Imaš me u ruci

sirim ruke 

Imaš me u ruci

Popni me na krila

Pusti me da šapćem

Dok naš let žubori.

 

Podijelimo dane

Kao niti svile

Dok se srca pletu

Par i nepar tišine.

 

Ječe gorde žudnje

Pršu krila sjete

A mi strašću tiho

Zaparali more.

 

Uzeli smo eto

Pregršt sreće bludne

Zaorali dušu

Daljinom se skriva.

 

Koracima samoće

Sjećanja se vuku

Slikama se tajne

Napučile pa žude.

 

Vrijeme su nam skrili

Da nas patnja guši

A mi gordo jači

Nagazili duge.

 

Čekat ću te mila

Kroz dubinu plime

Kad te sidro pusti

Dohvati se duge.

 

Čekam te na starom mjestu

Pokraj stijene sive

Tamo sam ti klečuć

poklonio sebe,

a bile su zime.

 

Toni Ljubiša božić, Bugojno,31.03.2014 u 20:00 sati

 

 

 

Pusti me noćas da razborito vrisnem

 izlazak

Hajde pusti me noćas

da razborito vrisnem.

Da rastjeram samoću

u grudima što krši.

 

Lakše će mi biti,

da krikom rastjeram tuge.

Pa mi svrati opet,

osmjehom me skrasi

 

Razlog si miline

što krož život nas prati.

Iz kanjona sjete

čupaš svakim trenom.

 

Držiš me u šaci

slatkim nitima strasti

Pa te srce pozna

i kad daljinski  žudiš.

 

A daljina se dupla,

sve žešće me boli.

Sa tobom kroz misli

bježim žurno iz tame.

 

Ovaj pregršt žudnje

u galaksiju teško stane.

Vješto skrivam suze

zato što te nemam.

 

Kako ću da te volim,

neopisivao i strasno.

kada budem mogao

da pokažem da te volim‏.

 

Jedino što mogu

da ti otvoreno srce predam.

Pa u njemu sve što trebaš pronađi,

shvatit ćeš da sam tvoje biće.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 31.03.2014 u 14:33 minuta

 

Čeka nas ljubav tajanstvena i snena

Čupka

Samo ona je znala trenom da usreći.

Zajedno jedno drugom dijelili bi strasti.

Jedno drugom nanovo svraćali u snove.

Pa u grudima pamučna svila zatreperi.

 

Sve što bi mrklim noćima samoću skrilo

Ljubav našu jačalo bi opet, iznova da ćući.

Ljubav među nama zakinuta, krnja

Daljina nam cijepa, dere, zrno po zrno kruni.

 

Sreća pa se znamo pronaći u tami samoće.

Jezdimo kroz maštu, snovima kroz noći.

Žuborimo jer nam samo tako život postoji.

Pa se zrna dodira važu na vazi nade.

 

Frekvencija si tajna što proždire tugu

Pa navraćaš često po svoj obrok sjete.

Nedam te iz krila olako da odeš,

Želim te za sebe zadržati trajno.

 

I ako skršenih krila, srca se vole

Žude i pate, čekajući nadu.

A ona im uvijek proda istu priču

Da izdrže još koju, godinu samoće.

 

Neobjašnjiva nit je srca koje dugo prazninom pati.

Čekam me u tami samoće i osmjeha prepunog suza.

Ma sve su to sitnice, sve su to ogrebotine trena

Živiš i živim jer čeka nas ljubav tajanstvena i snena.

 

I kad ti je teško,

bez kucanja svrati,

otvori mi srce.

 

Istovari želje,

što nas iste guše,

lakše će nam biti.

 

Samo jedno drugo

imamo na duši,

sačuvajmo ovo

to nam život znači .

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 31.03.2014 u08:55 minuta

Njeni šavovi

u moru  

Jubav moja,

čim se naljuti,

Samoća nemirom,

srce joj razguli.

 

Nema me,

blizinom joj nedostajem

Olako se iznervira,

Proziva susjede.

 

Kaže da falim joj

pucaju duše joj šavovi.

Da toliko treba me

Da sam pored nje

da je samo pogledam

mrvičkom usne potkradam…

 

Eh mila moja muvice,

sve ovo što radim i žudim

samo zbog tebe je.

Što više pokidaš šavove,

više slatkog posla za mene.

 

Pa se oko tebe prevrćem

i slatko zabavim,

da ti sve slabosti

i mane otklonim,

da te u detalje

strasno preporodim.

 

U najsitniji dio duše

potiho ću da zagledam

da ti srce suzama zašivam 

da zaljubljenu osjetim,

koliko voliš me

da istom mjerom

i još slađe  ti uzvratim.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 30.03.2014 u 19:30 minuta

 

Ne dolazi u obzir da bez mene ostaneš

 kroz ponistru 

Ne dolazi u obzir da bez mene ostaneš, 

il da  te nedaj bože trenutkom zaboravim.

Ti bez mene ostati, znači bez tebe bih ostao

isti moment ispod mene bi sve propalo.

 

U duši bi sve izgorilo,garež bi ostao.

u srcu se nadanje pocijepalo,raskomadalo.

Suze bi bolno  nagrnule danima me ugušile, 

sve bi se u tugu i nemir nepovratno pretvorilo,

O nedaj Bože dragi da se to ikada dogodi.

 

A zašto da srećicu života zaboravim,

zašto iz svih stihova da nestaneš,

zašto da mi samoća noćima nagrne,

zašto da sve što maštam i sanjam,

sve što planiram i život podređujem,

jednom odlukom glupom da nestane.

 

S tobom sam, cijelo vrijeme s tobom sam

krmelja sam ti u očima, svrabž u ušima,

nemir u grudima, sjaj u očima

kašalj kad se zagrcneš

kad pokušavaš da me zaboraviš.

Vojim te, tu sam da se ne brineš

 

A ne hvala ti, nećeš odluku zaborava podvaliti,

ti si smisao, razlog si, ti si škrinjica  nadanja

Da se sve najteže i najgore sa lakoćom izdrži

da postojiš, da nije mašta ta vatra u grudima,

što me voli i što želim da volim dok postojim.

 

Čekam te, čekam na izvoru samotnih maštanja

da se pojaviš kao moja buduća, moja dugo čekana.

Kao najmilija, kao svetinja savršenog čekanja ljubavi.

S tobom u trenu pjesmu napišem ljubavlju me uvezuješ.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 30.03.2014 u08:42 minuta

 

Nezasitna opsesija

STIŽEM 

Sa tobom mila moja

sve slaže se

i dugine boje

i kad grmi

i kad sijeva,

i kad pijavice blebetaju.

 

Kad si smrknuta

i kad je proljeće

i kad te vrelo ljeto obuzme

sve na tebi

i sa tobom

savršeno se uklapa

jer si nezasitna opsesija

svih stihova i maštanja.

 

Nezasitna,

opsesija pameti

svo kretanje

u trenu poremeti.

 

Neuhvatljiva

duga čekanja

Obroncima

samoće satkana.

 

Zabranjeni

krajolici maštanja

Najslađe voće

sa žarkih usana.

 

Vrisak i jecaj

tijekom susreta.

Duh gitare,

tkalica stihova.

 

Udar munje,

dok plima izranja.

Sladunjavo vino,

oprost nadanja.

 

Podbula sjeta

u tunelu nemira.

Prolom oblaka

usamljenim grudima.

 

Glavni adut,

melem prošlih čekanja.

Aritmija,

nemira preskakanje.

Najslađi razlog

životnog slatkog osmjeha.

Oproštajna slika

nakon bolnog rastanka.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,29.03.2014 u 17:26 minuta

 

 

Bosonoga poskakuješ

 welcome 

Kad te u zraku osjetim kao tigar se režeć razjarim.

A još u lanenoj providnoj suknji ako te ugledam

Usne izgrizam, raskidam,želim da meni pripadaš.

Sva čula ka tebi naperim, u srcu i duši se naježim.

 

I dok te kroz šiblje krišom uspaljen promatram

Ti bosonoga poskakuješ, lanenu skunju razdižeš.

U meni se poremete kompasi, u grudima šapuću uzdasi.

Želim te, samo za sebe, strastveno životinjski želim te.

 

Potraži sve što ti zatreba, za ljubav si stvorena.

Imat te vječno u naručju, sretnik je rijetko rođeni.

Zato te sebi prizivam, razmisli kome pripadaš.

Kad te uzmu godine, shvatišt ćeš da ipak voliš me.

 

Ti si sretnica rođena, mladost ti žubori u grudima

Vječno ćeš takva ostati, predaj se ljubavi u grudima..

Na duši ti stihovima graviram crteže, zaljubljene likove.

I sve u tebi se raširilo, ljubavlju žarko sve zapalilo.

 

Zato u zraku konstantno te osjećam, meni pripadaš.

Ma koliko se branila, krzno i pećine mijenjala.

Na kraju ćeš meni se vratiti, miris te moj privlači.

Shvatit ćeš poslije svih lutanja i dešavanja da

Uz mene ipak je najbolje, ljubav je potpuna iskrena.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 29.03.2014 u 06:11 minuta

Tamo gdje nas nitko nemože pronaći

sretnik si

Nemirna kao vulkan, vatrena kao lava

Smisao si preživljavanja, kanjonima čekanja.

Rasipaj se napuklim grudima, budi vodilja.

U svakom stihu niti požude,slike  povezuju.

 

Pjevaj na svakom uglu sjećanja, vodi me.

Bila si i ostani smisao ovog odvratnog čekanja.

A jednog dana, kad se najmanje budemo nadali

Sve će da se posloži, i sudbina svoje kazat će.

 

A do tada, jako teško je, jedno drugo čekati.

Samoćom predugim noćima, lažne priče pričati.

Al nekako i sa tim se borimo, žudnjom živimo.

Hvala ti što mi pisma redovno snovima donosiš.

 

Na svakom listu odsjaj tvog ruža se šepuri

U sekundi me raznježi, i sve bolove umiri.

U svakoj riječi , svaku suzu osjetim, da falim ti.

Ne brini, vrijeme radi, za nas se spremaju svatovi.

 

Meni si najljepša i kad te suze daljine razapnu, obliju

Imam razlog da još više ljubim te, da sve zaboraviš.

Na ramenu mi raznježena  onako snena odploviš.

Pa koristim priliku,da kroz kose ti usnama šapućem.

 

Svrati, kad god uhvatiš vremena, na rame svrati mi.

Želim da osjetim da falim ti, da si mi toliko potrebna.

Izađimo iz jada suzama sazdanih, sve ćemo pregurati.

Naše strasne, čedne, požudne misli planove skrajaju.

 

A mi se volimo,mazimo, samo našim načinom jezdimo.

Raskošnu maštu našim željama nezasitno kitimo.

Lebdimo, tamo gdje nas nitko nemože radarom pronaći

Gdje nam nitko našu požudnu maštu nemože ukrasti.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,29.03.2014 u 04:11 minuta

Želja, neutaživa je

šetnjica

Osjećam da trebaš me, jer i moja želja za tobom neutaživa je.

Volim da imam te u očima, volim da rezbariš mi kroz stihove.

Sa tobom se nekako savršeno, potpuno presretnički  sjećam.

Rado u taj kovčešić mašte navraćam, pa tvoja pisma otvorim.

 

Suzama čitajuć na grudi uzdahom sjećanjima se podsjećam.

Kako si strastveno me ljubila, savršenošću skoro sve podarila.

Tvoji uzdasi, tvoje tepanje, vrisci,požude, strastvene tragove.

Još uvijek u grudima osjećam, često u ogledalu tijelo pregledam.

 

Da nije što od slatkih uspomena ostalo, pa bi me podsjetilo.

Volim da grlim te i ako si daljinom skrivena, a njemu obećana.

Valjda takvo vrijeme mora da sa što više bolova protekne.

Al jednog dana ako nam se srca sastave, slast će biti snažnija.

 

I neka nas ova životna čekaonica sa što manje vjetrometina održi.

Da se ljubav u našim grudima vječnošću i vjernošću zadrži.

Svečano ti obećavam, svakim jutrom ću pisma da ti prosljeđujem.

U bocu plimom ću da položim, tebi sigurno stići će, čekaj je..

 

Adresa srca ti urezana je samotnim suzama, sigurno pristiže.

Svaki put shvatit ćeš, ako ti neki cvijet u vrtu laticama poruči.

Tihi vjetrić će usnama da ti prostruji, kao uvijek shvatit ćeš.

Mislim na tebe, i neizmjerno, nezadrživo teško kontrolirano čekam te.

 

Slatko spavaj moja jibice, u mreži mojih maštanja čuvam te.

Ne brini, srce i duša nam se sjedini, svakog trena u mislima.

Za r ne osjećaš kako ti potpuno pripadam, kako me izluđuje

Ova daljina okrutna, al sreća je… ljubav nam je strastvenija.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 28.03.2014 u 03:51 minuta

Od nekud se pojaviš

1994 i  2013 

Koju god glazbu oslušnem,od nekud se pojaviš

Osmjehom pozdraviš,da tu si, da te pripazim.

Usnama zarobiš, savršena tišina nas obuzme.

A tijela kao da mislima čitaju tajne, sve ostvaruju.

 

Savršena, beskonačna, silina ljubavi, osjećaje roji.

Mjesta i vremena za riječi bespotrebne, nestalo je.

Nova galaksija, sazviježđe savršenih nemira.

Ne shvatljive, strastvene, požudne, žeravice putuju.

 

I kad su nam tijela sve sokove pogubila, pustinja

Od ni odkud.opet nanovo, budiš me strastveno.

A mišljah  da je gotovo, za taj susret sve svršeno.

Samo ti znaš kako rezrervni položaj da otkriješ.

 

Ne želim da te izgubim, pustinju u dušu da uvalim.

Budi i ostani na pragu srca mi zvijezda vodilja.

Ne želim više da čeznem, i otužne stihove ispisujem.

Svakog jutra želim sa tvojim usnama da se radujem.

 

Neka nas novi život iz pustinje samoće krišom izvadi.

Neka se sve što smo godinama žudili i čekali napokon

Savršeno beskonačno događa i srećicom ostvari.

Dragom Bogu posebna zahvala, što sazda ljubav čarobnu.

 

Neka nestanu sva kišama suza ispraćena sjećanja.

Neka se samoća potpuno zaboravi, vjetrovima rasprši.

Do nedavno skriveni ljubav smo prosijavali, pazili

Da nam se koji korov sumnje ne uvali, sve pokvari.

 

I sada plodove silne ljubavi i okrutnog čekanja

Svakim danom sladimo na presahnulim usnama.

Vojim da te vojim, neka svi napokon čuju za nas.

Žena si moja postala, želja se napokon ispunila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.03.2014 u 03:16 minuta

 

Zbog tebe sam naspavan i kad oka ne sklopim

šetnjica

Zbog tebe sam naspavan

i kad oka ne sklopim

svakim trenutkom nemirom

samnom svjesno boraviš.

 

Pa mi na pamet ne pada,

da oči muvicu zaklopim

bojeć se da mi nepovratno

nestaneš i zaboraviš.

 

Bila bi to kazna najokrutnija,

život bez savršenih usana.

Stihovi bez čarobnih pogleda,

muzika bez magičnih uzdaha.

 

Bez tebe sve bi postalo okrutno,

ništa važno i okrutno sablasno.

Zato molim te zauvijek ostani,

u cijelom biću kao i do sada

onako prekrasna, savršena,

čarobnim trenutkom boravi.

 

Zbog tebe sam naspavan

i kad oka ne sklopim

svakim trenutkom nemirom

samnom svjesno boraviš.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.03.2014 07:07 minuta

Ostani istinita al kao tajna

zeleno stojeći 

Kako god te promatram

Iz svih uglova analiziram

U trenutak se pretvoriš

Kao san u duši se zavališ.

 

Svaku riječ koju prozboriš

Čarobni mir šumova probudiš

I kao istinita tajna se prikriješ

A tako blizu te svojom osjećam.

 

Ljepotom si davno nemirom razorila

Tako nedostižna,rovariš u grudima.

Žudnja žarom strašću se poigrava.

Kao na iglama nemir se mnome događa.

 

Dal san si, il si kao tajna, ili dio žudnje

Il čarolija što se fatamorganom prikrila.

Pa si tako blizu dugom nedostižna.

A srce beskonačno naivno, nasjeda.

 

Za svaki korak, dugine boje te čekaju.

Poseban poljubac za magičan susret spremaju

Najljepši dar, nakon dugog  presušjelog čekanja.

Pa iz snova tajna treba da se napokon događa.

 

Maštom ti vezoh požudne strastvene stihove.

Pelerinu pregrštom čekanja suzama tkanu,

Razlog si svih misli i očaranja isprovocirala.

Da bi me cjelokupno, nepovratno zaludila.

 

I onda sebe priupitam, dal sam pukao

Il sam na koru lažljive mašte se okliznuo

A ono si ti u meni žarkom žudnjom rođena

Izvor slatke mašte i sjećanja, oživjela u grudima.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 24.03.2014 u 03:23 minuta

Kad me u duši pričepiš

izlazak 

Osjećam kad me u duši prićepiš,

onako žarko u naručje poželiš,

pa me kopka dal je to istina

il to samo bujna mašta mi

pamet polako kidajuć oduzima.

 

Al znam da volim te

da si savršeno posebna,

i da meni pripadaš

a toliko toga za mene

u svojim grudima poklanjaš

vojim te mujice, mrkaču nemira.

 

Obećaješ da ćeš mi dozvoljavati

non stop da ljubakam te

da te milujem, nadimke poklanjam,

kolačiće pripremim,

na postelju u naručju položim

da svake sekunde

mogu da te poljubim

u tim očima bisernog sjaja

da se ugledam.

 

O kako volim te,

BOŽE dragi hvala ti

što mi posla je

makar za sada

sve ovo slatko laganje je.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 23.03.2014 u 18:08 minuta

 

Obožavajuć volim je

rešetka 

Razlog više da je volim i obožavajuć dobijam,

svakog jutra pronađem, svaku večer zalutam

od silnih njenih izazovnih maštanja

gdje ljubi me, da jedva izluđen izdržavam.

 

Hvala ti Bože što nas ovako hlađenjem

barem na daljinu normalnim održavaš,

jer tko zna što bi se tada desilo

kad bi nas ovaj iznenadni tren

u isti koš požude i strasti ubacilo

gdje bi se kraj tu pronašao

kakav trenutak bi se tada desio.

 

Uh nesmijem niti da pomislim

znam da je nevjerojatno obožavajuć volim

da sam ovisnik njenog slatkorječivog tepanja

i svega na što me neprimjetno mirišljivim pismima naučila.

 

Kapljicu po kapljicu svega po malo dozirala

i nema mi povratka, al ništa mi i ne fali

samo čekam da se to maštanje, to snivanje

napokon jednoga dana u živo i dogodi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 23.03.2014 u 09:07 minuta

 

Dotakni me nesvjesno

molim oproštaj

 

Dotakni me nesvjesno

Da tajne čarobne otkriješ

Da ljubav u srcu mi osjetiš

Da sve kroz tebe prostruji.

Shvatit ćeš, koliko značiš mi

Koliko je strastvene ljubavi u meni.

 

Sva tvoja je, sve i zrnce tebi pripada.

Pronađi se  kroz ljubavne stihove

Potraži prohujalo sjećanje, nek vodi te.

Čekam te, u sobi kraj našeg ležaja.

 

Tu si mi usne osvojila, srce zarobila.

Tamo se sudbine tračcima prepoznale

Jedno u drugo nepovratno strast ugradile.

I sada nema povratka, odlučuje sudbina.

 

Ma kako pokušavala da me zaboraviš

U srcu ti boravim , u očima ti stanujem.

Bore ti ispravljam, usne ti vatrom razaram.

Znaš i osjećaš da u tebi sam šator razvio.

I tamo do kraja ostajem,do pravog momenta.

 

Kad spoji nas vječnošću okrutna sudbina.

Do tada, šaraj kroz moje stihove

Žuboriš u zaljubljenim grudima.

Koristimo svaki moment nadanja

Da jača i širi se ova ljubav neshvatljiva.

 

Bez tebe ne mogu, a znam i da falim ti,

Da me svakog trena mislima prizivaš

Svoje slike osmijehom mi popunjavaš

I onda cijelim danom skakućeš

Jer znaš da si u mojim zaljubljenim grudima.

 

Dotakni me nesjvesno, uvijek te osjetim.

Pa ti u trenu nove stihove proslijedim

Da niti jednog trena ne posumnjaš

Da samo meni i srcu zaljubljenom pripadaš.

 

A čežnja, požuda, sa strašću pakt su dogovorile

Da nam pamet svakodnevno u nepovrat razore.

Al džaba im, osmijeh i sjaj u očima sve otkriva.

Volim te… voli me, od nas zahtjeva sudbina.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.03.2014 u 04:44 minuta

 

U srcu ti jasno vidim se

pogled

 

Želim da nikada iz grudi ne nestaneš

Prividnom tišinom da se prikriješ

A u stvari grudima vrisak si nemira

Čeka da spoji trenutak, bljesak il sudbina.

 

Spremam ti čarobne tikvice, uzdahom požude

Zelena salate i mahune da te nepcima

Ne tako davna uspomena uštine.

A onda u staklenom liftu zapjevaš

Probudiš slatka sjećanja, tamo si voljela.

 

I onda odsjaje osmjeha ti sabirem

U ogledalu sjenke zaljubljenih prikrijem.

Neka što duže ljubavna tajna ostane

Ne izbrisivo slatko i i po nekad gorko je.

 

Pa između nemira naših nemira

Iskobeljam samo za tebe stihove

Jedina su preostala veza do tebe.

Kroz njih te svakog trena imam i osvajam.

 

Svakog dana želje nabrajam i ispunjavam.

Znam da čekaš u okrilju našeg sazvježđa

Samo što nismo tamo u zvijezde prerasli

Ljubav jedno uz drugo izobiljem zaokružili.

 

I onda meteori po nekad od niotkud nalete

Svo naše maštanje i želje trenutkom razore.

U nama strast, požuda, snaga i ljubav je

Pa se opet svi dijelovi duše i srca prespoje.

 

Čekam te, u svakom jutru si razlog buđenja.

Pred snivanje si želja preko dana neispunjena.

Pa te imam kratkim noćima, izobiljem dodira.

Vojim te ženo, iz neopisivo puno razloga.

A jedan najvažniji, u srcu ti jasno vidim se.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.03.2014 u 17:10 minuta

GODIŠNJICA SJEĆANJA

hug stisnuti 

Ako ne mogu uz tebe da budim se,

da ti oke medene KRIOMICE cjelivam,

da ti usnama leđa umivam,

barem mogu koji stih kroz,

malo tepanja da poklonim,

da se eto kao na tvoje požudno tijelo prislonim

da me lažni osjećaj zadovoljstva obuzme

Jer i to neka nagrada od Boga je.

 

Vojim te mazuljo, od mene si mazu stvorila

osjećaj požudne ljubavi probudila

i na tome hvala ti.

Neka te neka godišnjica podsjeti

Neka ti srcem poseban osjećaj proleti

Da i nakon dugih godina

Još više, požudnije te prozivam

U srcu nezadrživo zadržavam

Volim da te volim

 

SRETNA GODIŠNJICA SJEĆANJA

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 22.03.2014 u 08:02 minuta

Ljubavna dijeta

orange gitara 

Od kako naučih je

da jutrom budim je

pregrštom tepanja,

na usnama ostavim

tragove cijelonoćnih l

nezasitnih lutanja.

 

Od kako naučih je

Da svako, slatko jutro

Stihovi joj tepaju

Da sve moje u meni

strašću i požudom

U njenoj duši oslikavaju.

 

Od kako naučih je

Uporno da ponavljam

Kao vesela papiga

par ljubavnih riječi

da nanovo izgovaram.

 

Da volim je…

Da mi nedostaje

Da praznina je

Ako nije uz mene.

 

A ona sve gora, sve požudnija

Ljubavi pregladnjela,

Žeđ na usnama neutaživa.

Nakon dugo razmišljanja

Donesoh za oboje

Bez njene dozvole

jako tešku odluku.

 

Ljubavnu dijetu uvodim.

Smanjujem broj stihova

Zakidam na jutarnjem tepanju

Da malo očvrsne

Da shvati da postoje

I druge stvari osim ljubavi.

 

Da ne mora svaki tren

U krilo da mi uskače

Da mazim je

I ljubim do beskraja.

 

No kako sam okrutni plan

Duboko u detalje isplanirao

Napokon sam shvatio

Da sretnik sam najveći

Što se ljubav iskrena

Eto baš  nama događa.

 

Jer ljubav nije svakom

U srcu i dušu pristigla

Da samo dalje nastavim

Nikada i nigdje ne napuštam

Il nedaj Bože zaboravim.

 

Da i kad je nema

Tako blizu uz sebe je osjetim.

Najljepšom jezom prostruji.

Slike svoga osmijeha nacali

I tako nezaboravno u meni boravi.

 

I zato okrutni dijetalni plan

Ljubavne dijete ukidam

Srcu i duši nam

Dar božiji ne zakidam.

 

Bolje što joj nisam rekao

Srce bi joj prepuklo

Godinama bi jecala

Da bi nam taj božiji dar

Što sjaji u našim očima

Nanovo vratila.

 

Toni Ljubiša Božić, 22.03.2014 u 06:31 minut

 

Možda opet malo je

zavaljen

 

Malo mi je tebe,

hoću te svu

baš svu, pa malo mi

jednostavno malo.

 

Ako samo poljubac zakinem ,

ako samo pogled okrenem,

ako samo uzdah mi propustiš

možeš srce da mi razoriš.

 

Gledam te kao bebica

Razmaženih okica

širokih zjenica očekujem

svakog trena smijuljeć se

zagrljaj naručujem.

 

Da ti kažem da volim te

koliko god zvijezda

u svim sazvježđima se sabere,

možda opet malo je.

 

Ah kad bi se ovog trena susreli

ma ne da bi se mazili

nego bi u sekundi

na susretu tišinom

i okupani suzama izgorili.

 

Bio bi to bio čvrsti zagrljaj

da nikada više ne odletiš,

više bih ti miris tijela pamtio

okus usana analizirao,

u očima dublje slike gledao

 

O bože kako volim da te volim

A da što manje riječi iskažem

Da strujanjem mene osjetiš

U meni nezaboravno da boraviš.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno 21.03.2014 u 16:17 minuta

Život praznina bez tvojih dodira‏

šetnjica 

Oprosti što zavoljeh te,

što nemir u život ti unese,

što naglavačke

sve što si zamišljala

iskrena ljubav

u nepovrat je razbucala.

 

Oprosti što dozvolih ti

Da me previše

nepovratno zavoliš,

Što snove ti

pretvorih u maštanje

Što osmjeh ti razvlačim

Što užasno falim ti.

 

Ubrala si me na prevaru

Sa usana pomela paučinu

Iz očiju suze rasprišla

Napokon sjaj u očima zapalila.

 

Život postaje okrutna praznina

bez tvojih čarobnih dodira,

bez tvoga umiljatog šapata

bez savršenih mirisnih pisama.

 

Ostani, vječno samnom ostani.

Kroz snove i maštu me podsjećaj

Budi i dalje nepresušne stihove

Da dočekam napokon dan susreta

Kada ćeš postati dio vječne sudbine.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.03.2014 u 06:34 minuta

 

 

 

Obostrano

želim te za sebe

Obostarno zadovoljena

dugočekajuća požuda.

Uzdah oduška,

prekrivene oči

usnama tepaju.

Zagrljeni predaše

jednosmjernom toku

karte bez povratka,

zakletva srcu izrečena.

Tišina prozbori,

žuboreć grudima

Pa se vodopad okomio

snagu strasti iskazao.

 

Ludilo,

košmar u srcima

kanonadu probudio,

savršenošću uživaju.

 

Uspaljena čekanja

nakon godina

samotnog maštanja

časte se, i neka su….

baš su za strpljivost

ove trenutke zaslužili.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.03.2014 u 19:25 minuta

 

KAKO VOLIM DA JE IZNENADIM

ZVIJEZDA NEMIRA 

Neće san na oči, 3 sata potrebno da se naspavam, 

kao mačka oko vruće kaše obigravam 

da je osjetim i nikada baš nikad ne zaboravim.

Kako volim da je iznenadim, na srce se priljepim.

 

Kad se najmanje nada da je stihovima posjetim

Da u snove joj uskačem, trenom sreće rasplačem.

Da me na usnama ispucalim tako slasno osjeti

Da ne može 14 uvala nemirnog mora da je ohladi.

 

A žar usana,vulkanskog porijekla , od dugog čekanja.

Naprsnule strasti karike,vrtlozi neobjašnjivih pokreta.

Daju melodiju vječnosti, vrijednost svakog čekanja.

Koji sretnik stanuje u meni, ona mu se podarila.

 

Pa u nekom čudnom eteru boravim, rajska vrata otvaram.

Njenim usnama putujem, novi smisao života doživljavam.

A niti sjećanja još uvijek se kao jeza provlače, da podsjete.

Još uvijek u zanosu je osjećam, kao da još samnom, tamo je.

 

Kako volim da je iznenadim, kao lahor na grudima probudim

Kao da se nebeski svod iznad glava osmijehom podario.

Sreću u dušu i srce besprijekorno izobiljem nemira salio.

A kapljice sjećanja kao pljusak navalile, da ne zaboravim.

 

Da ne zaboravim da u srcu joj nezaboravno boravim.

Lovorov vijenac na ogradi našeg susreta podsjeća

Bijaše , bit će i jeste najveće ljubav srcu doživljena.

Izobiljem strastvenih dodira, nježnosti i davanja.

 

Pa onda zaželim da je po tko zna koji put iznenadim.

Uzdasima, kao svjetlosno pražnjenje, srce joj uštinem.

Pa trenom uzavrela povlači, na mlin svu strast dovlači.

Granice svih čarolija su davno nestale, zajedno ludimo.

 

Djevičanstva ključ na mojim usnama ostaše, da uzdiše.

Zaneseni, drhtajima važemo nemire, da se stope požude.

Tonemo nesvjesni beskonačne savršene uzavrele ljubavi.

Krik,vrisak, uzdah, stisak, nokti , tragovi slatkog sjećanja.

 

A galaksija, meteor samo za taj tren poslala, ovjekovječila.

Neka se zna kad moja je postala, nenadnošću sve ponudila.

I sada, rado skočim da je iznenadim, na grudima probudim.

Moja je, biće svog smisla postojanja… suvereno je postala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.03.2014 u jutro 02:35 minuta

 

 

 

 

 

U naručju

tako blizu

 

Često se pitah, što u toj čarobnici stanuje,

Čime ona dušu mi i srce trenom opije.

Ne mogoh jednostavan odgovor pronaći.

Jednostavno cijelim bićem mi nemirom rovari.

 

Prlji u dugama, svim bojama se prelijeva.

Slapovima nadolazi, žmarcima podsjeća.

Ta njena čarolija sve je okrutnija i snažnija.

Bez daha i riječi me ostavlja, zabezeknem..

 

Posebni užitci se dovlače, kao slatko čekanje.

Intenzivna, magično čarobna,dubinama osvaja.

Savršen osjećaj, da meni pripada, očarava.

Pa nam se misli neprekidno stapaju, dogovaraju.

 

Pa je osjetim kako se stidljivo slatko zarumeni

Kad osjeti požudne usne mi,da je prizivaju.

Nebi trena čekala, istog momenta bi se uputila.

U krilo se bespovratno zavalila, neprekidno ljubila.

 

U naručju kad se sretnemo, purpurna svijetlost zavlada.

Uzdasi remete tišinu dodira, kratka , prekinuta disanja.

Kao da nam se spektri energije pretope, pomiješaju.

Najljepši odrazi u duši strašću nezasitnošću dodirivaju.

 

Onda joj usne posebnim nijansama, tonovima osjetim,

Oko vrata migolji, obavija, ljepota razbuktana u grudima.

A ja lopuža, ništa ne odbijam, obje ručke prihvaćam.

Kao da nam se nova galaksija otvorila, srca uvezala.

 

Usne na usnama, žubor razvezale, različitosti spojile,

A radost u grudima, pod okriljem naručja doživljava.

Vječnost nezasitne ljubavi se nepreglednošću otvorila.

Raskopčali se tajni otvori, duboko u grudima čekanja.

 

Nepoznata čarolija od nekud iz ničega magično dopire.

Kolorit se raspršio, kao salivene saksije boja nemira.

Erupcija događanja, neshvatljivost, u grudima vatromet.

Podražavajuće simfonije notama srcu krišom šapuću.

 

Shvatih snagu Lire Orfejeve, gdje gluh trenom ljubav oslušnu,

Gdje slijep progleda,nesvjestan da vidi, da se to dešava.

Da to nije mašta, nego sve u naručju nemira se odigrava.

Eto nas dvoje u naručje jedno drugom žudeć svratili.

 

Pa slasno nezasitno mezimo, u dubinama nešto gatamo.

Dal će zvijezde da nam se poklope, napokon ostvare

da se ove stvari svakim danom dogode i ne prestanu.

A sve do tada ostajemo zagrljeni u maštanja naručju.

 

O bože zar može ovolika ljubav u grudima da se pronađe

Zar može još veća i snažnija sa druge strane da prispije.

Taj bumerang nas redovno posjećuje, i podsjeća

Da vrijedi, svaki moment vrijedi za tu ljubav živjeti.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 18.03.2014 u jutro 19:44 minuta

Jedno bez drugog prazno je

DODIR 

Ona je simbol gorke nemoći sjećanja

Kamenolom sasutih zubala čekanja.

Znamenje ranjenim požudnim grudima.

Razlog uzvišenosti, dok samoća razara.

 

Na me se nikad ružnom riječi nije bacila.

A toliko toga od srca i duše odricala.

Toliko putova pregazila, snovima uvezala.

Tračak ljubavi u grudima od podlih sačuvala.

 

Tišinom mora bi razborito tepala,razgovarala

U meni je spas gledala, sve mi posvetila.

Bolovi je proždirali, na oštrice podlosti rezali.

Nije se predala, uzdignute glave jača izronila.

 

Žižak srca mi požudom  strastvenom održavala.

Svakim trenom do mene bi mislima svratila.

I mada razdvojeni,samci okruženi strancima.

od mene ni trena se nebi odvajala, žudila.

 

Često, istovremeno, klečeć bi jedno drugo prizivali.

Ni trena se nebi zbog te ljubavi kajali il skrivali.

Makar nam sva svijetla života ugasili, zarobili.

Ne ide, jedno bez drugog ne ide, praznina ošine.

 

Pa se maštom varakamo, između snova jezdimo.

Molitve jedno jajčane gore u daljinu šaljemo.

Na sva zvona galaksijom širimo glasine.

Da se napokon i naša ljubavna molba uslišne.

 

I dok nam se svevišnja volja čekanjem ne dogodi.

Slutnjom i nadom se pokera na slijepo igramo.

Neke čudne adute iz rukava samoće vadimo.

Bezgranično možemo da čekamo, samo napokon

Napokon, jednog dana da se zauvijek sretnemo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,18.03.2014 u 05:05 minuta

Jedu se dušmani

kroz ponistru 

Jedu se dušmani

 

Neznam kako i od koga za njihovu vezu su saznali

Jedva su dočekali, kao da se zabrinu, tišti ih.

Dal će njihova ljubav uspjeti, dal će ikako opstati.

Premlada je, na foru joj srce mlađano lopov ukrao.

 

Al oni ne vide, ne osjećaju, kakve energije plutaju.

Što se i kako među njima događa, srcima otkucava.

A sve neki dušebrižnici, srca im se od brige rastopila.

Može li ta veza da opstane, nema šanse svi su govorili.

 

Pa su oboje pratili, svaki korak snimali, grijeh tražili.

Da imaju dobar razlog u živote da nam uskoče.

Da od čuđenja oči raskolače i ponude savjet koristan.

Samo da bi više njima se približili, više o ljubavi saznali.

 

Kako je moguće te dvije generacije da se sastave.

Među njima je nemoguće, ma nema nikakve šanse

Da tu nešto normalno krene il da ta ljubav uspije.

A da znaju što neznaju, od tuge bi prazninom plakali.

 

Tek onda bi shvatili da kroz život nikad nisu živjeli.

Neznaju da se ljubav i pažnja svakim trenom poklanja.

Da se još više nježnosti razmjenjuje slatkim mislima.

Neznaju da je njihov poljubac sa druge galaksije.

Da ta savršena ljubav rijetke sastavi, život ponudi.

 

Al eto im, neka što više kriomice potkradaju

Tek poslije shvatit će kako su jadni i žalosni.

Kako su im srca bila i ostala kao prazne rupčage

A duše spužve spržene,bez i mrve strasti i požude.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.03.2014 u 17:10 minuta

 

 

Oprosti mi jarane, žurim !!!

izlazak 

Oprosti mi jarane,al žurim, nemam ti vremena.

Previše sam zaljubljen i zauzet, ljubavlju razapet.

Mene i muvicu moju, okrutna praznina i samoća razdire.

Daljina nas razapinje, jadno za drugim žudi i spominje.

 

Ona me nemirno čeka, moje pozive iščekuje,

da javim se, kako sam, dal sam sve danas stigao

dal sam na nju mislio, dal sam je poželio, poljubio

želi da sazna kako sam noćas spavao, 

dal sam je u snovima kao svaku večer prizivao.

Dal me je i noćas strastveno požudno ljubila

dal mi je tijelo izgravirala,dal je koja suza potekla.

 

Ti prijatelju nemožeš razumjeti, što znači ludo voljeti.

Ovo između nas dvoje što se događa, nebjašnjiva je pojava.

Jednostavno svaki moment bih želio da je kraj mene

zato je zamišljam, prazninu duše lažnim slikama odagnavam.

 

Jer ona je uvijek, svakog momenta uz mene, ljubi me, 

toroka, ne prestaje, jedva po nekad da muvicu udahne

koliko toga bi da mi izrazi, silinu žarke ljubavi da pokaže

da shvatim da samo za nju postojim i da me obožava.

 

Nadam se da me razumiješ moj dobri jarane.

Nemam vremena da bez veze na neke priče trošimo.

Ona me čeka, ona mojim srcem i dušom zapovijeda

Mislima mi naredbe pristižu, na svašta me nagovaraju.

 

A ja ludo zaljubljen na sve njene hirove nasjedam

Od silne želje sve joj želje ispunjavam i ugađam.

Ljubav je to moj dobri jarane, ljubav nezamisliva.

Svakog trena mi sjaji u očima, osmijehom me otkriva.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.03.2014 u 11:40 minuta

 

Nakon godina tuge i čekanja

drveni mol

 

Nakon godina tuge i čekanja,

Srcu i duši ljubavnih zakidanja,

Ljubav mi je napokon pristigla,

Sve tamne, tužne noći, potopila.

 

Stari sjaj u očima se razbudio

Preko praga obećanja je prenio

Tunel tame i tuge žurno napustili

U sazviježđe sreće i ljubavi uplovili.

 

Nagli preokret u sekundama se desio.

Iz tuge i razočarenja, osmjeh se vratio.

Dodir njenih usana na mojim se ponovio.

Stare strasti se nanovo razbuktale.

 

Iz tame, grčevite boli i užasnih vragova,

Ljubav nam se spustila krilima anđela.

Dani se proljepšali, zagrljeni žuborili.

U pravi moment sve se magično spojilo.

 

Spas u njenim njedrima pronalazim.

Dok čednim savršenim grudima prolazim

Jezdim usnama nemira, žuborom dodira.

I sve nam se nanovo savršeno poklopilo,

I nadam se nikad više neće niti prestati.

 

Budi i uvijek uz mene, nezasitno ostani.

Neka nas čarobna ljubav naopokon oporavi.

Možda sam već vrijeme za ljubav potrošio

Al za let sa tobom sam preporođen osvanuo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,10.03.2014 u 05:21

 

KLAPE SVIRAJTE

ĆEIF

U konobi snužden, suze ronim, čekam je.

A klapa tugu cijedi,bolove mi ublažava.

Zapjevajte onu, ne dirajte moju ljubav

Nek se tuga iz mene napokon razlije.

 

Noćas je posljednja noć što čekam je.

Noćas se događa il gubi ljubav jedina.

Sinoć mi je glas poslala, da je odlučila.

Pa neizvjesnost nagriza, sumnja razara.

 

Dal će se napokon pojaviti, moja postati.

Poslije toga više nema tuzi vraćanja.

Ona postaje zvijezda sreće mi  i vodilja.

Od tog dana sretnik najsretniji postajem.

 

Svaki dan tango požude u nama će putuje.

Bit će svakodnevno na požudnim usnama.

Prsten sam joj spremio, sebe ugravirao.

Dosta je, dosta je bilo tuge i čekanje.

 

Ajmo ća klape, serenade razvežite

U grudima svu tugu razgulite, ona dolazi.

Osmjeh na lice će da mi nanovo navrati.

Bit će to ljubav savršeno strasna i  posebna.

 

Jer predugo se rađala u našim grudima.

Predugo godina su nas okrutno razdvajali

Lažima i obmanama bolove nanosili.

Al smo sve izdržali, još snažnije zaljubili.

 

I večeras drage klape svirajte, slavite.

Nema više suza, ridanja i plakanja.

Ona je moja napokon vječnošću postala.

Večeras sve pjesme joj posvetite, ne cvilite.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,09.03.2014 u 18:09 minuta

 

Jelka duše

želim te za sebe 

Ljubavi žarka,

Nikad se nebrini,

srce što srce voli,

kad tad se sigurno,

samo magijom sjedini.

 

Nakon toga nastupa

čarobnjaka galaksija

u kojoj se najljepša ljubav

čudom neopisivim odvija.

 

I onda, samo zamisli,

da se to nama očigledno,

već dugim godinama,

savršeno događa.

 

Sav nemir i samoća

Kada nas tugom obuzmu

Samo naša pomisao

Samo naše maštanje

Samo savršena želja

Jednog za drugim

U trenu sve te tuge

U trenu sve te samoće

Čarolijom sreće oslobađa.

 

Jelka, bor naše duše

Nakićen iskrenom ljubavlju

Putove čekanja osvjetljava

I samo što se susret nije dogodio

Dugogodišnji san zajedništva

Napokon se i ostvario.

O bože trebam je

putovanje sa njom

dar je poseban.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09.03.2014 u 04:33 minuta

 

 

Moja jibica

šetnjica

Ima jedna,skrivena

Posebna, čarobna jibica

što svakog dana

sa dlana duše mi

koji stih, toplu riječ

sa usana ukrade mi.

 

Pa svako jutro,

svaki moment

rado nanovo svrati,

barem osmijeh

da mi udijeli,

i srećicu svoju

samnom da podijeli.

 

Jednom su je

u okrutnu mrežu

kao kaznom spetljali

mislili da će od mene

da je oduzmu.

 

Ali se varaju,

ona između igala

šalom se provlači

do srca nezasitno mi dovlači .

 

A ja presretan,

što svakog trena je

opet ugledam

na usnama njenim

svoje ime

nasmiješeno promatram.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08.03.2014 u 10:32 minuta

 

Zakinuta LJUBAV

molim oproštaj 

Tu sam, srca moga čudo jedno,

tu sam uvijek,svakog trena za tebe,

za sebe, za budućnost nepredvidivu.

 

Tu sam da se maštom uljuljkavamo,

srce i dušu toplim željama hranimo

i bezbolno nekako da pregrmimo

sve ove strahote što ispred nas

ogromnim zidovima i branama zaustavljaju.

 

Snaga onoga tajanstvnog u našim grudima

nikada neće olako  posustati il prestati

samo se malo više treba ljubav maskirati  

da se sa okolinom bojama sjedini

da se bol i krš u našim grudima ne otkrije

i nekima pod noge razlije.

 

Volim te i to nam kušnja je

iz kog razloga

možda jednog dana ćemo shvatiti.

 

Teško je bez tebe

i tvoju ljubav ne imati,

kazna je neumoljiva 

no mi je čuvamo i skrivamo

duboko samo nama znanu

u ranjenim grudima.

 

Sada bih te tako zgrabio

i vjetrom bez povratka

odnio i toliko izljubio.

 

Želim da ti potvrdim

koliko volim te

i koliko značiš mi.

 

A u očima

gromade suza zaglavile,

i one bi da mogu progovorile.

 

I onda se po tko zna koji put

pitanje uzrujano postavlja 

zašto samo kažnjeni

da se ljubav ne odobrava

il smo ipak sretnici

da je i na ovakav način imamo.

 

 

Vojim te,

vojim te mada cijelu noć

oka nisam sklopio,

toliko toga prevrtao,

što je u životu vrijednije

i što poduzeti da bude najbolje

za nas i našu ljubav

i da bude najpametnije

da se NIKOGA NE UVRIJEDI  

da nitko svoj dio kolača zapupštenim ne osjeti

a onda jednog dana sve će samo da se posloži

 

volio, volim i voljet ću i to nesmije da se zaboravi 

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,06.03.2014 u 20:10 minuta

 

DAL JE NORMALNO

hug stisnuti 

Dal je normalno,il je suludo,

Da u trenu suzama zaronim

Da ih u grudima teško zasutavim.

A guši me, guši nešto nezaustavljivo.

 

Dal je sve to normalno, pa me rastura

Da me sve u paramparčad raskida

Samo kad pomislim, da je dodirnem

Jer nema je, praznina samoću mi poslala.

 

Nema je,da me savršeno posesivno zagrli

Onako kako zna oko vrata da mi se objesi

Onako kako samo njene usne topljene tepaju

Onako kako samo njeno tijelo zna da se uvija

sve vatre vulkane rasplamsaju, zavladaju.

 

Dal je normalno da je svakog trena prizivam

Da je želim i ne želim nikada da napuštam

Dal je sve to normalno, jer nemam je

Nije moja, meni ne pripada, u suzama zaspe

Jutrom se ucviljena probudi, jer sve to osjetim.

 

Dal je normalno da nešto što definitivno moje je,

Meni ne pripada,tamo daleko negdje propada.

Znam da propada, jer ljubav moju ne dobija

Samo je lažljiva mašta trenutcima prehranjuje.

 

Dal je to sve normalno, i dal je pravedno

Zašto je zabranjeno suludo iskreno voljeti

I tu ljubav potpuno savršenu dijeliti

Al očigledno, nadam se na kratko vrijeme

Ta udaljenost će da nas ubija, i otima.

 

Tako bolno će nas sve lažima prehranjivati

Dok se susret ne dogodi, u naručju mi osvane

Mojom vječnom se preko praga uplakanu prenese

I na postelju strasti napokon požudno položi

I onda sve propušteno napokon zakinuto nadoknadi.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,06.03.2014 u 10:45 minuta

Kad bih mogao

 welcome

Kad bih mogao, samo muvicu

u njene dvore da zavirim, 

kroz njene prozore glavom da provirim 

da je onako mokre kose

savršenu, nasmijanu ugledam.

 

U tigra bih se krvavih očiju pretvorio

sve vatre i vulkane bih iz sebe ispustio

neka sve bukne, neka se sve razgori 

Što se godinama samoćom gnjezdilo u meni.

 

Kad bih samo mrvicu mogao,

eto jedan trenutak da se prišunjam

da joj miris kose kroz zavjesu osjetim

da me opet svojom pojavom

kao nekada nanovo zarobi.

 

Neznam, neznam što bih sve učinio,

kakve žrtve bih podnio

samo da trenutkom moja je,

samo onako kroz zagrljaj.

 

Tko zna kako bi ona reagirala

Kad bi zaljubljeni glasić začula

Serenade što njoj su pisane.

Njene čarobne suze bi padale

Znam koliko volim me,

ogledalo moje duse je

 

Tko zna što bi se tada desilo,

dal bih kontrolu imao

možda bih je oteo, ukrao, zarobio

u sebe ugravirao

ako sada dok je daleko

ovako u trenu izludim.

 

Kako mogu da svoje poteze predvidim

ako mi zagrljaja dopadne, ako me poljubi

stisne se onako kao košuta uz mene

o Bože daj mi sabura, smirenosti i pameti.

Da ne izludim dok je dočekam

Preko praga sreće i ljubavi prebacim

Svojom ljubavlju vječnom doživim

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,03.03.2014 u 21:03 minuta

SA TOBOM

šetnjica

 

Kada znam

i kada osjećam,

kada sam potpuno

više nego siguran,

kako me po vratu miluješ,

tišinom usana uspavljuješ

tepaš da se ne brinem,

da na koji trenutak

mrvicu sna uštinem.

 

A i tamo me raširenih ruku sačekuješ,

toliko toga savršenog poklanjaš

da nisam svjestan

što je java

a što se u snu događalo.

 

Volim te, volim te muvice

kako god da mi se događaš

kako mi svaki slobodni trenutak

svojom magičnom pojavom otimaš 

savršeno presretni osmijeh

na licu zadržavaš.

 

Vojim te muvice,

zar ne shvataš

kako najljepše vrline čovjeka

u meni čudotvorno izražavaš.

 

Sve što radim i napravim

zahvaljujuć tvojim mislima

i prisustvu uz pjesmu

sa lakoćom završim

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,03.03.2014 u 14:14 minuta

 

 

SAVRŠENA SAMOĆA

slušalice

Kad sam najviše zauzet

glavu ne mogu da podignem

Jedva čekajuć samoća da preuzme.

Tako je u svemu čarobna.

 

Zarumeni se stidom u njenim očima

Rezbarim na savršenim rosnim usnama

Predivno imam je i magično osjećam

Savršena samoća me lažima obuzima.

 

Pa tako ušuškan prazninom samoće

Samotno se najbolje potpuno osjećam

Jer ljubav svoju u njedrima doživljavam.

Stalno, svaki tren uz mene se prisloni

Toliko toga tišinom blaženim dodirima zaokruži.

 

I sve ću izdržati

Sva iskušenja pregrmiti

Sve podvale laži i obmane ignorirati

Jer znam da se iskreno volimo

Jedno za drugim neiscrpno žudimo

I to je najjača karika našeg samotnog maštanja.

 

A jednog dana, možda već idućeg stoljeća

Ljubav naša se bude spojila.

I sada , ništa mi ne treba,

neka me drugi ne ometaju,

Samo njoj svu ljubav poklanjam

Od sviju se planirano izoliram

Na neki način samoćom se kažnjavam

 

Al jednostavno tada se najbolje osjećam

Tako jasno joj usne nagrizam, oči svijetle joj

Tako me grli strasno i požudno

Da to na momente nije normalno.

 

Čekat ću ma koliko god zatreba

Da mi se njena ljubav opet dogodi

Da me čvrsto, a nježno vječno zagrli

I svakog jutra ljubeć nasmiješena probudi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 03.03.2014 u 08:16 minuta

Život, čudan i nepredvidljiv.

ilja 5 

Život, čudan i nepredvidljiv.

Nikad mu neznaš korake.

Što će iznenadno da poduzme.

kako tišinom da se oglasi.

 

Kad smo u nešto najsigurniji

Ono se sve izjalovi, poremeti.

Kad pored očiju najvrijednije

blago ne vidimo i gubimo

Kada slijepi pored očiju hodamo.

 

Mada je osoba života nam

pored nas godinama hodala

Svu svoju savršenu ljubav

neiscrpno strastveno nudila.

 

A mi u tamo nešto imaginarno,

nedodirljivo se zaljubili

Pamet  prejeftino prodali,

bijelu zastavu podigli.

 

I kada ta ljubav otupi,

na neki način se zaledi

Onda osjetimo da se odjednom

osoba neprimjetno ohladila i udaljila.

 

Sami krivi smo, to teško si priznamo.

što se tamo krv zaledila u žilama

a toliko godina uz sebe je imali,

ispred sebe iz ruku ispuštali.

 

Toliko nam se iskreno

potpuno savršena nudila

kao najvrijedniji biser

najača ljubavna zvijezda  svemira.

 

No očigledno kasno je

Nešto drugo srce joj je ukralo

Da bi nas okrutno kaznilo

Kao krpu odbačenu o pod mlatnulo.

 

Kasno je, posljednju šansu smo izgubili

Na oštricu sudbine sudbinu rasjekli

Krvarimo, nema nam pomoći

Ona se više nikada neće vratiti.

 

Dok se jednom ne smrkne

Očigledno drugom se ne svane.

Opet i po tko zna koji put

Potvrđuju se stare izreke i pravila.

Zašto se okrutno na nama prelomila

Često i bolno se kroz suze pitamo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 02.03.2013 u 11:18 minuta

ZAMAGLJENA CIGANKA

Čupka

Gutam te snovima

kao zamagljenu ciganku,

ali jednog dana

koji će biti valjda

najsretniji moment

novog početka življenja.

 

Neznam kako ću da proslavim,

neznam jednostavno

koliku i kako

tu sreću

taj osjećaj da objasnim.

 

Pa sebi kažem šuti,

ništa ne zamišljaj,

pusti sudbinu

neka sve

kao i do sada

po svome poslaže.

 

Sad je vrijeme poklada

Znam da rado

Skoro svaki put

Voliš da budeš

Moja vatrena ciganka.

 

Pa te kroz maglu

Svojom zamišljam

Na usnama ti odsjedam

I te momente ne napupštam

Nikako ne zaboravljam

 

Vojim te i obožavam,

to je barem sigurno

tako kažnjen

samoću nasmješen

olako izdržavam.

 

Jer imam snage i moći

u sebi da te

na svoj posesivno

požudnički način

dozovem pa se na sve načine

tvojim podaničkim dodirima

nasmiješen dodvoravam.

 

I to mi je ZA SADA

savim dovoljno ,

barem sam ovu

sivu tvar u glavu

na tu gnusnu laž

prevarantski ubijedio.

 

Jer očigledno je

da te previše

i neobjašnjivo

svojom prisvajam,

i srce i dušu ubjeđujem

da V O J I M    T E.

 

Valjda je to

Sasvim i sigurno dovoljno

Dok ne pristigneš

I moja napokon

U zagrljaju postaneš.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 02.03.2014 u 09:03 minuta