Vjetrovi požude na lutanje ka tebi me navode

Oči zatvaram usne ti slatko priviđam

Svijetlo bi ugasila onako u tišini uživala

Neka naša strast sva svjetla sada upali

Neka nas požuda cijelim bićem zanosi.

Zajedno glavna smo za dušu nam stanica

Ti na mojim gladnim ispucalim usnama

Sva užasna tuga u osmijeh se pretvara

Kada si me zadnji put ovako divlje imala.

Vjetrovi požude na lutanje ka tebi me navode

Obožavam ludim kad grudi ti osjetim dodirnem

Tada divlja posesivna životinja olako postajem

Da ljubim te prestati niti trena ne pomišljam.

A kada onaj pogled požude u očima ti ugledam

Sebe više bukvalno niti trena ne kontroliram

Želiš me, baš potpuno želiš me jasno osjećam

A to mi je više nego dovoljno da bih izludio.

I onda kada me samoća počesto baš obuzme

Tvoje slatko tijelo pa grudi I usne se požele

Posesivno nezasitno luđački mašte se probude

Voli me ne prestanipožude u meni govore.

Toni Ljubisa Bozic, Arad, Romania,11.04.2022

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s