Zarobim misli lažima zablude da i druge postoje
Manchester,23.08.2023
…
Nekako me vjetrovi uvijek nakrenu
Pa uporno u njenu ulicu navratim
Suze u oku obilno osjetim,zagrcnem
Srce jedva nekako lopovski obmanem.
…
Nakon toga jedva dišuć se pokrenem
Pa na stari zidić na kratko zasjednem
Duboko ridajuć i cvileć udahnem
I teškim korakom jedva nekako nastavim.
…
I odlazih u druge gradove, kontinete mijenjao
Al nekako uvijek sproljeća tu bih navratio
I vjetrovi su našu ljubav i te kako zapamtili
Sad mi je jasno zašto su me tamo navodili.
…
Pa nekako trudim se da što manje srce umaram
Da što rjeđe i rjeđe u njenu ulicu navraćam
Jer nedaj bože da je ugledam i susretnem
Sumnjam da bih izdržao, pred njom bih pukao.
…
Ovako mi je daleko bolje i manje rizičnije
Kada je ne viđam kada u njenu ulicu ne navraćam
Zarobim misli lažima zablude da i druge postoje
I tako mi dani i noći bez nje nekako prolete.