Postoje dani kada je ne prepoznajem

Postoje dani kada je ne prepoznajem

Jednostavno na trenutke nije svoja

Čudno se ponaša, sve crno predviđa

I kada je najsunčanije njoj mrklo je.

I pitam se što je divno biće tamo odvelo

Zašto bi joj pamet vidljivo na trenutke

Kao u neko drugo sedlo baš zasjelo.

Ništa mi ne odgovara ali joj vidim u očima.

Jutrima  ono zora blješti baš predivno

Njoj sve u bijedi i jadu dan se priviđa

Nekakav očaj samosažaljenja je ubija

Nije to moja ljubav ona je drugačija.

Ali tu sam, svaki trenutak spreman sam

Sve što treba da za nju od srca učinim

Onaj čarobni osmijeh na lice da povratim

Da pjevuši i kraj mene da sretna je.

Ali postoje dani kada je ne prepoznajem

Kao da je sa nekim zamijenila uloge

Onaj vedri duh iz nje nestane, tužna je

Džaba što tepam joj grlim I ljubim je.

..

Tog dana tog trenutka jednostavno ne ide

Ništa se od mene ne prima,daleko je

Kao da nas je neka sila daleko odvojila

U sebi zavučena I od svega otuđena je.

Sve u njoj bi tim trenutcima potonulo

I baš je prepoznatljiuvo barem meni

I te kako od prvog trena vidljivo.

Žalim je ali da ne primjeti, smijem se.

Pokušavam osmijeh da zadržim da je oraspoložim

Da mi se oko vrata opet od sreće objesi

Da vrišti da luda je I da kaže da VOLI ME.

Al postoje dani kada jednostavno ne ide.

Toni Ljubiša Božić, Erlangen,28.01.2021 u 02:10

Rastanak sreće i tuge

Jaz između njih dvoje se očigledno širio

Neminovno ogromne razlike im otkrivao

I ono malo sličnosti što se eto negdje imalo

Vremenom je kroz zaborav potiho gutalo

Kao posljednju kap u pustinji je gutalo

Kao vakum između galaksija je proždiralo

Jer se sve više nisu u skoro svemu razumjevali

Sve više i više jedno drugo su optuživali.

I na kraju što od takve jadne veze očekivati

Jednostavno su se u užasnoj mržnji rastali

Jedna strana se neprekidno izvinjavala

Druga strana sve je hladno ignorirala.

Zagrljaja nekih na rastanku niti je baš bilo

Sve se nekako hladno i u tišini događalo

Jedno srce je od tuge i žalosti pucalo

A drugo jedva dočekalo da se sve završi.

….

Suze su samo iz jednih očiju tako ridalw

A druge su skoro od ludila sreže blistale

Jedna strana je beznandno nešto očekivala

A druga sagnute glave sve požurivala.

Na jednom krhka ljudskost je nešto očekivala

A druga nikoga i ništa baš nije sažaljevala

O nekoj nježnosti nije bili očigledno niti govora

Sva ljubav i strast barem na jednoj strani nestala.

Druga strana naivno u zabludi godinama prebivala

I opet kad je sve već gotovo preglupo nešto očekivala

Nevjerojatno kako je godinama slijepa hodala

Kako svuda znakove oko sebe nije nikada uviđala.

Ljudskosti niti u pepelu nije zrno praha ostalo

Onu hladnu bezosjećajnu stranu jednog je otkrilo

Jednu stranu je užasno i baš iz korijena povrijedilo

Dok je drugu stranu od robije napokon oslobodilo.

Bliskost dvije strane se naprasno razdvojila

Dva zaljubljena srca zauvijek predaleko udaljila

Ma kad se na kraju sve sagleda, i baš bolje je

Ta veza očigledno nije vrijedila, da bori se…

Barem jedna strana da nastavui da bori se

Jer drugoj strani sve jedno je, oduvijek lagala je

Glumila je da je voljela da je u ljubavi  patila

Da bi na kraju blef svojih karata ljubavi otkrila.

Toni Ljubiša Božić, Erlangen, 28.01.2021 u 00:55

Iz tebe kapljica riječi se preotima

Dal primjetila si da daleko si

Nesanica ubija me noćima

Ne javljaš se imaš razloga

Ubija tišina a suze u očima.

A kad bi samo jednom pristala

Samo jednom da bi se javila

Samo jedno pismo mi poslala

Ti nemaš pojma što bi dobila.

Ovo srce bi mi se tad smirilo

Onu tugu u grudima bi ubilo

Onaj osmijeh na lice mi vratilo

Samo glas od tebe kad bih dobio

A ti škrta na riječima ko pustinja i

Iz tebe kapljica riječi se preotima

U tebi kao da je sve zanijemilo

I koga nebi reci mi sve to ubilo.

..

Toni Ljubisa Bozic, Basel,25.01.2021

Samo čeka da mu priđe i kaže …ljubavi kajem se

Zna tako je siguran i sve osjeća

Ona će uskoro njemu da vratiti se

Na koljenima će ga tada preklinjati

Da joj grijehe oprosti,opet zavoli.

Kada više ne bude imala gdje otići

na vrata duše će skrušeno kucati

Zna na nju od početka slab je ostao

Pa možda nada se bude joj oprostio.

A godinama bez riječi kako propada je gledao

Samo nikako nije shvatao zašto je

Zašto je njihovu ljubav iznevjerila

I tako naprasno bez riječi ga napustila.

I toliko voli je, toliko još za njom luduje

Da na sve uvjete da se vrati pristaje

Svi mu kažu da baš nije normalan

Da je čovjek totalno na skroz poludio.

Samo je on Duboko u srcu ljubav čuvao

Džaba je protiv srca nije nikada mogao

Ona je jedina koje mu se u srce uvalila

I na žalost najveću ranu mu napravila.

I dok je gledao kako je propadala i tonula

Suzama je cvileć da ne vide tiho ridao

Svaku njenu bol je dubinski preživljavao

A snage da joj na kraju priđe nije imao..

Idi…svoj si put odabrala neka sreća prati te

Tiho u  zraku njegovo obraćanja odjekuje

Dok su je svi lomili na njoj se iživljavali

I on je patio sve njene bolove proživljavao.

Nije mu jasno bilo da ga je stalno lagala

Vjetrovima laži je olako smisleno izbacivala

Samo da bi njegovu ljubav što više okoristila

Ali on strpljivo zaljubljen čeka je, siguran doći će.

Samo čeka da mu priđe i kaže …ljubavi kajem se

Sve bi oprostio sve rane na srcu olako zaboravio

Samo da bih je opet za ruke držao svojom nazivao.

Kako je čovjek od prvog dana luđački zaljubljen ostao.

Toni ljubiša Božić, Basel,Švicarska,25.01.2021

Trebali smo

Nije niti eto tjedan nakon našeg ljeta prošao

Već mi je užasno falila,tuga neka u grudima

Jesen na vratima donosi podivljale  vijetrove

Donosi dane onako svježije, ona posesivno fali mi.

Zajedno sada zagrljeni vjerojatno plažom šetali bi

Što li radi sada, čime bi se pitam zanimala

Dal bi kao ja neprekidno o nama razmišljala

Trebali smo malo duže zajedno to ljeto  ostati.

..

Trebali smo u našoj požudnoj strasti uživati

Trebali smo zaljubljenički se gladno gutati

Trebali smo da šetamo uz morske hridine

Da joj onako vrišteć izjavim, Iljuška VOLIM TE…

Trebali smo i ne znam zašto i nismo ljubav jačali

Trebali smo ispitati sve senjske skrivene uvale

Trebali smo uživajuć mirisati senjske kadulje

Trebali smo,bože onako klečeć da priznam da volim je.

Čekam da mi prvo pismo od voljene žene pristigne

Dugo mu treba da stigne iz daleke australije.

A kako sam ovisan o njoj postao, užasno trebam je

Čudim me zašto barem poruku jednu ne pošalje.

Ali na neki način razumijem je, ima svojih poslova

Možda se nije naspavala ona vremenska razlika.

A u Senju smo tako uživali, svaki trenutak koristili

Jedno drugom na vjernost se zaklinjali… a tko zna…

Tko zna što na kraju svega bude vidjet ćemo ispalo

Svi mi kažu na daljinu ne bude nikad ljubavno štimalo

Daleko od srca daleko od očiju, ljudi lagano zaboravljaju

Tako nadam I molim se da se to nama nikada ne dogodi.

Pedesetak  zajedničkih slika imamo,gledajuć se sijećamo

Kao da je tu ,glasno smijanje njeno slatko začujem

Pa se trznem okrenem tu je baš blizu nekako primjećujem

Miris njenog vrelog tijela u sobi nekako posesivno osjetim.

Nestvarna bajka nam se dogodila,dvije duše zaljubila

Nadam se da je kao i ja sretna i zaljubljena ostala

Njena pisma ako stignu sve budu uskoro pokazala

Jer možda griješim al i ona mene je divlje zavoljela..

Moju gitaru i pjevanje je zavoljela,sa mnom pjevala

Kaže da sam joj prvi u životu stihove i pjesmu posvetio

A nije svjesna da sam do kraja samo zbog nje poludio

A tek još koliko ljubavi u grudima za nju sam skrivao.

Toni Ljubiša Božić, Basel.25.01.2021

Samo ljuštura tuge od njega je ostala

Sablasne godine samoćom okovane cure

te beskrajni i predugi sumorni sivi dani

A noći kao svjetlosne godine baš mu otegle

Jer ludo zaljubljeni čovjek nema je kraj sebe.

A dani kao mozaik tuge bezdušno slažu se

Jer nema je ,davno je kolibu sreće napustila

Davno bez pozdrava se negdje hinjski zagubila

Te njegovo slonljeno srce ranjenu dušu ostavila.

I nekako kažu do života baš i stalo mu nije

Ništa ga više ne dodiriva ništa ne primjećiva

Samo ljuštura tuge od njega je oconjana ostala

Davno mu je osmijeh sreće sa lica ona skinula.

Do posljednje kapi krvi ljubav joj je darivao

Ali netko to očigledno nije nikada muvice cijenio.

Na kraju nasankan,prevaren razočaran ostao

Jer je naivno suludo u vječnu ljubav vjerovao.

Kažu da je izgleda oslijepio nikoga ne gleda

Samo sagnute glave parkovima samoće  odluta

Nema ga danima pa se odjednom od nekuda pojavi

A paučina tuge sve gušća i jača na njemu boravi.

A do jučer su ih zagrljene viđali, baš su uživali

A  sada nema je, da joj kose čupave iščešljava

Nema je da mu zaspe il tepa zanosno na gurdima

Jedna rekli bi savršena ljubav zaborav je postala.

Da mogu u srce barem trenutak da tamo zavire

Toliku ljubav beskrajnu iskrenu strasnu bi pronašli

Toliko divnih dobro čuvanih tajni garant bi otkrili

Izvori svih njegovih stihova njoj bi se tamo nazirali.

Kažu da još uvijek njenu sliku skoro eto poderanu

na grudima  kao amajliju nosi od dušmana prikriva

stara gitara onako sa koferom visi mu na leđima

jednostavno od svega vezano za nju se ne odvaja.

I nekada duboko u noći negdje iz gradskih parkova

Zvuk gitare glasom tuge  kao cvileći tiho odjekuje

Opet joj neku novu pjesmu prepunu tuge posvećuje

Pa prosto opet na nekoliko dana skriven nestane.

Toni Ljubiša Božić, Basel, Švicarska,25.01.2021

Nije ona tako niti loša a srcu mi je prirasla

Ne znam što se sa mnom događa

U glavi zavladala suluda odluka.

Razmišljam da bih joj sve oprostio

Da bih je opet u naručje rado vratio.

A taj povratak je mač sa dvije oštrice

Može opet ona do bola da razvali me.

I onako srce isparano može da dokrajči

Bože mili što sve meni pada na pameti.

Svi će mi se smijati košulju luđaka ću nositi

Kada naiđem svi će na mene pogled upirati

Kao naivnom ludaku se sa djecom smijati.

a ja od muke i srama u zemlju ću propasti.

Al što mogu kad na nju slab sam i popuštam

Što mogu kad toj prokletoj ženi sve opraštam.

Divljaka divljakuša u meni je od onda probudila

Svoje tragove na srcu i duši mi duboko gravirala.

I dok noću budem usamljen gradom tako šetao

O tom suludom planu opet budem razmišljao.

Bože mili oprosti mi na ovoj otkačenoj pameti

Zašto bar ti dozvoli da je srce luđački zavoli.

Ona samo da zamisli ja bijelu zastavu podižem

Na sve njene uvjete predaje tako olako pristajem

Jer njoj kada dosadi zna da može meni da navrati

Kada joj svi leđa okrenu ona rida jeca mi na ramenu.

Bože fali mi, volim je i moram joj sve opraštati

Nije ona tako niti loša a srcu mi je prirasla

Lopuža jedna srce mi je istog trena ukrala

Na svoj mlin uvijek bi olako srce mi navodila.

Toni Ljubiša Božić, Bazel,Švicarska,24.01.2021

Vrijeme čekanja se isplatilo tebe na usne mi dovelo

Kad bih ti sada priznao i dušu otvorio

Dal bi mi vjerovala il bi mi se smijala

Da ću te jednoga dana sigurno upoznati

Sa tobom sve moguće snove ostvariti.

A ti si tamo negdje čekajuć postoojala

Isto tako na mene si sumnjajući čekala

Mislila si da bajke u ovom svijetu ne postoje

da može dvoje tako luđački da se zavole.

Možda sa drugim se i nisam tako trudio

Nikada niti jednu kao tebe nisam zavolio

Kao da sam negdje nekoga od nekud čekao.

I gle najsjajniju zvijezdu bože mili osvojio.

Hvala ti što mi tu silnu ljubav uzvraćaš

Što mi u misli snove i stihove navraćaš

Što mi osmijeh na licu gordo zadržavaš

Što sam otrovan tvojim vrelim usnama.

Druge mi nisu potrebne daleko su od tebe

da sam birao bolju ženu ne bih odabrao

kao da si iz mojih strasnih snova se došuljala

kao da si svaku moju misao i želju osjećala.

Hvala ti što si na moju ljubaav odmah pristala

Sve je bilo tako iskreno i vrelo ti na usnama.

Sate minute dane sam nestrpljivo tiho brojao

Ponovni susret sa tobom kao izluđen čekao.

I sada si u meni, oko mene sugdje tvojih tragova

Na zavjesi još osjećam onih tvojih požudnih mirisa

I ne pada mi na pamet da te iznevjerim il prevarim

prije tebe druge sam lagao varao valjda tebe čekao.

I sada žao mi u što sam tolike godine spiskao

Jer tebe nisam mnogo ranije susreo i zavolio.

Al opet tko čeka i dočeka meni si pripala.

Makar nam samo jedna godina zajedno ostala.

..

Bože sačuvaj da bih se kajao što sam godinama čekao

Vrijeme čekanja se isplatilo tebe na usne mi dovelo.

I sada tu sam i spreman sam želje da ti ispunjavam

Da ovu ogromnu neiscrpnu ljubav opravdavam.

Toni Ljubiša Božić, Basel, Švicarska,24.01.2021

Previše od tebe baš i ne tražim da me ne zaboraviš

Za mene si bila i ostala posljednja stanica

Duboko godinama skrivam te u grudima

I kada me tuga i sjeta naprasno uhvate

Tamo negdje daleko ucviljen uporno tražim te.

I kada me nesanica dugim noćima slomi i savlada

Dođeš mi kao kap u pustinji što od tuge spašava

Sve sam ti prvoga dana da volim te morao priznati

Jednostavno si me očarala tim poljupcem zatrovala.

Na sve tvoje uvjete i ucjene kad god želiš pristajem

Samo da bez tebe nikada više ne daj bože ostanem

U tvojim očima možda slabić sam, lako me obrlatiš

Lako mi se u srce i dušu tim osmijehom zavlačiš.

Prihvatam i tvoje strastvene ljubavi samo mrvice

Nekako nadam se da naša strast opet će vratit se

Svjestan sam svih mojih teških bolnih zabluda

Al džaba dirigiraš duboko srcem mi u grudima.

Svaka mrvica od tebe pomaže dan da preživim

Jer prosto je ne moguće da te ikada zaboravim

Ne želim da te zaustavljam,silom ljubav ne tražim

Ali volim kada onaj sjaj u tvojim očima osjetim.

Previše od tebe baš i ne tražim da me ne zaboraviš

Da barem po nekad se nasmijana onako navratiš

Da barem kao prijatelji popričamo da se izjadamo

Da se kao nekada onako za ruke držeć smijemo.

Možda previše tražim od tebe, možda sve smeta ti

Ali kad god ti zatrebam slobodno navrati se

Moje srce preduboko ranjeno uporno vjerno čeka te

Uvijek dobro došla si moja vječna i jedina ljubavi.

Toni Ljubiša Božić, Basel,Švicarska,24.01.2021

Rekla je izvini ali ja ne želim biti njena zamjena.

Napokon sam te na jedvite jade poslušao

Sa drugom ženom sam eto nekako pokušao

Al od prvog kontakta tebe vidjeh u očima

Ljubiše me,strasno dotičeš, trena ne odmičeš.

Ona se ustane i kaže da ime ti spominjem

A ja, šutim, ne mogu da te iz glave izbacim

Bila si i ostala u svemu za mene posebna

Strast tvoja sa drugim je prosto neuporediva.

I kada u sobi sam ostanem ja te dodirujem

A ti ono kao uvijek divljački gladno uzvraćaš

Usne grizeš mi i tepaš slatko dok svršavaš.

Grebeš me po leđima tragove svoje ostavljaš.

I opet jedva nekako pokušam po tko zna koji put

Da se opustim o tebi ne mislim pa drugoj prepustim

A ti opet posesivno ljubiš me, na njenim si usnama

Osjetim tvoje prste na njenim rukama,užasna ludnica.

….

I kada me ta druga pogleda  samo tvoje oči uviđam

Prosto  je nemoguće da te ikada trenutak zaboravljam.

A ona trudi se, daje sve od sebe, al kaže da ne ide

Stalno ime ti spominjem od tvoje strasti ne odustajem.

Više se baš najbolje i ne poznajem, negdje daleko sam

Kada bih nju ljubio tebe pred očima bih stalno imao

Tada u sobi sam uznemiren ostanem, ona nestane

Kaže izvini ali ovako više ne ide, a tada baš drago mi.

Opet te na miru makar bez tebe mogu požudno imati

Jer više nisam svoj pa sebe uopće ne prepoznajem

rekao sam si, makar ti otišla od tebe ne odustajem.

tvom dolasku kroz snove maštu il stihove se radujem.

Jer kad god bih pored druge zaspao stalno bi se trzao

Za tvoju ruku bih tražio ime ti nekako cvileći ponavljao

I to joj je smetalo ,nakon par mjeseci je na kraju odustala

Rekla je izvini ali ja ne želim biti  njena kratka  zamjena.

A što mogu da učinim, srcu ne mogu da naredim

Da te potpuno izbriše, duša cvileć te stalno spominje

Pokušavali su da me napiju pa stvorili  goru reakciju

U suzama sam ridao klečeć ime ti slomljen  ponavljao.

Stalno imam te u naručju, i neka su prošle silne godine

Isto kao prvoga dana posesivno gladno želim te

I zašto zbog čega pitam se moram da te zaboravim

Zašto samo tvoju iskrenu ljubav da drugoj poklonim.

E ne ide, bez tebe jednostavno u životu baš ništa ne ide….

Toni Ljubiša Božiž, Basel,Švicarska,24.01.2021

Ponosan san ća san je to lito za ruku vodia

Da je nisam 08.kolovoza ljetos upoznao

teško da bih ono baš dalmatinski ćakulao.

I onda rekoh hajde čoviče barem pokušaj

Nešto o njoj po dalmatinski nam eto ispričaj.

A reka bi dušu i tilo mi je berekinski uzela

Priko izvora vode ka mulca žednega privela

Pa pišem joj ka neke romantične stihove

A nisan ja te sriće da se ona uda za mene.

Zborim ka zaljubljeno dite ća materi se žali

Da mu jubavi priko mire u srcu na friško fali

Da san se zajubi, da san je za  poludit zavolia

A nisan je čestito niti ka čovik strastveno pojubia.

A lipše žene barem zame na svitu od nje ne postoji,

Ponosan san ća san je to lito za ruku vodia

Ća san joj pisa i recitova stihove, da zavoli me

Izgleda gospe da je uspilo, na usne mi je vratilo.

A da vam priznam na kojoj plaži se desilo

Gospoe mila previše bi vam se tada otkrilo

Moram da čuvam je ,ona ima dicu i čovika

Ima san sriće meni se iz sve duše poklonila.

Sada onako skrivan se,staron pjacom se provlačim

Koji đir više da učinim, možda je opet ugledan.

Lipa moja dalmatinka,ća jubi se nebi mi virova.

Ako je baren jednom ne susretnem uveja bi od tuge.

..

Pozove me na ponistre,škure je  stidljivo prikrivaju

Nebi lipo bilo da za nas susidi nekako doznaju

A moga bi godinu dana pisati ovo srce ludo otvoriti

E nebi vam moga ni blizu koliko volin je priznati.

A sitne ure i guste masline prikrivaju naše dozive

Jubi me, ne prestani,samo bi tiho na uho tepala

Iskrenu ljubav tog lita mi je od srca pružala

Žena senjskih uvala srce mi je svoje eto poklonila.

Toni Ljubisa Bozic, Basel.23.01.2021

Bez pozdrava

Krhotine ljubavi u duši mu bolno kolaju

Svako malo srce mu više  te više ranjavaju

Posljednji Vlak sa njom davno otišao je

Da se nešto dogodi i promijeni kasno je.

Kao da se oko njega svo vrijeme zamrzlo

Bez teksta ga onako ucviljenog ostavilo

Veza između njih očigledno je prestala

Ušla je u vlak da ga nije niti pozdravila.

A on baš zaluđen u njen povratak vjeruje

Ne shvata da sada ona zauvijek sa drugim je

Ljubav prema njoj u njemu nije trena umrla

u posljednje vrijeme ona ga je izbjegavala.

Kako je čovjek naivan,ljubavlju lažnom zatrovan

Toliko mu je tepala dok je trebao sve mu lagala

Toliko obećanja pa zekletvi  na koljenima ridala

Da bi ga tako hladno bezdušno slomljenog ostavila.

I kada mu je pismo onog 08.08. avgusta pristiglo

Na njen rođendan sve mu je napokon eto priznala

drugog je zavoljela a snage da mu kaže nije imala

A on jadnik prepun nade još uvijek naivno vjeruje.

Zamolila ga da se više ne javlja, da je ne ometa

Da napokon shvati da mu nije ona bila sudbina

Ali reći pa napisati istinu lako je, srce tu ranjeno je

Kako da je zaboravi njen osmijeh u srcu mu boravi.

Po nekad iz tuđine sa drugih telefona prozove je

Al ona teška Senjska lisica davno skužila ga je

Nikada mu se više nije niti jednoga trena javila

Jer on joj bijaše boljka i davno je to shvatila.

U pismu je lagala pa napisala da ga nije zaslužila

Da će sa drugom biti sretniji da je što prije zaboravi

Da zbog nje više suze ne proliva jer to nije zaslužila

Ali ona nikada nije shvatila da mu je duboko u grudima.

Posljednji vlak sa njom se davno iz Senja zagubio

Svakim danom na stanicu bi nadajuć se svraćao

Nebi li je opet onako nasmijanu sretnu ugledao

A ona drugom u zagrljaju uživa u Nurnbergu.

….

Vrijeme tuge za njom baš nikako ne prestaje

Uporno posesivno naivno nada se, te želi je

A samoća  sa paučinom tuge u njemu caruje

Džaba samo to lažljivo biće opet priželjkuje

Toni Ljubisa Bozic, Basel, 23.01.2021

Jer prosto preteško ju ne voljeti , o njoj ne razmišljati.

Za našu ljubav oboje imamo vidne zasluge

Al nekako čini mi se da ipak više volim je

Kao da njene ljubavi rob sam vječni postao

Nekako ne te vrele usne posesivno navikao.

A sada ovi zimski dani prebrzo u noć zavire

Misli o njoj naviru, spavati trenutka mi nedaju

Pa navale stihovi i toliko toga iz srca bi izrekli

Koliko užasno fali mi vrišteć bi joj priznali.

Suze muške tim trenutcima baš teško zaustavljam

Nekako godi mi kad se duša na tanane isplače

U glavi mi se tek nakon toga malo više razbistri

Mogu trezvenije razmišljati,nove poteze poduzimati.

A kako ona svu krivicu podnosi,na što je sve pristala

A grijehove prema meni za 100 godina nebude oprala

I prosjak ljubavi uskoro usmaljeni bude postala

Tek onda shvatit će koju ljubav od mene je primala.

A sve je sama odabrala, na sve ucjene je pristala

Nije imala snage da bi im se barem malo oduprijela

Sada dok je ne njegovim usnama znam da bude jecala

Znam da bude svih naših trenutaka sreće se sijećala.

Od sada kroz život tuga joj je vječna uporna pratilja

Nikada više od nje ta tuga i bol ne bude odustala

Prokletstvo je sustiglo, dugim nesanicama je pratilo

Na mene,na nas svakog trenutka jecajima podsjećalo.

 A ja ću pokušati da je sve više ako je moguće izbjegavama

O našoj prošlosti barem da nikada više ne razmišljam

Teško mi je to obećati, ne znam koliko ću ipak uspjeti

Jer prosto preteško ju ne voljeti , o njoj ne razmišljati.

Toni Ljubiša Božić, Basel,Švicarska, 23.01.2021

Nikada ne bih pristao pa godine što smo imali nijekao

Nakon toliko godina bolno bez tebe sam trpio

Još uvijek posesivno tako duboko  te volio

Ipak ti me dobro siguran sam i te kako poznaješ

Zaš da od ljubavi naše kako god ne odustajem

….

Srcu mome bila si jedina tamo si zauvijek vrijedila

Ova duša od ljubavi nikada nije trenutka odustala

Jer te je iskreno od prvog poljupca luđački zavoljela

I nikada od tebe niti ucjenama nebi znaš odustala.

Još uvijek ne shvatam kako si od nas odustala

Kako si da me druge zavole na to ipak pristala

Prosto ne mogu da shvatim da se ljubav ugasila

Al tješim se u mome srcu je do kraja iskrena ostala..

Mada sa tvoje strane samo tišina nijekanja pristiže

To na moju strastvenu ljubav da volim te ne utječe

Nikada ne bih pristao  pa godine što smo imali zanijekao

Jako dobro znaš nitko nikada kao ja nije te tako volio.

Nikada neću dozvoliti da mi izbrišu naše sjećanje

Jer ako bih to dozvolio umro bih na prasno bez tebe

A tebe sreća neka prati i čuva na tuđim sunama

Al siguran sam rado se mojih usana budeš sijećala.

Uvidjet ćeš da si najveću grešku života napravila

Kada si od naše sreće i ljubavi neobjašnjivo odustala.

Muvice,ti nemaš pojma da svako jutro budim se kraj tebe

U tom trenutka onako u suzama ridajuć do kraja uživam

….

Na drugim stranama svijeta tvojom voljom smo završili

A jednoga dana staze ljubavi budemo sigurno ukrstili

Do tada strpljivo bolove u srcu i duši samoćom trpit ću

Imam te na usnama,čuvam te kroz stihove jer voljet ću.

Valjda ću ostati normalan svih ovih pustih teških godina

Imam te ljubim te grlim te od sebe te trena ne puštam

A kada se iz te zablude probudim u zemlju od tuge propadam

Kao uvijek i uvijek na taj fol sjete naivno zaluđen nasjedam.

….

Toni Ljubiša Božić, Basel,Švicarska,23.01.2021

I ako ove riječi bude čitala,duboko u duši bude ridala

Baš bih volio znati kako se sada tamo ponaša

Da li našu temu vješto opet lopovski  izbjegava

Kako da smo se voljeli uporno nijekajuć prikriva

Kako joj nikako ne odgovara naša istinska  istina.

Prosto ne mogu da vjerujem  na to je pristala

Ne želi da sijeća se naših zaluđenih divljih  letova

Bože kako je uspjela vatru u grudima da prikriva

Kako svih naših tragova da otarasi i da me zaboravi.

A ja baš naivan, kraj i krah nisam slijepac primjećivao

Zaluđen njenim vrelim usnama sam nekako uvijek lebdio

U svakoj provedenoj sekundi do bola sa njom sam guštao

Da sam pored svih mogućih dokaza na kraju slijep ostao.

Od prijatelja sam saznao, na duhovne vježbe je odlazila

Svega što smo imali pred bogom klečeć se uporno odricala.

A znam nekako siguran sam na to drage volje nije pristala.

Jer svo ono vrijeme sa mnom iskreno luđački me voljela.

Ne,nije moguće koliko se pred bogom meni zaklinjala

Da bi sve iz duše izrečeno tek tako naprasno pogazila

Da bi se svih naših trenutaka svih strastvenih ludorija

Niti sam ne znam kako i zbog čega uporno odricala.

A znam , siguran sam kada bude teške muke umirala

Svih naših trenutaka sa žaljenjem se bude prisjećala

Zašto je sve to naprasno učinila, zašto sve napustila

Klečeći pred bogom, oprost za učinjena djela bude tražila.

Jer savjest je baš nezgodna, kada se baš najmanje nadaš

Na vrata ti bude zakucala kao  ne najavljena gost pridošla.

Vješto kao lopov više tragove neće moći da nijekajuć prikriva

Baš žao mi što je na kraju tamo ima BOGO da dočika.

Sa moje strane svjesna je da do kraja baš iskreno bilo je

Njeni ratovi ima stalno u njoj da se baš uporno odvijaju

Ma koliko se trudila da me zaboravi oni će da podsjećaju

Jer moje srce iskreno je voljelo i toliko puta sve dokazalo.

Ona može da širi laži i da uporno nijekajuć sve izmišlja

Samo da na vidjelo ipak ne ispliva naša ljubavna istina.

I ako ove riječi bude čitala,duboko u duši bude ridala

Jer svjesna je ogromnu grešku je ipak naprasno učinila.

A da je bila iskrenija pa kraj meni u oči sa razlogom priznala

Nebi sebe i svoju dušu u ovu poziciju nikada dovela.

Jer ako je naša ljubav toliko vrijedila,zašto nije priznala

Zašto nakon toliko zaklinjanja nije do kraja života ostala.

Do zadnje kapi krvi za našu ljubav bih se uporno borio

Nikada pedlja od naše divljačke veze ne bih odustajao

A ona je prosto sve što je miliun puta izrekla pogazila

I sada se lažno pravi da me nikada nije niti poznavala.

Ako bih ikada nešto poželio u oči trenutak bih joj gledao

Samo bih nijemo šutio,suze u duši i srcu nekako skrivao

Kako bi se ona tim trenutcima ponašala, kako bi reagirala

Čisto sumnjam da ne bi nakraju pukla i ridajuć zaplakala.

Toni Ljubiša Božić, Bazel, Švicarska,23.01.2021

Samo muvice molim te… nemoj dozvoliti da netko kao ja voli te.

Kud god da se okrenem kao da te dodirujem

Svuda su samo meni vidljivi mirišljivi tragovi

Preduboko boraviš ženo mila u srcu mi.

Tako jasno te posesivno gladno osjećam.

U svim džepovima duše nasmijana stanuješ

Srce mi neobjašnjivo slatko stalno izluđuješ

A tako lijepo bilo bi da sada uz mene si.

Dok Ovi užasni vjetrovi Danske me izluđuju.

Samo na kratko vrijeme par dana se zadržavam

Onda put po europi usamljeni romantičar nastavlja.

Stalno uz mene si , na ramenu mi šapućeš

Usne mi gladno posesivno dodiruješ pa se oblizujem.

Toliko fališ mi toliko želim da te opet dodirujem

Da ti tijelo usnama preplivam,na tvojoj strasti

Da ovu divlju vatru u meni nekako suzdržavam

Za tobom ludujem, nikako se ne smirujem.

AL iskreno po nekad baš teška sjeta me obuzme

Nekako sve me na suze natjera i u srce eto dotiče

Tako bi se negdje skrivao  pa tugu duboku otplakao

Onda lakše budem mi osmijeh na lice opet navrati.

Zar je mogu ovako za nekim potpuno poludjeti

Zar je moguće nekoga svake sekunde poželjeti

Fališ mi jednostavno bilo kako moram te imati

Zato si u mislima snovima vodim te kroz stihove.

Jedva čekam da opet te ugledam i kažem da VOLIM TE.

gledaj mi tim trenutcima sjaj u očima,tamo je istina

znaš jako dobro tim riječima se baš ne razbacujem

Samo muvice molim te… nemoj dozvoliti da netko kao ja voli te.

Tvojim pismima i slikama se zaluđeno oduševljavam

Ljubim ti usne, tijelo ti posesivno i gladno prelistavam

Tvoju strast u sebi duboko ono baš preduboko osjećam

Ljubavi sve dok budem disao samo tebi zauvijek pripadam.

Toni Ljubiša,Božić, Nurnberg,22.01.2021

Nemaš pojma kako godi mi kada kažeš da sretna si

Dal me po nekad poželiš, dal po nekad baš blizu osjećaš

Ti nisi svjesna kako mojim posesivnim mislima obitavaš.

Onako strasno te kao prvoga dana posesivno zagrlim

Jednostavno od tvojih vrelih usana ne želim da odvojim.

Nikad nigdje nisam to pročitao ili od nekoga bar načuo

Da netko tako silno posesivno može da se baš poželi

Da srce nemirno otkucava,dok se duša mislima poigrava

A ti kao vatrena gladna na mojim požudnim usnama.

A baš ti moram priznati samo na tim usnama želim živjeti

Želim uz tebe da budim se,da onako presretan gutam te.

Da ti želje kao djetetu ispunjavam, oko tebe obigravam

Pa se počesto zapitam dal mi se to stvarno bajka događa.

Tek sa tobom sam ono baš doživo i sreću u ljubavi otkrio

Tek sam onu zaluđenu osobu u sebi duboko otkrio

Jer svaki mogući trenutak za tobom sam mila moja ludio.

I nesmijem da pomislim što bi se desilo kad bih te izgubio.

Vjerujem da si od mene i te kako jača i u svemu hrabrija

Mada si puno mlađa i nisu puno života baš eto proživjela.

Nemaš pojma kako godi mi kada kažeš da sada sretna si

Da nikada nisi imala sreće u prevrtljivoj nedostižnoj ljubavi.

Jednostavno niti ne pomišljam da se svađamo pa mirimo

Želim ovako kao sada u ljubavi sretni da do kraja živimo

Ne želim teške riječi da izgovaram ili od tebe doživljavam

Jednostavno želim kao zaljubljeni sretnik oko da obigravam.

Ne želim niti da pomislim da te izgubim kao stranac doživim

Slobodno na mene izderi se,kada teško nekada dođe ti

Toliko previše volim te da sve mogu od tebe podnijeti

Jer ni ja nikada nisam imao baš neke sreće u ljubavi.

Toni ljubiša Božić, 21.01.2021, Aalborg,Denmark

Razlika među našim godinama tada se nija primjećivala

Dok bi šetali ruku u džep bi mi rado trpala

Kaže tamo je toplije vraga bi opet izazivala.

Iskreno sve sa njom mi je i te kako prijalo

Do ludila me vodilo, strast je baš divljala.

Štikle je baš mrzila  sportski se ipak oblačila

A sve joj tom posebnom osmijehu pristajalo

Pitala se ako sam stariji,dal budemo štimali

Da bi na kraju ono baš bez teksta kaže ostala.

Tepa mi dok bi  na usnama divljački uživala

I stvarno satima bi se do iznemoglosti ljubila.

Pod majicu bi ruke zavlačila kaže da se ugrije

Kod srca mi joj je nekako ipak bilo najtoplije.

Onako premlada misliše u životu sve je upoznala

A tek na mojim usnama divlju  strast je otkrila.

Kaže da sam divljakušu u njoj odjednom probudio

Da je nitko nikada nije tako požudno strašću zarazio.

Baš mi je prijalo što tepa mi pa posesivno poželi me

Ipak sam ja zašao u neke što kažu ozbiljnije godine.

Miliun puta kroz suze često rekla bi da voli me.

Da će se ubiti il ako odem bez mene teško razboliti.

Čak je samnom počela pisati neke ljubavne stihove

Polako je iz duše čitala i znakove srca jasno shvatala.

Šminku nije koristila kaže da bi mi iz ljubavi udovoljila

Da je namjerno na sastanak kasnila da bi me upoznala.

Često je oblačila moje majice ispod su virile tanke tangice

Stalno me gladno izazivala vatru divljaka u meni tražila

I lopužica slatka uvijek bi me u mladića pretvorila.

Razlika među našim godinama tada se nija primjećivala.

Obožavala je da tepam dok joj pišem ljubavne stihove

A gitaru je obožavala, u svakoj noti je obitavala.

Zbog nje sve se rasplamsalo toliko stihova je iznjedrilo

Na pijedestal moje ljubavi zauvijek je tu ženu podiglo.

A sada je slatko spominjem, prečesto noću dozovam

Bol mi je nesnosnu donijela a nije to kaže planirala.

Drugi su je najvjerojatnije ucijenili od mene odvojili

Tako teško mi je poraz priznati al su ipak uspijeli.

Toni Ljubiša Božić, Nurnberg,17.01.2021

On zaluđen živi u oblacima

Kako se on ponašao, kao da je u snovima živio

U nekim dalekim visokim lažnim oblacima plovio

Sve je bilo baš savršeno a ne kao život zamršeno.

Sve se od ruke odvijalo, dvoje zaljubljenih se voljelo.

Kao da je u nekom romantičnom filmu završio

Kao da je najljepšu bajku ljubavnu proživljavao

Osmijeh sa lica nije niti trenutka uporno skidao

Jednostavo luđački zaljubljen, tu ženu je volio.

Ona bi ga privlačila ono baš divljački željela

Uvijek bi olako da ga taj put dobije baš uspjela

A on se i nije baš bunio ljubavne strasti je volio

Jednostavno sa tom ženom je potpuno uživao.

Iz tog sna najrađe se nebi budio,maštati bi ostao

Al kada se probudi,srce hoće bukvalno da se raspolovi

Nema je, nije kraj njega spavala, u mašti je ostala.

Toliko razočarenja bi se nagrzhalo u vrištećim grudima.

Dašak olakšanja bi osjetio kada bi pismo ljubavno dobio

Kada bi se barem javila ili jednu slatku porukicu poslala

Da ga još uvijek voli i da ga nije nikad za nikad zaboravila.

Da ljubav prema njemu u njenom srcu nikad nije prestala.

Naivac se tom maštom godinama hranio ono baš ludio.

Novo sutra mu nije obećavala na uzdi ga mudro držala

Jednostavno svjesno srce mu je pod kontrolom držala

Na slamku ga ono baš vješto strašću i požudom hranila.

Kao da je prije njega  barem par stotina veza imala.

Psihologiju je na njihovoj vezi vješto primjenjivala

Kao da je 11 fakulteta završila, mudro manipulirala.

A on slijepac ludo zaljubljen u oblacima izgubljen.

O opraštanju nije niti pomišljao a da je zaboravi

Ne daj bože… ima da bi odmah zbog nje poludio.

Sve joj uzimao zdravo za gotovo u svemu vjerovao

A nikad nije bio siguran dal je i kako sa njom završio.

I u toj neizvjesnosti il strahu toliko luđački je volio

Mal te ne skoro da je izgubio,nije se kontrolirao.

Nešto mu u mozak sasula,drogom strasti zarazila

Taj čovjek mozgom ne razmišlja,srce sve kontrolira.

I on je svaku šansu koristio nebi li se njoj približio

A ona na sve moguće načine ga mudro izbjegavala

Stalno je bila u nekim važnim neodložnim poslovima

Mudrica kako je lopovski slomljenim srcem upravljala.

I još uvijek ga viđaju,nasmijan, sretno je kaže zaljubljen

A drugi ga sažaljevaju jer istinu u detalje poznaju.

Ona vara ga, jednostavno tim slomljenim srcem manipulira.

Valjda se jednoga dana zbog svega ona bude kajala.

Toni Ljubiša Božić, Erlangen, 17.01.2021

No glava mora da diže se… dalje ide se

Sada kada se sve tako baš ružno završilo

Nije bitno zašto i zbog čega ih je razdvojilo

Tko više pati i noću baš trenutka ne spava

I nije nekome na kraju bitna i važna razlika.

Ali ne treba sada da se totalno izbjegavaju

kulturno u prolazu treba da se pozdravljaju

ali nikako nešto da se opet možda planira

bila bi bezuspješna uzaludna bolna prilika.

Dok je valjalo to je među njima toliko trajalo

Sada je tu ljubav nešto do bola ipak razorilo

Nekome više il manje ipak srce duboko razorilo.

Nekome toliko tragova u duši zauvijek ostavilo.

No glava mora da diže se… dalje gordo ide se.

Ama baš ništo dobro ne donosi uzaludno čekanje.

Svatko za sebe uspomene će vraćati ako poželi

Nekome će bolno sjećanje i sjeta suze da izroni.

Zajedničke pjesme  se po nekad sjetno puštati

Onako duboko u grudima uplakan tiho cviliti

Ponovo posesivno jedno drugo će ipak poželjeti

A na kraju osim bola ništa više ipak neće dobiti.

Netko će danima da pati se da nekako zaboravi je

A netko će u godini ono možda dva puta poželjeti.

Nekoga će taj raskid do bola sahraniti,uništiti

A nekome bez srca niti traga na srcu ostaviti.

Na kraju će se dokazati tko je baš iskreno volio

Tko nikada nije taj užasno bolni raskid prebolio

Nekome vidljiva tuga iz očiju nikada neće nestati

Nekome baš nikada osmijeh se više neće vratiti.

Sada kad puklo i na kraju prošlo je, ide dalje se.

Nekoga kao staklo polomilo, u paramparčad sasulo

E taj baš nikada više ne može da ljubav zaboravlja

Na kraju uništit će ga ona uporna bolna sijećanja.

Možda se krivac na kraju ipak iznenadno pokaje

Na vrata se pojavi,pismo il poruku neku pošalje

Da klekne, poželi da izvini se,možda plakat će.

Tko zna što tada u ranjenom srcu dogodit će se.

Jer slomljeno srce previše bolnih tragova osjeti

Da mu se opet isto ostavljanje dogodi,plaši se.

Tko zna kako bi na novo ta ljubav izgledala

Dal bi se ikada više ona potpuna strast probudila.

To bi ga mučilo godinama danima i dugim noćima

Nebi se onaj požudni osjećaj imao na ispucalim usnama

Može da se oprosti ali teško može da tu bol zaboravi.

Stalno će da ga nemir neki prati i nešto upozorava.

Toni Ljubiša Božić, Erlangen, 17.01.2021

Uzaludno se nadao, ženi lažljivici je vjerovao.

On se uzalud naivno sa tom ženom zavarava

Kaže da baš ona prati ga uporno  u snovima

Sa njenim osmijehom se tako potpuno odmara

Razlog je svih njegovih prekobrojinih uspjeha.

OK, kažem mu, čovječe ti baš živiš u zabludi

Al džaba je,on jutrima čita horoskopa savjete

Sve mu govori samo za njega ona rođena je.

I koliko god treba na tu ženu on eto čekat će.

Eh jadniče mozak ti popilo to lažno nadanje.

Daj naivčino probudi se,srce zaleđuj pomalo

Previše njenih tragova u tebi je vidiš ostalo

A ona lopuža tamo daleko sa drugim uživa .

Kaže da joj crte lica noćima jasno primjećuje

Mada ona sa drugim ono baš suviše daleko je

na kraju uzalud mu dijelim korisne savjete,

džaba je, samo njoj je život jadnik posvetio.

Noću oka nemože da zaklopi stara pisma iščitava

Vidim mu potoke suza u kravavim očima, cvili

Al ono kao da ga ja ne čujem i to ne primjećujem

Onda jednostavno iscrpljen pred jutro usnije.

Tako ubrzano propada, kosa mu odavno posijedila

Bore na licu u kratere se pretvorile,svega izborale

Osmijeh sa lica ono baš davno godinama je nestao

Poluživog mrtvaca slomljeniog srca sam tamo viđao.

A meni je kao siguran ponavljao, ma vidjet ćeš

Bude se ona njenu vratila, za oproštaj ga molila.

I onako zaluđenog tiho uzdahnem,bez riječi gledam ga

Bože kako mu je ta žena mozak do bola popila.

Jednoga dana  za sve bude i suviše kasno postalo

Kada se razočaran iz teške zablude jadnik probudi

Kada jasno uvidi uzaludne godine na nju je potrošio

Uzaludno se nadao, ženi teškoj lažljivici je vjerovao.

Toni Ljubiša Božić,

Niagarin vodopad bi olako nalio,toliko za tobom patio

Dal misliš da baš olako bez tebe podnosim

Kada vas ugledam pa ga slatko divlje zagrliš.

Dal si ti ikada osjetila onaj razdor u grudima

Vrištao bih svim dalekim galaksijama svemira.

Silom znam tvoju ljubav ne mogu da dobijem

Al užasno muči me ne, mogu da razumijem

Zašto bože mili pa priznaj zbog čega si otišla

Nakon toliko obećanja i zakletvi sve si slagala.

I tako nemoćan sretnu onako sa njim gledam te

Vjeruj da nisam mu zavidan, nisam ni ljubomoran

Nekako priznajem volim te uvijek sretnu vidjeti

Pa makar ne na mojim grudima gladnim usnama..

Idi sa njim, sretnim čini ga, ljubi ga,bit će lakše mi

Tako sretnu te I na tuđim usnama volim vidjeti.

Ljubav moja je preobilna do vrhova galaksija iskrena

Ti nemaš pojma koji dar mar si napravila u grudima.

Džaba sam sa drugim ženama uzaludno pokušavao

Nebi li te iz ove sijede glave izbacio, baš te prebolio.

Ušla si u sve moguće pore moje zablude i nadanja

Toliko te ima u ovom srcu I baš rastresenim grudima.

A kada bi samo mrvicu saznala,koliko suza sam pustio

Niagarin vodopad bi olako nalio,toliko za tobom patio.

A onda kažem si džaba trudiš se, ona više ne želi te.

I bolne suze teško prihvatajuć gorku istinu samo nagrnu.

Opet u dušu klizište tuge kao brdo navaljaju,jeza rasturi

Srce bi da pukne od tuge, ono  nešto uzalud bi da poruči

Čujem ga u grudima kako vrišteć odvaljuje, tuga ga ubije

I onda od sviju sklonim se pa jedva nekako otplačem jadanje.

Toni Ljubiša Božić, Nurnberg na kratko,16.01.2021

BOŽE, prosto ne želim to biće da zaboravim

Mislih ako se u Europi lutajuć

Barem na kratko da izgubim

Da ću uspijeti barem malkice

Da to divno stvorenje zaboravim.

Dogurah do prostora sjeverne Latvije

zatrpavali me snježni ogromni  nanosi

bacali me okrutno hladni ledeni vjetrovi

pratile me rijeke baš do korijena zaleđene.

Al džaba i džaba je ona nikako ne nestaje

Još više i luđe mi užasno bolno nedostaje

Slike njene danima uporno cmizdreć prizivam

U mislima je što je moguće duže posesivno zadržavam.

Onaj osmijeh njen divni i baš neprikosnoveni

Preduboko se očigledno i te kako urezao u meni

Čujem joj osmijeh kroz sjverne sulude vjetrove

Vidim kako bori se da dopire nekako do mene.

Bože dokle sam ja u nedođije zaljubljen odlutao

Sve samo da bih te usne barem nekako zaboravio

Da se njenih slika više nekako ne prisjećam

Da ama baš ništa više o tom biću ne osjećam..

Očigledno sam pogrešnu odluku donjeo

Jednostavno na ovaj uzaludni glupi način

Izgleda nikako ne budem je zaboravio

Nikako u zaboravu zauvije tu divotu ostavio.

Više nisam pametan kako da postupam

Nemam ideje niti bistre mrvice pameti

Što dalje bože što da ikako poduzimam

Kako to božansko stvorenje da zaboravljam.

..

I na kraju negdje u ravnicama Danske

Jednostavno presječem i jasno odlučim

BOŽE, prosto ne želim to biće da zaboravim

Ona živim i sretnim potpuno čini me.

Mada je previše daleko i nije uz mene

Ovako usamljena duša lutanje nastavlja

Više ne treba da se trudi da je zaboravlja

Jednostavno vječni dio mene je postala.

….

Glavu podižem iz te sjete se gordo izvlačim

Ima svaki dan ponosno osmijeh da nabacim

Neka je njegova i spava na njegovim grudima

A nitko je više ne voli,preduboko je u ovim grudima.

Toni Ljubiša Božić, Sjever Poljske,Bertoszyce, 15.01.2021

Samo sa tobom ovo srce od sreće je vrištalo.

Dani se sa noćima ubrzano mijenjaju

Plima i oseka dušu mi polako razaraju

Daleko si na distanci si,pa me ne poznaješ

A kao da si tu cijelo vrijeme me dodiruješ.

Svaki datum jako važnim obilježavam

Još uvijek kao svoju tiho te doživljavam.

Očigledno nisam te trunke prebolio

Nikada od tebe kao ti nisam odustao.

Čemu i zašto da nadam se eto prestanem

Da bez te nade ovu dušu lagano razlučujem

Za mene ljubav i rat nikada nismo imali

Zauvijek smo se luđački do bola voljeli.

I ako ostavljen ostao rat ti nisam objavio

Čak što više još više zabludi se posvetio.

Sve nadam se da je to kratkotrajna kriza

Ili su te lažima i spletkama od mene odvojili .

A sjesti se kako smo vjerno ljubavlju ludili

Kako smo sve granice tako olako obarali

U tom ludilu il bunilu il kako god uživali

Niti trena na uzajamnoj  ljubavi nismo zakidali.

I svakim danom uporno sa zaboravom borim se

Ne dozvoljavam dodiri usana da nam  izblijede

Da nam se ledena mržnja u kosti ipak uvali

To moramo se ono baš  boriti i to ne dozvoliti.

O srcu mi tako si nekako savršeno odgovarala

Tvojih usana dodir je čista divlja luda čarolija.

Sjetim se tvojih riječi da si za mnom ludila.

Da nikoga kao mene niti blizu nisi voljela.

Na kojoj si talasnoj dužini trenutno ostala

Zašto si me iz svoka vidokruga otklonila

I užasno tešku ranu  na srcu mi otvorila

Neka osmijeh vječni sa lica si mi uklonila.

U meni laveži tuge sve više i jače odjekuju

Cvileć te uporno prizivaju, koliko fališ mi

I kao da se polako na komade raskidam

I sve dublje u jamu nepovratne tuge propadam.

A samo da javiš se da nadu onu opet nahraniš

Da ponovo barem trenutak ovo srce mi zapališ

I da nikome nikada da mi priđe ne dozvoliš

I da nada u očaju ne propada… da li imam izgleda.

Nada i zabluda godinama uspješno hrane me

Nikad, ali baš neću reći nikad da želim bez tebe

Jer samo sa tobom sve se u osmijehu valjalo

Samo sa tobom ovo srce od sreće je vrištalo.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,10.01.2021

Moju iskrenu ljubav očigledno nikada nisi shvatila.

Znam vjeruj mi, svašta su ti o meni pričli

Užasne laži i tračeve iza leđa mi širili

Samo da bi nas na kraju nekako razdovojili

Izgleda da im je ipak eto vidiš uspjelo.

Srce su ti mržnjom napunili od mene udaljili.

I meni su svašta za tebe govorili ali nisu uspjeli

Soga posla sam gledao na te laži nisam nasjedao

I da sam htio hladno sam povjerovati mogao.

No moja ljubav od prvoga dana bijaše iskrena

Do bola posebna i samo za tebe ljubavi  čuvana.

A tako sam siguran kad ti bude u životu najteže

Tada ćeš me sigurno cvilčeć i ridajuć tražiti

Jer sigurna si  takvog prijatelja nikada nećeš imati.

Moja pisma ćeš tako slomljena iz tajnih skrovišta vaditi

Srce će ti pucati noćima ćeš me ridajuć i vrišteć dozivati.

A samo jedan poziv bit će dovoljan, kad sam ti potreban

Dok trepneš kraj tebe se budem sprema stvorio.

Uvijek sam te iskreno potpuno ono baš do bola volio

A tako dok sam živ ostaje, moje srce samo tvoje je.

Ako padneš ili poklekneš na mene tada pomisli

Što bih ti tada uradio kako bih ti istog trena prišao.

Za tebe nema limita bio dan ili noć mrkla prokleta

Nazovi potraži me, srce neizmjerno uvijek čeka te.

Ti možeš bilo što da mi kažeš ili prigovoriš

Sve mogu i moram da ti jednostavno oprostim.

I kada me ugledaš, šuti pogledom sve mi ispričaj

Sve ću u tim suzama i tišini da polako da odmjeravam

Samo ću onako da te stisnem i strasno zagrlim

Jer kada si tu jednostavno ne mogu da ti odolim.

Ne trebaš da kažeš oprosti volim te,pogriješila sam

Bit će mi dovoljno da si mi se toga trena vratila

moje srce idušu budeš do beskraja napunila

Moju iskrenu ljubav očigledno nikada nisi shvatila.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,08.01.2021

Ti nemaš pojma kao ubija tišina sa tvojh usana.

Znaš li da suviše daleko si, al nedam se

Vrtim te kroz stihove slike sjećanja ponavljam

Stalno i stalno naše epizode strasti ponavljam

Svega rado se posesivno gladno  prisjećam.

Ti nemaš pojma kako te mislima strasno zagrlim

Taj osjećaj trebaš da doživiš, kao da si na usnama

Osjećam te svim ovim duše gladnim porama

Eh kad bi to shvatila pa trenutak navratila.

Jer baš nikoga pored tebe ne posjedujem

Svakom susretu sa tobom makar u mislima

Upornim snovima ja vjeruj ne posjedujem.

Ti me živim održavaš razlog životu podarivaš.

Jer nakon prvog susreta na tvojim vrelim usnama

Ti moja sadašnjost i budućnost svega si postala.

I dođu momenti kada me sjeta i tuga zavrti

Ridam cvilim stanje sebe tada baš ne poznajem.

..

Jer nakon tebe i odlaska ono baš bez pozdrava

Najveća ikada doživljena bol bijaše mi u grudima.

Nakon tolike ljubavi zar je moguće da tolika bol postoji

Jednostavno neka skale boli da to nekako izmjeri .

Al sam sebe uvjerio da si to učiniti na kraju morala

Neka stvari da bi na najbezbolniji način završila

I zato sve praštam ti, stalno ti postupke opravdavam

Na duhovne vježbe si odlazila da bi me zaboravila.

Znam da su te primorali, znam da su te ucijenivali

Da me zaboraviš da iz naše bajke naprasno iskočiš

Da se kao svojoj obitelji kao najbitnijoj posvetiš

I ti si morajuć na tu ucjenu pristala,mada si me voljela.

Al ono što me najviše uvija je tišina sa tvojih usana

Daj otvori se.na mene ako treba do bola izderi se

Neka se i teške riječi izbacuju neka srca ratuju

Samo molim te nemoj tišinom da me ubijaš.

Rijetko si beštimala i psovke pored mene koristila

Ali ako će lakše biti ti, na sav glas psuj deri se

Samo da čujem te da si tu da si prisutna

Ti nemaš pojma kao ubija tišina sa tvojh usana.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,08.01.2021

Dolaziš ne nadno pa nestaneš tajnovito

Reci mi što se sa mnom užasno dešava

Dolaziš nenadno pa nestaneš tajnovito

Vraćaš se kad te najmanje očekujem

Svaki trenutak kao da ti usne dodirujem.

Vidim te kako mi nasmijana telefoniraš

Onaj osmijeh me kao prvi dan izluđuje

Kao prvog dana mi isto pa isto poručuje

Nikada ne prestani čovječe da voliš je.

Čime si me zarazila uvijek postavljam pitanja

Dolaziš pa nestaješ kao vrijeme poručuješ

Suze mi u trenu probudiš pa cvilim noćima

Fališ mi na gladnim usnama tako si potrebna.

Ona moža par sati u nekoj tišini protekne

Nigdje nema te tako se nekako naspavam

Ba kao iz vedra u misli opet i opet baneš mi

Kažeš mi onako nasmijana ..evo me najdraža ljubavi.

..

I opet gotov sam,opet tim osmijehom i poljupcima kupiš me

U svakom trenu kontroliraš me zaluđen  u trenu postajem

Vrhove galaksije savršene dodirujem, tamo si, čekaš me

Ljubavi molim te neka si daleko al nikada ne zaboravi me.

Dovoljno je samo par riječi kroz osmijeh da izustiš

Jednostavno sam paraliziran ne mogu da ti odolim.

Onako ljubavne izjave sa tvojih usana obore me.

I što je najgore kad je najljepše to maštanje prestaje.

Budim se..surova javnost bez tebe lagano ubija me.

Nikada niti jedna žena nije me toliko duboko zaludila

Nikada me nije tako osvojila i do bola kontrolirala

A ti , e ti si baš u svemu uspjela, sve pasworde otvorila.

Kažem si nemoj više da joj vjeruješ i da se zaluđuješ

Ona suviše daleko je, vidiš da se ne javlja i ne voli te

Prestani sa tom zabludom  vrijeme uzalud da provodiš

Na kraju ćeš u nju razočaran vjeruj mi da ridajuć izgoriš.

Al vraga čim se noć približi tvoj like se opet pojavi

Uporno me podsjeća da ti si jedina moja voljena

Nema veze što si privremeno od mene odustala

Svoje mjesto u srcu si mi vječnošću zabetonirala.

Na slamku hraniš me odeš pa odjednom vratiš se

Al nikada kad najviše trebam te ono baš nemam te.

U snovima tepaš mi jedina moja neodoljiva ljubavi

Voji te tvoja muvica tvoga srca jedina kraljica i carica.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,08.01.2021

A najviše boli me što nam vrijeme razdvojenošću protiče

Ženo božija pa  stvarno si do bola  uporna

Dolaziš iz nekih savršenih dalekih galaksija

Jednostavno posebna si i meni ne odoljiva

Svaki dio srca i duše uporno  olako preotimaš

Jednostavno sa drugim da te upoređujem

Teški naivac i majmun bih baš uvijek  ispao

Ma koliko se trudio ma koliko žena promijenio

Na takvu kao ti nikada do sada nisam naletio.

I kažem si budi strpljiv vremenom će da izblijedi

Ali vidi vraga ona još više upornije češće mi dolazi

U svakom mogućem stihu priviriva mjesto preotima

Nema tog mjesta ili zida da se baš ona ne pojavljiva.

I onda odlučim da pišem stihove i notama da sve ukrasim

Možda ću tada ipak nekako da te na kraju zaboravim

Ali vraga, tu si,još upornija u svim si nadolazećim slikama

Osmijeh tvoj prati me one tvoje usne meni neodoljive.

Druge mlađe ljepše rekli bi zategnutije su prilazile

Ali tvoje mjesto nikada nebi niti blizu preuzimale.

Kada bih ih ljubio na njihovim usnama tebe bih osjećao

Njihova strast i požuda niti blizu nije tvojih izvora.

Nikako da shvatim nikako tebi sličnu da barem blizu naletim

Baš sam do kraja idiot ostao pokušavajuć da ih uporedim

Bila si i ostala ljubav moja jedina srcu mi baš neuporediva.

I na krajuh odlučim ostavljam te vječno u ovim grudima.

U svemu si, svaka plaža tvojim vriskom sreće odjekuje

A srce mi poludi noćima ne spavam ne mirujem

Stalno te u mašti u snovima i stihovima potražujem

U svemu si prisutna tako jednostavno posebna i neodoljiva.

A najviše boli me što nam vrijeme razdvojenošću protiče

Jer iskreno sam uplašen primjetio da sam  malo umorio

Pamet mi više olako ne kontroliraš vrijeme mi ne uzimaš

Al si trajna i vječna u ranjenom srcu i zaljubljenim grudima.

Toni jubiša Božić, Dublin,08.01.2021

Da li si stigla iz snova

Bijaše  avgust vreloga ljeta i tvoj je rođendan

Na vrelom pijesku lavica me ljubila.

Onako zanesen usnama tvojim baš sam uživao

Da li se ovo stvarno događa.

….

Da li si ti stigla iz mojih snova

Ili si plod moje mašte

Il stvarno  nisi moja.

A onda je jugo podiglo more i ti si nestala

Nikog ko tebe nisam ljubio

Onako zanesen usnama tvojim glavu sam digao

Da li se ovo stvarno događa.

….

Da li si ti stigla iz mojih snova

Ili si plod moje mašte

Il stvarno  nisi moja.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,06.01.2021

……………………….

Da li si ti stigla iz mojih snova

E                                                    F#m

Bijaše  avgust vreloga ljeta i tvoj je rođendan

B                                                             E B

Na vrelom pijesku lavica me ljubila.

E                                                         F#m

Onako zanesen usnama tvojim baš sam uživao

B                                             E B

Da li se ovo stvarno događa.

….

C#        B  A                           E

Da li si ti stigla iz mojih snova

F#m                        

Ili si plod moje mašte

   B                          E

Il stvarno  nisi moja.

E                                                      F#m

A onda je jugo podiglo more i ti si nestala

B                                             E B

Nikog ko tebe nisam ljubio

E                                                         F#m

Onako zanesen usnama tvojim glavu sam digao

B                                             E B

Da li se ovo stvarno događa.

….

C#        B  A                           E

Da li si ti stigla iz mojih snova

F#m                         B

Ili si plod moje mašte

   B                          E

I stvarno  nisi moja.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,06.01.2021

……………………….

Na usnama ti poludiš pa šapćeš mi tiho da nastavim

Noćas kad  sklopiš oči  tad ništa ne pričaj

Moje će usne tebi  prenijeti sadržaj.

Predugo na ovo čekam da strasno ljubim te

Samo se prepusti mila znam da želiš me.

Na usnama ti poludiš pa šapćeš mi tiho

da nastavim

A Pamet se tada baš izgubi  a tijelo se strasti

Do bola prepusti.

Pusti nek ploča svira a svijeće pucketaju

Ovo je naša noć   nek nas ne diraju

Predugo na ovo čekam da strasno ljubim te

Samo se prepusti mila jer znam da želiš me.

Na usnama ti poludiš pa šapćeš mi tiho

da nastavim

A Pamet se tada baš izgubi  a tijelo se strasti

Do bola prepusti.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,05.01.2021

………………………….

Na usnama ti poludiš pa šapćeš mi tiho da nastavim

C                                 G     F                  C

Noćas kad  sklopiš oči  tad ništa ne pričaj

Am                   Dm    F                         C

Moje će usne tebi  prenijeti sadržaj.

C                                 G            F                           C

Predugo na ovo čekam da strasno ljubim te

Am                           Dm    F           C

Samo se prepusti mila znam da želiš me.

             G                  C                                  G

Na usnama ti poludiš pa šapćeš mi tiho

C

da nastavim

                     G                        C                       G                 

A Pamet se tada baš izgubi  a tijelo se strasti

 F                  C           G

Do bola prepusti.

C                                 G     F                  C

Pusti nek ploča svira a svijeće pucketaju

Am                Dm    F                            C

Ovo je naša noć   nek nas ne diraju

C                                 G            F                           C

Predugo na ovo čekam da strasno ljubim te

Am                           Dm        F                           C

Samo se prepusti mila jer znam da želiš me.

             G                  C                                  G

Na usnama ti poludiš pa šapćeš mi tiho

C

da nastavim

                G                        C                             G                

Pamet se tada baš izgubi  a tijelo se strasti

 F                  C           G

Do bola prepusti.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,05.01.2021

………………………….

A ti nemoj da kasniš sekunde baš važne su

Sve o tebi znam odavno te promatram

I svaku tvoju riječ  baš obazrivo uzimam

Pa nadam se jednoga dana

Da napokon shvatit ćeš

Ljubav je moja bila  iskrena.

Jutrom kada se budim zvona najavljuju

Prolazak jedne duše u srce me diraju

Pa krišom otvaram prozor

Pa Virim pod zavjesom

Ljubav  moja tad nailazi.

A ljeto nam kuca na vrata  da li da nadam se

Da li ću opet ljubit usne ti dražesne

Al Bit ću na našoj plaži

Skriven pod maslinom

Želim da budem opet samo tvoj

A ti nemoj da kasniš  sekunde baš važne su

Srce ima da pukne u predugom čekanju

Onako na prstima priđi

Ko nekad poljubi me

Bože previše dugo ja  čekam te

Toni Ljubiša Božić, Dublin,05.01.2021

………………………..

……………..

A ti nemoj da kasniš  sekunde baš važne su

C                             G

Sve o tebi znam odavno te promatram

Am                             Em

I svaku tvoju riječ  baš obazrivo uzimam

F

Pa nadam se jednoga dana

C

Da napokon shvatit ćeš

G                                             C  G

Ljubav je moja bila  iskrena.

C                                          G

Jutrom kada se budim zvona najavljuju

Am                                 Em

Prolazak jedne duše u srce me diraju

F

Pa krišom otvaram prozor

C

Pa Virim pod zavjesom

G                                             C  G

Ljubav  moja tad nailazi.

C                                              G

A ljeto nam kuca na vrata  da li da nadam se

Am                             Em

Da li ću opet ljubit usne ti dražesne

F

Al Bit ću na našoj plaži

C

Skriven pod maslinom

G                                             C  G

Želim da budem opet samo tvoj

C                                      G

A ti nemoj da kasniš  sekunde baš važne su

Am                                 Em

Srce ima da pukne u predugom čekanju

F

Onako na prstima priđi

C

Ko nekad poljubi me

G                                     C             G

Bože previše dugo ja  čekam te

Toni Ljubiša Božić, Dublin,05.01.2021

………………………..

……………..

Odgovori mi barem jednom iskreno

Već dugo te nema da mi se javiš

Nešto se događa

Tvoje me usne noću bude

Užasna robija.

Često te zovem al se ne javljaš

More me strahovi

Nije se valjda desilo nešto

Da li sa drugim si

Odgovori  mi… odgovori mi

odgovori mi… barem jednom iskreno.

Sumnja u duši me užasno grize

Vodi do ludila

Nisi se valjda predala drugom

Pa ga zavoljela

Često te zovem al se ne javljaš

More me strahovi

nisi se valjda zaljubila tamo

priznaj sa drugim si

Odgovori  mi… odgovori mi

odgovori mi… barem jednom iskreno

Toni Ljubiša Božić, Dublin,05.01.2021

……………………………

Odgovori mi barem jednom iskreno

E

Već dugo te nema da mi se javiš

B

Nešto se događa

C#m

Tvoje me usne noću bude

A                 B

Užasna robija.

E

Često te zovem al se ne javljaš

B

More me strahovi

C#m

Nije se valjda desilo nešto

A                             B

Da li sa drugim si

    E                     C#m

Odgovori  mi… odgovori mi

                   A                              B

odgovori mi… barem jednom iskreno.

E

Sumnja u duši me užasno grize

B

Vodi do ludila

C#m

Nisi se valjda predala drugom

A                 B

Pa ga zavoljela

E

Često te zovem al se ne javljaš

B

More me strahovi

C#m

nisi se valjda zaljubila tamo

A                             B

priznaj sa drugim si

    E                     C#m

Odgovori  mi… odgovori mi

                   A                              B

odgovori mi… barem jednom iskreno

Toni Ljubiša Božić, Dublin,05.01.2021

……………………………

Sve je u tvojim rukama,ti naša si sudbina

Ubi me tišina sa onih tvojih usana

Jer si me divljom strašću zarazila

Daj berem trenutak tišinu tu prekini

Želim lik tvoj da se što prije pojavi.

Ti nemaš pojma koliko si mi značila

Kad bi se u onu divljakušu pretvorila

Kad bi me posesivno strasno imala

Kada bi požudu na usnama hranila.

Obožavam što sam strašću zarobljen

Kao na slatku doživotnu sam osuđen

Gdje god pogledam portrete ugledam

Sve sam zidove duše i srca obljepio.

Tamo si, stalno me podsjećaš i ubijaš

Moja si a spavaš na njegovim grudima

Rijetko koja ovako ludo zaljubljena duša

Bi takvu vezu na daleko podržala i izdržala.

A samoća okružila u svakoj sekundi se prikrila

Zidovi tvojim glasom odjekuju, snovima dopireš

I kada si samnom ne puštam te, usne pregladnjele.

Prokleto gladno posesivno godinama trebam te.

Do kada će sve ovo užasno razdvojeno trajati

Do kada i koliko dugo bez tebe moram trpiti.

Nešto mi govori da je naša sudbina skrojena

Da tvoje srce duša i tijelo samo meni pripada.

A godine prolijeću bore na lice vidno nabacuju

Sijede se odavno nakostriješile, čekajuć na tebe

Iskreno po malo sam se iskrivio, ipak nedam se

Još uvijek bih da dođeš strasno i gladno volio te..

..

Sve je u tvojim rukama,ti naša si sudbina

Sve ti određuješ, kako će naša bajka završiti

Samo molim te nemoj me plašiti dugo razmišljati

Jer ovo srce i ova duša teško bez tebe da će izdržati.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,05.01.2021

Da me ugledaš kako bi tim trenom reagirala

Onako preko žice u trenu bi se ljubavi spojili

Jedno drugom gladnu strast bi požudno osjetili

Sve u nama bi u tom trenu divljački probudili

Tako požudno strasno skoro pa eto bi imali.

..

Tvoj glas kad bih začuo, bukvalno bih ludio

Onaj tvoj osmijeh kad se od srca zakoceniš

U meni svaku žeravicu u vulkan strasti pretvoriš

I tim trenutcima baš imam te,usne ti osjećam.

Slatka jeza sve pozicije tijelima tada  preuzme

pamet se tim trenutcima totalno i skroz oduzme

imam te,bože na daljinu ljubavi tako imam te.

Ludim na vrelim usnama,divljački bi me ljubila.

Nebi satima prestajali na žici da posesivno tepamo

Toliko toga jedno drugom želeć da prenesemo

Da tu ogavnu daljinu na neki način prevarimo

Da onu gladnu posesivnu požudu zadovoljimo.

Ja u Moskvi a ti na obalama divnog Jadrana

I bože mili tako malo nam bijaše potrebno

Eto samo da se barem tim telefonom čujemo

Da svaku moguću sekundu što bolje iskoristimo.

A sada odavno kako ne čuh te u meni se slomilo

Nekakvu groznu tugu na dušu mi natovarilo

Suza se baš počesto pojavi u ridanje se pretvori

Cvilim,jecam jer ljubavi užasno još uvijek  fališ mi.

Dal da nastavim da se nadam i hranim zabludom

Žice su nam raskinulu jedinu vezu nam uništili

Pa dođe mi da se tamo tebi avionom uputim

Pred kapiju da ti navratim jer ne mogu da odolim.

Al plašim se nakon toliko tišine i straha godina

da me ugledaš kako bi tim trenom  reagirala

Dal bi skočila pa me kao nekad divljački zagrlila

Il bi jednostavno vrata pred nosem mi zalupila.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,05.01.2021

Opet si noćas usne mi tražila

123

Svaki put  kad te osjetim

Ti na mene  tad pomisliš

Suza u oku mi javi se

Kao da čujem da zoveš me.

….

O ljubavi ti jedina

Opet si noćas usne mi tražila

Tvoje usne baš osjetim

Uvijek na mene kad pomisliš

Suza u oku mi javi se

Kao da čujem da zoveš me.

O ljubavi ti jedina

Opet si noćas usne mi tražila

Toni Ljubiša Božić, Dublin,06.12.2020

……………………………………….

Opet si noćas usne mi tražila

Gm                               Cm

Daleko si… i sa njim uživaš

F                                          Bb

A na mene ni trena ne pomišljaš

D                                          Gm

Suza u oku baš često  javi se

                   F                                       Bb

Kao da čujem ti glas i jecajem  zoveš me.

….

        Cm                 Gm

O ljubavi daj razmisli

                D7             Gm

Dal bi mi opet  uspjeli

Gm                                       Cm

Tvoje usne… baš nekako osjetim

  F                                  Bb

Uvijek na mene kad gladno pomisliš

D                       Gm

Suza u oku mi javi se

                   F                                       Bb

Kao da čujem ti glas i jecajem  zoveš me.

        Cm                 Gm

O ljubavi ti jedina

                D 7            Gm

Opet si noćas usne mi tražila

Toni Ljubiša Božić, Dublin,06.12.2020

Moram da otplačem nju

Noćas ću bolno da cvilim

U duši da ostavim trag

Sutra se udaje ona

Jer nisam joj više drag.

Neka me puste na miru

Ja moram da otplačem nju

A kažu mi tako je bolje

Što prije zaboravi nju.

A lako je reći njima

iz glave izbaci je

Jer problem je srce ovo

Što luđački voli je.

A deset je godina prošlo

Još uvijek patim za njom

Stihovi samo se nižu

U duši ne prestaje bol

Fale mi te usne njene

i prati me svaki tren

Na licu mi bore se vide

I  propadam sve zbog nje

A lako je reći njima

iz glave izbaci je

Jer problem je srce ovo

Što luđački voli je.

Toni Ljubiša Božić, Dublin, 13.12.2020

…………………………..

……………………………

Moram da otplačem nju

Bm

Noćas ću bolno da cvilim

D

U duši da ostavim trag

Em

Sutra se udaje ona

F#

Jer nisam joj više drag.

Bm

Neka me puste na miru

D

Ja moram da otplačem nju

Em

A kažu mi tako je bolje

F#

Što prije zaboravi nju.

Em

A lako je reći njima

                        Bm

iz glave izbaci je

                                    F#

Jer problem je srce ovo

                                Bm

Što luđački voli je.

Bm

A deset je godina prošlo

D

Još uvijek patim za njom

Em

Stihovi samo se nižu

F#

U duši ne prestaje bol

Bm

Fale mi te usne njene

D

i prati me svaki tren

Em

Na licu mi bore se vide

F#

I  propadam sve zbog nje

Em

A lako je reći njima

                        Bm

iz glave izbaci je

                                    F#

Jer problem je srce ovo

                                Bm

Što luđački voli je.

Toni Ljubiša Božić, Dublin, 13.12.2020

Tvoje usne na tuđim stalno prate me

A baš i nije ti dugo trebalo

Da bi se pravo lice otkrilo

Strast  i požuda su divljale

Samo ono ljeto kraj obale.

I baš sam pogrešno sve shvatio

Jer sam te baš iskreno zavolio

Ali onaj potpuno iskreni odgovor

Nikad za nikad od tebe nije došao.

Sve si me zavlačila toliko obećavala

I onda sam sebe ubjeđivao dokazivao

Da prestanem da mislim na tebe

Al očigledno ipak to baš lako i ne ide.

I sebi sam rekao ako ne ide, prestani

Na nju vrijeme nemoj više da protraćiš

Moraš drugu što prije da nađeš i zavoliš

I da je iz sjećanja zauvijek zagubiš.

Al vraga to baš olako mi i ne ide,

tvoje usne na tuđim stalno prate me

u tuđim očima uporno vodim te

kao da ti a ne druge imaju me.

Ti si očigledno lakše od mene odlučila

Jednostavno si me tako lako zaboravila

A ja i nakon toliko godina patim se

Za tebe me veže predivno sjećanje.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,03.01.2021

A tako bih rado na tvoje obale

Svaki kutak si duše ti davno zaposjela

Nosim te gladno i dugo u ovim grudima.

Sjećaš se našeg ljeta kad si me imala

Čuvam te jedina moja  u ovim mislima

A tako rado bih opet da ljubim ti usne te

A tako rado bih opet da luđački voliš me.

Jer tako bih rado na tvoje obale.

Svako jutro sam tebe gladan čekao

Svako jutro sam tebe usnama budio

Sjećaš se našeg ljeta kad si me imala

Još osjećam tvoje strasti na mojim usnama

A tako rado bih opet da ljubim ti usne te

A tako rado bih opet da luđački voliš me.

Jer tako bih rado na tvoje obale.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,03.01.2021

………………………

………………………..

A tako bih rado na tvoje obale

D                             A      G                     D

Svaki kutak si duše ti davno zaposjela

Bm                            G             A                D

Nosim te gladno i dugo u ovim grudima.

D                             A      G                     D

Sjećaš se našeg ljeta kad si me imala

Bm                            G             A                D

Čuvam te jedina moja  u ovim mislima

G                             A            D                       Bm

A tako rado bih opet da ljubim ti usne te

G                             A            D                       Bm

A tako rado bih opet da luđački voliš me.

G                                 A              D

Jer tako bih rado na tvoje obale.

D                             A              G                 D

Svako jutro sam tebe baš gladan čekao

Bm                            G             A                D

Svako jutro sam tebe usnama budio

D                             A      G                     D

Sjećaš se našeg ljeta kad si me imala

Bm                              G           A                        D

Još osjećam tvoje strasti na mojim usnama

G                             A            D                       Bm

A tako rado bih opet da ljubim ti usne te

G                             A            D                       Bm

A tako rado bih opet da luđački voliš me.

G                                 A              D

Jer tako bih rado na tvoje obale.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,03.01.2021

Svugdje oko mene tvoji tragovi uporno stoje

Svugdje oko mene tvoji tragovi uporno  stoje

U svakom džepu duše sati nemira se broje

I svaki put kad prođem uzdahom ih dodirnem

I nekako da te dotaknem trenutkom uspijem.

I noću mjesečina kada za blješti podsjeća

Često si da gledaš mjesec istinski voljela

Toliko bi tog trenutka o svemu maštali

I onaj vrh galaksije strašću bi dodirivali.

A sada čekaonica u duši nemirom zaposjela

Daleko si odavno si od mene negdje odlutala

Sreća svuda oko mene ima tvojih tragova

Al nedostaješ,dal si to ipak na kraju shvatila.

A kada bih mogao svro vrijeme bih vratio

Nikada te jednostavno nisam uspješno prebolio

Previše od tebe divnoga sam beskrajno dobio

Podnosim zahtjev želju …ljubavi opet bih te volio.

.

A u srcu da ne spominjem previše tvojih tragova

U njemu si slatki dar mar do bola napravila

I kad se srce ono baš zainati, nemam više pameti

Stalno jadničak kukam ime ti uporno spominjem.

Nedostaješ,u svakom dijelu srca i duše toliko nedostaješ

Nema trenutka kada me u mislima ne dodiruješ, tepaš mi

Navraćaš u svakom si dijelu ulice …kroz sve parkove

A ja onako ucviljen željan te, tražim te pustim mjestima,

bože toliko  volim te…dal si to ikada shvatila

Toni Ljubiša Božić, Dublin,03.01.2021

Pa me na trenutke tuga i sreća u suzama obuzima

Ti moja slabosti sa žutim šalom oko vrata

Što te senjska bura ljubomorno propuše

Ne slutiš i nisi svjesna koliko si bila voljena

Nikada nisi niti ćeš shvatiti da si u grudima.

Ti si moje oblake tuge u trenu raspršila

U korijenje srca mi ranjivog  se zarila

Dušu mi osmijehom sreće nakitila

Jer si me kao niti jedna do sada voljela.

I nemoj da čudi te što ti poklanjam stihove

Mada ti ime svesno prikrivam jedva odoljevam

Rado bih od sreće vrisnio pa ga izustio

Al još rano je da te nebi slučajno ranio.

U posljednje vrijeme češće doživim  napad

Kao da iz zidova izbija tvoj  osmijeh ili šapat

Pa se okrećem,uši naćulim često se pogubim

Pitam se dal sanjam ili me uzele halucinacije.

I onda san poremetim, pored sebe te zamislim

Pamet pogubim,osjećaji sjete zavladaju

Cijelo tijelo strast i požuda gladni obuzimaju

I mira mi tko zna koliko već dugo nedaju.

A vrijeme u šprintu curi dani kao sekunde nestaju

A moje usne te nemaš pojma kako gladno čekaju

Pa me na trenutke tuga i sreća u suzama obuzima

O bože mili kad bi mi se ljubavi daleka uskoro vratila.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,02.01.2021

Ona strastvena ljubav se nije slučajno desila

Znam da ti je uvijek  skriveno smetalo

Jer ljubomoru nikada  nisam pokazivao

Nikada na tvoje izazove olako nasjedao

Dal si vjerna ili si me ipak nekada varala.

Ljubomoru  probuditi mi eto  nisi uspjela

sve jedno mi, bitno je da si tamo uživala

Ipak si se uvijek meni na grudi vraćala.

A manjak strasti  nisam primjetio  na usnama.

Među nama uvijek je ostala veza neraskidiva

Ona što cijelim bićem posesivno preuzima

I ako si me nehotice prevarila znam da si uživala

No ljubav moga života si zauvijek bila i ostala.

Znam da si me uvijek gladno posesivno čekala

U svakom poljupcu luđački neizmjerno uživala

Žedna strasi i požude si izgleda rođena i ostala

Jer si me u svakom momentu mogućem vrebala.

Hvala ti bože što si nas to divno vrelo  ljeto spojio

Što si nas jedno na drugo strašću i glađu namamio

U tom krugu strastvene magije smo se gubili

Jedno drugom strastveno gladno se predavali.

I sada onako silom ipak razdvojeni se poželimo

Samo požudnim mislima nekako komuniciramo

Ona  strastvena ljubav se nije slučajno desila

Neizbježnost  susreta naših zvijezda nas je spojila.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,02.01.2021

Uvijek znala si i baš vladala si

Drhteć pored tvojih usana

Noći u trenutku protunje

Znaš mi mamce davati

Svaki treptaj iz mene izvući.

Uvijek znala si i baš vladala si

Onaj tvoj osmijeh što ubija

Onaj divlji poljubac što rastura

Moja si nezasitna divljakuša.

Zna se da si neukrotiva škorpion-lavica

Tiho me strašću gladnom opkoliš

Pa da te nezasitno ljubim dozvoliš

I pobjeda na kraju uvijek bi ispala.

Sve si pametno i mudro umjela

Borba između nas nema pravila

Svaki put bi me naivnog nadmudrila

A sve bi mi olako svijesno dozvoljavala.

Svoju strast i požudu slatko zadovoljavala

I posljednju kap iz mene bi iscjedila

Onda bi mi na grudima zadovoljna usnula

Da bi nakon malog odmora opet me budila.

Samo još jednom voli me molim te ne prestani

Ostani što duže gladno posesivno u meni

A ja bi se iz mrtvih dizao posljednju kap trošio

I tako svaki put na tvoj osmijeh nasjeo.

Nije žao mi sve pametno mudro dobivala si.

Moja si slatka ludica nezasitna mroska bludnica

Na obalama jadrana odrastala strast brusila

Da bi mene teškog bosanca al sretnika zapala.

Hvala do neba ti što moja onog ljeta bila si

Sve si mi davala al si brate mili dušu uzimala

Tvoju strast i požudu ne mogu da zaboravim

Iskreno prečesto na naše prohujalo ljeto pomislim

Pa te iskreno priznajem počesto i gladno poželim.

Ne znam što ti se u braku tamo na moru dešava

Al mene si vjeruj do posljednje kapi baš izludila

Ako te on ikada ostavi, ništa ne brini, dolazim

ovo preostalo života želim  sa tobom da podijelim.

I po nekad molim te onako krišom škrto javi se

Da mi ne blijedi sijećanje na nas na tebe

Ako mi pismo pošalješ, nisi svjesna što bi učinila

Vječno vezanog zaljubljenika uz sebe bi imala.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,02.01.2021

I zato nije lako mi da te nakon svega srce zaboravi

Nekad se jutrima baš uzburkan pokrenem

I nekako sve što smo imali proklinjem

Kao da su nas baš oni zavidni prokleli

Samo da bi našu ljubav ubili konačno razdvojili.

Nemoj da se iznenadiš ako me u svom gradu uvidiš

Ne prelazi na drugu stranu ulice,tamo je sjećanje

Nemoj glavu da okrećeš znam da shvatit ćeš

U srcu ćeš najbolje osjetiti što će se dogoditi.

Zašto nam se sve to nekako nepravedno dogodilo

Da nas je eto nasilno na duže vrijeme odvojilo

Ako me pažljivije toga trena eto pogledaš

suze u očima u muškoj duši ćeš da ugledaš.

Što se mene tiče ljubav vijekovima neće umrijeti

Ovo srce ne može i nesmije tebe ljubavi zaboraviti

Ono što smo imali vrijednost se nemože opistai

Preduboko si u mene ušetal previse tragova ostavila.

Od tebe sam drugačiji, jer kad zavolim ne zaboravljam

Godinama dušu i srce od užasne tuge eto oporavljam.

I kada se  u drugo tijelo prebacim, ne zaboravim

Tvoje oči i tvoj osmijeh vjerno stoljećima prate me.

U mom slučaju baš me uzeloono  ljubavno sljepilo

Sve što sam od tebe dobio zauvijek me eto vezalo.

Ako pored mene budeš prolazila, suze ne zaustavljaj

Onako duboko u duši  taj trenutak ljubavlju obnavljaj.

O nama ne prestajem nadajuć se da razmišljam

Možda sam i pukao  kako sebe naivno zavaravam

Jer ti nemaš pojma što se u meni godinama odvija

Ljubav i strast sa tvojih usana nikada nije nestala.

Vjerojatno nikada nisi baš niti blizu eto shvatila

Da si od mene prosijedog straca mladića stvorila

Vulkan vječni strašću si probudila zauvijek vezala

I zato nije lako mi da te nakon svega srce zaboravi.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,01.01.2021

Iza čega se sada prikriva opet mu laži priprema

Nova 2021 godina prebrzo je pristigla

ONA mu je nešto 2013 obećala, dal sijeća se

Da bude strpljiv i uporno vjerno čeka je

Da je ne zaboravi i čuva na nju sjećanje.

A sada ne javlja se, negdje se prikriva

Nije jasno mu što time na kraju postiže

Samo još više njegovim bićem tiho razdire

A tako rado bi da je bar trenutak ugleda.

Ipak sebe zabludom svakodnevno prejeda

Pa jutrom muka mu od svih lažnih nadanja.

Opet i opet se nije trenutka barem javila

Bašga je do bola ljubav bivša razočarala.

..

Da mu bar nešto napiše eto da se izvlači

U tišini ga iscrpljuje dno dna baš dodiruje

A on još uvijek naivan usnama njenim zatrovan

Nada se da će se uskoro sigurno  ipak pojaviti.

Da će ga opet divljački imati strasno ljubiti

Da će mu beskrajno tepati da baš voli ga

Da nikada za nikada ne odustaje od njega

Još mu njene zakletve zvone u bolnim grudima.

I sada kad je 2021 pristigla, još ne javlja se

Iza čega se sada prikriva, opet laži priprema

A možda se nikada više neće vjerojatno javiti

Jer opravdanja i objašnjenja nikada neće imati.

Toni Ljubiša Božić, Dublin01.01.2021