Oprostite žurim, moram da je probudim

 

Nekako svakog jutra dok se Moskva razbudi

U nekoliko sati ranije toliko toga se učini.

A ja žurim,svakog jutra pismo ti ispišem.

Da na vrijeme poštar pristigne pa te probudi.

 

Svakog jutra u isto vrijeme ima da te razbudi.

Prepoznatljiv rukopis ti oči srećom raskolači.

Drhteći rukama kovertu lagano otvaraš,ne razdireš.

Ne želiš da se mrvicu oštete,predrago je sjećanje.

 

A unutra,svakog jutra krmelje ćeš suzama isprati.

Toliku sreću,nezasitnu ljubav pismom ćeš primati.

Ono kao da vidiš me,tu ispred vrata me osjećaš

Il još bolje na terasi šumim dok pismo ištičavaš.

 

Nemoj da usne nagrizaš,ostat će grubi tragovi.

Kad se vratim previše posla na njima će čekati.

Onda ću morati svake noći na njima dežurati.

Svako malo im dokazivati da ljubav sve održava.

 

Dobro jutro izvoru ,žuboru,najdraži posesivni otrovu.

nedaš mira na koju god stranu svijeta odlutam,

podlo ispod pojasa  slatko udaraš,stalno podsjećaš

da si tu nevidljiva a tako savršena i prisutna.

 

Slatko nasmiješena a anđeoski mila pa neodoljiva.

Poput lišća il duge skoro kao paučine dolutaš,

niz lice kao suza neprimjetno tiho salijevaš,

onako tanano na prstima cupkajuć nemir ulijevaš

takve osjećaje izluđenosti beskrajne pobuđuješ.

 

Dijagnoza simptomatična na vrhuncu magična i neobjašnjiva.

voljeti te,imati tajnu za sebe, nedostižna si čarolija.

 

Toni Ljubiša Božić,30.06.2016 u 06.11.minuta

Bit ćeš svakodnevno kroz suze jecajuć prošena

Prije nego se na put malo duži uputim.

Ljubavi želim nešto da ti onako poručim.

Budi strpljiva,sve će brzo da protekne

nek ti se vrijeme osmijehom prehranjiva.

 

Nakon Kanade selim se u druge daleke predjele.

Hitno velike stvari da pripremam i završavam.

Ne brini bila si i treperiš nezadrživo u meni.

Trenutno je Moskva najaktivnija pa Australija.

 

Između Moskve i Sydneya misija se održava.

Na jedno vrijeme bit ću odsutan,nedostupan.

Primiri se, nemoj da brineš se,budi strpljiva

ako pisma budu rijetko stizala il kasnila.

 

Ovo su bitne stvari što se tišinom rješavaju .

Nakon ovoga sve će biti drugačije i jasnije.

Ako nam dozvole,cijeli svijet nam se otvara.

A uz tvoju ljubav sve olako radim i poduzimam.

 

Tvoja snaga je sada potrebna,da sve izdržim.

Uz tebe sam nemoj da sumnjaš niti pomisliš

Da će se nešto promijeniti,sve ću izdržati.

Vrijeme brže protiče kad mislima držim te.

 

Svaki dan prozore prema pučini brzo otvaraj

Sve daške vjetra ranom zorom širom upuštaj.

Svaki poruke za tebe će krišom da nanosi.

Puštaj ih u naručje,dok usnama titra te.

 

Računaj da sam malo duže do australije

Onako na službeni put morao otputovati.

Hitno neke neodložne posliće završiti.

Dolazim,čim se ljeto dovuče u australiju.

 

Kod nas će možda zima kandže da naoštri

Al nebrini,u kampu ću nasmiješen osvanuti.

A onda kroz prozor ti nestrpljivo ulazim.

Ne diraj zavjese,prikrivat će nas pahulje.

 

Nakon toga stavljam ti lisice i odvodim.

Od tog momenta želim uz sebe da te zarobim.

Bit ćeš vječno moja mila draga super robinja.

Bit ćeš svakodnevno kroz suze jecajuć prošena.

 

Toni Ljubiša Božić, 30.06.2016 u 22:40 minuta

 

Pusti usne neka mukom zbore

 

Pusti usne neka mukom zbore.

Niz tišinu miline nek klize.

zamjenu ruke oko struka smjelo.

Ljubavlju,strašću razvija se djelo.

 

Nek se slijeva uzdah i vodopad tišine.

Nek se roje zdanja nestrpljenjem duha.

Dok tišina skoro glavno jelo kipti.

A u tami svjećnjak prikriveno šumi.

 

Drama prvog čina,prepoznato zvuči.

Niz tijelo se klizeć naginju vidici.

Bezbroj riječi siromasi bez slika

A vrhunac sve bliži žešći dok vrišti.

 

Načeti dani,zadrtim noćima podmeću

Ona i on u dugo čekanom okrilju.

A kabanice,okapnice u ćošku pričaju.

Naredani snovi,sve nijekaju,odriču

 

Sve što je prije bilo olako porekli.

Drugi čin sve sputava dok se dešava.

Usna na usni luda i skroz blesava.

A smetovi od jučer gotovo prestali.

 

Svi tragovi skoro istopili, nestali.

Fabula u ćor sokak iznenadno zapela.

Glavnom glumcu na usnama pozlilo.

Ipak mu je ljubav na kraju priznala.

 

Pametnica,sveznalica,gunđalica,ušutila.

Na kraju sve je iz dubine duše priznala.

Što bi rekli jedno drugom izgleda ampasuju

Pa noćima bezuslovno nitima požude trguju.

 

Toni Ljubiša Božić,28.06.2016 u 20:52 minuta

 

 

ŠTO PRIJE PROBUDI ME

 

Kad budeš spremna ljubavi,pokreni se.

Iz ovog paklenog čekanja probudi me.

Godine podlošću drsko samotno razdiru

Srce,dušu na miru trena ne ostavljaju.

 

Neznam koliko dugo ova patnja izvire.

Molim te čupaj me,sve me podlo potapa.

Tonem strmim tamnim životnim dubinama.

Svjetlost tamnija, a mrak jezom osvaja.

 

Pruži mi prste,ruke da mrvom osjetim.

Toliko tvoj dodir beskonačno fali mi.

Ako uspiješ barem usne kapima natapaj.

Možda i preživim,ako uskoro ne izludim.

 

Koraka nemogu da napravim,sve ukočilo

Jezik svezao,ništa godinama ne govorim.

Suze ne brojim,postaše pusti potoci.

Od kuda tolika patnja tuga i bol u meni.

 

Pršte rijetka sjećanja,magla sve obuzima.

Kapci se spojili,krmelje odavno zapekle.

Samo trenutkom čujem te,korak odzvanja.

Brujiš i treseš poput senjskih vjetrova.

 

A pučina nade laže,stalno nešto izvrdava.

Kao jučer bila si,spavao sam pa si otišla.

Svakog dana na isti način me drsko prevare.

Ljubavi iz ovog pakla samoće probudi me.

 

Ja želim ja hoću i ja moram neprekidno da te volim

 

Toni Ljubiša Božić,28.06.2016 u 19:10 minuta

 

 

 

 

SLATKA POBUNA

 

Ljeto,vrućina drsko užegla

Sve sam prozore zamračio

Oko malo na trenutak ubio

Svakako po ovom vremenu

Ništa drugo se i ne radi.

 

Uzmem slike iz posljednjeg pisma

Pred sebe jednu uz drugu poredam

Svaki detalj na njoj pregledam

Bukvalno me namjerno izluđuje.

 

Toliko me slatko iznenadila

Buket golišavih slika ubacila.

Piše da je sasvim slučajno

Možda ne zaboravim dok ne pristigne.

 

A kad se to dogoi, neće mi oprostiti

Svo će čekanje deebelo naplatiti.

U meni se osmijeh razvezo,izludio.

Neznam od kuda bih pro krenuo.

 

Svaki dio fali mi,da ga poljubim

Pod prstima da sve zatvorenih očiju

Onako mirišljavo sočno osjetim.

Ludača,fakat me namjerno ubija.

 

Ako krenem od čuperaka,preko osmijeha

Navratim obavezno do usana,a tijelo

Kao sirena uspaljena se uvija,priziva.

Onako je strasno zagrlim, poljubim

Divljak iz mene progovara,izaziva.

 

I onda netko dosadno zvoni na vratima

Neka kazna od parkiranja pristigla.

Uh kako sam se iznevirao,sve grizao

Zašto mi je divni san drsko prekinuo.

 

Toni Ljubiša Božić,28.06.2016 u 15:18 minuta

 

Svaki put kada zakiši il kada se bura ljutito obruši

  

Za nekoliko sumornih godina garant dolazim

u među vremenu moram da se skriveno snalazim

a ti kompas istim pravcu poprati i ne zaboravi

Čeka te zaluđeno srce prepuno iskrene ljubavi.

 

Mislih jugo uletilo,pa sam omađijan odjezdio

mene je ovo prekrasno vrijeme u san zanjelo.

Kao da si neki dan otišla,kiša dušu pritisla.

neprestanost nedefinirana nedovoljna i nedorečena

ovo malo što je u meni preostalo utuče sjećanjem.

 

Svaki put kada zakiši il kada se bura ljutito obruši

samo zamisli u njima skrivam se,da te nekako sačuvam.

Nemaš pojma koja si kraljica,što je tvoja majka rodila

koja energija u tebi planduje skrivena onako polako

na tanane svoj plan tiho na prstima skriveno odrađuje

 

Da tebe nema svi oko tebe bi davno oronuli i propali

majka ti još nije skužila koju princezu je rodila

 

Među nama problema nema dogovor se tiho poštiva

samo nas razguljuje ova daljina brutalno okrutna

na leđima žiljaju,pritisli vrećetina životni tereti

pa nam koljena po nekad pokleknu i život razočaraju

ali vrijeme polako na našu stranu tiho vodu navodi.

 

Sa tobom bih ljubavi gdje god zatreba ako treba

krenimo i na druga sazvježđa,tamo nastanimo se.

Kad smo zajedno nije bitna planeta il sazvježđe,

Nek si samo stisnuta ludo zaljubljena uz mene.

 

Toni Ljubiša Božić,28.06.2016 u 13:11 minuta

 

Žalim svaku večer na usnama da ti se saplićem

 

Žalim svaku večer na usnama da ti se saplićem

Da nam se svijeće po zidovima sjenaama igraju.

Koje kakve likove strasne noći zidovima ocrtavaju.

Toliko žudnje od prvog dodira nezasitno šapuće.

 

Od naše strasti i požude ima da zamagle prozore,

Po nekad pomoć kad zatreba neka se otisak ugleda.

Tad će iz tijela dugo čuvana tajna da izranja.

Mileći niz tijela dušu i srce da podlošću osvaja.

 

Možda će plamičak svijeća uzdasima da se izmiješa.

Dokaz noćas se primopredaja strasti gusto događa.

Prsti čupercima dokaze skrivaju,a noć zahuktala.

Uživaj ljubavi, straža posebnu smjenu odrađuje.

 

Sve ima smisla sve napokon živo zaluđeno postoji.

Vrelina rasplamsala,na svaki vrhunac se popela.

Vječni trenutak savršenstva se dugo doživljava.

Stoljeća trebala nadanja pa se napokon događa.

 

Koje kakvi odrazi u srcu se nekontrolirano dešavaju.

Da mogu da zucnu il mrvice ljubav,strast prepričavaju

Na što bi to sve dovelo,koliko romana bi tad ispisalo.

Šapuću na zavjesi odbljesci,plima na vrhunac prispjela.

 

 

Toni Ljubiša Božić,27.06.2016 u 21:52 minuta

 

Voskom isplakanih kapi suza da prekrijem

 

Kad bih mogao svo ovo bolno loše sjećanje,

Voskom isplakanih kapi suza da prekrijem.

Da se unutar svega jad i bijeda pretakaju.

A vitezovi prošlosti neka stražu čuvaju.

 

Sa njom novu bubućnost želim da otvaram.

Prepuni uzajamnom podstreka,divnog nadanja.

Da žubori iskričava ljubav tihog beskraja.

Jednostavno tako jasno vidim i sve osjećam.

 

To bi trebao početak življenja da nam postane.

Uz nju i sa njom sve je čudo neobjašnjivo.

A osmijeh nam se uzajamno na licima prelijeva.

Ljubav očigledna šaputava milinom dospijeva.

 

Zajedno neka hrabrost i snaga nas tiho obuzima.

Nema rijeke il obale da nas na trenutak zaustave.

U dušama čarolija zaživi,svoje magije zakuhava.

A nas dvoje stopljeni,jednom ljubavlju zaluđeni.

 

Poraze više ne priznajemo, niti ih poznajemo.

Ona ima prosjedog luđaka koji je obožava,voli

a ta ljubav niti trunke godinama ne jenjava.

u njoj se strast dva suluda luđaka uložila.

 

Oni šute,sve što žele,imaju tišinom uživaju.

Tragove skrivaju, slamke dokaza ne ostavljaju.

Mogu ih otkriti drhtaji,kad se krošnja zaori.

Sve treperi u zraku,vjetrovi huče surađuju.

 

Njihovu ljubav gorda,ponosna,zato je skrivaju.

Njihovo stremljenje traje više odurnih stoljeća.

Strepljenja beskrajnim morima noćima ispijali.

Samo da bi napokon jedno drugo zauvijek imali.

 

Toni Ljubiša Božić,27.06.2016 u 21:37 minuta

 

Na uho joj krišom šapnite,ženo on ludo voli te

 

Pokušavam da bez veze eto ne razmišljam,

Da neke gluposti ne izmišljam,umišljam.

Nekako beznađe,nemir,nestrpljenje prožima.

Pre daleko žena koju volim,a ona obožava.

 

I nekako prolom oblaka iz vedra neba ruknuo.

Kao da je duše jecaje na daleko osjetio.

Jedva glavu podižem sve otežano izdržavam.

Tako rado bih da negdje zajedno nestanemo.

 

Samo moram neke neizbježne stvari da završim.

Onda više nema nedoimica teških razmišljanja.

Sve ima u nekoliko godina da se završi i rješava.

Nakon toga život postaje cilj svih nadanja.

 

Ni njoj nije lako osjećam,sve nosi na leđima.

A ja kao u zatvoru ruku svezanih nemoćan.

Nemogu pismo da joj napišem, podršku pošaljem.

Telefone su promijenili potpuno nas razdvojili.

 

U meni Bosanske kiše naviru,dubine duše dodirivaju

pljuskovi grmljavinom sve nekako tugom poslože.

U suzama zalegnem,  da sve to nekako prenoćim.

Valjda će sutra dan donijeti radosnije nadanje.

 

I gle evo se razvedrilo, a u duši još stušilo.

Ako je vidite,pokraj plaže kera nekad provoda.

Sva je kao i on crno bijelo drastično čupava.

Na uho joj krišom šapnite,ženo on ludo voli te.

 

Toni Ljubiša Božić,27.06.2016 u 17:37 minuta

 

 

Bila je prekratko njegova,eto drugome pripala

 

Nije dugo djece imala,onda sve se desilo

Sina, tri sina je u tri godine izrodila.

Jedan mu kaže pripada, da može da odabere.

bili bi ludo zaljubljena sretna kombinacija.

 

Jednom joj je sinove u šetnji razigrane susreo

Onako sretnički tiho nasmiješen pored prošao

Čisto da nešto ne primjete il slučajno osjete

Sve troica u isto vrijeme se okreću prateć ga.

 

Lopuže kao da osjećaju nešto u njemu obožavaju

Ljubi, volim majku im,između njih neka kemija.

Da može sad bi im iz preve ruke ljubav predao.

Više voli njihovu majku nego što svoju obožava.

 

Samo bi se nasmiješili, mladi su nebi shvatili.

I korak opruži u grudima srce skoro da iskače

Samo da ta žena njegova je,što bi više trebalo.

U ovome životu nije se sudbinski tako strefilo.

 

I korak opruži,suze preko lica zažare,prelile

Kako su nekad okrutne i nedokučive sudbine.

Duboka uzdaha,mnogo sjećanja, ipak na kratko

Bila je prekratko njegova,no drugome je pripala.

 

Toni Ljubiša Božić,27.06.2016 u 15:40 minuta

 

 

 

Zadrži me ljubavi

Zar misliš da među nama nije baš uspjelo.

Dal misliš da se nije baš nešto doživjelo.

Nemoj prebrzo da odlučuješ pogriješit ćeš.

Zadrži me ljubavi,uskoro sve shvatit ćeš.

 

Možda smo krize trenutkom podlo imali.

Živi smo, od krvi i mesa smo stvoreni.

AL molim te pogledaj,oči zari u mene.

Što osjećaš dal vrijedim i dal trebaš me.

 

Ako ti zima u srcu govori,očigledno vrijeme je.

Niz rijeku života pusti me,vodopad nek uzme me.

Slobodno nasmiješena nastavi,na mene zaboravi.

Vjerojatno nešto bolje i strastvenije čeka te.

 

A ja kako mi se dogodi,nešto ću doživjeti.

Dal ću preživjeti baš i nije nešto najvažnije.

Kad sretna si nisi svjesna i mene usrećuješ.

Ljubav od tebe koju sam dobio, nisam sanjao.

 

I sada poslijee ugušene nestale one ljubavi.

Nema smisla se lomiti uzalud nečemu nadati.

Ma koliko se tješio trudio totalno mijenjao.

Nema koristi u tvom filmu sam ulogu završio.

 

Osječam odavno polako od sebe si me odgurnula.

Sve ponudee,strasni stihovi,do tebe ne dopiru.

Par riječi u nekoliko pisama je dospjelo.

Sve sam povezao i shvatio,rok trajanja prestao.

 

Ne znam dal ću moći nekoliko svjetlosnih godina

Da povežem što se desilo, kako okrutna sudbina.

Nadam se da bit ćeš presretna potpuno nestajem.

Al jednog dana nemoj da mi ime nanovo spominješ.

 

Kad te usamljenost okrutna samotna tiho zarobi.

Nemoj utjehu da tražiš uspomenama u nama u meni.

Nestajem kako si zahtjevala tvoja sreća najbitnija.

Do tada dal ću preživjeti,tvoj poziv možda očekivati.

 

Teško je vjerovati,već sada sama pomisao razara.

Ništa nema smisla,sve je prepuno tuge i ridanja.

No ne želim riječi više da ponavljam i davim te.

Molim te sretna budi preživjet će trunke nadanje.

 

Za mene poslje tebe nema smisla se nadati i živjeti.

Sva vrata života se okruutno zatvirila,tuga prožima.

Korak se otego, glava pognula,tama nad smislom nadvila.

Al takva je sudbina,nekom svjetlost nekom život ugasila.

 

Toni Ljubiša Božić,27.06.2016 u 10:20 minuta

Ljubavi shvati ne želim te u maštama

 

Što više godine prolaze,u kip se pretvara.

Njemu se svakog trena vjernički naklanjam.

Postaše glavni kip trgova mojih maštanja.

Mjesta kud me je prečesto luđački vodila.

 

Bridovima mašte dolazi,kao leptir pristiže.

U svakoj kapljici rose nijemo sve dokazuje.

Bukvalno svuda se pojavljuje i najavljuje.

A ponor samoće strpljenje podlo iščekuje.

 

I dok kroz selo prepun starica tiho prolazim,

Babe naricaljke vriscima grćevito najavljuju.

Svu travu su pokosili,hrpe sjena naslagali.

Znaju noćas ona sigurno dolazi,al skrivaju.

 

Zdenac na kojem sam prvi njen osmijeh popio

Istog trena sjećanje srce nemir probudio.

Samo paljevine presušenih suza i jecaja ostale.

Drhtavo jeza sjećanjem zarobi u duši izgori.

 

Onda glavu podignem,sve što vidim ignoriram

Znam siguran sam i potpuno je tu negdje osjećam.

Za svaki slučaj na istu frizuru ošišah se

Po tome uvijek pamti me,i potpuno ista majica.

 

A ona zbog mene nema što nije od srca radila.

Koje kakve frizure odjela luđački pripremala.

Svi bez teksta ostajali, mjesec bi se ukočio.

Prostranstvo podjeljene požude bi žuborilo.

 

Korjenje sjete zateglo,žudno zagriženo iščekuje.

Kao iz neke druge galaksije da repaticama doziva.

Mahovina njene tragove odavna busenjem prekrila.

Sve to će da nestane kad mi na usnama osvane.

 

Čopori nagomilanih godina previše onog skrivaju.

A ja drhtim, nemilosrdnost bezumljem preuzima

Dal će prispjeti dal me bude opet prepoznala.

Jecam,ljubavi ne želim te više u praznim maštama.

 

Toni Ljubiša Božić,25.06.2016 u 20:25 minuta

 

Ljubav kao jedina nada široki prostor galaksije sretnima otvara

 

Otvarajuć nakon dugo godina lubenicu stvarnosti,

Stvarnost se drugačijom doima,divljina raščupana.

Sve neki čudni tragovi,nepoznati otisci sjenama.

Nešto poznato podsjećaju, udaljenosti približavaju.

 

Ispod iznad duše vrtlozi umornošću bespuća prizivaju.

Udaljenost podlošću kraterima sjećanja opet rovari.

Umor pobunu izaziva,nestrpljenje nagovara da digne se.

 

A vrijeme zasukano,bezgranično u prazno očima vijuga.

Čežnja skoro anonimna,granice sjene krišom postavlja.

Raščupani cvijetnjaci,ružama bodlje drsko kastrirali.

Sve je pokleklo, svi se predali,bijelu zastavu podigli.

 

Ulice imena isprale,jedva brojeve na njima vide se.

Sve blijedeć prolazi, tragovi nestaju,pamćenje otupilo.

Rijetki povlače granice mada su odavno opustjele ulice.

Nije im dosta,sve gradove su zaposjeli,sami ostali.

 

Čemu ta grabež pustog napuštenog životnog prostora.

Dižem ruke,ne želim ostati usamljen u duši patiti.

Opustošen,do bola ispražnjen,krvareć izranjavan.

U sve okolo beskrajno razočarana,grabeži preostale.

 

Hodajuć na prstima rubom pukog nesretnog preživljavanja

Čak niti sjene više ne postoje,između svjetla i mraka je.

Rukama nešto u daljini ispružam,kao očekujem promatram.

Ništavilo,samo obrisi uokvirenih prohujalih sjećanja.

 

Datumi ne postoje, godine izhlapile,godišnja doba nestala.

Svaki dan il noć sve u svemu se izmješalo i jadno prelama.

Više normalno nema šanse da pocrnim,kao nekada da odolim.

Put mi prošarana, nedefinirana sve nekako u grču prolazi.

 

Hrana na slamku se pronalazi,a spokoj i mir duše nestao.

Krvožedne zvijer rijetke preostale okolo preživjele

Ako slučajno osjete il susretnu na komade raskidaju.

Snove na sniženju rasprodali za koru kruha zamijenili.

 

Preostali rođendane više nikad ne slave,pamet izblijedila

Puko preživljavanje sve preuzelo,najjači izleda opstaju.

A i mudri sve bolje poteze povlače, možda preživjet će.

A ja u snovima još uvijek ošamućen zaglavio, tražim je.

 

Nekako sam saznao, u kavezu je svezana, gladuje,preživljava

Samo treba od njenih da je napokon otkupim, sve razriješim.

Napokon mogu da je oženim, odobrenje sa vrha je pristiglo.

Samostalno odjeljeni budemo živjeli,od izgubljenih sklanjali.

 

Nadam se da će opet da se pamet probudi,sjene da se ukažu,

snovi i sjećanje da se pojave,da nam život napokon širom popune.

Tijela požudna stratsvena nanovo imati, planetu samoće oživjeti.

Ljubav kao jedina nada široki prostor galaksije sretnima otvara.

 

Toni Ljubiša Božić,24.06.2016 u 21:36 minuta

 

Uz tebe tako znojnu da se ovako vrel pricvrljim

 

Uz tebe tako znojnu da se ovako vrel pricvrljim

tko zna što bi se iz toga vrtloga vreline izrodilo.

Znoj bi potocima pokušavao da nas trenutkom ohladi,

ali dugo skupljena vrelina u nama bi ognjem buktila.

 

Neminovno čarolija osjećaja bi cijelom pričom zavladala

strasti i nekontrolirane požude svoje priče bi prepredale.

Smjenjivali se strasni poljubci, luđački zvijerski grčevi.

Odavno je sve shvatila,sve što osjeća uzajamno prelila.

 

Oči tako sklopljene daleko više bi vidjele i osjećale

jer bi preko veze putem nezasitnih usana sve saznavale.

Nebi bilo na daleko duboke ledare koje bi to spriječile.

A nas dvoje đavolski uporni trenutka nebi propuštali.

 

U tom klinču,zagrljaju bez prestanka nema pretinca požude

gdje se tijelesnim nitima nebi strasti potocima prelijevale.

Usne kao lider vodilje, nebi milimetra žudnju preskakale

bilo koji dio tijela ignorirale,dok napokon ne pokleknu.

 

A noć nebi imala dovoljno satova da bi tu igru prikrila

na neki način zaljubljenih svjetova prelaziše sve granice.

U zoru kad iscrpljene duše spavaju zagrljene bi nas pronašli,

uvijek tako tvrdo bi stopljeni zaspali,ogriscima ljubavi .

 

Onako poluotkriveni tragovi na leđima bi burnu noć svjedočili.

Čuperci na sve strane razbacani a nas dvoje kremeljavih očiju

iscjeđeni bez opravdanja bi osmijehom priču ljubavnu potvrdili.

Vrištim,šapućem kroz prikrivene sjetne stihove otkrivam tragove

 

Rijetki bi to shvatili il barem mrvicu od svega ovoga razumjeli.

Njihova karta ljubavna  očigledno nije na red sreće pristigla.

Još uvijek svijetom lutaju adute iščekuju da se i oni zaljube.

Strepljenja im trebat će,nas su dijelila bukvalno stoljeća.

 

Toni Ljubiša Božić,24.06.2016 u 18:20 minuta

 

 

I sad se nekad glupački i naivno u zid zaletim

 

Kako prolijeću drsko lopovski mizerne godine

Dođe moment kad treba da se život nekako sabere.

Koliko planova i djela sam griješio pa lutao.

U čemu sam fer poteze do kraja istinski povlačio.

 

Da bi me drugi iskoristili, budalom napravili.

Naivan budala sam ispao,drugima sam vjerovao.

Možda sam češće zubima treba na glas režati.

Da mi me podli shvatili pa leđa okrenuli.

 

Previše zagonetki život mi neprestano podmećao.

Na jedvide jade sam stizao,a nekima i zalutao.

Tvrdoglavost neka glupa u meni se nakočoperila.

I sad se nekad glupački i naivno u zid zaletim.

 

Niz dlaku sam rijetko drugima išao,pa nagrebusio.

Al ne kajem se,istina i pravi put me uvijek vodili

Kompas u srcu sam najčešće pratio, pa onda odlučio.

Al eto i greške se neplanirano dogode, pa povrijede.

 

Škola života se nastavlja, nove i nove lekcije dolaze.

Bitno je da voli i treba me, a drugi me ne tangiraju.

Neka se o sebi zabavljaju,na put smo zajedno krenuli.

Odluke su konačne i nikad ih ne budemo promijenili.

 

I nemojte da brinete,glavom u zid ako možda strefite

Osmijeh ispružite,produžite dalje i uvijek se sjetite.

Škola života nas jača, kuraži do kraja savršeno osnaži.

Al slabiji koji odustanu, nisu dalje niti zaslužili.

 

Toni Ljubiša Božić,24.06.2016 u 13:30 minuta

 

Samo taj dugo čekani poziv il odluka odlučuje

 

Predugo tišina krošnje duše prekriva.

Nigdje nikoga,sablasno,ona se nejavlja.

Vidim je preko ulice pognuta prelazi.

Neugodu osjećam, nešto loše se priprema.

 

Nema tu lošu naviku da se nikako nejavlja.

Sada već hvata panika,svega me zaokupila.

Kad bih barem tu negdje prikriven promatrao.

Možda bih je razumio, čemu ova tišina odvodi.

 

Koji su opravdani razlozi,a odgovor ne dolazi.

Loš osjećaj prevladava,izgleda da gubim je.

Nedam da me rasturi sjeta i pokopa nadanje.

Previše toga smo imali da bi se rastali.

 

Kao da me više trunke ne vidi,zaledilo.

Pismo tek prošle godine u kanadu poslala.

Toliko toga obećavala,očigledno slagala.

Posljednjeg rastanka dogovor je prekršila.

 

Koliko vidim,jer srce ne vara sve osjeća

Samo jedna odluka il poziv nas razdvaja.

Na meni nije zapelo,toliko pisama poslao.

A ona zanijemila,il je u kazni skrivena.

 

Pristupa nemam, sve staze korovom zatravile.

Da se barem odluči, ima načina da obavjesti.

Istog trena bih stigao,sve želje joj ispunio.

Samo taj dugo čekani poziv il odluka odlučuje.

 

Toni Ljubiša Božić,24.06.2016 u 12:21 minuta

 

 

 

Osjećanje da si pored mene toliko divljački izluđuje

 

Noć upekla neće san na oči,odoh opet oprobati da ga prevarim…

I kada vrućine ranom zorom zemlju ucvrlje, kada iz hladovine

ni cvrčci nemiču a gušteri traže također kamenu hladovinu

tako se i ja prebacivam,otvarajuć prozore da sparina nestane.

 

A džaba im opet je i po ledu il vrućini obožavam nikome ne dozvoljavam da nam ovu srećicu raspiri da dušmani napakoste      

u nama bruji žubori njima neshvatljiva nedodirljiva čarolija

beskrajna strasna koju nikada ljubavni siromasi neće shvatiti..

 

Želim svakog jutra da se ranije probudim,posesivno promatram

možda tvrdoglave čuperke otpuhnem da mi te oke ne zaklanjaju,

a usne bit ću strpljivo uporan da ih jedno vrijeme ne dodirivam.

 

Osjećanje da si pored mene toliko divljački izluđuje,

sreća u trenu je nekontrolirana bruji neobjašnjiva,

zar tako malo čovjeku je potrebno da životom sve naštima.

 

Pa razmišljam Dok si tvrdim snom usnula,svašta bih ti izreko

moguće većine laži il prevara bih ti kroz osmijeh otkrio,

Znajuć da me nečuješ  i bit će lakše a mi,duša se očisti.

 

A kad te poljubcima onako nježno lagano dodirenm

a ti miškoljeć zgrabiš me na mene posesivno natovaris

onda više nema lažnih kajanja,otkrivanja tajni  i petljanja,

Ljubav kao da ništa nije bilo među nama se nastavi

da žuboreć sijede kose strašću nakostriješi i probudi.

 

U sebi nešto kombiniram objašnjavam kakav bi to roman bio

dal bi išta dočarao da ga posvetim našoj strasti i požudi strpljenju,sjeti,suzama i osmijehu,hladnim nogama,dodiru.

Pa predugom odvratnom neizvjesnom susretu užasnim dugim

samotnim noćima,kad se nesanica natovari leđa se previju.

 

Sve ove silne godine na jedvite jade smo opstali,

čak što više ljubav strpljenjem beskrajno ojačali.

 

Mislima trzaš me srce pretrne neznam što tamo dešava

kao da tražiš da se što prije prebacim iz aviona iskočim

a bure adresu poznaju tamo me uvijek bez gledanja istovare.

 

Još koji trenutak sačekaj, tu sam u trenu okorjelog uzdaha.

Ne brini sve ćeš da zaboraviš,kad ti usne tiho zaposjednem

Sve što dugo u sebi čuvam da strastvenim poljubcem prenesem.

 

Toni Ljubiša Božić,24.06.2016 u 11:22 minuta

 

 

A ja zajogunio,volim je pa volim je..

  

Kad san neda na oči da se smiraj dovlači,istovari,

pa čovjek dugu mrklu noć pješke poguren pregazi.

Sve neke slike dal od mašte il planova se zavrte

a u glavi nemir se zakočoperi,teško je razlučiti.

 

Gdje,kuda,kako i čim krenuti,jasno kompas srca pratiti.

Plan do jučer koji bijaše idealan postane glupo ogavan,

i toliko naivan da bi čovjek na prvoj krivini života skliznuo.

Pa opet iz nova sve se analizira,kalkulira, procjenjuje,

da se donose najmudrije barem tog trena svijesti odluke.

 

I tek onda iz nekog polu sna čovjek nakostriješen razbudi,

tek onda ga neki strahovi zbog prokletih sumnja zaokupe

i one svojim nedoumicama tu situaciju nemira zagorčaju.

 

Dolazi na tisuće pitanja bez pravog jasnog neoborivog odgovora.

Što je važnije, što je prioritetnije,koji put da se odabere.

Što sam dobro i loše učinio,dal sam negdje slučajno pogriješio.

 

A o ljubavi nesmije niti da pomišlja,Ludost,neobuzdanost

divljačka posesivnost tu uvijek dubinom ljušturu duše rastura.

Čovjek bi i najveće gluposti učinio tako grozne poteze napravio

da trena ne razmišlja da se njegova posesivna želja zadovolji.

 

Da je pored njega  da se drže za ruke i nikada više ne puštaju.

A prije i poslje toga nebi razmišljali što ih očekuje.

Tako u trenu čovjek zaluđen u živi pjesak života propadne

sve što je imao se poruši i nepovratno do guše zaglavi

jer nije dublje mudrije trezvenije strpljivije razmišljao

i nakon dugo vremena i ozbiljin sagledavanja i procjena odlučio.

 

AL ljubav je čudo sva pravila poruši sve principe obara.

Većinom u tim slučajevima strasti nema trunke kajanja.

A ja ja zajogunio,volim je pa volim je, stope ne odustajem.

 

Koliko god treba da krvi prolijem samo da uz mene boravi

a uz božiju pomoć život nam svoje darove il kazne donosi.

Sve što napravimo svjesno smo odulučili kazne prihvatili.

 

Toni Ljubiša Božić,24.06.2016 u 10:21 minuta

 

Plamen sam zagasli a ona jedina moguća šibica

 

Prečesto uvučen umišljen, nepotrebno razmišljam.

Što nam se ovo događa u detalje sve analiziram.

Neka pitanja,neke sumnje me razaraju,isplačem.

Preduboko u dušu svoju ranjenu opet zavirujem.

Umjesto da pustim je da odmara,bolove izigrava.

 

Volim je, neznam previše puta klečeć priznao.

Suze zbog nje su drsko rezantne jako bolnije.

Razdire,bilo kakva pomisao da ću je izgubiti

Toliko razvali,ubije razori totalno u meni.

I onda sam danima slomljen bljutavo pekmezav.

 

Kažem vam,suze zbog nje su ogavno bolne i razorne.

Ništa nemože tako da me polomi razori i ubije.

Toliko slabosti i kratera otvori duboko u meni.

Ridam,jecam,glavom u zid udaram,jer je obožavam.

 

A ona, da samo zna da jedan minut u ovoj duši

Onako skrivena te potoke suza uzdasima poprati

trenom bi shvatila,tko je voli koga je imala.

Plamen sam zagasli a ona jedina moguća šibica.

U njenom srcu trenutno sve se događa i odigrava.

 

Podižem glavu, prostranstvo iznenađenja očekuje

Tko zna što kojim valom plime il oseke pristiže.

 

 

 

Toni Ljubiša Božić,23.06.2016 u 21:55 minuta

 

 

U našu vezu mnogi su podlo sumnjali

 

U njihovu vezu mnogi su podlo sumnjali.

Svi iza leđa šuškali,kao glupo je.

Dvije generacije da se ikad sastave.

To ne ide,kratkog roka ima trajanje.

 

Misliše strast će ubrzo da se zagubi

Srce će jako brzo da otupi, zahladi.

Usne više neće ispijati potoke požude.

Sve će u par godina da zahladi,ugasi.

 

A kod njih sve bukvalno inatom odzvanja.

Neodoljivost prebukirala sve nagone.

Želje iz vulkana trunke ne prestaju.

Iz duše,srca potocima jezgrom naviru.

 

Jer kad ona onako strasno posesivno obgrli.

Oganj se preporodi,buktinja drhtajima zarobi.

Htijenja im se uduplaju,kraja požudi nemaju.

Osjećaju se mada razdvojeni okrutnim kontinetima.

 

Riječi tišinom i mukom uzdisaja se preklapaju.

Niti trunke se nije zagubilo,osjećaje otupilo.

Pohota,posesivna luđačka neobjašnjiva planiranja.

Nepregledna pučina budućeg napučenog nadanja.

 

Sve u prilog im se odvija,strpljenjem nazdravlja.

Još uvijek kao prvog dana vrelina usana žubori.

Okus tijela,jecaji,grčenje, ranojutarnji obrazi.

Oplođeno nadanje, emocijama od tada tiho haraju.

 

Utrobe da im  otvore,bez teksta bi garant ostali.

Visoke peći,strasti i požude čudni procjepi,izludi.

Dva bića u neraskidivu posesivnu leguru se stopila.

Najljepša budućnost se nazire,sreća se već uviđa.

 

Još od prvog poljubca među njima se čarolija rasipa.

Duša nemirom nabrekla, mašte noćima samoću razdiru.

Nema šanse da im sjetu zaboravom polovnom uvale.

Ovo što imaju od prvog momenta su divno prepoznali.

 

Još uvijek kravave ugrize požude imaju na leđima.

Kandže su svoje urezale nezaboravne duge tragove

Tetovaže im nisu više nikad trunke potrebne.

Jedno drugom se obećali do sada riječi održavali.

 

I tako razdvojeni al samo privremeno maštama žude.

Pisma ne pišu, dokazi ih mogu jak brzo olako odati.

Do jučer su  kurire i poštare koristili, nova taktika.

Susjeda je njihovu ljubav prepoznala, i totalno podržava.

 

 

Još koju godinu, samo koju godinu neke stvari da se poslože

Tad gotovo je, to više nitko ne zaustavlja, ljubav je uspjela.

A do tada jezde slikama sjećanja, zidovi utjehom pritišću.

Tu se viđaju osjete, potpuno strastveno jako često imaju.

 

Hormone nekako moraju na suho da tiho zadovolje,trgaju ih.

Pohote nikad nije falilo, sve se tako brzo savršeno odvijalo.

Putevi se isprepleli,sudbina izgleda vječnošću sljepljena

Napokon pobjegli iz ljubavnog dugo u njima spregnutog očaja.

 

Toni Ljubiša Božić,23.06.2016 u 20:04 minuta

 

 

Brine me…rijetko po poštu navraća

 

Neznam što se u posljednje vrijeme tamo događa.

Nadam se nije bez raloga na mene se naljutila.

Nešto mi se baš u rijetko javi, pisma ne dolaze.

Zadnjih godina sve nekako na slamku mi pristiže.

 

Al još  u posljednje vrijeme skoro da je sve prestalo.

Pa sve mislim zauzeta je, preokupirana, nema vremena.

Može barem kartom da javi se,da potvrdi sve u redu je.

Zato me užasno podlo nestrpljenje razvaljuje, razara.

 

Brine me,što se događa,da nije gdje poklekla,odustala.

Nazovem njenu divnu stariju susjedu,uvijek nas pokriva.

Njenog muža baš i nevoli,kaže da umišljeni je seronja.

Podigne nosonju,drčni neki propali ministar financija.

 

Krišom pored njenog sanduka je nekoliko puta šetala.

Prazan je u njemu ništa nije vidjela niti pronašla.

Sa njom rijetko razgovara, njen idiot ne dozvoljava.

Jednom je ona u suzama zaustavila,bukvalno je ridala.

 

Nije se mogla kontrolirati, jedva koju riječ prozborila.

Rekla je da je on sva pisma pronašao, na nos joj nabio.

Sve olovke po kući je polomio,papire prazne je spalio.

Nema čime da javi se, svaki njen korak tamo snima se.

 

Salvetu je susjedi predala,sva od suza iscrpljena.

A salveta je uskoro preporučeno u kanadu pristigla.

Na njoj kratko pisalo: NE ODUSTAJ OD MENE LJUBAVI

Karminom je uspjela da javi se i krišom sve opiše.

 

A ja idiot na ljubav moju vječnu užasno posumnjao.

zašto u poštanski sandučić prijestupne godine navrati

da se uvjeri ima li netko da na nju kad kad pomisli

možda joj u životu iz dubine srca najljepše poželi…

do nedavno takvog je imala… nije valjda zaboravila.

 

Tako se jadno I mizerno nakon ovoga jada osjećam.

Kako sam trenutka u nju mogao trunke da posumnjam

i našu ljubav sam ja zbog svoje naivne gluposti

skoro potpuno otpisao i smisao života bih izgubio.

 

Ljubavi evo sada dok daleko si , molim te oprosti mi

 

Toni Ljubiša Božić,23.06.2016 u 10:25 minuta

 

Samo tada poljubci imaju dušu,jezom umiju

 

Ljubav je većinom,divlja,čarobno neodoljiva,

Pa njen sadržaj u riječima uopće ne postoji.

Ona  se kriomice zavrti kroz guste obrve,

kada se oči slatkorano strašću nakostriješe

a usne onim kandžama drsko podlo zariju.

Samo tada poljubci imaju dušu,jezom umiju.

 

Godinama sam lutao misleći sve sam prošao.

Savršenu srodnu dušu 100 puta sam pronašao.

Al jednom samo jednom u meni se sve prevrnulo.

Tamu i svijetlost smijehom i suzama pomiješalo.

Duboko u srcu se nešto oštro kriomice zarilo.

 

Ubrzano dišem, očigledno teško trezveno razmišljam.

Usporene pokrete nekontrolirano mi nešto izaziva.

Stalno se okrećem,svoje poteze pratim analiziram.

U nečiju tuđu kožu sam garant neobjašnjivo uskočio.

I sada sebe ne prepoznajem ovo nikad nisam doživio.

 

I onda shvatim,od kada se ona, samo ona pojavila.

Od kada je usne one sočne žarke što peku poklonila.

Nešto na mene je prenijela, dušu opčinila, zanijemila.

Neznam da govorim,jedva nekako prkeljam kroz stihove.

I kud god krenem prati me, bez nje pusto i prazno je.

 

Ništa više ne pitajte,zvrk nemira u meni se poigrava.

Odgovora nemam,objašnjenje teško da bi vi shvatili.

Ovo što boravi i jedri nemirom u meni je čarolija.

Koju sretnički osmijeh neprekidno skriven zadržava.

Kažu luda gljiva sa njenih usana mi garant prisjela.

 

Toni Ljubiša Božić,23.06.2016 u 17:41 minuta

 

 

 

 

Kad bi nam predložili

Kad bi nam predložili,slobodan dan da uzmemo.

Da neki svetac il neradni praznik proglasimo.

Samo da se jedno od drugog tog dana odvojimo.

Uh koji šok, koja kazna bi to užasa postala.

 

24 sata biti bez pogleda dodira vrelih usana.

Neka hvala im, ma koliko za taj dan platili.

Temeljno bi nas sjetom krunili,lagano razarali.

Ovako se tihošću,obroncima dodira nada napije.

 

Ne shvataju bez nje sve prazno,bezvrijedno je.

Što će nam vile,hoteli i privatni kampovi.

Koja korist od tolikh soba,ogromnih đipova.

Paprena cijena vječnošću živjeti bez ljubavi.

 

A nama su dovoljne dvije sobice,vrt i pogledi.

Svakog jutra kad me ozarena poljubcem probudi.

Kažu ljudi se zaljube luduju mekoliko godina.

Nakon toga nastupi monotonija,sivilo zavlada.

 

Nama se to godinama ne dešava,čak što više

Ova ljubav požuda i strast trunke ne jenjava.

Ali strpljenje nosi i svoje slatke prednosti.

Kad god je poželim imam je,prozor mi otvori.

 

Istovremeno uzajamno iste snove i mašte imamo.

Istom hranom požude na iskap se tajno hranimo.

Valjda se teren za neku budućnost priprema.

Džaba,kad voli je, ta divljina srcem ne popušta.

 

Toni Ljubiša Božić,23.06.2016 u 05:38 minuta

 

 

Galerija njenih prolaza

 

Često je možete vidjeti u gustoj hladovini

Krošnjatih napučenih pokrivljenih maslina.

Dole bi najrađe kao model slike pravila.

Kasnije malo bi sve uljepšavali i montirali.

Da gladne vukove njenih usana na uzdi zadrži.

 …

Al prođe malo više godina,u sebe se povukla.

Nema novih snimaka,škrto neke stare bi ubacivala.

A ovamo krdo zvijerskih vukova,poredanih čekaju.

Tragove pokušavaju da mirisima strasti razotkriju.

… 

Sve njene stare albume pažljivo su proguštali,

svaki korak prate joj da se što novo pojavi

i kao uvijek čarolijom izbezumljene oduševi

a do tada nestrpljenja vrećama ćuće na leđima.

 ….

Skrivaju se hajduci duša po podljikavim međama,

ako ona kojim slučajem na plažu golišava naiđe

da ih nespremne ne zatekne, žele u pogledu da guštaju

a mjeseci i godine u jedno se otegnuto spojile

 …

U škrinji njene duše skriva se savršeno i najbolje…

Nisu joj paparazzi dovoljni blizu trenom priskočili

Da bi joj dušu otkrili te sve njene tajne provalili.

Tek tada bi bez teksta ostali poludjeli što bi i koliko uvidjeli.

 …

Tamo svo blago ona godinama od sviju prikriva.

To što je vanjska faca umišljenom i jakom pokaziva

Čista varka je, duboko u njoj čiste slabosti pjevaju.

Princa na bijelom konju godinama iščekivaju.

 …

A svi ovi vukovi što krdima dolaze u prolazu

Samo glavu kad okrene, sve ih osmijehom rastrgne.

Izbor je toliko puta savršen imala ali je pogriješila.

I sada nema kajanja,suza ,bolov i, noćima jadanja.

 …

Kreće dalje,novi albumi se uvelike pažljivo snimaju.

Tek sada će vrelinu strast i požudu njenu da otkriju.

Al bit će to samo mrva mrvica drugima otkrivena.

Samo on ključ njene duše godinama u srcu prikriva.

…

Pa baš i ne zna što mu je zašto više ona dolazak oteže…

Po nekad je ne baš namjerno kroz suze proklinje

Ali se brzo pokaje pa sve izrečene riječi povlači

Ne daj bože zbog njegovih riječi da joj se nešto dogodi.

 …

Toni Ljubiša Božić,22.06.2016 u 17:50 minuta

Galerija njenih prolaza

 

Sujetni noćima nespavaju,lopovski dežuraju

 

Drhtaji tajnim noćima

Odavno ih spajaju.

Sve što se čekalo

Napokon se doživjelo.

Poljubac iz strasti

Zatrta staza kretanja

U ljubav sve stopila.

 

Nema nazad trunkice.

Jedno drugom otkida

Svaki moment čekanja.

Rasplamsali duše valovi

Sve što su imali uložili.

 

Ljubav na čistu ljubav

Dobitna tajna kombinacija.

Probuđeni zahrđali drhtaji

Otkriveni famozni jecaji.

 

Slutnja na grijeh navela

Da bi se ljubav dokazala.

A mogli olako sve da izgube

Ovako samo luđački polude.

 

Nemiri se nezaustavljivo redaju,

Staze uhodale,tajne se prikrile.

Kampovima viore se gorde zastave.

U njima jedva mogu pronaći tragove.

 

Stijenama sve moguće otiske prekrili

Ostatke uspaljenih čula prosijavali

Preostale da talasaju jeza slutnje

Al kasno je ništa ih ne povezuje.

 

Dan danas oni tihošću stopljeni

Mada kontinentima bola odvojeni

Tajne kanale očito negdje imaju

Kurire sve napokon su otpustili

Poštarima gunđalima provaljenim

otkaz srdačno nasmijani uručili.

 

Prijetnje isijavaju iz špijunskih zidova.

Podižu tepihe,raskrivaju krovova crijepove

Džaba je, uvijek za korak mrvu kasno je.

Nema za njima vidljivih DNKa tragova

Ljubav iskrena potpuna bogom je čuvana.

 

I kako protiču grdosije trome godine

Ništa od ljubavi zaboravom ne sapire

Sve te vjetrometine samoće što šibaju

Na njima tragove niti znaka neostavljaju.

Gordo i ponosno tajne špijunske čuvaju.

Pravi trenutak moment otkrivenja iščekivaju.

 

Pričaju očima,uzdasime sve prevode.

Od ničeg više ne strahuju,sami odlučuju

Kada i koji potez u tišini da povlače..

 

A sujetni u njihovu ljubav kao sumnjičavi.

Noćima nespavaju, lopovski uporno dežuraju.

Nebi li se koji trag slučajno okliznuo,ukazao

Pa ih provalio,ljubav im drsko napokon razgulio.

 

Toni Ljubiša Božić,22.06.2016 u 17:22 minuta

 

 

 

Dok se ti ljubavi odlučiš , možda pukog starca doživiš

 

Do kada ljubavi strpljenje da mi spominješ.

Do kada ovu strast i ljubav da ignorišeš.

Probudi se, pravila sva prekršimo,ma daj više krenimo.

Čist račun izvedimo, srce i dušu otvorimo.

 

Nemogu više,ovo me daljinski ubija,razara.

Toliko planova razočarenja i odustajanja.

Stalno se nešto važnije ukaže, pa sve poremeti.

A ja nisam od kamena i mene sve to ljubavi razara.

 

Gledam drugi pored mene prolaze, vole se.

Ljubavi,grle, ljube,vole se,a mi,pusto čekanje.

Smogni snage,u sebi napokon račune presabiraj.

Do kuda si došla,u detalje sve analiziraj.

 

Sve je samo tvoja odluka,predaleko je kanada.

Nemoj da se iznenadiš ako iznenada nestanem.

Želim još jednom sve ovo u detalje da povežem

A kad javim se, pripremi jasnu finalnu odluku.

 

Što si odlučila, možda prođe još koja godina.

Nakon toga jednostavno nemogu više izdržati.

Shvati želim te 24 sata uz sebe i pored imati.

Sve ostalo su samo ogrisci,sitna jadna prehrana.

 

Srce grizu, pojedoše krateri,a duša mi se  sklupčala.

Bore svakim danom grebu,sve više lice šaraju.

Dok se ti ljubavi odlučiš, možda pukog starca doživiš

Koji se više ničeg nesjeća,da ne zakasni ta tvoja odluka.

 

Ne želim da te požurujem, znam nije laka tvoja odluka.

Toliko toga između nas koči,pa hvata nas panika.

Nevolim da te ucjenjujem il on ili mi,odluči ljubavi ti.

To je nešto najmizernije što bih od tebe tražio.

 

Toni Ljubiša Božić,Vancouver 22.06.2016 u 12:57 minuta

 

ZBRKA DUŠE SE RAZLIVA

 

Anđele moj jedini kad bih mogao stihovima,

zbrku ove duše jednim trunom ti opisati.

Svako slovo bi galaktiči magično zvučalo,

sve bi beskrajnom požudom strasti jecalo

toliko tišinom ispričalo,za sebe govorilo.

 

Ovako u meni spekla kočnica, ne popušta.

Neznam na koji način ovu pustu divljinu

iz sebe da kroz stihove tiho propuštam.

Te širom dušu otvorim ljubavlju predočim.

 

Dal se ovo u glavi događa samo buncanje,

Il mi srce gubi kontrolu nad tepanjem.

Možda i duša neku svoju igru izbacuje

Samo znam da fališ mi,užasno vojim te.

 

Neznam imaš li neki pametan prijedlog,

Neko rješenje da nas iz ovog iščupava.

Gorim, pržim se na presahnulim usnama.

Tijelom cvrči strast,uzastopno upozorava.

 

Neznam dal je pametno da zajedno skočimo

Tu ispod tvoje terase u more super ledeno.

Možda dođemo barem na trenutak pameti.

No bojim se tek onda će plamen razuzeti.

 

Kako god okrenem, il nešto kao razmislim.

Jedva da neka kontrola bar nemira postoji.

A sve ostalo je postalo divljačka anarhija.

Ja za tobom a ti zamnom cvileć u suzama.

 

Toni Ljubiša Božić, 22.06.2016 u 12:15 minuta

 

Pod nogama škripaše usukani snježni nanosi

 

Žurnim korakom kasnih, da se možda ne naljuti.

Pod nogama škripaše usukani snježni nanosi.

Ispod starih krovova ledenice oštricama zijevaše.

Samo ona u mislima,samo trunkicu još da sačeka.

 

Možda je ona već ranije na dogovoreno pristigla.

Pa korak skoro trčeći produžim ispod krošanja

Grane od tereta snjegova kao starice se povile.

Osjećam ,prži me u grudima, ljubav misli na mene.

 

A pahuljice zavrću, vjetrovima pijanim lice šibaju.

Noćas sve zaleđuje,nanosi udarima vjetra pristižu.

Čuperci na glavi promrzli,u ledenice se pretvorili.

Sreća rukavice nabacih,ruke će noćas da je miluju.

 

U zgusnutoj noći prhkih snjegova, staza se zagubila.

Pokunjene promrzle face jedva kroz noću teturaju.

A ja nekako jaknu raskopčo, sav od vreline izgaram.

Nestrpljivo me iščekuje, noćas vatromet doživljavam.

 

Prosipaju pahulje, besplatno noćas časte vjetrove.

Kerovi pokunjeni smrznutih repova skičeć se vucaraju.

Tko zna kad su na ovoj zimi neki zalogajčić pojeli.

Što je ovo noćas baš mi se staza ovom zimom otegla.

 

Pomislih da nisam po smetovima zalutao, mimoišao.

Možda se po ovom gustom snjegu nismo niti vidjeli.

Nitko ne bi shvatao žudnju i strast u nama razumio.

Od noćas se trunke ne odustaje, zima je i neka je.

 

Noćas do nje extra super super maraton istrčavam

Da bih klekao kroz suze jedva mucajuc je zaprosio.

Ona ništa nezna, ništa ne predosjeća,ne sumnja.

A u meni baklje sijevaju,vatru iz grudi razbacuju.

 

Toni Ljubiša Božić, Moskva, 21.06.2016 u 22:58 minuta

 

PRIPREMA ZA UTAKMICU KASNI

 

Baš vrijeme usitnilo, nervoza pristigla,

Samo da ti napomenem da čim se okrenem,

oko sebe te nasmiješenu gordo promatram,

pa razmišljam da ovo ništa ne mijenjam.

 

Ovako više nego dovoljno stalno imam te,

nadam se da uzivaš, dok mi iznenađenje

za večerašnju utakmicu odluke pripremaš.

Nestrpljenje podlo tiho na prstima se uvlači.

 

Čekam utakmica samo što nije za minutu počela,

a nema ništa od onog što si zadnji put obećala,

sve ćeš da pripremis da dušu i tijelo oduševiš.

Kao gozba na stolu i ti pored mene budeš zasjela

 

A ja čekam naivan svakoj tvojoj uvijek vjerujem,

Onom tvom izazovnom slatkom osmijehu nasjednem,

kao da sam nekako slijep pored očiju stobom postao.

Gledam kako me nasmiješena uvijek prevarom dobiješ.

 

Al džaba i kad me svaki put slatko drsko prevariš,

i svoje obećanje potpuno nekako ni trunke ne ispuniš,

opet sam jednostavno ludo zvjerski uvijek zaljubljen.

 

Opet samo o tebi razmišljam, planove nove izmišljam

kako na svu tvoju  ljubav da ti nekako još žešće

na svoj način iz dubine srca strastveno uzvraćam.

I čekam samo da se pojaviš,valjda ću da te oduševim.

 

A utakmica kasnije, nije bitna što se etamo događa.

Između nas se pokreće tajna nepripremljena misija.

Svaki slobodan udarac ima da se često puta ponavlja.

Ova ljubav ima pravila, nema kraja dok se ne odsvira.

 

Jedino stobom jednostavno potpuno sretan i otkačen

 

Toni Ljubiša Božić, 21.06.2016 u 20:20 minuta

 

OD KUDA PREPISIVAM STIHOVE

 

Moram tajnu da Vam godinama skrivanu otkrijem.

Kao što ste primjetili pišem nezasitne stihove.

Od kuda,kako sve ih pronalazim, priču isporučim.

Gdje se svi ti stihovi nalaze, kako ih pronaći.

 

Imate pravo, napokon ste me provalili, otkrili.

Kad o ljubavi većinom pišem, svima je najdraže.

Nevole kad su pjesme tužne, suzama sve rasture.

Teško mi je ovo priznati, a još teže sve otkriti.

 

Ima njih više ljubomornih i teško bolesno zavidnih.

Da mogu u top bi me strpali,u drugu galaksiju poslali.

Al nemogu,ovdje pripadam, nju smireno sretno očekivam.

Ona moja je,od prvog pogleda i poljubca meni pripada.

 

Otiđite u gradsku biblioteku,potražite enciklopediju.

Područje strasne ljubavi na 474 stranici se nalazi.

Prvo sve slike gledajte, nakon toga duboko udahnite.

Tek onda možda trunčicu shvatite,od kuda sve dolazi.

 

Jadni i prazni ste ako žar ljubavi vama nije žuborio.

Istog trena bi vam tajnu škrinju i svu strast otkrio.

Duša bi Vam procvijetala, srce bi vam eksplodiralo.

To se NE PREPISIVA, TO SE U VAMA NEPREKIDNO OTKIDA.

 

I znajte,vaše žene, ljubavnice il djevojke razumiju.

One meni ne trebaju,imam svoju srećicu skrivenu.

Ah sad bi još voljeli da vam njeno ime otkrijem.

Prerano je,predaleko je,previše trebam i volim je.

 

Neka to ostane moja tajna, znam vama neodoljiva.

Al što ću Vam,bogat sam prebogat duboko u grudima.

Novci mi baš toliko i nisu važni, o njima ne ovisim

Al se ovim darom,ovo ljubavlju tako gordo ponosim.

 

Sve što pišem direktno iz ovog ludog srca izlazi.

Nestrpljivo trenom čeprka, prolaz iz duše pronalazi.

Nemogu da ih zaustavim, oni mjesto mene sve ispričaju

Oni umjesto srca i duše tiho jasno i glasno progovore.

 

Ženo daleka, tajanstvena, nedostižna VOJIM TE.

Al naš dogovor vječno ostaje,strpljivo čekam te.

Koliko god godina, u meni se mladost probudila.

Ne starim,uz tebe se divljački nezasitno podmladim.

 

Uskoro tvoj,samo tvoj dolazak ljubavi očekujem.

A ovi što stihove ne razumiju što im poručuju.

Jadni i prazni su,neka se drže knjiga i prepisivanja.

Možda im na kraju neka pjesma kakva god eto ispadne.

Jadni su jer istinski nevole,ljubav im nije uzvratila.

 

E tu je tajna svih eseja i svih poklonjenih stihova.

U toj škrinji,postoji još i tajna pećina,neotkrivena.

Čuvam je,po nekad zavisno od strasti trenom se otvori

I nezaustavljivo samo trenutcima ljubavlju prozbori.

 

Toni Ljubiša Božić, 21.06.2016 u 15:53 minuta

 

Smiješak opet nabacim, pismo drhtavom rukom nastavim

 

ljubavi dal te maltretiraju, nešto govore provociraju,

gordo nasmij se,iskezi svu moguću srećicu kroz nadanje

neka ih sreća u tvom pogledu i osmjehu podlo drsko ošine.

Najgore je vraćanje kad te vide sretnu,prepunu ljubavi.

 

Svo zlo što ti oni požele od tebe kao od stijene se odbije

pa im sva zla kob vrati se nek ih što duže peče i opominje

da nemogu na tebe prokletstva niti u mislima trunke bacati

Neka se na njihovoj koži bolno sve to natovari i prevali.

 

I tako ponosna u srcu neizmjerno sretna basnoslovno radosna

sve milje samoće i razdvojenosti kao trunke i ne postoj.

Tu uz tebe sam svakog trenutka na ramenu osjetiš,imaš me,

jedrenjak sam tvoj, tvoja neprekidna neposustajuća vodilja

što ti dušu i srce smirajem kroz beskrajni osmijeh napaja.

 

Zaveslaj, svim svojim bićem u jedro života se preoblikuj

svakom zlom vjetru se tako olako i sretnički suprostavljaš

nemaju šansu da te razderu nego čak što više, crkavaju

jer te nesvjesni jaču i bolju kroz život nasmiješenu guraju.

 

I trznem se, znoj me oblio, oko sebe promatram, nikoga.

Uh nedaj bože da je ljubav moja okružena takvim sotonama.

Smiješak opet nabacim, pismo drhtavom rukom nastavim

Zorom brod kreće,valja ga na vrijeme poslati da pristigne

 

Toni Ljubiša Božić, 21.06.2016 u 14:01 minuta

ODLUKA JE KONAČNA I NEPROMJENLJIVA

Izdržah polako usamljenički ovolike godine

Još koja ovako rastavljeno neka protekne

Nakon toga definitivno odlučeno vraćam se.

Odluka je konačna i nikako  promjenljiva.

 

Imanje se na moru što bliže njoj uzima.

Svaki dan ima da je kao stranac promatram

Prikriven pravi trenutak istine iščekivam.

Nema vraćanja ide il ne ide, treba da odluči.

 

Malo iznad mora farmu koza i ovaca otvaram.

Želim u prirodni zajedno život da proživljavam

Bez stresa, bez trke frke vrijeme nek protiče

A naša ljubav bolne  rane proteklih godina

Od samoće olako trenom preporodit će.

 

Drage volje njen čoban postajem, nek dirigira

Ljubav samo za nju je godinama spremana.

I sada u idili prirode dok gledam na more

Ona mi ljubav beskrajnu potocima navire.

 

A ovi što su iza nas ostali, tako im se desilo.

Nisu znali da cijene što u rukama imaju.

Sada nek pate nek vene režu baš briga nas.

Napokon život prepun ljubavi se ostvaruje.

 

Strpljivost je grozna i užasno neumoljiva.

Tiho na tanane u komade dušu raskida.

Ali kako je tako je moramo sve izdržati.

Zato se nikad nade trunke ne odričem.

 

Ima najbolje srce na svijetu potvrđujem

Nikada za nikada nesmijem da zaboravim.

Naši trenutci zajedno uskoro tu su dolaze.

Žuboreć  kroz bajku kao najljepše nadanje.

 

Bit ću joj najbolji prijatelj, muž i ljubavnik

Ako kad kad poželi ili ludoriju, ludost zatreba.

Iz mene će nagrnut zvijer strasna ljubavna.

A kao strušni savjetnik duše i srca ostajem.

 

 

Toni Ljubiša Božić, 21.06.2016 u 09:24 minuta

 

Trebaš mi,posesivnost tvoja prešla mi

 

Da li ti se često u dušu nemir natovari

Srce hoće da iskoči mrvicu progovori

Tog trena bih da si pored mene zasjela

U krilu držim te,obožavam da slušam te.

Uzdahom promatram,stisnem kad zatrebam.

 

A suze očima se strpljivo nakljupljaju

Toliku sreću ponos gordost otkrivaju.

Jednostavno taj stisak nekako zafali

U njemu sva ljubav i požuda postoji.

 

I dok pričaš onako slatko smijuljiš se

U meni srce ko bura kod tebe kad raskida.

Oko mene sve žubori,savršeno uživam.

Trebaš mi,posesivnost tvoja prešla mi.

 

Pa ti zapjevam dušu i srce istresam

Suze rone,nemir sve iz mene otkrivaju

I suza ti se pokrene meni se pridružiš

Dok poljubac okupan suzama ne popušta.

 

Toni Ljubiša Božić, 21.06.2016 u 09:24 minuta

 

Opet sam te sinoć divljački na prevaru imala

 

Posesivna, svaki slobodni moment za sebe bi ukrala

Sreća tim trenutcima mene bi također divljački imala.

Sinoć u neko doba puste noći zamotuljak vremena ukrala,

trenutkom ludila nanovo onako požudno mojim usnama šarala.

 

A ja stiskom nade i zagrljajem sreće je nekako umirivao,

Da smiri se,beskrajno tepao,sve joj želje ispunjavao.

Ona transom prepoznatljivog ludila široke ruke uzvraćala.

To su stvari neobjašnjive,tako jasno zvijerski ima me.

 

Kada nas dvoje makar i kroz misli se ljubavlju vežemo

takve savršeno neobjašnjive čarolije se u stvari dešavaju,

pusti,prazninom obavijeni dodiri savršeno oživljavaju.

A neka čarobna tišina je, samo uzdasi od nekud odjekuju.

 

Kao da se to istinski i dešava,ona na meni divljakuša

neproživljena zvijer koja kandže gdje god stigne zarije

žena koja vrišteć ljubav izjavljuje OH LJUBAVI  VOLIM TE.

Oči potpuno sklopljene a slika miline miliun prolazi.

 

A ja patnji razdvojenosti, kroz suze na rampi duše

udarih carinu niti milimetra nedam,ne popuštam

…za našu ljubav nikakve rizike ne dopuštam…

Nedam da nam bilo tko tjanu otkrije sve razvali.

 

I jutros me čudna bol cijelim tijelom probudi.

Leđa ne osjećam,sve prži,reže,nekako boli me.

Odem da ogledalo,priupitam što mi se događa.

Kad ona potpis kandžama na leđima ugravirala.

 

Istog trena , jeza prostrijeli, protekla noć

Onako trenom prostruji kroz osmijeh u meni.

I svi bolovi u tom osmjehu sreće nestanu.

Pružim korak, njen glas dušom mi odjekuje.

 

Opet sam te sinoć divljački na prevaru imala

 

Toni Ljubiša Božić, 21.06.2016 u 07:44 minuta

 

 

Eh kad bi nas to cijeli život pratilo

 

Kada je netko promatra izgleda kao da pati

a čvrsta kao stijena je i  nepokolebljiva,

neda blizu sebe glumi da je nedodirljiva

a tako fali joj nježnosti i strasnih dodira,

izvanka izgleda hladna i rekli bi odbojna

a od čiste ljubavi u dubini duše je sazdana

i fali joj fali prostranstvo ljubavi potražuje.

 

Ona kraljica, moja ljubav je savršena i posebna

ruku svkom bi od srca pružila, nebi zakidala

gladnog nahranila žednog napojila, osmijeh udijelila

za svako dijete na svijetu noćima bi sama probdjela.

 

Sjećam se jesenske večeri,nakon plesa štikla je nažuljala,

kasnije bez problema u mojim klompama je hitro hodala

a ja presretan bosonog sam je ponosno zaljubljen pratio,

kaput preko pokislih leđa joj prebacio, da ne pokisne

dok je mene vjetar polu golog šibao, kao od zida odbijao

a prohladni pljuskovi vrelinu tijela uzaludno sapirali.

 

Ma to su sitnice što za nju nebih učinio

Sa njom je sve magično izazovno romantično

 u nju se nekoliko puta dnevno zaljubim

Bukvalno na njen osmijeh  pogled il riječ poludim.

 

Al kad je netko naljuti ono do bola isprovocira

Tada nema kontrole sve oko sebe razbija

A ja samo je čvrsto prigrlim, čupa se

Nešto ljutito opet pokušava, ronda psuje

Beskrajnu neku pravdu svoju istjerava.

A ja uporan,milimetra ne posustajem, izdržavam.

Al kad se ohladi nemate pojma kako me onda čvrsto zagrli.

Takav strasan poljubac udijeli i prozbori..OPROSTI MI

 

Ono malo dana ili sati što smo zajedno imali

Savršeno smo rasporedili sve doživjeli.

Jutrom bi žurno negdje krenula

U krevet bih je posesivno divljački vratio

Toliku strastvenu ljubav na nju prelio

A onda bi na doručak žurno krenula

Iz ljubavi sve nam pripremala

A ja živa dosada samo bih je štipkajuć izazivao

Nebi li koji poljubac da odustanem dobio

I ona kao brani se ali uvijek popusti

Sreća na istu strasnu foru srca nasjedne

U krilo mi zaskoči divljački posesivno izljubi

I dan nam u trenu savršeno neobuzdano proleti.

Eh kad bi nas to cijeli život pratilo.

ljubavi da li trunke blizinu mi osjetiš

kako u meni nemirom prepoznatljivo proletiš

oči zazare, uzdah na trenutak disanje prekine.

 

Vrištim taj trenutak želeć da vječnošću obilježim 

da se ova ljubav ne zagubi i nikad za nikad ne potroši

 

Toni Ljubiša Božić, 20.06.2016 u 22:34 minuta

 

Dugo maštala, mislila da takva ljubav ne postoji

 

Kad me sjeta razlije i tuga bolom rastuži

Samo njen zagrljaj sve to nekako ublaži.

Prije nje bijaše uzaludni šrazan pokušaj.

A snjom sve se odjednom ostvarilo,postiglo.

 

To ne bijaše pokušaj, niti trunke promašaj.

Samo uspjeh za uspjehom životom se nizao.

Sve na pravom mjestu,u pravo vrijeme stizao.

Pobjedu za pobjedom šampionski sretan nizao.

 

Sa njom vrijeme nije prolazilo čisto iz navike.

Sa njom se redale čarobne neobjašnjive prilike.

Sve što trebam sa njom prepun sam i ne trebam.

Svaki djelić strasti požude životom je probudila.

 

Nevjerojatne stvari bi mi kroz osmijeh oprostila.

A ja ih sebi nikad za nikad ne bih trunke oprostio.

Uz mene se nekako ranjiva,zaštićeno ponosno osjeća.

Zajedno nisam imao hrabrosti šutjeti,sve sam priznao.

 

Sve sam rekao, nisam trunke predomišljao da razmislim

Kaže da je dobila i da sam sve pružio što je očekivala.

Dugo  maštala, mislila da takva ljubav ne postoji.

Uvijek je samo skromno tražila da je čvrsto zagrlim.

 

Da požudno ljubim je i nikad za nikad ne prestanem.

Da nikad on naše ljubavi za milimetar ne odustanem.

Od prvog dana bila je iskrena, srce i dušu otvorila

Sva mi se bez razmišljanja dubinom duše predala.

 

I sada drage volje posesivno svakodnevno joj uzvraćam

Sve što nikad godinama nije imala, nekako nadoknađivam.

Nije lako te usne da se zahlade, kada oganj iz njih izbija

Nema više tuge i bola u njenim očima, sada se krevelji.

 

Već godinama smo nerazdvojni i potpuno zajedno

Ne zato što nas je strasna ljubav vatreno spojila

Nego što se neka milina u zajedničkom zagrljaju

Beskonačno uvalila, i samo jedno drugom tepamo.

 

A kako prolaze prebrzo skoro u trenu sve godine

Ovo u nama ne jenjava, na protiv se rasplamsava.

Do kada će, nadam se dok je kapi krvi u nama.

Bože hvala ti što nam ovu čaroliju pokloni.

 

Toni Ljubiša Božić, 20.06.2016 u 17:48 minuta

 

 

 

 

 

Slatki lopovluk na žalost od prve nije uspio

Par godina sve se u detalje planira.

Svaki njen pokret,svaka uska ulica.

U minutu sve se u detalje spremalo.

Kuda kojim putem bi je meni odvelo.

 

Novce sam mafiji uplatio, detalje razradio.

Sve je išlo kako treba, iscurile tiho godine.

Signal je trebao biti kao spuštene zavjese.

Sva svjetla su na vrijeme u sekundu ugasili.

 

Signal uobičajeni dogovoreni smo poslali.

Ali sa njene strane tišina,sve zanijemilo.

Nešto je omelo, nešto sve planove pokvarilo.

A ja dole u čamcu strepeć suze odagnavam.

 

Stiščuć palčeve u grudima skoro eksplodiram.

Kako će se izvući, dal će sve to nekako uspjeti.

Da nepadne i da se slučajno ne uplaši i povrijedi.

Bože koje ludosti ljudi čine zbog žarke ljubavi.

 

More sam naručio da se naljuti pa uzburka.

Vjetrovi su svoj dio posla baš super zavrtili.

Oblake na svoja mjesta su poslali, da čekaju.

A ja nestrpljenjem nokte histerično grizao.

 

Ubrzo nakon toga psi su ih sve otkrili.

Divljački su lajali za nju se drsko borili.

Nakon toliko godina tajnih planiranja

Otmica ljubavi mog života nije uspjela.

 

Ekipa je u trenu ustaljenim stazama nestala.

More je brodicu šumovima valova prikrilo.

Brzo pretovaren razočarenjem sam nestao.

Reflektore uzalud upalili, nebi li nas skužili.

 

Al kasno je, davno smo nestali, sve isplanirali.

Sada me brine,sad će je još više kontrolirati.

Svaki njen pokret,poziv il pismo uvijek otvarati.

Sada još manje šansi imamo da napokon bježimo.

 

A sve sam spremio, karte za kanadu u džepu držao.

Iz daljine na pučini njen prozor sam promatrao.

Signalom javila da je slomljena vrišteć plakala.

Valjda izdržat će,nova otmica se uskoro pokreće.

 

Slatki lopovluk na žalost od prve nije uspio.

Al me nije slomio nema šanse da odustajem.

Nanovo planove pripremam, tiho razrađujem.

Kad se najmanje budu nadali,tišinom dolazim.

 

Mogu je staviti u zvijerske kaveze i lokote.

Mogu postaviti straže 24 sata da ne spavaju.

Uzalud ovu divljačku našu posesivnu ljubav

još više i žešće raspiruju, e zato uskoro dolazim

 

Toni Ljubiša Božić, 20.06.2016 u 12:18 minuta

 

Toliko godina nerazdvojini razdvojeni izdržali

 

Njima je bog sigurno žestoku divljinu u tijelo ubacio.

Imaju sve,rekli bi na prvi pogled prekrasno izgledaju

Srce prepuno čarobne ljubavi presretni životom plutaju.

Sirove strasti ispunjavaju ali teško dušu zadovoljavaju.

 

Nezasitni fali im,zakinuti blizine iskrenog dodira.

Mozak im na trenutak vijuga žestoka strast preplavila

Da bi im potpunu iskrenu ljubav pokazala i dokazala.

Zaluđeni galaksijama požude, otkrivaju život lutajuć.

 

Očigledno pravilne odluke su donijeli pa zaludili.

Možda samo strastveno se imali na tome sve počeli.

I stalno na ivici požude uvijek muvica nedostaje

Tablete za smirenje ne trebaju jer toliko vole se.

 

Cigare,kava, alkohol ne trebaju da smiraj trenom ponude.

Imaju ljubavi duboke iskrene da ih kroz život povede.

Od prvog trena shvataju što su u ruci jučer dobili.

Božijom voljom na drugoj obali čekajuć izdržavali.

 

I sada trenutkom shvataju da su ipak pobijedili.

Toliko godina nerazdvojini razdvojeni izdržali.

Ovo što su otkrili savršenošću je neprocjenljivo.

Prava ljubav na pragu duše strpljivo trenutak čekala.

Kada te ono Bog svemogući potpuno nagradi, ljubav pokloni.

Nju voljeti,pored sebe imati neobjašnjiv čarobni sadržaj,

bajka nemjerljivih maštanja se nama događa, nije ogledalo

nije samo na pukim maštama stvorena, živa je pluta navire

u sve pore srca i duše nezadrživo divljački prodire.

 

Luđački sa njom sve proživljavam 2000 pjesama opisiva.

Tek sada mrvicu nazirem, koji dar sa njom je pristigo

Što je život njenim prisustvom savršeno smirajem donio

Žubori tajnim škrinjama nezadrživa prostorima duše čuvana.

 

Toni Ljubiša Božić, 20.06.2016 u 12:06 minuta
 

 

Do skoro jučer to bijahu pusti otpatci

 2000-ta pjesma posvećena najljepšoj,najiskrenijoj ljubavi

Metal nade u vodu nemira su salili.

Kišama nestrpljenja sve zamaskirali.

Sunce je svemu skriveno predhodilo

A preostale otpatke na duši skrivalo.

 

Koraci su neprimjetne tragove gubili.

Fleke po negdje bi slučajno ostale.

Nitko nebi skužio,tek tako bi ih prošao.

Dok se u srcima legura tinjajuć širila.

 

Do skoro jučer to bijahu pusti otpatci.

Završna terapija,završni čin se pripremao.

Zavjese strpljenja prepune,nekako otegle.

Jedva izdržavaju dva srca da ne prepuknu.

 

Dokazi sve žešći,teško se prikrivaju.

Iskrena Ljubav se nemože truna ugušiti.

Sila nikad nigdje nikog nije sretnog dovela.

Samo sujetu bol razočarenje je hranila.

 

A posebni u galaksiji ljubavi stvoreni.

Svoj trenutak prikriveni strpljivo čekaju.

Mada olako ranjeni,previše nadajuć iskrvare.

Al takva ljubavna cijena je,luđački vole se.

 

Svjetlosnim nadam pod luđačkim kamenom skrivena

Sretnike na pravi trag je široke ruke navela.

Sile snage su ugasili,svjetlošću ljubavi prelili.

Neka ih što duže sretnički nasmiješene obljeva.

 

A do skoro jučer to bijahu pusti sitni otpatci.

U srcima im sadržajna strast i požuda boravi.

Proizvod su ljubavi,snage i ljepote beskrajne.

Neka vam budu primjer ljubavi nepokolebljive.

 

Od prvog dana kako se upoznaše,postaše ranjivi.

Zbog ljubavi jezera suza su strpljivo punili.

Sve više i više shvaćali u životu su uspjeli.

Još koju godinu potpisuju,razdvojeni ostaju.

 

A kiše i dalje padaju,tragove isplakanih duša

Na svoj lopovski način u dubini duše skrivaju.

Neka bilo tko što im podmeće il laži govore.

Za povratak isuviše kasno je,na vrhuncu je.

 

Prijelaznom fazom još uvijek ranjivi plutaju.

Svjesni duboko se nadaju da je sve prolazno.

Zbog ranjivosti postaše strpljivi,nepokolebljivi.

A ljubav eliksir strpljenja pritiče li pritiče.

 

Niti kapi se jedno drugo ne odriče,vrisak je.

Njihove prošle ljubavi bile su puki promašaj.

Stiglo ne pravo vrijeme je, na pragu otkucava.

Uzajamno beskrajnom nadom ljubav tiho obliva.

 

 

Toni Ljubiša Božić, 20.06.2016

 

 

Nije čudo što se ludo zaljubljeni pogledima gutaju

 

Život nam se bukvalno ne tako davno samo taljigao,

dan za danom bi se težak sam sebi jadna koraka dešavao,

u duši skoro sve se zatamnilo,srce potonulo,ne pamti  

kad se trunke oduševilo javljalo, nekako sivilom monotonije

kao paučinom tvrde kore prekrilo.

 

Nema radosti, nema osmijeha,plivamo u rijeci bljutavosti

i skoro bez nadanja. I sunce kad izađe nebi nas pokrenulo,

možda tračak neki udahnulo,ali život kao život

u monotoni redosljed se ugurao, sve isto svaki dan

ogavna monotonija i ono malo što bi se negdje skrivalo

bi kišom suza u jednom trenu potopilo.

 

Neki tmurni oblaci se nadvili, kao da je teret cijelog svijeta

na nas navalilo,a kiša drsko provaljuje da jad i čemer

vanka duše pogura i napokon sapere. Al sve isto je

sve tako nabijeno stisnuto dušom i srcem razvaljuje.

 

Gdje su nestali,zatamnili, prikrili se osjećaji bića

koje želi voli žudi ludi i ono sve što sretno zaljubljeni imaju, kako tome odoljeti kako tu strast požudu glad posesivnost  nezadrživu ne izdrživu ogromnu napokon u sebe vratiti

jer kada ona bukne nema tuga da je mogu trunke sputavati.

 

E to godinama fali nam da živi smo,u svakom trenu života

da napokon punim plućima disemo.

Al sreća njenim dolaskom  zime  skoro čarolija postaše.

Svakim danom i kad su oko nas mećave pusti nanosi ona u nama čarolije svakodnevnim iznenađenjima donosi.

 

Nije ni čudo što se takvi ludo zaljubljeni

svakog trena pogledima gutaju,

nezasitno kao divlje zvijeri imaju,

toliko toga iz srca I duše izbace

dok tepaju, poljubac pretakaju….

 

E to mi je ona donijela, vrhunac svih mogućih nadanja,

bajku od života je stvorila, svima usta napokon začepila.

Ljubav iskrena potpuna godinama u nama caruje,

tlak joj ne opada, srčani ritam se razjario

u šprintu se sve događa bez daha svakim dodirom i pomisli ostavlja.

 

Idem a uz mene je, niti trena se ne odvaja,

plašeć  se da se muvica ovog raja ne poremeti.

želim imati svakog trena uzeti kad usne uzastopno

čim se okrenem presuše pa divljački tijelo traži I treba je.

 

 

Onaj sočni poljubac mi navali,

toliko strasti ljubavi kroz njega pretoči

da tijela bukvalno žuboreć uzdasima prepričavaju,

nitko ih ne razumije a momentima čarolija nezaustavljiva je…

 

VOLIM TE VOLIM TE toliko puta bi se čulo kroz mrmljanje

tim momentima riječi suvišne postaju

I na kraju odustanu prepuste tijelima njihovu sudbinu

da ih napokon sreća,strast ,požuda beskrajem natapa.

 

E to su sretnici životna ljubav ih pronašla

I sve im skoro u bobu beskrajno ostvarila.

A ostalo, kora kruha i pusta žeđ se nadoknade

oko nas toliko toga samo čovjek treba da se okrene

i druge orijentire vodilje kroz život da pronađe

 

A u zraku se formirali oblaci iz njih vriscima odjekuje

VOJIM TE, VOJIM TE, VOJIM TE, VOJIM TE, VOJIM TE, VOJIM TE,

 

Spavaj kao dam sam uz tebe sve kapljice

uspješno strašću ti spržio,

kao dam sam ti dušu nakon godina trpljenja

i gužvanja osmijehom ispeglao.

 

I dok ti snovi po licu facama šaraju.

Sretnički za ruku držim te,

čuperke preslagivam,

na po koju mrmljajuću riječ

kroz snove jedva nekako uhvatimpa

smijuljeć se analiziram.

 

Gdje si što u tim snovima onako brižna sada doživljavaš,

i dok duboko si usnula sve misli i pitanja osjećaš

tako se i tijelom uz mene priljepiš

i na taj način stiščuć i grleć me odgovre preosljeđivaš.

 

Pa me još više izludiš, želeć da te istog trena

poljubcima probudim,

al ipak puštam te da uz mene tako stisnuta

dubokim snom što duže odspavaš.

 

znam čim se mrvice probudiš

al ćeš da me izobiljem propuštenog

nanovo da nagradiš.

 

I dok te san ovim kišnim jutrom

još više u dubine snova zavlači,

polugol stihove pokušavam da izbacim

da što ne zaboravim, ne zapostavim.

Jer I ja bih da sam uz tebe

još koju minut stisnut zagrljen usnuo.

 

Toni Ljubiša Božić,19.06.2016 u 23:05 minuta

Ništa nisam slučajno otkrio niti dobio

 

Ništa nisam slučajno otkrio niti dobio.

Nisu to bili pusti snovi ili maštanje.

Tuge od prvog trena zauvijek sam prekrižio.

Jer sam ljubav njenu beskrajnem natočio .

 

I sada sve shvaćam samo od sebe se otkriva

Zašto do jučer usamljeni slomljeni lutasmo.

Zašto život u ništa i prazno potrošišmo.

Al sreća je sve tužna prošlost je ostala.

 

Vrijeme drugo nam se ukazalo, probudilo.

Kreću topli poljubci, tepanje dugim noćima.

Nema dana skoro sata da se stihovi ne pojave

Opomenu i podsjete koliko trebam i važna je.

 

Biti njen,i njenim čarobnim srcem odabran

Čini me posebno gordo ushićeno presretnim.

Sa drugim me nikada ne upoređuje,sve vjeruje.

Na tuđu i sreću nije zavidna, jer je posebna.

U tuđoj sreći svoju sreću ona obiljem prožima.

 

E zbog toga u njoj bijede i gorčine ne postoje.

Zato je savršenošću beskrajno sretna i ponosna.

Jer svojom ljubavlju i energijom sve okolo prožima.

I tako presretna u meni se nakrcala,sve presložila.

 

Smisao života nam je obiljem posebnosti darovala.

Savršenu ljubav beskrajno svakodnevno poklanjala.

I tako se dvije duše nakon stoljeća poklopile.

Svjetlosnim godinama bespućem galaksija lutale.

 

Kad si u zagrljaju svojih najmilijih stisnuta,

a mene tu negdje što bliže srce barem ostavi

da te po nekad štrecenm i slatko podsjetim

da i za mene trun ljubavi tvoje preostane.

 

Toni Ljubiša Božić,19.06.2016 u 22:50 minuta

A duša me panikom strahom tugom preotima

 

Presretna je u zagrljaju svojih najmilijih,

a mene tu negdje bliže srcu skloni i ostavi.

Pa je po nekad štrecnem slatko podsjetim

da i za mene trun ljubavi posebne odvoji.

 

Nije da sam ljubomoran, nego slatko fali mi,

barem pogled ispod oka da me po nekad uštine

da me samoća ne zgrabi i sjetom ne zabrine.

Ljubim,volim,želim je,suzdržavajuć nadanje.

 

Znam da voli me i da sam prijeko potreban,

al sam toliko sretan i zaluđenop radostan

da je makar i na daljinu svojom osjećam.

Nedaj da nam ukradu sve što imamo prikriveno

 

Još uvijek nestrpljivo u kampu sačekujem

pa poznat korak makadamom nade osluškujem

minute se otegle izgubih poznate tragov,

sve pretražujem nestrpljivo iščekujem

da otkrijem gdje bez traga je nestala.

 

Produžim do plaže, možda je dole ugledam.

Uzalud, kao u živi pijesak da je propala.

Vidim trunke obilježenog traga eno postoji.

Već je počela panika da razvaljuje u meni.

 

Čitam tako jasno piše: Ljubavi tvoja sam

pa sve ponovo promatram dal dobro vidim

dal jasno sve očitavam predugo nemam je.

Vrijeme se strašno odužilo,duboko udahni,

oči zatvori samo taj tren na mene pomisli,

 bit će lakše mi jer je istog trena oosjetim.

 

Džaba moje tepanje, džaba beskrajno nadanje,

Prokleta godina nema me na listi čekanja

a vrijeme usporilo nemir drsko preotima.

Dok duša panikom strahom tugom preotima.

 

Zadnju godinu svaki glas joj se zagubio,

paniku u sred srca mi nemir raskrčmio,

sve pokušavam da oduzmem detaljno saberem

da lice osmijehom nekako smirajem umijem.

 

Nikad ne bih vjerovao da jedna godina

može tako dugo da se predugo sklisko otima.

Nisam znao da u godini 24 mjeseca caruju

Kao da mi svo vrijeme čekanja udupljuju.

A nje nema, bez traga nestala, zaboravila.

 

Toni Ljubiša Božić,19.06.2016 u 21:15 minuta

Pljusak kao da osjeća

 

A pljusak kao naručen baš sve osjeća

što para u duši u kanadi proživljavam,

svega me nekako kurvanjski pritislo,

suza suzi red održava, patnju prelijeva,

samoća jecajem malo mira u duši održava.

 

Jedva glavu podignem da se barem malo osmijehnem,

al ne ide, duša i tijelo skršeni, slomljeni

sa pljuskom,ma prolomom oblaka se stopilo.

Nekako najbolje bi bilo kad bi me uspavalo.

 

Neka još koji sat ovako jecajuć sve ću izdržati,

pljusak vremena sve sapere tugu odere,pa zaboravi.

Kosti škripuću,davnu kostobolju podlošću vraćaju

da i one svoj doprinos ovom trenutku jada nanesu.

 

Nemože čovjek da se pomjeri, sklupčan se uvija

Najmanje bolni položaj skvrčeć pronalazi,izgubi

dok suze po podu prašinu od sjećanja skupljaju,

a lokva još od jučer kao jezero se raširila

potokom suza leglo stvorila sjetom  se ukazuje.

 

Ogledalo se formiralo u njemu faca se podbula

jedva oči otvara u tom jadu šutke sve zaposjela

niti jednu teškog uzdaha jedva da progovara.

Kose u nekoliko dana osijedile,suhošću ispucale.

 

A srce skršeno kišu nakostriješeno osluškuje

dok se prašume I jezera oblacima umivaju.

A sredinom ljeta na sve strane upeklo rekli bi,

Dok pljuskovi tuge prelamaju,daljinom podsjećaju.

 

Kao da će zima, na vratima srca ledenica odzvanja

Smetove tuge podlošću nanijela,vrata se sljepila.

Čemer kao pacovi duboko divljački jadom rovari

Čuju kako srcem hinjski odzvanja,tugom nanosi.

 

Toni Ljubiša Božić,19.06.2016 u 16:39 minuta
 

E ta muvica, kapljica, iskrica, dasak il dodir…

Vojim te mazo moja jakoooo,znaš li ti to.

Al ne, nikad ne bijah dovoljno ubjeđen

Sreco beskrajna,prosto ne zamijenjiva

Uvijek je malo,neka muvica svemu falila

da bi to zaokruzila sjedinila stopila.

 

E ta muvica, kapljica, iskrica, dasak il dodir

Vječno fali mi da sve to potpuno doživim.

Eto kako sa tobom sve se u trenu poslaže,

nekako velom čarolije drhtajem se prelije.

 

I puno vremena netreba,da se kockice poslažu

Svi to u zraku snažno osjećaju, da smo falični

Sve dok nas jednog dana sudbina ne sjedini.

Da život napokon ljubavlju sjedinjen postane.

 

Nemas više razloge da suze usamljena ispraćaš

Vrijeme osmijeha i sreće beskonačno dolazi

Nikad ne zaboravi, nek te strahovi ne zalude

Tu sam i kad se najmanje nadaš cvrljim uz tebe.

 

A do tada hodaj na prstima, prikrivaj tragove

Ne pisi pisma niti bilo koje dokaze, ne miruju.

Na sve načine pokušavaju da nas raskrinkaju

Da bi naš poraz a njihou pobjedu izazvali..

 

Al mi smo davno to kroz život bolno iskušali.

Nemogu da nas ogrebu, nemogu srce da povrijede

Jer duboko onako luđački posesivno zaljubljeni

Osmijehom nade se prehranjujemo, dokk hodamo.

 

Toni Ljubiša Božić,18.06.2016 u 23:16 minuta

Djevojčica na prozoru nestrpljenja me dočika

 

Jedno drugom vječnost čarobnu obećavali.

Zakletvu toplom kamenom krvlju uklesali.

U duše uvalili da svakog dana podsjeti

I zapamti ovakvu ljubav,strast, požudu

Posesivnost, vjernost nikad niti u snovima

nećeš srećice imati makar malo susresti.

 

Nema više trnja,visokih kamenih zidova.

Nema samoće,nema jeze otiscima sjećanja.

Uz mene,nisi tajanstvenošću prekrivena

il puka tajna između nedorečenih stihova.

 

Sve što nas okružuje našom srećom presijava.

A kiše neka sada godinama rovare i padaju.

Ne mogu da nas povrijede a pogotovo rastave.

Zemlja,zrak,voda il podivljali drski vjetrovi.

 

Našim mukama očigledno rok trajanja je istekao.

Predugo smo ovo čekali, o svemu puko maštali.

Okreni se pogledaj, sve crte na licu promatraj

Postala si mlađa najmanje 20 beskrajnih godina.

 

Djevojčica na prozoru nestrpljenja me dočika.

Pogledom na daljinu beskrajnu ljubav izjavljiva.

A kroz zavjese vjetrovi šapuću, lice ti umivaju.

Ne brini dolazim,nikad više neće biti rastanka.

 

Nestrpljivost smo napokon do kraja sažvakali.

Jedno drugom kao glavni obrok života postali.

Apetit svakim danom očigledno ne nedostaje.

A ljubav nezaustavljivo dotiče kao proljeće.

 

Toni Ljubiša Božić,18.06.2016 u 20:42 minuta
 

Boli,đavolski boli,hinjski rastura, al srce izdržava

 

Ako sam se ikada jadno i pusto ovako osjećao

Onda je to ovih dana,nešto u meni se rasulo.

Daljina nekako zadebljala, linije granica

Žešće,podlo,duboko u duši svjesno iscrtala.

 

Nesmijem u ogledalo da se trena pogledam.

Grozno izgledam tako sigurno sve osjećam.

Kad te svi napuste, totalno samog ostave.

A sve si im dao svu ljubav potpuno pružio.

 

Ništa se nevraća,tama svjetlost ne dobija.

Bumerang ljubavi se nije nikada vratio.

Radost tugu nije smijenila kako je obećala.

Sreća se ušutila, bolom razočarenje zgrčila.

 

Ljubav ljubavi negdje od nedavno je zalutala.

Umjesto sunca, oblake i tamu nad dušom nadvila.

Vrisci sreće zanijemili,osjećajem samoće sledili.

U očima plamen nestrpljenja tiho bukvalno nestao.

 

Pusti prazni papiri ostaju, stihovi će da zanijeme.

Otjerana sreća od mene je,očigledno sve se srušilo.

Nemam razloga da se okrećem,ništa se nebi promijenilo.

Srce je jasnu poruku shvatilo, tišina guši bez pisama.

 

Jasnu,prejasnu poruku je poslala,vrata ljubavi zatvorila.

I što bi ste vi na mom mjestu uradili, kako reagirali.

Ne da vas boli, nego vas bukvalno užasno tuga razara.

Zar je moguće da je bajka na kraj neshvatljivo pristigla.

 

Skupljam sve svoje tuge i bolove, na leđa ih tovarim.

Želim uzdignute glave da se pokrenem, ako je moguće

Da ovo razočarenje iz sebe što prije zaboravim.

A bolove imam silne godinama suzama sve da saperem.

 

Čak i sjećanju neću dozvoliti da je trena spomene

Niti jedna slika neće smjeti da se iznenada pojavi

Cenzuru u srcu i duši ima da napravim, sve zaboravim.

Nemam više snage, nema više apsolutnog nekog razloga.

 

DA bi se ta iskra, onaj plamen iz nečeg probudila.

Bol je prejaka nastala,krater u srcu provalio.

Tko bi normalan sve to prebolio i neranjen ostao.

Boli,đavolski boli,hinjski rastura, al srce izdržava.

 

Pisanje stihova na neki način dušu u dnu dna ispija.

Neizbježno tragove ostavlja,srce raspara i ranjava.

Al nakon toga nekako lakše je, iz mene iscurilo je.

 

To će mi faliti,te silne požutjele listove ubjeđivati.

Da prihvate sve što iz duše kroz suze iscuri, oslobodi.

Da papir kao svjedočanstvo na svoja leđa postavi.

Da za koju godinu dušu i srce trenutkom sjećanja umije.

 

 

Toni Ljubiša Božić,18.06.2016 u 18:51 minuta

SVJESNA JE

Presvjesna je kako čarobno fizički uvijek izgleda

Poglede ispija, oči svima iskolači, bukvalno ubija.

Što god na sebe nabaci, kakvu god frizuru sfušeri

Sve oko sebe tim osmjehom i gordim stavom izludi.

 

Zna lopuža kojim putem da krene kako da se postavi.

A mi obični bjednici sa strane skromno je gledamo

O njoj bi romane mogli napisati, al uvijek stranica zafali

Jer ona obične skromne duše nikada ne prepoznaje.

 

Ona voli i vidi samo zloće i na lošem glasu frajere.

Al tako je kako je, uzdah se preko ramena nabaci

I dalje pognute glave bez nje nedodirljive produži.

Kod nje nemam očigledno što tražiti, odustajem.

 

Miliuni želja u nama nedoživljenih bolno ostane.

I tako u sebi krišom se mrvicu lutajuć nadamo.

Nekada i možda ubrzo srećicu života nađemo.

Bolje da njoj ne sliči,može zlo na nas navući.

 

Bolje se držati čvrste sigurne obrasle obale.

Nego da nas virovi njene rijeke hinjski zarobe.

Poslje toga kasno je, sve u nama bi izgaralo

Potpuno je nebi imali, od ljubomore ubijali

 

Toni Ljubiša Božić,15.06.2016 u 21:31 minuta

A nju neka su odveli, vidim da su me spasili

 

Dal je sve sama laž između nas kolala.

Zar je mogla tako savršeno da odglumi.

Da mi srce strašću i požudom razori.

A usne kao grizli vatrom mi razvali.

 

U meni je zvijer imala,strastvenom krvlju

Do beskraja godinama posesivno hranila.

I kad je svega nestalo, strahovi je svezali.

Da gladna bijeda u pećini samnom ne ostane.

 

U pravcu bijede zaluđena novcem je krenula.

Tamo nikad ništa neće blagoslovljeno imati.

Sve dolazi i prolazi, tamo se ničem ne raduju.

Samo za prokletim novcem trče a ništa nemaju.

 

I kad shvati,kasno je,druga  me bude imala.

Možda će nova ljubav sve u meni prepoznati.

Al strahovi u meni od razočarenja ostat će.

I kad zaspem oči nesmijem, neću da zatvaram.

 

U meni se strahovi preduboko bolovima zarili.

Bojeć se da me i nova ljubav isto ne ostavi.

Dal je moja greška što srce širom otvaram.

Sve što imam ne sakrivam od srca poklanjam..

 

A nju neka su odveli, vidim da su me spasili.

Oči otvorili, bolje da se desilo sve ranije.

Jer bih kasnije sve otkrio, bukvalno se raspao,.

Maske bi se skinule, hinjske laži podvale otkrile.

 

Toni Ljubiša Božić,15.06.2016 u 21:15 minuta
 

A ja koja sam sirotinja,opet bih joj oprostio

 

I kad se nekako posljednja života spusti zavjesa,

Sva svjetla na prstima utučen uzdasima pogasim.

Pa nekako čašu gorčine kao svaki put napunim.

I teška srca je popijem,znajuć  potapam  nadanje.

 

Raspustim suze, sve brane duše im širom otvorim.

Pa se lagano raspadam,očigledno vidljivo propadam.

Otišla je, u ovo vrijeme budna je,osjećam da kaje se.

Užasnu grešku naivno je načinila, od svega ohladila.

 

Njemu,tom idiotu se u naručje iz inata meni vratila.

Prkoseć hinjski preko kurira novosti bi mi dijelila.

Sve je novce neshvatljivo u tajnosti podlošću sklonila.

Neka je, neka joj što češće zbog hitnosti zatreba.

 

Bez nje svake noći gluvo doba me vriscima razara.

Uzalud probah, beznađe, ništa da me oživiil pokrene.

Sve sam uložio al bez nje bogataš siromaha sam postao.

Nepregledne tuge konce dušom popurgale, baš razorile.

 

Samo ona znala je kako na usne da mi požudu zarije.

Da me svaki put iz mrtvih podigne,otvara mi lozinke.

I dok ljubim je, miliun svijeća se čežnjom preljeva.

E sada, dal razumijete zašto klečim i što mi je značila.

 

Mada dušom polomljen,na jednu nogu se nekako oslanjam.

Rane na srcu na jedvite jade  čarobno oporavljavam.

A nikad je neće kao ja potpuno strastveno imati.

Jako,jako brzo će shvatiti i bolno se bolno kajati.

 

A ja koja sam sirotinja,opet bih joj odlazak oprostio.

Pred nju bih ridajuć ucviljen ponizno moleć klekao,

Jer ni kriv ni dužan svu krivicu na sebe bih naivno svalio.

Samo da me onako kao nekad posesivno divljački prigrli.

 

Možda vama idiot ispadam,no nemožete ljubav shvatiti.

Koje kakve gluposti u životu zbog ljubavi suludo radite.

A ja priznajem slabić sam, njenom strašću totalno razvaljen

U ovom svijetu  bespuća bez trunke one savršene  ljubavi.

 

Ako mi se vrati, onaj file tuge i čemera će bukvalno nestati.

Neznam kako ću reagirati ako me ponovo ušuška i prigrli.

Al nikad je više neću pustiti,na tome bi sve zauvijek završilo.

A ne, vi to nemožete shvatiti jer nikada niste luđački voljeli.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,15.06.2016 u 20:45 minuta

 

 

 

A mjesec korumpiran,noćas ne izlazi da nas zaštiti

 

Drito ispod njene terase more  šapuće

Daškom vjetra ljeto se vrelinom diči.

Kamenje plamti,škripe slapovi pjenušavi.

Čekam je skriven pod bodljikavim granama.

 

Tako predaleko je,a miris savršeno osjetim.

Tu je svakog trena ispod mene bude ležala.

Raskolačenih očiju sve više mi se priviđa.

Skriveni strahovi da je zlobnici ne uhvate.

 

Džaba im trud, kad luđački posesivno voli me.

Sve češće je imam u naručju, lažljivi snovi.

Na svakakve posesivne grijehe bi olako naveli.

A more umorno sve modrije kako ga noć potušiva.

 

Između mora i planina misli mi hitro prolijeću.

Nove planove i skrivene ideje očito uskoro imaju.

Ritam srca ubrzava,usne presušuju,strah osjećaju.

Ne brini zborim opuštajuć srce u sebi,ona dolazi.

 

Prsti nervozni, pucketaju, zglobove preispitivaju.

Vrelina stijena vjetrom zapuhne, bez daha ostanem.

Onda se u more gol uvalim, mrak je nitko nevidi.

Ludim, kao da korak joj osjećam,škripi kamenje.

 

U moru je,tu kraj mene čudom nasmijana izronila.

Kao da mi je u tom mrklom mraku odjednom svanulo.

Onako salivena,smijuljeć usne strasno poklonila.

Sva nebesa,svi strahovi i sreća se izmješali.

 

Presretan,čedan, uzbuđen,izgubljen, promatram.

Stigla je,nezasitno najljepše usne napokon cjelivam.

A ona kao jegulja,oko mene se obavija, izaziva.

I nju želje razapinju,na grijeh slatki navode.

 

Dobro je,mrkla noć nas savršeno oblacima prikriva.

A mjesec korumpiran,noćas ne izlazi da nas zaštiti.

Kratka će noć najavljuju ovu večer da ispadne.

Trebam je treba me, posesivnost noćas caruje.

 

Toni Ljubiša Božić,15.06.2016 u 16:28 minuta

 

 

 

Kao prosjak govor pripremam

 

Zajapuren, preznojen trčećim korakom,

Nekako kroz šikaru nadanja prolazim.

Šuma kojekakvih neplaniranih susreta

Bojažljivost strahovima nekim nagrnula.

 

Velik uspon, pritišće, preveliko nadanje.

A što ako je nevidim, ako je nesretnem.

Sve u meni ima da nestane,ljepota i sjećanja.

Opet protraćih godine, opet nasukan na nadanje.

 

U glavi vjetrometina vrisaka i divljih zvukova.

Usamljen, u duši Osamljen jecam,izgleda propadam.

Neznam dal bih tog trena odustao, meni ne doliči.

Ona u meni viteza heroja od prvog dana zamišlja.

 

A šiblje šamara,i kad se nenadam, masnice dobijam.

Ona mi djelićima zaborava što štekće kao doleti.

Pregrizem usne, uzdahnem,ljubavi eto me pristižem.

Sav se ozarim, odjednom kroz šikaru putove ugledam.

 

Znam kuda i kako ići tako sam duboko siguran.

I tako bezrječju ozarenog čovjeka, smijuljeć

Onako sretničkim korakom balvane skršene preskačem.

Tamo je iza proplanka, tamo se strastveno ljubila.

 

Kao prosjak govor pripremam,da je nanovo ubijedim.

Da napokon odluči, zauvijek moja i samnom ostane.

Neznam koliko ove sirotinjske riječi budu pomogle.
snove imadoh, prehreanjujem se samo nadanjima.

 

I gledam u skutima mi usnula, prosjaku udovoljila.

Niz lice suze začinjene srećom uzdahe prosijavaju.

Ovo više nemogu skrivati, u sebi godinama zadržavati.

Vrištim, svima na znanje objavljujem, moja jeeeeeeee.

 

Toni Ljubiša Božić,15.06.2016 u 12:49 minuta

 

Prvo viđenje

 

Moja rođendanska veljača, prevrtljiva.

Nekako se sve više suncem šepurila

Nego šti bi snjegom rijetko zamiješala.

Mnogima planove tog dana bi poremetila.

 

Jutra i noći drsko duge i prohladne.

Nikako sunce da napokon izviri.

Nestrpljivo na prstima prvo viđenje

Ovako nervozan cupkajuć dočekujem.

 

Iz daleka promatram dal je sve uredno.

Da je nebi nešto možda slučajno razočaralo.

Sve treba da bude na svom mjestu složeno.

Prvo je viđenje, prvim put se prodajem.

 

Asvalt od hlade noćima promrzao sivi.

Travki nema,samo trunje što vjetar nanosi.

Izlazak sunca taj dan bijaše savršen

Sve se nekako posložilo da bi je oduševilo.

 

Ipak dugim putem je letjela, sva utrnula.

Prstima nervoznim vezoh stara sječanja.

Noćas bude u mom krilu sigurno spavala.

I kad je ugledah,grčevi,nemiri, osmjesi.

 

Od tog momenta svo vrijeme je letilo.

Sati u sekundi bi nestali,a nebi se imali.

Oko nas sve neke smetnje vidna ometanja.

Šansa nam se nikako nije trunke pružila.

 

O bože mili ima oboje uskoro da izludimo.

Kako ovu strast i nemir više da trpimo.

I napokon kad smo se najmanje nadali.

Usne dodir zagrljaj nas strašću ošamutio.

 

Neznam,nemam pojma koliko je sve dugo trajalo.

Ali sve godine čekanja miliun puta je vrijedilo.

Prvo viđenje neplanirano savršeno moguće ispalo.

Toliko divnih sjećanja u srce i dušu sabilo.

 

Živih samo od požude i strasti divnih sjećanja.

Bez neke svrhe i razloga sve drugo se odvija.
sav sam usporio,zima još uvijek drhti u grudima

Veljaču kroz mart snježnim smetovima navalila.

 

Gorčina u meni, fali mi,do jučer korak pružala

U zagrljaj mi svakog mogućem momenta skakala.

A gle sada na što se sve dovelo, osmijeh utišalo.

Noćima gubim se,neznam dal dobro sam il loše je.

 

 

 

Dok me oblači zahuktala mećava rđavo uzdišem.

Oblaci pare iza mene vrelinu duše otkrivaju.

Trljam prste ruke mi se nekako baš smrzavaju.

A da je tu vatra iz mene bi kao onda izbijala.

 

Vrijeme taljiga, jedva pušuć vrpolje se godine

Točak sudbine smetovima zaborava se smrzao.

A ja preko tame i svjetlosti na nju pomišljam.

Snježne smetove sa krovova vjetrovima ispraćam.

 

Sumnja nekako kao rđa dubinu mene hinjski nagriza.

Predugo vrijeme je prošlo, nije se pismom javila.

Boli jedva nekako zadržavam,grizeć nokte otkrivam.

Sreća bijaše u rukama,gle mojom slabošću je nestala.

 

Toni Ljubiša Božić,15.06.2016 u 12:21 minuta

 

Vrtiš se neznaš kud bi krenula dal bi od sreće il tuge vrisnula

 

Njeni generacijama ribari,tako su preživljavali.

Duboko u krvi od obitelji zarazno je nasljedila.

Nema dana kada na more nebi izašla,zaplovila.

Neku skrivenu zavučenu luku usamljenu odabrala.

 

A najviše bi u ledenom moru boraviti obožavala.

Kad nigdje nikoga nema da se luđački iskupa.

Ronioci u odijelima bi se čudili što su vidjeli

Ona kao sirena salivena ledeno more obožava.

 

Kako joj nije hladno kako se nikad ne smrzava.

Ona bi samo osmijeh kroz one čuperke upitila

I onako gordno ponosno duboko što dalje zaronila.

Jedva bi je uspjeli pratiti, prehladno more im.

 

A ona štpo je more hladnije, pjenušavije, uživa

Vječno bi tu da može sa ljubai života ostala.

E ta kraljica moga srca carica, mene obožava.

Na svakom koraku iste oči isti beskraj nadanja.

 

Duša kao krošnja se napučila toliko toga bi izrekla

samo trunkica fali  da kao voćka zarumeni ,sazrije

one usne svakog jutra sokom strasti da me opije

nikad dosta mi,ona luđački posesivnija darežljivija.

 

I sada sa obale duše promatram, ludorije izvodi,

uzviknem,da me na daljinu čuje i osjeti pa se okrene

nebrini, preblizu te osjećam pa ti mislima koprcam se

u dušu ti navraćam, znam i osjećam osmijeh ti zakrevelji,

Vrti se nezna kud bi krenula dal bi od sreće il tuge vrisnula.

 

Toni Ljubiša Božić,15.06.2016 u 11:48 minuta

 

 

TAKO MLADA A VEĆ SKRŠENA

 

Svakog jutra,ma svakog dana je susretnem.

Pognute glave bi skoro na prstima prohodala.

Pauk se od nje tiše kretao, za nju je grmio.

Kaže na selu je skromno a bogato odrasla.

 

33 je nedavno napunila, a već se razočarala.

Kao mlada djevojčica se isticala pisanjem

Vjerojatno slikanja telent u njoj se skrivao.

Sve je to normalnim smatrala, i tako živjela.

 

Problem,gorka sudbina malograđanske provincije.

Zmije malograđanske zavidne, u svemu bi je kočile.

I kad se udala,oni joj životna određivali pravila.

Nikako od njih da iščupa se,razočarenje ubi je .

 

Neljudi nisu ljudi, ispravnom bi oči iskopali

Samo da nebi naprijed krenuli,u životu uspjeli.

Za sve njih je 101 fakultet završila,teret je.

Na taj način svima otkriva, koji su bijednici.

 

Gladnom na ulici nebi pomogli, žednog napili.

A ona vjeverica, sve bi u trenu pristigla.

Svakom je ljudsku istinski ljubav nudila

Al je na sebe i svoje srce jadno zaboravila.

 

Luta, izgubljena pokušava da ljubav pronađe .

Dušu koja bi je razumjela, na srce naslonila.

Da strpljivo razumije i slušajuć sve podijeli.

Nemože više,dušom bogata a prazna da izdrži.

 

Ljubav joj potrebna,zagrljaj,oči najsjajnije.

Kad je zagrli da se u trenu opusti razgrije.

Da mu sve strasnom ljubavlju beskrajno uzvrati.

Ponosna pognute glave zarobljena nadanjem pješači.

 

Treba nekog da je istinski strasno drži i zavoli.

Da je 24 sata iz ruke ne ispušta,ljubav izražava.

Treba nekoliko svjetlosnih godina da se zasiti.

Da sve tužno što je samoćom pregrmila, zaboravi.

 

U meni kao neki svjetionik životne nade promatra.

Nestrpljivo riječ savjet očekuje, to je popunjava.

Sjednem je,glavu podignem,suze pogledom umirim.

Nastavi, podignute glave u inat drugima nastavi,

Nedaj da im se sujeta i podlost padom ti nahrani.

 

Moraš dalje sama da nastaviš, u meni ljubav tuguje.

Tako rado bih sve tvoje puste želje širom ispunio.

Na put životnog čekanja odveo,putokaz pronašao.

Ovdje sam očito da ti pokleklu glavu podignem.

I nikad više za tim jadnim gnjidama ne okreneš

 

Kad poklekneš da kreneš dalje sretna i ponosna

Jer kada se vode sa moje duše napiješ i pokreneš

U daljnju potragu za srećom se ponosno uputiš.

Od mene teško da ćeš ljubav trunke krišom dobiti.

 

I ja sam srce nadom beskrajnom godinama zarobio.

Znam da mi nikad ljubav moju nebi uzela, razorila.

Previše nježna si iskrena sramežljiva ljepotica.

Nikad tuđu vatrenu ljubav nebi u mislima razorila.

 

Pogledam onaj pogled razumijevanja šutke uputim.

U sebi pomislim, znam skršena dušo što fali ti.

Trebaš tepanje,zagrljaj ,popunjenost u grudima.

I onda je zagrlim napokon osmijeh na lice nabacim.

 

Tu sam kad god zatreba, kad se noć besana oduži,

Kada dan uguši, na vrata duše otvorene pokucaj.

Smiraj u dušu ranjenu barem na tren obiljem natakaj.

Al ljubav strasnu ne očekivaj, drugoj odavno pripada.

 

Onda je pokušala u suzama razočarana hitro pobjeći.

Zadržah je,bježanjem teško da ćeš nemir duše smiriti.

Hvala ti, hvala ti, dok je korak žurno stidno pružala

Bezbroj puta se nevjerujuć u suzama zamnom okrenula.

 

Toni Ljubiša Božić,15.06.2016 u 07:01 minuta

 

Njen san skroman je i poseban,samo da se zaljubi

 

Njena uska popločana duga krivudava ulica

Između rijetkih maslina poskakujuć prolazi.

Kamenjar škripi,nekako na žegi huči,odzvanja.

Nekad kera bi tamo vodala,kad bi pristigla.

 

A malo dalje divljina sve okupirala.

Između kamenja štekću lijeni poskoci.

Par kilometara dalje huče valova udari.

Rijetko ima vremena na plaži da boravi.

 

A kad bi trenutke ukrala, smorena bi zasjela.

Suze bi ridala, Boga dragog pitala do kada

Do kada on planira u vukojebini da je ostavi.

Mlada je, život je tek zrnom možda upoznala.

 

Al osjeti,uzalud život joj za ništa prolazi.

Onako uz more valove promatra,uzdahom zaplače.

Krišom oblak suza izbaci, nakon toga progleda.

I laganim korakom iscjeđena do kuće se uputi.

 

Njen san skroman je i poseban,samo da se zaljubi.

Da dobije djecu i neka je život sa njima zarobi.

Sav život i svu ljubav bi njima beskrajno podarila.

Sve se nekako oteglo,nitko odavno u selo ne dolazi.

 

A godine otegle, sporo skoro nikako ne prolaze.

Majka je na krilo onako iscrpljenu zasjedne.

Kćeri, još si premlada tek ti je nekih 16 godina.

A ona kaže.. majko meni si u tim godinama rodila.

 

I onda stisnu se,puste suze,jecaji se zakocenu

Tješeć jedna drugu čuperke sa čela pomjeraju.

Lica suzama smorena,podbula  toliko bi ispričala.

I tako kad se jad suzama ispere,osmijeh se pokrene.

 

Toni Ljubiša Božić,14.06.2016 u 19:54 minuta

 

 

 

Na moment sebi dođe pa se jecajuć isplače

 

Od prvog dana je odredila sudbinu.

Sve je na sebe uglove kuće preuzela.

Tako htila, život nehotice odredila.

U pravom smislu robinja,život otima.

 

Cijeli dan samo čisti riba kuha

Bezbroj nepotrebnih stvari pomjera.

Znoj sa čela ne prestaje, smori je.

Drva cijepa,vatru loži djecu odgaja.

 

Mora da je u Bosni na Vranici odrasla.

Majka je jednom u 100 godina rodila.

Ne štedi se,bukvalnom u radu crkava.

A on ministar noge podigne pa uzrigne.

 

Stalno na nju se istresa,žena je nikakva.

Koju je seljanku oženio, što je doveo.

A ona pognute glave, briše mu cipele

Svakodnevno beskrajno pegla košulje.

 

Majka je žali,nekad priskoči, pomogne.

Vidi u očima kćerke iscjeđena starica.

Do kada kćeri ti misliš ovako da propadaš.

Do kada kao robinja dane bolom da ubijaš.

 

A ona šuti,guta, niti jedne ne progovara.

Tako je od prvog dana ministra naučila.

I on misli tako i treba da je izrabljuje.

Kada crkne, nova robinja promijenit će je.

 

I po nekad rijetko kada od umora poklekne

Onako slomljena zasjedne da zraka udahne

Na moment sebi dođe pa se jecajuć isplače

Progleda u što je život ribajuć potrošila.

 

Ljubavi nikad nije imala,samo to je tražila.

Sve što dobija djeca svakodnevno joj daruju.

A ona zadnji put kad je rodila, tad ga je imala.

Prolazeć godine starica od nje ubrzano postaje.

 

Toni Ljubiša Božić,14.06.2016 u 18:18 minuta

 

 

Još jednom slomljenom muškom srcu se osvetila

 

Dolazi iz sazvježđa teških baksuza.

Osnovni znak joj otrovna škorpija.

Podznak divlja neukrotiva lavica.

Ovo je njenog znaka suludo stoljeće.

 

Duše ispija,srca prelama, drsko ubija.

Ljubavlju zavara,krv isisa,pa nestane.

Nevidljiva, bezbojna drhteć na usnama.

Kao bljesak pojavi, grmljavinu izrodi.

 

Tko joj lik ugleda,u trenu pretrne.

Kao vampir u trenu svu krv mu popije.

I poslje kasno je, uzaludna vraćanja.

Život bi u trenu vitezu iscijedila.

 

Vjerojatno je u prošlom životu patila.

Pa se osvetnički vratila, sve razara.

Muške u sekundi tako nevidljiva osvoji.

Kao vjetar žuboreć što na usnama boravi.

 

I svi kad se probude, vide njene obrise.

Nemogu da govore, samo strasti se sjećaju.

Obris strasni sa usana nemogu da obrišu.

Zaluđeni bez kapi krvi vječnošću ostaju.

 

Nakon toga kao zombi se izgubljeni šetaju.

Njenu lik,adresu pronaći nekako pokušavaju.

A nema je ostaše samo fikcija iz maštanja.

A ona ponosna smijuljeć promatra iz prikrajka

 

Još jednom slomljenom muškom srcu se osvetila.

Svoje neprežaljene dugove na drugom istresla.

I tako prolaze svjetlosne preduge godine.

Ona lutajuć od sazvježđa do sazvježđa ujeda.

 

Toni Ljubiša Božić,14.06.2016 u 12:22 minuta

 

 

Možda se napokon sažali

 

Jaran neki dan vidno uplakan svratio,

Kaže mjesecima oka nesklapa,nespava.

Isti ga snovi vuku,poljim tuge razdiru.

Boli,kao poplave drsko slapovima dovode.

 

Nekako ta muka ukočena čežnjom razdire.

Pokušava iz glave da je izbije, al neide.

Život jecajima u vriske samoće se pretvorio.

A neznaju što im se desilo, zašto strefilo.

 

Najgore što to niti noću ni danju ne prestaje.

Pio je,glavu nije mogao podići,korak pokrenuti.

Al ne ide,sve se ponavlja, srce i dušu razara.

Život postao nesanica,skoro divljački ubija.

 

Stalno iste riječi ponavlja,bez nje je pustinja.

Ne želi da bori se,kaže nema nekog razloga,propao.

Kad ga slušate on ne diše,srce u grudima iskače.

Zar je moguće da ostavljena ljubav onako razdire.

 

On nikada pirje kapljicu nije snikim popio.

Totalno sportski ful je promovirao i živio.

A sada ga vino razdire,a rakijom dušu umije.

Srce je odavno rastopilo,na slamku izdržava.

 

A ona kurvanjski snovima laže,podlošću dolazi.

Drži me za ruku,opet istom pričom ga navlači.

U njenim očima još uvijek sebe većinom ugleda.

Slatko se iskezi,užas ostane kad se otrijezni.

 

Iz kuće do kafane jedva mahmuran smrdljiv prošeta.

Život mu se u inat sablasni smrdljvi pretvorio.

Nepije više čašama, davno flaše postale mjerilo.

Paučina ispetljala zavjese, SJEĆANJA zatvorila.

 

Oči od nespavanja kao pognut suncokret procurile.

Bezdan tuge,kao krošnja danima usamljen presušuje.

Rane na duši više ne previja, ne postoji terapija.

Vene je izgleda u zadnje vrijeme prečesto promatrao.

 

Sve bi jednim olakim potezom završio, al nada se.

Možda ako ona sazna do kuda je dogurao i propao.

Možda se sažali, svoju grešku uvidi, i vrati se.

A samotne godine zalivene vinom i nadom prolaze.

 

Možda se ipak jednog dana na njegovu sudbinu

Ona otrijezni barem malo uvidi i sažali.

Iz bezdana jada i tuge ičšupa, život mu udahne.

Ipak su se ne tako davno luđački voljeli imali.

 

Toni Ljubiša Božić,14.06.2016 u 11:45 minuta

 

 

Nemožeš da mi zabraniš maštanje

 

 

Svakim danom pred ogledalom čekam te.

Nekoliko sati se uređujem, pripremam.

Kao na stanicu odlazim da te dočekam.

U meni žubori čarolija prvog susreta.

 

Drugu stranu toga srca nisam slutio.

Nikad te tako hladnu nisam upoznao.

Kao da u stijenu sam se zaletio.

Razbio srce glavu bolom razočarao.

 

Dugo mi je trebalo da bih povezao

Da bih nešto kao mrvicu shvatio.

Kako na koji način je čarolija

Godinama međusobnožuboreć rudila.

 

Sve je među nam savršeno štimalo.

Odlasci,dolasci suze i nadanje.

Dugo na kiši iscrpljeno čekanje.

Niti trena ne slutih prestanak.

 

Iopet na dno se prosjački spustio

Da bih te nazad nanovo trunke dobio

Da bih porcije tvoje strasne ljubavi

Beskrajno nezasitno krišom titrao.

 

Padoh na osmijeh,usne i čarolije

Padoh na tvoje riječi i nadanje

Padoh na sjaj u zanosnim očima

Padoh jer osjetih da si voljela.

 

I neka, sve ostavljen izdržat ću.

Što je bilo bilo je, drhtat ću.

Nemožeš da mi zabraniš maštanje.

Krajičak u duši koji voli tepanje

 

Toni Ljubiša Božić,13.06.2016 u 06:55 minuta

 

Sjećanja naviru, slatko razdiru

Sjećanja naviru, nedaju zaboravu da rovari, da nam uništi posesivnu strast što se i ovako na daljinu savršeno doživljava.

Jutro krmeljava,slatka iscrpljena ljubavi.Miruj, tako uspavana ostani, možeš malkice da se protegneš, da te krajičkom požude promatram kako ti vrelina  tijelom prodire,kako iz dubine srca vulkani prozbore a duša nemira na sve strane vibrira,čeka me..ono izazovno me na istu foru navlači da se dodir nježnost što je prije moguće onako bez kontrole dogodi.

Tesko, ma nemoguće ti odoljeti.Istog trena tisuće ideja me nagovara što bi prvo strast i požuda uradila, sa njima svađam se što je najbolje.U tih par sekundi samostalno bez pritiska odlučim da ti se onako spontano iza leđa privučem i lagano samo lagano prislonim.Vrelina golih tijela kao magneti se stopila.Nije mili sekunda trebala, još dok si spavala u trenu si se u krilo onako na boku ležeć uvalila.Guza lopovska u prve redove požude bi se strpala.Pa te zagrlih onako kao kad hladno je da se tijelo momentom prigrije da može put kroz hladnu noć da nastavi.Poslje toga iskreno se više ničeg nesjećam,možda kroz maglu prisjećam da si se okrenula,poljubac bijaše luđački prepun neobjašnjivih događanja.Žubor usana,jeza što prožima,poluzatvorene oči kolaju našim unutarnjim strastima dok uzdasi miliun jezika onako tihim vriscima poput jecaja govore.

Ljubi me ,ljubime jedino je što se prisjećam.Ne pamtim da sam duži savršeniji poljubac u životu doživio, ne pamtim da sam se tako bez kontrole a da pojma nemam što mi se dešava predao.A u stvari sve bijaše spontana čarolija, kada tijela svoju igru igraju, kada strasti uzajamno prepričavaju a požude iz rovova čekanja iskočile kao u ludnici, nezna se i nerazumije što ko radi il govori.Nakon tog posesivno tjelesnog surfanja tijela se jedno po drugom rasula.Milina pozicije  kao nastavak savršenog scenarija svim preostalim ograncima divljine je šaputala.Tako sjedinjeni neznam koliko trenutaka smo usnuli, al tako nježno jedno u drugom utonuli.

I sada nakon toliko godina kad je najteže kad samoća zaboravom nešto hinjski pokušava da nam ljubavne slike sjećanja što prije izblijede, da sve što se desilo zahladi i da što je skorije sve to nestane. Al ne ide duša se niti trenutka nije predala, srce nisu mogli potkupiti, tijelo nisu mogli nagovoriti da barem nešto drugo oproba, da sve što nam se desilo je samo puko maštanje da to uopće ne postoji. I onda se prenem uvidim ružan san sam sanjao osjetim kako podlosti kao ajkule oko nas kruže, slabosti nam promatraju, čekaju moment da nas napadnu da se bez borbe predamo.

Zadrhtim,ranom zorom uzdahnem, opet  okrenem pa stisnem se da još koji trenutak uz tebe ukradem još uvijek slatko usnulu .Jer kad se probudiš znam da će mi snage jako jako puno trebati.Nije lako zvijer vučicu, nezasitnu lavicu tek tako strašću i požudom u jednoj noći prehraniti.Jutro od noći bijaše drugačije, nekako kao super maraton.Al se nitko nije umarao sve se nekako savršeno sve na svom mjestu odvijalo.Dobro bilo je tu čudnih ispada, suludih zaljubljeničkih dal vrisaka il izjava.No to se ne računa sve što smo izrekli ako nismo snimili ne važi se jer izblijediše kroz sjećanje.

Tu noć, tim trenutcima shvatih kako riječi VOLIM TE imaju meni do tada nikad shvaćenu niti doživljenu čaroliju.Svaki dodir,svaki položaj, svo to premetanje, okreti, neshvatljivi strasti žubori, sve te ogrebotine na neki način tjelesne batine a sve u nekoj milini obmotano svoju čaroliju je imalo.Sve se tako savršeno povezivalo, taj scenario ne postoji, to nitko nemože da isplanira pa da napiše.Jednostavno se energije na istu frekvenciju prespoje, varnice se pokrenu dva bića posesivnošću uštinu i dalje nema kontrole postane savršena neobjašnjiva anarhija ali koja se nečim iznutra totalno kontrolira.

VOLIM TE, VOLIM TE nakon toga sam luđački počeo da pišem stihove, na neki način pokušavah da dokučim što se desilo i na papir da prebacim.Al uvijek manjak riječi, nešto uvijek nedostaje, nešto nesvjesno propustim i nemogu kroz riječi sve to kao onda da doživim.Uzbuđenje istina provrije, sjećanjima slike nanosi, al fali mi, fali ona strasna mekoća vrelina vodopad strasti iz usana.Fale mi kandže na guzi,na leđima.Fali mi miris preznojenog tijela,fale  zvukovi kada po jezeru lokvanje pokušavam da uberem.Fale cvrkuti požude,vrisak , uzdasi kad zora svojom blještavom idilom iscrpljene duše umije .U tim riječima stihova zafali pljusak i grom kad odvali, kad se tijela još čvršće stiskajuć utisnu, jedno drugo pričuvaju kao da utješe ne brini uz tebe tvoja jubav boravi…nema kraja sve što se desilo teško riječi mogu da opišu.

Ma kad jedva zagrljaj mogu da mrvicom dočaraju, a usne poljubac da ne spominjem, kad se kosa naježi, kada struja cijelim tijelom prozbori i ona svoj neki jezik promovira..ma ludnica savršena ludnica , savršeno preljevanje dugo čekanih skrivenih nadanja..Volim te ženo u srcu mi još uvijek odzvanja, a vidim osmijeh razvališ,presretna srodnu dušu si upoznala i sve se na neki poseban način potvrdilo i onu čaroliju nam dozvolilo.A što sad,u ovoj kanadi to ne postoji,švicarska nije to nikad imala mada je sve silne novce i blaga svijeta tamo natrpala.

To izgleda samo se dogodi ma to u stvari ovisi dal su se duše prepoznale, one se u trenu osjete, jednu riječ kad prozbore , u očima se vrtoglavica dogodi i eto ga dalje se kao nama isto ludo zaljubljenim savršena čarolija događa.Nakon toga postaju posesivna nezasitna divljačka ludo zaljubljena stvorenja prepuna svih mogućih odricanja, žudnje da bi se uskoro sve to ponovilo.Al ako vas daljina odvoji, jao vama, kako to para, razara kako samoća se užasno teško preživljava.Više buncate, sami sa sobom nešto zborite,nešto kao ubjeđujete .Riječi se ne izgovaraju jednostavno sve se u nekoj tišini duboko u vama neprimjetno događa.Mjesto smirenja nemožete pronaći, nemir vas preuzme..lutate lutate a nema je fali fali treba vam, bukvalno ludi ste.

To prokleto udaljeno čekanje razara….tko zna možda se za koju godinu opet posreći pa mi u zagrljaj još požudnije uskoči. Ma nemoguće nemože to biti čarobnije savršenije posesivnije divljački i strastvenije nego onda…a ne varate se,drugi put je jednostavno druga galaksija, sve vam se čini da plovite da se sve to priviđa..zapamtite tako je..javite kad vam se sve gore navedeno dogodi.Tek onda ćete možda shvatiti kako je život uz voljenu jedino bogatstvo, jedini smisao pukog preživljavanja. Ako tu silu ne upoznate znajte život vam je u ništa promakao.NIJE TO SAMO KREVET, MAŽENJE TEPANJE.>TO JE  u svakom pogledu slaganje, svaka riječ ideja koja procuri kao da je jedno izreklo iz jedno izvora poteklo.Sve što ste lutali trčali štedjeli uzaludna bijaše misija. Možda vam se u drugom životu smiješi ova nedoživljena pa proživljena čarolija imati voljenu srodnu dušu uz sebe.

SRETNO VAM

 

Toni Ljubiša Božić,14.06.2016 u 06:24 minuta

 

Nedajte da vas ljubavlju zavaravaju

 

Nemože ništa gore da vam se dogodi,

Nego kad vas životna ljubav potopi.

Kako su nas godinama hranile zablude.

Naivnim  mozak glupostima ispirale.

 

Sve u knjigama,stihovima izmišljali.

Pjesnici prevaranti u nebo dizali.

Da bi nas u dnu srca nadom zavarali.

I sve to preliju kroz video spotove.

 

Ohole lisice,po novinama bi škrabale

Parove idealne sjedinjavale,da vjeruju.

Da srodne duše postoje,da se pronađu.

A mi glumci taj scenario bi pušili.

 

Stalno nešto žudili,pusto zamišljali.

Gdje i kada gdje se ona skriva,nalazi.

I na kraju bolno shvatimo koje su to

Puste,nepregledne laži i izmišljotine.

 

Onda se tu upetljaju filozofi, pametuju

Psihologe masovno angažuju, da ne puknu.

Većinom na kraju se ljubavlju razočaraju.

Jer od tih bajki malo koga ta sreća zadesi.

 

Veze pucaju,parovi pate,jer se nerazumiju.

Neshvataju da je ljubav lanac oko vrata.

Previše žrtvi traži i neprestano uzima.

I onda veze puknu izgore,pa se razdvoje.

 

Životom kao slamka na divljem moru plutaju.

Lome se,životne lekcije bolne primaju.

Al kad se pronađu, kada sve izazove izdrže.

Onda ljubav sjajna je da bolje biti nemože.

 

Samo boga treba da molite, da vas ne strefi

Sudbina Romea i Julie, koji su kršili pravila.

Sudbina im se bolno osvetila, sve se raspalo.

Tko god je čitao Anu Karenjinu sve je shvatio.

Opreza za cijeli život u toj priči je dobio.

 

Tolerancija i vjernost osnovne su karike.

Tada veza prepuna ljubavi ima velike šanse

Da se u bajku pretvori i da luđački uspije.

Budite uporni,istrajni,u ljubavi sreća postoji.

Budite strpljivi kada je nađete,blizu nedajte.

 

Toni Ljubiša Božić,13.06.2016 u 20:45 minuta

 

NOĆAS SE TUGOM OPIJAM

 

Pljusak, grmi,bol mi srce podlo raskida.

Noćas se tugom do vrha bola u inat opijam.

Čaše sipajte čim se malkice bolom isprazne.

Nemate pojma koliko gorke tuge izdržavam

Na iskap noćas cvileć,vrišteć sve ispijem.

 

Od mene se sklanjajte, pitanja zadržite.

Nakon godine dana kad se možda otrijeznim

Ako ove bolove jad i čemer samoće preživim.

Možda dam odgovor, kako je tekao razgovor.

 

Do tada nek se kafana ni trena ne zatvara.

Neka se od dima i tuge ne peru zavjese,

Nek požute a brzo i pocrnjet će, gledajte.

Bit će godina najteža,dušu tugom rastapa.

 

I baš kad sam se nadao,bio potpuno siguran,

Moja je vječna pratilja, za mene se udaje.

Bez razloga nekako sve histerijom puklo je.

Neznam tko se više derao nešto dokazivao.

 

Samo se podigla,rukama ljutito odmahnula.

Nakon nekog vremena pismo opširno pristiglo.

Za njega se udala,djecu mu namjerno izrodila

Da bi mi dokazala da me nije nikad voljela.

 

A leže,prokleto laže,u srcu se garant razlama.

Toliko me puta na koljenima luđački ljubila.

Toliko godina proveli zajedno sve maštali.

Da bi se glupim inatom, kapricom sve raspalo.

 

I ako me nikad do sada pijanog niste vidjeli.

E budete svjedočili, kako duša jadom propada.

Kako razočarenje u ljubav čovjeka tiho ubija.

Kako jedan život topi se i čemerom izgara.

 

Pljusak, grmi,bol mi srce podlo raskida.

Noćas se tugom do vrha bola u inat opijam.

Čaše sipajte čim se malkice bolom isprazne.

Nemate pojma koliko gorke tuge izdržavam

Na iskap noćas cvileć,vrišteć sve ispijem.

 

Toni Ljubiša Božić,13.06.2016 u 19:14 minuta

 

 

 

Molim Vas pomozite do nje doprite

 

Posljednjih nekoliko dugih godina

Borba za život grubo nas zgrabila

Ona jednom a ja drugom kontinentu.

Pisma su prestala,straast zagubila.

 

Molim Vas pomozite do nje doprite

Na pozive ne odgovara,pisma vraćaju.

Kurire je naružila da me zaborave.

Zaključala, odbija bilo koje pozive.

 

Molim Vas pomozite do nje doprite

Barem mrvicu je nađite, ubijedite.

Neka me samo nekoliko minuta sasluša.

Neka osjeti što žudi,pršti na usnama.

 

Molim Vas pomozite do nje doprite

U kratku šetnju je barem pozovite.

A ja ću se u parku podlo prikriti.

Iznenada iskočiti, grliti ljubiti.

 

Patim,nevjerujem da se ovo dešava

da me nepoznaje,ne želi da čuje me.

Molim Vas pomozite do nje doprite

Neka još jednom šansu pruži mi.

 

Neka duboko udahne i tiho razmisli.

Dal je moguće da nam se ovo dešava.

Ona ljubav ona strast tek tako nestala.

Molim Vas pomozite do nje doprite.

 

Lako je pronaći,svi je u gradu poznaju.

Svi sa njom rado na kratko popričaju

Slatka,nasmijana,svojom karmom opija.

Probajte,ubijedite je,možda vas sasluša.

 

Molim Vas pomozite do nje doprite

Molim Vas pomozite do nje doprite

MOLIM VAS,pomozite do nje doprite….

 

 

Toni Ljubiša Božić,13.06.2016 u 16:25 minuta

 

 

 

 

Što ti je važnije da prokleto bogat si a nemaš je

 

Bruji tišina,opet se ljubav maskira noću.

Na prstima nade obrisima krmeljavog jutra.

Il samo buncam, nemiri me razdiru noćima

Predugo noćas žudnja je crnog vina pila.

 

Otvorim prozor,Vancouver još uvijek u tami.

Vjetar ko pekar žuri, niti blizu svanulo nije.

Bauljam,snovi miline vuku,hitro polažem glavu.

Na jastuku snena pružila tijelo i požudnu ruku.

 

Kroz otvoren prozor vjetar mi zbori,zavjese njiše.

Piši pismo,objasni joj,nemoj da čekaš previše dugo.

Ovdje svi dužni,tužni,čemer im snove odavno gnjavi.

Vidiš i tebe raspara tuga,vrati se,ona te traži.

 

Nemoj da previše dumaš,razbijaš glavu što sada radi.

Pokupi prnje,dušu navuci neka se ima,trebat će tamo.

Bez razloga nisu gušili ružni snovi,ona nanovo zove.

Moreplovac si predugo stari,ljubav ti doma suze roni.

 

Vraćaj se,obronci vaše ljubavi odavno jecajima žude.

Nemaš previše vremena, daljina podlu igru završava.

Još malo šansi je preostalo, da bi se sve vratilo.

U drugog se po nekad duže krišom u prolazu zagleda.

 

Nemoj svoje probleme na duge noći da svaljivaš.

One te upozoravaju, oči ti otvaraju, probudi se.

Nije džaba sumnja u posljednje vrijeme svratila.

I ona je svoje ružne navike na dušu ti sasula.

 

Lažima se ubjeđuješ,još uvijek beskrajno vjeruješ.

Nemožeš da shvatiš,što se odavno dešava prihvatiš.

Znaš i sam da svrbi te,nešto duboko u sebi osjećaš.

Nekom je usne približila,nema te žudnja je oblila.

 

Trebaš mjesec dana da brodom pristigneš, razmišljaj.

Oprosti joj, ako se bilo što slučajno desilo.

U njoj je krv i meso svoju vatru raspalilo.

Predugo,godinama za prokletim blagom si stenjao.

 

I kad je ugledaš,zajedno gorkim suzama se ujedaj.

Obećaj nema više vraćanja, trka za blagom prestala.

Što ti je važnije da prokleto bogat si a nemaš je.

Il svaki dan da te ljubavlju nezasitnom posipa.

 

Toni Ljubiša Božić,13.06.2016 u 04:42 minuta

 

Nije se valjda ljubav 13-tog zaboravom skrila

 

Neće san na oči,neke glupe slike kolaju,

u paučinu sumnje hinjski podlo uvaljuju,

toliko bezveznih misli u trenu sasule,

pa kroz vrata žudnje nemiran provirim.

 

Promatram još te san kaputima prekriva,

u ruci držiš pisma neki dan su pristigla,

ispod oka suza iščekivanja se skorila

plakala si opet do kasno dugim noćima.

 

Prozboriš kroz tugu dok te noćima tražim.

Tragove skrivaš koritima nabujalih rijeka.

Plaziš dušom obrisima prohujalog ljeta

Osmijeh ušima bruji još uvijek ko sjeta.

 

Iza tebe obilje tišine se bespućem strši.

Ruše mi nadu što dugo te od sviju krila.

Zakletvu dali,sjećaš li se,opet podsjećaš.

Kao da nešto blisko tužno teško osjećaš.

 

Otvori se, ne libi,što te guši prozbori.

Nemoj da boli lažima otkriju,razočaraju.

Ostani na obali nade,nedaj da mora vuku.

Položi pogledom nadu,da korak produžim.

 

Ne želim vječno da žudim,razdire tišina.

Tmina se nad sudbinom pregusto svila.

Svjetlo upali,put ukaži da napokon krenem.

Nije se valjda ljubav 13-tog zaboravom skrila.

 

Toni Ljubiša Božić,13.06.2016 u 06:53 minuta

 

 

SADA JE SVE U TVOJIM RUKAMA

 

Željela si da ti ljubav napokon izjavim,

dok u oči uplakan gledam te,oružje položim.

Na vrh tvrđave da se divljački proderem,

da za tebe extra maraton uvijek istrčim

Pokažem al i dokažem koliko prevažna si.

 

Koliko je ova ljubav snažna,neoboriva,

Uporna,posesivno nepregledno tvrdoglava.

I dok krišom uzdahom šapćem ti VOLIM TE,

znam likuješ u srcu napokon svoje pobjede,

jer sam ti eto napokon sve javno priznao.

 

Sigurno se pitaš kakav je to čaroban osjećaj

kad se nakon godina šutnje,unutarnjeg trpljenja

dugo čekana ljubav kroz dvije riječi poklanja.

VOLIM TE nekako zvuči ponosno, gordo, zanosno,

al bih još nešto dodao, mrvicom nekom zaokružio

da ispadne vatrenije a ne preobično,formalnije.

 

Srce na srce ti luđački zaljubljeno položio,

sve tajne u meni od sviju dugo skrivane

samo tvojoj duši tiho ponosno eto položio.

Sve što se bude dešavalo,što donese sudbina.

Sada je sve u tvojim rukama,tiho razmisli

 

O bože ženo koliko posesivno volim i želim te…

Al zapamti nisam ti još sve rekao, srce otvorio.

Blizina fali,da se to uobliči na usnama dogodi.

Tek kad sa prstenom osvaneš, možda ću vjerovati.

 

Toni Ljubiša Božić,12.06.2016 u 19:59 minuta

 

Ne trebam da lutam uzalud tražim je

 

O njoj najviše tišinom prepričavam,

to ne znači da je ljubav prestala,

na protiv žarom se u grudima zapekla,

umiva nepresušnim čaprkavim snovima

nepreglednim nadama, opija iznova.

 

Niti trena pusto samu je neostavljam

barikade stihovima drsko postavljam

da je poplava zaborava ne zahvati

da se tugom niz slapove ne strovali

da se tračak ove ljubavi ne potopi.

 

Ne trebam da lutam, uzalud tražim je,

u meni, uz mene je, posesivno neumoljiva,

kad je nema bol samoće podlošću raskida.

A suza ako zbog nje poklekne,bez daha ostanem,

srce šoku u zadnji tren lopovski uvijek utekne.

 

Živjeti moram,nesmijem iz takta olako da ispadam,

ovo malo preostale snage i vjere da raskidam.

Kapljica strasnog sjećanja privremeno je zamjenjuje,

dok ne pristigne,ponovo polja strasti da zasijava,

požudu poljubcima nezastinim ponosno da oprašiva.

Tu savršenost voljeti znači trunke nespavati,

milisekunde nedisati,hranu zauvijek zaboraviti

jer sve u svemu je zamjenila,što sam trebao i tražio

svojim strastima i ljubavlju preponosno popunila

 

Ostani vječna zadrška srcu vječna podrška

ljubavi beskrajni smisao,savršenu sam te dobio

da smirim se dječak ponovo postanem

svakog dana ljubavlju  I strašću se uštinem,

hvala ti

ludim za tobom dal ti je jasno imalo,

dal si napokon shvatila ovo je naša

savršena nepregledna samo naša čarolija.

 

Toni Ljubiša Božić,12.06.2016 u 16:33 minuta

 

 

Pljusak ljubavi stropštao,osjetim razmišljaš

 

Pljusak ljubavi stropštao,osjetim razmišljaš

a pljusak stihova stepeništem duše navalio

Fališ neopisivo, neka tuga i sjeta zaposjele.

Želim tebi,želim te ovog trena posesivno stiskati.

 

Eto me bona nebrini, samo pare za avion uplati mi

Padobranom spuštam se zbog tebe na rizik pristajem.

Ako treba i napalm bombu zbog tebe ću da popijem

ti moj zivot si,smijeh, beskrajna sreća i nadanje

radost bez tebe bi se raspala tugom i bolom usnula.

 

Volim te makar mi se ova ropteća kiša rugala

da sam pekmezav i slijepom ulicom ljubavi zaluđen.

Neko čudno stanje inspiracije cijeli dan ovladava

ove lude gljive su svemu krive one su me spopale

tvoju sliku svaki moment na nos mi nabijale.

 

Pustit ću bradu i brkove neka se kosa preko leđa raširi

tako na mene nitko neće sumnjati, tragove neće pratiti.

Ove prosjede kose u rep bih vezao, traku oko čela imao

sa bradom kao neki prof umišljeni se njima prodavao.

 

Mirišim ti u očima ljubomoru, najslađi divlji otrovu.

škrtice sebične malo sutra ti neka savremene žena

nema tolerancije grama žene u tebi,sumnjaš u mene.

 

A ja,dijelim te ponosno godinama na duši mi rupa

ko bunar od ljubomore procvala,pupoljci me podsjećaju.

Samoća te stalno koristi sjeta ti priče prepričava

a mene si ovdje samog na kišu daleke kanade gurnula.

 

Nema teorije da zaboraviš kad ti se bosančeros natovari

Kako me čitaš i trenom osjetiš kiša dušu mi pročistila

sad vedrina iz nje isijava stihovi kao biseri naviru.

Tvoj sam ovisnik totalni manijak, izvorni zaljubljenik

 

Jer kad se pojaviš, prozboriš onim okama osvojiš

padnem na koljena predajem se uzavrelim stihovima.

pusti da mi slikovita misao ne odleti, duša govori.

Neka na papiru što više zabilježi ljubavlju svjedoči.

 

Preko njih se izjadam dušu procjedim koliko trebam te

koliko neobjašnjivo fališ,volim li te pitaš, čujem li…

Nikad to nećeš u potpunosti saznati, nikad za nikad

tu tajnu nećeš otkriti jer ako šifre moje duše provališ

tek onda sam te ubijedio,prsten  nabacio doživotno uvalio.

 

Toni Ljubiša Božić,12.06.2016 u 13:40 minuta

 

Život bez mene pokušaj, bili smo trunke nadanje

 

U puke zvijezde me podižeš

Nisi tog trena pri pameti

Dobro razmisli,griješiš li.

Budiš nemirna lažnim snovima.

 

A ja daljinom zarobljene kanade

Ispisujem isplakane stihove.

Ljubav koju si zamišljala

Sumorna bolna je pustinja.

 

Ne pravi sulude beskrajne planove.

A znaš da su teško ostvarljivi.

Starost ječi neprekidno izbija.

Kako da te uvjerim da razmisliš.

 

Život ispred tebe željno sačekuje.

Mlada si novu ljubav pronaći ćeš.

Ja sam ti balon što je davno ispuhao.

Jedva nekako osmijeh lažni zadržao.

 

Daljina kanade bolne suze ubrizgava.

Drži se mora,drži se bure i vjetrova.

Oni ti dušu trenom od tuge pročiste.

Odagnaj crne misli pritišću grudima.

 

A ja uz crno vino očigledno propadam

Jezik pregrizam,na što sam te naveo.

Dal sam te lažnom ljubavlju opio.

Pa si zaludila,slijepost te uzela.

 

Eto pogriješila,nježnošću stihove nasjela.

Lažni osmijeh ispijala, mladost poklonila.

Probudi se, još uvijek imaš malo vremena.

Iz tog živog pjeska izvuci se, vijeme je.

 

Dal si pogriješila dobro razmisli.

Znaš gdje sam,kako me možeš pronaći.

Možda su te ipak samo stihovi priveli

Nešto što nikad nisi imala donjeli.

 

Na meni nema ama baš ništa privlačno

Da bi ti srce zaludilo, dušu opilo.
Slatkim riječima se podlo prikrivam

Mladosti ti na jedvite jade odoljevam.

 

Ako se predomisliš i sve naše zaboraviš

Sve ti opraštam, razumijem te, ne brini.

U ljubavi po nekad kroz suze vrati me.

Puštam te da mladost potpuno proživiš.

 

A ja napuštena duša, kao pas cvileć odlazim

Nemoj da patiš,tako je trebalo,to je sudbina.

Rođen sam bez ljubavi kroz život da putujem

Samo ranjene stihove preostale da ispisujem.

 

Oni će nepokolebljivo da o ljubavi svjedoče…

Znam na obje strane slomljene duše cvilit će

Al ipak mislim tako bolje je,razlika su godine.

Suzdrži se, znaš da svaku tvoju suzu osjećam.

 

Najbolje sve zaboravi,paučinom zaborava me ostavi.

Neka se ovaj osmijeh sjećanjem taljigajuć provlači

Imat ćeš stihove,imat ćeš glazbu,gitaru i pjevanje.

Al život bez mene pokušaj, bili smo trunke nadanje.

 

Toni Ljubiša Božić,12.06.2016 u 12:57 minuta

 

Paučina sve gušća na vratima odavno ključ zamjenila

 

Sa tobom mila olako sve dileme prolazim.

I kad služebeno na nekoliko dana odletiš.

Licemjeri predlažu da drugu ljubav pronađem.

Podlo žele da nas zavade pa sreću da razore.

 

Kad bi se to nedaj bože desilo,sve bih riskirao.

Svakim danom bih klečao, boga u suzama molio.

Da vratiš se, da se naša stvarna idila oživi.

Ne želim da te valjam u snovima i kroz stihove.

 

Sa tobom su blještavi snjegovi,a kiše pjevaju.

Nekako disanje duboko zadire,srce vrišti ludo je.

Ako nismo zajedno propadam,kao pupoljak zažmirim.

Na škrge popijem kap rose,a vjetrovima poručim.

 

Boce vina dođu u danima samoće kao kapljice.

Izudaram, na mrtvo ime isprebijam sjećanje.

Želim da opet uz sebe imam te,kujem planove.

I nekao kao da osjetim, za ruku opet držiš me.

 

Starac oronuo, sijedu bradu zapustio, propao

U trenu mladalački vjetar u sebe širom upusti.

Život divljeg mladića u vene nanovo natoči.

Iz ludnice samoće iskoči, na koljena klekne.

 

Ljubavi hvala ti, nikad za nikad više ne odlazi.

Dosta mi je više sa tvojom slikom da razgovaram.

I kroz suze dugim noćima i besanicom raspravljam.

Skoro na ivici da poludim, dok te oči promatram.

 

Ako si ičim milila da me ubiješ, uspjela si.

Tvoj odlazak me bukvalno satro u detalje skršio.

Čitajuć beskrajna pisma jedva suze suzdržavao.

Al sam inat svakodnevno oštrio, sve izdržat ću.

 

Od kad si otišla, vrata se nisu trunke otvorila.

Jedva bih kroz prozor i guste zavjese vjetra pustio.

Pirkajuć me tješio,beskrajno ubjeđivao,sigurno dolaziš.

Paučina sve gušća na vratima odavno ključ zamjenila.

 

Budemo dugo pričali, razdvojeni više nećemo nikada.

Netrebaju nam novci da bi se vila završila, odlučimo.

Uz svijeće i čašu crnog vina donosimo završne odluke.

Više nikad da doživim u suzama bez tebe da se probudim.

 

 

Toni Ljubiša Božić,12.06.2016 u 12:00 minuta

Godine iskustava

 

Kroz život žuboreć, kamenje preskačem,

od obale razočarenja ljutito odbijem.

Sve što mi se događa moja je sudbina

i bez razloga nemogu da krivim nikoga.

 

Možda sam ipak više dobrih ljudi upoznao

zajedno sretne nezaboravne trenutke dijelio,

neki su otišli,neki u isplakani i nestali ,

a neki na posljednji oproštajni put krenuli.

 

Njih nikada nemogu i neću da zaboravljam.

Njihova ljudskost i dobrota danas podsjeća.

Sa njima nije bilo tajni,suza il bolova.

Jednostavno smo štimali u svemu se slagali.

 

A licemjere,dvolične poltrone ljigave šljamove,

i njima treba na lekcijama duboko da zahvalim.

Od njih sam dosta savršenih lekcija otkupio,

opreza u sebi obiljem nakrcao,svoje ja osnažio.

 

Bili su dvolični bljutavi i smrdljivo najgori.

Molim boga da be blizu više nikad ne dovodi.

Daleko im kuća, neka ih zarobe guste prašume

Neka im pustinja sušna dom postane,al bez mene.

 

ljubavi ako ih mogu nazvati nema kako me nisu lomile,

na svašta navodile koliko sijedih zbog njih sam dobi.o

No sam životnu ljubavnu školu sa njima diplomirao.

Rane postoje, al se brzo tako mislim zaborave.

 

A jedina u srcu zabravljena tajna duboko skrivena je,

uz mene je čuva me,svakodnevno vjetorima poručuje.

Posljednje godine samoće odbrojava,eto me dolazim

samo što posljednja zima nije snjegove otopila.

 

Toni Ljubiša Božić,12.06.2016 u 11:32 minuta

 

VAPAJ IZ KANADE

U kanadu me pozvali,dom mi pružili,otvorili.

Sve je prekrasno štima,tik savršeno uredno

Ništa im ne fali, al drobi samoća u meni.

Ljude promatram, praznina u očima odlutali.

 

Djevojke mlade vidi se al podbule, otekle.

Jedva hodaju korak im trom tugom izljepljen.

Svi prazne poglede imaju dok pare prebrojavaju.

Dal mogu taj mjesec račune da izmire preskupo je.

 

Hrana im svježa prekrasna al bože mili plastična.

Sunce prži otkida ozonski omotač nekako rasturen.

I kiše kad padaju, tuga iz njih nesnosna izvire

Zdravog čovjeka sjeta praznina za rajom ubije.

 

Vjetar im neki košmar donosi,osmijeh ubija.

Svi u nekim trkama a skupi beskorisni đipovi.

Nema druženja,svoj film života proživljavaju.

Nekako ljudi ovdje ostaju sami baš se otuđivaju.

 

I gitaru u kanadi kad uzmem boli me rastvore,

dušom zajecam, progovrim, srcu se tiho požalim.

Sjetim se Ohridskog jezera,beskrajne baščaršije

Ništa dušu ne razgali kao Senjske bure snjegovi.

 

Rivom Splita kad prošetam, uzdišem,jeza prožima.

Hrana je živa osjetiš životnu snagu povraća.

Iz Zagreba kad se uputim u Beogradu probudim .

Kod stare raje osvanem,smijehom crnog vina razbudim.

 

A u Budvi kada osvanem,okružen veselim glavama.

Smijeha beskrajno,iskrenog,sa nekim ruskim začinom.

Riba na ražnju cvrkuće,domaće vino u ledu šapuće.

Gdje nazad u kanadu da se nanovo dušom raspadnem.

 

I ubrzano razmišljam,koja korist od žurbe,sikiranja.

Što će mi plastični papira kažu vrijednost njegova

Izmišljena lažna neprikosnovena,novci svi traže ga.

A život više nemaju, u zombije,robote se pretvorili.

 

A Smisao života,ljubav u sebi potpuno zagasili,ohladili.

I roštilj kad se tamo napravi, sjetne suze užasom probudi.

Fali mi, fali mi moja Bosna da me vriskom zora uštine

Fale mi  jezera i naše divlje neuredne planine.

 

Eto me što prije il uskoro vraćam se, srce više nemože.

Al ljubav neću i nesmijem da spominjem da ne ureknem.

Ona je sve ubrzala da se odluka bez razmišljanja izrodi.

Volim je,obožavam uz sebe nerazdvojno posesivno imati.

 

Toni Ljubiša Božić,12.06.2016 u 10:10 minuta

OHRIDSKE STEPENICE

 

Idi, promuklog glasa bih joj jedva prozborio,

Od nje odlazak užasno žari,i najgore razara.

Bolno naučih kao cuko da ostavljen ostanem

suze u oku jedva zadržavam,dugo se isplačem.

 

Al strpljenje u meni od prvog dana obitava,

jača me,anđelak moj jedini neda da pokleknem.

Duša vibrira trese se,u srcu ritam određuje.

Brzo doći će, tješim i opet lažljivo varam se.

 

Pogledom žalosnim,tužnim prodornim je ispraćam

A njen korak pučinom odlaska teško doživljavam.

No tješim se,znam privremeno se sve ovo dešava

Reže razdvajanje i život u grubim bolnim suzama.

 

A onda kao vjerni pas repom nadajuć se zavrtim,

Bukvalno je uskoro osjetim, miris vjetra poručuje.

Pjenušavo more tragove po sprudovima ispisuje.

Eto je krenula,tragove za sobom vješto prikriva.

 

A ja hoću da izludim, prepoznatljivi nemir obuzme,

Neznam kud sa sobom bih krenuo,što bih tad uradio.

Skačem,vrištim, ludujem vraća se ljubav jedina.

Suze na jedvite jade zadržavam iskolačenim očima.

 

Pa na prozoru nade raširim guste lažljive zavjese.

Da mi pogled nade opet slučajno mrvu ne zamute.

Promatram ohridske stepenice kojim trčeći dolazi.

Šireći ruke, pjeva vrišti..EVO TI JUBE TVOJA DOLAZI….

 

Toni Ljubiša Božić,12.06.2016 u 09:12 minuta

 

Neka svi misle sve je u redu, ništa se ne događa

 

ljubavi,ustani vani kroz prozor promatraj,

crkveni zvonik pažljivo pogledaj,analiziraj.

Što na starom satu prvo i uvijek primjećuješ,

opet ljubavi,opet i opet se kazaljke spojile.

 

Nešto poručuju, nešto šifrirano zahtjevaju.

Crkva Svetog Ante je vječno sa nama,istina.

Godinama svakodnevno toliko puta podsjećaju,

Stvarna čarobna požudna ljubav nemjerljiva.

 

Malo bolje razmisli ipak nam istinski kazuje,

da se smirimo,neka se ova tajna još uvijek

bar za neko vrijeme maksimalno primiri.

Neka se srca,lažno,barem na neko vrijeme

od svega kao u serijama privremeno zalede.

 

Trebaju godine,strpljenja,odricanja i nadanja.

Trebamo ovu našu ljubav testirati, vidjeti.

Mada smo već godinama predugo razdvojeni gladovali.

A po nekad osjećam sve će da eksplodira u meni.

 

Uskoro, baš nekako uskoro,sve se slaže,približava.

Kanada mi nije baš i nešto zanimljiva, prazno je.

Sve što sam zaradio već sam u pismima objasnio

Odlazimo na mjesto tako blizu a tako daleko.

 

Ako se nevaram kućicu smo , uz potok odabrali.

Sve ostalo zajedno budemo presretni sređivali.

Sjećaš se našeg izleta obalama Ohridskog jezera.

E ona stara kamena kuća što nas je oduševila.

 

Nešto tako i još ljepše ćemo skromno sređivati.

Svakim danom u plodovima ljubavne idile uživati.

Bez trke, frke il nekih snobovskih fora i hirova.

Bit će špilja tajne ljubavi, napokon ostvarljiva.

 

Svaki dan ćemo do mora i nazad sve krivine upoznati,

na svakoj hektolitre sretničkih suza razmjenjivati

jer nam se napokon nemoguće iznenađujuće dogodilo

godinama maštalo,sanjalo žudilo,noćima izluđivalo

da bi se ovo carstvo savršene luđačke ljubavi

onako u beskrajno strastvenom zagrljaju i dočekalo.

 

Izdrži još koju godinu, sve što imaš završavaj.

Što manje poteza otkrivaj, tragove zavaravaj.

Neka svi misle, sve je u redu, ništa se ne događa.

Kada nestaneš  kasno budu shvatili,vječno si otišla.

 

Toni Ljubiša Božić,12.06.2016 u 08:08 minuta

 

A taj sretnik u meni se lopovski nasmijava

 

Upoznah  divno biće prodorne svjetlosti,

U njenoj duši žubore raznih vrsta izvori.

Život se od čarolija očigledno sačinjava.

Pejzaži uz nju sami od sebe čuđenjem dolaze

 

U njenom društvu požuda i strast tiho obuzme.

Osmijeh prikriva nekako smušeno stidljivo

A tko je upozna beskrajno bi ga se napio.

Ruku dobrote kao dadilja svima ispruža.

 

Od nje vas glava nikada neće zaboljeti.

U društvu joj, posebnu energiju primate.

Jeza smiraja vas neka bezbrižno obuzme.

Tajanstvena snaga čarobnjački pristigne.

 

Na daljinu može misli da vam prosljeđuje.

Dušu i srce u trenu vam tajnom umije

Duboke osjećaje drugima olako proslijedi

Njihovo raspoloženje može da promijeni.

 

Signale na ljudima jednostavno prepoznaje

skoro da misli im očitava, il slučajno

njihove duboko skrivene tajne otkriva

a nekad to postaje rizično i veoma opasno.

 

Romantična duša pjesnik u njoj se prikriva.

Iz rukava može olako da saspe brdo tekstova.

Kad je netko sa strane neprimjetno promatra

U njoj romantičnu dušu bez problema uočava.

 

Zrači,nevjerojatnu energiju prosljeđuje.

Svi vole u njenom društvu da se prislone.

Kod nje nema suvišnih riječi niti govora.

Sve smišljeno priprema i kratko odgovara.

 

Kad voli,trunke ne zakida i tu je ranjiva.

U prošlim životima previše puta se okliznula

Srce i dušu iskreno otvorila, debelo platila.

Sada sve što radi je oprezno i na rezervi.

 

Plaši se da je opet život ne prevari iznevjeri.

Bira skim će da prošeta,koju riječ da razmijeni.

Tko je dobije,ljubav joj pokloni neće žaliti

Na uloženu ljubav vatru plamen vulkan će otkriti.

 

A taj sretnik u meni se lopovski nasmijava.

 

Toni Ljubiša Božić, 11.06.2016 u 21:32 minuta

 

 

Čisto na drugo razmišljanje onako me ponukali

 

Nedavno su mi nešto dobri frendovi spomenuli

Čisto na drugo razmišljanje onako ponukali

Onako iskreno prijateljski lagano navodili.

Pa probudiše neke dublje teme i inspiracije.

 

Da zalazim i krenem drugačije da razmišljam.

Da po nekad izađem iz zaljubljeničke lude košulje.

Pa si postavljam previše teška rizična pitanja

Jer na njih plašim se nema rješenja nema odgovora.

 

Ispadnem bukvalno mizerna strašljiva kukavica.

Plašim da se sa realnim životom nekako suočim.

Da sve na svoje mjesto na najbolji način postavim

A u daljini beskrajna pučina nepredvidivog čekanja.

 

Toliko puta život može da se prevrne, odluke promjene.

Da dođe do neočekivanog duševnog bolnog potapanja.

Pa se držim što dulje sigurne obale i bez rizika.

Da me vjetrovi i olujne kiše ne zarobe i potope.

 

Životni strahovi… dal postoje, ne želim da razmišljam.

Jednostavno nju trebam ,fali mi o nju samo obožavam.

Ne želim da predviđam o budućnosti da razmišljam

Bit će moja, ma u stvari ona totalno meni pripada.

 

Naša ljubav je posebna i nije se drugima nikad desila

Zato nas nerazumiju, ovo strast nemogu da zamišljaju

Pa ih obuzimaju nepotrebni strahovi svega boje se.

A nas dvoje tako jedno u drugo smo potpuno sigurni.

 

Zato smo sve ove godine samoće olako razdvojeni izdržali.

Jer vrijedi, jedan susret u nekoliko godina vrijedan je

Više nego svo njihovo nagomilano bogatstvo bez ljubavi.

A nas dvoje sreću smo imali jedno drugom potpuno predali.

 

Toni Ljubiša Božić,11.06.2016 u 10:43 minuta

 

Ona voli moje slatko kažnjavanje

 

Ona voli moje slatko kažnjavanje,

Kada je trena od sebe ne puštam,

Kada joj duple lisice nabacim

A različite ključeve koristim.

 

Ruke iznad glave joj privežem

Pa navalim, riječima ubijeđujem

Bez borbe predaj se,al ne pristaje

Onda upotrebljavam teško oružje

 

Nema vode,nema hrane,zatvorim prozore

Otežam disanje,hladnom vodom je prelijem

A ona još gora u svemu tome uživa

Pali je,izludi ne može trunke da odoli.

 

Slatka luđački zaljubljena medena.

Obožava kad smrznute jagode nabacim

Po cijelom tijelu je prelijem

Kocke leda na sve strane frcaju.

 

A nas dvoje, u mraku pustog maštanja

Proživljavamo torture teškog kažnjavanja.

Nakon toga oboje se predamo, snage nemamo.

U tren tako svezani duboko slatko zaspemo.

 

I Nikad je nitko kao ja neće tako imati

nikad joj nitko neće ljubav strasnu udjeljivati

i nitko je nikad neće tako iz dubine duše paliti

jer samo će mene istinski posesivno voljeti.

 

Toni Ljubiša Božić,11.06.2016 u 10:27 minuta

 

 

Usamljene duše me prokužile

 

Ljubav,beskrajnošću gladnom dozivam.

Svakim danom izobiljem dozvoljavam.

Usnama da me što duže onako zarobe.

Bez njih sam srozan tugom porobljen.

 

Pišem beskrajne duge za nju stihove

Praznim dušu olakšavam srcu nadanje.

A predaleko je,pusti snovi su haraju.

Usamljene duše opet me skroz prokužile.

 

Nemam je,još uvijek nije u ovom zagrljaju

Nije na ovim usnama,samo što nije pristigla.

A prolaze puste godine, udebljalo se nadanje.

Predugo istu prehranu punu laži upražnjavam.

 

Kontinenti nas razdvajaju,a srca tepaju.

Mi smo se imali, mi smo čaroliju otkrili.

I to je razlog to je svega slatka vodilja.

 

Jer od kada je u suzama otišla, čekam je.

Noći se otegnu dušu patnjom rastegnu

Srce lažuć preskače,petlja ona doći će.

A najgore tim lažima beskrajno vjerujem.

 

Pa se zagubim uhvatim u zamku košmara.

Teško da se odvojim od njenih usana.

I kad zaplačem a često se tiho dešava.

U zagrljaju držim je uz mene se pripila.

 

Oboje beskrajno patimo,ljubavi trebamo.

Bogu se molimo, Svetog Antu ubjeđujemo

Da preko veze gore malo krišom urgira.

Da se ovo čekanje napokon drsko raskida.

 

I kad se usamljene duše,a ljubavi fali im

Dublje uvale u ove riječi i gorke stihove.

Shvate sve imam, bogat sam al kroz maštanje.

Usamljene duše me prokužile, isto paćenje.

 

Onda moju instrumentalu pustim da zaplače

Krenu da cure,ispaštaju riječi kroz stihove

Imam osjećaj u zagrljaju tog trena imam je.

Stisnuti, u suzama beskrajno ljubeć se plešemo.

 

Slike mi dolaze beskrajno, izazivaju stihove.

Al sve to predaleko od usana tužno prazno je.

Imam ljubav,strast beskrajnu žestoku požudu.

Al treba m nju,na usana ovih ispucalom obzoru.
zar nismo predugo kažnjeni da bi od mizernog

Neprekidnog drskog maštanja nekako preživjeli.

 

Ipak su me usamljene duše totalno prokužile

One su ovo izgleda davno istim bolom preživjele.

Pa ih rani,prebolno podsjeti na ljubav prohujalu.

 

A ja nadam se,totalno sam u nju beskrajno siguran.

Na sve godine, pusto čekanje,izazove sam otporan.

Moja je,tako ostat će,izdržat ćemo samoću i nedaće.

 

Toni Ljubiša Božić,11.06.2016 u 09:56 minuta

 

 

 

 

 

Samo mi znamo što osjećamo i proživljavamo

 

U kanadi oblačno,magla,a sunce škilji na jedvite jade probija,

Dok nju obožava i voli jedna duša ludo zaljubljena i ranjiva.

Tih devet sati razlike,po nekad valja al većinom drsko ubije.

Rijetko možemo istovremeno misli uvezati, dušama prozboriti.

 

Ustajemo ranim zorama da bi se livelisala srca frekvencija.

Tako najbolje znamo,što tim trenutcima osjećamo i mislimo.

A kazaljke spojene uvijek tiho mentalni kontakt poprate.

Onaj neopisiv osjećaj zarovari,nezadrživo drtajem zabruji.

 

Uskoro na put do Moskve se pripremam, kombinacije analiziram.

Gdje u kojem gradu je susretnem,koji dan zajedno da uštinem.

Nemoguća misija,jednostavno preveliki rizik našeg susreta.

I to me ubija,i ovako je srce ranjeno i duša nekako skršena.

 

Koliko god glavom razmišljam,po nekad glupe ideje dolaze.

Na prokleto glupe destinacije i putovanje navode,ludujem.

Vrijeme nas u škripac dovelo,niti ovaj susret neće uspjeti.

Do kada će već godinama ta sudbina sve konce zapetljati.

 

Ako se u Moskvi zadržim, nema me opet nekoliko godina.

Opet isto preživljavanje putem kurira,skrivenih pisama.

Želim je kao vječnu pratilju,srca i duše jedinu vodilju.

Sve ovo se komplicira,izluđuje razdvojenost tugaljiva.

 

A oboje gorimo,već odavno nekontrolirano nekako ludimo.

Oboma zagrljaj,strast ono jecanje fali dok ljubimo se.

A želimo godine neizdržive samoće da nekako nadoknadimo.

Al neide, jednostavno sve padne u vodu,pokvari planove.

 

I iskreno dođemi da sve ove poslove napustim i odlučim.

Kupujem kuću u susjednom naselju,da očuvam ljubav jedinu.

Tako ću svake noći moći da je obilazim, češće dolazim.

Možda će na taj način sve brže da se posloži, tko zna.

 

Al ovako džaba mi sva štednja,oeve borbe i glupi planovi

Kad nemam je,uz mene nije,uz mene niti trena ne boravi.

Samo se zavaravam kao da ću živjeti najmanje 200 godina

Kao da će mladost vječno da kola našim ludim venama.

 

Bože bez te ljubavi ništa nema smisao i sve jadno je.

Al isto tako me sve ovo razara, na sve strane raznosi.

Što odlučiti, koji korak da napravim život da proživim.

E tu je kvaka,tu se najbolja odluka skriveno negdje nalazi.

 

Toni Ljubiša Božić,11.06.2016 u 06:50 minuta

 

 

Tko zna kada će opet da nam se dogodi

 

 PJESMA POSVEĆENA ŽENAMA TRENUTNO BEZ LJUBAVI..ONE SE PREPOZNAJU

Kaže frendica da pišem stihove kao Romeo

A neznam, nikad mrava nisam zgazio.

igramo se,duši se prepustim i odletim.

bože tko sam ja, od kuda sam zalutao.

Kako, od kuda sam u ovom svijetu pripao

 

Svi u životu prva violina smo postali.

primjećivati se nedamo,većinom smo šutili.

A ovo srce odavno jednoj duši pripada

za druge ostade prazna sjeta, bolno ranjena.

 

Duboko udahni u ovoj mojoj ljubavi uživaj,

dijelovi koji ti trebaju da smiriš se otkidaj

dušu namiri, srcu tajne kodove lažiraj,prekucaj.

Ne želim da patiš da se povrijeđena osjećaš.

 

Ima netko tko čeka te, njemo sigurno pripadaš.

Budi strpljiva u među vremenu tiho potkradaj.

Iz ove moje ljubavi što ti treba otkidaj.

Od krvi i mesa na ovaj svijet si pristigla

 

No svoju riječ datu ne mogu i ne želim

i nesmijem da pogazim, prokletstvo da doživim .

a to mi baš u ovim trenutcima sreće netreba

kad sretan sam,imam ljubav iz druge galaksije

iz drugog sazvježđa iz drugog svemira.

 

Ne želim da patiš, želim da životom

najbolje što možeš beskrajno uživaš.

nemoj bespotrebno da se zalaluđuješ

Nije ništa namjerno onda se povlačim

jer neželim duši da rane ti teške nanosim.

 

Ne ja se ne povlačim prijateljstvo želim da održim

Bosanac se nikad ne povlači, nemam razloga

pogotovo kad je sa druge strane posebno ljudsko biće

jedna duša iskrena i ranjena,samo trenutkom zbunjena.

 

Kad bih ikako mogao,rane iz prve ruke bih ti vidao

Osjećam da si me zavoljela, ne bježim od tebe.

Ostavljam te da sanjaš, detalje iskorištavaš.

Uzimaj gdje god stigneš na sebi ne zakidaj.

 

Životu ispuni čaše,treba ti ljubav drhtaj i uzdisaj

čovjek se rodi sa žestokim plamenom u grudima,

njemu je iskrica čarobna posebna potrebna

da u pravo vrijeme na pravom mjestu oganj upali

i u čaroliju nemira strasti i požude pretvori.

 

Drago mi je da mogu tu iskru da ti posudim

da taj oganj živim održiš da sve što u tebi

odavno skriveno čući se nanovo punim sjajem probudi.

 

Nedaj da te slome, niti jednog trenutka pokolebaju

Te sitne duše tvoje srce,tvoju ljubav nezaslužuju.

Takva bi ljubav trebalo svima da se obiljem dešava.

Kada se pronađe ljubav života i kada se doživljava

sve ostalo postaje daleko suvišno i totalno nebitno.

 

Neka bude po vašoj volji,zagrabite koliko duša zatraži

uzmite vi i više kad vam srcu slabost prazninom zatreperi.

 

A to što vam škripi u grudima što pamet na momente otkida

neka ostane tajna skrivena misterija nikad otkrivena

Ne uzvraćena ljubav romanopisci bi to naglasili.

 

Krišom dok svi tvrdo umorno spavaju

čudna kretanja sitnim satima se dešavaju,

jedni drugima u snove požudno uskaču

pa se nezasitno strasti i ljubavi napiju

bez ikakvih dokaza tiho na prstima nestanu.

 

Što bi rekao Romeo kad bi me susreo…

 

Reci u sebi plamen ne zadržavaj,

ono što pritišće u duši popuštaj

super prijatelju možeš sve otkriti

nikad te neće vjeruj iznevjeriti

a ako je skrivena ljubav neka i to se događa

mašta na daljinu svima se dozvoljeno dešava.

 

Priznat ću ti vatren čovjek sam bio i ostao,

žene beskrajno zavodio stalno oko sebe imao,lutao

ali otiskom jednih usana u meni se renesansa desila

preporod unijela,svih 1800 pjesama njoj sam posvetio,

toliko noći pod svijećom pisao, vodopade suza držao.

 

Možda se pitaš dal su neke ovdje u dalekoj kanadi.

Nije kineskinja ili filipinka niti predivna skromna japanka

Makedonke su najvatrenije u jugi su bile odavno poznate

a mi bosanci slatkorani,neznamo reći NE osim jedinki.

 

Ljubav moja skriva se između morskih plaža i ne dalekih planina.

Kad joj dolazim kao vjetar sam, gazam sprudovima na prstima.

A ona prozor otvorila, terasa njene duše širom se rastvorila.

I kad se uvalim, disanje prestane, jedno drugo strašću uštine.

 

A noć kao da je ubrzala, trenutke nam skratila, zora izvire

Bježim iz zagrljaja, sapirem tugom tragove, čuvam i pazim je.

Nakon toga dok se vraćam avionom satima, suze liju o koje paćenje.

Tko zna kada će opet da nam se dogodi naše čarobno događanje.

 

Toni Ljubiša Božić,10.06.2016 u 18:27 minuta

 

Mislih da je to sve nemoguće

 

 

Mislih da je to sve mašta,nemoguće,

Ali hvala bogu baš sam se prevario.

Oni što nikada nebih u snu maštao.

Na dlanu na ovim usnama sam dobio.

 

I svi snovi i svo pusto maštanje

Ništa je kada ona na usnama osvane.

A do jučer lutah izgubljen stazama.

Tražih krošnje talasima njenog imena.

 

I gle sve se samo od sebe posložilo.

Najdraže usne, najveću strast privelo.

Njenim dolaskom sa trovanjima se prestalo.

Nema vina,nema duhana il drugih otrova.

 

Dosta sam godina skršen cmizdreć patio.

Bezbroj jutara podbulih očiju dočekao.

Sada bez straha koračamo divljinama.

Dok se životna sudbina kotrlja u grudima.

 

Sada za ruku zajedno stisnuti stremimo.

Tajno mjesto, kolibu za živjet tražimo.

Njima iz inata sve ostavljamo nek se najedu..

Ovakvu ljubav oni nikad nemogu da sanjaju.

 

Bolu sam nanovo osmijeh iščupao, nedam ga.

Sada žubori,frca,nezasitan u našim grudima.

A beskrajna pučina strasti izazovno priziva.

Jezdimo stisnuti,da se ovaj život proživi.

 

Toni Ljubiša Božić,10.06.2016 u 16:30 minuta

 

U stopu svaki korak prati mi

 

Kad bi ljubav moju susreli, upoznali

Ništa sumnjivo na njoj nebi primjetili

Smirena normalna,baš osjećajno izgleda.

Najgora je kad se kao smijuljeć nakezi.

 

U dubini duše neprimjetno vrišteć zareži.

Al hladna faca ništa na njoj ne otkriva

Od unutarnje huje hoće da eksplodira.

Prati me,pokret svaku riječ izgovorenu.

 

A nakon toga ono u sekundi se presabere.

svaku riječ prouči jako dobro je upamti

pa mi je na nos što prije vrišteć nabije

nek se zna da u stopu svaki korak prati mi.

 

Niti trena ljubomora u njoj nemiruje

zube naoštrila svaku greškicu ili pomisao

spremna sačekuje da mi se na kosti navali

da mi kožu razguli i da beskrajnu posesivnu ljubav

na onaj svoj tajanstveni način beskrajno udijeli.

 

Eto to moja ljubav moja jedina princezica je.

zato sam lud, nekontrolirano  otkačio

jer sam najbolju ženu na svijetu dobio

koliko treba, obožavam i luđački volim je.

 

Ako oke raskolači u petnoj žili dušu ludilom razvali.

Slatka jeza obuzme, nemir pod kožom podlo zasvira.

Ispred mene je najljepša žena što mi srca opija.

Vrištim,svi okolo gledaju,samoća me opet zgrabila.

 

Toni Ljubiša Božić,10.06.2016 u 14:17 minuta

 

U prvom planu si

 

Ma koliko se trudila,

Sva ta pisma ispisala

Ma koliko godina molila.

Prva i jedina moja ostaješ.

 

Ne želim da zrno pomislim

Drugu da tražim il pronađem,

da je trunke osvojim

da je potpuno dobijem.

 

Džaba je,trud ti uzalud,

u meni si nepromjenljiva.

Bila i ostala u srcu

S ovom dušom spojena.

 

Volim da te svojom imam

I kad te trunke nemam

Kad mi nisi na obzoru.

Al to osjetim u vjetru

Osjetim i jasno vidim

Siluetu na mom prozoru.

 

Shvati nisi nada zalutala

U meni si temelje salila

Sve kriomice trenutke rasute

Duša sjećanjima sabire.

Želim kao od prvog poljubca

Ono beskrajno da imam te.

 

Ne traži,ne piši,ne forsiraj.

Na druge žene ne navodi me.

Ne žalim da postaneš sjećanje.

Shvati želim vječno da imam te.

 

Nikad nisi niti ćeš postati

Da te sažaljevaju i vrijeđaju

Da si prošla, bivša, nekadašnja.

Na drugo mjesto te staviti.

 

Shvati ovim bićem si ovladala.

Omađijala,začarala, probudi me.

Da prelistavam gravirane tragove.

Oni nas vežu kuhaju sjećanje.

 

Ne razumijem zašto me izbacuješ

Zašto u prostore tuge navraćaš.

Nema nikad zbogom, nego se vidimo

Želim da postojimo i trajemo.

Želim čuperke na kiši da ubjeđujem

Iz srca ti tugu da tišinom saperem

I nemoj vrijeme da uzalud trošiš

 

Da me ubjeđivaš da nema nikakve šanse

Da je nemoguće da budemo zajedno.

Shvati,ipak si bila i ostat ćeš jedina.

U prvom planu srca si sklonjena.

 

Nastavljamo, kriomice živjeti.

Jdno drugo kao prvog dana imati.

nema veze što daljina šuruje

Zaborav preko veze nam usađuje

 

Zar nije prekrasno,i nije čarolija

Ovo što nam se godinama događa

Predugo Nismo zajedno,a svakodnevno

Beskrajno nezasitno se imamo.

 

Shvati srce te odmah prepoznalo

U duši na prvom mjestu si zasjela

Sve stihove i eseje si ispisala.

Nema natrag,nema trunke hlađenja.

Prva i jedina moguća si ostala.

 

Na sve tvoje pritiske, nema šanse

Jednostavno niti stope ne popuštam.

Niti u mislima ti ne dozvoljavam

Da me ostaviš il trunke zaboraviš.

 

Toni Ljubiša Božić,10.06.2016 u 08:11 minuta

 

 

 

 

Žubor duše šutnjom prozbori

Njen sadržaj duboko u meni progovara.

Neprimjetno skliskim stazama obraza

Zavisno od godišnjeg doba ove ljubavi.

Bore promjenjivim tragovima šaraju.

 

Urezuju se daleka sjećanja, otisci godina.

Po koja sijeda vlas se kao smušena pojavi.

Mudrost,odrastanje jedne krasne priče,odrazi.

Dok žubor duše šutnjom prozbori,ne odustani.

Što ćešće je uviđam,preduboko analiziram,

Vid mi se izoštrio, prije sve to nevidjeh.

Od svog potrošenog vremena u trenutak zasjela.

A vječnost se otegla, nešto hinjski razabira.

 

Obrisi tišine,staze utrle,smetovi otkrivaju.

Lutanjem nastavljam odsutnost mislima razabirem.

Želim stalnim boravkom da je napokon naselim.

Da prestane ovo paćenje, usamljenošću praćenje.

 

Olako padnem,bez njenog mirisa sam kula od karata.

Jedan povjetarac ružnog sjećanja sve poruši.

Razuzmu skorašnji neizbrisani podli strahovi.

A podsvijest rominja,putove prošlosti utire.

 

Želim da odživim ovu istinu,svjesnu potpunu.

Sve dok šumovi sjećanja nalaze tragove nadanja.

Po nekad smušenošću osluškujem, glas doziva.

Želim da se utopim,ono zajedno opet proživim.

 

Tvoj osmjeh stapa me kroz sjećanje,probudi me.

Želim da ostaješ neotkrivena duboko u meni.

Sklonimo smjernice,sve preostale tragove.

Traženje, potrage smo završili,osljepili.

 

Uđosmo u galaksije čarobne skrivene predjele.

Gluhi i slijepi smo postali,samo dodiruj me.

Neka se nastavi prekinuti početak kroz sjećanje.

Nemoj da iščezavaš,da ostaneš voćka presušjela.

Duša,srce treba te,produktu si ljubavnog nadanja.

 

Drži se,lanac ne prekidaj,nemoj trag da se izgubi.

Život propast će sve će da osiromaši,nekako opustoši.

Nemoj da pomišljaš, prokletstvo pustoši da najavljivaš.

Shvati bojim se,praznine bez tebe,samog sebe laganje.

 

Bijednik, napušten bez tebe ostavljen bih ostao.

Nemoj da naslućuješ niti crne misli predviđaš.

Samo za ruku držim me,život ovaj nemoj da propuštaš.

Pučina smisla oduševljena ushićena nas iščekuje.

 

Toni Ljubiša Božić,09.06.2016 u 22:01 minuta

Predugo nema te, niti jedno pismo ne pristiže

 

Kuda,gdje,kako,na koji način da te pronađem,

barem jedan trag tvoj brižljivo da ugledam,

Miris na listovima kampa da daškom osjetim,

ako si tim putem prolazila,ako su te proveli

znam trag bi uvijek za mene krišom ostavila

da znam gdje je što se tim trenutcima dešava

kojim putem su te svezali kuda ste krenuli.

 

Vrijedno moje čime su te sada zatrpali

da bi te od razmišljanja i suza spriječili

iščekujem, strepim koje kakve crne misli

glavom mi prolijeću sve želim da ih otjeram

da o tome nemislim, predugo te nema na obzoru.

 

Nema signala na terasi il poluotvorenom prozoru

znao bih što se događa dal si kažnjena.

Dal si opet iscrpljena na svim mukama

il je noćas naša noć potpuno žudna,slobodna.

 

A baš sam iznenađenje za nas noćas spremio

puding od strasnih požuda sam svojski skuhao,

trese se strast i požuda od pretrpanog pudinga.

Bit će noćas robnih razmjena nema PDVa niti carina.

 

Predugo nema te,niti jedno pismo ne pristiže.

Zabrinut, kordon straže tvojim tragovima sam poslao

da te pronađu,otkriju iz tog ropstva tišinom

iz samoće tegleć kako god znaju iščupaju.

 

Nesmiješ biti trunke ranjena,hoću da mi  dođeš

onako sretna bez traga suza  na licu il usnama

Nitko kao ti nemože da me lutajući zabrine.

Da mi u trenu svo vrijeme života bukvalno otkine

Sve se umiri,sve disati prestane,kada tražim te.

 

Shvati razumi me,brinem se,žena si nezamjenljiva

Predugo nema te, niti jedno pismo ne pristiže.

Krnji se od panike preostalo napuhano nadanje.

Daj javi se,stopu dublje ostavi, naši tragovi.

 

 

Toni Ljubiša Božić,09.06.2016 u 19:49 minuta

 

 

Pitaju kojem godišnjem dobu najviše naginjem

 

I nikad iz misli je nisam olako da ode puštao,

Drugima dozvoljavao nebih da mi se približe

Neopisivu dražesnu posesivnu ljubav da rasture.

Ona,samo ona vječno potpuno moja je,zato ima me.

 

Pitaju kojem godišnjem dobu najviše naginjem.

Rekoh tamo gdje njeno ime neprekidno spominjem.

Tamo gdje je na obzorima ispucalih požudnih usana

Tamo gdje bi nam ljubav nezasitnu udjeljivala.

 

Samo sa tobom na usnama i vriskom sreće u očima

konjanik sreće vitez postajem, srcu ti pristižem.

U duetu kroz život tako savršeno štimamo,jezdimo.

Neka nam daju dirigentsku palicu,da ozarimo ulicu.

 

Našom ljubavlju budu ulice srećom i nadom nazivali.

Svi se tamo budu grabili, da trun sreće udahnu.

Da tako blaženo zaljubljeni nebo mrvicu dodirnu.

Nakon toga shvatit će koliko život bez ljubavi

Prazan,jadan,pusto  mizeran i bezvrijedan je.

 

Kad pitaju kojem godišnjem dobu najviše naginjem

Rekoh tamo gdje njeno ime neprekidno spominjem.

Na prste se propinjem, tražim je i promatram

Eno gledajte,taj korak,osmijeh stalno pratite.

 

 

Toni Ljubiša Božić,09.06.2016 u 11:11 minuta

 

Drži se svoga jelena, bez njega si srna ranjena

 

Prije nje sam toliko toga životom prošao.

Većinom razočarao,srce bolnošću nasukao.

Od tada se probudiše razočarenja i strahovi.

Što me sljedeće dočekuje, dal samo bolovi.

 

Kompleksi počeli gnjaviti, dal ću sve izdržati,

Ikad više iskren biti,ono potpuno ludo voljeti.

Razočarenje kad totalno srce otvoriš,promašiš.

Iskoriste ti slabosti,na podu kao krpa završiš.

 

Svi te ismijavaju,tvojom sudbinom brišu podove.

Za sve tebe okrivljuju, da budala si naivna.

Gdje ćeš srce širom otvoriti ženama, kažnjen si.

Al mogu izvesti jedna zaključak,onako savršen.

 

Kažem divljakuši,u ljubavi moraš biti jaka,iskrena

drži se svoga jelena, bez njega si srna ranjena.

A toliko tragova smetovima samoće smo utabali.

A istovremeno daljinom uzajamno žudeć tražili.

 

I shvatim prije nje ne imadoh ovako jake strahove.

Prevrijedna je da je izgubim, ljubav čarobna.

Ako se nevaram od kada počeh luđački voljeti

Zaokupirali strahovi da se ljubav ne izgubi.

 

Toni Ljubiša Božić,09.06.2016 u 12:05 minuta

 

 

Dobro prije svih odluka razmisli

 

Prije nego kreneš,vrata zauvijek zatvoriš

Dobro prije svega razmisli,izvagaj,uvidi.

Dal je baš sve tako loše među nama izgledalo.

Možda je ipak među nama trunke nježnosti imalo.

 

Okreni se,prošlost barem godinu prosijavaj.

Svaki tren,sat,trenutak detaljno analiziraj.

Kuda je život žuborio,što smo preživljavali.

Koliko duboko jedno drugo smo ipak voljeli.

 

Ipak su usne jedne druge požudnošću tražile.

Kad su suze padale,zagrljaj su posjećivale.

Neznam dal sjećaš se,bijaše mladenačkog opijanja.

Ludarija,noćima luđačkog smijanja, uživanja.

 

Znam bilo je groznih svađa, grubih riječi, varanja.

Preljuba se nikada među nama sigurno nije desila.

I gle što se sada događa, sreću je tuga zgrabila.

Samo suze okrenuti leđima noćima jecajima pratimo.

 

Tvrdoglavost se među nas podlo hinjski uvalila.

Dva nekad zaljubljena srca slomila, zavadila.

Sjeti se nikad ne zaboravi,ljubav u nama boravi.

Uvijek si govorila energija kola kruži dušama.

 

Dovoljno je da se ljudi uzajamno promatraju

onako u prolazu pogledom čudnu tihu snagu

jedno drugom osmijehom beskrajnim preliju

i dalje napunjeni nasmiješeni uzdahnu i produže.

 

A odavno takav osjećaj tu energiju želim od tebe.

Tvoje riječi skršen noćima u sebi ponavljam.

uzajamna potreba ljude prespaja oči im otvara

ni sami neznaju kako su se iznenađeno susreli

kojim božijim stazama su zajednički prispjeli

 

Sve se dešava sa razlogom,sjećam i pamtim te.

Sve tvoje izreke, sada vidim pametne savjete.

Moraš me shvatiti, trebalo mi je više vremena.

Fališ mi ljubavi, neznam dal totalno kasno je.

 

Dal su naše šanse za opstanak ljubavi iscurile.

Molim te razmisli, uzmi koju godinu,ne žuri se.

Nemoj tek tako olako da sve što smo imali nestane.

Možda je ipak među nama trunke ljubavi preostalo.

 

Dobro prije svih odluka razmisli, nema povratka.

Životna sudbina još nekoliko šansi nam je pružila.

Na sve spreman sam, ako treba klečim i molim te.

Pokušaj,vrati se, ako te nije drugi plamen opio.

 

Toni Ljubiša Božić,09.06.2016 u 06:33 minuta

 

 

 

Slobodno kad odlučiš javi se, nestrpljivost predugo hrani me

  

Jutro se nakostriješilo,sunce odoru iza planina priprema.

Kako danas da nas iznenadi,koju odoru da na brzake nabaci.

Dal će navući svjetle oblake da nebom slike smiraja prošara.

Il će tugu u dušu da navije ako tamnih oblaka kaput natkrije.

 

Nedaj tamnom nebu,prepunom teških oblaka da te drsko savije.

Podigni krošnju života, neka te ljubavno lišće prekrije.

Upali sunce u duši, neka te bljesak sjećanja tiho zavlači.

A mene u međuvremenu dozivaj, čarolija mora da se dogodi.

 

Ljubavi,nikad se nemoj tužnih nekih susreta podsjećati

mladost ispred tebe stoji,još se nije zrna pokrenula.

Valja preostali život potpuno sretnički tiho gurati.

Nasmiješeno i ludo zaljubljenički skromno proživjeti

Al nikako ne ono pamet izgubiti,baš pameću otkačiti.

 

Jer ludo voljeti nikad nije bilo strogo zabranjeno

nego čak što više nego što češće i zdravo poželjno.

Kad se život sabere i sve prošlo kriomice izvaga.

Toliko loših, pogrešnih,glupih planova i odluka

U inat nečemu il nekome na prečac naivno donijeli.

 

Sad bi se sami sebi smijali,kako bijasmo tako naivni.

Kako svu sreću i ljubav pred sobom smo bukvalno imali.

A ona tu je, na ovoj najljepšoj planeti galaksije.

Na susjednom kontinetu, naša pisma pjesme iščekuje.

 

I onda shvatite, sve što žurite i letite, nevažno je.

Dovoljna je kora kruha, krov iznad glave da nekisne

I zajedničko zagrljeno ljubavno beskrajno smijanje.

Stisni se poželi naše savršene susrete, u tebi su.

 

Bez ljubavi smo puka duševna napuštena sirotinja,

u nama nema trunke vizije il trunke nekog nadanja,

u nama kolaju samoća, tuga, nesanice, preslagivanja

bolne sjete i nemiri, teških snova izgubljeni jauci.

 

Rođena si da ljubavna sreća kola godinama tvojim venama

da živiš tiho, slatko i nevidljiva,zavidnima sakrij se.

Nedaj dušmanima ili bilo kome da ti planove pokvari.

Bori se,život žubori,melje, ponosnu gordost nosi u tebi.

 

A ja,ako me zatrebaš na istoj adresi tvoga srca stanujem.

Nikada je nisam mijenjao, prikriven nadom noćima pisma pisao.

Osjećam, očigledno nisu stizala, podlaci ih derali,sakrivali.

Slobodno kad odlučiš javi se, nestrpljivost predugo hrani me.

 

U međuvremenu, budi mudra i pametna, srcu tugu ne serviraj.

Kakvo bi to jutro bilo da te umjesto sočnog poljubca

 ne probude stihovi dok ih krmeljave oči budu gutale.

Znaš i osjećaš mada predaleko posesivno trebam te.

 

Toni Ljubiša Božić,09.06.2016 u 05:40 minuta

Samo uzdahnem da srce smirim, da dušu ne raskinem

 

Hvala ti sveti Ante što smo se mada prekratko imali

al smo doživjeli što nikada nismo maštali da postoji

da se sretnicima događa čarolija potocima beskraja

Život postaje dragocjen savršen, tako malo a popunjen.

 

Totalno se oboje istovremeno posesivno požudno predali

ali totalno,nitko me nije kao ti imao, osvojio rastopio

zato smo i doživjeli što drugi nebi nikad u mašti susreli

 

Ako mi dozoviliš svo vijeme dok budeš između sna i jave buncala

moje te ruke budu snažno stegnuto čuvale,drhtajima tepale

a požudne usne obrnocima tvoje strasti budu putovale.

 

Tvoje želje sam uvijek i uvijek ću od srca jedva suzdržano

rado u tančine tvojih strasti i požude britko da  ispunjavam.

 

Nemoj da me razlamaš, nemoj iz podruma duše tuge da nagovaras

da te cvileć suzama poprate,nesretan sam, prazan shvati meeee.

Kopnim bez tebe, a tvoje suze kad nagrnu,bukvalno razaraju.

 

Drhteć jube oboje prazni smo,sačekaj da se neke stvari poslože

Ah onda budi sigurna tvoja ruka me bude neprestano grlila,

tvoje usne budu budile na tijelu ti strasti se budu prosipale

 

Budi sada samo što jesi, žena mog života moja vječna pratilja

i sad kad ti suze duboko u duši osjećam tako rado bih te položio tepao tepao tepao, suze usnama brisao, u zagrljaju stiskao jer

znam u dubini samoća drobi te, rastura prokleto daleko nadanje

 

Čekaj me,suzdrži se,prokleto bolno,sumorno, dugo,jer mi vjeruješ

eto me iza kamena sam zalego sjenkom tvojih očiju se prikrio

raskopčane majice na grudima te ženstvenu strasnu očekujem.

 

Samo stobom spreman sam i kad najtvrđim snom dušu poklopim.

Ne mogu nam ništa, ovo u nama nemogu satrti, niti iskorjeniti.

Mogu nas imati ucjenjivati zamke postavljati ali nas nemogu slomiti

 

Ovo nikada nemogu doživjeti,njih je zapala crna sudbina.

Dignu tu slatku glavu tim okama prostrijeli sve nedaće

osmijeh navuci i tuga iz duše prokleto brzo nestat će.

 

Jeza obuzme kada te uz sebe drsko poželim da osjetiš koliko toga drskog vatrenog strastvenog divljeg u meni za tebe postoji.

I sada dok vodam kera parkovima Vancouvera, bridiš mi na usnama.

 

Toni Ljubiša Božić,Vancouver,08.06.2016 u 07:30 minuta

 

Samo na taj način šanse imamo

 

Jutro u Vancouveru jedva zori vrata otvara.

Kod tebe se vrućina oko nogu saplela,

Tako te slomljenu, iscrpljenu osjećam.

Devet sati nas svakodnevno razdvaja.

 

Ovog trena odmori ljubavi,

prozor duše širom rastvaraj,

srcu uzdahom dodvoravaj,

svaka minuta važna je

svaki trenutak te sačekuje

netko kome jako stalo je.

 

On ti noćima po nekad miliun planova prevrće,

najbolje kombinacije izvlači a sve nešto brzo bi

al život se nekako taljiga,nestrpljivo odugovlači.

 

Prije nego bilo što kreneš

Dobro izvagaj, dobro razmisli.

Strpljivo svaki korak napravi,

nemoj uzalud energiju crpiti,

samo sjeti se,barem na trenutak

na usnama me zamisli,osvoji me

biće garant lakše nam oboje.

 

A kaad zalegneš mislima pozovi me,

eto me, nećeš oke trena sklopiti

po tijelu ću ti rane požudom vidati,

nestrpljenje ću usnama ubijediti

da je svo ovo čekanje vrijedilo.

 

Ovo se rijetko kome desilo,

mi smo po nečemu ovu nagradu

savršene požudne posesivne ljubavi

nečim jako velikim zaslužili.

 

Idemo kad god možemo,jedno u drugo utonimo,

samo na taj način ima smisla samo na taj način

punim divljačkim strastvenim nitima jezdimo.

 

Toni Ljubiša Božić,Vancouver,08.06.2016 u 05:00 minuta

 

Zahtjevam da budem dio

  

Kad kaže da me voli tako me razočara.

U sebi kose krenem čupati,baš luditi.

Halo ženo,nesmiješ me više voljeti,

pređi napokon na viši stadij ljubavi,

moraš me luđački trgati,obožavati

svaki tren u srcu drhtajima bivati

a u svojoj  beskrajnoj ljubavi

mjesto samo za našu ludost imati.

 

Ovo je više od obožavanja shvati,

ovo više nije blizu normalnoog.

Nosi me dok se duša ne izhaba

dok se srce od sreće ne podere

koliko ljubavi između nas se

svake milisekunde tiho razmjene.

 

Nemoj da ti budem na lančiću privjesak.

lančić se otkine,privjesak ispadne

nesreća pristigne,veza nestane.

 

Tražim da budem potpuno,

ma zahtjevam da budem dio

svih tvojih skrivenih nadanja,

trenutak koji se nezaboravlja

moment koji ne silazi sa tvojih usana.

Tren koji bez daha zaluđenog ostavlja.

 

Što mi radiš kako mi inspiraciju nanosiš

ponosnog zaljubljenog prosjaka ljubavi izrodiš

gladan sam te posesivno nemilo proždrljivo.

 

Želim da se u tom žderanju vječno pridružiš,

da cijeli svijet osjeti kako to izgleda,

kad je ljubav luđački slatko proždrljiva.

 

Kad se svaki mogući trenutak tepanja

u najljepšu bajku dvije duše pretvara

kada se život jedinoj ljubavi  poklanja

koja je to nepregledna bajka i čarolija.

 

Toni Ljubiša Božić,Vancouver,08.06.2016

Beruć ostatke preostalih kanadskih jagoda

 

I dok ona spava ono tvrdim snovima se prostire,

ovdje daleko daleko u poljima nepregledne kanade

berem još preostale pod listovima skrivene jagode.

Više ih proždrljivo pojedem nego u korpu što ostavim,

one mi njene usne barem na jedan trenutak zamjenjuju,

na onu sočnu rosu savršeni njen poljubac podsjećaju.

 

I pitam se koji je smisao svog ovog odricanja,

neke štednje i za novu budućnost pripremanja.

Kad me samoća jagodama na prevaru ubjeđuje,

kada mi lažni osjećaj njenog prisustva priređuje .

 

A ja naivno zaljubljen se pregrštom nade prekrijem

i sam sebe ubjeđujem tako treba biti,takva je sudbina.

samo za kratko vrijeme,još koja godina,eto prolazi

ljubav u ovo prostranstvo napokon oslobođena dolazi.

 

Dese se počesto dani kada me neka tuga razuzme,

valjda pameti iz tog zaluđenučkog ludila se probudim

malo stvarnost uvidim da sam sam lažno okružen

svim ovim bogatstvima a u stvari duša pati mi,

srce jeca, praznina totalna u grudima jer fali mi,

bože ona potpuno fali mi, teško bi ovo shvatili.

 

I tako zajecam, prikriven niskim rastinjem jagoda,

prikrijem suze ostatcima rose sa razbuđenih listova,

duboko uzdahnem valjda taj teret sa duše nekako saperem

i opet isto,svaki dan isto je zamišljam,sa njom razgovaram.

 

I bože vidim je, tu pored mene bere osmijehom jagode

osmijeh mi izvlači,slatkim lažima lopužica ubjeđuje,

da nebrinem, samo jos koju sušnu godinu da izdržim,

i nasjednem,istim lažima nade me zaokupi i dan proleti.

 

A kad snovi pristignu,tu je uz mene,trena ne odmiče,

Beskonačno me usrećuje,pripremajuć razne omiljene objede.

Do kada ću ovaj grumen u duši da premještam,

sa jedne na drugu stranu srca da presjedam,

da usne nagrizam, suze ubjeđujuć ispraćam, do kada…

 

Valjda ću normalan ostati dok taj dolazak željno iščekujem.

Jedino ova beskrajna ljubav vjeru daje,na sve podstiče,

daje snagu neopisivu da lakše bez trauma izdržim.

Moram jak i snažan ispred nje utisak da ostavim,

da ne osjeti da danima bukvalno propadnem,

da želim od svega da odustanem,zauvijek negdje u samoći vjetrova,

prekriven lišćem zaborava bukvalno zaboravljen nestanem .

Valjda bi i njenu dušu time nestanom malo rasteretio

manje bi i ona sigurno patila,od silnog iščekivanja izludila.

 

AL se prenem, iz te sjete ni sam neznam kako

po tko zna koji put iskočim,stresem se

osmijeh na lice sretno zaljubljenog nabacim i krenem,

nanovo uputim da se ubjeđujem,beruć ostatke preostalih jagoda

 

A ispred mene nepregledna pučina kanadskih poljana priziva.

Kada u dahu sve ovo vidim,tu je osjećam lakše bude mi

Neiscrpna, divna, neprevaziđena moja predaleka jubavi.

 

Toni Ljubiša Božić,Vancouver 07.06.2016 u 22:01 minuta

 

TAKVA JE

 

A tako je tečno tekao razgovor,tiho bi prozborila.

Na svaku moju odgovor bi odmah istog trena imala.

Za sada uspješno sve držim na distanci ljubavi.

ZA SADA JAKO UTJEŠNO HVALA TI… rekla bi…

 

Naravno nadam se da će tako i zauvijek ostati.

 

NADAM SE,ZAUVIJEK,IDI LEĆI MOLIM TE…osjećam već bi ludila…

 

A jooj svaku riječ mi izvagaš,izvrćeš, prigovaraš,

u svakoj sumnju pronađeš, po nekad slatki osmijeh iznuđuješ

tom divljom ljubomorom još veću strast hitro nagrneš.

 

OTROVNI  GADEEEEEE GLUMACKI, AL BIH TE POJELA….oči iskolači…

 

Uz tebe sam jubavi,ne brini,nitko nemože od mene da te otkine.

Datumi se približavaju,sve su poklopili, jos koja godina,

Kanada ti se približava, karta u ladici odavno mirišljiva.

 

A kad pristignem, stare običaje sve zaboravi,

sve novo dolazi, kuju se sasvim novi planovi.

Svakog jutra ću na usnama da ti osvanem

da ti nestrpljenje kao krpelj sa tijela otkinem.

 

Mijenjamo rute kretanja,izbacujemo stare navike

Zaboravljame sve kurire i stare kontakte.

Pisma voskom preliti,sva prikriti, duboko daleko zakopati

Da niti mi nezanmo gdj su ostala skrivena.

 

Nije prošlo nekoliko sati od njenog pogleda,

Nije prošlo nekoliko trenutaka od usninih dodira ,

A fali, užasno fali,kao zubato sunce što se zimi prikrije,

kao kapljica kiše kad se oblacima ušuška.vojim te,

 

I opet si me silom probudila opet mi nemir na usne nabacila,

do kada više ove sklopljene kazalje da me upozore

da ne zaboravim da u jednom srcu jednoj duši nepovratno boravim.

 

Još uvijek snovima, jeka vriscima strašću doziva.

Ah ti snovi, upravo je samnom bila tu, razgovarala.

Njena huja, ljutica, gunđalica uvijek bi prigovarala….

Jastuk prigrlim, opet se okrenem, kanadom zaplovim.

 

Toni Ljubiša Božić,Vancouver 07.06.2016 u 20:12 minuta

 

Vrijeme kao da stalo je,samo huče vjetrovi

 

Jedino ona zna u snove slatko da se uvali.

Provede prostranstvima nestrpljivih nemira.

Koprca se samnom nepredvidljivim snovima

A čežnja plazeć nevidljive tragove ostavlja.

 

Vrijeme kao da stalo je,samo huče vjetrovi.

Sve se nešto osluškiva, neobičnost dočekiva.

A ona čujem trabunja u udaljenoj galaksiji.

Čeka putevi sazviježđa da nam se otvore.

 

Naši se susreti nesvjesno svjesni odvijaju.

Čaroliju nezaustavljivo uzdasima raspiruju.

A naš susret se odvija bukvalno bez tragova

Lebdimo zaluđeni obroncima duševnih sprudova.

 

Iza nas jedva vidljive sjenke tišine ostaju,

Riječi nas opijenošću kroz strasti provode

Poljubce jedva žudnjom na neki način namiruju

A muzika plod dugog čekanja trenutak je dobila.

 

Rađaju se nezasitni dodiri, izluđuju poljubci.

Uzajamnost neraskidiva slobodne trenutke otima.

Samo za sebe neprestano požudno se tajeć imamo.

A vrijeme kao da stalo je, samo huče vjetrovi.

 

I tako svaku večer razvučeni požudnim željama.

Paukova mreža nam korake nestrpljenjem sapliće.

Sve dobro je dok se vatra nezasitno raspiruje.

Uzajamno hodajuć zakinutim riječima na čekanju.

 

Protok ove ljubavi vrijeme teško zaustavlja,

kao da bujica spremna navire, nemirom proždire

Nikako prestati barem pučinom daljine ugledati.

A riječi pregladnjele stoljećima nas čekaju.

 

Do konačnog susreta vrijeme se ispriječilo

koristimo ove darove što dušom pristižu

svako jutro radost beskrajem lancem nanižu

to više nije trunkcie bajka,čudnovata magija

to je životna na kratko poklonjena čarolija.

 

Hajde probaj malo te uzde nemira zaustavi,

tu strast na kratko zabravi,nek miruju

da nam duša malo odahne,dal vrijeme je.

jer ovako više neide hoće da srce presahne

 

Toni Ljubiša Božić,Canada 07.06.2016 u 13:12 minuta

 

Mora postojati neka opširnija formula

 

Nemogu da mi vrijeme ovo uzalud

bez iti jedne riječi neizrečene

tek tako uzalud nekako proleti,

želim svakog trenutka napomenuti,

čisto da me muvice ne zaboraviš.

 

Da ti se negdje u očima ne zamaglim

slučajno vrata srcu mi ne zatvoriš,

bila bi to tragedija širih razmjera.

Što i kako se desilo što ga je uništilo.

 

Po novinama bi se godinama valjalo

njen odlazak srce mu skršilo…

Ne želim niti da pomislim

odmah me strahovi razvale

da trunke nemam il gubim te.

 

Moraš da shvatiš i da razumiješ me..

tvojim dolaskom život sam doživo

tvoju ljubav kad strastveno voliš

beskrajno neograničenim količinama dobijao.

 

I kamo,kuda bez toga dalje da nastavim

kada bih tebe il tvoje izvore izgubio

u jednom danu u saharu bih presušio..

Prah i pepeo zaborava bi me prekrio.

 

Samo nastavi ovo srce svojom ljubavlju neprestano zaljevaj,

niti jednu kapljicu ne zakidaj svaka je bitna i prevažna

da bi ova zaluđena duša opstala i koliko god može

ovu strast ovu posesivnost ti kroz stihove darivala…

 

Nemogu dovoljno da te se nagledam,promatram

neznam koji dio me više opija, izluđuje

tako je jadno i mizerno kada samo kažem volim te

mora postojati neka opširnija, precizna formula

da bi se ova luđačka posesivna ljubav iskazala.

 

Čuvaj me, neka ti budem osnovni duše sadržaj,

Kad ti je najteže mislima pozovi me, dolazim.

Hitro sve sa duše ti požudnm usnama preporodim.

I nakon toga san te milinom nezaborava oblije.

 

Toni Ljubiša Božić,Canada 07.06.2016 u 07:50 minuta

 

 

 

Vječita postojana dva srca napokon oživjela..ljubav…

  

Kao mjesečeva sjena odsajem se provlači,

Blaga,čarobna, savršena ovom oku posebna.

Kad bi je procjenjivali,na listu stavljali.

Stoljećima sa prvog mjesta nebi se micala.

 

A oči joj između galaksije tame i svjetlosti

Blago prikrivena, nježnošću dušu zarobila.

Prekrcana savršenog blještavila, blistava.

Ipak je meni nakog dugo čekanja eto pripala.

 

Uz rame zraka nestaje, kada imam i ljubim je.

Niz čelo bore nestale,mladost nekako otkrile.

Ovo zaluđeno srce, natopljena duša nadanjem

Od prvog poljubca, luđački voli i treba je.

 

Čedna,ozarena,smiraj,dah grčevito preotima.

Dal sam je dostojan, od tada nisam spokojan.

Vedrina prepričava,osmijeh potpunošću dočarava.

Ljubav iz nje izvire,ono godinama sklupčana.

 

Napokon svoje pupoljke širom na usnama otvorila.

Vječnost je pokrenula da bi u srce mi svratila.

Nema više izlaza, vječno je tu zarobljena ostala.

Vječita,postojana dva srca napokon oživjela..ljubav…

 

Toni Ljubiša Božić,Canada 07.06.2016 u 05:05 minuta

 

 

 

Baš u srcu me zabravila

 

Nju voljeti je kao kapljicu nemira u sebi zadržati..

nestrpljenje okruŽuje u svakoj bori iskričavo boravi.

Vrisak sreće u očima se pučinom beskraja uočava,

a vrhom jezika boravi,samo što ne eksplodira..

Vojim te muvice presnažne su skromne prozborene rječice..

bukvalno vodopad iščekivanja,nade,nemilosrdnog suzdržavanja.

 

I da ne zaboravim dok ovu škrinju žudnje ne otvorim

 da ti još koju dok sam normalan poklonim.

Ljubav si bukvalno savršena i neopisiva,

al ako u škrinju zajedno stobom upadnem

onda za sve izgovorene ludosti ne garantiram.

 

Tada sam u nekog drugoj galaksiji kao avatar stobom zabravio

od prvog momenta neke svoje čari si nabacila garant omađijala

Kao delfin si kad se razigra, nemirom poskakuje,

životom pruženim svakog trena vrpoljeć se uživa

a njegova energija sve duše oko njega popunjava,

svima drago je u tom društvu barem blizu osluškivati

pa tim osmijehom beskraja se požudno nezasitno opijati…

 

Moja princezica, kraljica vjecna jedina jedinstvena mazica ,

kaže njen sam neprekidni  izvor,kabel za  pozitivno napajanje.

Dođem joj kao produžni kutija,i malo malo ona se priključi

pe me u trenu na daljinu slatko iscrpi,izludi, nemirom zadoji.

 

Tebe voljeti ljubav izjavljivati pa prestati je nemoguće,

nemoguće prestati dokazivati koliko te želim voljeti

tvoj avatar nade sreće budućnosti napokon uskoro postati.

 

Toni Ljubiša Božić,Canada 07.06.2016 u 03:04 minuta

 

U početeku nije pomišljala

 

Kaže da preduboko osjeća i doživljava ove stihove.

Da jednostavno bez daha na trenutak ushićena ostane.

U njima se dobrim dijelom prepoznaje, potpuno osjeća.

Kao da je do jučer bila na mojim usnama, sve proživjela.

 

Nisi razmišljala da možda u tome imaš velikog udjela

da si previše toga lijepog unijela i po nekad odnjela

Nikad nemam dovoljno vremena nemam dovoljno riječi

da se dovoljno dobro i jasno izrazim,iz duše poklonim.

 

Možda u početku bijasmo samo prijatelji,il se skrivalo.

Da bi se u nekoliko sati,dana sve naopačke primijenilo.

I kad bi jedno drugom predložili da ostanemo prijatelji.

Kako bi nas to,dal pogodilo,razočaralo il nekako razorilo.

 

S tobom prijatelj ,jako teško je osjećaje skrivati.

Ovu nezadrživu požudnu divljačku strast kontrolirati.

Jako teška je misija,i sada to skloniti ispod tepiha.

Neznam dal pametno il mudro je, može sve da se zapali.

 

Predlažem, mada puno nerazmišljam, neka misija nastavi.

Svako jutro ispijajmo natočene duševne podle stihove.

Neka nam srce od tuge i samoće budućih godine ne uvene.

Neka se strast i požuda nikada trenom ne zagasi,izblijedi.

 

Znao sam nakon silnih godina nade,lutanja i čekanja.

možda na nekoj stanici kad se najmanje budem nadao

jedne posebne oči budeem susreo možda u tom osmjehu

odgovor pristigne da će istog trena da srce ugrizne

da ono tijelom neponovljivi osjećaj sreće prostruji

i sve prošle tuge jecaje I suze istog trena da zaboravim.

 

Toni Ljubiša Božić,Vancouver 06.06.2016 u 13:01 minuta

 

 

 

Kako da se ponašam ako te ugledam

 

Venem u kanadi a ti u europi samoćom se zgrčila.

Tako malo fali da bi nas napokon spojila sudbina.

Jednostavno si neizbježna,gdje god pogled da uputim

Gdje te nevidim ipak potpuno prisustvo ti osjetim.

 

Parkovi Vancouvera duševna terapija,staza suzama.

Bukvalno ne blijediš,mada od godina sazdani zidovi.

Srcem treperiš,dušom nezaustavljivo žubore stihovi.

Kažem si,vidiš tu je ma što drugi lagali,podmetali.

 

I kad u jutarnju šetnju prije sviju se zaputim,

Po svježoj rosi bosonog tragove pticama ostavim.

Oni se rose napiju poruke moje duše joj prenose.

A niz obrve po koja prosijeda divlja se šepuri.

 

Pa korak bih onako silan pružio ime joj ponavljao.

Muvice, tko zna gdje si ovog momenta zaglavila.

9 sati je razlika,ona spava a mene šetnja obavija.

Nitko ne sluti ovu ljubav ne spominje, tajna je.

 

ljubav,samo ljubav ljubavi daleka,jedina

ima smisla kad se ovako čarobno savršeno

makar i na daljinu potpuno sadržajno održava.

Mada ništa neznam, gdje si i kako završila.

 

Svi naši prijatelji i znanci malo su saznali.

Nešto su kao posmunjali, nešto se čudno dešava.

A nas dvoje paučina samoće odavno jadom ščepala.

Pisma ne dolaze,tišina prepolovila,samo uzdasi.

 

A nitko nikad nije posumnjao niti saznao,kako,

Kako se naš susret desio,srca nam se sjećaju.

I ta ovisnost ne posustaje,sve gora i gora je.

Oboje požudno maštamo da se iduće godine sretnemo.

 

Al kako, kako to izvesti, u kavez su je strpali.

Na slamku joj život doziraju, užasom maltretiraju.

Nešto su naslutili, bez dokaza užasom osudili.

Barem takve priče do kanade su nekako dospjele.

 

Mila ljubavi, kako da se ponašam,ako te ugledam.

Dal ću zanijemiti, u suzama ugušiti, vrštati

Il će nas zagrljaj preuzeti,il strast i požuda

Nanovo kao prvi put istim otrov slatko opiti.

 

Il će kineski zid između nas da se otvori

Nadam se srce svu samoću će olako da izdrži

Nikad za nikad ono što imamo da zaboravi.

Sretnem li te opet,ako što ima opraštam ti.

 

Toni Ljubiša Božić,Canada 06.06.2016 u 11:16 minuta

 

 

Nebudi nehajna nitko ništa nesmije da primjeti

 

Ljubavi karta spremna je,kad odlučiš.

U Munchenu treba samo da presjedneš.

Dalje do Vancouvera sve je sređeno.

Pola mjeseca budemo proveli zajedno.

 

Nakon toga rastanka i tuge plašim se.

Tako bih rado da ostaneš da se nevraćaš.

To breme,ta crna razmišljanja me satiru.

Kako da pustim te,trebaš me trebam te.

 

Sjećam se onog prvog užasnog rastanka.

Prikriveni samljeveni jecali u suzama.

Tvog blijedog ispijenog lica sjećam se.

Naočale nabacila da bi svu bol prikrila.

 

A ja,skršen,obavijen tugom drhtav ostao.

I dan danas ovdje u Vancouveru prati me.

Bojim se i nevolim rastanke, slomi me.

Jer tog jutra, i one strepnje sjećam se.

 

U sebi sam boga molio da slomiš i vratiš se.

Tog momenta slabić, slomljen skršen sam ispao.

Kurvanjski što prije unutra utučen sklonio

Da me nevidiš, da tugu u meni ne osjetiš.

 

Al i nakon godina drže me ta bolna sjećanja.

One suze, naočale što kao da nešto skrivaju

U stvari toliko govore,toliko toga otkrivaju.

Još uvijek u duši bruje one suze što jecaju.

 

Zato se rastanka preplašim, u srcu me raspori.

Neznam dal mogu nanovo tvoj odlazak izdržati.

Toliko raspara u grudima, dah trenom oduzima.

Pomišlju kao da živu ranu rastanka obnavljam.

 

I ovaj nas tajni sastanak, na tvoj rođendan dolazi

Nitko neće ništa posumnjati, a ti ćeš već nestati.

Ne zaboravi nema javljanja, nema ostavljanja tragova.

Nebudi nehajna, nitko ništa nesmije da primjeti.

 

Toni Ljubiša Božić,Vancouver,06.06.2016 u 09:23 minuta

 

 

 

 

Bože hvala ti,al je prekratko udjeli

 

Nikad ne bijasmo razdvojeni

Stoljeća između nas šapuću.

Tišinom suze sjete pričaju.

Godine žešće strast raspiruju.

 

Prolaznost preko reda se uvaljuje.

Pokušavajuć draž u srcu da primiri.

Ne blijedimo,postojanost ne prolazi.

Savršena čarolija žuboreć podsjeća.

 

Od prvog momenta žeravica ne miruje,

Nekako mada na daljinu uz mene je.

Suze samoću u zaborav rastjeruje,

neka se više ne vrati i zaboravi.

 

I promatram,potpunu sreću sam imao.

Iz petnih žila se trudila,voljela.

Doživjeh ljubav potpunu i beskrajnu.

Bože hvala ti,al je prekratko udjeli.

 

Ne bijašmo nikad usputni znanci

Prvim trenom poljubca se stopili.

Energije dubokošću strasti otkidali.

Od tog trena ništa trunke ne prestaje.

 

I kad bijah samo na tri dana nestao

bukvalno bih je u trenu izludio

posesivna, krvoločna zvijer ujeda,

bez mene neukrotljiva divlja postala.

 

A treba malo da razumije me,da odmori.

malo od mora vrelog trun da odmaknem

planinskog zraka tiho da se napijem

ona bi mene kontrolirajuć i pustila

ali kad se vratim debelo bude naplatila.

 

Toni Ljubiša Božić,05.06.2016 u 07:16 minuta

 

 

 

Bez nje prazna knjiga sam bez stihova

 

Znam da je posesivna divljakuša,

prosto nezasitna divlja životinja,

al što mogu moja je i meni je pripala.

 

ljubav prava iskrena nikada ne odustaje,

cjelo životno je praćenje nezasitno oživljavanje.

al što mogu moja je i meni je pripala.

 

Stalno prigovara,fale joj poljubci tepanje

beskrajno stihovima dugonoćno dokazivanje,

dnevno moram ljubav barem svakih deset minuta izjaviti

da kažem joj da je nepregledna čarolija.

 

Nju imati i beskrajno požudno voljeti,

a još kad osjeti da fali mi izludi.

Zna bez nje prazna knjiga sam bez stihova

osjetim bljesak onaj stratsveni požudni

u onim čarobnim beskrajnim morskim okama.

 

Eto barem mrvu,nedostatak pisama nadoknađujem

da joj jutarnjim buđenjem nekako opet dokažem

da ovo među nama je tako postojano,neugašljivo

nju voljeti, njoj tepati,izobiljem stihove pisati.

 

Nemate vi pojma kako je taj zajednički život

prekrcan strašću i požudom tiho uživati..

Nema veze što smo trenutno razdvojeni

I mrvicu patimo,al ljubav potpuno živimo.

 

ljubavi beskrajno hvala ti,

 

Toni Ljubiša Božić,05.06.2016 u 07:45 minuta

 

Iz kandži samoće me izvukla i napokon spasila

 

Trčiš,žuriš, sva okretna, poletna, mladost razbaškarila,

na terasi te promatram žega cvrljeć te lomi,preslušava.

Grašci tvoje požude na ovim usnama šaraju,nešto pokušavaju,

nekim pričama objašnjavaju, da možda falim ti,da želiš me,

da sigurno ovog trena neizostavno trebam ti,a čekam te.

 

Nasmiješen  shvatim kako si se udružila,

vjetrove si zbarila,suncu naredila

oblake na parking sklonila da žega zapeče

sve što je trunke na jezeru čekanja zaboravljeno ostalo.

Da je što prije moguće izgori da se ništa ne pojavi.

 

Nigdje hlada da ugledam, da trenutak sklonim se,

omađijan osjećah onih vrelih usana zanosne dodire.

 

U nesvijest bi od te vreline sigurno propao,

tko zna gdje bi se i kakav iscrpljen probudio.

Da se nije od nekud kao naručena vila pojavila.

 

Od nikud tvoja čupava garava kosa se nadvila,

prekrasan hlad napravila,usne napojila,

nepamtim, nesjećah se kad sam tako sočan

savršen beskrajno dug neopisiv poljubac dobio,

kad sam toliku strast savršenom požudom začinio.

 

Onako isrcpljen te jedva zagrlih da nastaviš,

da seansu neprekidaš, u pravom momentu došla si

u presudnom trenu si osjetila koliko trebam te.

 

Onako od sunca čekajuć iscrpljen skoro osljepljen

kapljicu po kapljicu život si mi dozirala,

na svijet sa tobom u tvoj zagrljaj vraćala..

 

Iz kandži samoće me izvukla i napokon spasila.

hvala ti…probudim se na palubi života boravim

Voli te moreplovac što po svijetu darove prikuplja

nebi li napokon pristala mojom se zvati ljubavi

 

Toni Ljubiša Božić,Vancouver,04.06.2016 u 02:23 minuta

Na osnovu signala daljnje postupke dozira

moja ljubav rječita,nezasitna požudna nimfomanka,

u ćošak bi me satjerala,donjom piđamom vezala

da ne pobjegnem da njene draži, izazove izdržim

dok od sreće ne poludim a to mi u očima očitava.

 

Na osnovu tih signala daljnje postupke dozira

Dal se uvijam kad grebe i grize me beskrajno.

Dal uzdišem, mrmljajuć još i još dozvoljavam.

Pa me u pravi tren umiri, lopuža sve osjeća.

 

tebe  voljeti tvoj tempo tvoju strast izdržati

nobelovu nagradu iz prve za izdržljivost dobiti

 Kad bih joj u glavu tog trena ušao sve bih pročitao.

Stalno bi tepala, kamčila tražila…

 

Ljubavi,opet bi,i opet bi,ovo će nas izludit ali totalno.

Jednostavno ne mogu izdrzati,glas ti oslušnula, gotova

boze zasto nisi uz mene zastoo nas daljina razdvaja.

 

Deseti put dušu ti preslušavam,plačem smijem se

emocije obavile,terasom izgubljena na prstima prolazim,

da susjednu štenad slučajno na trenutak neprobudim.

 

Ovog trena bih sjela,kremula na vrata ti lupala

u gluho doba noći iz kreveta te probudila,digla

onako mokra i sva iscrpljena u zagrljaj ti uskočila

nebi me bilo briga za nikoga ni tvoga ni moga…

 

Samo prozborila,ljubavi odluci odlazis ili zauvijek ostajes

Ovako više neide,onako mokru grliš i ljubis me,umirujes

Mokrom strasnom majicom utopljavas brises suze usnama

 

Kazes,smiri se uz tebe sam,na kraj svijeta idemo zajedno.

Konačno odlučila sam,ni trena bez tebe ne ostajem,

Kad bi barem u dusu mi ovog trena samo muvicu zavirio

da slike sto me progone na papiru rijačima polegnes,iscrtaš

bore se koja ce prva da iskoči,na papiru da se naslika

 

Tako jasno kroz slike vidim nas, u neki film sam ušetala

glavnu ulogu sa tvojim požudnim tijelom nanovo dobila….

 

Bi ljubavi bila bi u stanju te traziti,doci, moliti

Reći ljubavi vrijeme je da odlučiš…trebamm tee…

Promatram slike duševnih recitacija suze beskrajne oblile

zelim uz tebe biti, uz tebe snivati na usnama ti boraviti

Želim biti u haljini tvoja diva…zelim tvojom vjecno se zvati

 

Kad se tijelo izmori a duša uzburka onda riječi naviru

a ruke teško na jedvite jade brzi jezik kontroliraju…

 

Vojim neodoljivu pahuljicu imati vrhovim maštarskih usana.

Volim kad mi se kao od strasti preotima, sva se uvrće.

Uzdasima mrmljajuć strasnu vječnu ljubav izjavljuje.

Da sam jedini, savršen samo za njeno srce ostvaren.

 

Toni Ljubiša Božić,Canada,04.06.2016 u 04:11 minuta

Rastaju se,po gradu uvelike pričaju

 

Rastaju se,po gradu uvelike pričaju.

Od usta do usta nešto skriveno šuškaju

Nitko nema hrabrosti da otvoreno upita

Što se iznenada hladno među njima događa.

 

Odavno među njima ništa bukvalno nepostoji,

Odavno više nije niti blizu bila njegova.

Nevole se,uzajamno otvoreno priznaju.

Zajedno samo zbog djece su i što moraju.

 

Njihov smisao se poodavno tiho raspao.

Život im postao okrutni bolni pakao.

Čudeć se pitaju što je do toga dovelo.

Onu strast i požudu nekako trenom ugušilo.

 

Dal im se životna greška kao većini desila.

Što ih je sudbina ikako upoznala i spojila.

Više i češće plaču nego što prozbore,pričaju.

San o ljubavi se okrutno nekako brzo sasuo.

 

Između teških odluka su negdje zaglavili.

Iz nekog razloga dugo,predugo oklijevali.

Na koga sve da svale,kako da se opravdaju.

Tajnu ljubav negdje definitivno skrivaju.

 

Otvorenih karti nemogu,nežele da igraju.

Što će drugi reći, otkriti tko je prvi varao.

Nema povratka,putevi se nepovratno razilaze.

Nove ljubavi,nove šanse čekaju,sigurno dolaze.

 

Cijeli grad je odavno sve čudeć se saznao.

Jadnu sudbinu zaljubljenih predugo ih pratio.

Drugi ljudi prilaze, kao žao im, nevjeruju.

Postavljaju pitanja,što se, od kuda desilo.

 

Balkan je,tamo se brzo sazna i sve pročuje.

Teško bi se tolika tajna prikrila, nemoguće.

Ljubav koja se za primjer smatrala, ugasila.

Jednostavno zasićeni rastvor u srcu napravila

 

A tamo negdje drugi strpljivo moleć čekaju.

Naručje rašili da bi ljubav napokon dobili.

Još samo malo da izdrže, da su oboje slobodni.

Tek onda budu saznali, tko je kriv tko je varao.

 

Toni Ljubiša Božić, Vancouver 18.05.2016 u 03:23 MINUTA

 

 

 

Pa ti sad razmišljaj,svaku izgovorenu riječ analiziraj

 

Volim kad me lažeš beskrajno,

i kad obećaješ čisto nemoguće,

na neki način drsko izluđuješ,

prljave strasti slatko pobudiš.

 

Svaka tvoja riječ ima posebnu frekvenciju,

pogled u tvojim očima neki smiraj sadrži,

a na usnama ti vulkanski otrovi, prže 

tko ih osjeti u trenu začuđen izgori,

e taj sam,kad te promatram bukvalno se rastapam,

ježim se,stresam, pameti pokušavam da dolazim,

al se brate previše i ne otimam,evo se predajem.

 

U tebi oko tebe i sa tobom samo na taj poseban način uživam

eto jednostavno se pretočilo iz duše mi što stoji procurilo,

ako ti se nesviđa ti pobriši al nikad ne zaboravi

volim te voljeti, beskrajno tepati,žudju na sve načine dijeliti.

 

Pa ti sad razmišljaj,svaku izgovorenu riječ analiziraj,

pokušaj da skužiš, shvatiš što je pisac pokušavao,

na pimisao te navodio da zaključak neki izvedeš,

da smisao svega osjetiš, i neka sve prenoći,

sve konce pohvataj prije nego odgovoriš,

U tvojim rukama sudbina moje i tvoje duše,

od prvog poljubca drsko slatko ranjena.

 

Najbolje da mi papir i olovku oduzmu,

neka ovo mučenje pisanje govora duše prekinu,

al za uzvrat tražim da te ukradu

i meni na usne zavuvijek polože,

neka nam ostatak života zajedno

zaljubljenički luđački dozvole.

Eto na te obične uvjete pristajem,

istog trena zatvorenih očiju potpisujem

da ostane vječno kraj mene.

 

Slatko kurvanjsko tepanje je najslađe laganje

A još sa tvojih usana kad pristignu, opijaju.

Zaluđena beskrajna duša vrišteć poskakuje.

 

03.06.2016 u tisini Kanade u 03:35 Toni Ljubisa Bozic

 

Barem na neko vrijeme

 

Prihvatam da joj budem prijatelj,

Barem na neko vrijeme se umirujem.

Sve što odluči,odlučno sve prelomi.

Na njenoj strani vječno ostajem.

 

Može reći bilo je lijepo,dosta je.

Samo da mi vrata duši ne zatvara.

Da mogu na terasi da je promatram.

U njenom koraku, pogledu da uživam.

 

Znam bilo bi mi isuviše bolno i teško,

Da me totalno iz srca zauvijek izbaci

Al osjećam nemože,u njoj još boravim.

To tješi me,u oblake podiže, voli me.

 

Biti njen prijatelj savršena je čarolija.

A onda iz prikrajka, ćulim i nadam se.

Možda istim zaljubljenim očima me pogleda.

I bit će i više nego dovoljno da me zagrli.

 

Jer tako sam siguran, i potpuno je osjećam

Još uvijek imamo šanse za mnogo novih proljeća.

I čekam je da se na neki način sažali

Da me opet kao nekad primjeti, strasno zagrli.

 

Da onu nepreglednu ljubav mi iskreno isporuči.

Da me zamoli da joj oprostim, na sve spreman sam.

Samo neka se od ovog srca i duše nikad ne odvaja.

Dvoje je spojila i ne rastavlja ova divna sudbina.

 

Barem na neko vrijeme neka sav život presabere.

A sve oko nas tišinom nekom jedno vrijeme miruje.

Strpljivo nega sve sagleda, gdje je zalutala.

Ima li smisla da opet krilo raširi,ljubav dozvoli.

 

Toni Ljubiša Božić, 03.06.2016 u 00:28 minuta

 

 

 

 

A svemu je kriva jedna takozvana ljubav

 

Kažu totalno je slomljena i nesretna.

Pita se čime je tu sudbinu zaslužila

Lokve oko njene duše godinama pričaju.

Bezrječju sumornu sudbinu otkrivaju.

 

Tko god je ugleda, rijetka su dešavanja.

Na licu silne bore tuge jadno podsjećaju.

Premlada je aveć u staricu se istopila.

Godinama samoću trpi,u sebi stoički prelama.

 

Što god zamisli,neide, duša je slomljena.

U sebe povukla,prozore života pritvorila.

Što manje svjetla u dušu da ne zalazi.

Smisao života nevidi,srce puca,otkida.

 

Odavno suze maramicom nebriše, malo je.

Sada su oluci ispod kapaka natekli

Jecaji duše godinama težinom prelili.

Smisla u životu nevidi,svemu se predala.

 

Kao da je subina nesretnom silom prelila.

Kud god pogleda beskrajna tuga i jecaji.

Čemu da se bori zašto život da nastavi.

A tako mrvica iskonske nade treba joj.

 

Stari prijatelji kad je skrušenu susretnu

Jedva mogu mladu ženu da prepoznaju

Oči nestale,u kapljice suza pretvorile.

Ona kroz suze godinama užasom promatra.

 

Eno dolazi,pored ljudi na prstima prolazi.

Da je tko ne primjeti,vjetra plaši se.

Što prije kako je i došla tiho nestane.

A za njom tuga,kao crna sjena vuče se.

 

Pognuta,gledajuć prste ispucalih stopala.

Nevoli da je zaustavljaju bilo što pitaju.

Svako pitanje svaka riječ je bolno razara.

Snikim nebi pričala bilo što razgovarala.

 

Svaku riječ koju joj upute,dušu joj razlama

Pognute glave razočarana samo bi profurala.

Ništa, muk i tuga iz nje bi jezom procurile

Lica oko nje bi nijeme,zabezeknute ostavile.

 

A svemu je kriva jedna takozvana ljubav

za koju je smatrala da živa je i postoji.

On je jednostavno nestao, nikad se javio.

Nikakav trag, pismo il poruku nije ostavio.

 

03.06.2016 u Daljini i tisini Kanade u 01:25 Toni Ljubisa Bozic

 

Nedaš mi

 

Nedaš normalno da zaspem,pa odletim

budiš nekim tihim jezama,zbrkama,

razvaljuješ strastvenim mislima,

ubijaš posesivnim slatkim požudama.

 

Do kada ovako izbezumljen da budim se,

neznam između kojih svijetova se provlačim.

Jednostavno po nekad u svjesnost posumnjam

kao da pamet sve češće za tobom izgubim.

 

Ovo nije normalna planeta,il galaksija

ovo nisu misli, mašta il pusto sanjanje,

ovo se bukvalno događa, hvata i drži me.

 

Boravim,tamo sam gdje samo ti si potreban,

gdje bez tebe nekako sve sivilom zasvira,

molovi duše provale,u suzama priče govore.

 

Kad bi barem na trenutak na usne smireno zasjeli

da te promatram, da mi trbušnjak kao nekad zaplešeš,

pa sretan uživam što požudno promatram i gledam te.

 

Obožavam sve što radiš da te gutajuć analiziram,

na neko bukvalno carstvo bezbrižnosti tiho dozivam.

Kažem sebi kako uz tvoje poglede,one strasne dodire

godine ove razdvojenosti neprimjetno trčeć proljeću.

 

I samo tako nastavi u snovima i mislima mi boravi.

Da nije tebe nebih mogao dušu od sjete da ispirem,

jer samo pišući ove požudne stihove svjestan sam

da si tu pokraj mene,baš uz dušu se priljepila.

 

A ove vrućine Vancouvera još više drže,upale.

Azijatkinje nasmiješene provokativno prolaze,

ništa ih neprimjećujem, glavu gordo podignem

negdje u pučinu praznine tvoj lik sustižem,

pa se energije žustro proždrljivo napijem .

 

Ženo očigledno se nešto među nama godinama dešava,

čitam i analiziram što piše po knjigama što kažu gatare

kada nekog iz duše i srca beskonačno čuvaš,neispuštaš..

uvijek isti zaključak pronađem,bože i bez njih to sam saznao

 

Da beskrajno obožavam te, da užasno fališ i da luđački vojim te

U dahu se okrenem pa pogledam što sam napisao,

kao da si pored mene samo na kratko zasjela,

izricaj ove duša slušala dok su te suze sreće oblivale,

glas mi je drhtao , al od sreće jedina ljubavi

jer sam te pored sebe sretnu, polugolu onako posesivno upaljenu imao

Nema tih para da se ovo može platiti,samo ludo zaljubljni,

pameću otkačeni ovu strast i požudu 24 sata u sebi mogu imati

jer ona žubori,stalno nove kanale otvara da bi do nas dospjela

da se tako jasno vidimo,tepamo, tako strasno usne požudno osjetimo

 

Očigledno  ljubavi samo zajedno ova čarolija se otvara,

samo zajedno bajka ima smisla i zato se strasno doživljava

 

Toni Ljubiša Božić, 02.06.2016 u 06:15 minuta

 

DAL SI RAZMIŠLJALA

Posljednjih godina baš prečesto razmišljam.

Bauljajuć hodnikom nade korake prebrojavam.

Pitam se dal ti je nekad na pamet dotrčalo.

Dal si razmišljala,da život potpuno promjeniš.

 

Preko noći kratku,jasnu odluku dahom prelomiš.

Čim oči otvoriš,a sebi kažeš,danas odlazim.

Al znaš tamo, ssigurno negdje na drugoj strani

Godinama od čekanja sklupčan čovjek čeka te.

 

Biće skojim bi život preostali sretno provela.

Neobjašnjivo posesivno ljubav bi primala.

Čeka te,nestrpljivo godine tišinom odbrojava.

Nema noći i dana da o tvom dolasku ne razmišlja.

 

Ne žuri,dobro sve razmotri, detaljno izvagaj.

Što gubiš a što odlaskom dobijaš, vrijedi li.

Možda ti treba mjesec, možda koja i godina.

Nema žurbe,završna odluka je u tvojim rukama.

 

Znam da nije lako,teško je takvu odluku presjeći

Prijašnjeg života,prijatelja i rođaka se odreći.

Znaš za naš dogovor,sami, potpuno sami nestajemo.

Zauvijek od sviju nepovratno odlazimo, razmisli.

 

Do tada opusti se, nemoj previše da se opterećuješ

Nemoj uzaludno noćima da nespavaš jer razmišljaš.

Samo srce i njegove savjete saslušaj,sve poprati.

Tvoj odgovor koliko god treba strpljivo ću čekati.

 

A kad odlučiš, karte u jednom smjeru nas očekuju.

Vjetrovi i plime ća tragove vječno da prekriju.

Evo ti se zaklinjem od tada novi život počinje.

Trebaš me trebam te,uđimo na prstima u kanjon sudbine.

 

Ne želim ljubavi da te rasplačem il povrijedim,

želim da ti dam toliko snažnu beskrajnu podršku

da sve buduće godine kroz osmijeh i veselje izdržiš

da niti jednu boru ne doživiš,ostaneš vječna curica

moja ljubimica moja ljubav i moja vječna pratilja.

 

A do tada čekam te,koliko god treba proljeća,

koliko god treba da čisteć snjeg zime ispraćam

da te u zagrljaju napokon nepovratno zadržim.

Vrijedi od sekunde do dugih godina naša sudbina.

 

Toni Ljubiša Božić, 01.06.2016 u 20:06 minuta

 

Mada sutra se vidimo,predugo mi da čekamo

 

Ništa jednostavno ništa nepostoji,

nešto što bi te trenom zamjenilo,

što bi kratere u duši poravnalo.

Što bi ovo srce mrvicu umirilo.

 

Sve ostalo je pusto zavaravanje,

Neko nepregledno lažno čekanje.

U magli tvrdoglavo pretraživanje

a nemam te,jednostavno nemam te.

 

Bistra vodo ovog izluđujućeg nadanja.

Prokleto posesivno pipke usana osjećam

I ovog trena imam te,ljubim dodirivam.

Mada sutra se vidimo,predugo mi da čekamo.

 

Gutljaj tvojih usana fali mi doslovno.

Mada se za manje od 12 sati vidimo.

Na terasi,na starom mjestu čekam te.

Pasword otvoren prozor,pališ svijećnjake.

 

I kada svi zaspu,širom prozor ostavi.

Neka se zavjesa na jednu stranu obori.

Da brže,lakše uskočim i drsko imam te.

O bože zar je moguće da sutra vidim te.

 

A nestrpljenja na sve strane izvire

Koje kakve misli planove pomućuju.

Nemogu ništa da promjene, dolazim

Sutra u naručju na usnama ti boravim.

 

Razbucaj noćas na duši crne oblake.

Jedan luđački zaljubljeni treba te.

Sve godine ima da ti nadoknadim

Ne zaboravi,smisao si,zato postojim.

 

Toni Ljubiša Božić,01.06.2016 u 17:58 minuta

 

Tu sam čekam te, kartu u roku sat vremena dobijaš

 

Milo moje tvoj osmijeh nitko nemože da ugasi,

u njemu tajna tvoje eneregije skrivena postoji.

Tko god pokuša da ti smiraj poremeti,uzdahneš,

Pogledom prostrijeliš,snažnim osmijehom umiriš.

 

Stvorena si izgubljene ljudske duše da spašavaš.

U tvojim očima,žubore svih galaksija tragovi.

Onaj tko stobom život podijeli,ima da uživa.

Kapljica duše i srca ti,amajlila neopisiva.

 

I ovako daleko obalama Vancouvera,pomišljam,

Gdje bi mi kraj nestao kad bih uz sebe te imao.

Strpljenje i beskrajno nadanje kroz maštanje

Svakodnevno tvojim slikama zagrljaja i osmijeha

Hrani me,iz tebe i na daljinu ljubav izvire-

 

Dok je kapi krvi,moja si,posesivno izjavljujem.

Trpim,snalazim se,nešto kao štedeć prikupljam.

Svakodnevno albume sjećanja osmijehom prelistavam.

Kućicu pod brdom kao što voliš sam konačno našao.

 

Prozori jug gledaju,Vanucuver na dlanu promatraš.

Okolo šuma hladovinom savršeno sve mirom prikriva.

Kada odlučiš, kada više nema povratka, javi se.

Tu sam čekam te, kartu u roku sat vremena dobijaš.

 

Toni Ljubiša Božić, 01.06.2016 u 11:41 minuta