A ja eto živim od sjećanja, koja iskoče iz starih godina

A ja eto živim od sjećanja, koja iskoče iz starih godina.

..

London,12.08.2023

Nekako baš prebrzo nove godine mi vidno ostare,

Ofucane, ispucale, borama sjećanja duboko prošarane.

Sreća da prate me divna sa njom savršena događanja.

Nitko kao ona nije me tako strastveno požudno ljubila.,

A posebno jer je ona svu tu lavinu želja pokrenula.

U braku joj nije sve teklo kako je planirala, djecu je rodila

I onda negdje u uglu tužne samoće bez ljubavi je ostala.

Sve je mehanički radila, njegove  želje urijetko ispunjavala

Gorčina razočarenja u njoj se dešavala, sve je gutala.

U njegovom carstvu skoro nikakva prava nije imala

Njegovu obitelj groznu jedva je trpila i sve gutala.

Samo zbog divne djece gordo podignute glave

Da ostane normalna je eto keže nekako uspjela.

I onda na prvom susretu oči su joj suzno zasjales

kočila je na mene,tako gladno strastveno ljubila

šuti i nastavi grli me, grli, samo je tiho prozborila

tog trenutka sve svoje zakržljale požude je probudila.

I taj požudni strastveni poljubac iz mene ne izlazi

I nakon 10  godina slatka jeza me zarazno prolazi.

Sve se zaboravlja ali njen lik i ta divlja gladna strast

Na moju sreću il nesreću stalno me uporno prožima.

Pokušah da je zaboravim iz sjećanja nekako  izbacim

Al ne ide, što više trudim se, sve mi je bolnije.

Rado bih da je ponovo ugledam, onaj poljubac ponovim

Ali ne želim da joj bračno stanje niti trena ne ugrozim.

Sa njim je ostala, više se ne javlja, sva vrata je zatvorila

Nadam se da je barem muvu+icu sretnija, smirenija.

Da je on barem malo bolji muž postao nije maltretriao

A ja eto živim od sjećanja, koja iskoče iz starih godina.

Toni Ljubiša Božić, London,12.08.2023

Komentiraj