U nasoj oazi smo se skrivali i samo nocima vidjali.

Jednostavnood prvoga poljupca u oblake sam je dizao.

Moram priznati umjelaje I te kakome strastvenovoljeti

to iskrene osjecaje nije mogla skrivati a niti ih glumiti.

Bila mi je najsladja basta izobilja koja dusu preotima.

U njenom drustvu sam cvijetao,proljetne boje mijenjao

oci na vrh glave sam imao svi su me nekako promatrali

ogromnu srecu u mojim ocimasu vidjeli to su priznali.

A bas senisamniti trudio niti razloga imao da stidim se.

pa sto ako sam lud za njom i ako ludjacki posesivno volim je.

Ona je to beskrajno bas zasluzila, jer mi je ljubav podarila.

Vise od mene je voljela tako neka carolija iz nje je izbijala.

Prosto je bilo ne moguce da se ta ljubav nebi uzvracala.

Kadbi joj senjski vjetrovi one divlje cuperke spetljali

tako radobih je posjeo jedan po jedan cesljao, ljubio

a ona lopuza nije se bunila u svemu je do bola uzivala..

U toj nasoj oazi smo se skrivali i samo nocima vidjali.

Kao da je zaklon od straha na grudima mi uvijek trazila

tako bi se cesto u daljinu sutke zabuljila a mene onakoceskala.

Kose su joj tako upaljivo mirisale, na kadulju podsjecale.

Vjerojatno ,jer smo u zaledju uvijek ljubav vodili.

Izmedju grmova kadulje bi se vjesto od pogleda skrivali.

Glad za ljubavlju i njeznoscu oboje smo beskrajno imali

I dok bi jedno drugom tepali tako smo u tome uzivali

poljupci se ne mogu jednostavno opisati nego dozivjeti.

Takve usne I tu vatru sto ih prozima,bez daha vas ostavlja.

A lezati na njenim grudima slusati srce sto nemirom udara

u vama se probudi ona zelja glad za strascu ne utaziva.

I onda se opet zavalite doposljednjeg atoma snage imate.

U nekodoba noci se trznemo iscrpljeni valjda nekako zaspemo.

A vrat se iskrivio, stijeni I nisu bile nesto bas mekanije.

Al tako voljeh strasno posesivnogladnodai bas mam je.

A i nije se bunila jos i jos bi prozdrljivica strasti trazila.

I kako, da se sve to tako olako zaboravi, u zaborav zaturi

I ako je nemam,obozavam na svoj nacin da je prizivam

opet je gladnoljubim tepam mazim I usne dodirivam

al mi je najteze kad se iz te zablude usamljen probudim.

hocu da poludim da sve oko sebe tim trenutcima razbijem

ali brzo nakon toga samo smijem se,na sto je sve ispalo

tako bi bilolijepo da je se barem trenutkom dodira ostvarilo.

A eto vidis nju mi je daleko bas odaleko u Australiju poslalo.

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno, 27.08.2020

20 dugih godina sam cekao,godine brojao

Valovima daleke Australije zivot te odnese

20 dugih godina sam snuzden tuzan cekao

da bih godine u nazad napokon krenuti brojao

sada sve manje i blize godina sam do tebe.

Jos malo da brojim pa prelazim na mjesece.

..

A dani kada preostanu sati dugi me cekaju

na prozoru cu da te nestrpljivo iscekujem

tvome dolasku napokon da se nemirno radujem

Sama pomisao na tebe uvijek srce mi uznemiri.

A skoro sam tebe sramotno u sjecanjima zagubio

tih 20 godina sam moram priznati jedva izdrzao

iz skrinje sam slike dovlacio pisma ridajuc citao

u celofanu ljubavi sam te dobro znas vjerno cuvao.

Nocima slog po slog pisma ona mirisljiva gutao

onako sjetno kovertu uz grudi bih uplakan stiskao

na tebe na nas kao nekad opet gladno pomisljao

a onda bi me tama samoce hladnocom probudila .

Soba prazna u svim zidovima tuga preostala

boze,znas li koje smo mi prokockali sve prilike

a sada ne znam koji put il staza vodi do tebe.

Barem svjetlo upali mi, svjetionike pokazi mi.

Kad bih znao il se sjecao koliko sam hodao nocima

a pred jutro stopalo bi bilo prepuno od setnje plikova

sebi bih se cudio,dal sam izgleda pamcenje izgubio.

Samo onako kroz maglu se vrtilo sjecanje da trazih te.

Jos bih nesto dodao ,al sam sjecanje u smetovima zameo.

Snjegovi ga prekrili,sve se zaledilo, sliku o tebi izblijedilo.

Ali brzo ce proljece,vrati mi se barem polovno sjecanje ,

pronadjem ti tragove,i opet opet nastavljam ljubavi do tebe.

A 8 veljace, rodjendan prespavam namjerno ga izbjegavam

jer tada sam uzasno tuzan i bez tebe ne zelim da proslavljam

A kada dodje 08.08 sve svijece na prozoru kao zaludjen upalim

pola ulice na rivi Senja poslije ljetnje vrele ponoci osvijetlim.

Mladi zaljubjeni zagrljeni setaju, ona sjecanja sa tobom vracaju

Tako sve nekako po sablonu nekom rotiram, vrijeme tiho ubijam

mjeseceve mjene plimom i osekom ispracam,pogled ne obaram

jer tako sam siguran, uskoro ,bas uskoro iz australije dolazis.

Za prosloscu se vise ne osvrcem,buducnosti sa tobom se radujem

jer ako se u nazad okrenem istog trena se kao beba nekako rasplacem

ovako dane u nazad odbrojavam sebi tu komociju dozvoljavam

mozda drugima bas i normalan posljednjih godina ne izgledam.

Dok drugima dani sto dolaze prazninu neizvjesnosti donose

ocekivanja su im blijeda bas nekako kao kopirano sumorna

ideje su im isprazne, jer kao meni sretniku ne vode do tebe

kod mene je totalno drugacije, najljepse najdraze usne mi dolaze.

A godine u nazad se ubrzano se brojcano vidno smanjuju,

osjecam krvotok mi iz korjena ludjacki divno podmladjuju

I da me pitaju dal je svo to cekanje tebe ljubavi vrijedilo

kako da im objasnim kako u tu savrsenu ljubav da ubijedim.

Jer oni nikada kao ja tako nisu niti blizuvjerojatno voljeli

nikada niti blizu ljubav strast i pozudu tvoju nisu okusili.

U vrtlogu neseg bivanja jednostavno nikada nisu zalutali

I bilo bi to uzaludno bacanje vremena da bi me rulja shvatila.

Kako se do tvoga dolaska mjeseci primicu, stihovi naviru

ponovo onaj zar u grudima ludjacki posesivno raspaljuju

Zar u ocima se vratio, pogled mi se tako jasno razbistrio

boze samo da dodjes kako te budem gladno posesivno ljubio.

I cujem na pragu vrata kucanje,samo ti si znala tako kucati

nikada zvonom nisi htjela svoj krhki korak najavljivati

tresem se,plasim se vrata otvoriti, dal cu te sad prepoznati.

Jer pamtim te onako meni bas savrsenu prije 40 godina.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,27.08.2020 u 04:13

Da su drugi moje traume dozivjeli

Kad bi samo znali samo mrvu dozivjeli

kakvi su problemi u zivotu me pratili

da su njima kao meni hladno srce slomili

cisto sumnjam da bi sve to prezivjeli.

A kako sam ja sve to uspio kako prezivio.

A ne ja nikada nisam nju slucajno zamrzio

jos vise sam uporno na ljubav joj ukazivao

a odrice se moga imena ,nije nikad postojala.

Sve slike iz albuma je cujem hladno izbacila

da moze sva slova moga imena bi ukinula

da moze sto prije bi me iz srca izbacila.

Al tako to ne ide, u dusi krije se kajanje.

Al tvrdoglava ne zeli nikada slucajno priznati

da me je ludjacki posesivno stalno zeljela

da je samo na mojim grudima bezbrizno spavala

da nikada od nikoga toliku ljubav nije primala.

A volio bih je pitati al direktno u oci gledati

da vidim dal joj u ocima ima ljubavi taloga

da osjetim dal jos voli mene ili onog drugoga

to se odmah osjeti, jednostavno ne moze skrivati.

A kada sam ono nekako slucajno u njen stan usao

ogromnu promjenu sam primjetio,sve izmjenila

moja slika kraj TV-a je nestala,nisam vido soljice

sve moje poklonjene jastuke je negdje zabacila.

Nije jasno mi zasto zbog cega je sve to ucinila

dal se sramoti sto smo se imali mozda i voljeli

jer sada cesto posumnjam mozda je sve glumila

zar moze u tako kratkom vremenu da sve zaboravlja.

Nisam vise na njenim usnama,ne voli me nije priznala

jos uvijek na dvije stolice cvrsto se drzala, pametna

ako na jednoj strani izvisi uvijek drugoj moze da navrati.

Koju suzu odglumljenu olako mozeda proda i ispusti.

..

Muskarci su slabi, uvijek ista prica moze da se podvali

izgleda ponavlja se ono pravilo kada osjeti da je voljena

kao da joj nekako sva ta prica i bajka postane dosadna.

Ona bi nesto novo,ona bi krv na novo ludjacki probudila.

I onda kazem si,covjece sa zenom rezervu moras imati

nikad za niikad srce do kraja nemoj otvoriti ili pokloniti

jer nikada neznas sto ce se sa njom kasnije dogadjati

tko ce joj odjednom interesantniji vise od tebe postati.

Raja mi kaze da me skoro nikada vise i ne spominje.

I ako to uradi ,jedva kroz zube ime mi procijedi

I temu na drugu stranu okrene, ne zelec da me spomene.

A treba me,ocajno treba me,kada nocu pijana vrati se.

Tko zna sakim je noc provela,kome li se pijana predala.

A ja vrata uvijek joj otvorim sve joj iskreno oprostim .

u dusu i srce pokusam da uskocim sto pati je da otklonim.

Al mi nista ne otkriva, znam nesto je muci duboko u grudima.

voli me, a nevoli to da prizna… nosi neki teret u grudima.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 26.08.2020

Znas li ti…koliko je prastanja u meni… nepojmljivo

Toliko sam tobom popunjem divno se osjecam

vani snjeg mecava nema veze u sebi te prikrivam

Smijem se od srece skacem u guzicu se udaram

zar je moguce tvoju ljubav na daleko da dobijam.

Onda me uhvati sjeta nemam te sav se raspadam

tuga me savlada suze nemas pojma teske navale

kao da tone bola na srce mi nekom tezinom natovare

jedva disem bol na jedvite jade ridajuc izdrzavam.

Onda si pricam kao da ti sve oprastam I zaboravljam

na bradu se naslanjam, u prozor zeljno pogledavam

kao da si tu na kapiju nasu trceci vristeci ulazis

srce zatreperi mi, boze koliko te trebam ljubavi.

I onda se nakon toga uzasno usamljen osijecam

kako uvijek na tu naivnu nadu i zabludu nasjedam

odgovore od tebe da trazim vise i ne pomisljam.

Da mi srce pukne od boli vise si ne dozvoljavam.

Umoran sam,a uporno tjesim se da izdrzim godine

vjerujem svim tvojim obecanjima sto si ih davala

Mada se vise i ne znam koliko godina nisi javila.

Al nada u meni nikada za nikada za nas nije umrla.

A znas li ti koliko je prastanja u meni, nepojmljivo

koliko bi ovo tijelo dusa i srce sve za tebe izdrzalo.

Nema na koji put za tebe i nasu ljubav nebi krenulo

kazu samo istinski zaljubljeno srce to bi savladalo.

I ovako sam previse zivota na nasu ljubav ulozio

toliko opklada da ces se vratiti davno sam platio.

A srce me nikada nije izdalo ono mi je govorilo

vjeruj joj ima razloga nebi te onako iskreno ljubila.

U stvari ti osjecaji ta sjecanja nose i nocima vode me

uporno pored svijece pisam ti nagomilane stihove

Jeste da vecinu stihova brdo cvilecih suza poprati

ali vjeruj mi jedino tako svu samocu mogu izdrzati.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 26.08.2020

Trazim te ugusi me sjecanje

I danas i jutros i jucer od kad si onog dana otisla

trazim te jer poruku vec odavno nisi mi poslala

da me sada ugledas mozda bi se i ipak prepala

sto je i kakva je oronula osoba nakon tebe ostala.

A u ogledalu dok gledam nekako zgusnule obrve

a usne otanjile oko zuba kao da se nekako izgubile.

Falis im one bi opet tebe i samo tebe strasno ljubile.

I onda kazem si gorcina muci te jer jadnice nemas je.

Ne mogu da te pronadjem, niti tragove da ti otkrijem

prste lomim nokte nagrizam u panicara se pretvaram.

Jastuk sam odavno u snovima rascupao tebe trazio

Sjecanja sam cijedio nebi li nesto o tebi pronasao.

Sada danonocno pisem stihove, tamo cesce vidjam te

Tebi citam recitacije, glasgrublji nekako koristim

zelim na sve moguce nacine da te nekako odusevim

da ako poslusas slucajno ipak nekako trenom javis.

Znam da je previse daleko do proklete australije

a isto tako znam da nemam prava da teuznemiravam

ali molim te oprosti mi u stihovima o tebi uzivam.

Ne brini ime ti nikada necu otkriti, tajnu cu cuvati.

A ti jednoga dana ako me se pozelis,mozes vrata

tvojim divnim nezaboravnim osmijehom da otvoris.

Jedna iscrpljena dusa od nadanja uporno ceka te.

Kao tren su prosle sve ove uzasne godine bez tebe.

U Senj nikada vise ne idem toliko puta se zaklinjem

ali kad god me put u blizinu nase plaze uputio

ne mogu izdrzati, moram tesku suzu tamo pustiti.

Istog trena kao onda imam te,tepas mi VOLIM TE…

Ti nemas pojma nakon toga koje me uhvati ridanje

vristanje, cvilenje,razbacujem oko sebe kamenje

taj bijes sto nemam te moram na neki nacin iskaliti

moram oduska ovoj skrsenoj dusi barem tada dozvoliti.

I onda onako polomljen , razocaran,ubijen bezvoljan

jedva se koracima do vrha obale uzdisuc pokrenem

na motor zasjednem I gas do daske ljutito pritisnem.

I tako dok nase mjesto napustam suze ne zaustavljam.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 26.08.2020

Tek kad se sklonila…kao heroj im je falila

Ostrim jezikom i hrabroscu zena me odusevila

Svi je jako dobro znaju ime rado joj spominju

pa nije potrebno da bi se od mene ponavljalo

Tolika zenska snaga nepojmljiva u njenim grudima

umije i da se pretvara, a osmijehom bol duboko prikriva.

Bore slatke na ono carobno lice nabaci pa nakostrijesi

kao macka spremna kandze za rezervu pripremi.

A u dusi klizi, para jecanje, cijelim bicem joj prodire.

Jer jako bas jako pati kada bolove mora da sakrije.

Pokusava svijet oko sebe vedrom slikom da zadivi

ne zeli trenutka da im se pokori pa slabosti otkrije.

Ponosna senjska dusa je, bure su je godinama ostrile.

Rekli bi da je uvijek kao musko hrabro muda imala.

Da nikada od pravde nebi odstupila, makar krvarila

Cesto bi se od straha ukocila, koljena bi joj klecala

al bi uporno na svome pravcu pravde ponosno ostajala.

Na zalost cesto bi joj se taj pravedni stav o glavu obio.

A da ima moc svijet bi u vedre boje definitivno promijenila

nova cista ljudska pravila od prvoga dana bi propagirala

ona i njena obitelj primjer u svemu bi im postali

I kao da je lider rodjeni svi bi je kao slijepci pratili.

A nepravda je uzasno razdire, duboko u srce bol dopire

tim trenutcima najradje bi se negdje izgubila i sakrila

toliko puta bi digla ruke od svega odustala,al ne ide.

Tko bi tim ovcama oci otvarao, na stazu spasa uputio.

A njeni oklopi vremenom su popustali krvave rane otkrivali

zbog drugih je naivno krvarila za njih se uporno borila

a sada joj okrenu ledja i ne vracaju cak i ne zahvaljuju.

Kao jadna odbacena se osjecala jer nije eto nesto uspjela.

A uskoro kada iz njihovog vidokruga nestane,shvatit ce

koga su u gradu imali vitezovi bi joj se divili I klanjali

titulu borca ljudskih prava bi joj dodijelili, za njom plakali

izgleda u zivotu rulji tako je, bas ono pred ocima nevide.

Tek kad se od sviju sklonila…kao heroj im je falila

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,26.08.2020

A Juliju i Romea sa senjskih obala dijeli Australija

The Last Kiss of Romeo and Juliet is a painting by Francesco Hayez which was uploaded on January 9th, 2016

.

Cijeli grad bas bruji svi bi da saznaju

da senjskog Romea i Juliju upoznaju.

Al jadnici ne znaju da su prosle godine

od kada ta ljubav daljinom skriva se.

Na drugom kraju svijeta je zaglavila

da bi njega onako srozanog ostavila

bila je primorana da iz grada nestane

u to vrijeme voditi ljubav prije braka

bilo uzasna i ono velika sramota je.

Bijednici neznaju da ljubav obara sve granice

zbog njih su vodili svjetske duge teske ratove

zbog njih su glave padale,zelje se ispunjavale

zene su uvijek svijetom prikrivene vladale.

Eh kada bi mogli kazaljke godina vratiti

sunce na istu obalu zalijepiti da ne mice

a njih dvoje vise nikada da se ne razdvoje

dok se u granitni kip zagrljenih ne pretvore.

Bila bi to Senjska atrakcija, nepobitan dokaz

da je u Senjskoj uvali velika ljubav postojala

turisti bi hrlili, pored kipova zaljubljeni slikali

tko zna koliko u gradu gladnih bi novca zaradili.

Da se Jesenjih ustane pa Tin Ujevic da pristigne

o jednoj vjernoj ljubavi bi nastali posebni stihovi.

Mogle bi se praviti poznate radionice slikanja

I na taj nacin ta posebna ljubav bi prezivjela.

Nebi Senj postao samo grad strasila i maskara

bila bi to stanica zaljubljenih dusa i okupljanja.

TV ljubavne serije po uvalama bi se snimale

inspiraciju tko zna kojim piscima darovale.

Grad bi napokon cijelom godinom bas zivio

toliko zaljubljenih mastarskih dusa bi pridobio

gitare bi na obalama svirali, zaljubljeni grlili

jedan brend jedan imidz o vjernoj ljubavi stvorili.

..

A Juliju i Romea sa senjskih obala,dijeli Australija

tamo je ona tamo prisilno ostala I nikada prezalila

oboje sjetni propadaju,oboje uzalud se prizeljkivaju

u ovome zivotu da razdvojeni budu izdrzati moraju.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,26.08.2020

Kuda vode igre njezine

Kako bez kise bas nista ne ozivljava

dusa mi prazna bez njenih vrelih usana

kada bi ih na trenutak te usne bar imao

zivot u meni bi mladoscu divljom buknuo.

A ona bas i ne prilazi, niti blizu dolazi

samo kratke poruke tamo od nekud odasilje

da iskreno voli me i da ne moze bez mene

e sada recite kuda vode te igre njezine.

Samo znam kada sretna je bolje mi je

za sebe ne brinem nju zelim da radujem

Dok je ona na plazi i salje mi divne poruke

ja u vinogradu kidam izrasle korove.

Zivot je odnio u pustinju daleke Australije

kaze tamo uzasno tesko je, ljudi bore se

a ja zavrsio u sred vlaznoga Amsterdama

praznih tuznih ociju tatam ulicama grada.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,25.08.2020

Snage sam skupio napokon pitao

Onako kao ne zainteresiran

vec podugo tiho pratim je.

Ima nesto vragolanski slatk

sto direktno utice na mene.

U detalje ne bih za sada isao,

al sam sebe na djelu pozude uhvatio.

Toliko toga bih je pitao

onako cijelim bicem je gutao.

I onda odjednom eto odlucim

da joj direktno u lice napisem.

Nista tim potezom ne gubim

samo iskreno osjecaje iskazujem.

A sada sto ce princeza odgovoriti

vjerojatno ce se samo nasmijati

il ce hladna ne zainteresirana

kao I do sada bez rijeci reagirati.

Snage sam skupio napokon pitao

Posto Vi gospodjo VALDISA

postavljate vecinom pitanja..

A koja bi bila meni nagrada

gledati plamen u vasim ocima,

Zuditi za poljupcem sto vrije

u vasim neobuzdanim grudima,

slusati kako onaj vjetar bruji

vasim rusim nemirnim kosama

Boze mili sve to mogu sve mogu

u mastama, samo pustim mastama

a ona lija lisica, ipak bi odgovorila

ali barem jos na neko vrijeme

na uzdi me bude do kraja drzala …

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,25.08.2020

Sav preostali zivot izgubljenoj ljubavi je posvetio.

Nekako sto je stariji postaje bas pekmezaviji

dal u njemu uopce vise muskarac neki postoji

samo cmizdri bivsu uporno dosadno spominje

nikako druge da poslusa da je napokon zaboravi.

Dal je zrno muskarca u njemu ikako ostalo

zar je moguce da ga je rastankom tako srozalo.

Uvijek je u njenoj sjeni nekako se jadnik skrivao

kao potrcko za suknju stalno je vukao i tepao.

Ljubavi ono ljubavi ovo,svi mu se redovno smijali

al nikada nisu mogli ljubav u njemu da ugase

prosto je nemoguce koliko ludjacki voli je.

A ona hladna vec godinama se nikako ne javlja .

Ali jos uvijek se sredjuje, kaze da je opet ocekuje

a ona stalno iste lazi mu prosipa i njime manipulira.

Pisma svakoga dana redovno u sanducic ubacuje

a postar ono bas rijetko na njegovu adresu pristigne.

Vec su ga poceli sazaljevati, da jadnik je o njemu pricati

a on ponosan, u tu ljubav kao klinac nepopustljivo vjeruje

pravda je, ona trenutno poslom zauzeta je, ali stici ce.

Pod vjedjama bore sve krupnije,a lice se vidno sasusilo.

Nitko nemoze da mu dokaze da sa tom vezom gotovo je

A on jos uvijek pise joj stihove, portrete slaze na tavanu

vec je dvije sobe slikama popunio,toliko je covjek volio.

Nocima on uopce ne spava, pise pod svijecom nadanja.

A nekad to bijase momak iz ulice koji je za deset vrijedio

nema koje zene u prolazu nije olako svojim likom plijenio

ali nikad za nikad svoju ljubav nije nedaj boze iznevjerio.

O njemu su mnoge sanjale redovno mu se nabacivale.

No nikada niti blizu nisu uspjevale, cak ga pederom prozvale

A on hladan, sa onim tuznim pogledom tisinom bi obarao

nikada nije na pitanja odgovarao,samo bi se nasmijesio.

Toliko puta bez iti jedne rijeci olako bi sve traceve pobijedio.

Sijede kose bas lijepo stojemu ,i jos vise zene olako osvajaju

bore se naredale, ruke se nekako smezurale, glas mu otanjio.

Samo bi im tiho onako kroz zube dobacio,da samo nju sam volio.

Sav svoj preostali zivot toj izgubljenoj ljubavi je posvetio.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 25.08.2020

Ali godine od te ljubavi trunke nisu okrnjile…

Da ih zajedno opet vide.

sigurno bi ih osudjivali

Oboje su neke obitelji stvorili,

ali ono ipak,

Nikada jedno drugo

nisu u zivotu prezalili

ljubav neizmjerna duboko

u grudima je zuborila.

Posesivna pozudna zelja

nikada ih nije napustala.

I sada kada ih slucajno ugledaju

nista ne razumiju.

sa Romeom i Julijom ih usporedjuju

Boze kako tolike odurne godine

od te ljubavi trunke nisu okrnjile

kao da su tek jucer se rastali

ljubav su divnu iskrenu odrzali.

Za ruke zaljubljenicki drze se,

duge setnje morskim obalama provode.

izbjegavaju da se u javnosti pojavljuju,

jer ih u javnosti jadnici tracari osudjuju.

Jedino oni koji su iskreno zavoljeli

tu ljubav duboko u srcu su razumijeli

I neka su, i neka treba da vole se,

zivot proleti a srce uzasno prazno je.

Stalno i stalno uporno zeljno

na iste usne nemirno vraca se.

fali im dodir nemira kada srce proigra

a u ocima u mrklom mraku svijetiljka.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,25.08.2020

Ako ih vidite, sutke pored njih prodjite

Da se u vrijeme onih bozicnih dragih blagdana

dva pozudom rasturena bica napokon sastanu

uzajamno dugogodisnju samocu si ispricaju

bez iti jedne izgovorene rijeci oni se razumiju.

Suze neka sakupljaju, onako strasno priviju

rame za plakanje neka malo duze ostanu.

Nakon duge sutnje tihim uzdasima tepanja

tek onda mozda koja rijec bi se pojavila.

Stidljivo sa iskrenim suzama u ocima

reci volim te tiho bi njezno na uho izjavili

a usne sa usana treptaj nebi ipak pustali.

Zagrljaj ne popusta zelja je neumoljiva.

Kasnije bi neki strahovi i kajanje nastupilo

nestostvarno bezrazlozno se objasnjavalo

trositi vrijeme na te gluposti bilo bi suludo.

Al dzaba je okovi popuste, brdo suza navale

Treba ih razumjeti vec predugo razdvojeni vole se.

Ustaju, za ruke drzec se obalama Senja setaju

niti jednu priliku da iskoriste ne propustaju

stara mjesta, uvale, stijene I kadulje posjecuju.

Gdje se imali, uzajamno na vjecnost se zakleli

ali to nikada nebi iz kurtoazije izjavljivali

jednostavno to su iz sebe iskreno davali.

Jedno drugog iz srca trenutka nisu pustali.

Ali prokleta uzasna sudbina, silom ih razdvojila

nakon kratkih desetak presretnih ljetnih dana

kada su iskrenu neopisivu ljubav oboje otkrili

takvu bol i samocu kao bumerang ljubavi dobili.

I sada nakon silnih godina opet doslo do susreta

nema tu puno rijeci za izreci, ne moze da se govori

usne na usnama sve sto imaju sutec bas izgovaraju

uzdasi kroz suze toliko duboko dusom im paraju.

Treba ih na miru pustiti, nemoguce ih je promatrati

njihova tuga il sreca na vas bi se garant prenosila

mozda bi i vama iz proslosti nesto probudila

Jer iskrena ljubav je jedinstvena i ne izbrisiva.

Rekli bi da su sebicni samo jednoj srce su poklonili

time su najvecu srecu al na zalost i tugu upoznali

jer ih zivot bas i nije mazio pa eto silom razdvojio

al onu duboku iskrenu ljubav nikada nije ugasio.

Zato su taj susret za bozicne blagdane isplanirali

tako zajedno duze zagrljani skriveni budu ostali.

Usnama sa uplakanih lica potocima suze budu gutali

propusteno vrijeme razdvojenosti budu nadoknadjivali.

Sama pomisao da se to i nama dogadja jezom prozima

I mi smo nekada ludo ludjacki voljeli i strasno patili

I rado bi blagdane sa onom istom izgubljenom ljubavi

onako tisinom dodira, pogleda, uzdaha i tepanja proveli.

Pokusavajuci sve one bozicne blagdane i nove godine

sto smo propustali usamljeni bez srodnih dusa patili

kao da su sve te godine zalutale, bud zasto se prodale

I jako jako gorak okus u srcu i dusi zauvijek ostavile.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,25.08.2020

Zasto je tako uporna neumoljivo fatalna

Zasto su Senjske zene fatalne,pitam se

dal sam se samo ja tako uzasno opekao

zar sam jedini na svijetu ludo zavolio.

Na miru ne pusta prosto je neumoljiva.

….

Kao kad se kise sruce u one sulude bujice

tako ona nemirom gladnim obuzima me.

I onda me na uscu kao jadno siroce ispljune

pa na obali mora izbezumljen tuzan ostanem.

Onda me noc sa nesanicom tvrdoglavo dohvati

ne mogu misliti ne mogu iz glave je izbaciti

Objasnjenja odgovore potrazujem ne uspijem

sa srcem se sljubila nebi me trena napustila.

Sto je toliko posebno i jako u senjskim vjetrovima

dal to senjske zene energija vjetrova obuzima.

Kome se u srce zavuku reijetko da popustaju

ili postane njen il ih slomljena srca ostavljaju.

Eto ja srece nisam imao,ludjacki sam je zavolio

samo jedno suvise kratko ljeto na usnama proveo

A skoro da je protutnjalo mislim se pola stoljeca

u mojim je gladnim mislima crtezima stihovima.

Mada vise o njoj nista ne znam i gdje je zavrsila

jos uvije lik i osmijeh u mojim je uplakanim grudima

zasto nisam vise hrabrosti imao, zasto nisam klekao

sada bih kao najveci sretnik na svijetu postojao.

A gle me sada iz glave mi ne izlazi,kao fatalna rasturi

jos uvijek na ledjima imam njenih ogrebotina tragove

A usne pusto nocima zare me,sado mazo grizla me

divlja je bila onim vrelim ljetnim prekratkim nocima.

A meni je ovo ukletih rijeci ostalo, na nju da bi podsjecalo

Proklinjem senjske vjetrove, na njenoj strani uvijek su

znala je da me kontrolira,svaki dio srca da lopovski potkrada

I kao prosjedog starca punog tuznih uspomena i sada ubija.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,25.08.2020

Ona je posebna meni savrsena i ne zaboravljiva.

Kako iz zamke sjete izaci, srce spasiti.

Sve nekako molovi tuzno obuzimaju

uvijek na nju me preuporno podsjecaju

na miru trenutak srce mi ne ostavljaju

I svoju podlu igru na dusi mi eto igraju.

Pokusavam silom da ludjacki smijem se

da zapostavim tuzno preobilno sjecanje

ali ona uboga uporna srce hinjski mi rastura.

kao da jos uvijek tu je slika mi se pricinjava

Kazem si sviraj toni nesto veselo I durove

osmijeh na lice kao nekada vrati uporno

ali kako god sve to nekako nije uspjesno

Ona ipak ne zeli iz glave srca da nestane.

Kazem si hajde sada portrete bar nacrtaj

ali olovka uvijek zavre na njenim ocima

uvijek i uvijek uporno lik joj savrseni forsira

a ja bih novu facu da izbacim pa dozivam.

Ne ide pa ne ide, utkala se duboko u mene

paukove mreze bas ono za sve smijesne su

nju magle sunce kisa u meni obiljem stvaraju

jednostavno tvrdoglavo eto od mene ne odustaju.

Daj zenska glavo dosadna si na miru pusti me

cesto bih nocu pod svijecom u ogledalu se derao

ali ono bas niti trunke iz misli da odagnam je

ono bas baksuzno ne bih nikad trunke uspio.

Koza uzasno svrbi me, ona uzrok svraba je

Kao divlja bura uporno i bas prodorna je.

Zavrce sa svih strana udara ono neumoljiva.

Sve moje slabosti pod kontrolu je uzela.

Dodje mi da pred vrata joj ono ljut izletim

da je napadnem i bas svasta joj izgovorim

da vise ne misli na mene na miru da pusti me.

Al onda pitam se dal bih petlje za to imao.

Pred nju bih garant klekao za zrno ljubavi kamcio

sve sto sam reci mislio jednostavno bih odustao

I sve planove dugo pripremane u vodu bacio.

Kad na nju slab sam i ne mogu da je zaboravim.

I onda uzmem gitaru, olovka ispise baladu nemira

toliko suza se strovali vise ne znam iz kojih izvora

I tako moja svaka misija jednostavno tuzno zavrsava.

Ona je posebna meni savrsena i ne zaboravljiva.

Zasto mi je to trebalo, zasto sam u Senj na odmor isao.

Tetka je kriva sto me nakon faksa na more pozvala

ili je ipak sudbina svoje prste u svemu namjerno upetljala.

I sada godinama uzasno patim se da zaboravim usne najljepse.

….

Podizem glavu,na terasu izlazim,bljestavi Amsterdam govori

ako se ovdje od nje ne oporavis za tebe sanse ne postoje.

Sada sam na novoj holandskoj terapiji, jarani me doveli.

Ali evo i nakon jednog mjeseca ona od mene nije odlutala.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,25.08.2020 u 03:43

Morska princezo dalekošću prikrivena

 

Smisao života sve jači je i opsežniji,

Požudnost  savršenošću nemjerljiva

snaga nepregledna,ne prepoznatljiva ,

ljubav prema tebi tolikom strašću obuzima.

Svakom prolupalom mišlju na prosto lebdimo,

podivljalim riječima stihovima žuborimo.

To je da se susjedi ne sjete, ne primjete 

iz kojeg prozora duše dimovi strasti izlaze.

Krasnoća temelje duše podriva, snovima očarava

a i zabrinjava,da osjećaj magični ne nestane.

Da sve slike požude raspline, sva naša veza nestane.

Obostrana želja niti zrno popušta, to ne dozvoljava.

Kada hodamo ushićeni podignute glave ulicom

a kiša potocima lica bljescima srece zapljuskuje

znam da u svakoj kapljici nase srce stanuje

sa obiljem sreće i osmjeha dvoje zaljubljenih putuje.

Osmjehom nastavi da me noćima posjećivas

niti jedan trenutak iz duše da me izostavljaš

brišem tragove što u duši su zakopali temelje

da se dušmani naše sreće nebi slucajno dokopali.

Sve migoljim da na usnama što duže ostanem

Ljubav i strast prema tebi da još više uvirem.

Ne brini, čekam i čekaš me, dio smo sudbine.

Ostala je latica sa tvojim imenom da podsjeća.

U svakom dijeliću dana zagrljeni plovimo

u svemu jedno drugo pratimo i samo vidimo.

Tvoj lik osmijeha sa lica od radosti ne silazi

jer zračim iskrenom neprekidnom ljubavi.

….

Neka nas tako čitav život povezanošću održava

i Boga molim najbezbolnijim načinom da planira

rezervacija na leđima stoji da nepoželjne podsjeća

kandže upozoravaju teritorija nedavno obilježena.

Volim te ženo… morska princezo dalekošću prikrivena !!!!

Toni Ljubiša Božić, Amsterdam, 24.08.2020

Zbog mene si krenula

Eh kad bi me samo trenutak pozvala

da li svjesna si kakvog sretnika bi ucinila

jako dobro pamtim u cupavoj kosi ti

miris kadulje,opet zelim sto prije do tebe.

Zaboravi i kukanje dok trepnes nestanu

osmijeh na licu naguraju,sretnik sam

a ti ono iz daleka si krenula more napustila

da bi do Amsterdama zbog mene prispjela.

Pa u zagrljaj pohrlis,svo cekanje nadoknadis

cini mi se stoljecima uzasno dugim cekam te

pa ti usne zarobim propustenu strast da prehranim

koliko mi znacis I koliko te volim vristec ponovim.

A kisa neka pljusti neka se obrusi tada kamenje

iz zagrljaa te nepustam bez tebe ja propadam

plima i oseka dusom mi putuje dok cekah te

duse mi srozane obale jer uzasno dugo trebah te.

Zedan sam te ,praznina te skoro iz mene izbacila

susna godina bez tebe u srce se podlo uvaljivala

a sada kad si tu pa spavas smorena na ramenu

suze radosnice niz lice se sijevaju dusu olaksavaju.

Fali mi kroz kose kad prstima nemirrno mi prolazis,

fali mi kad onako u spavacici vrckavo dolazis

oaza si koja mrtve ozivljava,dusu srecom opija

vulkan si strasti neukrotljive euforije,trebam te.

Toliko si dugo putovala da bi na usne mi prispjela

I tebi je zagrljaj nakrcan strascu uzasno falio

a I ja sam previse godina na tebe usamljen cekao.

Niti sam ne zam koliko sam zivota na samocu potrosio.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 23.08.2020

U gradu je vise ne vidjaju ili od mene sve skrivaju

Kada bih sansu imao rulet zivota sa njom bih zavrtio,

nije bitno gdje ce da okrene kako da na kraju zavrsi

samo zelim svo vrijeme ovog zivota uz nju da potrosim.

Mlin na vodu nase ljubavi bih navratio sekundama uzivao.

….

Onda bi i kugla sretnu buducnost vidjela, bas usrecila

tako bi uspomene skupljali, u drugom zivotu se sijecali

ako bi srece bilo mozda se I tamo na novo zavoljeli.

Ima da je odmah zaprosim, ne mogu bez nje daodolim.

svo vrijeme beskraja jedno uz drugo budemo spojili

za ruke se kao ludjacki zaljubljeni neprestano vodili

ne zelim bez nje u ovom blatu samoce da propadam

usamljen svakog dana osjetim u starca se pretvaram.

sve bi se kad smo zajedno one tarot karte poslozile

toliko divnoga bi nam proricale, sve je u ljubavi

ali samo kada sam sanjom taj osjecaj u meni boravi.

Sve ove druge nisu niti blizu srce mi mrvice nacele.

Sjecanje na te prohujale zene kao prasina bi nestale

a nju cim okrenem se osjecam,vidim je,kao da prati me.

Tiho bih saptao,miris neodoljivi njene kose potkrao

srce i dsu od prvoga dana ako treba za nju bih polozio.

vidim seda klecim prosim njene ljubavi mrvice

zelim samo ona da voli me, tako u meni razdire

kosti me bole kad je ne osjecam, zivot iscjedjivam

a ona na senjskoj buri kao da krila dobije …izludi me.

U Senju je vise ne vidjaju ili od mene sve skrivaju

mozda je sretno udata, mozda i nije mene bas voljela

kao sto sam ocekivao kao sto sam obecanjima vjerovao.

Ali nema veze od te zene duboko u srcu nisam odustao.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,23.08.2020 u 12:25

Ispred restorana me cekala

Onako otvorim prozor jesenje lisce treptajima prolijece

vjetar im igru kao vjetrenjaca zavrce, odlutalo ovo ljeto je.

Naroguseni oblaci, kao ljutitog starca bi nekako odglumili

Plesovi listova onako u ritmu poludjelih vrtloga vjetrova.

Tako nesto zamisljam veceras prvi susret sa njom dozivljavam.

Ona je restoran izabrala,veceras bude nada se napokon blistala.

Aja bas o odjeci nesto I ne razmisljam, farmerke I majicu pripremam.

Vise me plasi kako nocas budem razgovor zapoceo, nije sve jedno mi.

….

U trenutku te neke panike nekakv znoj me probije,pa vratim se

na novo se tusiram sa sobom razgovaram, smiri se sto ti je

ali ta princeza vazna mi je, ne zelim na prvom sastanku da se obrukam.

Govor prvi nastup ispred nje uporno ponavljam pa rijeci zaboravljam.

Neki zamor i frka u glavi mi, nemir nesigurnosti mi beskrajno donosi

panika pjeni se, jeza kao da padaju snjegovi,boze zeno sto ucini mi.

nikad se tako panicno susreta nisam plasio, to bi za mene osmijeh postao

ali sa njom princezom stihova jednostavno panika je neumoljiva.

Horizont ispred sebe zamislim, na duboko disanje se usresredim

one uporne ceznje vec na pocetku zaustavim, na miru razmislim

kako da nastupim, dal da je u ruku kao pravi dzentlmen poljubim

I onda me iz stanja ledenica preuzme plamen vatre i vulkanskih udara.

smiri se smiri se, jaca strane mene dere se, duboko udahni dobro je.

I nekako se vratim na put smirenog razmisljanja, ona ceka me.

I oci otvorim zalazak sunca kroz pregrst oblaka na horizontu primjetim.

Tipicna jesenjska noc dolazi, pozutjele listove vjetrovima pronosi.

laganim korakom krenem tamo je ocekujem ne smijem da zakasnim

a ona ispred restorana na obali more pjenusavo promatra ne primjecuje

iza ledja joj prilazim da je ne preplasim, lopuza sa osmijehom se okrece.

Davno sam ti korak po hodu prepoznala mada te nisam upoznala.

kad sam osmijeh joj vidio tako lakse dan mi postao svega oslobodio

gutah ge bijase to primadona stihova,svaka rijec na mjestu stajala.

Mogu reci I ja sam se kontrolirao ali vise da prica nju sam pustio.

Toliko je pametna toliko stvari osmijehom i onim ocima me odmara.

Ne znam kako bih je opisao, sirena stihova prije svega je,vila je

morskog konjica onako sepureceg sebe sam nekako zamisljao

gdje sam gdje se nalazim onako uz nju lagano prilazim

predivan miris kose na vjetru joj osjetim hocu da izludim.

Noc senjska jesenja, svoju igru vjetrovima je pocela, prija mi

zrikavci se jos nisu usutili drustvo nam sa stijena pravili.

Svojom pjesmom stanje naseg upoznavanja zacinjavali

u daljini svjetionik kroz mrak bljestavilo bacao putove pokazivao.

..

Restoran nas je cekao, onako imah osjecaj samo za nas susret se spremao.

Na svakom stolu po dvije svijece su bljestile, romanticnu noc stvarale.

Ona se uporno vedro smijala, onako slucajno zaruku me povela.

Ljepsi dodir nikada nisam osjetio,tako me opustio u neki smiraj doveo.

Dal smo i sto smo jeli bas se i ne sjecam, samo sam je dok prica gutao

sebe nisam tako odusevljenog i oduzetog nikada niti blizu upoznao.

Odjednom sam iz sna se prenuo te probudio, obalom sa njom sam setao.

Za ruke smo se drzali i odjednom na njenim usnama smo jedrili.

Nemate pojma kako se to drazesno bice ljubi,vulkan iz nje izbija

njezno sam je uz sebe stisakao, ipak ona krhka je, boze kako zelim je.

Onako stisnuti na obali smo zasjeli kao da smo sto godina proveli

a more u svoje grotlo posljednje zrake mjeseca je gutalo, skoro svitalo.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 23.08.2020 u09:29

Suret dvije srodne opecene duse

Kada sam je prvi pu susreo,srodnu dusu sam bas osjetio.

U njenom pogledu pregrst slicnih uznemirenih sjecanja

kao da nas je u jedan bokal nemira strpala ova sudbina

u bokalu suza osmijeha gorcine sto oziljcima podsjecaju.

Na licima bore osmijeha sa borama tuge mrezu spredaju

svaka posebno zele svoju pricu da nestrpljivo ispricaju.

Nismo bas puno pricali, za pocetak treptajima uzdisali.

Nekako svatko je drugu stranu cekao da pricu zapocne.

I onda prva kao svaka hrabra zenska osoba zapocela je

sto voli cime se bavila kako je u ljubavi bas nesretna

stalno je neki idioti i teske budale uporno zapadnu

a slicnu srodnu dusu nikako da susretne eto nije uspijela.

Gledajuc me u oci nesto posebno u meni je osijecala

al iz prijasnjih losih iskustava oprezno je nastupala.

Lomljenje srca prepuno tuge nije joj vise potrebno

jos jedno tesko odronjavanje tko zna gdje bi zavrsilo.

Brzo je pricala nije se bas tim trenutcim kontrolirala

rekla je,ti strancu ti tajanstveni covjece, pocuj me.

Mene je tesko skuziti u cizmama zivota mi hodati.

Nekakav buckuris svega i svacega u meni se skupio.

Zivot me bas i nije mazio, toliko satire i tuge podario.

Da sam pisac tko zna koliko romana bih napisala

I tesko bas tesko da bih sto me sve snaslo dotakla.

Prosto ne znam od kuda bih krenula da bih se opisala.

Suze se u ocima nakupljale, nadiralo je slatko smijanje

a onda na drugu stranu obale tamo gdje pusta tuga je

suze druge boje se srucila,glas u grlu trenutkom zatajile

iskreno I mene je dotaklo, tako bih je cvrsto muski zagrlio.

Al plasih se kako bi reagirala, kako bi taj zagrljaj shvatila.

Onako mrsavica preslatkog oblika lica bas me je dojmila.

Kaze onako samo za svoju dusu napise nemirne stihove

tako kaze da dusa joj tim trenutcima inspiracije olaksa se.

Sto je duze pricala vise sam je zelio,usne sam joj gutao

al opet na uzici divljaka u sebi sam nekako zadrzavao.

Tu noc smo do kasno u pizeriji ostali price razmjenjivali

odvedoh je onako na odstojanju do njene stare kapije.

Zahvalila je na zajednickom raspredanju, hvla ti hvala ti.

Tako smo se pogledima pozeljnim posesivnim rastali

a oboje smo jedno drugo u zagrljaju strasnom zamisljali

ali nekako prosla iskustva oboje na uzici su drzala.

Krenuh kroz noc vrelu starim ulicema napucenog Senja

turisti se polupijani cerekali, neki od alkohola vristali

a ja preseretan srodnu dusu sam napokon susreo

nadam se, barem nadam se poljubiti je budem uspio.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,23.08.2020u 04:31

Uz skoro istopljenu debelu svijecu opet i opet zaspao je

Netko proslost gleda kroz silna ogledala

pa mu se stvori bezbroj laznih zabluda

umjesto oci da otvori pameti vidik dozvoli.

Da sve na svoje mjesto napokon zasjedne.

Da ih nikada vise osjecaj tuge ne zaposjedne.

Ali on, on je jadnik koji svoje slatke proslosti

ne zeli ili ne moze tako olako da se oslobodi.

Ljubav morskih kamenih obala u srce duboko usetala.

I mada silne godine prosle su sjecanja ne odustaju

stalno ga dodiruju, stare slike uporno li vracaju.

Njene usne ne blijede, njen osmijeh ga ne napusta

I nakon silnih godina jos uvijek tu ona je prisutna.

Suze su od zalosti sto nema je nekako presusile

ljutnja se isto tako u blijedom sjecanju rasprisila

on joj naravno vise ne zamjera, sa drugim je otisla

I bez obzira na sve u ranjenom srcu mu je opstala.

Slatka tisina vreba nocima,zalutaju slike senjskih obala

ono kada sunce zalazi,kao da jos uvijek usne joj osjeti.

I toga ne moze nikako mada se trudi da se oslobodi.

Pa mu nagrnu posesivni gladni stihovi i sve bi otkrili.

Po nekad se zapita kome oprostaj je u stvari potreban

da li njoj sto je naprasno bez rijeci sa drugim otisla

il je kriva ta senjska obala sto ga na njene usne dovela

il je sam kriv sto je taj ludjaki senjski vjetar zavolio.

Tko zna koliko godina odgovor uzalud bude trazio

uzalud se nadao da se napokon sve rijesi i razjasni

ali vise ne moze sebi da dozvoli da zivot uzalud potrosi.

Zavresna je bajka sto je tjedan trajala,pa nestala.

Istina silute jos po zidovima vrte se,provociraju sjecanje

pa mu se njen odraz pricini,koja rijetka suza proviri

pa se oklopi upornosti rastvore, opet i opet pozeli je.

Al cim svjetlo upali tisina sobe ga mrakom osvijetli.

Nema je , lopovski bi sve sjene nestale, samo svijece treperile

jer samo uz svijecu sebi je obecao ima da joj pise stihove.

Uz svijecu stalno je tu negdje prisutna, bas joj nemir osjeca.

Po nekad kao da glas joj zacuje, trzne se …iz sna probudi.

….

Uz skoro istopljenu debelu svijecu opet I opet zaspao je….

Jos jedna uzalud potrosena noc krvavih ociju ispracena je.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,23.08.2020 u 02:41

Nadam se da shvatiti ce mada kasno je kako netko jos voli je.

Nesto je u Senjskom zraku u tim carobnim divljim vjetrovima

sto duse prolaznika preotima, nemir slatki uporno razvaljiva.

a jos ako ih zensko srce i osmijeh opcini..tesko ono bas tesko

ta zena ta ljubav ne presusna da se ikada tako olako zaboravi…

Kada sam te prve vjetrove njenih usana u Senju otkrio

1980 tek mladic slucajno postao, srce strascu napunio

stihove negdje duboko u sebi otkrio,probudio,razludio

od tada traje borba rijecima koje teku divljim stihovima.

Kao da jos uvijek na usnama mi boravi, toliko nju osjetim

a ne znam gdje je sada, kako i sa kim je zivot zavrsila

da li se barem jednom u godini onog 08.08 nas sjetila

I bas nema veze sto se nikada vise nije javila zaboravila.

Ali eto zahvaljujuci njoj, bezimenoj, pisem gladne stihove

sve se nadajuc da ce jednoga dana mozda zbirku citati

mozda ce onaj svoj carobni osmijeh tamo prepoznati

nadam se da ce shvatiti mada mislim da suvise kasno je

kako netko moze ludo posesivno nakon godina da voli je.

I onda samo uzdahnem, te opsesivne misli silom prekinem

srce se nikako ne moze od nje oprostiti, ne moze je zaboraviti

kada je onih ljetnih vrucina sebe mu strasno divlje poklonila

kada je na jedno studentsko srce zauvijek caroliju bacila.

jos uvijek imam njene tragove na ledjima divlje me grebala

I jos se zaklela da je nikada necu zaboraviti I nikada

bas nikada niti jednu kao nju necu moci tako ljubiti

da bit ce mi samo ona u mislima I to mi se i dogadja.

Tu zarazu tu divljinu rodjenjem od senjskih vjetrova nasljedila

I pogled kada uputi srcu nemir kao strijela se u trenu zaleti

boze mili kako osmijeh na lice nabacim kada se nje prisjetim

sve slike svo ono nemirno ljeto u slikama bojama doleti.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,22.08.2020

Cime je u srcu Vam mjesto zasluzila

Pitam se zasto o toj zeni stalno razmisljam

zasto u istu zamku posesivnu se uvaljivam

sve poteze nekako bas u naprijed planiram.

U sferi meditacije tim trenutcima obitavam.

Pa sve sporije i smirenije krecem lagano disati

I bas nekako lakse sve uspijevam kontrolirati.

O toj zeni il princezici sve u detalje primjecivam.

Vise o njenom carobnom tijelu ne razmisljam.

….

U dusu joj se lopovski zavlacim tako je osjetim

mada me strast i pozuda privlace ali nedam se

sirove misli izbjegavam jer uvijek isto zavrsavam.

Ona ne zasluzuje da je tako tretiram, ipak princeza je.

Prosto ne moguce je opisati kako je strasno pozelim

pa obecanja sebi skoro uvijek nekako olako pogazim

jer tko je te famozne usne probao tesko bi izdrzao.

Mada je katance na misli stavljao te sebe kaznjavao.

Jednostavno njen sam ovisnik, mada droge izbjegavam

alkoholu kavi drogama u krug moga kretanja ne dozvoljavam

koristim mentalne katance i lokote kada pozelim je.

u mislima od sebe jednostavno pokusam da odvojim je.

Al strasne misli uporne svoje koloture i veze koriste.

Stalno zele na svoj kolosjek ovisnosti da me upute.

Njeni bunari medovine ,nektara tako ne opisivi su

dusu i srce uzimaju, vecinom u trenu vama ovladaju.

Ako vjernik ste boga molite da Vam i on pomogne

da vas oslobodi grijesnih misli i gladnih pozuda

da nekako i on zasjedne u vasim lakomim grudima.

Ali cudno niti on nesto vise od vas bas i ne uspjeva.

Jer ona, prsto je savrsena i u detalje nekako ne opisiva

zato se pjesnicka rijecitost nekako nedovoljno ispoljila

Pa zudite da o toj ljubavi suhoparnim rijecima kazete.

Ona vam nedostaje, pa srce sve vise i cesce tamo trazi je.

Ona je bez grijesna princeza,ali vjerojatno da je skuzila

da je svim porama ovoga moga lakomog bica ovladala

galaksiju strasnih misli zelja u meni je prosto probudila

I nema sekunde kada nebi u te misli ona uporno navratila.

Rekli bi kamen oko vrata mu je zena vidljivo bas svezala

I onda je covjek posesivno zavoli jer ne moze da joj odoli

pisci bi pisali beskrajne strasne pozudne gladne stihove

vajar bi nocima kamen klesao svoje misli bi izrazavao.

Slikari bi je pronalazili u paleti sarenih boja i nadanja

vecinom u njihovim slikama sepures se preovladavala

I prosto cudno i ne opisivo je kako bi ta zena uspijevala.

Pa bi tim opsesivnim mislima svim muskim srcima vladala.

Ona je prepametna, onim upecatljivim osmijehom opija

bez iti jedne rijeci naredbe odasilje i uvijek sve dobije.

Pa joj muska srca onako na tacni nude se za strascu cergare.

Jer ona sve sto pozeli prosto ne objasnjivo olako prisvoji.

U trenu vas hipnotizira, u sekundi sve moguce likove izmijenja

kao da sve vase misli ocitava pa po njima zelje vam ispunjava.

Vrtlar postajete cvijece zbog nje gajite,suzama sretnika zalijevate.

Kako to uspijeva prosto ne pitate jer nuditi ljubav joj zudite.

I vi bas zelite da je volite da joj beskonacno nekako dokazete.

Da je vasa ljubav potpuna i do bola iskrena, ona vas preotima

I kada vas taj osjecaj obuzme i to vam se u srcu i dusi dogodi

ona sve vase skrivene tajne otvori i vase slabosti koristi.

Pomoc psihologa ili psihijatra vam je potrebna bez lijekova

strpljenje vam je kriticno stalno bi je gladno potrazivalo

morate nekako preci sa misli na drugaciju bez nje ishranu

ali se uvijek dese kontra efekti jer sto vam zabranjuju

glad jos vecu i zescu prema toj princezi ipak izazivaju.

Svaki poljubac vracate kapljice sjecanje u cijelinu skupljate

jednostavno ne zelite da tu zenu i princezu zaboravljate.

Postajete svojih strasnih misli i pozuda ovisn opokorni

neka carolija magija bajka u vama se tim trenutcima dogodi.

Gospodarica vaseg svijeta u masti i na javi ona postaje

srce vise od sebe trenutka ne dozvoljava da se udaljuje

a iz stamparije vasih stihova gotovo nikada vise ne nestaje

kao vjecno izabrana predsjednica vase poezije postaje.

Drugoj zeni niti blizu nema mjesta u vasim stihovima

sva mjesta je prosto zauzela, pamet vam je oslijepila

vasu slobodu I srce na tacni beskrajno zauvijek je dobila

neki cilj da vlada muskim emocijama je bas uspijela.

Ako imate srece I ako je ona prava nece to zloupotrijebiti

daleko vise ljubavi strasti u godinama srece ce poklanjati

pa se zahvaljujete bogu il sudbini sto su vas eto sastavili.

Sto su najpozeljnije zensko bice vama na vrata zivota doveli.

Lebdite,svoga stanja srece jednostavno opijeni uzivate

ali bi ipak nekako morali neku rezervu u svemu da imate

jer nikada ne znate zenska cud je u sekundi prevrtljiva

nesretnim dusama preteske rane je ostavila u grudima.

Jer ima previes ispovijesti dokaza sto je zenska cud ucinila

Citajte sto su Jesenjin, Sekspir I drugi pisci o tome pisali

koliko suza su nocima uz svijecu zbog njih ridajuc gasili

i nikada nisu shvatili zasto su tu bol il kaznu tuge zaradili.

Jer ona je bozica ljubavi sa vasim srcem olako pricu uspostavi

na vrh piramide osjecaja zasjedne pozudno gladno vas obuzme

vi vise sobom ne vladate samo u nju I ni koju drugu ne gledate

I naravno pravu sliku zivota vremenom tako zaludjeni izgubite.

A to je jednostavno tako jer iskreno otvorena srca tu zenu volite.

Boga molite da vas ta tuga ta ne opisiva bol nikada ne sustigne

Bozica ljubavi kada se ohladi, kada prosto nestane il sve odglumi

godine vam trebaju crne misli na uglovima duse vam vrebaju.

Svasta pomisljate da sebi sve muke skrasite i svoju ljubav dokazete

mislite da bi vam to pomoglo da bi njenu lazljivu neku savjest

koje nema barem na jedan trenutak probudilo, varate se.

ako je ta zena od vas otisla .vjerujte dobro je…. vasu ljubav nije zasluzila.

Toni Christmas,, Amsterdam, 22.08.2020 u 03:34

Citaj znakove u grudima

Pitaj usne, pitaj jezu sto te prozima,

citaj znakove duboko u tim grudima,

osjecaj kakva se budis sa njim danima,

da li ti vrijeme slatko i prebrzo prolazi,

….

Da li u njegovim ocima samo ti postojis…

da li ti zidovi njegovim imenom odjekuju…

da li si stalno vedra i sretno nasmijana..

i da li ti sve od ruke polazi…to moras da osjetis.

A srce pocesto zapitaj, njegov treptaj analiziraj

kada ti vjetar kroz kosu prostruji sto osjetis

kada ti prste medju svojim provlaci, osjeti

dal si bila priznaj ikada tako vedra i sretnija.

Imas toliko znakova da shvatis u grudima

kada se ljubite,dal u stvari bez daha ostajete

dal pozelis da ga tako jako stisnes i zagrlis

dal imas osjecaj da samo zbog njega postojis.

E tek onda pazi se to ljubav vrela iskrena je

moras da je na sve moguce nacine sacuvas

da sve sto vam ne dostaje sto prije popravljas.

Ne dozvoli da trenutka sa usana ti nestane.

Ne moras cesto da mu kazes ono VOLIM TE.

On kao i ti jako dobro sve osjeca, ne brini

muskarac ako te bas iskreno ludjacki voli

on ce skoro kao i ti strastveno da ti uzvrati.

Sve je u vasim rukama, vatra je jako ranjiva

ako je slucajno al ono bas slucajno izgubite

vjeruj tek onda ce te istinsku bol da upoznate.

Necete moci spavati,kiselina ce da vas rasturi.

..

Vidjet ce te toliko tuge u svojim ranjenim ocima

imat cete osjecaj da vam se sve od tuge raspada.

Takvu bol nikada ne budete osjetili u grudima

a suza, tko zna koliko budete ridajuc prosuli.

Pitat ce te se nocima zasto zasto se to bas vama dogodi

odgovora necete godinama dobiti, dzaba se truditi

na vama je da tu ljubav iz dubine duse cuvate.

Nitkome niti blizu ne dajte,previse je dusmana.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,21.08.2020

Njen osmijeh je poput izvora koji ne presusiva

Dal Vam se ikada u zivotu ova carolija desila

koja vas mjesecima godinama nikada nije napustala.

Dal vam je srce i dusu jedna u svemu posebna uzela.

Dal vas je onako osmijehom ociju na koljena bacila.

Dal Vam se ikada barem jednom u zivotu eto desilo

Onako da ste presretni jer ste ljubav zivota pronasli

Svakim trenom je gutate, svaki korak joj pratite

posesivno i bas gladno je nezasitno uporno zelite

sto blize da je vidite u svakom pokretu uzivate.

Nemir slatki u grudima za njen osmijeh se otima.

Njena ljepota…tajna je skrivena duboko u grudima

mozda ovo zvuci kao klasicna uobicajena floskula

ali bas drugacije na svoj pozudni nacin je preotimam.

Privlacnost njena tjelesna svi kazu da je neumoljiva

ali njena ona damska karika duboko iz grudi joj odjekiva

Svima drugima kako je promatraju je stvarno privlacna

no ona je kao divn oljudsko bice prosla u mojim grudima.

….

Dubina njenog karaktera posebna prica sto me opila

u svemu je najbolji primjeriI bas moja je posebna.

Bez sminke je carobna,rijetko bi je eto nabacila.

Ali njen osmijeh je poput izvora koji ne presusiva.

Kada na nju pomislim stihove ne mogu da zaustavim

toliko toga bih napisao dusu joj otvorio beskrajno tepao.

Usne ,o boze mili, nikada nisam niti blizu takve ljubio

punocu strast pozudu niti blizu nikad nisam osjetio.

Ali sto je najvaznije ljubav mi je iskreno uzvracala

nikada na tome nije zakidala, na vjernost se obecala.

Iz svih njenih pora samo meni vidljive poruke dolaze

da voli me i obozava, da bi cijeli zivot sa mnom provela.

I kada onako dok prste preplicemo ocima se bas gutamo

Obozavam kako se krece, obozavam kako mi progovara

obozavam je imati na grudima, kada zaspe i utihne

pa joj prstima ceskam one divlje nemirne slatke uvojke.

Tako je jednostavna i posebna, sve sto bi nekada ucinila

na mene ocaravajuci utisak bi ostavila, bas me zaludila.

A glas kao da joj zubori,njeznoscu nekako sve obara

ali zna jako dobro da sutiiI onako guta gladno ocima.

A ja sam sve to jedini na njoj bas posebno vidio uzivao

dok su drugi onako dobacivali i tracali i meni se cudili

po njima je ona nekako prosjecna i ni po cemu posebna.

Slijepci ne znaju dubinu zene ocigledno da prepoznaju.

Eto ja sam srece imao u Senj na studentski odmor sam dosao

I te najdublje oci upoznao, te savrsene usne napokon ljubio

usne joj gutao dok se smijala dok mi se uplakana ispovjedala

dok je na mojim grudima plakala svoja razocarenja iznosila.

Od tada od dusmana skrivam je samo moja je i bas gotovo

nema novaca il blaga da bih je za njen jedan trenutak trampio.

Ne hvalim se, skrivam je,ime joj nitko nikada nije otkrio

nitko nikada nije saznao zasto sam bas nju tako ludo zavolio.

….

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,19.08.2020 u 03:23

Kada bi samo ocima prozborili

Maries de Paris

Ona se seta predjelima francuske

govori sve svjetske moguce jezike

a osmijeh joj je oruzje najtajnije.

Ako je u oci pogledate pazite,pazite

Mary vas u trenu opija svega vas zablokira

samo zijevate kao da jedva disete

srce vam se uznemiri, jezik se ukoci

a ona kao da zna I bas u tome uziva.

Degustacija jela I vina njena je opsesija

lako vas o svemu ubijedi I obuzima

onako od sale svako vinovvam objasni.

Takvu majka jedva u 300godina da porodi.

Kad bi samo znali… kada bi samo na trenutak

taj carobni osmijeh ukrali…mozda… samo mozda

bi njenu tajnu srece u povojima otkrili>

Mozda bi na nas tu caroliju vina i francuskog jezika

prebaciti u mrvicama uspjeli

Eh gdje bi tek onda nakon savrsenog vina zaglavili…

mozda bi kipar slikarili pjesnik u trenu inspiracije postali…

eh boze mili kada bi… samo koju ocima prozborili

auru posebne carolije oko nas bi natkrili.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,18.08.2020

Da bude najbolja majka izgleda je rodjena

Vec nekoliko godina je dok seta sa djecom promatram

na okupu kao pacice ih sabire pogled sa njih ne odmice

svaki korak prati im upozorava da nebi koje izgubila.

Ostao sam bez teksta kako im lijepo bez deranja objasnjava

Jednostavno da bude najbolja majka je izgleda rodjena

jer kada se sjetim svoga djetinjstva ta briznost nije postojala

a ona blazeno sretno smirena onako dok seta rivom Senja

sve ih na tanane objasnjava pa za nagradu slatkise uruciva.

No meni kada bi nesto naredili nije bilo nikada rasprave

ima da se to uredno napravi ako treba I da se ne spava

A dok nju gledam sve stobi im obecala uvijek bi ispunila.

U ocima te divne djece ona sreca se na daleko primjecivala.

Svi u Senju svoju djecu sa njenim bi vrlo cesto usporedjivali

svoju djecu bi opominjali kako treba da se uvijek ponasaju

pa neka se na njenu divnu djecu u svakom pogledu ugledaju.

A gospodji majci onako duboko u dusi je iskreno jako godilo.

Tako slatko bi ih uvijek obukla, sve u tonu bi poslozila

a mora se priznati i majka je od glave do pete uvijek blistala.

Sva rulja na rivi za njom bi se okretala svi bi uzdisali

zasto oni takvu zenu majku nisu u svome zivotu dobili.

Ali njenog muza ministra rijetko bi sa njima zajedno vidjali

on je vecinom visio u Zagrebu,politicke uloge su ga topile

vecinom na TVu je davao filozofske izjave,odgovor izbjegavao

vjerojatno je i takav brak u kuci sa zanom i djecom imao.

Svake nedelje dok je sunce staru rivu kupalo ona bi setala

osmijeh sa sretnog lica nikada nije skidala, sviju pozdravljala.

Nista joj nije bilo tesko za djecu da napravi na sve odgovori.

Zato je takav rezultat imala super je djecu ocigledno odgojila.

Nju roditelji nikada nisu tako odgajali i sada to na djeci nadoknadjuje

obozava kada joj svako dijete poslusno ucini sve i bas slusa je.

Na sva djecija pitanja uvijek je imala spremljen najbolji odgovor

nikad ih nije korila ,samo bi njeznim glasom tiho upozorila.

Gdje su pogrijesili ali da drugi put sigurno to bolje budu napravili.

Bila im je neopisiva potpora,snaga koja iz cijelog bica izbija.

Nekoliko je puta njen vrt uz plazu proglasen najuredniji

svi prolaznici rado su tuda prolazili I svemu se divili.

Pitali su je kako i od kuda ona ima snage i daleko vise vremena

kada je sve uspjela da to uredi poslozi kad je toliko zauzeta

ONA bi se samo slatko nasmijala kada nesto voli covjek uspijeva.

I samo bi vrijedno nastavila ono sto je sebi uzivajuci zacrtala.

Njeno cvijece terasa uvijek je na prosto savrseno divno blistala

kako god da je vidite , dal radi u vrtu, dal je u setnju krenula

uvijek bi sebe dotjerala,mladoscu je prosto OPOJNO odisala

rekli bi da ta zena ama bas nikad nije toliko djece rodila.

A njoj tek 30 jedva se doguralo, 18 joj nebi nikada podarili

u njenom drustvu dok smije se svi bi gladno prosto uzivali

iz nje je uvijek samo pozitivna energija izbijala, I hranila

I nikada crne teme u svome drustvu nije uporno dozvoljavala.

To bi joj crpilo dragocijenu energiju,samo bi se okrenula i otisla

nikada nije traceve slusala, samo je zeljela da se opusteno osjeca

zbog toga je bila jako pozeljna, svi su njeno drustvo prizeljkivali

a ona kad god bi imala vremena toplu rijec il osmijeh bi uputila.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,18.08.2020

No u medjuvremenu sebe je u stvari izgubila

Ona je tempo pakleni od pocetka zauzela

samo da bi u zivotu sve pristigla, zavrsila

nekako sve na svoje mjesto ipak poslozila

no u medju vremenu sebe je u stvari izgubila.

Jedno jutro se onako bas iscrpljena probudila

I malo vise o sebi u detalje razmisljati pocela.

Loptu na zemlju spustila, novu strategiju pravila

da treba malo da uspori jer ce tako da izgori.

U stvari sama sebe je nekim ciljevima silila

svoj normalni zivot pun zivota je zrtvovala

pogresnim informacijama sa pogresnim ljudima

zivotno vrijeme previse i predugo je trosila.

Pocela je shvatati da je uzalud nekim govoriti

dok bi ona od nervoze zbog toga izgarala

drugi bi joj se smijali njenu zrtvu nisu shvacali.

I na kraju je shvatila I tempo olabavila.

vise se ne nervira,negativne ljude tj vampire

u sirokom krugu izbjegava,mir za dusu potraziva.

Jer je negativcima previse dopustala sebe gusila

da bi kao na kraju samo ona dobra dusica ispala.

sidro je podigla zivotna jedra do kraja rasirila

u novi zivot bez syresa onako u sebi se preporodila

sada je stalno nasmijanu vidjaju,zivot prepoznaju

u nikakve teske teme vise ne ulazi, nikome to ne dozvoli.

napokon je shvatila kako je ni zasto godinama izgarala

sada je shvatila koliko je sama sebi najvise bila potrebna

sreca pa je na vrijeme to I skuzila pa se od svega povukla.

Prepustila drugima traceve samo da nju sve zaobidje.

prepustila se pozitivnim mislima,budila u divnim snovima

osmijeh na lice vratila, nekako bas vidljivo i podmladila.

U gradu se suskalo da je botokse ugradila,debelo platila

koja naivcina zabluda, ne shvataju da se sebi posvetila.

a do jucer svi su je jahali, zadatcima obavezama opterecivali

a ona sva bi se tome predala da bi neke zadovoljila

svi su je do kosti bez obzirno glodali, energiju joj ispijali.

I vremenom je starica postajala jer nije u stvari shvatala.

kada je slucajno jednom zbrojila sto je tim tempom dobila

tek onda je skuzila da je bila tudja robinja, zivotom placala.

Sebe svih obaveza i stresova raspustila godisnji dozivotni uzela

ono mozak na pasu da uziva pustila,samo cvijece svoje gajila.

kofer sa obavezama i problemima na avion bez povratka je poslala

jer se stvarno uplasila koliko vise snage i volje za zivot nije imala

stege oko svoga vrata sto je svojim rukama stezala je popustila

osmijehom se nakitilaiI novim stazama onako presretna krenula.

sama sebe na miru je napokon pustila, zivot ponovo otkrila

Moranje rijec iz vokabulara je jednostavno zauvijek izbrisala

da bi se svome zivotu svojoj divnoj djeci i obitelji posvetila.

I sada je sve mladju i mladju vidjaju o njenom preporodu pricaju.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,17.08.2020 u 04:40 min

Barem na neko vrijeme samo mojom se nazivala

Kad bi samo znali koju srecu sam nekada imao

princezu morskih obala sam ludo ludjacki volio

ljubav joj godinama presretan posesivno uzvracao

svo sto sam na srcu i dusi imao njoj sam podario.

Bijahu to studentske godine, 1980 je priznala da voli me.

a mi mladi , uz more i sunce se upalili poljupce uzvracali.

i danas se onih cuperaka prisjecam miris tijela joj osijecam.

a pisma kao amajliju prikrivam i nocu pod svijecom ih iscitavam.

A ona sto puta vise mi neiscrpnu ljubav uzvracala

osmijeh na licu godinama drzala stihove puste izrodila

I jos uvijek osmijeh njen me u tudjini uporno prati

daje mi snage da se ovaj gorki kruh tudjine provari.

Njena ljubav je poput divljih vjetrova neukrotljiva

nikada me niti jedna tako strastveno nije ljubila

toliko divnih uspomenai tragova na srcu ostavila

mada se za drugog udala njena slika vjecno ostala.

Steta sto srece nisam imao da sam sa njom zavrsio

obitelj sretnu stvorio djecu obiljem divnu dobijao

al takva mi sudbina,barem me jedno divno vrijeme

svojom ljubavlju i andjelom nazivala…ne dokuciva.

Barem nekad bila moja je, gladne usne mi ljubila

toliko slatkih lazi mi tek sada vidim obecavala

da bi se kaze eto sretno sa njim udala ,djecu dobila.

I sada je vidjaju obalama Rijeke sa muzem proseta.

Ali meni njena sreca ne smeta, sve to na kraju je zasluzila

divnu porodicu stvorila kazu da joj se vidi u ocima

I prosto lakse mi da ona ne pati ali moram je voljeti

jer barem na neko vrijeme samo mojom se nazivala.

..

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,16.08.2020

Senjska majka

Nekako ona nije od onih podlo jadno zavidnih

tudjoj muci se ama bas nikada trena ne raduje

cak sto vise punog srca uziva drugima da pomogne

to joj je glavna dusevna strana al i slabost postala.

Ona nema u sebi onu podlost nadrkanih idiota

koji oko sebe sve mrze i ne mogu da gledaju

u tudjoj sreci ne mogu apsolutno da uzivaju

nego sve kontra su, te zlobu u sebi poradjaju.

A ona andjeo u njoj zasjeo,dusu joj milinom nasuo

ne zna da mrzi da se na nekome kao prokletnik istresa

jednostavno divne predivne duse i srca je rodjena

divno bice senjskih i makarskih vjetrova i pjenusavih valova.

A porednje onih sto gorcinu zucne kese na sve prosipaju

od muke crkavaju jer ne mogu da je moment nerviraju

ona samo osmijeh nabaci, skoro da dusmane zagrli.

Nema cijene taj osmijeh kada ona blazeno njima uputi.

Na nju jednostavno nitko ne moze da se naljuti

I sad zamislite sretnica majka tri puta je postala

dvije divne kcerkice i sina je na svijet sretno donijela.

Nisu svjesni koga za majku suprugu sestru oni imaju.

Blago je ne impresionira, ona u sitnicama zivota uziva

kada drugi sretni su i ona u tome ne skrivajuci uziva

tudja bol nekako u njeno srce se isto tako naliva

zao joj tudjih sudbina da moze svima bi pomogla.

Takva je savrsena, zena majka od jos divnije majke rodjena.

A oni dusmani kao tempirane bombe rodjeni crkavaju

njenoj sreci, osmijehu uzalud zavide zele da joj napakoste

lazne price o njoj izmisljaju sreca pa im drugi ne vjeruju.

A ona kao iz inata sve uspijeva, sve stigne svima udovoljava

takva je tudja sreca je najvise popunjava,a za djecu sve bi ucinila.

Grli ljubi ih, savjete brizne majke udjeljuje, za njih plasi se.

u teska vremena prepuna zlobe su se rodili sto budu dozivjeli.

Od njih samo dobre ljude pokusava da odgoji,najvise se isplati

ona I ako je mlada majka toliko toga kroz zivot je iskusila

toliko ne ljudskosti na dusi I srcu od dusmana je osjetila

ali je na kraju pobjednik ispala, ne iskvarenog srca je ostala.

Sretnik je onaj koji je takvu princezu za zenu ipak dobio

mada to on nikada izgleda nije niti pokusavati barem shvatio

ali sve njoj to je ne bitno,zivot je divnom mladoscu obdario

troje andjelcica zdravih pametnih hvala dragom bogu podario.

I kada rivomprolazi osmijehom srece sve u prolazu zarazi

tko god je tako savrsenu ugleda njenu energiju toplo osjeti

onako razbarusene kose kad je divlja bura vrtlozima poslozi

u svacije srce prepuno pozitivne energije kraljica majka ulazi.

Ona zivi po masonskim pravilima, BUDI DOBAR PRIMJER DRUGIMA

Nikada ne bi na zalost ili pakost ucinila drugima, takva je rodjena

A prije ako je slucajno grijesila,svoje boljke je sto prije ispravljala

samo da bi primjer svima dobra majka ,dusa dobar covjek postala

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,16.08.2020

Do kada ce to moranje ona izdrzati

Od kada je poznajem pod stalnim je moranjem

taj pritisak je tako izjeda svu volju u njoj ubija.

Svi su joj neke ciljeve i zadatke u zivotu odredili

a da za njeno misljenje ama bas nikada nisu upitali.

I od kako je promatram sve vise ne zadovoljnu uvidjam.

Svega joj je preko glave,svojom glavom misliti ne umije

Zasto,zbog koga te cega mora biti u svemu prva i najbolja

jednostavno tudjih ispunjenje neostvarenih snova postala

Zbog toga je nekako postala iscrpljena , eto dobro se udala

djecu je rodila,kucu auto svega je imala, ali u dusi je patila

njena dusa nesto je bas njeno ne ostvareno samo njeno trazila

I sve vise se u sebe zavlacila od drugih ljudi bukvalno skrivala.

jer stalno je sutila,nikada se nije usprostavljala,zelje ispunjavala

sve sto bi joj predlozili u stvari su na neki nacin uvijek naredili

kao oni su stariji velika zivotna iskustva imaju, znaju sto trebaju.

Na njoj su se kola lomila, nije imala hrabrosti da bi sama nastavila

da bi svoje zelje i ciljeve u zivotu ispunjavala, na kraju bas patila.

tiho je rak rana izgubljene duse postala,nocima razocarana je ridala..

Eh kad bi barem godine nekako vratila, sve drugacije bi uradila.

onda bi sasvim drugacije postupila, prst u uho bi zabila, nebi slusala

parkom bi vristec nasmijana skakutala, ljubav zivota bi trazila.

Ako skolu zavrsi dobro je ali zeli da netko strastveno voli je.

Svako jutro sretna nasmijana bi se budila jer je zivot zivjela.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 16.08.2020

..

Ljubav zivota preveliki trag u dusi i srcu ocigledno je ostavila.

Ono kada sam je susreo prvi put ne vjerujuc da sam je vidio

kad sam te vrele socne usne onako bas na tanane izljubio

kad mi je strast nepoznatu ne znam od kuda tako probudila

kad je toliko godina sa mnom bez kajanja vjerno provela.

I nije cudio mi kada se ludo zaljubljeni uvijek etozaklinju

da bi svaki zivot da se rode samo tim ljubavima posvetili

da bii sve bolove I srecu sa njima uvijek I zauvijek dijelili

prosli zivot bi kopirali sa njom damogu opet ga provodili.

Jer bez nje sve druge ljubavi samo kopije bi jadne postale

nikada tu posebnu ljubav osim nje nebi u meni trunke budile

I zato nakon nje druga im niti blizu ljubav nikada ne treba

stalno se iz albuma sjecanja ta strast i glad pozudno prizeljkiva.

U novom zivotu procesljao bih sve moguce daleke galaksije

samo da nadjem je, da se opet strastveno neraskidivo vezemo

I zajedno zivot prepun iskrene ljubavi ako je moguce provedemo

Eh kad bih te srece u svakom zivotu barem jednu godinu imao.

Ona bi zajedno prve korake ka sreci pravili za ruke drhtec drzali

gutajuc se ocima sto smo opet zajedno posesivno strasno uzivali

stvarno razumijem zaljubljene da zivot bez nje uzasno prazan je

I da srce cvili pa tugom me rastura…da dusa uzasno boli me .

Ipak bijase samo ona moja jedina posesbna bas ludo voljena

I ona je meni istom i vecom mjerom ljubav bas uzvracala

njoj bih posvecivao gladne ljubavne romanticne note I stihove

a sve zat ozelec da dokazem koliko je vazna mi I koliko volim je.

I da pred mene vise izbora optocenih zlatom i ljepoticama postave

bez razmisljanja bih se okrenuo pa prema mojoj princezi se uputio

jer sto mi vrijede zlato jahte, vile svi hladni uzaludni pokloni

kada nemam zenu pored sebe koja me obozava i koja me voli.

Kada bih te tudjinke izabrao samo sebe u tugu vise bih ukopao

jer nakon njene strasti onog vatrenog pogleda koji pozudom ujeda

niti jedna jednostavno nije niti blizu sa njom bas nikako uporediva.

Ljubav zivota preveliki trag u dusi i srcu ocigledno je ostavila.


Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,16.08.2020

Tisina bez nje uzasna je i razara

Onako bas zabrinut u nekoj tisini od jave otkinut

dok tisina u meni sve glasnija dopire do duse korjena

prolomi oblaka u meni rasturaju grmljavinom odvaljuju

sve bih da smirim se, al neide, ta tisina samoce ubija me.

Nekako uvijek me samoca ne spremnog uhvati I zarobi

satimanemogu je odagnati,mada u sobi muha se ne cuje

al u meni sve se otuzno panicno razvaljuje mene pobjedjuje

jedva normalno da udahnem stalno u nekom grcu postojim.

I sve to u tisini skrsi me, jer nema je nema pored mene je.

U pocetku razmisljah dal sam u snovima il me java zarobila

I stalno tim obroncima sna I jave bosonog nekako prolazim

I na kraju dana tako uzasno sebe iscijedim I svega iscrpim.

I onda od nekud niti sam ne znam neku snagu iscrpim

oci otvorim iz te grozne tise se sto prije nekako izvlacim

kad ti strahovi podlo zarobe pa propadam u grozne nemire.

Tisina bez nje uzasna je i razara osjecam kako me raskida

zivot pokusavjuc da sagledam, sam ne umijem bas uvidjam

o njoj sam postao ovisnik, I to klupko me sve vise upija

ona bijase kao najljepsi dar na ovim gladnim usnama

I zato tisina ubija na parmparcad grmljavina u meni razara.

I kako nema je nekako stresem se, ledenice samoce obuzmu

svega bi da me zamrznu, I u tim samotnim nocima ubijaju.

A sto daradimsilom je ne mogu zadrzati,ona mora shvatiti

ako uz mene voljeno se ne osjeca, prisilna ljubav ne uspjeva.

Zato na miru pustam je vise ne zelim za njenu ljubav da borim se

al ta tisina,praznina sobe u kojoj se svristec smijala,ludila

krevet na kojem me ljubila strast ne zasitnu sto je probudila

I sada ona kao srna odlazi nekim glednim prozdrljivim vukovima

I sada cesto sav mrkak se probudim kao da je u zagrljaju pridrzim

pa drago mi sto se vratila, i opet me ta samoca lazima okupala.

I to budjenje tako neku bol prolomi u grudima bez nje sam uvidjam

takvu bol i takav strah i paniku do tada niti blizu nisam upoznao.

a onda si samar opalim da se probudim I da moram da izdrzim

rastjeram te samoce strahove, izbacim iz duse teske grceve

glavu jeste da tesko podizem ali nekako lakse mi da eto udisem

razgrcem u glavi tnurne nasukane oblake, dasunce mieto izadje.

istina I boga zamolim da se samnom bar na kratko udruzi

da sve to nekako bezbolnije prebrodim da je nema zaboravim

I stvarno ta nadljuska snaga pristigne kao dabog poslusa me

I kaze mi dizi se covjece ne vrijedi zbog nje da uzalud patis se.

I evo prosle su silne godine, po nekad u mislima posjeti me

al ta tisina vise me ne razjeda,u ponor samoce panicno ne upadam

te trenutke bez nje skoro sa podsmijehom prolazim I uvidim

da ipak bez njemogu ovaj zivot nasmijan I ljepsi da provodim.

Toni Ljubisa Bozic, 16.08.2020 u 05:55

No ti si okorjela lisica vladas ljudskim srcima

Ti hodas uzaludno mastas vrhovima nedostiznosti

tamo tvoje srce usamljeno vec poodavno boravi

a toliko si me tako jeftino I naivno lazima ubjedjivala

da si srodnu dusu napokon eto bas sa mnom pronasla.

A ja naivan u tebe ublehan sve sam ti uvijek vjerovao

slatkim rijecima obecanjima kao neki klinac nasjedao.

Kada iza sebe pogledavam ono prazninu promatram

I druge cu vjeruj mi na tvoje lazi da upozoravam

No ti si okorjela lisica vladas ljudskim srcima

zbog tebe u ovisnicke krize srca muska padaju

zbog tebe mnogi u teskim ludnicama zavrsavaju

postoje liste koji su zivot zbog tebe zavrsili.

..

A tko zna koji su i zbog lazne ljubavi bankrotirali.

Mnoge je alkohol droga satrla a ti kao dama ostala

sve si im uzela, do prosijackog stapa hladno dovela.

Na njihov racun silikone botokse sebi uvijek placala.

No jedno nikako nisi shvatala da bumerang postoji

kada ti zivot dane odbroji, vrati se uzalud kajes se.

ti se mozda sigurno neeces kajati sama ces ostati.

Svi ce te na daleko kao sugu sugavu izbjegavati.

uzalud od drugih ces se skrivati, mene zanijekati

svi ce izmedju tebe I mene uvidjeti kakva si ispala

Bila I teska jadna mizerna drolja za njih uvijek si ostala

dzba se budes pred ikonom u suzama za sve kajala.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 15.08.2020

ZVUCI VAM POZNATO

Pravi se kao da vas ama bas nikako ne poznaje

kada prodjete ulicom glavu od vas hinjski okrene

sve tragove koji postoje pokusava da ih zataska

da nikada bas nikada nije bila na vasim usnama.

Pisma slike u vatri zaborava spaljuje vas grozi se

sa kime je godine provela,kome se vatreno davala

ali ipak na kraju novci su izgleda u svemu presudili

za ministra se udala i njemu istu pricu je prodala.

Da on je ljubav njenoga zivota, djecu ce mu izroditi

najsretnijim covjekom na svijetu ona ce ga stvoriti

da ce ga kao niti jedna do sada vjerno voljeti i pratiti.

I da ce za njom zauvijek zuditi te kao dijete luditi..

ZVUCI VAM POZNATO

Tko zna koliko njih je na tu zensku pricu nasjelo

sve novce sto je godinama stvarao i skupljao

ona je expert da se to potrosi, u dugove vas uvali

I bas umije dolaru euru ili bilo cemu trag da zagubi.

kada vas na kraju iscijedi,samohrana majka postane

e tek onda I posljednju kap krvi zakonom vam preuzme

em je slobodna, em moze druge sada da zavarava.

Moze da spava onako kao od sale sa gladnim kuskarcima.

A muskaraca u redu cekanja bas nikada ne nedostaje

jer ona je ekspert ona jako dobro da zavede to umije

Vi joj mjesecno novac saljete da bi djecu pazila

a ona ih pa recimo skoro ulici prepustila, stalno fali joj.

Uvijek nesto novo djeci treba da se kupuje,ipak otac ste

ali nije svjesna da joj mladost ima rok trajjanja ubrzano istice,

da je sve manje draga i pozeljnija, mladja generacija pristigla.

Takvih kao ona sve vise se redjaju,svoju zrtvu sacekuju

I dok trepne zivot se okrene, ona bez novca vise ne umije

nikada ama bas nije radila na tudjoj grbaci je zivjela

igleodjednom sama je bez novca I ljubavi ostala.

Eh kada bi mogla prvome najdrazemmuzu bi se vratila

ako treba godinama bi klecala da je primi sve oprosti

da joj dozvoli da gaopet sikreno zavoli, atko zna

nekim zenama ta laz i po drugi put uspije oni je zavole.

..

Il se na nju sazale, tko bi ga znao , da laze ona ipak umije

zivotnu skolu na lazima ja zavrsila, toliko srca unistila

njoj je to kao pivo popiti, vazno je do cilja ipak prispjeti.

I naravno onda ce operacijama plasticnim se podmladiti.

opet ce bar na neko vrijeme u igru lovilice uskociti

opet onaj stari adrenalin u sebi nezasitni probuditi

I takoigra se nastavlja zrtva bez novca opet izgubila

a ona je ono prokletstvo u sebi na kratko zadovoljila.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,15.08.2020

Rijeci previse skrte su, stanje ljubavi ne odrazavaju

Ti nemas pojma sto prema tebi osjecam

cudesa neka od mene vjerojatno sacekujes

a ti zeno ljubavi jedina dal opce primjecujes.

Nemoj previse rijeci stalno da ocekujes.

Jer kada bi o ljubavi barem mrvicu znala

shvatila bi, u srcu iskrenost osjecala bi

jer ljubav se jednostavno ne moze opisati

ti je moras osjecati,u ocima stalno vidjeti.

Rijeci o ljubavi nemoj traziti niti pokusaviti

samo ces joj vrijednost umanjiti obezvrijediti.

Rijeci skrte su, stanje ljubavi ne odrazavaju

tisinom daleko bolje vecinom se dozivljavaju.

Pokusaj duboko udahni iskrenu ljubav dozivjeti

pokusaj svaki njen divni moment ono bas uzivati

mozes ti rukama i nogama se nekako dokazivati

zakletve uporno davati volim te uzaludno izjavljivati.

Ako ti oci ne zasjaje kada se ime joj spomene

ako ne zuris kuci da je opet I opet susretnes

onom njenom osmijehu I pogledu se radujes

onda vjeruj mi oko vas ljubav niti blizu ne postoji.

Neki pisci su pisali romane pa su snimali filmove

procitajte iskrene ljubavne stihove sto vam govore.

Ako dok citate taj osjecaj sretne ljubavi ne probudite

tek ond SHVATITE u kojem svijetu sa il bez ljubavi boravite.

Kada shvatite da nema te zrtve koju zbog nje ne dajete

kada vam je sreca vase ljubavi vase zene zivota najvaznija

kada srce ludjacki zalupa kada je pored sebe tako ugleda

Vristite od srece vristite jer pravu iskrenu ljubav imate.

U iskrenoj pravoj ljubavi svaka zrtva se olako izdrzi

zajedno nista nije tesko vam jer se ludjacki volite

I kroz zivot jednostavno tako zagrljeni lakse idete

a sreca je tu uvijek uz vas sigurno ste to primjetili.

….

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 14.08.2020

Sve blize smo kao da jedno smo

Dok pricas nekako si se u pricu uzivila

preplicemo prste zelimo se vec danima

ali nesto skriva se pa svu strast oteze

a nas dvoje nemirni,ljubav bi isprobali.

Kosu mi milujes prstima usne dodirujes

pa me poljubis vatru na usnama osjetis

grlis me, tepas mi,toliko toga isprobala bi

na zeljama ostanes kao da necega plasis se.

Prozor otvaras duboko udises, hladis se

sebe najvise plasis se, ne znas da prestanes

jer kad bi se predala uvijek bi podivljala

zato u tebi neda se i drzi te rucna kocnica.

A ja ne nasrcem na vrelim usnama ti uzivam

I pravi trenutak strpljivo ko lopov sacekivam

znam I siguran sam da ces uskoro nasrnuti

I svo ovogodisnje cekanje debelo naplatiti.

Ne znam dalsam ti priznao, ali sam bas volio

kroz kosu prste da ti provlacim, da se uvijes

uzivas I skoro davristis kada te usnamadodirujem

gubis se, tepasmi da nastavim ne mozes daodolis.

A onda kada dovedem te do ivice, kao da uplasis se

skocis odjednom sve prekidas pa mi se znojna ispricavas.

Shvatam te neke rane iz proslosti pratete, razumijemte

a kolikomi znacis izdrzat cu ,mada ko lopov navaljivat cu.

Volim kada golisava ispod spavacice oko mene prolazis

bradavice se isticu vriste one bi da mi se divlje predaju

samo ljubi me i to mi je vise nego dovoljno od tebe.

I nekako uvijek u zagrljaju zaspemo,dal to nesto znaci.

U jutro dok kroz zavjesu sunce se sepuri, jos uvijek samnom si

obozavam dok budis se kremeljava da te promatram

onako se lagano pricvrljim samo misris uzareni dati osjetim

I onda opet ti poljupci navale ,dal sam ti priznao barem jednom

Ti si meni posebna I bozansko jedno bice ludjacki volim te.

nije da ti to izjavljujem da bi napokon samnom spavala

jednostavno si srce mi I dusu pridobila, koji sretnik sam.

Pak sam ja onaj od romanticnih tipova kojeg cekana kraju

slatke medeena strastvena nagrada, e vrijedi je cekati vjeruj mi..

Sve blize smo kao da jedno smo,

jedno drugom svaki treptaj osjecamo

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 13.08.2020

Normalno da je obazriva

Da uvijek je bila sasvim tiha

I skrta na rijecima ne nametljiva

da svoje slabosti nekom greskom

nebi slucajno nekim ne znancima otkrila.

Da se na pocetku ipak razumijeemo,

ona je previse mudra i te kako pametna

u stvari sto je razumljivo jako obazriva ,

da nebi u vezu pogresnim korakom upala

Vjerojatno je zivotna skola dobro valjala

nekada davno dobro i ocigledno opekla

jer kao i vecina drugih sto su patili

na lazi je tko zna koliko puta nasjela.

Ipak trebamo je opravdano razumjeti,

I naravno njene odluke sa pravom postivati

ali ocigledno tamo negdje neki sretnik je

muskarac koji kao princezu potpuno ima je.

Normalno da je obazriva,ima nekog razloga

mnoge protuve laznjake svakodnevno serviraju

koje kakvim smijesnim lazima brda obecavaju

a samo jedan cilj imaju da je za noc nekako imaju

No nisu svjesni da ona je zivotne diplome nanizala

zivotni doktorat davno sa opeklinama obranila

I sada svaki korak oprezno analizirajuc ispruza

oko sebe se okrece jer stalno sljam joj podmece.

Kapa dole i klimoglav princezo, cijenim ponasanje

I kada se sagleda tako je i najbolje, jer ne zna se

na kakvu budalu idiota se moze naletjeti

kako teske rane na dusi se mogu tako zaraditi.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,12.08.2020 u 03:07

Njene vrline drugacije i dublje dozivljavam

Oni je samo kao zensko promatraju

gladno pozudno kao nesto prizeljkuju.

Al ja u dusu joj na prstima lopovski ulazim

prikrivene bisere na tanane pronalazim.

A svaki dio njenih tajni duboko skrivenih

samo za sebe otkrivam pozudom raspaljivam

toliko slatkih prica o njenom zivotu pronalazim.

Nekako kao da sve to sanjom prozivim.

Njena dusevna strana bistra I tako odussevljava,

toliko divnog skromnog u sebi stidljivo prikriva

kao da ceka srodnu dusu da u potpunosti upozna je

I sve njene vrline i mane zavoli i da voli je dozvoli.


Njena figura nepobitno gladnu divljinu u svima izaziva.
No ja imam druge interese, volim dublje da istrazujem

da njenu paznju zasluzeno ipak na kraju eto dobijem.

Makar I godinama cekao valjda je svojom budem nazivao.


A vremenom kroz razgovor se dublje budemo upoznali

i nadam se laganini kada sve izmedju nas eto sazrije

mozda se dio njene strasti makar i na kapaljku dobije.

Boze kako, kako godi mi kada se na vratima pojavi.

..

njene vrline drugacije i dublje dozivljavam, u njima uzivam

volim kada se zaprica pa sirec ruke strasno objasnjava

dokaz je da sve sto radi punom strascu to dozivljava.

Valjda I mene uskoro tako strasno I gladno bude I ljubila.


A ja strpljiv sam i do bola uporan, kada nesto posebno dobijem

dugo cekati umijem jer vrijedi tu posebnu ne istrazenu cekati.
A kada se spojimo tek onda istrazivati do krajnosti budemo

A pomisao da cemo se pribliziti, kroz osmijeh teme razmjenjivati.

onako njezno ruke dodirivati, ako bude nekada srece

mozda i poljupcu slucajnom se svakako mogu nadati…

Boze sama pomisao da se to nama dvoma dogadja

u cijelom tijelu me slatkim nemirom lopovski obuzima.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 11.08.2020

U arhivi duse mi na prvoj si stranici poslije tebe druga ne postoji

Dok ti spavas ja prepun nemira iskolacenih ociju budim se ,

pandorinu kutiju otvaram blizinu ti krvnu grupu preispitivam,

tragove ti kao tajni agent pokusavam da u detalje otkrivam,

sve podatke o tebi od ociju znatizeljnih moram da sakrivam.

noc mi je postala ne bitna od kada si u mene ti princezo

sa druge planete i daleke galaksije lopovski slatko hinjski usetala…

..

U arhivi duse mi na prvoj si stranici poslije tebe druga ne postoji

svaki moguci detalj o tebi pokusavam da otkrivam

ali si predaleko, da bih u detalje uspio da te provalim

da ti se u sef srca I duse kao haker neki zacarano uvalim.

moram biti strpljiv na tajnom zadatku sam svoju misiju ne otkrivam

jer srcu si zagonetka slatka postala sve izazove ponudila

sada nameni je da se to u detalje iz analizira I otkrije

e dal cu barem blizu da upoznam te I da se uvjerim

dal ti zeno ti princezo uopce na ovoj kugli zemaljskoj postojis.

Po nekad imam osjecaj da si me otela i sve moje misli zelje zarazila

samo o tebi neprekidno razmisljam u raznim stanjima te dozivljavam

kao neka opojna galaksija sto planete neprimjetno gutajuc privlaci

pa im da odu iz njenog zagrljaja nikada ono bas nikada ne dozvoli.

Sliku ti oprezno sakrivam da te slucajno ne otkriju

od zlonamjernih te prikrivam na sve spremni su

brzo bi skuzili da smo nas dvoje neku namjeru imali

mogu da me da radim za drugu galaksiju olako optuze.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 11.08.2020 u 04:24

Nemaju oni pojma sto znaci kada se netko tako ludo pozeli.

Kako osjecaje opisati kada ti se nesto savrseno dogodi

kada ti u zivot onako ne primjetno i bas na prstima

jedna nova savrsena dusa cim oci otvoris nasmijesena useta.

E to je ona meni ucinila sve osjecaje u grudima bas razbucala.

Iz neke ne otkrivene galaksije mora da garant pristize

jer sve ove zene sa zemlje koje sam kroz zivot upoznao

jednostavno niti blizu tako nesto u sebi nisam probudio.

Ona prosto zraci svaki treptaj duse i srca slatko prozima.

Bez obzira sto se trudite iz te maste il snova da se probudite

nekako na svakom koraku sa osmijehom na licu je docekate.

I bogu zahvaljujete sto je cisto samo za prijeteljicu imate

mada skrivajuci osjecaje cak i od sebe ne zelite da priznate.

..

Vec poduze vrijeme novo otkrivene osjecaje prema toj princezi gajite

rado bi da je susretnete, da miris kose onako duboko joj udahnete

a usne posesivno pozudno strasno njezno bas na tanane ljubite.

Tu strastvenu pozudu vjesto na pocetku skrivate ali kasnije

nema teorije da kontrolirate, postaje ne zaobilazna zaraza.

E ta daleka princeza ta ne primjetna mrvica meni se izgleda

pod kozu uvalila, kao Senjski vjetar svega lopovski razbucala.

Zelja ne zadrzivo cijelim bicem uvire, dusom uporno prodire

boze kako lijepo bilo bi barem trenutak da onako sva moja je.

Pokusavam polozaj da joj otkrijem, kako je na zemlju pristigla

ali nema tog kompasa, nema tog teleskopa da bi je provalio

da bi do njene galaksije dopiro, da vidim od kuda ta princeza dolazi.

Ali moram priznati,jednostavno zna cijelim bicem mi kontrolirati.

Netko bi rekao da me hipnotizirala,pa jeste nesto mi je uradila

svaki dan zurim poruke pregledavam,odgovor joj sacekivam

misli pokusavam da razbistrim, iz te klopke pozude probudim

a ona kaogladna posesivna virusna zaraza svega meobuzima.

Kad bi mi barem dozvolila da pridjem joj, da u sve dzepove

njene savrsene duse zavirim, da strasne joj izazove prebrodim

pa neka mi se nakon toga I opasna ljubav dogodi pristat cu

na sve nus pojave te strasti potpisat cu, nadam se da bi vrijedilo.

Njena inteligencija iznad zenske pameti na daleko prestize

jednostavno o svakoj temi kada prica covjek bez teksta ostane

samo je gutate u njenom glasu prici uzivate, i jos vise je zelite.

Jer ona je, uhhh ona je izazov koji sve u vama vulkanski pobudjiva.

Nisam ja taj sretnik kome bi ona mozda da pridjem joj dozvolila

a mozda i varam se, mozda je to u ovoj sijedoj glavi ludjenje.

Kriza onih srednjih godina na zemaljskoj kugli bi kazali

nemaju oni pojma sto znaci kada se netko tako ludo pozeli.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 11.08.2020 u 03:15

Igra nemira ti odgovara a na daljinu si sigurna

Dozvoli mi da te znatizeljno promatram

dok karmin strastveno laganini navlacis

dok me ispod oka kao neprimjetno prostrijelis

I onda osmijeh slatki nabacis pa me izludis.

Ne zelim da si mi samo iluzija sto samocom ubija

zelim da me stvarnost obuzima, tijelo ti dodiriva

da me strast suluda sa usana ti trenutka ne skida

povratka nema sve si umeni upalila, prica je krenula.

u srce si se lopovski poodavno uvukla, svijesna si

ali sutke smijes se kao nisi to ludice slatka primjetila

a na uzdi vec koliko dugo si me jako pametno drzala.

Znas kako mojim osjecajima da manipuliras pa uzivas.

a da te nisam imao mada te u zivo nisam susreo

kao da te svu poznajem, strascu ti tijelom uvirem

a ti se ne bunis sve blize i blize me u vatru upustis

igra nemira ti odgovara a na daljinu si ipak sigurna.

a ja batler oko tebe uporno ne primjetno oblijecem

sa pogledom ti se susrecem,i u sekundi dolijecem.

Obozavam kad sam uz tebe,kada ti miris nemira osjetim

kada ti na usnama onu strasnu pozudu primjetim.

..

I tvoj poljubac priznajem iskerno vec dugo zamisljam

koje kakve izazove na vrelom tijelu ti prizeljkivam

pa se na trenutak I uplasim a sto ako te ne zadovoljim

ako te moj izgled il pojava ne osvoji,pa se povlacim.

a onda kazem si, daj covjece prepusti se,tvoja je

zar u zraku vise ne osjecaj ista prica je privlaci

I ona tebe htjela bi strascu gladnom pozudom da osvoji

da si prepametna miliun puta si I te kako to dokazala.

a to ti je iskreno plus najveci koji kod tebe primjecujem

volim kada razne teme sa tobom mogu da razmjenjujem

a ne kao neke koje traze samo strast u krevetu i valjanje

zato sav se ukocim kada prazninom glave progovore.

ljepota zene mi nije nikada bila ono bas najbitnija

mada covjeka na prvu ona osvaja nekako iskreno osvaja

ali ti sto sam te tiho iz svojih satelita krisom pratio

sve vise tvojom inteligencijom sam se odusevljavao.

Ali tvoje oci, ti nemas pojma sto tvoje oci meni ucine

kao da miliun galaksija ne istrazenih u trenu otvore

tijelo imas savrseno,do u detalje sam ga snimio

muski dvogledi na daljinu neprimjetno snimaju.

poljubac kao posebnu poslasticu nestrpljivo iscekujem

I njemu se ludjacki radujem,koja vatra u njemu se prikriva.

Da si strasna divlja I neukrotljiva, prica je ocigledna I vidljiva/.

Evo otvoreno pristajem da sa tobom kada zazelis da ludujem.

necemo puno pricati onim spontanim osjecajima trebamo se prepustiti

a nakon toga zelim na grudi da mi zalagnes dati kroz kosu

onako prstima znatizeljno prebirem dok mi se budes otvarala.

Strast izmedju nas tko zna koliko dugo kroz noc bude nas pratila.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 10.08.2020

Divno te blizu osjecati,mal te ne strasno imati

Divno te blizu osjecati,mal te ne strasno imati

a boze tako suvise daleko si, sigurno razumjela si.

Mi kada se gledamo rijeci ono bas ne koristimo

u pogledu osmijehu dodiru toliko toga dajemo.

kao da iz iste galaksije stizemo jednostavno se razumijemo

ali kao da nam nedaju da se susretnemo I bolje upoznamo

da li to kao kaznu il sigurnosni kod na kraju da shvatimo.

kada malo dublje razmislim istu vatru jedva obuzdavamo

nekako iste osjecaje gajimo na nekoj distanci se gledamo.

Sama pomisao susreta vatru, vulkan u nama raspiriva

a vjerojatno sa razlogom nas na distanci drzi sudbina.

ali osjecam pa mogu reci da sam siguran da nam se putevi

sve vise priblizavaju,podudarne teme osjecaji razbuktavaju

mada ih nekako na uzici drzimo pa sebe slatkim zabludama tjesimo.

Vrijeme na sve nacine obuzdavamo sami sebe time dojimo.

ali neka, bas kada smo do sada cekali valjda I taj susret

jednog dana nadam se budemo izbeezumljeni dozivjeli

Iskreno izgaram,podle igre pa skrivene zelje suzdrzavam

jer tu buktinju obostranu na tvojim vrelim usnama osijecam.

Cekat cu tvoj odgovor strpljivo, razumjet cu svo otezanje,

tko zna nakon susreta kako prica teci se, kao lovac sacekujem

a ti zvijerka na kilometre me osijecas pa sa mnom manipuliras.

A samo zelim da te promatram u tvome caroobnom koraku

i zajednickoj setnji drustvu da jednoga dana zagrljeni uzivam.

A jednoga dana mozda me iznenadjena iza ledja ugledas.

mozda potrcis da me zagrlis i ono strasno pozudno poljubis.

a dalje mozda kako zamisljam i zelim te da gladno nastavis.

a ja jedva cekajuc svu strast cu da ti posesivno uzvratim.

a onda pusti me da ti sa grudi lagano usnama skidam sve te lance

i zastitne amajlije,tek onda shvatit ces koliko posesivno odavno zelim te

u nama trena nece postojati kajanje, razumijes i razumijem te

bez iti jedne rijeci slusat cemo tijela saputanje strasti zuborenje.

Toni Ljubisa Bozic, Germany, 09.08.2020

U nasoj uvali cekam je, svaka sekunda vrijedila je.

Nikada trenutka nisam pogrijesio, savrseno bice sam zavolio.

U trenutku kada se na moru odvija neobicna razmjena

vjetrovi strazu razmjenjuju, u Senju na mjesecini

u nasoj uvali cekam je, svaka sekunda vrijedila je.

Kada sam usne joj osjetio svo cekanje joj oprostio.

Onako strastveno bez stida u zagrljaj mi uskocila

kao da se godinama nije ljubila strast probudila.

Boze u njenom prisustvu, preskocio bih preko velebita

samo da bi uz mene sto duze onako u zagrljaju ostala.

nadu u nasu ljubav sam polagao na nju sve ulozio

ako treba I posljednju kap posljednji uzdah zrtvovao

ne kajem se nikada trenutka nisam pogrijesio

sto sam to posebno meni savrseno bice zavolio.

Na nasem skrivenom mjestu u zavucenoj obali

onako ispod guste savijene masline ljubav bi vodili

toliko bez iti jedne rijeci jedno drugom iskazali.

Samo bi se u potpunosti osjecajima strasti prepustili.

jos uvijek mi je zakljucana u grudima, tajna najdraza

mada sam sada na drugoj strani kugle zemaljske

ona je uz mene, znama da ceka me,pisma salje mi

kaze dodji po mene vodi me ljubavi,nemogu izdrzati.

iskreno istog casa bih iz Vancouvera krenuo,odletio

samo bih je onako za ruku uhvatio bes kofera odveo.

Da vrijeme ne gubimo da se trena ne zaustavljamo

Pa da sto prije u daleki svijet zajedno napokon odletimo.

pa se sada u Vancuveru usamljen zapitam dal haluciniram

dal me dusevne iluzije olako obmanjuju, nivno namame

onako cijelimbicem zmarci prolaze svoje nemire unose

fali mi boze koliko fali mi sto nije ljubav zivota uz mene.

a onako naivno zabluda se osjecajima suvie olako poigrava

cud na trenutke a I nekada duze na tu igru nasjeda

svemeto nekako uljuljkava stalno uz sebe je zamisljam

dok plamen svijece u dubokoj noci bez iti rijeci izgara.

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,09.08.2020

Da im se u dusu nekako zaviri bili bi sivi crni oblaci

SLOMLJENA DUSA

Ljudi sve vise u dronjcima duse skrseni hodaju

sami sebe ne prepoznaju skoro se izvitoperili

vec poodavno u ljagi blata priguseni ostali

a tako rado na ispasu zivota bi nekako izasli.

al u zivotu to bas tako lako za lazove i ne ide

prekasno su shvatili da su svojom krivicom zaglibili

u sjenke sopstvenih strahova se preplaseni pretvorili

kukavicluk ih prikljestio na dno zivota zasluzeno bacio.

a misli savjesti kao krtica uporna u srce dodiriva

kajanje je igra ne predvidljiva i prepuna strahova

sto ce na kraju ispasti dal ce se oprost ikada dobiti.

Agrozdje nemira hinjski sa nesanicom dogovara.

ljudi se skroz promjenili,bez osjecajni smrad postali

sve im smeta na sve prigovaraju, drekom odgovaraju

nemaju u sebi one ljudske osjecajnosti,roboti postali

samo da bi do svoga cilja nekako gazec eto pristigli.

da im se u dusu nekako zaviri bili bi sivi crni oblaci

bljutava smrdljiva kaljuza kola im odavno u zaglavila.

Trulez ne ljudskosti se osjeca,ljudski lesevi postali.

Sve preko sebe hladno su gazili da bi do cilja pristigli.

nikoga ne vide sazaljenje kod njih vrata ne pronalazi

a srce zatrovano sve vise I cesce izludjeno preskace

tko zna koliko dugo tako pod stresom jos mogu da izdrze.

Da na kraju normalni ostanu, uzdignute glave setaju.

ali rijetki su koji uzdignute glave ulicom zivota setaju

sami od sebe hinjski se skrivaju da slucajno ne nabasaju

da ih ne vide, da ih slucajno ne sazale e to im je najgore.

Nema nista gore kada te ljudi sazaljevaju u jadnike svrstavaju

rane svoje savjesti ce godinama bas uzaludno lizati

na pravi put tko zna koliko puta pokusavati izaci

ali labirint lazi izlaza ne pokazuje,dublje I dublje

sve vise ih sahranjuje od tamo bas sretnik rijetki vraca se.

a ovo kada budi mnogi citali sebe garant budu prepoznali

u sto su se lazima prevarama hinjama godinama pretvarali

mozda ali bas mozda pokajanje budu rijetki trazili

sretnicima tim hrabrim pokajnicima mozda budu I oprostili.

..

a na kraju zivota kada pokajanje na postelji budu trazili

I zasto svo blago sa sobom ne budu nikada nosili

tek onda jedva na jedvite jade dusu budu ispustili

I tko zna u kojem dijelu pakla budu na kraju zavrsili.

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno, 09.08.2020

Toliko sam ti vjerovao da bih se nasukao

.

Ma daj molim te,nemoj vise u lazi da upadas

nemoj bez veze da u lazima zaglibivas

sve sam slucajno shvatio kako sam naletio

usuti,nista ne progovaraj samome saslusaj.

jer tvoja opravdanja kao da si kopirala

sve i jedno se podudara I tvoje lazi otkriva

nisam toliko naivan, alopet sam izvaran

toliko sam ti vjerovao da bih se nasukao.

iskreno od svega sa tobom sam se nekako umorio

previse godina I zdravlja na tebe sam potrosio

uzalud nocima ridao stihove pod svijecom ti pisao.

A sada me praznina nasukala,bore na licu uguscala..

a ti jube bivsa moja,otkopcaj jeleke, dusu rastereti

toliko je lazi gnusnih ne oprostivih u tebi ostalo.

Da ti je 77 godina ostalo za izvinjenje nije dovoljno.

Jer uskoro budes shvatila na svoje lazi si se nasukala.

sidro podizem , tvoje ponasanje ne mogu vise da razumijem

I vise ne zelim da toleriram,samog sebe zabludom ubijam

inemoj se vise nakon svega truditi,nemoj me nazzivati

nemoj preko prijatelja urgirati uzalud se oprostu nadati.

otidji cesse setaj kroz parkove,mir u sebi pronalazi

nega svo to hinjsko iz tebe napokon nekako bas izlazi

nadam se da budes uspjela I tolikotoga na sebi promijenila.

Jer ipak malo razmisli, previse bolova vrije u tebi.

Za mene ne brini nadam se da cu te nekako preboljeti

ali ti dal ces ikada uspjeti te lazi u sebi nekako saprati

lice rukom zaklanjaj kada pored mene ulicom prolazis

na ostricu moga pogleda sigurno ces da uvijek naletis.

ima da te prostrijelim,na sve sto si lagala da podsjetim

a ti ces glavu da saginjes, na drugu stranu da pobjegnes

u suzama ces ridati za sve sto si lagala dugo izjedati

jer u tebi mada takva si jos ima ostataka dobre savjesti.

misli ce te opterecivati,neces moci nocima zaspati

dugo ces se pitati zasto si takva prema meni postala

najvecu najiskreniju beskrajnu ljubav znas da si imala

ali sve moguce adute iz ruku jednostavno prokockala.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.08.2020

Sa tobom u mislima uvijek sretno sam nasmijan

Dok setam planinskim stazama ti nemirna u mislima

osmijeh mi se ukrasio,slatko stresem se, nas sijecam se

da sam sada sa tobom da ti proslavljamo rodjendan

sa tobom u mislima uvijek sretno sam nasmijan.

volim da te zamisljam sa tobom vrijeme da ispracam

mada daleko si ne brini,jos uvijek samnom uporno si

bio bih najveci gubitnik naivac koji je srecu protracio.

Nema tih novaca za koje bih nase trenutke prodao.

Obalama nase ljubavi mislima svakodnevno prosetam

dok planinske staze usamljen obilazim,tamo te pronalazim.

A kad me noc sustigne sa mjesecom ono bas cesto raspravljam

toliko ne odgovorenih pitanja mu postavljam,sve analiziram.

do kada ce sve ovo da potraje, tesko i bolno mi bez tebe

u sebe se uvlacim od ljudi se bas nekako stalo otudjim

njihove price i tracevi mi smetaju, druge ogovaraju

vjerojatno i mene tracaju kada se od njih udaljim.

Pa najvise volim sa tobom u mislima vrijeme da provodim.

Opojni trenutci pozude me razuzmu, osjecaji me izlude

usne bi opet gladno i posesivno da te strasno izljube

po cesto suze me usamljenog rasplakanog nekako zarobe.

Nekako iz tih misli tesko se izvlacim, u stvarnost povratim

zamucenost svijesnosti gdje se nalazim nestvarno ljulja me

izmedju snova i stvarnosti trazim pa gubim te, tesko je

tesko je kada se iz svega probudim i bez tebe usamljen uhvatim.

Ova nasa bajka…balada se u miljama cinova nekako odrzava

stalno drzi me u neizvjesnosti i bas nekako olako zakuhava

kao da se neka meksicka serija u nasoj vezi izgleda desava

samo sto kod nas nema preljuba nego nas daljina razdvojila.

Oboje patimo jer barem u ovo vrijeme biti zajedno ne mozemo..

srece vatrene ljepljive poljupce ti bas olako i ne zaboravlja

zahvaljujuci upornom sijecanju sve ove godine prezivljava.

Sve nekako nada se da ce uskoro na usnama ti da budi se.

Toni Ljubisa Bozic,Ammsterdam, 08.08.2020 u 23:59

Bjezat ces vjeruj mi sama od sebe….gusit ce te kajanje.

Pitam se kako sam sa tobom zaglavio

kako vec na pocetku nisam primjetio

da ovo medju nama ne bude uspjelo

niti sada ne znam kako nas je zavelo.

Savim druga krvna grupa ljubavi si

u tebi niti mrvicak iskrenosti ne postoji

dok u ljubavnom zanosu strast te preuzme

I tepas mi tim trenutcima da eto volis me.

A ljubav izgleda na periferiji srca ti boravi

jer me jednostavno ono pozudno ne gledas

uvijek negdje ocima odlutas, nesto zamislis

kao da ne zelis vise u blizini da mi boravis.

Krvna zrnca ti u sebi nose sibirske viruse

hladna si,i da kraj tebe zivi vulkan se otvori

I pitam sekako se ona vatra medju nam probudila

sto si tim trenutcima u meni hajde priznaj vidjela.

ali ne ti nemas hrabrosti tebi je lakse nestati

niti rijeci ne prozboriti,kao strancu udaljiti

boze kako to moje srce na pocetku ne uvidi

ne bih se nikada tako ludjacki u tebe zaljubio.

ne bih ti nikada srce otvorio, ne bih ti priznao

a tebi sam jedan od rednih brojeva postao

usputna sanica tvojih strasnih pozudnih potreba

samo bi me pozeljela kad se upalis da bi me imala.

tako bi me na svoj posesivni nacin iskoristila

strast I pozudu samo na kratko vrijeme primirila

a onda si drugu zrtvu pronasla, isti recep primjenila

na izor tvoje strasti laznim nadama navela.

hajdepriznaj mi dalsi svima isto u strasti tepala

dal si svima onu istu pricu u tom zagrljaju prodavla

dal ti uopce uvidjas da sama ostajes I da propadas.

Ida ces se jednoga dana usamljena probuditi.

ne ti o tome ne razmisljas, jer savjestu tebi ne postoji

tvoje srce samo dan za dan svoje nagone zadovolji

tebi je bitno da sebe, na neko kratko vrijeme namiris

dacisto onu zivotinjsku stranu u sebi zadovoljis.

a krvna grupa ljubavi ti ne definirana je I ne postoji

dal si svjesna da u ovom zivotu kaznjena si da ne volis

mozda ti to drugim ocima promatras taj jad ne uvidjas.

I zato nikome osim strasti samo na trenutke poklanjas.

idi cestom stazama kojim si prokleto usamljena krenula

jer mladostti u trenutku bude ti nesvjesno iscurila,nestat ces

bore starosti I bez ljubavi ce te preuzeti, nece te zeljeti

neces biti pozeljna jer si od bivsih sigurno prokleta.

I jednog jutra kada se usamljena probudis kada uvidis

da te svi ama bas svi u velikom krugu zaobilaze

izgubit ces se u vlaznim ulicama vjetrovite holandije

bjezat ces vjeruj mi sama od sebe, , gusit ce te kajanje.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 08.08.2020 u 07:01

Moja blizina… uporne pozude si

Pustinjom nocne i mrkle samoce…

prelistavam savrsena i bas draga sjecanja

dok zudnja u presahnulom mraku

svoje mjesto odavno gordo zauzima.

vrelinom britkih ali ono upornih nemira

putujem… usne ti bas pozudno dodirujem

svo vrijeme…svo vrijeme mi bas otima

mada daleka si…blizina si ne umoljiva.

Sad si tu… na rasplakanom ramenu

a onda te vjetrovi…kao uvijek…podlo mi rasprse.

Tvojom slikom strast ko pjescane dine mi nanose

usne ti osjecam… u kose ti se… ono stoicki zavlacim

I burno I gladno te osjetim…pa korak ispruzim

dok prepoznatljivi…al… nemirini neki mir obuzima

a strast je podla i prosto uporno ne umoljiva

kao mjesecina se prosiruje

jos bi da opet i opet te gladno dodiruje.

prelazim ti …preko usana…preko pregladnjelog tijela

preko svih…dalekih … ali nama dragih …vrhova

moja si…moja si gladno…i strasno i pozudno neumoljiva.

Hvala ti sto uporna si,…sto od mene jednostavno

niti trenutka ne odmices, i ovim sjecanjem putujes.

zajedno sa samocom u sve pore sjecanja prodires.

da te nije… da si od mene odustala… tko zna gdje bi

ova bajka… ova nasa prica ili san ili magla odlutala.

Otvorenim prozorom svejzina noci na usne prodire.

pa budim se…bas razocaran… sa gromilama suza u ocima

sto pored sebe..sada…ovog trenutka… nemam te,

sto si godinama samo divno uporno sjecanje

kazem si …ipak dobro je… a sto bi bilo..

sto bi bilo …da te kao takvu…samo maglu sjecanja

nemam te

plasi me…sama pomisao da uopce nemam te

tako u polu snu zgrozeno plasim se.

mada daleka si…ma kada razmislim…bas i neka si…

moja blizina… uporne pozude si

svaki ti… damar pregladnjeli osjecam…

vrhovima usana ti se propinjem

nisi niti svjesna… kako pozudno i gladno te dodirujem

moja si…moja si u ovim divnim snovima.

Toni Ljubisa Bozic, Germany, deep night,08.08.2020 at 02:23

To sto volim te… sazaljivo boli te

U grotlu pukotina nasa veza je odavno zaglavila

pobogu zar ne primjecujes ocigledni razlaz na obzoru

zar ne primjecujes sve manje u tvom sam govoru.

Sve manje ti u ocima i osmijehu sretnicki boravim.

na licu ti vidno nestane radosti kada me ugledas

pogled u stranu istoga trena pomjeras, izludjivas

da mozes odmah bi nestala od mene se sklonila.

Pa priznaj mi, da odlazis jer u srcu ti neboravim.

nemoj laznu nadu da mi mrvicama nekako ulijevas,

vrijeme uz mene da provodis na mene da sazalis

I bez tebe cu prezivjeti nadam se da necu oboljeti

mada I sama pomisao bez tebe jezu nemira izaziva.

nasa veza na pukotinama ledenim se nekako odrzava

mada u meni jos uvijek je vatra u srcu ne zadrziva

jos uvijek spreman sam da budem ti rame za plakanje

ili preostali kolosjek uske pruge kad pozelis da vratis se.

tvoji osmjesi nekako u paramparcad kad me vidis smrvljeni

na licu ti onaj pozudni pogled vec poodavno vise ne boravi.

Uzmene si tjeskobna gusim te u gruudima, sve to primjecujem

al jos uvijek kao naivac biti kraj tebe se uzaludnom nadom radujem.

kao da ti nemir izazivam buku ne snosljivu na srce naguram

kadamevidisfacu izmjenis,kada da neprijatelja slucajno susretnes

okreces se pa kao iznenadjeno me nikako ne primjecujes.

Da postoji nekorjesenje protiv mene ne melem daizmisle.

prva bi ga kupila preko svih mogucih veza nabavila.

Samo da bi se od mene sto prije udaljila I nestala

a vjeruj da ne drzim te, to sto volim te sazaljivo boli te.

Kao da u tebi sazaljenje prevlada u trenutcima savjesti.

slobodno okreni se, al o oci me prije odlaska pogledaj

da vidis kao u ocima mi izleda tvoj hladni oprostaj.

Ali to I jeste problem to bas strasno bolno grize te

jer toliko si sigurna I toliko puta uvjerila se da volim te.

jer znas da zbog tebe srce bih iscupao, tebi ga donirao

da nastavis da zivis da presretna si, koliko boravis u meni.

I onda u kolovrtis se, svjesna da na drugom mjestu sa drugim

nikada neces dobiti iskrenu ljubav kao sto bijase kod mene.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 08.08.2020 at 05:55

DALJINA I PUSTA TUDJINA

Daljina tudjine podlo skripec zubima ubija

a samoca kao u zivac da hinjski dodiriva

sve se u dusi pa grudima razlaze…. a razlog

ljubavi moja jedina shvatas li da nemam te.

….

Imam sve i vise nego sto mi je sada potrebno

ali svo to bogatstvo je lazno te bas uzaludno

tek sada ljude u tudjini nekako razumijem

njihovo dusevno stanje I ja eto DODIRUJEM.

….

ulicom duse kao pustinjak usamljen cesto prolazim

srodnu dusu niti blizu bas nekako ne nalazim

pa se u sebe kao svi zapadnjaci uzasno uvlacim

jer ne mogu bez tebe da budem te da se pomirim.

I sunce ovdje nekako izlazi I zalazi drugacije

oblaci su im nekako gusci I kisom bogatiji

pljusak kada navali u bujicu ceste u trenutku pretvori

eto I po tome su od nas bogatiji, ali su brate jadniji.

nitko sa nikim ne razgovara sva ta rulja se otudjila

sve se nakako svelo na trku za vrijeme u prolazu

jedni za druge I vrijeme druzenja nikako nemaju

I stalno neki opravdani izgovor prepun lazi imaju.

ali nekako bih se ja na sve to olako I brzo navikao

ali… ali samo kada bih tebe uz sebe non stop imao.

Nekako stvari ovdje jadno izgledaju naivni se nadaju.

I nije niti cudo sto u teske depresije precesto padaju.

ali to je prevelika cijena koje laznim bogatstvu placaju

boljem se zivotu nadaju a u stvari postaju uzasno hladani

I od svojih najblizih se nekako otudjuju, e bas jadni su

nikako da shvate uzalud se kockaju u cemu je bit zivota.

a ja za tebe kao pijan plota ono bas ne odustajem I zapeo

kada bih ti barem te usne vrele ono za laku noc osjetio

toliko toga u meni praznog istog trena bih zadovoljio

kao mala beba u krilu majke bezbrizno bih zaspao.

I ove zene u tudjini mozda grijesim al jadne su

sve su nekako nemam rijeci prazne I udaljenije

kao da od nas neki strah ih je, razne price kolaju

a oni jadnici zbog pojedinca sve u isti kos trpaju.

u svemu ovome samo ti te nista vise uzasno fali mi

toliko sam se zarazio tvoje strasti poljubaca I ljubavi

eto onako krisom klecim I molim se da me ne zaboravis

barem eto jednom mjesecno pismo da mi prosljedis.

neka bude duze I prepuno svega sto te okupira

sto bi najvise zeljela, znam ljubav ti ne mogu kupiti

ali se volim u tvojim snovima cesto pojavljivati

da te nemirom I strascu gladnom uporno nakitim .

eh kad bi ti u misli I snove moje mogla daproviris

da osjetis I uvidis koliko vazna si I za mene postojis

a ja cu svaki dan po jedno pismokadastignem pisati

pa ti saljem sve kao jedno kada ih nakupim.

….

tada cu suzamau njima tolikotoga da kazemti

volim te, ali bas volim te to nekako prazno I jadnoje

kada prije spavanja uspijes procitaj moje a tvoje stihove

tamo cista istinska nezasitna ljubav je,shvatit ces.

Toni Ljubisa Bozic, pusta Tudjina njemacke ,05.08.2020