I stvarno mislih da sam te napokon do kraja isplakao

I stvarno mislih da sam te napokon do kraja isplakao

Ali sam se baš grdno u naivnoj procjeni eto prevario

Nakon silnih godina te pustog u zabludi maštanja

Niti ne znam sam kako si me tada iznenadno susrela.

Od kuda u istom gradu, na istom mjestu da te ugledam

Prosto ne vjerujuć što vidim sa njim si se baš pojavila.

Isti osmjeh ti ostao samo sad si  njega za ruku si držala

Onda si glavu okrenula kao da me nisi eto primjetila.

U meni se nemir raširio,suze u očima sam osjetio

Sve mi se zamaglilo, ne vjerovah da sam te video.

Pratih te kao sa njim zagrljena polako odlaziš

Očekivah da ćeš možda da se okreneš, kako naivno.

Ni tada nisam kao idiot shvaćao da njega si odabrala

Mene na listu zaborava još davno očigledno si utrpala.

Moj je problem što koga zavolim teško zaboravljam

Previša rana I tragova u srcu I duši sebi ostavljam.

I po tko zna koji put sebi kažem daj čovječe probudi se

Daj više idiote zaboravi je, vidiš da je očigledno propala

No ona je još uvijek bila najljepša u mojim očima

Njenih usna I strasti previše se u grudima prikriva.

I stvarno mislih da sam te napokon do kraja isplakao

Ali sam se baš grdno u naivnoj procjeni eto prevario

Nakon silnih godina te pustog u zabludi maštanja

Niti ne znam sam kako si me tada iznenadno susrela.

Toni Ljubisa Bozic, Portugal.30.05.2022

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s