Ali bolno je kad bez nje baš ne umijem.

Ali bolno je kad bez nje baš ne umijem.

Wien, Austria,20.08,2023

Nisam oči niti trenutak zatvorio

Bezbroj snova u sekundi proletilo

A Jutro se u trenu nekako pojavilo

Opet sam je bože prebrzo izgubio.

A onda mi se dan samotno oduži

Svaki mogući tren na nju pomislim

Kako je moja mila sinoć  spavala

I dal je na mene možda pomišljala.

I zašto jutra tako prebrzo osvanu

Zašto mi sve njene tragove izbrišu

Sve predivne boje snova nestanu

U zadnjim zrakama mjeseca ostanu.

I prati me uporno to prokleto sjećanje

Jer užasno od prvog poljupca volim je

I sve što sam na srcu zauvijek ostavio

okrutno me posesivnom ljubavlju kaznilo.

Kada bih mogao sve ispočetka da nastavim

Da je zauvijek što prije nekako zaboravim

Nova jutra sa novim početcima da započinjem

Ali bolno je kad bez nje baš ne umijem.

Komentiraj