Na tanak led ovisnosti nasjeo

Na tanak led ovisnosti nasjeo

Marselj,23.01.2023

Zbog njenih vraški vrelih usana

Duša me baš tako olako izdala.

Za njom ludi, noćima tiho satire

A srce na tanane očiglednoumire.

Bože kako suludo zavoljeh je.

Takvu strast od nje sam dobio

Na tanak led ovisnosti nasjeo

A tek nedavno  to sam shvatio.

Svaka pomisao na nju izluđuje

Zjenice se trenom nemirom rašire.

Suze iz očiju skoro da naviru

Pa vriskom u grudima prodiru.

Na meni su promjenu primjetili

Istog trena ljubav su skužili

Većinom u svemu me razumjeli

I sve lude poteze su mi odobravali.

Dal da te zaboravim il opet i opet silno poželim

Dal da te zaboravim il opet i opet silno poželim

Erlangen,18.01.2023

Za tvojim sam imenom posesivno ludio,

na usnama tvojim ko opijen strasno uživao.

Nema trenutka kada te nisam luđački poželio.

Bila si simbol slatkog nemira, začararanog uspjeha.

Odraz sreće mi u nasmijanim suznim očima

Ushićenost tvojom ljubavlju među zvijezdama.

A sada, sve mrzim što na tebe užasno podsijeća.

Visiš na reklamama upornih uglova ulica.

Nekako pokušavam zauvijek da te zaboravim.

Da te više nikada trenutak ne poželim.

No ta borba sa sobom užasno teška je.

Jer srce baš jednostavno neda od sebe te.

Imah pravvih silne duge neke planove.

No na kraju sve  baš olako izjalovi se.

Davaše mi silne savjete, da sve brzo proći će.

No taj plan kod mene baš i ne uspoijeva.

Po tim njihovim verzijama ništa se ne odvija.

Tvoja slika, ime, osmijeh uporno prate me

prosto si ženo nezaboravna postala

neodvojivi dio moga ranjivog bića postala.

Previše tragova tvoje strasti usnana I požujde

Stoji u ovoj ludoj glavi I ranjenim grudima.

Jer žeđ da opet I opet imam te je neutaživa.

Prosto si nezaboravna neizbrisiva postala.

I predugo ova odluka užasno muči me

Dal da zauvijek nekako  zaboravim te

A onda opet prebrzo gladno poželim te

Ti nemaš pojma koje trpim kažnjavanje.

A ovaj posljednji božić u meni tugom se prelama

A ovaj posljednji božić u meni tugom se prelama

London, Craydon,08.01.2023

Moj grijeh si, u glavi mi uporno  odzvanjaš

U srcu tragove neizbrisive slatke ostavljaš.

Tragoove ti nevidljive uvijek prepoznajem

Od tebe vjeruj mi trena više ne odustajem.

Rado samnom bi na daleko uvijek krenula

U sebi si previše mojih uspomena skrivala.

A božić nam u grudima sjećanja odzvanja

Uvijek si me punim srcem ljibilea i željela.

A posljednji božić bez tebe ljubavi prolazi

Srce ucviljeno nemože nikako da ti odoli.

Suze se nakupile sjećanjem dragim prepunile

Fališ mi dal, isto osjećaš i ti, kako smo se voljeli.

Kolače si pred božić uvijek nasmijana spremala

Mene do kasno u noć onako željna tiho čekala.

I onda mi ljubav strasnu divlju satima pružala.

Nikada nikoga nisam tako divlje posesivno ljubio.

A ovaj posljednji božić u meni tugom se prelama

Boli me, teško iz mene da bi uskoro eto nestala.

Još uvijek u meni zvona strasti i požude odzvanjaju

Na tebe i našu divlju ljubav uporno podsijećaju.