skidam joj sa tijela od prošlih vatri pepeo

Kad sam je divljački strastveno gladno  imao

A ona poput rijeke vijuga,na sve strane se savija.

 

Vrišti pogledom i tako nezasitno da ljubi me nastavlja.

A ja uživam,neopisive stvari u sebi baš doživljavam

Sve jače i jače oko struka skoro pa divljački stišćem je

Dok se usne totalno nježno zatvorenih očiju spajaju.

 

Najviše voli kad ležim i kada me odozgo promatra

Onda svaki tračak svaku iskru na meni doživljava

Gas trenutcima dodaje pa onda stane il usporava

I tako plamen u meni lopovski kako želi održava.

 

A kad se zvijer u njoj probudi,ono baš vrišti očima

Slama sve prepreke podivljaju joj gipki kukovi

Dok i posljednji tračak snage postoji u meni

Ona će da ga pronađe dk se sva strast ne popije.

 

I kada nam tijela padnu i ono na kraju nekako ukoče

Tek onda pogledom traži da još više strasno ljubi me

A nekako baš tada dok sun am tijela stopljena

Prekrasna neopisiva vatra se još uvijek prenosi usnama.

 

Ono baš nježno kao kad se na male gutljaje slast ispija

Ta nezasitna igra poljubaca i dodira se nježno nastavlja.

Poljubac neopisiv dugačak savršen nas trena ne odvaja.

Skoro kao da smo disati prestali i tada još više bi uživali.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno, 28.12.2018, 06:11 minuta

Ne želim da ti nikada postanem sjećanje

 

 

 

Nekako kako starim o nama sve više razmišljam

Prostore nerazjašnjenih  tajni sve više uviđam.

Divna si,savršena i meni baš posesivno posebna.

Za tebe nema što ne bih ženo učinio il poklonio.

 

Pa pitam se,dal sam te ženo stvarno zaslužio

Ti si preiskrena,il ti jednostavno leži ova ljubavna uloga.

Za svoje godine i mladost si baš presazrela

Dal te životna škola očigledno u detalje polirala.

 

Što te duže promatram  ono jednostavno izluđivam

Usne sam ti probao tvojom strašću divlje prežderavao

I krećem se stalno između strasti i podivljale požude

Jer svakim trenom užasno gladno proždrljivo tražim te.

 

Metabolizam mi eksplodira,zjenice se vatreno rašire

Bezdan gladi za tvojih usnama kao provalija izaziva

Želim te,zar je moguće da ovoliko proždrljivo stalno želim te.

I ne želim bože ne želim da ti nikada postanem sjećanje.

 

Nemoj da se po nekada iznenadiš kad me šutljivog ugledaš

Jer duboko u moje brige i misli ne dospjevaš,skrivam se

Skrivam svoje nećkanje strahove i dugonoćna razmišljanja.

Jer uskoro što ti može ponuditi ova ogromna razlika godina.

 

Što više budem stario tvoj teret budem u životu postao

Jer ti ćeš tek onda u najbolje godine tada da uploviš

I sve naše divne trenutke strasti i požude možda da zaboraviš

A ja starac samo ću te možda ljubiti ako ti se tada neću gaditi.

 

Tvoje tijelo za većom vatrom bude izvore nezasitno tražilo

Bude životom novi izvor vatrenu ljubavi naučeno kamčilo.

Jer sve dok u meni i posljednje kapi ne nestane,imaš me

Koliko će to tvojoj strasti biti dovoljno,rebus je ne riješivi.

 

A ja slomljen budem te gledao i na nove izvore puštao

Dok duboko u meni tko zna koji nagon se bude budio.

Jer neću te moći imati,prokletu starost ću okrivljivati

Što me je prerano uzela il si se ti suviše kasno rodila.

 

I dok budeš negdje sa drugim ljubav kao samnom vodila

Mene će držati požutjela stara sjećanja kad si me strasno imala

Pa ću eliksir mladosti kao i svi naivni prohujali ljubavnici tražiti

Al bit će kasno jer druge šanse za drugu mladost jednostavno ne postoje.

 

Možda ću se tada posvetiti više lažljivom imaginarnom pisanju

Al sebi kažem što se time opterećuješ,pa u tebi ne postoji ljubomora

Al očigledno potpuno lažem se,užasno posesivno baš posesivno želim te.

A opet bih te drugom pustio jer tvoj vatreni tempo iscrpljen ne bih pratio.

 

I kažem sebi,svakim danom svakim trenom sa njom do bola uživaj

Na životne probleme ne troši  se, na gluposti ne pomišljaj,sve zaboravljaj.

Dovoljno je u starosti koru kruha imati al ipak nekoga iskreno voljeti.

Nadam se da ćeš uz mene tim trenutcima kao uvijek zaljubljena ostati.

 

Pa se zapitam glupi čovječe zašto te crve sumnje u glavu upuštaš

Zašto im bilo kakav prostor u glavi glupim idejama obezbjeđivaš

Voli je,ženu punim srcem voli u toj ljubavi zaluđeno tiho uživaj

O glupim budućim događanjima nikad za nikad više ne razmišljaj.

 

I onda u duši jedra osmjeha ono baš široko sretno raširim

Tu na usnama tebe i tvoje medene usne divljački osjetim

Plovimo,želim da sada dok sretni smo zaljubljeni plovimo

I da život svake sekunde punim plućima nezasitno živimo.

 

A što će biti sutra il nadaj bože za kojih desetak godina

Neka sve ostane tajna ne otkrivena,ne želim time da izgaram

Svaki ovaj divan zaljubljeni trenutak ne želim da otupljivam.

Jer već i sada imam previše divnih slika i slatkog sjećanja.

Ma kakva me sustigne tko zna kako i gdje određena sudbina.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.12.2018 u 05 i 33 minuta

 

 

A ja pregladnio,nikad se tog tijela i usana nisam zasitio

 

 

 

 

  

Između Božića i nove godine nekako sam zaglavio

Mislima nekim sjetnim odlutao,jer ona užasno fali mi

Fali mi što smo sve ono do ne baš tako davno imali

Pa se za album slika privežem pa strasno je poželim.

 

Jednostavno tim njenim usnama ne mogu da odolim

Ona očima smije se,sve bez riječi priziva i progovara

U meni divljeg strastvenog  ljubavnika nagovara

A ja vrijem…u sebi hoću od požude da eksplodiram.

 

Želim nanovo potpuno da divlje strasno imam je,

Da dok ljubim je tepam joj,po nekad i grub postanem

I kad dahće,kad se uzbuđuje još više pali me izluđuje

A ja pregladnio,nikad se tog tijela i usana ne bih zasitio.

 

Pa se tješim,sebi neka tvrda obećanja lažno izgovaram

Sve će to jako skoro nanovo opet da se sigurno dogodi

Trebam i moram biti uporan da podloj samoći odoljevam

I da samo vedre misli kroz ovu tvrdu glavu propuštam.

 

A čaša crnog vina ispred mene prebrzo se isprazni

Jer tim požudnim mislima ne mogu da nekako odolim

Vino me nekako umrtvi,svaki pokret bukvalno uspori

Pa lakše što nema je ovog trena uz mene podnosim.

 

Pa je zamišljam,telepatski požudno prizivam da javi se

I odjednom od nje stižu slatke slike i poruke… falim joj

I ona bi isto da može sada navratila tri dana me iz sobe nebi puštala

Svo ono propušteno vrijeme razdvojenosti bi odmah nadoknadila.

 

Naravno ne bih se trena bunio,svaku njenu kaznu bih prihvatio

i pošteno bih do kraja tu zasluženu tešku kaznu sa njom odslužio.

Iz zagrljaja je ne bih puštao,čak se niti vode nebi išli napiti

Sa mojih usana ako je žedna mora sve divljom strašću popiti.

 

A onda nakon nekoliko dana neka ode ,neka do mora prošeta

neka ide do morske obale,neka moru ispriča sve što je doživjela

Neka kaže da se nije trunke kajala što mi se strasno predala

I da ako treba svakih nekoliko dana opet i opet bi to ponovila.

 

 Božić i Novu godinu želim da joj ljubeć se stalno čestitam

A ja strašću posesivan i Božić i novu godinu bih sastavio

Samo da bih na njenim usnama što duže pregladnio ostao

A isto tako znam ona se nebi trena bunila,još žešće bi me ljubila

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,26.12.2018

Zato često kaže mi…molim te kad ljubiš me tepaj mi

 

 

Nitko poseban kao ona ne postoji…dah oduzima

Nitko kao ona svakim trenutkom slatko razuzima

Njene usne nemoguće je baš nemoguće opisati

Samo sretnik kao ja može potpuno ih doživjeti.

 

Jeza me obuzima kad na nju slatko pomislim

Istog trena na usnama je strasno nježno sjetim

Uzbuđuje, izluđuje sva osjećanja rasplamsava

Čudne slike sretnika u meni neopisivo izaziva.

 

I često puta se uhvatim kako mislima odlutam

Nekako posesivno je stalno nezasitno prizivam

Mada daleko suviše daleko je al eto imam je.

Moja je kad god se posesivno divljački poželim.

 

Tim svojim porivima jednostavno ne mogu da odolim

Jer je u meni toliko toga probudila divljaka stvorila

Nezasitno bih je ljubio satima tepajuć nježno mazio

a ona sve prihvata pa svaku želju rado mi ispunjava.

 

Kad joj se u kovrdže zavalim,kada joj usne zarobim

Osjetim… potpuno svu vatru u njoj divljačku osjetim

I ona kao cvijet se nezasitno opet i opet otvara

Želi da našim strastima i požudama udovoljava.

 

I naša Rijeka se zahuktala,preko obala bi potekla

Al je nekako u koritu na jedvite jade zadržavamo

Da pamet isuviše lako ne trenutak ne izgubimo

Jer na obalama čekaju podli zavidni dušmani.

 

Zato često kaže mi…molim te kad ljubiš me tepaj mi

Kada me usnama osvajaš,kada sve moje tajne vatre

Tako slatko divljački raspirivaš,želim te za sebe želim te

Jer nitko nikada kao ti niti blizu strastvenu ljubav nije nudio mi.

 

A ja kad a te njene riječi začujem,nema što nebih učinio

Sve njene želje bih bez trunke kajanja drage volje ispunio

sa njenog tijela i usana nikad se ne bih trenutka odvojio

jer nemoguće je njenu strast opisati,treba je doživjeti.

 

A ja eto sretnik sam,meni se poklonila,dugo je čekala

Može se reći onako skriveći sve je u tajnosti planirala

I na sreću moju njena želja se ispunila jer mi je priznala

Da želi me,da bi nas dvoje savršeno funkcionirali.

 

Kada bi naša tijela raspustili da se upoznaju

Da jedno drugo nezasitno strastveno noćima imaju.

Moram priznati u pravu bila je,sve je osjećala

I njena intuicija izgleda nikada je nije prevarila.

 

I kad slatko laže mi da nikad nitko kao ja

Nije jedrio strastveno njenim neopisivim usnama

Godi mi,pa tješim se u meni još vatre postoje

A njene mladosti prepune strasti nezasitno se napijam.

 

Koje kakve lude slatke želje nam ispunjavam

Dok bude i posljednje kapi u meni neću odustati

Ovakvo savršeno jedinstveno stvorenje ljubiti

Vrijedilo je ovoliko dugo čekati i napokon doživjeti

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,25.12.2018..Božić jutro svanulo 07:41 minuta

 

No tako je najbolje,nesmijem priznati da luđački volim je…

 

 

Plašim se bože  da iskreno potpuno opet zavolim

A na jedvite jade svim njenim slatkim izazovima

ljubavnim porocima ne mogu noćima da odolim.

Zna, slatka lopuža zna da sam u njenu zamku upao.

 

Na slamci me zadržava,onim pogledom izluđuje

Svojim slatkim slikama strast divljački poručuje.

Stihove ne mogu i ne želim da trenutka zaustavim

Oni stanje moje duše otkrivaju al ništa ne priznaju.

Samo joj toliko toga bez izgovorene riječi poručuju.

 

Da želim da potpuno moja je,a glumim čvrstu stijenu

Glumim da joj sve bez trunke ljubomore odobravam

A zna slatka lopuža osjeća da me sve to izluđiva.

Mada premlada je,tek je u život kročila isuviše lako me osvaja.

 

Rado bih kad bih mogao da vrisnem da se otvorim

Al plašim se,iskreno plašim se da opet luđački zavolim

Pa sve na toj jebenoj vagi održavam mada sebe rasturam

No tako je najbolje,ne smijem priznati da luđački volim je…

 

Prijašnje ljubavi su me opametile previse puta  teško ranile

Godinama sam krvario da bih se nekako iz te boli iščupao

I ne znam nisam baš siguran da bih taj krah opet mogao

Niti jedne sekunde više idržati…bez voljene žene opet ostati…

 

I zato se klackam,na vagi svoje osjećaje bolesno testiram

Koliko je obožavam i koliko me ta slatkica odavno izluđiva.

Pa opet razmislim,koja je svrha osjećaje trenutka skrivati

Divno je nekoga imati i luđački voljeti… baš luđačk voljeti.

 

Jer ne samo dani nego godine u prokleto brzom trenu prolete

A mi neku igru otvorenih  a u stvari skrivenih karata igramo

Zbog čega, kad u sebi divljački ludimo jer iskreno volimo

Zašto ne jednostavno kleknuti iskrenu ljubav napokon priznati.

 

Al džaba je,jednostavno oprez u meni tiho upozorava me

Čuvaj se,više se ne smiješ izlagati srce skršeno ranjavati

Jer ne bih se ovaj put tako lako mogao izvući i opet preboljeti

Bila bi to završna priča posljednji čin moje ljubavne balade.

 

I onda gledam njene slike,neke filmove prvrćem pa izluđujem

Pali me,jednostavno vatru u meni luđački svjesno raspiruje

Sve vrhunce mi olako dotakne,ništa nemože toj ženi da joj promakne

Prija mi do đavola tako sve njeno strasno prija mi

 

Al neki strah, neka kočnica ne dozvoljava mi da se otvorim

Da joj srce na tacni mada davno ranjeno poklonim.

Duboko u meni neke se prepriječile pregrade pa me daleko odvode

Nedaju da sve porušim i na njenim usnama vječno završim.

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,25.12.2018, Božić je 05.45 minuta

I onda nastupi kajanje za koje uvijek izgleda kasno je

gitara

Ne tako davno skršeno srce se totalno razočaralo

Dok se vječnom ljubavlju godinama zavaravalo

Da bi se sve u trenu u bolnu prašinu sasulo.

Čovjek definitivno od tada nikad više isti ne ostaje.

 

Lice se izbora,sijede prošaraju,noći košmarima sustižu.

I onda se od ljudi svi udaljavaju svoju tugu prikrivaju

Alkohol droga i cigarete slomljeno srce zavaravaju

Sjećanje uskomeša se preskače pa u prošlost zalazi.

 

Objašnjenje opravdanje za raspad pokušava da pronalazi

U druge veze bez veze i bez trunke ljubavi ulaze da zaborave

Za te druge se kupuju pokloni sve želi ono staro da se opet obnovi.

Da ta navodno druga ljubav bude još jača i nezaboravno sjajnija

 

Al druga ljubav nije i nemože nikada više da se poklopi

Teško da može onu vječnu barem na trenutak da zamjeni

Karmini i šminke se mjenjaju,ugrizi usana sve pokazuju.

I onda nastupi kajanje za koje uvijek izgleda kasno je.

 

Tako i treba da se izgleda kazna dobije i čvrsto zasluži

Stara ljubav nikad za nikad više nemože da se obnovi

preteške rane je stvorila i teško da bi se zaboravila.

I džaba oko vrata biseri,zlatno prstenje i drugi pokloni.

 

Kad srce nikad više kao nekad nemože druguog da zavoli

Uzalud trud, uzalud zaborav i svih starih slika brisanje

Njegova koža pregruba je u odnosu kakvu je on imao

I nikad za nikad je nitko kao on strastveno nije ljubio.

 

I sve to fali joj,onaj zagrljaj i brada što po nekad ostari

Njegov glas u grudima joj odzvanja,nemože da ga zaboravi.

Pa kao ubica na mjesto zločina kao kriva prečesto vraća se

Klekne, moli za oprost i da užasno kaje se…al sve džaba je.

 

Vječna ljubav je zauvijek nestala i bilo bi glupo kad bi se opet susrela

Bio bi to susret vriskova lažnih opravdanja i nadanja,skrivala se istina

Al srce nitko nemože da prevari ono neće tim trenutcima da progovori

Jer suze razočarenja niz lice od gušenja nemože nitko da zaustavi.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,24.12.2018

A onda se ona desila,33 draži mi strasno udijelila

passione

 

Ne baš tako davno  bijah starac sav osjedio,starački izborao

Oči izblijedile,kose ispucale rijetke i baš nekako oconjile

Skoro u starački dom se spremili svi me se hinjski odrekli

A onda se ona desila,svoje 33 draži mi strasno udijelila.

 

Njen poljubac i mladost sam nezasitno posesivno ispijao

Svoju krvnu sliku svakog sata divljački popunjavao

Duboko u sebi osjećao kako sam sve više i više oživljavao

Ponovo mladića divljaka nezasitnog u sebi probudio.

 

I sada druge svoje generacije ne bih niti trena pogledao

Jer sam na njeno mladalačko tijele i usne naučio

Jednostavno ovisan nezasitan ždrijebac mladi postao

Do kada i kako ću tako moći da je strasno optrčavam.

 

Ne želim da razmišljam niti da nešto u naprijed planiram

Predobro nam sve dešava obje strane požudno uživaju

Svaki slobodni trenutak iskorištavaju da strasno vole se.

Neke planove u budućnosti nemaju ali priželjkivaju.

 

A do jučer sam u jedno đubre se luđački zaljubio

Svoje srce i dušu cijelog sebe sam duboko poklonio.

Da bih na kraju ostavljen slomljen razočaran ostao

U žene i sve veze u životu se totalno razočarao.

 

Sreća božiji dar mi je sada novu ljubav od nekud poslao

Iz mrtvih me vratila razlog da nastavim dalje poklonila.

Oči mi se cakle svi na meni mladost ludu primjećuju

Al moju skrivenu tajnu nikako da barem mrvicu otkriju.

 

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,23.12.2018

 

Al uzalud kajanje,uzalud sva njena pisma sve silne poruke

boc5bee-mili

23.08.2013

 

Ona se bivšem kao zaljubljena odjednom vratila

A prije toga toliko puta se meni na vjernost zaklinjala.

Al kažu da kaje se da je užasno baš užasno pogriješila

Zašto je meni leđa okrenula,zašto se njemu vratila.

 

Usamljena je mada se grli sa njim slike javno prikazuje

A mene i moje usne posesivno priželjkuje,pisam piše mi.

Mislim da se i alkoholu odala,na slikama se udebljala.

O meni svake noći razmišlja kada je on grli i dodiriva.

 

Sa njim u grad izlazi, šminka se samo za njega sređuje

Al u duši bila i ostala samo moja strastvena muvica je.

Vjerojatno je i on sada iskorištava i nije glupan sve osjeti

U njenim očima suze se prikrivaju na mene podsjećaju.

 

On je grub kada je ljubi nema vatreno vino na usnama

Iz njega neka hladnoća bez mrve vatre hladno izbija.

I sada kaje se,kazna je sustigla ona je stranu odabrala

Ona se njemu bez objašnjenja tek tako odjednom vratila.

 

Očigledno je pogriješila,nema što nebi učinila da bi se meni vratila

Al uzalud kajanje,uzalud sva njena pisma sve silne poruke

Kada me ništa više sa njene strane bukvalno ne dotiče

A tako sam je pazio svake milisekunde ljubio i mazio.

 

Njenom poljubcu sto puta više bih vraćao,silne orgazme budio

A on je gazi samo na njoj kao kurvi se iživi pa hladno okrene

A ona plačuć vrišteć u sebi pomisli na mene,kako bih je grlio

Kako bih zajedno sa njom u svakom dodiru zagrljaju uživao.

 

Znam da pita se i kaje da je užasno do bola užasno pogriješila

I da je zaslužena kazna sustigla,mada glumi da sretna je skriva se.

On je obasipa zlatom vodi je po hotelima plaća joj najskuplje haljine

Al do bola hladan je,on nezna djevojčicu divljakinju u njoj da probudi.

 

Kod njega sve joj smeta kad je grub i kad se često ne obrije bode je

A sanom sve joj je prijalo,u delirijume strasti bi je uvijek bacalo

Jednostavno sve je zaluđivalo,jer sam joj svaku slatku tajnu otkrivao

Dok bih je imao dok sam je ljubio ona je od strasti ludila vrištala.

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,

 

 

Bez izgovorene riječi kroz suze kažemo …volim te….

4

 

 

Tko zna koliko noći bez izrečene riječi smo molili

Dokaze naše ljubavi kao zmija noge skrivali

Riječi nismo progovarali da nas dušmani ne čuju

Da nam zavidni ne predosjete pa nešto podvale.

 

A duboko u duši  u srcima smo divljački pjevušili

Od tolike sreće vrištali oči nas po malo otkrivale

Svu nadu u našu ljubav smo polagali i maštali.

Dal ćemo vjerno čekati dal ćemo razdvojenost izdržati.

 

U našu ljubav tako smo sigurni al ipak sve prikrivali

Da se dokazi nebi pronašli u javnost slučajno izašli.

Jer bez dokaza mogu samo podlo hinjski da sumnjaju

Jer  ništa ne mogu protiv naše ljubavi da poduzmu.

 

Razloga za strah na sve strane se vidljivo nabacalo

Mnogima bi odgovaralo da o nama što više saznaju

Samo nas blijedo gledaju i bez dokaza sumnjaju.

Dok mi radosni u srcu sretno ponosni pjevušimo.

 

Ljubav prejaka da lako pomjera stjenovite planine

Ta snaga ta vjera u ljubav svaki trenutak nam otkine.

A tako smo sigurni i znamo da izdržati sve možemo

Ipak podlih zavidnih hijena se oprezno skriveno plašimo.

 

Mi dokaz smo da čuda u ljubavi mogu da vidno postoje

Da se dvoje luđački baš ono divljački posesivno zavole.

Vjera je toliko jaka da sve granice olako osmijehom prelazi

Nikakve priča i silna laž tu sreću nemože da okrzne il uništi.

 

Iskreno u molitve potajno u posljednje vrijeme sumnjamo

Al znamo da jedno drugo posesivno uz sebe stalno želimo

Da se ova bajka nikad ne završi,da ljubav vječno postoji.

Da strast i požudu nikad prokleta sumnja i ne okrzne.

 

Tako gladno se gledamo bukvalno očima proždiremo.

Pod kožu bi se tim momentima uvalili trajno voljeli

Jer čudo što nam se ovih godina događa slatko izjeda.

Usne se ne razdvajaju,sokovima strasti se ispunjavaju.

 

A nas dvoje smo očigledno uspjeli jer smo uzajamno vjerovali

Jer smo iskreno srca potpuno otvorili nismo lažova susreli

I ta strast i požuda nas sada beskrajno nagrađuje

Bez izgovorene riječi kroz suze kažemo …volim te….

 

A priča i dalje se odigrava, glavne smo uloge dobili

Nisu nam ništa za tu ulogu platili,al smo strah odagnali.

Ništa nas više ne plaši makar nam stano lažima podmeću

Džaba im ne mogu da nas niti okrznu a kamo li da uspiju.

 

Tobni Ljubisa Bozic,Bugojno,21.12.2018

 

 

Jer kada jednog dana ostarimo imamo se definitivno čega sjećati

11

 

Zima nas je spržila nebi li božić što dolazi čarobno ukrasila

A Nova godina se prikrila iza ugla svoj trenutak sačikala

Njeno pismo sačekujem toliko mu se luđački radujem

A ona u Dubrovnik sa rajom skoknula nebi li se otkačila.

 

Krilca sa sirom čujem tamo priprema,recept od mene ukrala

Telefon se zapalio miliun i neku poruku bi vibrom najavio

A u meni onaj divni osjećaj,jer joj baš potpuno vjerujem

Gledajuć njene stare slike srce slatkim sjećanjem namirujem.

 

Slatke laži joj obožavam,na njenim usnama divljački uživam

Tijelo uz tijelo do jučer smo slatko stiskali želje straašću ispunjavali

Nije to bajka il da možda blefiram nego sa njom u svemu uživam.

bila to ponoć il jutro kad nas iznenadi uvijek na njenim usnama završi.

 

Al ona je baš kao vjetar jedva je sustižem,na svaku njenu riječ se nasmijem

Sve što smo imali jednostavno ne mogu i neću da trenutka zaboravljam.

ljubomora u meni ne postoji,srce u nju vjeruje i sve može da joj dozvoli.

Jer kad god je imam i ljubim nekako pamet tim trenutcima baš izgubim.

 

I ne želim mrvu poljubca dužan da joj možda ostanem, nebi bilo fer

Jer toliko mi je pružila toliko noći darovala,toliko svoje mladosti poklonila.

I sada se u vlakovima kao slijepi putnik prikrivam,želim da je pronađem

Dubrovnik je zadnja stanica gdje je potražujem,od tamo su stigle poruke.

 

Shvataš li daleka princezo da očigledno gladno posesivno trebam te

Al ne želim da ti dosađujem il da se u tvoje društvo možda uvaljujem

Al daj po nekad malo češće sjeti se da smo se nedavno gladno imali

Da smo ljubav neiscrpno strasno zarazno požudno divljački vodili.

 

Jedno drugo smo očigledno zaslužili..neka se po nekad nastavi

Neka nas ova glad uzajamna nikad za nikad ne napusti.

Divno je sa tobom vrijeme provoditi,u tom poljubcu uživati

Jer kada jednog dana ostarimo imamo se definitivno čega sjećati.

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,21.12.2018

Treći red od mora ona stanuje.

PIANO

 

Sve se nekako u sobi skučilo,tišinom jezom zakoračilo

Stalno se okrećem nešto potražujem,tu je…Negdje se nalazi

Iz glave mi ne izlazi,blizu je jer je tako blisko toplo osjetim

I onda oči otvorim i sebe pokušavam lažima da ubjedim.

 

Čujem kako saxsofon tuguje,kao da osjeća što u meni se događa

Praznina tugom me zaposjela,jer je otišla,ona je stvarno daleko otišla.

A svakih dvadeset minuta bih je poljubio sat u srcu sam navio

Jednostavno na miru niti film ne mogu da pogledam samo se ujedam.

 

Nokte sam skoro skroz izgrizao ni sam ne znam gdje sam zalutao.

Vidim joj osmjeh… na svakom zidu njena slika me podsjeća

To sjećanje me izluđuje i bolno nagriza jer do jučer sam je imao

Do jučer na tim čarobnim usnama se naslađivao…a sada…a sada.

 

Jeste da je zima uvelike zavladala al ona je proljeće u srcu probudila

Opet se vežem opet ovisnik prestravljen postajem,pamet ne kontrolišem

Posesivni škrtac opet postajem za njom izluđujem,fali mi,moram priznati.

A ne baš davno sam tako ludo zaljubljen ostavljen mizerno vrišteć ridao.

 

Opet sam srcu dozvolio da mu se uvali da ga osvoji do ludila da dovodi.

Jeste na izgled da se baš kontroliram,al u sebi duboko se izjedam.

Plašim se istih sranja da mi se ne ponove da me jednostavno dokrajče

Al džaba je, jače je od mene, preduboko ušla je u srce se lopovski uvalila.

 

Bože premlada je,kad se objektivno sve sagleda ta ljubav nema nekog izgleda

Mene će uskoro kao starca da pozdravljaju a mlađi će njoj da se nabacuju

A ja sve treba da hladno promatram i na te slike da se lažno navikavam

Dal mi je sve to potrebno da bi me opet slomilo i na kraju do kraja satrlo.

 

Brojim po sobi korake,palim gasim svijeću jer me sjene hinjski  proganjaju

Sve su nalik njenom osmijehu,osjećam usne  u svakom prokletom dodiru

Kao da izluđujem nije moguće da opet luđački se posesivno zaljubljujem.

Nije moguće da sam opet pokleko,da sam opet prokleto ženu zavolio.

 

A tako bih volio da je negdje pozovu da proslavi božić il novu godinu

Da se ponovo sa starom rajom otkači,možda poljubi i tko zna gdje da zaglavi

Možda bi lakše bilo mi da pustim je, da svojim životom se nekako od mene odvoji

Al opet nekako to me iskreno duboko povrijedi,al opet neka… ne bih se ljutio.

 

Znam da bih je vremenom lakše izgubio,lakše njen odlazak prebolio.

A krišom znam sebe… njenu kuću bih obilazio, treći red od mora ona stanuje.

88 stepenica od mora do njene kuće sam toliko puta žmirečki brojao

Na svakoj sam je tako strasno posesivno ljubio barem sam maštao.

 

Al sam je barem imao na svoje usne prislanjao toliko bez riječi tepao.

Znam gdje se njen prozor nalazi,znam kada u postolju jako kasno odlazi

Znam kada na mene pomisli kada neku želju poželi u srcu sve zatreperi.

Svaka njena misao cijelim mojim bićem bi odzvanjala,uvijek  bi me imala

 

A sada me proganjaju strahopvi da se opet isti krah ne dogodi

Da me se jednostavno kao starca zasiti i drugoga zavoli,što je normalno

Al meni bi srce definitivno stradalo i nebi ponovo gubljenje žene izdržalo

A sebi bih rekao… ma daj čovječe pusti neka srce sve to nekako preboli.

 

A dal bi to uspjelo dal bi to ovo moje ranjivo srce trunku ubijedilo

Dal bi priču sa happy endom dokrajčilo,sve strane nekako zadovoljilo.

Ne… ne želim da o tome razmišljam,toliko nemira u sebi zaustavljam

Na jedvite jade glupim koracima u mraku nekako zgrčen kontroliram.

 

Kod mene mećava,nagrnuli silni snježni nanosi sve se ukočilo

A kod nje na moru vjetrovi valove podigli nebi li je upozorili

Barem bi joj javili poruku poslali da silno fali mi, da nedostaje

Bože zašto tako suviše daleko je,predaleko baš predaleko od mene….

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,20.12.2018

 

Njen vlak vrišteć pokušavam da nekako sustignem

 

 

 

Niti za prvu krivinu njen vlak nije skrenuo

A u srcu prazninu tuge sam tako resko osjetio

dal bih potrčao dal bih ga možda sustigao

dal bih na njen prozor vrišteć se nekako popeo

 

Da vrati se da ne odlazi jer već užasno fali mi.

I trčim sve više i jače ubrzavam baš izluđivam

U očima neki pritisak se svezao suze nagrnuo

Grlo presušuje al ne odustajem još više požurujem.

 

Za ples bih je upitao na priče drugih se ne bih osvrtao. 

U sebi sam neobjašnjivog upornog borca heroja pronašao

Od njenih usana i njenog srca nikad ne bih odustao

U srcu sam neopisivu strastvenu ljubav vidno osjećao

Bukvalno posesivno za njenim poljubcem i dodirom žudio.

 

Neobjašnjiva želja u meni se skrivala, napokon eksplodirala

Nisam više mogao skrivati tome bilo kako odolijevati

Trebam je,jednostavno uz sebe tog momenta trebam je

I da se nikad više od mene ne odvoji niti čak da pomisli.

 

I tako trčeć milijun snova i misli kroz mene je proteklo

Dok sam pokušavao njen vlak nekako da sustignem

Da barem prozor  sa njenim likom vrišteć dodirnem

I da kočnicu na vlaku nekako potegnem i sve zaustavim.

 

Odjednom vidim sebe sklupčan i nekako uplakan

Do bola u srcu slomljen i baš duševno razdrman

pa me neki strahovi uzeli jer nisam ništa uspio

nisam njen vlak barem na trenutak usporio il zaustavio.

 

I onako nejasno zbunjen i teško zadihan izbezumljen

Ne znam dokle i gdje sam uspio dal sam je barem vidio

Dal sam barem kroz ledeno staklo vlaka njene usne dodirnuo

Nekako Izemeđu jave i mašte sam očigledno zbunjen zaglavio.

 

Taj njen odlazak i dan danas u meni se provlači pa uzdahnem

Barem sam je kod Dubrovnika mogao sustići i sve objasniti

Dal sam to pukao dal se moj razum njenim odlaskom skršio.

zašto i zbog čeka sam toliko glupo i nejasno naivno oklijevao

 

Kao da sam na dno razočarenja nekako odjednom zaglavio.

Al opet nedam se,ma briga me što drugi govore što mlađa je.

Želim da moja je i meni pripada, na mojim usnama da se napaja.

Da se ona strast među nama punim zadovoljstvom naslađiva.

 

ŽELIM u naručju da stisnem je ,želim da joj recitiram stihove

Želim da stalno me posesivno prekida da gladno ljubi me

Da melje tristo na sat  da stalno nešto govori i objašnjava

A osjećam njen plamen dok gledam je u očima…divna je.

 

Samo ona znala je dah da mi oduzme,vrelu krv da zapali

Da me u sekundama probudi divljaka u meni olako nagovori

I da onda ne znam da prestanem da grlim i ljubim je divljački

Da se u meni neko drugo strasno ja od nekud odjednom probudi.

 

I onda opet iz trenutne stanke budim  se i dalje njen vlak sustižem

Vidim je, tako jasno kroz prozor vidim je,ali vani vagona tama je

Ona me ne vidi, moj glas od huka vlaka ne čuje mada vrišteć zovem je.

Vidim da suze niz lice joj divljački kapaju na našu ljubav podsjećaju.

 

I onda me snaga izdaje,vlak se sve više udaljava ona daleko odlazi

Možda se nakon nekog vremene opet u krilu mom slatko probudi

A do tada moram ovu samoću varati da u srce mi ne uskoči

Da ta grozna tuga prazninom i srcem mi zavlada, …ljubav sve izdržava.

 

I sada u mislima njen vlak vrišteć pokušavam da sustignem

Ne, ne želim i neću od nje nikada za nikada da odustajem

Znam da  blizu Dubrovnika  vlak će pauzu da napravi

i da nezasitno ljubim je jer uvijek mi  to rado dozvoli

 

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,18.12.2018

 

A tko zna možda se ipak ona i predomisli i opet na pragu pojavi

 

 

  

Još nekoliko,samo nekoliko dana ću da je promatram

Samo nekoliko sati dah da mi na svaki pogled oduzima

Da njene usne još koji put da se ne primjeti dodirnem

I od tuge i sjete ovo zaraženo srce njenom strašću uštinem.

 

Trgam iz duše strahove,srce se nekako s bolovima razmeće

Al ništa ne pomaže osjećam al ne govorim da gubim je.

Sve što pokušavam na suviše jeftinu bižuteriju podsjeća

Uskoro u pečalbu daleko odlazi… nešto pokušava da mi objasni i progovara.

 

Al ništa je ne čujem od suza što me nevidljivo oblile

U duši vodopad strahova i nemira poplavom navalile.

Ništa mi ne pomaže da o njenom odlasku ne razmišljam

jednostavno tim crnim mislima baš nikako ne odoljevam.

 

Sebi ponavljam uobičajene glupe fraze uzalud recitiram

Kad duboko u srcu osjećam da definitivno gubim je.

Ti si jak ti to možeš izdržati nemoj sada se razboliti.

Ona se opet sigurno tebi planira vratiti ljubav produžiti.

 

Al neki u meni skriveni nadam se lažni znakovi upozoravaju

Da će tamo negdje daleko da ostane i drugog da zavoli.

I takve crne misli nemogu iz glave da izbacim..uzalud

Ono baš uzalud sam sa svojim strahovima borim se.

 

I opet ponavljam ako su drugi takve krize uspjeli

Zašto to meni nebi uspjelo, zašto srce mi nebi ubijedilo.

No džaba je, baš nedavno jedva skršeno srce sam oporavio

njenim poljubcima i zagrljajima uplakanu dušu sam tješio.

 

I opet sam izgleda luđački zavolio i naravno sada opet

Opet ostavljen i sam skršen u sebi koliko dugo ostajem

Da mislim na nju i crnu slutnju ne mogu da prestajem

U glavi da prevrćem i tko zna kakve scenarije nagrćem.

 

Zašto se tako olako zaljepim zašto srce ljubavlju zarazim

Izgleda da je neko prokletstvo na mene nekad bačeno

Da kada zavolim nakon nekog vremen moram da izgubim

A toliko puta sam se zakleo i opet sve to olako porekao.

 

I naravno ovo mora i treba tko zna koliko puta i godina

I na koliko mjesta uzastopno da mi se užasno događa

Srce opet isti razred mora i mora da bolno ponavlja

Jer u prošlom i onom prošlom nije ništa shvatilo niti naučilo.

 

I pitam se čemu zašto i uzalud tim mislima mučim se

Kad glupo naivno sve to srcu dozvoli da užano zavoli

I kao kažnjenik opet u samicu zasluženu se uvalim.

I ridajuć opet uzalud ridajuć hoću srce da lažima utješim.

 

Pa se ubjeđujem,odpleši ovih nekoliko dana što više plesova

Grli je,neka se srce za što duže vrijeme njene strasti natopi

Da bi kasnije kroz godine samoće moglo da nekako izdrži

A tko zna možda se ipak ona i predomisli i opet na pragu pojavi.

 

Pa trudim se… na radiju samo vesele vedre note pronalazim

Gledam je… u njenim očima svoj lik lopovski potražujem

Guta me,ona uvijek guta me, u njenom srcu laži ne postoje

Al opet džaba je neki podli strahovi od prije me razdiru.

 

Sumnju u njen poovratak nekim  starim dokazima potpiruju

Slike uplakane face i slomljenog srca me nekako podsjećaju

Al opet isto upozoravaju da ona nije ista kao one lažljive ostale

Da istinski duboku u srcu stvarno potpuno i iskreno voli me.

 

Lako je meni reći… lako je ovu naivnu glavu meni napuniti

Al srce… srce još uvijek svježih rana na sebi vidljivo osjeća

Zato ga drska sumnja na izgubljenu ljubav jasno podsjeća

Pa opet u sebi vrisnem ,halo probudi se idiote zar ne vidiš da

Iskreno iz dubine duše i srca ono baš luđački ona voli te

 

Hajde da opet tješim i nadam se….al bože kako plašim se

Kako onaj isti grozni osjećaj ostavljenosti me podsjeća

Da me opet tuga i samoća bude godinama divlje valjala

I ne znam dal ću to opet moći izdržati il možda pak preživjeti.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,12.12.2018 u 04:34 minuta

Dal je oproštaj zaslužila…ne to se ne može i neće dogoditi

images (2)

Dal je oproštaj zaslužila…ne to se ne može i neće dogoditi

 

Neku noć mi se iznenadno porukama javila

Kaže da je mjesecima o tome razmišljala.

Da je nevjerojatno sretna i gordo ponosna

Što je jedno vrijeme na usnama mi stanovala.

 

Da je ovo sada samo kriza, prelazno vrijeme čekanja

Da sam uvijek srce joj kao otvorenu knjigu čitao

Da sam se u 23 stoljeću rodio i ovamo nekako zabasao

Brzinom svjetlosti do njenih usana tiho zarazno dospio.

 

Onda smo se iživljavali brzinom svijetlosti usnama tepali

Sve nekako sabili u krute redove i kroz romantične stihove

Otvorena tema između nas je lebdjela,maštu raspirivala

Jedno drugo smo opijeni pratili i savršeno se kontali.

 

Prođošmo sve ljubavne nade i upoznašmo hinjske zablude

Poljima života smo cvijetali kako lattice se krišom milovali

Sve to na hartiju jedva nekako bi se trenutcima sabilo

Toliko divnih slika u album sjećanja krcato naredalo.

 

Drugu stranu ljubavne medalje na žalost bolno upoznali

Pratila me onim očima košute dok preskače žustre potoke

U krošnjama smo se posesivno od zavidnih skrivali

Darove trenutaka srećice obilato strašću bi zaljevali.

 

Šaptali smo kroz vjetrove,nestašni ispod terasa se ljubili

Jedno drugom toliko toga vječnošću ,zakletvom obećavali.

Da bi se na samoću i njene oštre stijene bolno nasukali

Skoro pa jedno drugo nekako razočarano zamrzili.

 

I sada nakon silnih godina nešto bi mi predložila

Na stare izvore bi se izgleda vratila sve je zaboravila

Koliko srcu rana je nanijela,koliko dušu mi isparala

Dal je oproštaj zaslužila…ne to se ne može i neće dogoditi.

 

Toni Ljbisa Bozic,Bugojno,11.12.2018

 

Nekako bih vrisnuo opet je pozvao da se okrene

 

 

Decembar se nešto čini mi se uspavao

Dane usporio,sati se nekako uduplali

Vrijeme nikako ne prolazi kao da je zamrzlo

Njn dolazak usporilo ,avioni hrču i zaspali

Svi su izgleda ovaj mjesec godišnji uzeli.

 

Nikad zima ovako dugo Herceg novi nije ščepala

Do Dubrovnika krakovima je očigledno sve zarobila

A kažu davno je negdje daleko se neprimjetno uputila

Od svih se udaljila jer se očigledno u ljude razočarala.

 

Novine ne izlaze,internet baš totalno zablokirao

Sve veze sa njom očigledno namjerno isprekidao

Prazne misli tiho glavom lopovski na prstima šetaju

Ne neke sumnje i crne misli da dave me nagovaraju.

 

A sunce kad zađe nekako noću do bola sve uspori

Kao od Senja do Sibira da se nepregledno otegne

Sve nekako tim trenutcima trncima tijelo zarobi

Ne znam što bih, kako tim mislima bola da odolim.

 

Decembarske kiše njene korake baš su saprale

Ništa se ne vidi da bi njenu tajnu mrvu razotkrile.

Herceg Novi i sve do Dubrovnika se strašno zamrzlo,

sve korake prikrilo da bi je napokon od mene udaljilo.

 

Mozak mi zablokirao njen broj sam zaboravio

Njeno ime na vrh usana mi lopovski promiče

Nekako bih vrisnuo opet je pozvao da se okrene

Da se barem prisjeti nas i pomisli na mene.

 

Al ne ide,pored mene njena sjena promiče

Danju je ne vidim a noćima jedva osjetim

Kada bih mogao na koljena bih klekao

I kamčio samo jednu riječ jedan pogled

Da mi onako sjetno uputi kao da me zamoli

Da je zagrlim stisnem i kao nekad poljubim.

 

I ja sam se ukipio, sve u meni nekako promrzlo

Tako bih rado da se samo vidimo da trenutak

Ono zagrljeni kao nekad u zagrljaju zbrišemo

I stari plamen onu strast usnama razmjenimo.

 

Al ne ide,violina tuge nas ščepala sve otkida.

Puste ulice od hladnoće nekako nabrekle

Ledenice sve do bola uspavale pa napukle

Glava otkida jer nema je i jer je nemoćna.

 

Ne mogu da se od tamne tuge pokrenem

da je barem mislima pozovem pa uštinem

osjećam kako me napušta tuga se šepuri

dok posljednju suzu u meni drsko ispraća.

 

I onda saznam na nekom brodu se prikriva

u zagrljaju nekog crnca je zaglavila,vole se

ne to nije istina to mi ona nikada nebi uradila

pa toliko puta mi se iz dubine srca zaklinjala

 

Toni Ljubiša Bozic,Bugojno,11.12.2018

 

 

 

Ljubav podlo opekla

  1. kol. 2013

 

Dal Vas je ikada ljubav podlo opekla, nasukala.

Sve ste joj podredili, cijelog sebe i više uložili.

A trenom nestala, u ledene kiše se pretvorila.

A bile su zakletve, obećanja za cijeli život se davale.

 

A bila je sve što se moglo opisati, galaksija nemira.

Bila mi je potpuno sve i u najmanju ruku sve značila.

Sa njom se redali kao vodopadi romantični stihovi.

Ljubav je kao nesalomljiva tvrđava zidina izgledala.

 

Da bi tek tako plimom tuge  kao pješčana dina se istopila.

Plime tuge je razvalile, sjećanje pokopale, užasno bolile.

I tako shrvan i polomljen, tuga se na leđima zapečatila

Ne popušta, u meni obiljem nemira boli i tuge lavina.

 

Ovaj bijedni svijet bez njenih usana samo je ogoljela pustinja.

Što god u ruke postavim u sekundi zaboravim, il se polomi.

Njemu se vratila, a mene ranom dubokom u srcu sahranila.

Bolno saznah što znači kad se ljubav sanjana doživi pa izgubi.

 

Ma koliko se trudio da bih je zaboravio, jednostavno ne ide.

Ta prošla dešavanja i neizmjerna ljubav me veže za sebe.

Sve je prisutnija, sve na nju me podsjeća, al me suza ubija.

Plačem na sve oko mene što ugledam il se događa,

prebolno baš prebolno sve na nju podsjeća ono samo na nju podsjeća.

TLB , Bugojno, 03.08.2013 u 17 i 37 minuta

KRIŽ SAMOĆE

  1. srp. 2013

Evo me stigoh iz tamnice nesanice.

Tuga me špurama nemira uspavala

Danima gušila i patila, jecah noćima.

 

Mislih vrijeme rane vida, pa zacijele

Al ne ide, vjerujte lažu nas, to ne ide

Al njene usne kada bih mrvičkom dobio

Sav bi se preporodio, iz snova samoće probudio.

 

Tako boli praznina samotna bez okusa proljeća

Ljubav me prisilno napustila,

Valovima daljine  potonula

I nikako ne mogu to da prihvatim.

 

Da je potpuno zaboravim

križ samoće pritisko na leđima

Što guši i otima, ne popušta

I kada kažu vrijeme će sve isprati

To laži su za naivne,

ništa bol praznine nemože da izbriše.

T L B, Bugojno, 20.07.2013 ponoć se dovaljala

MOJ PROPALI PRIJATELJ

  1. srp. 2013

 

Moj jako dobar prijatelj, teške rane doživljava.

Sam sa sobom krize proživljava, kao lav bori se.

Svakog, gotovo svakog vikenda se odvali, pa opije.

Želi sve bolove života da tu večer sahrani, zaboravi.

 

Pa se do ranih jutarnjih zraka sunca opija, oduzima.

Sa polupraznim čašama na tanane razgovara, ubjeđuje.

Tko je u pravu, gdje se što prelomilo, zašto se sve dogodilo.

Oko sebe ništa ne vidi, iz kojih kuća dolazi, sve zaboravi.

 

Zaborav mu pamet pomuti, pa se na momente ludački razljuti.

Sve bi polomio, jadi i poroci mu dušom haraju, guše, otkidaju.

On više nezna da se raduje, svijet mu se u svađe pretvorio.

Tako mu je najlakše, gušenje duše ovosnostima ublažava.

 

A meni teško da ga tako propalog i pijanog promatram

Sve je u životu stvorio, svi kažu da je u životu uspio.

Onda ga hvataju faze suza i smijanja, čaša razbijanja.

Očaj ga savlada, svojom voljom ne vlada, sve ujeda.

 

Ja sam nesretan, često JE ponavljao,trenom sve bi prokockao.

Karta ga nije pratila, automati su ga varali, sve mu uzeli.

Kada bi se otrijeznio, kasno bi shvatio, koliki idot je postao.

Onda diži kredite, vraća dugove, da se kuća il auto ne oduzme.

 

Sve što je stvorio, ništa ne vrijedi mu, niti sam cilj svoj ne poznaje.

Sam sa svojim slabostima ratuje, žene, piće, cigare pa kockanje.

Sve ga to razapinje, dijelić po dijelić nepovratno dio duše otkine.

I starac je odjednom postao, da se niti sam ne prepoznaje.

 

Studen se u grudi uvukla, raskida,život tmurno turoban postao.

Pit ću, trovat se dok u meni mrvice snage postoji, ne sramim se…

Njegove riječi odzvanjaju, svi ga prijatelji polako napuštaju.

Poroci ga savladali, a tako dobar čovjek u njemu stanuje.

Tako mu je kako je, sam se opija, ubija, takva mu sudbina.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 19.07.2013 ponoć se dovaljala

MOLIM VAS PRIČUVAJTE OVO MALO PREOSTALE DUŠE

  1. srp. 2013

Molim Vas pričuvajte ovo malo preostale duše

Da ne puknem, da se ne razbije ovo preostalih snova.

Želim da se primirim, ojačam i jednoga dana ako izdržim

u normalan život povratim, sve loše stvari zaboravim.

 

Iz početka kao zombi šetat ću, oko sebe ništa vidjet ću.

Niti jednu riječ neću prozboriti, sa nikim neću razgovarati.

Postat ću samotnjak presvučen paučinom promašenih sjećanja.

Ništa me neće tangirati, bez kapi krvi  kao ispijen ću hodati.

 

Svi će me napustiti, na miru ću moći razmišljati

Da pokušam pronaći odgovor, gdje smo pogriješili

Božiju kaznu smo dobili, sada je valja izdržati.

Možda u nekom drugom životu je ispraviti.

Ako nas slučajno možda sastave rijeke sudbine.

 

Budemo se ispričali, jedno drugom jadali,

koliko jedno bez drugo prazno i jadno smo živjeli.

Bit će to rijeke suza i jecaja, šutnja bezbrojem zagrljaja.

Možda ćemo tako najviše i priznati iz duše prenijeti

Koliko smo jedno drugom tih momenata značili.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21.07.2013

Ako Vam se ikada dogodi

  1. srp. 2013

Ako Vam se ikada dogodi ljubavni ambis.

Da vam se dešava neobjašnjiva čarolija.

Nasmiješeni i više na nebu nego na zemlji.

Da Vam samo ona stanuje u staklenim očima.

 

Ljubav je vjerojatno Suština neobjašnjiva, pristigla.

Čitav život Vam trenom na glavačke preokrenula

Sve na svoje mjesto nakon dugo vremena posložila.

Tek tada shvatite koliko ste prazni životom hodali.

 

Iskrenu potpunu Ljubav života ste napokon doživjeli.

Nemorate sa njom spavati, ljubav voditi, maštajte.

Neka Vas svakodnevno njen boravak održava.

Neka stanuje u svakoj pori vaših nezasitnih maštanja.

 

Jer ljubav kada se dogodi, makar bila samo fikcija

Neobjašnjive pojave u srcu i duši Vam izaziva.

Toliko sretni ste i zadovoljni, makar gladni hodali.

Kora kruha i kap sa njenim usnama… obilna je trpeza.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 22.07.2013 u 06 i 48 minuta

NIKADA NEĆU REĆI ZBOGOM LJUBAVI

 

Ma koliko se trudila da bi me tugom ranila,

da te zamrzim, il možda mrvicu zaboravim.

Sa žarom tvojih usana ne mogu da se izborim

I nikada nećeš čuti  riječi… zbogom vječna ljubavi.

 

Jednostavno kuda god se okrenem

na trn tvojih usana nasjednem.

Ma koliko me od sebe odgurivala,

previše srce si čarolijom zarobila.

 

Pamet sam davno izbrisao,prolupao

Sve stihove i snove tebi poklonio.

Ne želim se prohujalom ljubavlju kockati.

Ne želim niti trunke onog žara zagasiti.

 

Između sreće i tuge tanka nit se zagubila.

Pa na momente kroz suze mi sve otima.

Nikad neću reći zbogom jedina ljubavi

Da mi život prestane, san o nama uništi.

 

Nema veze na kakve grijehe si me navela

Savršenu, nezaboravnu  ljubav si poklonila.

Popustih, nasjedoh svim tvojim slatkim zamkama

Jer sudbina nezaboravan tjedan mi poklonila.

 

I ako si njemu prisilno, ucjenjena  odšetala,

toliko ruševina u grudima kroz suze mi stvorila.

No to me nije polomilo, još veću snagu mi podarilo.

Da izdržim, za toliku doživljenu ljubav još postojim.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 23.07.2013 u 14 i 50 minuta

Nedam da se snovi maštanja raspline

  1. srp. 2013

 

Ne morah strasnu ljubav nikada voditi,

sex imati da bih je požudno nezasitno volio.

Svako jutro, cik ranom zorom bih pisao

Stihove za dobro jutro golubom bih proslijedio.

 

Svoje osjećaje i napučenu dušu bih praznio.

Na poseban način skrivenu ljubav izjavljivao.

O svemu samo kroz lažljivu maštu zamišljao.

Lijepo bi bilo kada bi bila moja i meni pripala.

 

Nekako to postala seansa maštarske ljubavi.

Da je tepanjem, požudno nježno probudim.

Kada krmeljave oči otvori,pismo stihova ugleda.

Da joj dan ukrasim, mislima zahvali i poželi.

 

Mada daleko je, i meni teoretski ne pripada.

Virtualno složena, ljubav je posebna postala.

Volim te, toliko puta sam riječi joj izustio.

Kroz suze iskrenosti svu strast bih prenio.

 

I sada kad je nestala, vrata komunikacije zazidala.

Nedam da se snovi maštanja vječno raspline

Da me bol il tuga ne uštine, nastavljam maštanje.

Da mi srce ne pukne da se duša ne razboli.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 23.07.2013 u 08 i 00 minuta

Tamo nas nitko ne dira

  1. srp. 2013

Dal Vas po nekad jeza nemira obuzima

Jer ona je suština u nemirnim mislima.

Mogu sve da Vam zabrane, brane podignu

al u glavi nemogu slatke tajne izbrisati.

 

Dobih uspomenu, jedan cvijetak za sjećanje

Da je zadrži podlo maštanje, vječno ostane.

I neka je otišla, tako se na žalost moralo desiti.

Da bi shvatili koliko jedno drugom smo značili.

 

I sada često pobjegnem, iz ovog života nestanem

U san slatki odletim da je posjetim, što duže zadržim.

Tamo nas nitko ne dira, tamo se ljubav odvija.

Barem tamo na miru jedno drugo beskonačno imamo.

 

Sa njom se noći rastapaju, najljepše stihove ispisuju

Bolovi svi nestanu, sva se pitanja zagube, zalede

Samo usne šapuću, strastveni potoci požudom protiču.

Meni se poklonila, makar samo kroz maštanje, al slatko je.

 

Sve tišinom umijemo, da se skriveno skrivamo,ljubimo.

ljubav dugo vodimo, dok tišina svira serenadama dodira.

I od kada je otišla, rana se u meni otvorila, izgaram.

Lažnim obećanjima je oblažujem, sebe slatko ubjeđujem.

 

Tako nas grah  zapao, sve nam sudbinski pomiješao.

I sada svatko na svojoj strani boluje, u zatvoru tuguje.

No sve je vrijedilo, mada se ništa nije desilo,

Energije su govorile, jedno drugom strast probudile.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 22.07.2013 u 17 i 53 minuta

Lutam zaluđen

  1. srp. 2013

 

Svakim momentom između njenih očiju lutam zaluđen.

Zanesen magičnim mislima, ljubav prema njoj otima.

Hallo ljubavi nedokučljiva, svrati do duše mi  trgova.

Tamo tvoje slike stoje da svakim trenom podsjećaju.

 

Šapat je na uzavrelim usnama, nemir nesanicom noćima.

Volim da plačem jer sve na nju savršenošću podsjeća.

Koliko dugo me već opila, prošla je i duga godina

A sve žešće žudim i sanjam je, da opet pristigne.

 

Svojim odlaskom polovinu srca tugom zamračila,

pomrčina mjesec navaljala, izdišem, bez daha ostajem.

Al svratit ću, pa makar mi bila posljednja misija

Da oslušnem prekrasni osmjeh sa njenih usana.

 

Periku na glavu stavit ću, brkove i bradu pustit ću

Naručit ću voćnu salatu sa puno crvenog grejpa

Da odmah prepozna tko se iza maske prikriva.

Možda tada poželit će da me posljednji put pozdravi.

 

Onda ću iz njenog života vječno nestati, da je ne gušim

Mir u duši remetim, što je jedva primirila, ukrotila.

Nemam pravo da je otimam iz tuđeg naručja

Njemu je sudbinski pripala, Bogom se obavezala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.07.2013 u 16 i 30

Zahvaljujuć noj !!!

 

  1. srp. 2013

 

Zahvaljujuć njenoj strastvenoj prikrivenoj ljubavi

pronađon skrivene čarobne tunele maštanja.

scenografija nedoživljenih rijeka se probudila.

Ljubav neobjašnjivu doživljavam,strastveno opisivam.

 

Zvukovi harfe mojim tijelom caruju, maštu raspiruju.

A njena ponuđena jabuka, čarolija opojnih sokova.

Kupidova strijela sa usana poslana, duboko zarila.

Srce u vatromet pretvorila, dušu na tanane zaslijepila.

 

I sada, po nekad kao dva labuda, svratimo do jezera maštanja.

Ruže držimo u zubima, kao znak raspoznavanja, ljubav otima.

Nije važna daljina il njene godine, postadošmo lutke razigrane.

Kao da netko nas obuzima, nevidljivim koncima upravlja.

 

Ostajem usamljen poput do ušiju zaljubljenog labuda

Poput šarolikih papiga, samo jednoj ljubavi život se poklanja.

Srce u srce kada se uvali, od sljepoće za ništa više ne pita.

Samo ostaje podlo, lažljivo, prepuno nemira,ledeno nadanje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 25.07.2013 u 13 i 12 minuta

ZBOG NJE I NJENIH USANA

  1. srp. 2013

 

Formalno nikada nismo spavali

Al smo jedno drugo potpuno imali

Kroz zagrljaje i poljubce podijelili.

Da kao izgleda sve se i desilo, zaludilo.

 

Zbog nje sam toliko puta proplakao

Niti trenutka nisam muvicu požalio.

Sa njom nije postojala dosada

Trenutci bi trenom izlapili, nestajali.

 

U sebi vatre bi urnebesno raspalili,

toliko osmjeha slatkošću razmjenili.

Vino mladosti na iskap smo  ispijali

A jedno drugo prikriveno istraživali.

 

U svemu se slagali, sporazumijevali.

Nismo previše pričali,riječi trošili.

Očima je sve šaptala, usnama žudila.

Niti kapi strasti nismo prosuli

Jedno drugo slasno maštom imali.

 

Onda vrtili slike prohujalog dešavanja.

Režija u našim maštama se skrivala

Scenario smo već napisali, doživjeli.

Ostalo maštanje koje prečesto obuzme.

 

Kad se energije dodirom prepoznaju

Izvore strasi nemilosrdno otkopčaju

Pa nagrnu, nagrnu nema prestanka.

Probuđena zaboravljena vučija jazbina.

 

Njom bijah opijan bez kapi alkohola u meni

A sve se kao u snu čarobno odvijalo,

Prebrzo dešavalo i nezaboravom prohujalo

da se gubim u tim prohujalim snovima.

 

 

Svaki tren sam je želio dodirnuti, poljubiti

Da me ne zaboravi, u nemilosti samoće ostavi.

Rado sjećam se najljepših usana

Dok ih je meni strastvenošću davala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21.07.2013 u 15 i 03 minuta

AL ME OSVOJILA

  1. srp. 2013

Njena dobra strana svega me nadahnjuje

Sve o njoj me kopka i nezasitno interesira

Svim i svačim me u detalje očarala, osvojila

Osjećajnošću , toplinom energije duše dobila.

 

Ispunjen njenom čistoćom prisutnosti, oplakujem.

Sa požudom trgujem, kako da vratim je, da pristigne.

Toliko beskrajna, i čarobna a osvetoljubiva, ljubomorna.

Kao ponornica kroz dušu mi potkopava, srce razuzima.

 

Ne znam dal maštam il stvarno imam je, izluđuje…

Njenih osmjeha prepuna poljskih cvjetova livada.

Svakim trenom u svemu stanovita i cjelovito prisutna.

A mrkle noći u mojim tugama, obasja caklenim očima.

 

I kad me samoća obuzme, njeni tragovi prozovu me.

Samo mojim očima je ljepotica i savršeno posebna.

Drugima bezvezna i ne upotrebljiva, za mene čuvana..

I kad je se zasite, u podnožje dosade izbace, moja postat ćeš.

 

O kako ubija godinama ovo čekanje, da se ljubav njena

Savrešna, posebna u mojim grudima razdjene

Da zajedno u duetu suze pustimo, dok stihove čitamo.

Ljubav je moja postala, valjda će biti strofa posljednja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 26.07.2013 u dubokoj noći o2 i 33 minuta

SLOMLJENO SRCE GOVORI

  1. srp. 2013

 

Znam što i kako sve osjećaš

Ne moraš da me podsjećaš.

Ljubav su provalili, zabranili.

Na srce i dušu stijenama pritisli.

 

Oprosti al moram te zaboravit.

U slomljenom srcu kapiju zabravit.

Sve buduće ljubavi totalno zabraniti.

Kažu za oboje da tako je najbolje.

 

Direktno iz slomljenog srca ti govorim.

Pokušavam sve divno da pobrišem.

Da usne, osmjeh i sve prošlo zaboravim.

No nije baš tako najjednostavnije,

jedinstvenu doživljenu ljubav sahraniti.

 

Molim te oprosti mi, zbog tebe sve ću učiniti.

Samo da te ne povrijede, iz srca ti otmu sjećanje.

Bijaše to divno lutanje, ljubav  doprla kroz maštanje.

Neka nam to bude kroz život preostalo sjećanje.

Da nam se nikad više tako ne omakne.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 26.07.2013 u 14 i 16 minuta

Od kako ga u svoje oko pustila

  1. srp. 2013

Od kako ga u svoje oko pustila

srce mu obiljem strasti podarila

Dušu nepovratno nezaboravom opila.

Sulude misli maštom ga zapalile.

Sve u detalje iglice strasti pozabijale.

 

Pa počesto, kriomice, na njenim usnama osvane.

Da se rose požude njenog tijela napije.

U kosi joj još uvijek prstima uzdahe prebire.

Grijehove sjećanja uzastopno navire li navire.

 

Sjeta glavnu riječ preuzima, sve se kontroli otima

Dok joj jutrima sve što poželiš lopšovski potkrada

Pa makar od tih slatkih grijehova možda nastrada.
Ne žali, što u mislima njenim postoji, odjekuje.

Neka im ovo maštanje nikada ne prestane,

jer se nada svojim korjenjem krvnički raspršila.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 27.07.2013 u 05 i 39 minuta

Možda je sve moglo da se desi bezbolnije

  1. srp. 2013

Bića smo što su srce i dušu nakon godina suše probudila.

Nepoznate predjele samih sebe otkrila, da toliko ljubavi postoji.

Da se galaksijama nemože da doživi, da je nemoguća misija.

Al eto nas je prekratko spojilo, bez dodira sve trnce probudilo.

 

I onda je od nikuda nagrnula ljubomore i zavisti teška poplava.

Svo naše maštanje u sekundi zatrla, u blato tuge zatrpala.

Sve je jednostavno nestalo, toliko suza i bolova nanijelo.

Samo je ostalo nezaustavljivo jecanje, dok se prošlost spominje.

 

O Bože kako bolno prisilno se prekinulo, nevjerojatno dogodilo.

Sve prošlo doživljeno u crnilo prošlosti zavili, da nismo shvatili.

Duboko u pijesak suza vječnošću zakopali, sve što smo doživjeli.

Da sve potpuno utihne,bez korjena nestane, pustinja srcu ostane.

 

Možda je sve moglo da se desi bezbolnije, da nam oproštaj dozvole.

Da nam se srce i duša od bolova ne raskine,sve u nepovrat utihne.

Možda je sve trebalo, tiho i lagano da nestane, dok suze ridaju.

Toliko bih zadnjim zagrljajem, tišinom poručio, da me ne zaboraviš.

 

Možda bi sve bilo bezbolnije da se samo čaša gorčine razbila.

U njoj neka sva gorčina ostala i zauvijek potocima prošlosti nestala.

Previše se zavoljeli, vezali, da bi trenom sve ugušili, osjećaji nestali.

I kasno je, prošlosti oštro dušu reže kamenje, tako ranjivo boli me

 

Sve nas netko proklinje, što smo se dogodili, strastveno doživjeli.

Oprosti mi, sve je bila čista ljudska namjera, sve mi tuga otima.

Jednog dana a možda uskoro ćemo shvatiti, dal smo pogriješili.

Zbog prevelike zanesenosti i žarke ljubavi, greške smo pravili.

 

Sada kada jedno od drugog smo skriveni, brzo smo shvatili,

da smo pogriješili, naivne poteze povlačili, strasti popustili.

Djeca u nama su pobjedila, na tanak led požude nas navela.

Bolno teško je sanjanu ljubav doživjeti pa vječnošću izgubiti.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 27.07.2013 u 16 i 20 minuta

Dal smo uopće postojali

smak

  1. srp. 2013

I kad se more i stijene rastaju, suze frcaju.

I kada rijeke kroz kanjone huče, tutnjaju.

I kad behar nestane cvijeće se zagubi.

Još od kako si otišla, zima jesen mi zamjeni.

 

Dal smo uopće postojali, dal smo se ikada dogodili.

Dal je sve bilo samo puko, podlo, lažljivo maštanje.

Da nam srce i dušu razdigne, pa kao duga nestane.

I sada se odvojeni duboko u sebi tješimo i patimo.

 

Što nam se to desilo, što nam je sreću proklelo.

Iskreno i potpuno smo se voljeli i mrvicu imali.

Gdje smo pogriješili, što smo zabrljali, pa su nas kaznili.

Dal smo nekoliko godina uranili il možda opet zakasnili.

 

Ako Bog dragi da pa se možda opet sretnemo…uhhh.

Sve besane noći, sve potoke suza ćemo debelo naplatiti.

Život si mi stoljeće skratila, izvor suza potocima razbudila.

I sve ono što nam se nije dogodilo a trebalo, budemo ostvarili.

 

Znaš da obožavam da gutam ti riječi brbljive,slatko zavodljive.

Znaš da svaki treptaj tih okica u meni srećom nemira razara.

Ostala si nedovršena priča, stih il glazba trubadura čekanja.

A toliko smo slatkih iskustava trebali zajedno sve šlanirali.

 

Zbog tebe nakon dugih godina šutanja, gitara ritmom oživila.

Mrvicu ispričala, a tek koliko toga još nedorečenog je preostalo.

A vremena smo imali previše premalo, da bi se vječno ostvarilo.

No i na svemu Bože hvala ti, što nam dozvoli da se mrva dogodi…

 

Sada nas žuljaju prohujala sjećanja,slike se posušile

imena se nekako na jedvite jade prisjećamo pa maštamo

dal se to nam bilo kada i gdje desilo toliko nas zamutilo

da bi na na cjedilu samoće presušene ispucale ostavilo.

 

Toni  Ljubisa Bozic, Bugojno, 27.07.2013 u 19 i 44 minuta

Sa njom

  1. srp. 2013

 

Sa njom led višegodišenje šutnje odjednom sam probio.

Olako joj priznao i riječima glasno previše puta ponovio.

Da, volim te muvice, ovo je neobjašnjiva istinska čarolija.

Neznam što sam dobio, iz srca sve sa čekanju sam istresao.

 

A prije naše ljubavi turobni putovi su nas godinama zavlačili.

Uzaludno smo se za loše navike i pratilje čuvali, plašili.

Srca su nam u truleži osjećaja plutala, bezživotna kaljuža.

U tim hladnim vezama smo se udaljavali, nepovratno tonuli.

 

Neodlučnost nas je gušila, strahove u grudima širila.

Pokret u naprijed nismo smjeli praviti da se i ovo zlo izgubi.

U varci simbolične ljubavi smo živjeli, i to srećom smatrali.

Započeti nešto novo se plašili da nebi tu lažnu ljubav izgubili.

 

Smatrašmo da ovakve ljubavi strasne nemoguće uopće da postoje.

A onda nas sudbina spojila, na pravi put strasti i požude navela.

Samo malo je bilo dovoljno, da je postalo neodbojno slatko zarazno.

Pobjegošmo iz te jadne ljubavne pustoši, da srce pravu ljubav doživi.

 

Pobjegli smo iz te životne varke što nas godinama hladnoćom gušila.

Tu nije bilo ništa i baš ničega, samo slatka mala bića rođena.

Ona nas zadržavaše, da se i dalje patimo bez iskrene ljubavi plutamo.

Koji je smisao takvog nakrnjenog života prepunog ljubavne pustoši.

 

Da nas doživotno zarobi, da se i zadnji atom iskrene ljubavi utopi

Živjeti bez trunke strasne ljubavi, život je gorka pustinjska robija

Tu svi bolno gube i guše se, tu nitko ama baš ništa ne dobija.

Voljeh je prekratko i stalno voljet ću ma koliko mašta bila lažljiva.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 27.07.2013 u 21 i 41 minut

OD KAKO JE OTIŠLA

  1. srp. 2013

 

Molim Vas šutite,

previše pitate.

Zašto teške suze

sjaj u oku su smjenile.

 

Od kako je otišla

sve se zagasilo

Smisao svega potopilo,

Grebu dušom jecaji.

 

Sve su nam zabranili,

otvorene rane upalili

Da godinama krvare,

sve se polako razlaže.

 

Ostade bolno ridanje,

kad njeno ime se spomene.

Nema šanse da moja ikad postane.

Svezana, sa kamenom na srcu

Polako na tanane nestaje.

 

I duga pišem pisma, Boga molim

Da nas opet što prije sastavi.

Očigledno oboje patimo,

Jedno bez drugog se gušimo.

 

I sve se na kraju raspada.

Ljubav je otrove poslala.

Protiv otrov je…

samo na njenim usnama.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 28.07.2013 u 09 i 22 minuta

Protiv otrov je… samo na njenim usnama.

  1. srp. 2013

Molim Vas šutite,

previše pitate.

Zašto teške suze

sjaj u oku su smjenile.

 

Od kako je otišla

sve se zagasilo

Smisao svega potopilo,

Grebu dušom jecaji.

 

Sve su nam zabranili,

otvorene rane upalili

Da godinama krvare,

sve se polako razlaže.

 

Ostade bolno ridanje,

kad njeno ime se spomene.

Nema šanse da moja ikad postane.

Svezana, sa kamenom na srcu

Polako na tanane nestaje.

 

I duga pišem pisma, Boga molim

Da nas opet što prije sastavi.

Očigledno oboje patimo,

Jedno bez drugog se gušimo.

 

I sve se na kraju raspada.

Ljubav je otrove poslala.

Protiv otrov je…

samo na njenim usnama.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 28.07.2013 u 09 i 22 minuta

Znam da osjećaš, da te osjećam !!!

  1. srp. 2013

Godina već protutnjala, ljubav se mrvicu zagubila.

Nikoga nista ne pitam, samo u sebi očajavam.

Borim se mada ne želim priznati, bez tebe ne postojim.

Što su nam to spremili, tragove zavarali, pa razdijelili.

 

Znam da osjećaš, da te osjećam, dok noću zajedno molimo.

Jedno drugo u grudima kroz suze čuvamo, pa jezdimo.

Iste želje nas valjaju, u naručju zadržavaju, bolno dotiču.

Samo da nam se usne još jednom dotaknu, i ne ureknu.

 

Znam da osjećaš kako tvoj pogled me probada, potražuje.

Znam da osjećaš kako te moje srce doziva, noćima te otima.

Znam i osjećam kad tužna si, kad ti se srce prelomi, moja si.

Jedno drugom smo zavjet usnama potpisali, da ćemo čekati.

 

Sve znam i sve osjećam koliko potoka suza nam noćima protiče.

Dok svi mirno spavaju, srca se dopisuju, ljubav postoji, poručuju.

Znam da nema kajanja, sve bi opet ponovili, usnama rat poveli.

I užasno prazno i tužno je, tumarati stihovima nemira bez tebe.

 

I kad god pristigne veljača, to počinje na tebe da podsjeća.

Pa me još veća tuga razuzme, sva što u grudima stanuje.

Pomislim na pola se raspadam, niti trenom pameti ne vladam.

Pa se tiho pomolim  kada oči otvorim da te mrvicu ugledam.

 

Praznim životom si mi zavladala, vatreno biće u meni probudila.

Mada sam vodolija, što se tvojim požudnim kandžama slatko otima.

Kako vrijeme odmiče, sve više razuzimaš, tamu svjetlošću obasjavaš.

Bez tebe jednostavno ne ide, ma koliko laži o tebi mi pričali, servirali.

 

Od onda kad sam ti priznao da tebi vječnošću pripadam, obećavam.

Sve te riječi još uvijek bruje mi u grudima, nedam te al sudbina otima.

Pa postadoh izgubljen, u sebi čekam neki preokret, da se ne pojaviš.

Živim opečen lažima, na valovima podlog maštanja, fališ mi, fališ…

 

Samo tebi pripadam, sve ove tone tužnih stihova duši ti poklanjam.

Kako prvi put tako i sada te osjećam, mada je protutnjala godina.

Volim te makar te skrivali dubokim morima, delfin sam u potrazi.

Ljubav prava se jednom u životu doživi, i do kraja ću za tobom jezditi.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 28.07.2013 u 12 i 53 minuta

NJEGOVA ODMAZDA

  1. srp. 2013

Dal sam ja kriv što je snjim godinama bila nesretna.

A nikad me nije susrela, nikad moje usne probala.

Dal sam ja kriv što je snjim godinama noćima plakala.

Sebe proklinjala, što je njemu u ledeno naručje  uskočila.

 

Tko je u toj ledenoj, bez ljubavi i sreće kući mogao opstati.

On misliše da novac, vile, motori i sve druge lažne vrijednosti.

Mogu njenom slomljenom srcu sreću donijeti, al sve je propalo.

Jednostavno lažnu sreću vrijeme je samljelo, srce joj ugušilo.

 

Sve joj to na nos nabilo, živce polomilo, skoro pa pukla je.

Za to vrijeme bijah daleko, daleko od njihove nesreće.

I onda je vjetar sreće na moj prag poslao, mene preporučio.

Od tada sve se kod nje i mene preokrenulo, zablistalo.

 

Ona samnom a ja sa njom neobjašnjive stvario doživio.

Prvi put u životu zaljubljeno srce osluškivao, pa joj tepao.

Toliko puta u sekundi poljubio, kao leptirić poskakivao.

Nakon toga preporođen postao, bolove prošlosti istopio.

 

Ona u život se vratila., izgubljeni osmjeh licu poklonila.

Svaki čuperak, svaka trepuška na njoj je nemirom pjevala.

Sve okolo tim uzdahom zarazila, znali su nešto se događa.

Ljubav na daljinu se i ako rastavljeni nemilosrdno odvijala.

 

Samo jedno o drugom su maštali, budućnost naivno planirali.

Iskrenu ljubav gradili, a nisu shvatili da sve prate ih, snimaju.

Snimke i riječi su preklapali samo da bi je optužili, zauvijek satrli.

 

Sve im je kroz suze priznala, mada se ništa konkretno nije desilo.

Sve da bi mene spasila, da je sve iz njenih ranjenih grudi krenulo.

Bijaše to njegova okrutna odmazda, prošle propale poteze da opravda.

 

Da je on do tada savršen muž bio i ostao, bez ljubavi je gušio.

Pred drugima kao sjajan otac se prodavao,u kući tiranina igrao.

Ništa se nije smjelo micati, kad on govori oči nesmiju treptati.

 

Sve se zapalilo, i tko je mogao odbiti slomljeno srce spašavati.

Svaki muškarac bi priskočio, na ranjene suze bi poletio.

Tako se i meni desilo, i zabranjenu nepovratnu ljubav nam poklonilo.

 

moreee

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 28.07.2013 u 12 i 25 minuta

U vrču našeg maštanja

  1. srp. 2013

U vrču našeg maštanja, počesto svrati strastvena požuda.

Čisto da podsjeti, da iz misli ne odletiš,nedaj Bože nestaneš.

Čarolija između nas što se dešava neka je ludorija blesava.

Koje kakve končane zamke splićemo, jedno drugo vrebamo.

 

Sve ove slatkoće i nemiri što nam se dešava, volja je satkala.

I drago nam i patimo, što više maštom jezdimo, nego diramo.

Nismo vješti laganju, nego iz dubine duše ljubavnom davanju.

Više u životu volimo da živimo nego da zagorčano mislimo.

 

Ma koliko sve planirali, u detalje čekali, sve je složila sudbina.

Najbolje što je mogla nam pokazala, na povezanost podsjećala.

I sve je nekakav sklop slučajnosti na naš mlin ljubav doveo.

Najljepše brašno naše strasti i požude samlio, sve nam podijelio.

 

Život nam mrvicu pošalje, da nas ovisnošću zatruje, pa ludimo.

U dubine nepozante uskačemo, nus pojave ne prepoznajemo.

Pa nam se svašta na tim obroncima požude neplanirano dogodi.

Netko preživi pa čitav život uživa, a nekoga tuga ošine suze pokriva.

 

U vrču prohujalog maštanja ostade knjiga stihova, da podsjeća.

Kada jednog dana moja postaneš, ako pristigneš il ne slažeš.

Sve ću stihove svilenim koncima na duši ti heklati, pa zapamti.

Ljubav si postala, al hladna voda te beskrajem u nepovrat odnijela.

 

Toni  Ljubisa Bozic, Bugojno, 27.07.2013 u 20 i 04 minuta

Sve što mi se u vezi nje dešava,

 

  1. srp. 2013

Sve što mi se u vezi nje dešava,

protunji kao proljetnja mećava.

A samo njeno ime kad pomislim

U srcu i duši plamen razgorim.

 

Pa je valjam preko žednih usana

Vrtim noću nemirnim slatkim snovima.

Sa njom se samo magične priče redaju.

Slatku djecu u njenom krilu dočaravaju.

 

Nemira znoj me vodopadima oblači,

Gola voda oko mene vihorom se sablila

Sve sa njenih usana požuda iscurila.

Pamet srcu lažne slike dočarava.

 

Ljubav naša pokore uzdahe zadržava.

Klečeć Boga molim da nam oprosti.

Sve ga preklinjem da nas razumije

Zašto trnje ljubavi srcu bol ublažava.

 

Zbog nje sam spreman kazne platiti

Ledenjacima bosonog danima lutat

I po vrelom kamenju Afrike gaziti

I na trnju da klečim, zbog vrelih usana.

 

Toni  Ljubisa Bozic, Bugojno,29.07.2013 u 15 i 30 a vani +41 C

ŠTO DALJE OSTANI

  1.  srp. 2013

Ljubavi, mrvice, molim te potrudi se i dalje od mene ostani.

Neka vrijeme svoje učini, što prije, zauvijek SVE zaboravi.

Sve što se desilo, bila je suluda, trenutna ishitrena ludorija.

Krv u duši, srcu raspršila, vatrom nemira zapalila pa patimo.

 

Od tada isuviše dugo, kao kip stojim na otvorenom prozoru

Kiše, vjetrovi i obilni snijegovi sva godišnja doba izmjenili.

A ja u ritmu ledenih kiša suzama sakupljam prolivene stihove.

Ne želim da bilo kada više stignu do tvog srca i legnu kraj tebe.

 

Skrivećki pod tvojim prozorima po nekad snovima prošetam

Čisto da ti vrtove ne zaboravim, da miris žarkih usana osjetim.

Jer nemam pravo ne tebe i tvoje maštanje, pripadaš drugome.

A onda kad te možda ugledam il pak osjetim stare rane raskrvarim

i poludim, potpuno sluđeno poludim, gubim kontrolu starih žarova.

 

U tebi se prikrila polovica svog mog maštanja, ljutnje, suza i jecanja.

Rado bih, al te ne zaslužujem, ne želim da sa nekim ne fer ratujem.

Sudbina te njemu odredila, meni na moment poklonila, kazna si

Kazna si i pokora postala, ubi me ljubav oteta, zauvijek srcu si uzeta.

 

I jutrom kada se u njegovom naručju budeš budila, budeš shvatila.

Da je to ipak najbolje što se desilo, da se nebi nečije srce raskrvarilo.

Ostani tamo, sretna sa njim ostani, našu blitz ljubav što prije zaboravi.

Premlada si i budeš jednog dana shvatila, da te sudbina ipak sačuvala.

 

I  Božija kazna nas sustigla tek što mi te poklonila, da bude strašnija.

Onda nas zauvijek razdvojila, sa debelim razlogom odvojila, da patimo.

Ostaje nam prevrtljivo okorjelo lažljivo maštanje, da nam srce uštine.

Kad god se jedno drugog sjetimo suze da pustimo, to kazna je vječita.

 

Al koristimo šansu jedno drugo dok sanjamo, nikoga da ne diramo

I neka nas ti snovi što duže varaju, ono preostale ranjene duše kidaju.

Neka slatkim trncima uzvibriraju, da se kroz san slatkošću stresemo.

Možda u drugom životu da nekoga sličnog sretnemo, upoznamo.

ljubav potpunu dugo sanjanu probudimo i daj Bože opet doživimo.

 

Nitko nikada neće saznati što u našim srcima zabravljeno tumari.

Nitko nikada neće razumjeti što u slomljenim srcima zabranom boravi.

Rijetki će sreću imati i tako nešto samo kroz maštu mrvicom doživjeti.

A do tada u našim očima plovit će suzna rijeka  tisućama oproštaja.

 

 

Toni  Ljubisa Bozic, Bugojno, 30.07.2013 u 08 i 08 minuta

NIKADA NE SAZNATI ŠTO JE LJUBAV, KAZNA NEUMOLJIVA

  1. srp. 2013

 

Neki ljudi misle da su ljubav doživjeli, u grudima imali.

A santa ledenjaka oko srca im sve spržila, zaledila.

Sve imaju osim zrake iskrenog toplog savršenog nemira.

Nikada nisu toliko i potpuno voljeli da bi je i doživjeli.

 

Ljubav je ono što svakim momentom osjećaš i dobijaš

a ne što lažno poklanjaš, sila akcije = sili reakcije.

Možeš ti sa rajom da se opijaš, glumom ljubav izražavaš.

Al ono što u tebi stanuje srce i dušu ti uništi il strasno opije.

 

Ma koliko se trudili što se unutra dešava nemože se sakriti.

Postoje na licu čovjeka božiji znakovi, što o nama govore.

Ako je iskrena ljubav u vama, oči vam suze sretnim zrakama.

Ako prazni ste, u vama jad se sabio, očaj u vama stanuje.

 

Smijeh sa lica vam nestaje, tuga šalje turobne reske poruke.

Snage vam treba da kroz to patite, da od tuge ne puknete.

A sve to posloži božija energija, prepozna se savršena kemija.

Samo jednom možete tako potpuno voljeti i takvu ljubav dobijati.

Nikada saznati što je ljubav, kazna je neumoljiva, Bogom poslana

 

Toni  Ljubisa Bozic, Bugojno, 31.07.2013 u 07 i 59 minuta

DUGI KAPUT MAŠTANJA

Kolovoz 1, 2013

 

Eto to se i desilo zato što plaših se da njemu zauvijek ne ode.

Previše dugo sam strahove prizivao, sve im nesvjesno pripremio.

S dušom mi bijaše skrojena, kao najljepši dugi kaput maštanja.

No popucaše šavovi, ljubav skrivena se izgubi, odnesoše vjetrovi.

 

Uvijek su mi govorili sve što ti ne pripada odnijet će voda sudbinska

A sve što je tvoje uvijek će se vratiti, osmjeh sreće na lice izmamiti.

Pokušavah da nabavim bolje, jače konce sudbine, da kaput sašijem.

I tako u tom stanju maštanja, minut po minut protutnjaše godina.

 

Blijede stare slike, kao požutjele novinske hartije, sve se tiho rastapa.

Dani postali monotono dosadni, faca se od tuge iskrivila,krv popila.

Izblijedih u njenom sjećanju, nema javljanja, okrutna tužna sudbina.

A njemu je sada život probudila, mladića u njemu stvorila, o sudbina.

 

Pa sada pokunjen noćima, pješačim opustjelim cestama, o sjećanja.

Kuda smo šetali, o nama maštali, toliko toga prekrasnog isplanirali.

Sve je nestalo, svake noći maglu suzama  ispraćam, da sve svjedoči.

Usne presušile, više se ne daruju, samo o njenim usnama maštaju.

 

Smisao života se urušava, sve što je valjalo u meni polako propada.

Al opet na svoj način sretan sam, jer ona sada uživa, toliko volim je.

Samo neka sretna je, nek joj se cakle oči prepune slatkog osmjeha.

Meni ne pripada, odlučila sudbina, stići će ljubav moja dugo čekana…

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 01.08.2013 u ranu zoru 04 i 27 minuta

 

Ljubav podlo opekla

  1. kol. 2013

 

Dal Vas je ikada ljubav podlo opekla, nasukala.

Sve ste joj podredili, cijelog sebe i više uložili.

A trenom nestala, u ledene kiše se pretvorila.

A bile su zakletve, obećanja za cijeli život se davala.

 

A bila je sve što se moglo opisati, galaksija nemira.

Bila mi je potpuno sve i u najmanju ruku sve značila.

Sa njom se redali kao vodopadi romantični stihovi.

Ljubav je kao nesalomljiva tvrđava zidina izgledala.

 

Da bi tek tako plimom tuge  kao pješčana dina se istopila.

Plime tuge je razvalile, sjećanje pokopale, užasno bolile.

I tako shrvan i polomljen, tuga se na leđima zapečatila

Ne popušta, u meni obiljem nemira boli i tuge lavina.

 

Ovaj bijedni svijet bez njenih usana samo je ogoljela pustinja.

Što god u ruke postavim u sekundi zaboravim, il se polomi.

Njemu se vratila, a mene ranom dubokom u srcu sahranila.

Bolno saznah što znači kad se ljubav sanjana doživi pa izgubi.

 

Ma koliko se trudio da bih je zaboravio, jednostavno ne ide.

Ta prošla dešavanja i neizmjerna ljubav me veže za sebe.

Sve je prisutnija, sve na nju me podsjeća, al me suza ubija.

Plačem na sve oko mene što se događa, prebolno na nju podsjeća.

Toni Lj B , Bugojno, 03.08.2013 u 17 i 37 minuta

Njeno srce kopiju, lažnu ljubav ono odmah prokuži

 

 

Svi joj se dive  i baš ono tiho poštivaju

Energija i snaga koju neprestano pokazuje

Za smrtnike je prevelika i bukvalno nemjerljiva

Za njih je ona previsoko i čini se daleko u oblacima.

 

Kao da je pristigla iz savršene mašte il filmova

Uzastopno njen govor i osmijeh krišom promatraju

Svako njeno ponašanje ono detaljno analiziraju.

I cijene je jer borac je i nikad za nikad ne odustaje.

 

Svakom u lice iskreno saspe što ga sljeduje

Baš zato tako divno i savršeno uz nju biti je.

Njen hod i korak žene bukvalno oponašaju

Kad se skromno našminka il pak frizuru promjeni

Uvijek za njih kao skromni idol ona postoji.

 

Nekako uvijek je oponašaju,njene fore kriomice skidaju

U trendu je,tako kažu barem tako žene je opisuju

Voli da ima kad nešto slatko poželi pa to i ostvari

Jer jednostavno da baš za time neprimjetno poludi..

 

Al ne voli kad primjeti da je trenutak on zapostavlja

Kada usne, tepanje, dodire svakog trena joj ne poklanja

Kao da nešto nasluti kao da nešto tiho je uznemiri

Al onda koja slatka kiflica na usnama taj nemir primiri.

 

Voli kad je iz vida ono baš trenutka ne propušta

Voli da joj makar i slatkim lažima obećanja ponavlja

Toliko toga obećava,možda malo po nekad zakasni

Al uvijek baš uvijek obećanje dato ljubavi on izvrši.

 

Svaki sat bi se mazila,usne bi mu strašću topila

Voli da uživa da je dodiriva sa prstima poigrava

Za čuperke da je povlači ono sirovo strasno prignječi

Pa svu njegovu težinu da do kraja na sebi osjeti.

 

Kad krene da govori nešto želi da mu objasni il prepričava

Ne voli da je ne promatra u svakoj njenoj riječi on mora da uživa

Želi da je na momente zaustavi,onako slatko usnama se priljepi

Samo na trenutak da je prekine pa požudu i strast da joj zadovolji.

 

Želi da je u svakom trenu sa njom luđački opčinjen

Da je o njenom prisustvu govoru tepanju baš ovisan

Da se njenih medenih usana nikada nemože da zasiti

da mu do kraja života na srcu iskreno samo ona boravi.

 

Da joj se posvećuje…istom ljubavlju iskrenom uzvraća

Da joj kiflice il kolače sa višnjom po nekad priprema

Da joj strasnu mladost iz duše svakodnevno oporavlja

Da se njenog tijela poljubaca nikada mrvice ne zasiti.

 

Kaže da nije fotogenična kada to ne poželi da je to ometa

a prelijepa savršena na svakoj slici tako divno izgleda

jedino u njenoj glavi njen kompjuter nešto drugo zahtjeva

nekom njenom percepcijom sve te slike u detalje analizira.

 

Stihove baš i ne mora bukvalno svaki dan da joj poklanja

Al želi da ima je stalno nezasitno strastveno na usnama

To joj je dovoljno to njenu posesivnost nekako zadovoljava

Kada  je centar njegovog svijeta i kada je zaluđeno obožava.

 

On ne može tu ljubav da joj trena baš niti trena da odglumi

Istog trena sve lažno ona može da duboko u začetcima osjeti

Jer njeno srce kopiju,lažnu ljubav bukvalno odmah prokuži

Tužnim pogledom ga upozori da niti riječ tim trenutcima i ne progovori.

 

Jer kada je zavoli jednostavno ne može da joj u svemu odoli.

Ona traži i svjesna je da ljubav cijelog svijeta iz njegovog srca zaslužuje

Jer ona kad voli iz petnih žila se predaje nikada na ljubavi ne zakida

I zato želi i zahtjeva bez izgovorene riječi da je ljubavlju obasipa i obožava.

 

 

Eto takva je i ….njegova je…

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno, 01.12.2018