Lopovski lagano i na prstima uđoh u sobu 414 Hostela u Veroni. Onako leđima okrenuta ama baš nikakvim signalima nije otkrivala da je primjetila moj dolazak mada su vrata malo zaškripala. Krevet preko puta njenog bijaše slobodan, onako špijunski znatiželja u meni se probudila vidjevši čuperke raširene divljački po jastuku kojeg na pola je zagrlila. Mjesečina se krajičkom kroz zavjesu probijala i tek mrvicom prostor sobe otkrivala, jer svijetla nisam palio da 8 već uspavanih osoba bez potrebe il nekog razloga probudim.Na brzake stidljivo svjedočenjem mjeseca ubacih se samo u gaćicama pod ledenu plahtu jer je veljača u Veroni burama sve šmirglala.
Zubato sunce preko dana bi lažnjake ugodnosti bacalo, al kada bi se na vjetar vanka izišlo trenom bi sve kosti protreslo. No ipak, ta svježina zraka i orkanskih udara svoju čar je imala.
Vrtih se , ta hladnoća me zgrčila i nikako da se opustim, duboko udahnem i da me snovi ponesu. U jednom trenu se okrenula. Mlađano lice mjesečinom začinjeno pokazala. Imala je recimo 25-26, možda lupetam il se provaljujem al eto u meni se ta brojka zakocenula. Nekakve grimase prošarane snovima je mojim pogledima budzašto prodavala, počeh se smijuljitti i odjednom se jutro dogodilo.
Sunce je izbijalo, zimski dan je davno već počeo. Otvorih krmeljave oči i ugledah predivno mlado stvorenje, nasmijana držeći neki kožni rokovnik i u sebi nešto nasmiješena mrmljala ne primjetivši da je promatram. Oko vrata je imala žuto narandžasti šal a trenirka je bila kombinacija plave narandžaste i bijele nijanse. I onako produžih kao da spavam kroz škiljave oči da je tako prekrasnu promatram i u njenim grimasama uživam.
Ne sjećam se koliko je točno vremena procurilo, kada je počela da prigušeno ispušta tonove predivne pjesme klape Šufit *Ne diraj moju ljubav* u srce me prostrijelila.Iznenadih se u srcu Italije da čujem divnu hrvatsku glazbu. Tako tečno je na hrvatskom pjevala. Razlog mog dolaska u Veronu bijaše posjeta moje nedoživljene ljubavi, prije dvadesetak i nešto godina bukvalno je nestala. Tamo negdje se prisilno udala, stvorila djecu da bi se nakon toliko godina javila i sastanak zakazala. U Italiji je živjela, sa Italijanom neki biznis otvorila i na izgled sve je prekrasno štimalo. Bogatstva su i više nego dovoljno imali i lagodnim životom može se reći živjeli.
*Buongiorno signore, dormire bene*
*Dobro jutro* mlada djevojka nazvaše, Dobro ste spavali ?
Buongiorno, hvala dobro- izmješah hrvatski sa italijanskim
Prenuh se iz razmišljanja, još uvijek zbunjen njenim prekrasnim glasom i osmjehom koji dah mladošću oduzima.
Baš se iznenadila i na tečnom hrvatskom počela:
„Od kuda dolazite, sinoć ste vjerojatno kasno prispjeli pa se jutros malo duže spavalo“ – ljubazno me upita
Bijaše mi drag započeti razgovor, neka toplina komunikacije mi govoriše da je to divno stvorenje nešto posebno, a njene prekrasne oči imale su boju prezrelih datula, a to me na prohujalu ljubav definitivno podsjeća.
Prošle su duge godine, više i da sretnem svoju ELLU ne bih je prepoznao, možda su je bore po malo promijenile a sijedim pramenovima se prošarala. Znam da šminku nikad nije voljela i uvijek je prirodan način života promovirala, mada je cigarete i kavu nemilice ispijala, al se kaže zdravo hranila.
To bijaše samo moje maštanje, što mi tako često nekoliko vremena otkine.
Zovem se Mia Kethrin i dolazim iz Italije na granici sa Švicarskom, tu sam sa društvom na zimskom provodu, pa krećemo put Međugorja pa evo svoj dnevnik popunjavam, pjesmom se prehranjujem i dragog sa radošću sjećam se jer nije mogao sa nama. Obitelj i njihovi poslovi su ga okupirali pa će sljedeće veljače da prati me, ako ne slaže- slatko je izustila, kao da se znamo 100 godina.
Drago mi je divna djevojko, želim Vam ugodan provod i sretan put do Bosne i Hercegovine, nadam se da Vas vrijeme bude služilo.
A molim Vas idemo preko Istre, dali znate neki restoran gdje bi mogli nešto kvalitetno sa morskim plodovima pojesti, idemo sa dva auta.
Sjetih se mojih bliskih rođaka oni su imali jako poznati riblji restoran negdje oko Senja i znam da su kod njih konvoji italijanskih autobusa rado svraćali na putu za Međugorje i nazad. A iskreno nikad im nisam navratio jer su se nešto roditelji oko podjele imovine posvađali tako da je neko zahlađenje između obitelji zbog proklete imovine postojalo.Sve se onako diplomatski pozdravljalo, po nekad posjećivalo ali tu ljubavi rođačke sve je manje bilo a djecu su eto kao po malo družili.
Uzela je ime restorana, zahvalila, zagrlila i slatko na obraz poljubac spustila. Neka bliskost se među nama osjećala a da je nikada u životu ne vidjeh.
Pokupiše svoje stvari, mladenački ranac i svo društvo je ubrzo iz sobe nestalo.
Siđoh, niz stepenice i pokupih dokumenta te krenuh na mjesto sastanka gdje sam trebao moju neprežaljenu ljubav Ellu da nakon toliko godina susretnem. Nešto u meni je treperilo, pokušah da iščitavam i dešifriram što mi tijelo govori, al panika bijaše sve preuzela. Znojne ruke u trenu mi postaše, grašci znoja nemira se pojaviše a veljača vjetrom rovarila.
Ugledah jednu cvjećaru u prolazu htjedoh divan buket da joj poklonim al sjetih se, uvijek je cvijeće mrzila i bez vezne poklone. Uvijek je govrila tvoje usne su mi najveći dar što mi donosiš i treba sa njima da se ponosiš. Istog trena mi se osmijeh razvezao jer sam usne za nju na visinskim pripremama pripremao dok bijah na skijanju na Kupresu par tjedana. Gore imah vikendicu koja je zbog nje bila napravljena i na žalost nikad je nisam tu dočekao i strastvenu ljubav vodio kako smo to običavali u vrijeme našeg hodanja.
Nikako se nije dalo da gore barem jedan dan il vikend skoknemo i jedno drugo slasno popijemo.
Po koja pahulja bi prohujala,a ja onako jakne raskopčan i nisam neku hladnoću preveliku osjećao, samo o susretu razmišljh kako će to sve ispasti. Prolazih pokraj krasnih starih građevina između mase ljudi užurbanog kretanja i ona italijanska glasnija priča da čovjek ima osjećaj da se svađaju a u stvari kao i dalmatinci glasnije, strastvenije pričaju. U tom dijelu Verone nije bila prometa, niti jednog auta, popločana prekasna centralna ulica i nađoh pizeriju gdje sam je trebao susresti.
Kako naziv ugledah noge mi zaklecaše jer uvijek je ranije od mene na sastanak stizala dal je moguće da je i sada prispjela.
Što se ovo meni starom okorjelom liscu dešava, nemam kontrole unutarnjih previranja, ritam u meni razara, do daha jedva dolazim, kroz čudne faze uzburkanosti prolazim.
Ugledah je, naočale sa crnim okvirom je imala, one njene usne osjetih kao da ih ovog trena ljubim. Ništa se nije promijenila niti ostarila, savršena izgleda. Siva jakna do grla zakopčana sa kapuljačom koja imaše nekakvo krzno da joj bude toplije. Dole su bile klasične svijetlije farmerke koje su njenu prekrasnu liniju uokvirivale. U tonu sa jaknom su naravno bile i rukavice, uvijek je pazila na te sitne detalje.Kombinacije jakni, torbi, čizmica, al sve diskretno i ne prenaglašeno a tako ukusno. Kosa još uvijek tamna i spuštena i boja njenih očiju, prezrelih datula.
Osmijeh, njen osmijeh me smirio, u zagrljaju smo tišinom zapeli.Tako me stiskala,da sve prošle godine njene požude sam tim trenom primio. Vratila se naša strastvena želja, kao da se i nismo toliko godina vidjeli. Malo ružna diskretno na usnama u jednom trenu sam iscrpio, usne sam joj toliko požudno grizao, svi u pizeriji su samo promatrali i uzdisali , a nas dvoje bez parodona se nastavili ljubiti. Neznam koliko je to trajalo al me opijalo, opijalo da se jednostavno nije moglo prestati.
Napokon sjedošmo ruke ne odvajajuć, toliko me očima upijala, i stalno ponavljala:
Hvala ti za ove trenutke, što si na daleki put krenuo da se vidimo. Divan si bio i ostao. O Bože kako ti divno te prosjede vlasi stoje i izazivaju, jel da da se mace nabacuju , hajde priznaj mi…- prekrasnim osmjehom me pitala.
Zacrvenih se da se ne sjećam kada mi se to dogodilo, meni koji sam na te stvari naučio.
Vani se počelo malo snijega mješati. Pročitah u njenim očima neku zabrinutost, na moment je odsutna odjednom postala.
Dal je sve u redu Ella, zapitah zabrinuto.
Joj izvini ovaj snijeg me presjekao, kćerka mi je sa društvom u Međugorje jučer krenula i lopuža mala nije mi se niti javila gdje se nalaze. Znaš, mladost vole popiti pa voziti, a vidi vani vremena a kako će tek biti dole kroz Liku i oko Senja one bure surove i užasne. Bože kako dolje ljudi uopće preživljavaju u toj divljini, kada taj vjetar sve auta prevrće snijeg ljudima pored mora na terase nanosi. Dole ljudi još kao u kamenom dobu ložeć drva zime i orkanske bure preživljavaju, a ljeti od vrelina izgaraju i pijavice ih sve češće iznenade.
Rekoh koliko ti godina ima kćerka , kako si joj ime nadila ?
Nedavno je proslavila 25 rođendan, i još uvijek studira , sa rajom se ludira ne želi još da krene raditi,a eto posljednja godina joj ostala Stomatologiju u Rimu završava.
Ah dala sam joj ime koje ti obožavaš !!!
Koje molim te, nestrpljivo upitah:
Mia dragi moj, Mia al sam dodala i ime majke mi Katarine. Oduzeh se isti moment.
Daj mi njenu sliku molim te ako imaš je; opet nervozno zatražih da mi pokaže.
Olako je otvarala sivu kožnu torbu i onda album sa slikama.
Oči su mi ispale, zar je to moguće , da me sudbina pošalje pored kćerke moje životne ljubavi da prespavam negdje u tuđini pored tisuće hotela, baš u tom Hostelu, u toj sobi i to preko puta mene.
Primjetila je nešto u meni i zapitala:
Što se to dešava , zašto te ta slika Mie uznemirila ?
Spavali smo zajedno sinoć ovdje u Veroni u Hostelu, bila je sa nekim društvom. Pitala me za adresu nekog restorana u Istri pa sam joj dao od onim mojih rođaka svađalica, znaš da su još davno uvijek Italijani rado tamo svraćali na ručak.
Daj nemoj me zezati, upoznao si moju kćerku, ne mogu da vjerujem , mislila je da se zezam.
Onda sam joj opisao što je imala na sebi i da ima njene oči boje prezrele datule.
Lopuža, vidi ti nje mogla nas je susresti ovdje u Veroni i što bi onda ocu Bruni ispričala. Jako je neosjetljiva na preljube i tako afere. Zaljubljena je i vjerna svome dječku, samo da posumnja da ga vara, otkinula bi mu ono dole,- smijuć je govorila.
Nije na mene, nemaš pojma koliko sam tražila tvoju adresu da te pronađem i pokušam da kontaktiram.
Uh imam divan brak, sve je savršeno, ništa mi što se tiče materijalnog ne fali, Bruno je savršen otac i muž, al žar tvojih usana, zagrljaj kada me obuhvatiš poput žilavog kestena se ne zaboravlja. Al tvoji stihovi , kako znaš riječi prodorne pronaći, sjećam se studenstskih dana kada si stihovima sve one curice bario, a gitaru da ne spominjem il škola plesova , koliko sam te puta sa drugom uhvatila i uvijek si me spretno slagao.
Stalno si negdje u pokretu i taman kada te pronađem jave mi da si u nepoznato odselio. Čak si bio i na Sibiru, u Brazilu, Australiji, pa gdje u stvari stanuješ. Imaš li stalno mjesto ??? iskolačenih očiju me pitala.
Ruke još nismo odvajali, nemoguće nas je bilo u tom segmentu odvojiti jednostavno oboma je to prijalo.
Onda je u pizeriji zasvirala naša pjesma kao poručena, stari dobri hit:
*When man loves a women*
Oči smo prostrijelili, poljubac je žestoki nastao, o bože kako sam je tada mogao ukrasti i zauvijek sa sobom odvesti.
U krilo mi je skočila onako sa farmerkama raskoračila i tako žestoko ljubila kao na filmu što se dešavalo. Ne bunih se, uloge smo duboko doživljavali, strast nije niti mrvice nakon tolikih godina otupila. Nakon toga smo zaplesali, poljubce razmjenjivali , a u pizeriji pljesak se odlamao, svi gosti su taj naš dirljivi moment podržavali, drugi parovi su se također grlili i ljubili.
Prišao je vlasnik pizerije i rekao da kuća časti ma što god tu večer kod njih pojeli i popili.
Osmjehom zahvališmo ali naš strastveni ples ne prekidašmo, jedno uz drugo stisnuti, koljenima klecali, tijelima savijali, To se ne zaboravlja ta energija što svaki dio tijela prošlošću savršene ljubavi podsjeća.
ELLA Volim te Ella , derah se dok sam je oko sebe okretao, suze radosnice su nam frcale. Vrijedilo je ovo doživjeti ma koliko taj moment čekali.
Volim te stvoru milo odvratni,- kroz suze je ponavljala
Volim te od prvog našeg poljubca, nemaš pojma koliko sam godina patila, koliko suza ovih godina prosula pokušavajuć da te zaboravim, pa onda zamrzim. Sve faze neke sam imala, ljubila, žudila opet u zagrljaj željela pa onda mrzila, mrzila što si bio popustljiv pa me pustio da nestanem.
Poljubcem sam je ušutkao, još jače stisnuo i zajedno u zagrljaju plakao.
Na sebi je tada neki džemper il pulover sive boje bez rukava imala, nekim vezicama od vunice sa kuglicama se vezao.
Zamolišmo vlasnika ako je moguće da pjesmu ponovi, i gle čuda još nekoliko parova je sa nama zaplesalo, isto onako stisnulo i strastveno grlilo. Bilo je prekrasno na ljudskim facama univerzalni znak sretno zaljubljenih ljudi čitati.
Poljubci kroz ples su pljuštali kao da smo negdje u disku il restoranu sa divnom muzikom a ne u centru Verone u pizeriji.
Uzeh jednu ružu što bijaše u čaši na našem stolu i stavih joj za uho, to je uvijek voljela. Na stara dešavanja nas vratilo, šutili, totalno smo šutili zagrljeni i ljubeć uživali.
Nasmiješila se i spomenula naše dane u Ulcinju, kad smo vrelim ljetom uživali.Samo slike doletješe, ona u crnom šorcu me uvijek izazivala, sve moje damare znala je trenom da probudi. Preko cijele noći bi ludovali, jednostavno mladalački život punim životom živjeli.
Da sjećam se , svih detalja tog ljetovanja sjećam se, sa slikama Ulcinja u glavi – odgovorih.
To nam je i bio posljednji provod zajedno. Nakon toga je bez traga u nepoznato nestala.
Svega mila Ella sjećam se, stalno si, deset puta dnevno garderobu mijenjala, da bi svoje preznojeno tijelo svježim održavala.
*Ma daj ničeg se ti ne sjećaš, mogu se kladiti da si sve zaboravio* – držeć me za ruku sjeli smo.
Hajde reci kakav kostim sam imala dok smo se kupali- upita.
Bože rozi, kako to da zaboravim one tvoje obline svi su na plaži promatrali i stalno nešto crnogorska posla komentirali, kao nisam ja za tebe, tebi treba bolji…
Govrih joj kako je čipkastu bijelu suknju sa crnim gornjim dijelom kombinirala na bretele se sve to držalo. A sandale oko noge crni kajš a dole između palca i do palca kaiš sa nekim rubinima. Nije mogla vjerovati da se svih detalja tako dobro prisjećam
*A, a ne sjećaš se plaže kako se zvala*: buljeć u mene je pitala.
*SAFARI BEACH* proderah se, kako se toga nebih sjetio, onako zadovoljno odgovorih.
Uh kako sam je volio ljubiti, uvijek je imala strastveni poljubac.
Bez obzira što je neumjereno pušila i kave ispijala,a kao zdravi život vodila
Tu se nije mogla kontrolirati. To su joj bile slabosti i uvijek bi mi natuknula , *molim te pusti me da sebe malo smirim i ovim otrovima popunim.*
Kako smo u neko doba na sat pogledali, još uvijek u pola dva u jutro pizerija bijaše dubke puna i ljudi su non stop plesali, valjda smo Pazar čovjeku super napravili.
Polako se spremili, sve džabe jeli i ne baš puno ispijali, vlasnik nas i sutra pozvao ako smo tu. Ljubazno zahvališmo i ka nekom mjestu krenušmo koji je ona organizirala.
Stigošmo taksijem u predgrađe i jedna u zelenilu kućica se ukazala. Uzela je ključeve ispod tanjira saksije, poljubila me i rekla :
*Dođi vučino bosanska*, krv se u meni razbuktala, znala je kako me potpaliti, vatru u meni probuditi.
Samo što uđosmo hladnoća napuštene kuće nas zapljusnula. Onako stisnuti nismo vremena imali da kuću promatramo, pravac u sobu u potkrovlju smo uz škripave drvene stepenice brzo pronašli.
Kako se tada brzo skidalo a usne se nisu odvajale, ja njoj a ona meni sve skidala, nekako bez dogovora smo to radili i uživali.
Upitala je : *Jel da da je glupo da spavaćicu oblačim *
Samo je šutke gurnuh pod perjani napuhani prekrivač, zaplovišmo , tijelima zaplovišmo, prepustišmo da se provode, a duše bijahu samo promatrači uzdaha i jecaja dva srca što se nakon 25 il 26 godina pronađoše.
Divna si, o kako divna si Ella, samo tih riječi sjećam se posljednje što izgovorih.
U jutro, oči otvorih, tamna zavjesa je bila navučena i ne mogoh odrediti pravo vrijeme. Slatko je na boku spavala, ne mogoh opet da je ne poljubim , u rame što je van jorgana izbacila.
Ustadoh da zavjese raširim i u pogledu njenog buđenja uživam. Slatko, prslatko je spavala.
Onda je oči moje medene otvorila, i osmijeh uputila.
Dođi , lezi kraj mene, ne mogu da vjerujem da se ovo nama dešava, kroz suze je na uranku promrljala.
Nije me trebalo puno nagovarati. Lančić sa privjeskom polumjeseca još uvijek je nosila, stara usponema što na posebnost podsjeća.
Onda smo se raspričali, pa sam joj nekoliko sati prepričavao kako i kuda po svijetu sam putovao, al sam uvijek prazninu u sebi imao. Ono što smo u mladosti proživjeli teško je i nemoguće da se zaboravi.
Nije da nisam imao žena i nekih tzv ljubavi, al sa njenim usnama, njenim tijelom ništa nije moglo da se uporedi.
A kraj oka sam onaj mali mladež skoro nevidljiv najčešće ljubio, toliko me dražio, ma svu, svu bih je pojeo, niti trunke se nije promjenila il ostarila Čak mi se čini da je sada nekako potpunija i zrelija. Tijelo joj je prekrasno.
E onda je red na njene priče došao. Sve sam gutao, smijao, suze ronio, ruku joj stezao , uzdisao kako je sve te probleme na kraju izdržala i normalna ostala. U detalje nisam ulazio da je ne uznemirim, samo je spomenula da je mozdani imala i da joj se jedno vrijeme jedna strana blago oduzela, i onda sam je pogledao i rekao i još pušiš, još pušiš glavo tvrdoglava.
Pa što ti ljekari kažu, što je uzrok, kako se to desilo, premlada si bila da to doživiš.
Ma daj, oni nemaju pojma, toliko nalaza sam vadila i uvijek sve u redu a meni je glava odpadala od bolova i pritiska.
Od dans više ne pušim , tako je odlučila, kutiju polu potrošenu je zgužvala i prozborila.
*Evo , tebi za ljubav obećajem da to više nikada neću uzimati i sebe ubijati.*
Zagrlih je onako toplo nježno da bih je u sebe utrljao, to je uvijek voljela.
I dok smo trepnuli vrijeme ručka se dovuklo.
Opet smo do one pizerije otišli. Vlasnik nas je kao i prvi put prekrasno dočekao i rekao da su ljudi ostali do 6 sati u jutro i da se nikom nije išlo doma.
Tu smo par sati proveli, a nakon toga je imala avion a i ja sam trebao nazad za Hrvatsku.
Na aerodromu pri oproštaju mi je nešto šapnula, noge mi oduzela, sve je isplanirala u detalje da mi kaže i da nemam vremena da je više ispitujem.
Rekla je da je više ne tražim, da ne želi obitelj da izgubi, jer bi umrla kad bi joj kćerka Mia Kathrin saznala da je samnom noć provela.
Nju je obožavala, za nju bi sad život ponudila. Molila neka tako kako je sve ostane, da ne dižem nikakve uzbune, sve na svom utabanom mjestu neka kao savršenost život nastavi.
Predala mi je kovertu i rekla da je otvorim kada avion odleti.
Nestala je, avion sam očima prepunih suza pratio dok se u plavetnilu neba nije smanjio i nestao.
Otvorih polako kovertu, unutra su bile fotografije, ona je trudna iz Hrvatske otišla od roditelja je sve skrivala jer mene nisu voljeli. Namjerno se za Brunu udala da bi im pokazala i na neki način kaznila.
I onda kratko pisamce u kojem je kratko pisalo:
Ljubavi, mili moj, Mia Kathrin je tvoja kćerka koju sam ti tako željela da predstavim al me sudbina preduhtrila, i sa još manje bola i stresova sam to prebrodila.
Neka te sreća prati u životu, BUDI SRETAN, BUDI SRETAN , a i ja ću pokušati da se primirim i ovaj preostali dio života uz svoju obitelj proživim
Na žalost u ovom životu nam nije suđeno da budemo zajedno.
Oprosti mi, molim te mili moj oprosti mi…Voljeh te i voljet ću, svakim danom ćeš biti u mojim mislima, tko zna koliko puta se bude poklopila kazaljka.
Molim te ne ljuti se na mene !!!
Zauvijek tvoja muvica Ella !!!
Ridao sam, ridao , jecao, kose čupao, zašto mi je to učinila, bolje da je šutila.
Htjedoh istog momenta da krenem za Međugorje da je pronađem i zagrlim, sve u detalje objasnim, da nam oprosti.
Valjda ti momenti bez kontrole u mozgu sve poremete, ljudi naprave i donesu glupe odluke za kojih kasnije nema kajanja.
Tako brzo disah, puls mi je na uši izbijao, ne to nije moguće, pa ja imam princezu, princezu koja ima oči najljepše na svijetu, oči prezrele datule.
I iz stanja jecanja, ridanja i plakanja, probudih se u fazi smijanja, skakanja i od sreće deranja:
*Moja je, moja je, moja je kćerka, moja je !!!*
Nakon nekoliko sati smirih se, krenuh da vozim prema Opatiji, tamo sam se skrasio, neki kučerak samo za sebe stvorio, al praznina bez Elle me uvijek tištila. No taj moment osjećah se tako popunjen, presretan, jeste ona otišla, al imamo nešto zajedničko, nedjeljivo. Tek tada svatih što je roditeljska neizmjerna ljubav. Gledah je u onom hostelu i osjetih posebnu povezanost, bijaše srdačan veseli tip , ah to su moji geni, od mene je to naslijedila.
Brkovi mi se smješiše.
Čuj ja pape, tatko, babo, ah joj al se prekrasno osjećam.
I nekako u razmišljanju o kćerci na Ellu sam i zaboravio, i trznuh se i rekoh:
O bože dragi hvala ti što si ih oboje čuvao i kroz život blagonaklono vodio.
A ja evo sada presretan odlazim ovaj preostali dio života presretan da proživim i da očekujem da će možda Ella kćerki našoj priznati i ona će doći da me posjeti. I čitavo vrijeme putovanja se ne sjećam, niti kada sam granicu prešao, samo me negdje malo snijega podsjetilo i na neki način probudilo.
Čekam, osjećam da će taj moment uskoro pristići.
A snijeg mi nekao veselo propadao, nikad prije zimu nisam tako doživljavao.
Ah ta veljača, kroz čitav život mi uspomene stvarala i na slatke stvari podsjećala.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 30.10.2013 u 21 i 35 minut.
toni"s poetry 