11 minuta nas dijeli

izdrži još malo

11 minuta razlike do susreta

11 minuta nas dijeli obala

11 minuta da usidre brodovi

11 minuta do strasnih dodira

11 minuta blizina onih usana

11 minuta najdužeg čekanja

11 minuta prestalog nadanja

11 minuta isrcpljena utjeha

11 minuta  poklapaju kazaljke.

11 minuta da se želje ostvare.

 

I opet zuji robusna nesanica,

susret skriven kroz maštanje

i opet požudno sjetno izjedanje.

Zašto nisi ovaj moment tu ljubavi

fali mi busen dražesne energije

onaj osmijeh,poljubac i tepanje

Po svim simptomima ljubavi

Izgleda luđački sam ovisan

Neobjašnjivo volim je i obožavam

Svakog trena tu uz sebe osjećam

Pa pomislim mene je netko tražio

falim joj bez mene je sigurno patila

usnama bi da nadoknadi svo čekanje

strašću bi vrišteć tišinom prozborila.

11 minuta nas dijeli  da bi se ostvarila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,31.03.2016 u 19:24 minuta

 

 

Očigledno čovjek slijepac ništa oko sebe nevidi

samoća 

Nenadano od niotkud čovjek mi prišao tiho zajecao.

Pita dal je nešto teško skrivio dal se proklet rodio.

Nekako u braku sa ženom ne idesvađe i rondanje

Ljubav prije strasnu imao,nezna zašto je ovu oženio

Nakon dugih godina svađa bračnog maltretiranja

tikva između njih od prvog dana očigledno načela.

 

Neznaju normalno da sjednu, kao ljudi popričaju,

 između njih nema niti trunke požudnih pogleda,

varnice i negativna beskrajna baksuzna  energija.

Svakodnevnica koja očigledno oboje satire i ubija.

Neznaju otvoreno da sjednu,da ljudski dogovore.

 

Da njega priupitate što mu se u životu dešava,

možda bi glatko bez razmišljanja prozborio…

možda je ona njemu definitivnoo baksuzna

nepotrebnu djecu zdravu i živu mu rodila

možda zbog nje u životu ništa mu ne ide,

Ružna je, sva se zapustila u kući se zaključala

Nigdje neide,jednostavno rečeno mu neodgovara…

 

Možda za njega već previše stara je,ishabana.

 33 godine, vrijeme je staro za novo trampiti.

Bilo što nadodati da se mlađa napokon pojavi.

Sve što ona uradi il napravi njemu se povraća

Svaka njena odluka je pogrešna i baš ga nervira.

Njen inat i tvrdoglavost svakodnevno ga ubija.

 

Gdje god krenu ima osjećaj protiv njega zakuhava.

Djecu protiv njega svašta lažno priča i nagovara.

Jednostavno u nju sumnja, njegovo povjerenje

Tako bez ikakvog razloga kod njega je izgubila.

 

A sebe nebi priupitao, dal je on negdje zgriješio.

Dal je dovoljno djeci i njoj ljubavi i pažnje posvetio.

Dal su oni pored njega sretni il ih tuga razdire.

Treba malo onako krišom da promatra da izvide.

Možda, možda bi vidio i shvatio, koliko je pogriješio.

 

Njemu je ona teret preteški,kamen oko vrata postala

al ja bih je takvu i od njega u bobu satrvenu, slomljenu

duše iscjeđenu, srca isparanog, ovog momenta primio.

Rado bih se mijenjao,sve diplome i novce što sam skupio..

na kamaru mu posložio i mjesečno još nešto dodavao

neka odluči, da mi njene ruke na dlan položi da i oslobodi.

 

E da imam ženu, ovog trena bez razmišljanja bih  mijenjao..

 

Tek onda bi on MOŽDA shvatio koja princeza njemu je poslana…

Al očigledno čovjek slijepac ništa oko sebe godinama nevidi

Dok mu sudbina ne okrene leđa pa to nepovratno olako izgubi

A poslije nema više kajanja jarane, nema molbi, ljubavi vrati se.

 

Sam si joj vrata otvorio, u bolji život draga srca je pustio

Sam si tražio, sam si princezu iz života glupošću  izbacio.

Nisi svjestan  drugom si je istog trena nemilice poklonio.

A nepovratno vrata bolne tuge i samoće široke ruke otvorio.

 

Nakon toga drugi sretnik sa njom bi na put oko svijeta

Sretnički zaljubljen zagrljen opijen krenuo, uživao.

Npokon bi ona rasterećena od svega potpuno uživala

Hvala ti glupi  jarane što si je na dlanu olako  pustio

sreća sa njom je beskrajna  napokonvječnošću pristigla.

 

Ona samnom bude prava princeza, u ljubavi sreći uživala.

Nema što za nju nebih učinio, stoljećima sam je čekao.

E takvo pismo zahvale bi mu drugi zaljubljenik poslao.

E moj jarane, j..bi se, kasno ti je glup si …nisi skužio.

 

Hrđavu klincu i dlaka smeta, pusti plač i lažno kajanje….

Debeli ceh plaćaj preostalog samotnog života, eh moj jarane.

 

Bugojno,31.03.2016, Toni Ljubiša Božić u 10:00 minuta

Bezriječju

 koji zagrljaj 

Bezriječju ljubav izjavljujem,

Uzdahe sguštom  osluškujem

a ti pokazuješ ljubav kroz dodire

kad usne plamen strasti obuzme.

 

 To su onda beskrajni nastavci,

 uvijek nešto novo se doživi

slatko iznenađenje se izrodi,

pa još više oboje otkine,zaludi.

 

Jer stalno neke nove ideje i planovi

od nekud kriomice slatko doplutaju

 i noć do jutra u trenu pokislu isprate.

Nas dvoje posebnu čaroliju dožive.

 

Zato su momenti sa tobom čarobni

 a ljubav se gordo iskonski zavrti

čaroliju transom zaluđeni razmijeni

beskrajno strasno osjećaje  podijeli.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.03.2016 u 16:17 minuta

Tako je brzo  na moju blizinu naučila

čuvanje

Ova noć je da se nespava,

kao da moram biti pored kreveta

da čuvam i pazim te

da prikrijem sve preostale tragove.

 

kao indijanci iza sebe sve skirvamo,

zajedno skupljenih prnja odlazimo.

u svemu tome pomažu bure

fijući orkanski hladni vjetrovi.

 

a mi stisnuti, zajedno svijet bi

nerazdvojni bez problema obišli.

spavaj jube, noć je bila strasna

i baš te nekako tijela iscrpila.

 

prvi put si se ovako lijepo opustila,

sve to napokon potpuno zaslužuješ.

Stisnuta u mome naručju

druga osoba onako vedra postaješ.

 

Puna duša sreće,putuješ.

Sa lica ti svake minute

bore sjete i tuge nestaju.

Princezu osmijeha dovaljaju

na vrata srca mi isporučuju.

 

Evo je romansa nezaustavljiva

bože koliko ljubav gorda, moćna je.

Koliko ljude iz mrtvila podiže

Iz kamenih srca ljubav izvire.

 

Pa sad žurim da ljubav provirim,

da se nije probudila iz sna prenula,

da se neuplaši što me nema

da je promatram tu kraj uzglavlja

tako je brzo  na moju blizinu naučila.

 

Bugojno, Toni Ljubiša Božić, 30.03.2016 u 07:27 minuta

 

Kad će opet da ih ljubav zagrljene uštine

hug passion 

Ljubav moja čim se malo zamisli,

u zagrljaju stopljenošću završi.

Tišinom bez riječi strast odzvanja,

Rasplamsala kao vulkan odranja.

 

I nakon neprospavane noći i tepanja.

Dočeka zora, slatka strijepnja nadanja.

Želje iz sjete i slutnje žuboreć se ostvaruju.

Dugo čekane snove napokon i ostvaruju.

 

Međusobna čarolija razdovjenošću se dešava.

Na plaži preplanula, a ja sa planinskih vrhova.

Čula požudu i strast beskonačnošću izoštrila.

Da se treptaji nezadrživo nezasitno prenose.

 

I sada smo sve u vremenu slučajno skužili.

Na našoj strani su vjetrovi kiše i gromovi.

Kad god se susret u kampu nade dogodi.

Sve dogovoreno ušuti, tim trenutcima umiri.

 

Al kad se rastanak približi, nebo se otvori.

Kiše lice izorano suzama sapiru, da nevide.

Dvije duše tužne jadom rastanka prelamaju.

Uvijek previše kratko u zagrljaju ostaju.

 

I satima nakon rastanka, suze neprestaju.

One verziju svega izokrenu, dušu paraju.

Ta noć se neprespava, putovanje se otegne.

Kad će opet da ih ljubav zagrljene uštine.

 

Pa se slutnja kroz strahove hinjski dovlači

Prohujale svježe slike kanonadom provlači.

Al sreća na leđima postoje njeni tragovi

Pogledo, ogledalo osmijeh dušu nagradi.

 

O bože ženo zar je moguće da sam drogiran

ovoliko postao ovisan i ovoliko želim i volim te.

Treba mi nešto konkretno da se baš uvjerim.

Ne želim iz savršenog sna usamljen da se probudim

 

Bugojno, Toni Ljubiša Božić, 30.03.2016 u 01:09 minta

 

 

Sadržaji čudni neprepoznatljivi izrone

U NEDOGLED 

Samo sa gustom maštom se pretačem,

Nekako usne,lice tako jasno joj dotičem.

Drhtaj, nježnost zaluđenošću obuzme.

Talasi širokopojasni iz dubina pristižu.

 

Sadržaji čudni neprepoznatljivi izrone.

Vidim kako naš zajedniči život postoji.

I zato se svakodnevno naslađujem.

U svakom trenu tu oko sebe iščekujem.

 

Niti sladora nepobitno duše spajaju.

Miješaju se iscrpljenošću dugi uzdasi.

Prstima čuperke ubjeđujem, da popuste.

A noć tišinom prozbori, ljubav ipak postoji.

 

Ne nije ovo san, nije bajkovito maštanje.

Predali se uzajamno bez razmišljanja.

I nije ništa od strastvene ljubavi važnije.

Dvije duše napokon žive,savršeno postoje.

 

Požar se neukrotivo srcem u dušom raširio.

Plamen slutnjom tragove nade prekriva.

Što je bliže dan susreta strah obuzima.

O zašto nismo sada,vječno zajedno ljubavi.

 

Dal je ovo dovoljno što nam se događa.

Imam osjećaj toliko toga bi još pokazali.

Usnama, tijelom strašću  sve naplatili.

Da se nikad za nikad ovo ne zagubi, uguši.

 

Bugojno, Toni Ljubiša Božić, 29.03.2016 u 21:34 minuta

 

 

 

 

Stoči se nada, sve nekako zaživi

 

savršenost

Sama pomisao na drhtaj dodira

Zapljušti vreli osmijeh,prelijeva.

Toliko dragih sjećanja nagrne

Obilje strasti i požude pretoče.

 

Dražesnost beskrajem obuzme,

Stoči se nada sve nekako zaživi

Probude divljački iskričavi porivi.

Ime joj zablješti zaiskri u očima.

 

I onda onaj podstrijek prepoznatljivi

Duga prepoznatljiva strast obuzme.

Nikada i ni zbog čega nebi griješio

Od mmmm usana te ljubavi odustao.

 

Sa njom nekako se osjećam smjelije.

Sve se kreće kao bajka iz maštanja.

Početak i kraj u jedno se stapaju.

Ljubav cvijeta, obilje žarkih plodova.

 

Od prvog dana,susreta ludim očaran.

Povazdan tiho u beskorisno razmišljam.

Dal je dovoljno ljubavi što uzvraćam.

Da slučajno nebi pogriješio, uvrijedio.

 

Pa obuzmu čudni nepoznati strahovi.

Zbog čega se sumnja dešava u meni.

I onda krenem da izbacujem, ispisujem

nezaustavljive romantične duge stihove.

 

Čak i gitaru nakon dugih godina suše

Prigrlim, pa neke stihove joj uglazbim.

Čini mi se još više ovu ljubav izložim.

Da shvati koliko volim je i znači mi..

 

I neke nove načine i putove pronalazim

Kako da joj prenesem i najbolje saopštim.

Da sve ovo između nas što se dešava

Nije klasična viđena uobičajena pojava.

 

I tako iz nje i mene dopiru gladni drhtaji.

Sve se nekako na daljinski jasno uviđa.

U glasu, očima strast i požuda se nazire.

Stremimo, osjećamo susret strasti opet pristiže.

 

Toni Ljubiša božić, Bugojno,29.03.2016 u 21:02 minuta

 

Srcem i dušom pred bogom dogovorio

borovnica

Kad god na tebe pomislim,

uzdah uzbuđenički zadržim

sumnjičavo sebe analiziram

začuđenšću nešto preispitivam.

 

Dal sam svjestan ove čarolije,

dal se to istinski čudo događa

između dva srca čudna magija

 

Pitam se dal sam u sve to siguran

i netreba nikakvo ubjeđivanje

dal sam u ovu ljubav siguran,

danima noćima slatko se otimam.

 

Najljepšim sam otrovom

čarobnih usana uspavan

i ne žalim i ne kajem se

što sam ih obiljem probao

od takve smrti bih sada

bez razmišljanja smrt potpisao

Srcem i dušom pred bogom dogovorio,

AMEN !!!

 

 

Sve je ostalo isto plan se nije promijenio

to se ne događa 

Sve je ostalo isto, plan se nije promijenio,

volit te ljubavi nisam niti trena prestao

čak što više ovo je neshvatljiva ludnica,

nekontrolirana srcem i dušom anarhija.

 

Srce žudi neobjašnjivo,neizmjerno luduje

A pamet se isto uskočoperila, ne reagira

slatka požudo, moja si i tako neodoljiva.

Njedrima žuboriš snažna i stamena.

 

Gdje god okrenem u snu,i pučinom jave

il kroz maštu i beskrajne naše stihove

očigledno zanosno luđački  vojim te

A osjećaj poseban neopisivo čaroban

vrhuncem treperi neodoljivo zadržan.

 

Budimo mudri, strpljivi i do kraja pametni.

Samo zajedno sve ima smisla da se izdrži.

Mogu da lažu i da nam svega podmeću.

Sve dok budemo ovo imali, oni su propali.

 

Sve je ostalo isto, nema nikavih promjena.

Ljubav si bila, jesi i vječnošću ostat ćeš.

Nemogu sjete i samoće da nas razbiju.

Jer  grudima strast i požude ne miruju.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,29.03.2016 u 12:54 minuta

 

 

 

 

A ti Biljo ovog života zbiljo, ne odustaješ

bože mili

 

Sve dok ne budem vječno uz tebe, žuborio.

Slat ću ti ljubav mislima il kroz stihove.

Znam da kroz osmijeh sretnički rekla bi

Hvala ljubavi jedino tako ću sve izdržati.

 

Tko zna što naš još skrivenog očekuje,

tko zna kakve zamke će nam spremati,

Mudro tajnovito ćemo se skriveni imati,

ovu ljubav  neprobojnu pametno skrivati,

vrijedi sve i jednog čekanja kroz stoljeća

 

Samo zbog dugih 10 minuta imat i ljubit te

Kroz kišu magle i snjegove sam putovao

tisuće  kilometara u dahu bih provozao.

Gle čarolije prestale kiše utihnuli gromovi

da ljubav dopuste i strast u kampu dogodi.

 

I kada bih nekome to ispričao, rekli bi poludio.

pored tolikih oko sebe ti kao zbog nje odlaziš

neshvataju tu čaroliju u srcu i duši nemaju

Duševni su sirotinja bez ljubavi i kažnjena

 

Tko sam ja i što sam ja da se vežeš za mene

I ovako bez kontrole patim samotno bez tebe.

ljubavi shvati od prvog trena što mi imamo

drži,ne popušta neobjašnjiva magična čarolija.

 

Definitivno zajedno smo nekad bajku živjeli.

Ovu beskrajno energiju uzdasima doživljavali.

I sada napokon hvala svetom Anti pronašli

Teška je pomisao razdvajanje izdržavati.

 

Kao da gledam te uvijek sumnje i strahovi

Molim te nedaj da nam to netko pokvari.

Nemoj da netko uzme sto meni pripada

srca nebi izdrzala, tugom  bi prestala..

Nikad nemoj u ovu ljubav trun sumnjati

 

Nikada ljubavi moja medena nikada

koji idiot bi ovu čaroliju da pogazi

da padne u mrak tuge jada i čemera

tamo gdje ljubav niti u mašti ne dospjeva

 

A ti Biljo ovog života zbiljo, ne odustaješ

Znam dolazak moj iščekuješ, nevaraš se

Kartu u jednom smjeru već sam otkupio.

Da bih na vrijeme na našu stanicu stigao.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,28.03.2016 u 17:14 minuta

Sjeta blagdanska

 U GROTLU

Sve nešto radim,vrtim se,opijenošću radujem ,

osluškujem kad će više ta porukica prispjeti,

kad ću nanovo ta duga sočna pisma čitati,

kad ću one usne i zagrljaj izobiljem dijeliti.

 

Buba majice neobjašnjivo si blagdanima falila

Tim trenutcima sam te nekako jos posesivnije

poslije ovog usamljenog uskrsa postao željniji.

Ova grozna tišina  bez pisama poziva i poruka.

 

U duši još žešću i veću posesivnost probudila

želim stalno svakog trena uz sebe da te osjetim

kad god poželim da  te čvrsto stinem zagrlim

neprestano tepam i ljubim te dal je to normalno

što mi se ovim godinama dešava pa zaludilo.

 

Pa malo pokušam da se opustim,malo usnijem.

Al jedna dosada neprikosnovena uporna drska

a opet srcu neodobojna, duši kao izvor napojna.

Stalno me priziva, u pomoć neprekidno doziva.

 

Dođi spasi me iz ralja ovih sotona odvedi me.

spašena si ljubavi od prvog trenutka si spašena

prvim pogledom si me onako začarala, opila.

Od tada jasno osjećaš nitko ti ništa nemože.

 

Sve kroz osmijeh smireno hladne glave završavaš

Mada sjeta i tužna samoća u tebi reže, odjekuje.

Al znaš ne tako daleko jedno srce za tobom luduje.

Posebna duša mislima ti snagu obiljem prosljeđuje.

 

Pa se oboje unako sjetno u sebi tiho priupitamo

Do kada ćemo bože ovako rastavljeni da patimo.

Do kada za druge da živimo, života odričemo.

Dok kroz prozor promatram blagdan za blagdanom

Bez nas dvoje u zanosnom zagrljaju sjetno prolaze.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,28.03.2016 u 17:14 minuta

 

 

Iscjeđeni strašću slatko zgrčeni usnuli

ZGRČENI 

Sa tobom ljubavi nekako sve svečanije,

punije strastvenije užasno nestrpljivije,

ljubav zaluđenošću neopisivo zavrtila,

strašću, posesivnoću i požudom prelila.

 

Drhtim, nemir sladora šepuri usnama

tako bih ovog trena da usne prisloniš

da sve što imam sa tobom podijelim.

Pa iscjeđeni strašću slatko zgrčeni usnuli.

 

Čahurom nestrpljenja probirem nadanja .

Kao da neke druge naše galaksije postoje.

Nismo tada niti slutili, čak niti predosjećali

Da ova ljubav može čak i u mašti da postoji.

 

Imam te, moja si od prvog poljubca to ne prolazi.

Beskonačnost strasti dušom nam se prelilo.

Ne želimo nikakve stanke,nedaj bože odvajanja.

Želimo vječno čaroliju među nama da se odvija.

 

Ne želim u hodnike sjećanja da se zavlačim

Onim uspomenama razdvojenošću da prolazim.

Želim uz kamin bocu crnog vina da dijelimo.

Dok se na pauzi strasti  požudno ljubimo.

 

Kad nismo zajedno, san se nesanicom poremeti.

Pokušava nešto lažima da me nečim ubijedi.

A suza od nekud usamljenički se iskrade.

Niz lice cmizdreći dušu neprimjetno raspara.

 

Sebi bih rekao, preživjet ću, takva je sudbina.

I nanovo ista požuda ka tebi i nama navodi.

Kao da sanjam u zamagljenom staklu priviđam.

Pa crno vino na iskap luđački usamljeno ispijam.

 

I kažemi si , jedno za drugo smo stvoreni.

U drugo me nitko nikada nemože da ubijedi.

Samo da nezaboraviš, tu sam čekam te ljubavi.

Još uvijek smo iscjeđeno kao onda zgrčeni.

 

Toni Ljubiša božić, Bugojno,27.03.2016 u 20:20 MINUTA

 

 

 

 

BEZ TEBE BESMISLENO

Čupka 

Bez tebe nema nastavka,

Bez tebe ispucala pustinja,

Bez tebe tuge gušeća lavina,

Bez tebe duševna srca sirotinja.

 

Bez tebe čemu trunke nadanje,

Bez tebe ponor, suze i ridanje,

Nedaj me, vječno uz mene ostani.

Besmisleno bez tebe produžiti.

 

Ne dozvoli da suzama tuge propadnem.

Ne dozvoli da me sjeta potiho raskine.

Samo kad pomislim da me zabopraviš.

Jeza straha kandžama samoće obgrli.

 

Obožavam kad u tebi ljubav uočavam.

Obožavam jer me čitaš i doživljavaš.

Hvala ti ljubavi neizmjerno hvala ti 

što dozvoli da ti u srcu boravim.

 

Što si otvorila nepreglednu pučinu

nedoživljeni strasnih treptaja

što si snjegove tuge rastopila.

Mene u srce vječnošću rastopila.

 

Bez tebe ledenjak bih ostao

Pustinjom skršen plutao

i nikada više toplinu života okusio.

Obožavam  oči da ti promatram.

 

I potpuno sam siguran i uviđam

Bez teba sve jadno je i besmisleno.

Sve beživotno samoćom okruženo.

Ne, bez tebe ne želim da opstajem.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.03.2016 Uskrs u 12:21 minuta

 

Pustite nas da se volimo

 

Dok se oko kuće uzvrtila mećama,

brazde ugrizom usnama gravira

ljubav žubori beskrajno tajnovita.

Dal je ovo raj il kazna neizdržljiva.

 

Kako bih našu ljubav opisao

Možda fatalno strastvenu opojnu

Iznenadan susret jezom spojio.

Život životnim smislom napojio.

 

Ništa nije teško, ono naprotiv

Ama baš ništa nas ne umara.

U svakoj pori godišnjih doba

Žubore riječi dubokih stihova.

 

I molim vas ništa nas ne dirajte.

Suvišna pitanja za sebe zadržite

Ovu strast i požudu ne sporite.

Sudbina sretnike napokon  spojila.

 

I da su nam svo blaga svijeta udijelili

Da smo cijeli život od bogataša prosili

Ovu sreću ovaj blagosov nebi dobili.

Rijetkima se ova savršenost događa.

 

Jednostavno dopustite da se volimo.

Da u ovoj bajci vrhove strasti nižemo.

Putite nas, manite se drskih tračeva.

Ljubav za nas od boga je stvorena.

 

Pustite me da joj snove ispunjavam

Da se željama usnama poigravam.

Volim je prosto nejasno, neopisivo

Toliko toga jedno za drugo čuvamo.

 

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.03.2016 Uskrs u 11:27 minuta

 

 

Prekrasna susjeda

beskraj 

Moja prekrasna susjeda

Kad pogleda srce ujeda.

Osmijeh licu čarobno dofura

Bukvalno pamet rastrga.

 

I još kad na terasu izađe

Onako nasmiješena prozove

Preskačem sve silne ograde

Samo usne da joj dodirnem.

 

Krišom je na telefon prozivam

moram je malo ljubav trznuti

jednostavno nemogu izdržati

opsesija totalno je neukrotiva.

 

Posesivno luđački želim je.

i to jednostavno neumoljivo.

Ajme da smo možda zajedno

Sve bi strast i požudu ukrotilo.

 

Trza me,mislima slatko proziva

pozove da ljubav muvom uzvrati

onako na daljinu na usnama osjeti

e ljubav tajanstvena,moja susjeda.

 

Po čuperku u mraku bih je prepoznao

Po strasnom poljubcu dodiru usana otkrio

I kako uzdiše, kako ljubav mi izjavljuje.

Samo jedna i posebna je a moja je…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.03.2016 u 21:36 minuta

 

 

Ako imate sreće i boga molite Ljubav se jednostavno dogodi

proljeće 

U minut se nalaze na stanici čekanja

neobuzdana ljubav stoljećima skrivana

uz njega je počela slagati strasti stihove

Uz tu ljubav pronašla razlog za življenje.

 

Savršeno jedno drugom neobjašnjivo odgovara

cjelovita neraskidiva cjelina od prošlih su vjekova

dva tijela jednim srcem i dušom  osmijehom cvrkuću

a svakog trena slapove u život nadom beskraj  navrću.

 

A toliko vole se da najveća tajna je da je nitko ne otkrije,

nije vrijeme rano je  da se za ruke stisnuti javno pojave

I kad pričaju stihovima uzajamno žubore prožimaju

Svakog trena što misle tišinom očima razmijenjuju.

 

I tako u nedogled to daljinom suspregnuta ljubav žubori

vole se neobjašnjivo da planina vjetrovima njima odiše

jednostavno od tolike želje i požude nemogu da prestanu

stalno bi jedno uz drugo da ćule i nasmiješeni se dodiruju

ljubav tu posesivnu da izjavljuju plašeć se da je neizgube.

 

Riječi guše ih,totalni višak su i baš im većinom smetaju

pustite ih neka stegnuti nerazdvojni napokon uživaju

vojim te  i kad šute u niihovim očima čarobno odjekuje.

Nezaustavljiva ljubav na svaki način se obiljem dokazuje.

 

On bi ranim jutrom kamin da potpali, dok se ona vrpolji.

al nemože od usana posesivnog tijela niti trena da se odvoji

samo još tren uz mene ostani stalno bi posesivno tražila

ljubi me tu i tu od samoće se rana neprebolna otvorila.

 

I baš uvijek na istu foru preplavljen milinom on bi ostao

te bi rane noćima danima godinama ako treba vidao

sve dok na tren se nebi osvijetio iz te bajke jedva iščupao

i tako gegajuć do kamina smušen jedva nekako vatru užgao.

 

 A snjeg vani taman pred uskrs tragove sjete tiho prekriva

I dok on vatru potpuhiva usne im još uvijek nerazdvoje ostale.

Dragi što prije vrati se, trebam te bez tebe tužno praznina sam.

Jer kad nisu zajedno sve sablasno utihne, osmijehe zagasi.

 

Ljubi me tu i tu i nikad ne prestani  iz njenog osamljenog srca 

Već odurnim nepreglednim stoljećima  sjetnošću  progovara.

Tu starst i požudu nemožete naći i praznim romanima i knjigama.

To nemogu da opišu  škrti ukrućeni skraćeni ljubavni stihovi.

Ljubav ako imate sreće i boga molite jednostavno se dogodi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.03.2016 u 07:54 minuta

Iz daljine na pučini života te promatram

izdrži još malo 

Nebrini daleka usamljena ljubavi.

Još samo malo sa sjetom izdržavaj.

Niti trenutka ne oklijevaj, nesumnjaj.

Eto imaš pogled pučinom odzvanja.

 

I ovako daleko vidim te i promatram.

Uz tebe sam kad te suze drsko zarobe.

Kad bi od svega digla ruke i nestala.

Sve bi bez razmišljala  tiho napustila.

 

Da te nikad netraže i nešto pokušavaju.

Izdrži, znam toliko ljubav ti nedostaje.

Iste rane i mojom dušom noćima razdiru.

Srca bi toliko toga prepredaju pričaju.

 

Tako malo nam treba da se sve posloži.

Smo zagrljaj, poljubac smiraj nedostaje.

Da moja si, da potpuno uz sebe imam te.

Oboje užasno razdvojeni vidno patimo.

 

Nadom il bolje rečeno ležima hranimo.

Valja sve godine ispred nas pretrpjeti.

Sjetu na leđima dugim noćima trpjeti.

Da jednostavno na kraju nepuknemo.

 

Da bez nekog razloga baš slomljeni

Onako u trenu bolno skršeni  nestanemo.

Nadam se da ćemo razdvojenost izdržati.

Do trenutka luđačkog zaljubljenog spajanja.

 

Tad postaješ vječno moja žena maštanja

nerazdvojna slatka sretnička sudbina.

Izdrži, uz tebe sam, vidiš neodoljivo osjećaš

Iz daljine na pučini života te promatram.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,25.03.2016 u 04:49 minuta

 

 

Mira trunke nedozvoljavaš

savršenost 

Mrkla noć san razvalila

pišem, ne prestajem,

oko sebe osjećam te,

gutaš me i promatraš,

mira trunka nedozvoljavaš,

oko vrata nježno ljubiš me,

golim vrelim grudima

na leđa vatru naslanjaš,

čupercima preko ramena

plamen strasti preljevaš,

užasno onako neodoljivo

strast i požudu raspaljuješ.

 

Pa opet po tko zna koji put

želiš požudno do bola

onako posesivno da imaš me,

da pokažeš koliko značim ti,

koliko obožavaš i voliš me…

 

Želiš svu svoju ljubav

Na dlanu da mi pokloniš

Nemožeš više da odoliš

Izludi suludo čekanje.

 

Hvala ti buba majice,

Srcu najslađa muvice

na svim zajedničkim

savršenim trenutcima

makar sada žubore kroz

savršeno maštanje.

 

Uskoro kada život spoji  nas

ljubav najljepša bajka postaje

izdržljivošću luđaka nastala

savršenom ljubavlju skupljana

kroz nepregledno blještavo

oh beskrajno nadanje..

 

Ljubavi znam da osjećaš

al ipak još uvijek

nemaš trunke pojma

koliko posesivno

strastveno vojim te….

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,25.03.2016 u 03:34 minuta

 

Možda će se iskrasti još jednom ove godine

zagrljaj 

Mlado lišće trke šepureć krenulo.

Krošnja mladim listovima ogranke

Na sve strane ponosno prekrila.

Idealno skrovište da se sakrije.

 

A u kampu krošnja tajnih susreta

Posebno mjesto dražesno zauzima.

Sjedim, nestrpljivo ljubav iščekujem

Korak poznati da napokon začujem.

 

I vidim je zadihana trkom dolazi.

Valja se uz to brdo hitro popeti.

Mislima beskrajno žudno odlutam

Pogled mi negdje u dubinu dopire.

 

A ona nasmiješna vedrinom blješti.

Onaj blagi mio glas iz nje prozbori

Ljubavi, evo me jedva sam čekala.

Na tom bi sva priča tog dana završila.

 

Raskopčane košulje, dugmad pokidana

Rupica na obrazu osmijehom satkana.

Usne nepopuštaju, uzajamno uzdišu.

Mada kroz lišće bura trunke dopire..

 

Prhnuše ptice nijemi svjedoci prevara.

Odletiše da se rastanak tiho dešava.

Grlih je , ljubih sočno bez prestanka.

Prekratko traješe njihova igra voljenja.

 

Ništa ih omesti tim momentima nemože.

Napokon se opet potpuno strasno imaju.

Tu noć pod krošnjom će da probdiju.

Sutra dan na vlak pomrčinomo dlazi.

 

I kao što je došla, brzo bi iščezla.

Praznina u pogledu bolno bi ostala.

Brdo suza skrivenih jecaja razdire.

Ljubav moja rastanak će da nas ubije.

 

I dok se otužno sporo oblačio suze gutao.

Odjenom u džepu nešto kruto napipao.

U džepu spojenih 400 eura, koja kraljica.

Uz pismo prislonila da se nađe za kandila.

 

Kad joj bude pisao duga romantična pisma

Kad bude slao nezasitne zaljubljeničke stihove

Neka mi nikad novca za kandilo ne nestane.

I opet će proći koja godina dok ne pristigne.

 

Možda će se iskrasti još jednom ove godine.

Dok sa kamenjem nešto mumlajuć raspravlja

Valjda srce i dušu ubjeđiva, da sve ovo vrijedi

Za ovoliku ljubav ovoliku  žrtvu samoće izdržati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.03.2016 u 18:52 minuta

Ovih godina sjećanja priče spredaju

dugo dugo 

Ovih godina sjećanja priče spredaju

Od kad je srcem nježno progukala.

Sve naopako dražesnošću  očarala.

Odasvud izvori miline prožimaju.

 

Imam te, unutra medeno osjetim

al kad se iz tog ludila probudim

samo suza sve krvnički poprati,

na kratko razočarenje razuzme.

 

Slatko nasmijem se , volimo se.

 

Čarobnu, dugo sanjanu sam dobio.

Ovim usnama prekratko je žuborila

Ovome srcu tajne ljubavi prepredala.

Nema povratka čekam je godinama.

 

Ptičicu bih joj preko veze  poslao

da joj proljetne note u grudi usadi

da me samo na privremeno zamijeni

dok uskoro luđački ne pristignem

pa joj usnama strašću zaorem

pa tijelo blaženo požudom opijem.

 

Hehehehe ljubav tiho slatko čarobna

velebit bi jednom nogom preskočila

samo da bi na usnama kapljice požude

u jednom dahu do duboke srži ispila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.03.2016 u 17:11 minuta

 

 

 

 

Uplakani rastanci

STISAK USANA 

Mećava ljutito  krila nahorozila,obgrlila.

Pučinu oblaci kapljicama mora zamaglili.

Fijuču bure, more na parčad prelamaju

a on okamenjen samoćom zarobljen

žudi da je ugleda preblizu je osjeća.

 

Tako rado bi da je prigrli, ljubav da izjavi.

One čuperke prstima nanovo tiho prebroji.

Sa usana svu samoću na iskap da popije.

Da ih na kratko strast i požuda preuzme.

 

Nevjerojatna, neobjašnjiva ljubav se događa.

Jednom godišnje ako bude sreće se dogodi.

Na tajnom mjestu skriveni se isprepliću

Premalo vremena imaju da bilo što pričaju.

 

Poljubci bez prestanka sve nedorečeno prenose.

Uzdasi odgovore tišinom kroz tijelo prelamaju.

Tim momentima nezasitno napokon se imaju.

A sutra dan najteže dolazi uplakani rastanci.

 

Samo pogled isuviše tako bolno o svemu govori.

Suza suzom u krug svezala,tango tuge plazila.

Nemogu da se odvoje, usne  bi da zavrište.

I onda pustinja tako jadna bolna preostane.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.03.2016 u 17:24 minuta

 

 

 

Na tebe nemogu da se naljutim

look 

Na tebe nemogu da se naljutim

Niti jednu slabu stranu da otvorim

Jednostavno savršeno si stvorena

Žubor strasti priziva požudnim usnama.

 

Od tog poljubca sobom neupravljam.

Razum na duže vrijeme uzeo godišnji

Ne želim da nam ovu ludost razori.

Daljinski se beskrajno imati, čarolija.

 

Uskoro ti u zagrljaj polećem, osjetiš

U ormaru ću da te skriven sačekujem

I kad se požudna pojaviš a svi zaspu

Ormar se otvori strasno ti se dodvorim.

 

A koliko puta si me u tužno vrijeme prekrižila

Koliko puta u srcu mi vrata zatvorila, pokušala.

Nema povratka, među srcima treperi karika.

Čuvajmo ovo rijetko se i sretnicima dešava.

 

Ti kad prozboriš ovom presretnom dušom zaoriš

a srce na himalajima jedva se do zraka otima.

Zato skriveno, potajno ovo što imamo čuvajmo

Mudrošću ljepotu života snagom vjere točimo.

 

Idi zaspi ljubavi u krilu mi očajnički zavali se

a ja ću da ti poslažem uvojke,moje čuperke

svakom ću po jednu pjesmu da posvetim

da obrazložim zašto nam se čarolija događa.

 

Od prvog trena tako čisto jasno očigledno je

Kako ponornica stihova ne preresušuje

ti ih prozivaš poklopac duše im otvaraš

sretnički se koprcaju, djetinjasto vragolanski poigravaju.

 

Na tebe niti u mislima nemogu da se naljutim.

Bezobrazan bih bio da to srcu il duši dozvolim

Presretan što si mene za desnu ruku odabrala

Otvorila dušu srce mi iskreno širom poklonila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.03.2016 u 13:44 minuta

 

 

Nema se vremena riječi uzalud ispuštati

iznenađenje

Ispod krošnje beskrajnog nadanja

Sjene dvoje zaljubljenih uzdaha

Behar strasti krišom nitima preliva.

Požuda preko usana zapovjeda.

 

Tragovi samoće u trenu nestaju

Bore čekanja od godina samoće

Jednim dodirom usana nestaju.

Osmijeh blagoslovljen vraćaju.

 

Suze se uzdasima tiho spajaju

Jedno drugo zatvorenih očiju imaju

Kao da sanjaju ne žele da nestane.

Pa svakim trenom beskrajno uživaju.

 

I sve što je samoćom godinama tinjalo.

Ovog trena želje napokon im ispunilo.

Samo da se opet spoje, da se imaju

Toliko su od nade godinama tražili.

 

Sada kad se imaju strasno su utihnuli.

Žubore poljubcima, dugo uzdasima tepaju.

Nema se vremena riječi uzalud ispuštati

Tijelima se pregovara, ljubav doživljava.

 

Nikad se nisu prestali čarolijom voljeti

Žude godinama pate jedno drugo imati.

Bili i ostali duša beskrajem strasti spojena

Samo privremeno razdvojila podla sudbina.

 

Žele, pokušavaju kako da objasne da osjete

koliko u zagrljaju su obiljem nade presretani

trebaju  se i posesivno luđački obožavaju.

I kad su razdvojeni skriveno strašću tinjaju.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.03.2016 u 10:42 minuta

 

 

Dugo čekani blagosov

unhappy 

Pismo nade iznenada pristiglo.

Toliko toga napokon razjasnilo.

I tu noć ispod svijeće sam žudio.

Toliko suza niz obraze ispratio.

 

Nekoliko puta pokušao perom

Nešto da napišem da se izrazim

Imadoh osjećaj satovi otkucavaše

Bubanje nezaustavljivo u grudima.

 

Gluho doba odavno mi san razbilo.

Sve je nekako prebrzo iscurilo.

Pismo najdraže ljubavi točilo.

A oštra veljača pećicu razjarila.

 

Nekako se na leđa kao smiren zavalim.

Nešto pametno djelomično razmišljam.

Plamen popraćen krckanjem grana

Neku notu smiraja u meni je bacao.

 

Razuzme me nenadano neplanirano

Oštrim ivicama nedavno sjećanje.

I tuga sa sjetom kosu drsko naježi

A nevidljiv jecaj se dušom prolomi.

 

Vid mi se nekako osnažio, uduplao.

Sve sam tako jasno blisko vidio.

Svi događaji nezaustavljivo žuborili

Veliku knjigu žutih stranica okretali.

 

Oko vrata ispucala , izlizana krunica

Tko zna koliko puta se kroz prste

Onako nesvjesno beskrajno zavrtila

Da se dogodi dugo čekani blagosov.

 

Da netko sa strane krišom promatra.

Suza bi ga ubrzo nemilice zagušila.

U skučenoj sobi zadimljenog nadanja.

Ugledao bi polusijedo biće čekanja.

 

Soba bez kisika skoro potpuno ostala

Što od vatre i suhih grana izgaranja

Što od ljubavnih jada, slomljene duše

Beskrajnih molbi i okrutnog nadanja.

 

Oronulo biće na ponjavi kleči, doziva.

Držeći požutjelu knjigu prepunu stihova.

Stalno klanjajuć njeno ime joj proziva.

Da se napokon udovolji, pa ga posjeti.

 

Molitva na moment se blagoslovom ispuni.

Dodir uzavrelih usana se očaravajuće dogodi.

Ljubav se uzajamno beskrajno podijeli.

Dvoje spojenih trenutkom napokon oplodi

 

Kad bi ove oči promatrala tako bi osjetila

kako na zvuk tople žudnje reagiraju.

Kako  srcem i dušom tragovi isprepliću

Ljubav nam se nemilice strasno događa.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.03.2016 u 00:01 minuta

 

Ljubav prijeko potrebna

posesivne oke 

I dok ova kiša cjelonoćna neku težinu na dušu natapa,

san se nekako uzvrpoljio sve bi a kao i nebi došao.

Pokušavam oči da zatvorim, duboko dišem na usne ti se naslanjam,

al jednostavno neide,fale mi dodiri tijela da energije zariju,

da među nama kao uvijek zavarniči, toliko iskri strasti i požude da zarudi.

I nakon toga bi kao onda stisnuti u zgrljaju dubokim snom odlutali.

 

Izgleda samo bajke na daljinu jedva mogu da nas odnesu,

vojim te ljubavi, riječi su prazan prostor, tišina koja nista ne pokazuje i dokazuje

idemo dalje sa našim maštanjem, potocima sreće i dugim koritima nadanjem

A do kada toliko puta smo se upitali,s nekim razlogom smo se spojili

da bi jedno drugo savršeno dobili a nakon toga u svoj ovoj samoći

jedino ta ljubav nas održava , veliki je razlog zasto nam se kao takva i desila.

 

A i ovo vrijeme se kao u inat stušilo još više dušu pritislo pa se snaga pokoleba

nije sigurna do kada ćemo ovako razdvojeni izdržati do kada uzajamno patiti

gladovati da bi neka pravila ispunili nečije potrebe djelomično zadovoljili

 

No jedina moguća snaga jedina vodilja i stimulans jeste čarolija ove posebne ovisnosti i ljubavi

koja nam na vrhu usana boravi i potiče idemo dalje mora sve ovo da se izdrži.

I onda se u sebi prebrajamo, nesigurno nešto čekamo

Ova ljubav prevrijedna je i čarobno neobjašnjiva

i nije samo nama da se eto umišljenim događa.

da se energije sjedine, srce u srcu čarobno uštine, duše se u svemu preklapaju.

Među nama se obiljem čarolije strast i požuda događaju.

 

No to je za sada samo prazno puko sanjanje

Nepregledno neko nadanje al se stalno udaljava kao nečim odgađa.

Kao da podlo tiho blijedi, na trenutke zamagljena skoro i ne postoji.

 

Netko je davno rekao ono što sanjate lažno je , nema ga , nepostoji.

Dosta je mastanja i samog sebe ubjeđivanja i sivila laganja.

Hoću da se događa ovdje, tu il tamo direktno na nasim usnama.

Želim da se nesto u pravom smjeru pokrene, preduzmu prave korake.

Da se vidi ta ljubav da postoji želja i direktna akcija.

Dosta više sumnje raspitivanja bez konkretnih odgovora il poduzimanja

 

Ovo neaktivno užasno pasivno čekanje ispade poput najgore tamnice,

bez iti jednog prozora, bez iti jedne riječi negdje duboko guši i razara.

Toliko se volimo žudimo obožavamo a na stanici samoće zaglavili i čekamo

 

Daj nesto pokrenimo, akciju rješavanja svega poduzmimo,

neka bude brzo, ciljano jasno i do kraja savršeno i učinkovito

Ne želim kao drugi da upadnemo u zamke samoće i sivila

Želim da se ovaj život potpuno živi savršeno međusobno odvija

 

A kaži mi kako , kojim putem bi to bilo najmanje boljno najmanje razornije

kad su nam ruke lancima razdvojenosti krvnički stegnute i svezane

I još kad si uzajamno kažemo  o bože koliko volim trebam i obožavam te ,

 uzadah kroz suze razuzme jednostavno tišinom preplavljen gušim se

sve više mi jasna je ova magićna poklonjena ljubav zasto se dešava

 jer nam je u ovim životnim borbama prijeko nedovoljno potrebna

Ljubav savršena jedinstvena i prijeko očigledno prijeko potrebna

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.03.2016 u 07:31 minuta

Iščekujem nestrpljivo u dvorištu sjećanja

prvi put 

Iščekujem nestrpljivo u dvorištu sjećanja… da mirišeš ruže čekanja,

da osjetiš… u beharu tvoje ime kako pčele šapuću, krilima prozivaju.

Kada se ti pojavljuješ, cvrčci  tvoj dolazak najavljuju, flaute sviraju.

Tepihe od latica vjetrovi pred tebe polažu, osmjeh ti rastjeruje oblake.

 

Kao iz Basne dolaziš, vitezovi, željezni štitovi zbog tebe povorku spremaju.

Uskomešana bića, na prste se izdižu, nasmijano lice da tiupiju, nezaborave.

Rijetkost je dolazak tvoj u naše krajeve, prirodni fenomen , duplo proljeće.

Samo za taj dan baš svi se spremaju, tebi klanjaju, dušu ti žele da osjete.

 

Svi pamte tvoje dobre vibracije, kad svakoj biljci si usne nesebično poklonila

Svakoj srni savjet davala, ptičici note prepravljala, osmjehom ukrašavala.

Dosadni Vjetar kroz kosu ti svoje zube tupio da bi vrtove poslije obljubio.

Oličenje dobrih djela i davanja, čovjek iz mašte… dobrica si nesalomljiva.

 

A ja, u oblacima da stanujem, pored mene si, hladnih ruku stegnuta.

Obožavam da ti budem  potrčko u svakoj prilici, , što želje tiispunjava.

Maramicu gdje suza kanula… čuvam, podsjeća… kad si sretna se smijala.

Svakoj pjesmi si sate odvajala, na novo čitala, sebe obiljem mi nudila.

 

U dugoj haljini sa miliun mrežica , veliku tajnu si skrivala, čudljiva sudbina.

Pokušavala si nešto da mi otkriješ, al u momentu nijema si postala, bez razloga.

Otvori se , tu u našem vrtu poljskih cvijetova, pogledaj ruže tvoje, rajskih vrtova.

Sjeti se šetnje starim svijećnjakom, osmjeh sa lica nisi skidala, vosak si topila.

 

Toliko puta me trčkaranjem poljubila, okretala praveći od haljine krugove.

Poželjela da te , zagrlim, podignem, na sav glas govorim da VOLIM TE.

Tolika sreća je bila u tebi, nemjerljiva … ne postoji mjerna  kazaljka.

Tamu u svjetlost si pretvorila, pupoljke u pjesmu uvezala, listovima treperila.

 

Zašto je sve to utihnulo, što je u tvojoj duši izgorjelo, srce ti zarobilo, ne dišeš.

Tu sam, srce otvori mi, možda mogu te ipak razumjeti, moraš se odlediti.

Takva u tuzi ranjena, lomiš me kao krhku stijenu gromovima tvojih bolova.

A tako te želim vratiti, na lice osmijeh da povratim, da sretna se probudiš.

 

Možda je greška u meni, ne želiš me raniti, pa se žrtvuješ bez razloga.

Kaži mi, pismo napiši mi, nemoj me tišinom gušiti, puknut ću od krikova.

Ako postoji nada da se vratimo, u ono vječno… životno proljeće, javi mi.

Dolazim odmah, vjetrove ću sve povezati, da te u trenu prenesu mi.

 

Bit ćeš nanovo princeza vrtova, buba mare za tebe gozbu će spremati.

Leptiri u jednom danu svoj život će ti posvetiti… SAMO NASMIJ SE.

Otjeraj tužne sa duše ti strahove  , rastjeraj oblake, neka sunce uzme te.

A ja, klečim pred tvojim vratima, osjećam dolazak našeg proljeća…iznova.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,20.03.2016 u 18:08 minuta

 

Volim je i kada nemam nekog posebnog razloga

totalno jedno

Volim je i kada nemam nekog posebnog razloga

Jednostavno preko reda u srce se tiho uvalila…

I sada skrivena iz dubine podsjeća i probada.

Žubori,namjerno provocira, sjetom podsjeća.

 

Koliko važna je kako srce bez nje prazno je.

U tom oku čudne trajektorije, duge čarolije.

Na tim usnama preplanula gusta planina.

Čeka da uđem kao drvosječa, priziva požuda.

 

Kad me uzdah raznježi usne iznutra joj osjetim.

Putuje, neprekidno sjećanje prošlošću navire.

Sve dok mi opet ne bude u nezasitnom naručju

Preživam žilavu požudu, nadu prehranjujem.

 

Vrijedi, svaku godinu vrijedi je oronulo čekati

Samo jedan dan nakon toga u zagrljaju imati.

I opet neka je od mene sakriju imam požudu.

Uzajamno stvoreni jer u nama ljubavlju boravi.

 

Oh muvice daleka srce prokleto nedodirljiva

Žudnja za tvojim poljubcem suludo neukrotljiva.

Samoća razara,sate u godine okrutne pretvara.

Tko će sve ovo izdržati, bez tebe životom lutati.

 

No tješi me, moja si, meni neizmjerno pripadaš.

A sjeta u grudima kao lavina pritisla sa velebita.

Samo što se nije nanosima u grudima sasula.

Jedva suze zadržavam, duboko u sebi nadam se.

 

Možda smo od prvog poljubca požurili poludili.

Drugi bi rekli da smo na ludi kamen naletjeli.

No ljubav prema tebi je toliko snažna neukrotljiva.

Daje snagu Pa se srce sa samoćom olako otima.

 

Jednostavno blizu sebe ljubavi daleka trebam te

da sve ovo iz sebe na te usne potpuno prebacim

da žestinu nemira strasti potpuno tiho osjetiš

pa me bumerangom svoje strasti i požude pokoriš.

 

 

Toni Ljubiša božić, Bugojno,19:03.2016 u 14:15 minuta

 

Ljubavi tračak kad postoji sve tuge razori

oko7 

Život nije život ako ljubav tračkom ne postoji

Mrtvilo je hodajućeg zombija što jedva govori.

Ako ljubavi nema sve se oconji, kosa uvene

Oči se tugom i jadom razočarano  zamute.

 

Korak postane težak kao okrutno olovo.

U srcu se vatre zagase, dušom potone.

Sve se nekako zagubi,bezvoljnost uhvati.

Ništa nam se neradi, depresija se uvali.

 

Al ljubavi tračak kad postoji sve tuge razori

Drugi čovjek vedrinom se jutrom probudi

Na usnama vječnu vatru požude osjeti.

 Svakog trena na vratima duše iščekuje.

 

E nas dvoje sudbina je napokon nagradila.

U zagrljaj požudni napokon dovaljala.

Od prvog poljubca požudno se tražimo.

I svaki dan je čarolija ljubavlju opijena.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,18.03.2016 u 12:56 minuta

Kap po kap trenutkom bi sjećanjima prehranili

iznenađenje 

Upaljeni razbuktali vulkan vrtoglavog nemira

svaku noć svako jutro vrelinom draži i podsjeća

A ljubav u trenu među nama na daljinu razigra.

Osmijeh razvuče, suza u očima srećom zapjeva.

 

Dođi me zagrli, ove usne požudne napokon osjeti

Dođi, suludo tijelo na jedvite jade strast zadržava

Toliko toga fali mi, ludnicu u glavi doživljavam.

A srce pamet nesluša, ljubav strastvena uzela.

 

Nešto mi govori, što čekaš, čemu život boraviš.

Dođe mi da se pokupim, onako bez najave pojavim.

Bez iti jedne riječi na usne joj se drsko navalim.

Shvatit će da ovako više nikako neide, nemože.

 

Stvari one najneophodnije u jednu torbu staviti

Za ruku onako zaljubljenički je daleko odvesti.

I nikada više da nitko nezna gdje smo nestati.

Ova ljubav samo zajedno životu daje neki smisao.

 

Tek sada znam i siguran sam da sam shvatio.

Sve do sada što sam imali u laži smo živjeli.

Ovu strast I požudu na jedvite jade daleko

Kap po kap trenutkom bi sjećanjima prehranili.

 

Ne da gledam te nego tako jasno imam te

Dok krstarim kroz bistro blisko sjećanje.

Trebam žudim želim te beskrajno ljubavi

Nedozvoli da nas bilo što ikada rastavi.

 

Vrijedi  ove momente strpljivošću čekati.

da samo vidiš ove suze sretničkog nadanja

Svi bi ti bilo jasno sve bi u trenutku shvatila.

Moja si za mene si rođena meni pripadaš.

 

Koji osjećaj zavrištim i ljubav kroz suzne ti oči

Presretan čistog srca izjavim koliko vojim te.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,18.03.2016 u 07:33 minuta

 

Požutjeli samoćom isplakani snjegovi

 

samoća

 

Prolaze jeseni, protutnjaše zadrte zime

Požutjeli samoćom isplakani snjegovi.

Koliko treba još godina da je ugledam.

Da čarobnim usnama sjetu isprebijam.

 

Planinski potoci cmizdrenjem šljunka navukli.

Mjeseci bi proletjeli, da nebi trena mahnuli.

Hladni vjetrovi, miris joj ispiru sve zaboravljaju.

Udari mora pjenu više neprave, hoće da zaborave.

 

A na planinskom prijevoju nagruhali snjegovi.

Sa ove strane vječna zima se nahorozila,sljepila.

A kod nje dole uz more sve se od bure zgrčilo.

Samo nebi li nas napokon zauvijek razdvojilo.

 

Mrtva nijema tišina zabrazdila, sve ušutilo

Kao da se neko prokletstvo na nas sručilo.

Sve niz brdo se okrenulo, skoro potonulo.

Izlaz negdje u daljini jedva možda da postoji.

 

Ljubavi, gore na serpentinama kampujem.

Korak ti promatram,proljećem ti pomažem.

Izbacuje mlade listove, behar da te prikrije.

Strpljivo prikriven u kampu strašću iščekujem.

 

Znaš tamo najrađe bi se kriomice susreli.

U jednom satu toliko toga bi podijelili.

Da bi nam mirna bila skoro cijela godina.

A uspomene sjetu bi nekako prehranjivale.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,17.03.2016 u 18:05 minuta

 

O JADNI ZASLJEPLJENI NARODE

prayerful_person

Stante narode u kojim ambis ste krenuli.

Pamet ste očigledno davno izgubili.

Pogledajte ispred nosa što se događa.

Sloboda vam se u robovanje pretvorila.

 

Vi ste im dozvolili, vi ste ih od srca birali.

Prava su vam sva sputali, život vam razorili.

Otplaćujete kredite koje nikad niste podigli.

Sve su vam to kroz lažne zakone progurali.

 

Sve što imate i djecu i kuću njima pripada.

Vaša vlada se na vaš račun zadužila.

I sada vas u sirotinju država pretvara

Da nebi ona propala i vlast opet izgubila.

 

Sjene svoje se plašite, nesmijete da zucnete.

Vlast i zakone ste njima prevarantima prepustili.

Oni su sebi plaće i mirovine posebne izglasali.

A nikome za kriminal i pljačku ne odgovaraju.

 

A vi im zaluđeni plješćete, stalno i nanovo birate.

Sve mandate ponavljate a kontejneri vas čekaju.

Sve rođake i rodbinu su oni od početka uposlili.

A vaše u red za topli humanitarki obrok poredali.

 

O jadni zasljepljeni izmanipulirani narode.

Vi ste za njih u rat slali sinove da krv proliju.

A oni su svoje po svijetu od početka sklonili.

Zar nakon toliko godina napokon niste shvatili.

 

Vi ste potrošna roba, samo iscjeđeni resursi.

Samo vaš glas se jednom u 4 godine poželi.

Nakon toga ostajete nepotrebna i suvišna prašina.

Bijeda, razočarnje i jad godinama ostaje u vama.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.03.2016 u 08:36 minuta

 

 

Žuboriš u zagrljaju na rukama

 

Opisati strasnu neiživljenu ljubav

niti nakon 1500 poezije i stihova

nisam trunkice vrškom dotaknuo,

 sa nekoliko uglazbenih stihova

 zaluđenu dušu tek sam zagrebao.

 

Voljeti te, kako neobjašnjiva čarolija,

i dok daleko si tako blizinu osjećam

žuboriš u zagrljaju na ovim rukama.

A suza suzi kroz osmijeh sreću objašnjava.

Hvala ti za sve što si mi izobiljem pružila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.03.2016 u 09:09 minuta

Život, riznica protivrječnosti

zračak 

Ljubav između duša se događa.

Riznica protivrječnosti i beskraja.

Potok preko vodopada prelijeva.

Nikad u nekima nebi prozborila.

 

A u duši stiska, pregusti redovi.

Potop slomljenim dušama prozbori.

I pored sveg obilja, tuga ih porobi.

Bijednici života na vrh se uspeli.

 

Cmizdre u izobilju,bijedno isplakuju.

Malo im, još bi gladnim oteli, zadavili.

Tjeskoba odlučna na miru neostavlja.

Cijeli svemir i galaksija se sručila.

 

O bože mili hvala ti, odabrane ti zadrži.

Da u u prokletstvo snobova ne upadnu.

Slijep pored očiju da prokleto ostanu.

A duša nepati u tjesnacima tamnica.

 

Al Bože u okolo jadni narod promatram.

U očima ljudi i kad sretni su praznina je.

Fali im, smiraj duše, fali im nadanje.

Podari im bože snage, život da DOŽIVE…

 

Ova naša zemlja raj svih galaksija.

Sve na dlanu nam izobiljem podarila.

A vidi u što se sve podlo jadno pretvara.

Brat bratu iz usta otima, prokletinja.

 

Nekako osmijeh sa lica ljudi je nestao.

Od prvog dana pakao gladi ih spopao.

Sve imaju, a kukaju kao da umiru..

Prokletinja, proždrljivost ih ubijaju.

 

Daj im bože, trenutak ove naše ljubavi.

Daj im zračak sreće što duboko boravi.

Neka vide da im netrebaju sva obilja.

Kada ih ljubav svakim trenom obliva.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,01.03.2016 u 19:42 minuta

 

 

Bože dragi zašto ovo dozvoljavaš

prayerful_person 

Bože dragi zašto ovo dozvoljavaš

Dal ti pamet svima istu udjeljivaš.

Što nije normalno postaje protokol.

A normalni stari i pošteni zaostali.

 

Ovo vrijeme tame bez tvog svjetla caruje.

Šljam bez duše i srca odabrano kraljuje.

U očima im zadah prokletinje zavladao.

Samo da bi sebi i svojima sve pokrao.

 

U gadna vremena si nas bože uvalio.

Zašto na vrijeme jednim pravim potezom

Sve ove sotone nisi vječnošću iskorjenio.

Il je i tebe bože snaga izdala, razočarala.

 

Daj nam još malo snage više pameti

Neka se zaglupljeni narod osvijesti

A ovim novo komponiranim vladarima

Bolešćurine na svu obitelj naguraj.

 

Neka im deseto koljeno lozu proklinje

Što su iz usta siromaha oteli,pljačkali.

Teški biljeg na njima če dugo ostati

A sve ostale na proklestvo upozoravati.

 

Jer ovo što se događa i tebe pogađa

Ljudi u tebe sve više, glasnije sumnjaju

Kriminalce , profitere nista ne pogađa

Kao da samo poštena sirotinja ispašta.

 

Daj koji sat ustani, nevidljiv pojavi se.

Prodrmaj te otrovne bešćutne sotone.

Nek se osvijeste da nisu više podmukli.

Da svoje greške priznaju što su pokrali

A Narodu Robin hudski od srca vraćaju.

 

Jer ovako više nema smisla, baš neide.

Poštenje se na sav glas javno ismijava.

Sotonama nema i nepostoje svetinje.

Sve samo gramzivo otimanje beskraja.

 

Neka izumre bijeda nikom nije potrebna.

Kao da si na ovoj planeti video igru pravio.

Bolje karte si sotonama na početku udijelio.

I oni nas bukvalno u temelju razvaljuju.

 

Policiju i vojsku su pod otkaze stavili

Da bi za jadnu plaću sotonske kriminalce

Svakodnevno pojačano čuvali i branili.

A što narod od gladi umire, ma koga uvire.

 

O bože mili, nedozvoli da te iz grudi iščupaju

Tek onda im spasa na daleko ne postoji.

Lako će sotona pod svoje okrilje da uhvati.

Zar ti je  cilj da se pošteni od tebe okrenu.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,01.03.2016 u 19:42 minuta