Nenadano od niotkud čovjek mi prišao tiho zajecao.
Pita dal je nešto teško skrivio dal se proklet rodio.
Nekako u braku sa ženom ne idesvađe i rondanje
Ljubav prije strasnu imao,nezna zašto je ovu oženio
Nakon dugih godina svađa bračnog maltretiranja
tikva između njih od prvog dana očigledno načela.
Neznaju normalno da sjednu, kao ljudi popričaju,
između njih nema niti trunke požudnih pogleda,
varnice i negativna beskrajna baksuzna energija.
Svakodnevnica koja očigledno oboje satire i ubija.
Neznaju otvoreno da sjednu,da ljudski dogovore.
Da njega priupitate što mu se u životu dešava,
možda bi glatko bez razmišljanja prozborio…
možda je ona njemu definitivnoo baksuzna
nepotrebnu djecu zdravu i živu mu rodila
možda zbog nje u životu ništa mu ne ide,
Ružna je, sva se zapustila u kući se zaključala
Nigdje neide,jednostavno rečeno mu neodgovara…
Možda za njega već previše stara je,ishabana.
33 godine, vrijeme je staro za novo trampiti.
Bilo što nadodati da se mlađa napokon pojavi.
Sve što ona uradi il napravi njemu se povraća
Svaka njena odluka je pogrešna i baš ga nervira.
Njen inat i tvrdoglavost svakodnevno ga ubija.
Gdje god krenu ima osjećaj protiv njega zakuhava.
Djecu protiv njega svašta lažno priča i nagovara.
Jednostavno u nju sumnja, njegovo povjerenje
Tako bez ikakvog razloga kod njega je izgubila.
A sebe nebi priupitao, dal je on negdje zgriješio.
Dal je dovoljno djeci i njoj ljubavi i pažnje posvetio.
Dal su oni pored njega sretni il ih tuga razdire.
Treba malo onako krišom da promatra da izvide.
Možda, možda bi vidio i shvatio, koliko je pogriješio.
Njemu je ona teret preteški,kamen oko vrata postala
al ja bih je takvu i od njega u bobu satrvenu, slomljenu
duše iscjeđenu, srca isparanog, ovog momenta primio.
Rado bih se mijenjao,sve diplome i novce što sam skupio..
na kamaru mu posložio i mjesečno još nešto dodavao
neka odluči, da mi njene ruke na dlan položi da i oslobodi.
E da imam ženu, ovog trena bez razmišljanja bih mijenjao..
Tek onda bi on MOŽDA shvatio koja princeza njemu je poslana…
Al očigledno čovjek slijepac ništa oko sebe godinama nevidi
Dok mu sudbina ne okrene leđa pa to nepovratno olako izgubi
A poslije nema više kajanja jarane, nema molbi, ljubavi vrati se.
Sam si joj vrata otvorio, u bolji život draga srca je pustio
Sam si tražio, sam si princezu iz života glupošću izbacio.
Nisi svjestan drugom si je istog trena nemilice poklonio.
A nepovratno vrata bolne tuge i samoće široke ruke otvorio.
Nakon toga drugi sretnik sa njom bi na put oko svijeta
Sretnički zaljubljen zagrljen opijen krenuo, uživao.
Npokon bi ona rasterećena od svega potpuno uživala
Hvala ti glupi jarane što si je na dlanu olako pustio
sreća sa njom je beskrajna napokonvječnošću pristigla.
Ona samnom bude prava princeza, u ljubavi sreći uživala.
Nema što za nju nebih učinio, stoljećima sam je čekao.
E takvo pismo zahvale bi mu drugi zaljubljenik poslao.
E moj jarane, j..bi se, kasno ti je glup si …nisi skužio.
Hrđavu klincu i dlaka smeta, pusti plač i lažno kajanje….
Debeli ceh plaćaj preostalog samotnog života, eh moj jarane.
Bugojno,31.03.2016, Toni Ljubiša Božić u 10:00 minuta
toni"s poetry 