
Sebi sam ipak previše slobode dao u život se njen upetljao
jer bijah previše o njoj radoznao kao da bih joj pomogao
Svoj život treba da živi i nikome račune ne treba da polaže
Ali eto mene neka brižnost obuzme, pitanja suvisla postavljam
Pa joj nepotrebnim pitanjima u život na ružan način upadam.
Sigurno uznemirim i na neki način vjerojatno i baš naljutim
Moram promjeniti te ružne e baš ružne sulude navike
Ona meni više ne pripada i račune da polaže baš i ne treba.
A ja očigledno još do bola zaljubljen i kao brižno radoznao
Što više detalja što se dešava bih rado u detalje saznao.
Od sada vodu u usta nalivam riječi i pitanja zadržavam.
Samo ću uvijek što god da napravi jednostavno da podržim
Jer barem kao prijateljicu ne želim da jenikako izgubim.
I ako ikada nešto o njoj budem čuo samo nju ću pitati
Tuđim spletkama i lažima nesmijem nikada više vjerovati.
Al opet nešto me upozorava da baš i nije do kraja iskrena.
Nije to više ona koju sam poznavao jako se promijenila
Od kako je na njegove usne zasjela, mnogo se promijenila
Nije to više onaj slatki anđeo koji mi je eto leđa okrenuo
Sada se spletke i laži izgleda polako iz rukava pojavljuju.
Al džaba je ona moja je mada je njegova naivno tješim se
No to mi ne dozvoljava da joj postavljam suvisla pitanja
Da joj se u privatne stvari zavlačim ali na momente se izgubim
Jednostavno u tim momentima čudno se baš čudno ponašam.
A kada stvari malo dublje sagledam ona je razlaz najavljivala
Da nikad nikome se više ne bude obećala i to je učinila
Prvi koji joj se svidio usne mu poklonila a mene razorila.
I koja sam ja naivčina opet joj se u život bezobrazno zavlačim.
I ne treba ona da me upozori sam sam na kraju sve skužio
Da sam sve granice normalne prešao da treba da se povlačim
Ona mi je priznala da se zaljubila i neće ga zbog mene ostaviti
Što ja tu imam tražiti čemu se više nadati nego samo povući.
Još treba mržnja da se dogodi i prijateljstvo ako postoji da razori.
Najbolje čovječe skloni se, neka živi svoj život na miru pusti je.
Ovu bitku si u prvom danu izgubio tako ranjen i ostavljen si ostao
Od nje se više nemaš čemu nadati što prije je ako boga znaš zaboravi.
Jednostavno me iz svoga života znbacila njemu se tako jeftino predala
Kaže izvini ali ja se zaljubila koja rana u meni se neopisiva otvorila
Kao da me iz aviona izbacila i padam i sav se od tuge raspadam
Mlađeg je našla njegovim osmijehom se zarazila mene upropastila.
Najbolje da se povučem i sve što prije ako je moguće da je zaboravim
da se na njene poteze ne osvrćem, u život da joj se trenutka ne miješam
na miru zaljubljenu je ostavljam svojim teretom moram da upravljam
život ide dalje ljubav se na silu ne dobija samo tuga još više obavija….
A ona što u mentalne krize upada tek onda mene sjeti se i potraživa
Još teže pada mi jer drugačijeg tonija sada glada i vidi u meni
A to i mene užasno rastura zato se donosi ova teška odluka
Toni skloni se tamo ti mjesto ne pripada prošlost si uboga.
Suza na suzu se zakačila slapove napraila mrklu noć ispraća
Jedna priča se barem meni užasno teško završila i baš me ranila
A još više boli me što ona uživa na tuđim grudima il varam se
Al nema me baš ni u kakvim kombinacijama osim kad me zatreba.
Toni Ljubisa Bozic Bugojno 09.08.2019 u 03:44 minuta