Žalim svaku večer na usnama da ti se saplićem
Da nam se svijeće po zidovima sjenaama igraju.
Koje kakve likove strasne noći zidovima ocrtavaju.
Toliko žudnje od prvog dodira nezasitno šapuće.
Od naše strasti i požude ima da zamagle prozore,
Po nekad pomoć kad zatreba neka se otisak ugleda.
Tad će iz tijela dugo čuvana tajna da izranja.
Mileći niz tijela dušu i srce da podlošću osvaja.
Možda će plamičak svijeća uzdasima da se izmiješa.
Dokaz noćas se primopredaja strasti gusto događa.
Prsti čupercima dokaze skrivaju,a noć zahuktala.
Uživaj ljubavi, straža posebnu smjenu odrađuje.
Sve ima smisla sve napokon živo zaluđeno postoji.
Vrelina rasplamsala,na svaki vrhunac se popela.
Vječni trenutak savršenstva se dugo doživljava.
Stoljeća trebala nadanja pa se napokon događa.
Koje kakvi odrazi u srcu se nekontrolirano dešavaju.
Da mogu da zucnu il mrvice ljubav,strast prepričavaju
Na što bi to sve dovelo,koliko romana bi tad ispisalo.
Šapuću na zavjesi odbljesci,plima na vrhunac prispjela.
Toni Ljubiša Božić,27.06.2016 u 21:52 minuta
toni"s poetry 