Neće san na oči, 3 sata potrebno da se naspavam,
kao mačka oko vruće kaše obigravam
da je osjetim i nikada baš nikad ne zaboravim.
Kako volim da je iznenadim, na srce se priljepim.
Kad se najmanje nada da je stihovima posjetim
Da u snove joj uskačem, trenom sreće rasplačem.
Da me na usnama ispucalim tako slasno osjeti
Da ne može 14 uvala nemirnog mora da je ohladi.
A žar usana,vulkanskog porijekla , od dugog čekanja.
Naprsnule strasti karike,vrtlozi neobjašnjivih pokreta.
Daju melodiju vječnosti, vrijednost svakog čekanja.
Koji sretnik stanuje u meni, ona mu se podarila.
Pa u nekom čudnom eteru boravim, rajska vrata otvaram.
Njenim usnama putujem, novi smisao života doživljavam.
A niti sjećanja još uvijek se kao jeza provlače, da podsjete.
Još uvijek u zanosu je osjećam, kao da još samnom, tamo je.
Kako volim da je iznenadim, kao lahor na grudima probudim
Kao da se nebeski svod iznad glava osmijehom podario.
Sreću u dušu i srce besprijekorno izobiljem nemira salio.
A kapljice sjećanja kao pljusak navalile, da ne zaboravim.
Da ne zaboravim da u srcu joj nezaboravno boravim.
Lovorov vijenac na ogradi našeg susreta podsjeća
Bijaše , bit će i jeste najveće ljubav srcu doživljena.
Izobiljem strastvenih dodira, nježnosti i davanja.
Pa onda zaželim da je po tko zna koji put iznenadim.
Uzdasima, kao svjetlosno pražnjenje, srce joj uštinem.
Pa trenom uzavrela povlači, na mlin svu strast dovlači.
Granice svih čarolija su davno nestale, zajedno ludimo.
Djevičanstva ključ na mojim usnama ostaše, da uzdiše.
Zaneseni, drhtajima važemo nemire, da se stope požude.
Tonemo nesvjesni beskonačne savršene uzavrele ljubavi.
Krik,vrisak, uzdah, stisak, nokti , tragovi slatkog sjećanja.
A galaksija, meteor samo za taj tren poslala, ovjekovječila.
Neka se zna kad moja je postala, nenadnošću sve ponudila.
I sada, rado skočim da je iznenadim, na grudima probudim.
Moja je, biće svog smisla postojanja… suvereno je postala.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.03.2014 u jutro 02:35 minuta
toni"s poetry 