Zarobim misli lažima zablude da i druge postoje

Zarobim misli lažima zablude da i druge postoje

Manchester,23.08.2023

Nekako me vjetrovi uvijek nakrenu

Pa uporno u njenu ulicu navratim

Suze u oku obilno osjetim,zagrcnem

Srce jedva nekako lopovski obmanem.

Nakon toga jedva dišuć se pokrenem

Pa na stari zidić na kratko zasjednem

Duboko ridajuć i cvileć udahnem

I teškim korakom jedva nekako nastavim.

I odlazih u druge gradove, kontinete mijenjao

Al nekako uvijek sproljeća tu bih navratio

I vjetrovi su našu ljubav i te kako zapamtili

Sad mi je jasno zašto su me tamo navodili.

Pa nekako trudim se da što manje srce umaram

Da što rjeđe i rjeđe u njenu ulicu navraćam

Jer nedaj bože da je ugledam i susretnem

Sumnjam da bih izdržao, pred njom bih pukao.

Ovako mi je daleko bolje i manje rizičnije

Kada je ne viđam kada u njenu ulicu ne navraćam

Zarobim misli lažima zablude da i druge postoje

I tako mi dani i noći bez nje nekako prolete.

Komentiraj