Po nekad čisto na trenutak javi se….veli mi ne brini se

Jesen se očigledno uskoro laganini primiče

Svaki dan po malo kiše se raspe po poljima

A ja baš usamljen žudim za njenim usnama

Previše godina suša je na ispucalim mi usnama.

Slike se vraćaju,uvijek iste misli me okupiraju

Ona leži usnula do pola tijela golišava, izluđiva

A ja laka roba u tren bi se divljački upalilo

Jer njene vrele usne to divlje tijelo sam imao.

Onda joj prstima pramen kovrdžu sa lica pomaknem

Htjedoh usnama taj nos i usne da joj dodirnem

Krv u srcu buktila,strast navrla sa brdo poriva

Ona bi isto tako da budna je mene poželjela.

Pa se onako nježno primaknem pod plahtu uvučem

Grudi nježno joj zagrlim usne na vrat joj naslonim

I krenem da ljubim je,miškolji se,onda osmijeh joj ugledam

I ubrzo nagradu slasni divlji podivljali poljubac dobijam.

Kotrola se izgubi sve se tijelima istog trena prepusti

Jedno u drugo se upija dvije strasti u jedno prespaja.

Onda mi suye krenu,cvilim jer pored sebe nemam je

Njegova je…PRISILNO,od mene i nas nije odustala.

….

Samo na neko kreće vrijeme našu ljubav je prigušila

Po nekad čisto na trenutak javi se….veli mi ne brini se

I to mi je dovoljno da me drži mjesecima zaljubljeno

Jer toliku ljubav samo ona je u životu ovom zaslužila

Toni Ljubisa Bozic, Pariz,01.08.2021

Sve se između nje i mene u nekom bolu odvija

Ono kažem u sebi istjeraj te iz duše molove

Sviraj samo vedre akorde,mani se sjećanja.

I riječi tuge želim u osmijeh da pretvorim

Da sve što me boljelo što prije zaboravim.

Pa C dur zasviram vriskom nešto vedro pokušavam

Ali sve se teže napinjem bez teksta ostajem

Nije to ono baš što priželjkujem, da me razvedri

A što mogu kad je previše tuge i bola u meni.

A nikada silom nisam pisao ljubavne tekstove

To jednostavno gruhne iznenada iz mene

Ali ovih posljednjih godina ta sjeta me ubija

Sve se između nje i mene u nekom bolu odvija.

Pero ne trebam da uzimam tuga sama ispisuje

Sve iz duše što već duže vrijeme pati je.

I opet i opet naviru ti molovi te tuge tonovi

A kako bih rado volio kada bih je zaboravio.

A ona kao namjerno da iza ugla me sačekuje

i zna kako duša moja zbog samo nje bolesna je

ta tuga cijelim bićem se nekako podlo prožima

pa svaki osmijeh u pokušaaju tužna faca preotima.

A da se i dalje borim protiv tuge nekako odustajem

Kao da sam na tu količinu bola potpuno naučio

I bilo bi mi čudno kada bi se bez bola probudio.

Nečim sam tu kaznu u prošlom životu zaslužio.

Toni Ljubisa Bozic, Nurnberg,30.07.2021

Da se barem ona kao tračak pojavi

U posljednje vrijeme zdrpi me sjeta

Vraćam se njoj gladno u naručje

Ali uvijek u praznu sobu uletim

Jer Nikada tamo više baš nema je.

Lutam šumom tuge i  beznađa

Sve mi se na leđa granje navalilo

Nekaako jelike na leđa mi se savile

Pritišću duši trena mira nedaju.

Kao da me obuzelo i svladalo tuge korjenje

Prosto nema me, ne mogu da razmišljam.

Prestaje mi disanje i baš panično gušim se

Bruji mi u ušima, tuga sa strahom obuzima.

Sve neke crne misli vrve u depru bacaju

Kao da mi je najgori neprijatelj scenario pisao

U blatu tuge i razočarenja sam zaglavio

Životni san nisam ispunio,ostati sa njom.

Ali trena njene dodire usana nisam zaboravio

Njen dah na vratu stalno bih blisko osjetio

Kaže da sam je tješio i kroz život spašavao

Ali istu uslugu i smirenje od nje sam dobijao.

Onda me uhvati neka groznica zemljotres

Richteri to ne mogu izmjeriti ili uhvatiti

Fali mi,pa je mislima cvileć dozivam

No bez uspjeha opet me nasamarila zabluda.

Kao da sam oslijepio potpuno zaslijepljen

Većinom vremena uplašeno  izgubljen

Sve jasno vidim i promatram ali

Nikako da snađem se,okrenem kretanje

Na svijetlost iz te tame da izađem.

Ali baš eto ne uspijem,ostajem ukočen

A srce hoće da iskoči panični strahovi

Da se barem ona kao tračak pojavi

Put bih našao iz te depresije iskopao.

Toni Ljubisa Bozic, Jelimnice,Češka,30.07.2021

Jeste da ona kao lavica ima svoje hirove

Samo sa njom tom prokletom lavicom

Život mi je prebrzo kroz ruke strujao

Sati u sekundama u trenu nestajali

Dok smo se strasno voljeli imali mazili.

Nikada nisam tako emotivna pisma pisao

Nikada toliko namirisanih pisama nazad dobio

Nikada niti blizu sretan se nisam osjećao

Samo ona ta uzavrela lavica me budila.

Njen miris i sada nakon toliko godina osjećam

Njene usne na mojim ispucali priželjkivam

Fali mi njen dodir i strast nezasitna

Kada bi prosto sve iz mene izvukla.

Svaki dio njenog mekog čarobnog tijela

Usnama je mazio dok sam tu vatru palio

Baš je uživala i još i još bi stalno  traažila

Uvijek me je kad god poželi imala.

Često zamišljah da daleko vlakom putujemo

Negdje transibirskom željeznicom da jezdimo

Rusku votku žderemo i nezasitno se imamo

I uvijek skoro uvijek iste misli baš imamo.

Dovoljan je pogled da se u svemu razumijemo

Takvu nježnost i vatru sa njom sam otkrio

A divlju njenu Strast  najdublje ikada upoznao

Nikada trenutak nisam zbog te ljubavi požalio.

Jeste da ona kao lavica ima svoje hirove

Ali iskreno barem ono vrijeme voljela me

Uvijek ponavljala je da se trena ne kaje

Što moja tog ljeta potpunao strasno bila je.

I sada kada na nju gladno požudno  pomislim

Cijelim bićem u sebi sve njeno prošlo osjetim

Taaj vrhunac skoro opet nekako kao da doživim

I kako da je zaboravim kako u prošlosti da ostavim.

Toni Ljubisa Bozic, Jelimnice,Češka ,28.07.2021

Vrištala je… hajde pastuhu u svoju štalu vodi me

Onako lijepo na oko izgleda.sva je zategnuta nema traga starosti.

Lijepo se ponaša nije pričom dosadna, sa nama se uklapa.

Nakon par čaša crnog vina na pivo se odjednom prebacila

Jezik više nije zavezivala, o svakom je tračala i ružno vrijeđala..

Nakon nekog vremena dal netko ima nešto jače me pitala

Nisam je razumio o alkoholu priča tako sam shvatio.

Odjednom iz neke mračne sobe partija se pojavila

Kaža da se super našmrkala bez teksta me ostavila.

Striptiz je počeo,sise je brzo izbacila guzovima mahala

Jednostavno strast i požudu  promatračima izazivala.

Svi su je dodirivali a njoj je sve to odgovaralo

Kontrolu sebe je izgubila pravo lice je pokazala.

Stavljaše joj novčanice u minimalne sexy gaćice.

Tko bi joj veću poklonio strastven kiss bi dobio.

Onda je pala namjerno jednom bogatom u naručje

Vrištala je hajde pastuhu u svoju štalu vodi me.

Povedi i sve svoje jarane neka me noćas zadovolje

I redaljka je krenula barem petorica se skupila.

To to pastuhu iz druge sobe je glasno vrištala

Da bi njihovu muškost što više drugima pohvalila.

Sise mi ne dirajte jedino ako nove mi ne platite

Nije se ljubila jer je na usnama botokse imala

Sline su joj niz usne bezosjećano grozno curile

Ubilo je svu joj kontrolu ono planirano šmrkanje.

Puštala je narodne, vrištala njihove grozne tekstove

I kada se sve završilo i to malo društvo zadovoljilo

Novce je skupila i rekla od vas sam više novca očekivala.

na kraju obična drolja, Sponzoruša svima je ispala.

Ona nije shvatila da se u tom društvu totalno provalila

Meni se iskreno zgadila, nisam je imao niti tren želio.

Nikada je više u svoje društvo ne bih blizu pustio.

Jer sam se tu lažnu finu damu i ljepotu  razočarao.

Nakon nekoliko godina nepoznata odrpana me susrela

Onako smrdljiva za koru kruha je euro proseć tražila

Grozno propalo staro i ofucano je jadno izgledala

Baš sam se sažalio i desetak eura u ruku joj pružio.

Uvijek si gospodin bio i ostao samo je izustila

Dal se poznajemo iznenađen sam je upitao

Zar me ne prepoznaješ u tvoje društvo si me odveo

Nikad više para u jednoj noći nisam zaradila.

Zagledah je bolje i prepoznah je po očima.

Bože što se desilo, zašto si tako propala.

Šmrkanje me dokusurilo u propast odvelo

I ne mogu da se iz nje izbavim i sve zaboravim.

Sretno ti, pogledah je sažaljivo i razočaran nastavim

Cijelim putem njena grozna ispijena faca me pratila

Bože što je alkohol cigarete i droga od nje učinila

Onako mlada djevojka u staricu boležljivu se pretvorila.

I nije neko vrijem baš procurilo novost do mene donijelo

Ne sjećam se tko mi je rekao da su je u Pešti pronašli

Navodno se u rijeci našmrkana slomljena ugušila

Jedna mladost nasilnim brzim životm je propala.

Toni Ljubisa Bozic, Prag,26.07.2021

Kako da mrzim te ako tako ludo baš zavoljeh te.

Da ti princezo iz Senja… bezdan inspiracije otvorila si u meni. Pisati stihove meni je premalo da bih iskazao što u duši misleći na tebe osjećam.

Kakve rane nakon tebe u srcu preduboke primjećivam. Nekako pošto si leđa okrenula pokušah napisati stihove tvojih grijehova, no problem je što nemaš ih u mojim očima.

Princeza ljubav moga života si ostala.pa rekoh barem esej da ti onako osrednji ne predugi darujem.

U stihovima bih te obasuo ružama, pa sjetih se da ih nisi voljela.

Pišući ti stihove ruke sam jedva kontrolirao,tresle se kad bih sliku ti zamišljao.

Toliko sa tobom u glavi sam zaglibio.

Sa tobom je svo pisanje stihova obilnije krenulo,nismo se niti upoznali ali u srcu sve smo osjećali.

I onda nakon prvog susreta I tvojih usana pokrenula se osjećaja ludosti lavina.

Najsretnijeg čovjeka si u galaksiji upoznala.

Ti znala si pokrenuti sve preduboko u meni. One umorne sive emocije u sunset si pretborila,jutarnje zore sa tobom sam dočikao danima normalno nisam spavao samo da bih te što duže u zagrljaju imao, ljubio gledao, maštao.

Vjerovah da smo srca uzajamno dijelili na ljubavi nismo trena štedjeli, nije bilo glume sve se iz dubine duše odvijalo.

A sada se pitam dal smo za tu vezu ipak bili sazrijeli. Nešto mi tu ne štima kako se mogla olako da izgubi da se čovjek odljubi.

Sam moje strane to se nije deseilo, sve je istog zaluđenog tipa ostavilo

Izgleda da sam previse od svega naivno očekivao, svemu sa tobom uzalud se radovao ne znajući niti trena osjećajući da će sve prestati I nestati sa tvoje strane.

Sve riječi što se razmjenjivače sve izrečene zakletve sa tvoje strane na kraju laži su ispale.

Sada bih najrađe od sviju se sklonio, negdje na daleko mjesto zauvijek bih zalutao.

Možda duboko ispod kamenog Velebita gdje me niti tunelska mašina nebi otkopala, ili pood morem u bisernu školjku da se uvali I svu tu bol nakon negog vremena da odbolim.

No moram priznati uživah u svakom trenu sa tobom u svim tvojim slatkim riječima pa kada bi mi tepala da voliš me da život ne postoji bez mene.

Nosim na leđima duboke tvojih kandži tragove, kako si grizla usne još uvijek bole me.

I nakon svih ovih godina ta samoća na neki način me djelomično otrijeznila da bi mi pamet napokon barem malo shvatila da sve bilo je sa moje strane zabluda.

Idealne ljubavi ne postoje to sve mašta i pusta želja naivnih zaluđenih ljudi je.

No opet moram ti zahvaliti jer uvidjeh kako istinski iz dubine srca znadoh zavoljeti, tin a žalost kada sve sagledam moju ljubav nisi zaslužila, razmisli ipak si tin a kraju najviše izgubila.

Ali na tebi kaon a meni se ne primjećuje.

Kažu da još mlađa si da cvjetaš od ljubavi, a ja u sebi starca izmorenog razočaranog sam pronašao. Od svega sam ruke digao, nemam motiva da se pokrenem.

Po nekad napišem teške tužne stihove koji stanje duše srca mi otkrivaju.

Na kraju sav sam osjedio, bore na licu već dugo primjećivam ali ne brinu me o tome ne razmišljam.

Samo brine me i nakon desetak godina kako nastaviti bez tebe.

A morat ću… tebe silom nekako preboljet ću.

Za sada to lako baš i ne ide jer ubi me divno sjećanje. Naše lijepe trenutke ne mogu iz sjećanja da izbacim i kako onda da te zaboravim.

Kako na jezik da prošla ljubav si položim.

I tako se borim sa zaboravom, sjećaanje ga uvijk nadvladava, u meni si izgleda kako stanje stoji zauvijek ostala.

No ipak svu sreću svijeta želim ti.

Ljubav vječna nedostupna ćeš meni ostati.

Mogao bih toliko toga na ovaj papir na navalim da sve što osjećam preduboko opišem.

No moram da pustim te, da sve što smo imali polako vremenaom ohladi I nestane.

Tvoje ime nikada neće u Senju saznati,jer će vječno samo u srcu mi ostati.

Zato razna imena u stihovima spominjem… portrete slicne tebi iscrtavam da tragove do tebe zavaram

Neka sreća u tvom životu ipak prati te, jer kako da mrzim te ako tako ludo baš zavoljeh te.

Toni Ljubisa Bozic, Prag, 25.07.2021

Duboko u meni se prikrivaš

Kad bi u ovu sijedu glavu trenutak zavirili

Toliko slatkih tajni o njoj bi smijuć se otkrili

Neke tamne sjene na trenutak bi se pojavile

Nekad ugledali cvijeće a nekad divlje korjenje.

Orhideje,ruže i mnogi pupoljci tamo se nalaze

Na nas i našu slatku ljubav strasnu podsjećaju

Nema kome u dušu nebi dodirnuli sve shvatili

Dvoje ljudi se baš luđački tih godina voljeli.

A ako negdje gusto trnje zatrpane staze ugledate

Baš tek će te da shvatite, koliko srce sada boli me.

Sve je obraslo u neprohodne staze sve pretvorilo

Divlje zvijeri tamo je također od nekud naselilo.

krvoločni vukovi,sa hijenama ogavnim se udružili

kanjonima duše zvijerski deru se, sve odjekuje

zemlja trese se, kroz sve kanjone krik prostire se

kao da oluju od nekud nepredviđenu najavljuju.

Na dnevniku mi se nakupila gusta prašina

Od suza se skoro u gusto blato pretvorila

Ne imah snage da ga otvaram,nje se prisjećam

Sve me to razori ridam ne mogu da se probudim.

A stihovi se nekako raštrkali po duši razbacali

Nema nekog ustaljenog reda ništa se nije složilo

Silne brojeve kao da je u slova mutna pretvorilo

A otiske sam davno izgubio ne znam tko sam postao.

Nekakva gužva riječi stihova osjećanja se izmješala

Sad si samnom sad si bolno na nekim tuđim usnama

Bogat sam prebogat imam sve što mi je potrebno

Ali tvoju beskrajnu ljubav nisam na kraju dobio.

Pa se iz te svijetle bljeskave sreće tama uselila

Duša se u tamni tunel tuge beskrajno pretvorila

Izlaza ne vidim jedino ako svijeću ne zapališ

Ono malo nade mi pošalješ da od mene ne odustaješ.

Toni ljubisa bozic, Prag, 25.07.2021

I što je najgore naivno vjerujem da vraćaš mi se

Svaku riječ svaki moj stih tuga je obavila

Sve što si u srce mi ljubavlju ugravirala

Sada grcajuć guši me podsjeća na tebe

Sve mi se srušilo srce te nije zaboravilo.

Drugi put si odabrala, sa njim si odlučila

Samoća se duboko uvalila pa rastura

Nadam se da i tebe ta tuga nije zgrabila

Jer ipak si valjda bolju stranu odabrala..

Mislima da voljeti te baš ne mogu prestati

Sve oko mene i svaka misao na tebe podsjeti

Pokušah naša mjesta da više ne posjećujem

Ali ubrzo vratim se jer samo tamo nasmijem se.

Ta mjesta mada bolna osmijeh na lice mi vraćaju

Kad sretni bili smo rado na to vrijeme podsjećaju

Na tim mjestima jednostavno tuga u srce prestane

Opet strasno ljubim i grlim te,vraćajuć sjećanje.

A kada se kući uputim tugu i samoću opet osjetim

Na trenutke imam osjećaj da ću ipak da izludim

Pa pišem u molovima teške stihove, užasno boli me.

I što je najgore naivno vjerujem da vraćaš  mi se.

Toni Ljubisa Bozic, Prag,25.07.2021

Pusti je čovječe, neka se ime joj nikada javno ne spominje

Kažu mi da Vas zagrljene često viđaju

Kao ludo zaljubljeni za ruke ste vezani

Gutate očima,osmijeh vrišti vam na licima

Zar si me tako prebrzo ženo zaboravila.

Il sam ja stvarno toliko naivan ispao

Jer sam u ljubav i zekletve ti vjerovao

A htjela si doći kod mene u Kanadu

Sjećaš li se svojih suza i moljakanja.

Nešto me interesira dal si ga zavoljela

Dal mu tepaš kao meni slatkim riječima

Dal si divlja kad mu strast poklanjaš

Dal i njemu na leđima tragove ostavljaš.

Kažu  u Senju uvijek imaš najbolje maškare

Svi dive  se da mlađa si,starost te ne sustiže

Nije da to boli me… na protiv baš me raduje.

Mada sa njim si otišla,mržnja u meni ne postoji.

Ovo srce uvijek… ma zauvijek voljet će te

Samo ti imaš da putuješ pustim snovima

Previše u srcu tvojih je neizbrisivih tragova

Bila i ostala si ljubav moja neponovljiva.

I onda po tko zna koji put u suzama ponavljam  si.

Pusti je čovječe, neka se ime joj nikada javno ne spominje

Ma što da je na kraju uradila ljubav u tebi nije ugasila

Poštovanje zaslužuje te njenoj sreći srce treba da se raduje.

Toni Ljubisa Božic, Prag, 25.07.2021

Nisi mrvice ostarila čak još ljepša si postala

Otvaram prozore duše kad god sunce zalazi

Srce mi se naših vrelih  trenutaka prisjeti

Nisi mrvice ostarila čak još ljepša si postala

A usne ti svaki put sve vreli je, bože kako želim te.

Nisam  niti sanjao da budem ljubav života  

U Senju na pješčanoj obali napokon pronašao

Ali nekaa su se stvari promjenile,ti se udala

Čak si i divne djece iz te veze naredala.

Ali nema veze duboko u meni moja si ostala

Ono što smo prekratko imali uzajamno značili

Sada samotnim trenutcima noću tješi me

Kažem si i ako se udala duboko u srcu voli te.

Isto more nas obliva,isti valovi prevrću

Naši strastveni požudni dani se ponavljaju

Neka sreća prati te, ipak new brini za mene

Sve dok europom putujem srce vješto zavaravam.

Toni Ljubisa Bozic, Gdansk,Poland,24.07.2021

Istine ona boji se

Ne, ona nema srce da suzu barem pusti

Da oprost zatraži u njoj to baš ne postoji.

Uvijek vješto koristi razne fine floskule

A te isprazne fraze ne dopiru do mene.

Kao iz neke kurtoazije nešto odigrava

Jer  lija u njoj od rođenja duboko obitava.

Po horoskopu je lavica, ali škorpiju prikriva

U trenu sve žrtve radi interesa bi progutala.

Nekako lopovski lijepo umotani riječi koristi

Na prvi momenat ako je neznaš te oduševi

Ali na žalost bolno je upoznao i kasno skužio

Zato sam preduboke rane na srcu I duši dobio.

Svima onaj smiješak lažljivi lopovski prodaje

Ali iza fasade rijetki mogu skužiti I provaliti.

Sto životnih fakulteta je izgleda završila

A tek je u četrdesete prvim koracima zagazila.

Ispod lažne maska preznojave se ali ne popušta

Od lažnog osmijeha I sreće nebi tren odustala

Ali ipak šminka što cijedi se olako je odaje

A na usnama karmin uvelike popustio razmazao.

Šarene laze naivcima prodaje u srce nož im zarije

Ali sam siguran jako brzo neka kazna čeka je.

No ona o tome ne razmišlja ne interesira je sudbina.

Svojim putem kroz život se kao gordo zaputila.

A na njoj su čvrsti okovi čuvaju je od strahova

Jer negdje duboko u duši se izgleda opekla

U blatu svojih ridajućih noći hinjski valja se

jer u stvari kada razmislim istine ona boji se.

Nadam se da će ubrzo skužiti,zmijsku kožu odbaciti

Svima da ako stigne nekako zatraži pokajanja oprost

Zašto se prema njima hladno hinjski godinama ponašala

Zašto je mnoge da prerežu vene baš ona natjerala.

Toni Ljubisa Bozic, Gdansk, Poland,24.07.2021

Jer život prekratak je te stvarno prebrzo prolazi.

Kada je u prolazu onako nasmiješenu gledaju

Tko zna koje kakve misli o njoj eto zamišljaju

Ali ono najbitnije nikada da istinu pravu saznaju

Tko je taj što je savršeni život u njoj probudio.

Da ON, samo ON je imao usne na njenim usnama

Samo ON ljubio je tetovaže po tijelu na grudima

I samo zbog njega taj osmijeh na licu je dobila

Jer samo sa NJIM strasno voljena se osjećala.

I sada često prečesto na istu plažu vraća se

Nebi li ga susrela trenutak u oči pogledala

Da se ista divlja strast nanovo gladno probudi

Da tu požudu u sebi bar muvicu zadovolji.

Suzana, Iris, Lana il Marija kako se zvala

U Senju nikada nisu saznali,al su istražilvali

Al ona kao turista što ludo obožava Senj

Zbog plaže I mora I samo njega navraća.

Nebi li ga opet susrela, strasnu ljubav vodila

U njegovom krilu zalazak sunca promatrala

Zoru kako polako iza velebita na prstima dolazi

Jer život prekratak je I stvarno prebrzo prolazi.

Toni Ljubisa Bozic, Gdansk,Polska,24.07.2021

U luci u Gdansku sam te tražio

Sredina sedmog mjeseca a ja u Poljskoj u prolazu Gdanskom

Luka… miliun dizalica,miris mora nije kao pod terasom tvojom

Čuju se osmijesi prolaznika ali niti jedan nije kao tvoj

Među milijardu bih te olako samouvjereno prepoznao.

Nekako sav paučinom obavijen i mislima tobom povezan

Uzastopno svih posljednjih desetak godina razmišljam

Bože poslje tebe sa mnogim drugima ženama sam probao

Ali ništa nisam uspio,jednostavno kao da sam za tebe vječnošću povezan ostao.

I noćima kada ne spavam eto mislima putujem o tebi razmišljam

Jutra dočikam, magle ispraćam i razmišljam bože gdje si ovog momenta

Osmjeh ti čujem,negdje iza ugla se pojavljuješ oči caklene me gutaju

Bože koja si ti moja zaluđenička uporna djelotvorna opsesija

I kažem si možda ona sada psa voda bosonoga po našoj plaži

i priča sa njim kao da priča sa mnom,sjete razmjenjuje

Sve te slike nadolaze a ljeto sa tobom uzastopno se ponavlja

Fali mi tvoj dodir i vragolanski vrele usne da me izluđuju.

A obožavam kada šapućeš da divlje nezasitno stalno želiš me

Sve se pali tim trenutcima u mene,u meni si pravi život probudila

 A onda se iz tog maštanja probudim razočaran depresivan nikakav

Sam sebe bih tim trenutcima grizao nekoga za sve optuživao.

Pa kažem si smiri se,pa se nekako nerazjašnjivo sažaljevam ,

čuj ja da se sažaljevam to ne ide uz mene.

Život bez tebe je turoban prazan namrgođen nikakav

Ništa od ruke mi ne ide u glavi ime ti se uzastopno spominje.

A druge ne mogu da u mislima pogledam a kamo li dodirivam

Da mi je na tvoju galaksiju da vidim gdje si što radiš

Jer čovjek od krvi i mesa  sam i vezan prokleto za tebe

I onda vrisak u grudima osjetim… zašto si od mene otišla.

Zašto si u njegovom krilu opet završila, zašto na usne mu vratila.

a na njega godinama cmizdreć si se žalila i opet mu se vratila

Dal sam ti bio samo prolazna utjeha, toliko pitanja u grudima

A ne mogu da vjerujem da si onu ljubav strast i sve odglumila.

….

A toiliko suza smo zajedno prolili od sreće dok smo ljubav vodili

I ako si sa njim…vjeruj luđački volim te, jer u sebi stalno tražim te

ali eto uživam da te odmaštam da te tamo barem dodirivam

pa nekako tu neutaživu žeđ pukim lažnim snovima podmirivam.

Toni Ljubisa Bozic,Gdansk, Poland,22.07.2021

Da se pravdaš kad te sretnem nije mi potrebno

Molim te I ako si već odavno odlutala

Nadam se da me nisi ipak zaboravila

Ostani u mojim posesivnim snovima

Vrti se kroz gladne nezasitne stihove.

Jer ako me namjerno iz misli izbaciš

Sve snove o tebi I nama ćeš da ugasiš

Dani u noći ima da se bolno pretvore

Čemu živjeti dalje kada više nemam te.

Rana u meni od odlaska ti se napunilo

Dunav suza se dušom grceći provukao

Okolo vrište naši porušeni mostovi

Ne vidim kako na drugu stranu tebi pristići.

Kad bi me vidjela da ridam bi mi zabranila

vjerujem da bi te moje stanje rasula pogodilo

uspješno izbjegavaš,bolu blizu ne dozvoljavaš

jer si me ipak barem mrvicu nekada voljela.

Al uspijevam iz padova svim bolovima odoljevam

Rane lažnom nadom natopim I tako bolu odolim.

Da se pravdaš kad te sretnem nije mi potrebno

Sve bih zaboravio kada bi bili opet zajedno.

Svi mi govore pusti je nije te trenutka više zaslužila

No džaba im… neznaju kako duboko si u grudima.

Dok se nadam se jednoga dana ne sažališ ili predomisliš

Uporno istom strašću čekam te,podržava me nadanje.

Toni Ljubisa Bozic, Danska,18.07.2021

A ti princeza dodira zauvijek u meni si ostala

Sve se moglo nekako barem ja mislim

Malo bolje i drugačije među nama desiti

Nisi se morala baš bez oproštaja udaljiti

Mogli smo se ipaak nešto duže voljeti.

Slažem se rastanci mogu biti razorni

Barem to se sve dogodilo u meni

Sav se raspadam,suze ne zaustavljam

Moram svu ovu tugu iz srca da isplačem.

Teško mi sve to odjednom olako prihvatiti

Teško mi sve što smo imali eto zaboraviti

Od tvojih vrelih usana zauvijek odustati

jer tvoje strasti nikada više neću pronaći.

A ova gorka razorna tišina me ubija

Nema više tvog čarobnog divnog osmijeha

Nema više onih zagrljaja I dugih poljubaca

Kada nas je zora budne iscrpljene susretala.

A ti princeza dodira zauvijek u meni si ostala

Sve moje tajne olako si u detalje saznala

Moram priznati I ti si meni se otvorila

U kojem okruženju sve si teško preživljavala.

Sanjah snove I krojih duge sa tobom planove

I gle gdje nas sve to iznenada daleko odvede

Ti si otišla,valjda sa razlogom nisi mi priznala

Svega me razorila jer se prosto nisikao čovjek oprostila.

Prste mi dodirnula i tiho produžila… olako me prepoznala

Kažu sada nakon mene još mlađa je osmijeh sa lica ne skida

Kažu sreću je pronašla na tuđim usnama pa stvarno uživa.

Pa odlučih u njen maleni grad kriomice da se eto uputim

Periku guste kose i brkova kao mornarski lik vješto nabacim.

U njenom slatkom gradu bijaše tradicionalni ljetni maskenbal

Svi su maske raznih likova nabacivali, nešto drugo postajali.

Bijaše to izgledna prilika da joj se približim tu sreću osjetim.

U meni sve od nestrpljenja je gorilo od nekog straha drhtalo.

Izgledah kao neki davno zapušteni radnik sa brodske palube

Vjerovah da teško ona tako maskiranog prepoznala bi me.

I znao sam od prije kojim rutama rado bi se ona kretala.

Vjerovah od toliko maski mene ne bude vjerojatno primjetila.

A Senj tad je poseban, predivnim maštarskim maskama zatrpan

Širom svijeta ljudi dolaze na tom karnevalu žele da se provode

Pije se lumpuje,ljubav na sve strane vodi se,to ne zaboravlja se.

Provlačih se kroz gustu povorku nebi li osjetio miris njenih usana.

I onda između svih niti sam ne znam kako osjetih je da dolazi

Miris njenih usana u prašumi ljudi bih uvijek znam prepoznao

A ona kao Lara Croft se maskirala pa ljepotu još više istaknula

Onaj njen osmijeh je blistao na mjestu sam se u trenu ukopao.

Tako ukopan šokiran njenim dolaskom sam tako dugo stajao

Dodir njene ruke onako u prolazu sam vidno drhteći osjetio.

prepoznatljivo prste mi je taknula i kao da me nepoznaje produžila

Bijaše to znak da me prepoznala, i da me nikada nije zaboravila.

….

Prste mi dodirnula i tiho produžila, da to sam ja olako me prepoznala

I ona kao i ja miris usana u masi ljudi prepoznaje to ne zaboravlja se

Iza nje još nekoliko istih maski Lare Croft se dogovoreno pojavilo

Ali njen osmijeh i njen savršeni čarobni izgled nije muvice zasjenilo.

Kao da nikada nije rađala,prosto sto godina se vidno podmladila

Uzdignute glave se kretala a osmijeh nije trenutka sa lica skidala

Tako sam je gutao,onaj slatki nemir šriom tjela u meni je strujio

Ali da bilo što kažem joj jednostavno od treme nisam uspio.

Od mene ne bijaše nitko tim trenutcima sretniji,al gusari je pratili

Kao da je bila kraljice cijele maskirane povorke te zagubila se.

Bože ne mogu da je zaboravim, život bez nje nekako uprazan je.

A ja radostan, koliko volim je tu sreću ne želim da joj remetim.

Da mi je barem sliku njenu da me podsjeća na taj maskenbal

Imao bih divan razlog da budem stalno nasmiješen i radostan

I često je zamišljam, grli i ljubi me,grize mi usne pa tepa mi

Nikada te neću zaboraviti, al molim te morala sam otići…oprosti mi.

A koliko voljeh je to nikada nije izblijedilo, srce nije zaboravilo

Želim joj sreću da joj taj osmijeh na licu nikada ne nestane

A što mi više treba kada svatih da uvijek iskreno voljela me je.

I nakon 20 godina samo ona stanuje u ovim stihovima i grudima.

Toni Ljubisa Bozic, Danska,18.07.2021

Samo duboko u sebi žalim te… jer više nemaš me

Napokon mogu priznati il se zavaravam

Prošlo je sve ono zaboravljanje najteže

Ne mogu reći da još uvijek ne volim tee

Ali se tuga smanjila ne vrišti u grudima.

Osjećam duboko u sebi manje čemera i tuge

One oštrice što su srce parale kao da su nestale.

Svježiji jutrima nekako budim se a ne kao ranije.

Kada bih bio sav u suzama što lile su noćima.

tvoja izdaja ta tvoja prevara sve je razorila

Godinama sam cmizdrio neumoljivo plakao

Pitao se pa bože mili gdje sam pogriješio

Kakav razlog sam joj podario da me ostavi.

Ali uvidjeh da problem ne bijaše trena u meni.

Tvoja obmana kakva si ipak te na kraju otkrila

Tvoja riječ, zakletva nije pišljiva boba vrijedila

Više si sebi na kraju skužila si znam naudila.

eto moje slutnje i strahovi na žalost se obistinili

u tebi je strast I požuda onaj vihor strasti nestao

ili u stvari nikada to u tebi nisam niti probudio.

Sve si savršeno odglumila srce si mi olako uvjerila.

Na jedvite jade pokušavam misli o tebi skloniti

Sva krv što se u duši prolila srce do bola natopila

Svi snajperi me izrešetali na koljena me bacilli.

Ali sam hvala ti preživio, na koljena se dočekao.

Uspomene I sve snove o nama sam sahranio

Novom životnoj rijeci se raširenih ruku prepustio

Senjska bura me više ne dodiruje od mene se odbije

Jer me veže na tvoje usne i na strasne noći besane.

….

Lagao se godinama,u lažnoj nadi sam predugo živio

Tvome navodnom povratku sam se uporno nadao.

Sada se sve ohladilo, čežnja je u korjenu skoro nestala

Ljubav između nas dvoje se napokon je ugasila.

A što se sa tobom događa dal si noćima tiho ridala

Dal si se od sviju lopovski skrivala o meni razmišljala

Dal si sebe na rub ivice izdržljivosti ikada priznaj dovela

Kako te poznajem mislim da si do tog momenta morati prispjela.

Tvoj inat jednoga dana ili uskoro sasvim nestat će

Neke slike o nama o meni sigurno vratit će se

Postavljat ćeš pitanja dal si i koliko cijenu platila

Otrovne strijele sjećanja noću će da te probude

Da još jednom izvagaš što na žalaost prošlo je.

Mi smo prohujali, našu šansu životnu smo prokockali

A emocije zgnječene duboko u nama odjekuju u grudima

Mržnja je potpuno nestala jer je nisi trenutka zaslužila

Samo duboko u sebi žalim te… jer više u stvari nemaš me.

Toni Ljubisa Bozic, Danska,17.07.2021

A ja naivno nadam se, ne brini ONA doći će.

Kako bez tebe životom da zaplešem

Kada u gromade suza tuge zapinjem

Niz lice lavina sliva se,bože kako trebam te

Ne želim da molim da milosrdno vratiš se.

To moraš u sebi duboko da pronađeš

Da li me još voliš u srcu da otkriješ

To nikada nećeš moći baš odglumiti

i srce jednostavno nemožeš nasamariti.

Nesmijem u ogledalo da se pogledam

Tu obilnu tugu u duši duboko ugledam

Srce mi je ranjeno skoro pa iskrvarilo

Zbog lažne nade bude dugo izdržalo.

Stalno u mračnoj sobi godinama obitavam

O nama uzastopno uzaludno razmišljam

Ništa ne mijenja se, jednostavno ne javljaš se

A ja naivno nadam se, ne brini ONA doći će.

Toni Ljubisa Bozic, Denmark,17.07.2021

Jednostavno se ne oporavljam jer te trenutka ne zaboravljam.

Prosto je nerazumljivo što me zbog tebe spopalo

Ono što sam najmanje od tebe očekivao me strefilo

Na zemlju skršenog nepovratno zauvijek bacilo

Jednostavno se neoporavljam jer te ne zaboravljam.

Duboko u meni si se ukorjenila,za srce zalijepila

Kako je sve to moguće kada te po nekad mrziim

O tebi sve najlošije razmišljam,skoro da proklinjem

A ti zapela,za srce me preduboko ujela, ne popuštaš.

Bio bih daleko u ovoj galaksiji čovjek najsretniji

Da mi te je iz misliti izbaciti iz stihova bar  izbrisati

Najgore od svega je što ti olako sve eto opraštam

Sve što si mi hinjski uradila baš olako zaboravljam..

Kako je sve to uopće moguće kada prosto mrzim te.

Ti nemaš pojma koliko muških teških suza sam pustio

Koliko noći uopće sekunde ne bih ridajuć spavao.

A tkao sam želio nebi li te zauvijek barem zaboravio.

A kroz tu mržnju uviđam da sve manje te zaboravljam

I ono kriomice priželjkujem tebi se opet lažno radujem.

Kao da dobijam neke glasove ona sigurno vratit će se.

Vrata u malom kutku srca ti otvorena da znaš ostavljam.

Jer ovako slomljen vidim bez tebe prosto ne postojim

Grozno se tako skršen I usamljen vjeruj mi osjećam

Prosto kao da mi zraka sve češće nekako nedostaje

Sve bez tvoje ljubavi potpuno prazno i depresivno je.

Zabludom se uvjeravam da me ipak tamo sažaljevaš

Jer si ucjenjena te prisiljena eto otići od mene morala

Da si mi barem poruku il pismo kratko napisala sve objasnila

Znaš da bih sve razumio istog trenutka sve ti oprostio.

I sada dok gledam kako kišni oblaci jezde Belgijom

Suzne oči misleći na tebe na nas puštam da isplaču

Sve se nadam da će bol slomljenog srca eto da istjeraju

Al varam se toliko puta cmizdreć zbog tebe isplakah se.

Toni Ljubisa Bozic, Belgija u prolazu,17.07.2021

Uspomena puno srce si mi za godine napunila

Čujem cijedec rijeci zelis nesto izreci

Sto samo moje usi mogu da osluskuju

Te rijeci duboko u srcu mi razvaljuju.

Samo ti znas bez rijeci da sapces mislima.

Kazes da si od poljupca ludjacki me zavoljela

To si mi is dubine srca presretna priznala

A ti slatka si moja bestija sto strascu ubija

Koliko si samo puta usne mi u zaru ugrizla.

Kazes da si u tome potpuno uzivala

A tek koliko si ledja mi divljacki izgrebala

Da mi uspomene vjecno od tebe ostanu

Da na tebe te divljacku strast da podsjecaju.

A ja ovisim posesivno o tvojim drazesnim usnama

Toliko si me njima zadivila otrovala zaslijepila.

Uspomena puno srce si mi za godine napunila

A tek si cetrdesetu sustigla mladost niti mrve nisi izgubila.

A sada me bez tebe pocesto bijes preuzme nemam te

Onu njeznost pozelim osjeh na licu da ti ugledam

Pa nocima planove preslagivam,nadajuc se

Da ce najbolje rjesenje napokon ukazati se.

Dal tebe kao I mene nocima gusenje sustigne

Valjda sto previse divljacki posesivno pozelim te.

Jer ljubav ovakvu nilkada nisam osjetio

Nikada niti jednu kao tebe u srce zaglavio.

Sve sto sam zamisljao samo sa tobom sam dobio

Ali nekako prekratko sve je to mrvicu trajalo

Zasto se nije na vjecnost beskrajnu prenijelo.

To bi toliko carobnog zivota u srca nam unijelo.

Kada bih dusu rasporio samo tvoja slika bi se pronasla

A u srcu bi samo tvoja ljubav ponosno izvirivala.

I molim te nemoj nikada od mene ledja da okreces

Da zaboravom gazis me, te mogucnosti bole me.

Samo u tebi svjetlost putovanja sam pronasao

Samo na tvojim vatreniim usnama sam postojao

Volim kad uz mene slatko posesivno stisnes me

Kada srca ti osjetim divlje od strasti kucanje.

Ne zelim da trazim te pa preuzmu zaborava sikare

Tvojim slikama se u mislima precesto saplicem

Usne bradavice guzu ti posesivno prizeljkujem

I bas kada sam blizu budim se pa tugujem.

Kada sve sagledam dobro je da si od mene pobjegla

Neka si se njemu u krilo vratila,nisi valjda pozalila

Ja mogu da zivim od uspomena koje si mi pruzila.

Na koji nacin si mi strast divlju pozudu pokazala..

Molim te kao dobru dusicu dugo pamti me

Ako te jednoga dana strarac mimiodje

Srce neka ti osjeti poznate strasti treptaaje.

Jer ovo srce uvijek divlje znaj da voljet ce te.

A ti ces na tronu srca da mi postojis

Tvoj mauzolej u ocima ces da osjetis

Moja kraljice srca zauvijek ostajes

gle nakon deset godina sve tvoje me dodiruje.

Toni Ljubisa Bozic, Danska, 16.07.2021

Uspijevam svim izazovima da odolim

Nakon tebe nisam siguran u svijetu kom pripadam

Kao zaludjen lutam bespucem nesvjesnosti

Sve mi neke iskrivljene slike uzasne dolaze

Lutam nadajuć se trazim te, al bezuspjesno.

Osjecam da svijetu gdje se nalazim ne pripadam

Svakodnevno u provalije depresije propadam

Al nedam se…koristim slatko divlje sjecanje

Da slucajno niti trenutak ne zaboravim te.

Znam gdje pa kome pripadam ne odustajem

Ne izdaje me bespomocno lazljivo nadanje

Jer jos uvijek niti sam neznam koliko zasto

Ludjacki zelim I posesivno divlje volim te.

Do tvojih slika na razne nacine dolazim

Niti sam neznam kako sve to uspoijevam

Sve me nesto nevidljivo navodi pa kaze

Ona vrijedi nemoj nikada od nje odustati.

Ta sila nevidljiva srcu mi jako prihvatljiva

Vodi me da te slucajno ne zaboravim

I gdje god sam krenuop tebe sa sobom sam nosio.

Iz srca trenutak te nisam niti slucajno ispustio.

Tako bjesomucno cudnim stazama prolazim

Uspijevam svim izazovima da odolim

Upornu cvrstocu u srcu vec odavno primjetim

Jer ne zelim nikada iz srca da te izgubim

Toni Ljubisa Bozic, Danska, 16.07.2021

Ne odustani nikada me ne zaboravi

Gutaju me ceste tijesne Europe

A ti na ramenu osmijeh mi održavaš

Tako blisko požudno te osjećam

Ne odustani nikada me ne zaboravi.

Bilo bi mi jako drago na mene da pomišljaš

da želju za ljubavlju uorno vjernom održavaš

kad stigneš tajnovito malkice javi se

divan je osjećaj kada znam da voliš me.

Tim slatkim maštarskim mislima putujem

Usne ti gladno posesivno priželjkujem

Osmijeh na licu slatko podugo zadržavam

Ovo sivilo oko mene od sebe udaljavam.

A strast u sebi okorjelu teško zadržavam

Što prije da dođeš mi jedva priželjkivam

Iz ovog sna ne želim da se za sada probudim

Dok ti stvarno usne na usnama ne osjetim.

A čežnju kad bi mi barem na tren osjetila

Istog trena ovdje bi kraj mene se pojavila

Kolika je neizmjerna ljubav za tebe bi shvatila

Jer ova divljina u meni je prosto ne zadrživa.

Uskočimo u naše požude I strasti trajne kočije

Dopusti kao onda na plaži da divlje volim te

Tako si uvijek željela da me potpuno osjetiš

Da onu divlju glad u sebi napokon zadovoljiš.

Putujmo,obilazi,o sve ljubavne kampove

Pronalazimo strasti I požudi nove putove

Zadrži se, iz srca mi nikada ne izlazi

Jer smisao života bez tebe jednostavno ne prolazi.

Naša ljubav kao razarač olako lomi tuge ledove

Kada znam da luđački iskreno divlje voliš me

Ništa više mi nije na ovom svijetu potrebno

Jer u toj ljubavi jednostavno sve imamo.

Zajedno zaljubljeno krčimo dosade uporno korjenje

Drži se kao I do sada zaljubljenički za mene

A ja ću svu tu ljubav pokušati da ti uzvraćam

Bože kako ovaj život samo sa tobom čarobno doživljavam.

Toni Ljubiša, Danska u prolazu,15.07.2021

Kako sve o tebi da zaboravim

Kako u srcu sve o tebi da tek tako olako  pobrišem

Kako sve što smo imali jednostavno zauvijek da izbrišem

Sama pomisao o tome da učinim je bolna i baš me rastura

Jer da te zaboravim u ovom srcu  to ipak nisi zaslužila.

Kaži mi Kako da te prosto jednostavno zaboravim

Kako da te u prošlost blijedu u nekom sjećanju ostavim

Kako svu zabludu onu divlju požudu I strast od prije

U meni zauvijek na neki način tek tako da ugušim.

Sam sa sobom borim se vjeruj  nije baš lako mi

Jer Sve od tebe negdje daleko iza sebe da ostavim

A dalje nastavljam pokušavam o tebi da ne razmišljam

Ali kontra efekat dobijam,stalno si u mislima.

Stalno se pojavljuješ,osmijeh ti gromoglasno začujem

 tvoje usne na svojim gladno posesivno  blizu osjećam.

Bože ženo što si od mene uradila očigledno baš izluđivam

A problem je što u tom bolu do kraja slomljen uživam.

Toni Ljubisa Bozic, Danska,15.04.2021

Kako te bivšom nazvati

Reci mi Kako te iz srca iz duše izbaciti

A ne… ti to jednostavno nemožeš zamisliti

Ti nikada nisi takvu strast i ljubav prema meni kao ja prema tebi imala

Ti si jednostavno u moj život zalutala, mene si zaludila

I na kraju slomljenog iskrvarenog srca ostavila.

Kako te bivšom nazvati, nemoguća je misija..

reci mi kako da priznam ti…Prošla stara ljubav si ti

Ti to nikako nebi razumjela

Jer nikada nisi tako duboko preduboko u srcu nekoga zavoljela.

A ja borim se…nekako  zavaravam se kroz silne stihove

Maštam da još uvijek naivno dječački voliš me

Da sve što se desilo možda je u mojim snovima

Da nikada nisi niti trena voljeti me prestala.

Kako se ja silnim lažima tako olako zaluđujem

Kako me hinjski godinama izjeda ta zabluda

Kako da ti one vrele usne eto zaboravim

Kako onu divlju ludu strast što si mi darivala da prebolim

Ja jednostavno ne mogu tu odluku da te nazovem bivšom prihvatim

Mislim da bih se raspao

Mislim da bi se zauvijek teško razbolio

I nikada me nitko nebi u život vratio

A ja u lažima u lažnoj nadi nastavljam.

Tebe još uvijek za ruku držim i tako te zamišljam

Grliš me ljubiš me i nikada to nisi prestala.

Jer tvoja ljubav preduboko meni tragove je ispisala

I za svo to vrijeme hvala ti

No ja nikada bivšom  prošlom te ljubavlju ne mogu nazvati

I kada čitam sva tvoja pisma i kada iščitavm sve tvoje meni napisane stihove

Noćima ridam jer znam da voljela si me

Tvoje slike daleko od sviju prikrivam i tvoja pisma u tajnoj škrinji sakrivam

Da ih nitko nikada niti slučajno ne pronađe.

Jer ne brini… tvoj ugled nikada otkriti neće se.

A onda opet nakon nekog vremena ne mogu da izdržim

pa nakon kratkog vremena tu jamu iskopam

Škrinju otvorim od prvog do zadnjeg pisma sve progutam

Suzama niti sam neznam kako ih suzdržavam prelistavam.

U suzama gušim se…guši me svo to sjećanje

Zamošljam tu si čekaš me pričaš mi, evo me dolazim

Bože mislim da ću zbog svega polako da izludim.

Ne bivšom starom ljubavlju te nazvati to srce nemože i neće da prihvati.

Tvrdoglav sam i uporan ali srcu zaluđenom sve odobravam-

Toni Ljubisa Bozic, Danska, 14.07.2021

I još jednom Suzana… ogromno od srca hvala ti

Ako je slučajno Suzy  dok šetaš plažama ugledaš

Onako stidljivo na prstima neprimjetno priđi joj

Na uho šapni joj da užasno fali mi da ću izluditi

Možda će se luda praviti da ne zna o kome govoriš.

Slatko nasmiješi se u tvom osmjehu prepoznat će me

Reci joj da se predugo spremam al iz strahova nekih povlačim

U posljednji tren se predomislim pa tako sve više odugovlačim

Reci joj da još uvijek luđački volim je, pregladno trebam je.

A ti ćeš je prepoznati po osmijehu…ja  stanujem u njemu

Možda je drugi ne primjećuju al srcu je jedna I jedina

Shvatit ćeš kako I zašto mi je srcem ta duša zavladala

Razmjet ćeš zašto mi već godinama iz misli trena ne izlazi

Samo ona ta predivna princeza iz Senja u srcu mi boravi

Samo njoj pišem sve ove godine gladne strasne stihove

Jer da je zaboravim prosto vidiš da ipak ne moguće je.

I molim te ako ti dozvoli u moje ime u obraz poljubi je.

Onako stisni je I zagrli moju ljubav iskrenu prenesi joj

Neka me u tvom zagrljaju osjeti možda se probudi

I još jednom Suzana… ogromno od srca hvala ti

Da je pozdraviš molim te ne zaboravi.

Toni Ljubisa Bozic, Denemark,11.07.2021

Nekoliko pitanja

Dal ti je itko ovakvu iskrenu ljubav dijelio

Da li ti je netko takvu odanost ikada pružio

Da li te je itko kao ja strasno imao ljubio

Da li te itko ikada kao ja iskreno volio.

Od onog prvoga poljupaca odan sam ti ostao

Nikada niti u mislima nisam te znaš prevario

Jednostavno do kraja ostati sa tobom sam želio.

Toliko naivnih planova sa tobom sam maštao.

Nikada u našu vezu nisam trena posumnjao

Da li sam tebe a izgleda jesam razočarao

Možda si nešto do mene u vezi očekivala

Jer ne mogu naći razlog zašto si od nas odustala.

Nekako si u posljednje vrijeme u sebe se zatvorila

Polako planirano od mene si se nekako udaljila

Za mene nemaš vremena jer si drugom se posvetila

Nadam se da si kod njega nešto bolje pronašla.

A onda u trenu pristigne mi jasan odgovor

Pa on je bolji od tebe jer si njega odabrala

Meni si jednostavno leđa ipak okrenula

Valjda si nadam se I sreću sa njim pronašla.

Toni Ljubisa Bozic, Denmark, 11.07.2021

Zar si morala njegove želje ispunjavati

Onakvu kakvu te iz našeg vremena poznajem

Ne mogu što vidim sada da se pomirujem

Imala si najljepše usne na svijetu što postoje

Tvoje grudi čarobna dvojka meni najsavršenija.

A gledaj sada u što si se njegovim željama pretvorila

Kao prvo si svoje zdravlje značajno vidno narušila

Možda po njemu bolje izazovnije I sexy izgledaš

Ali ti najbolje tu grešku u sebi preduboko osjećaš .

Botox u usne ti se uvalio patku od tebe napravio

Grudi su ti neke petice samo što nisu eksplodirale.

Možda si ono svojim izgledom na tren zadovoljnija

Ali vjeruj tek sada u provaliju nepovrata si upala.

Svakih pola godine morat ćeš da se napumpavaš

OK sa sponzorom dovoljno novaca za to dobijaš

Ali sebe ubrzano u staricu nepopravljivu uvaljivaš

Jer ubrzo on će tvoga izgleda da se zasiti.

U tebi će taj otrov teške tragove vidno da ostavi,vjeruj mi.

Kada sve sagledam možda razumijem zašto si na sve pristala

Zašto svoj savršeni prirodni izgled radi njega promijenila

Držim fige ti u srcu mi ista savršena prirodna ćeš ostati.

Očigledno nisi prije odluke pametno o svemu razmislila

Kada si sve njegove prijedloge na kraju užasno prihvatila

On je zaluđen tim plastičnim groznim  sexy  lutkama

I ti si botoxe silicone na kraju ipak zbog njega ubacila..

A da si prije te odluke malo strpljivije duže istraživala

Previše dokaza bi vjeruj mi siguran sam ipak pronašla

Da na stotine tisuća žena u svijetu silicone izbacuju

Užasne nus pojave od tih otrova imaju I sada kaju se.

Znaš da si u srcu mi posebna I tamo si  jedina ostala

Onakvu savršenu prirodnu ću da zauvijek pamtim te

Ne želim da gledam tvoje nove šopirane  fotografije

Jer iskreno meni grozno jeftino baš ljigavo izgledaš.

Toni Ljubisa Bozic, Denmark,11.07.2021

Da izbrišem te iz srca nemoguće je, tamo nedaš se

Znaš da od početka do bola sam ti Vjerovao

Klela si se svime i svačim onim godinama

Da nikoga kao mene nikada nisi voljela.

Da bi istog trenutka sada od njega otišla.

Uvijek si ponavljala iz pjesama stihove

Da bez mene nebi dana tako preživjela

Da si napokon samniom u život se vratila

Da te moja iskrena ljubav baš preporodila.

Mislila si da iskrena prava ljubav ne postoji

Da su to samo sulude bajke eto za naivne

A onda preko noći luđački zavoljela si me.

I stalno u suzama ponavljala molim te zagrli me

Samo tvoje riječi ponavljam i bolno prisjećam

Prosto ne mogu da vjerujem kako bijah naivan

Kao dijete tvome dolasku u očima radostan

Prosto sam te gutao,bez tebe tužan bih lutao.

Prosto mi sve kao nemoguće sada eto izleda

Da si jednostavno ti bože ti lažovčina ispala

Da si me toliko nemjerljivo  u srcu skršila

Jer si moju iskrenu potpunu ljubav dobila.

Pa suludo se nadao da pravu sam pronašao

Ona koja će me do kraja života vjerno pratiti

Da nema problema koji zajedno nemožemo riješiti

Da ću napokon kao sretnik na prstima hodati.

Koja naivčina i koja zabluda kazna me sustigla

Ali zašto čime sam tu kaznu zbog čega zaslužio

I svo to naivno povjerenje o zube mi se sasulo

Srce i dušu nepovratno nepovjerenjem zatrovalo.

Zašto su se kola na meni slomila,svega me razorila

Ne mogu da vjerujem da između nas nije bilo kemije

Još uvijek nakon silnih godina toliko žestoko volim te

da izbišem te iz srca nemoguće je, tamo nedaš se.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, Belgija, 25.06.2021

Hvala ti što si me barem onda voljela.

Niti sam ne znam čime si me prvo osvojila

Dal svojom ljepotom ili kako si me poljubila

A taj izazov kao lovac nisam olako propustio

Tvojoj strasti i požudi baš sam svjesno nasjeo.

U početku strašću me gladnom sve to vodilo

Da bi se vremenom sve dublje u srcu odvijalo

Mada su me u podsvjesti pratili stari strahovi

A što će se desiti ako te srce luđački zavoli.

Trebalo mi je za čudno baš malo vremena

Kako si preduboko mi u srce zakoračila

Sve što je moguće  u par dana si osvojila

u roba ljubavne strasti si me tad pretvorila.

I ti isto si osjećala …nisi se ono pretvarala

Mada smo oboje na srcu teške rane imali

Nekako oboje smo se nakon poljupca otvorili

I gladnoj strasti i požudi se svjesno prepustili.

Takvi trenutci opijenosti se ne propuštaju

Dok ide ide… samo neka što duže potraju

Ako se među nama nešto loše nekada dogodi

Bar ćemo imati sjećanje da nas tamo poprati.

Znam ako ovo prebrzo svrši se,boljet će

Nekako preduboko si me svime osvojila

Taj osmijeh i strast koji si iskreno dijelila

Hvala ti što si me barem onda iskreno voljela.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, Belgija,24.06.2021

Hvala ti što si me barem onda voljela.

Niti sam ne znam čime si me prvo osvojila

Dal svojom ljepotom ili kako si me poljubila

A taj izazov kao lovac nisam olako propustio

Tvojoj strasti i požudi baš sam svjesno nasjeo.

U početku strašću me gladnom sve to vodilo

Da bi se vremenom sve dublje u srcu odvijalo

Mada su me u podsvjesti pratili stari strahovi

A što će se desiti ako te srce luđački zavoli.

Trebalo mi je za čudno baš malo vremena

Kako si preduboko mi u srce zakoračila

Sve što je moguće  u par dana si osvojila

u roba ljubavne strasti si me tad pretvorila.

I ti isto si osjećala …nisi se ono pretvarala

Mada smo oboje na srcu teške rane imali

Nekako oboje smo se nakon poljupca otvorili

I gladnoj strasti i požudi se svjesno prepustili.

Takvi trenutci opijenosti se ne propuštaju

Dok ide ide… samo neka što duže potraju

Ako se među nama nešto loše nekada dogodi

Bar ćemo imati sjećanje da nas tamo poprati.

Znam ako ovo prebrzo svrši se,boljet će

Nekako preduboko si me svime osvojila

Taj osmijeh i strast koji si iskreno dijelila

Hvala ti što si me barem onda iskreno voljela.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, Belgija,24.06.2021

Svi ga optužuju

Što im je … i on ima pravo da iskreno voli je

Nema veze što su pristigle srednje godine

Od prvog poljupca Ludo do bola zavoli je.

Sve se kao u divnim oblacima mašte odvija.

Ljubav  nikada nije poznavala neke  granice

Zašto bolesnim umovima iskrene ljubavi smetaju

Neka je on skoro duplo stariji i strasno želi je

Na kraju žena je ta koja uvijek na kraju pristaje.

Nisu trenutka  pogriješili što su se ludo  zavoljeli

Stanuju u svojoj galaksiji,planeta tamo je ljubavi

Što se mene tiče držim im fige da zauvijek  istraju

Da ljubomornim zavidnim i staromodnim odoljevaju.

Iskreno i ja u posljednje vrijeme baš često razmišljam

Kada bih ljubav života upoznao tu želju baš osjećam

Fale mi oni žmarci što cijelim tijelom prostruje

Kada se srce svakom njenom pokretu mimici raduje.

A oni što su tu sreću imali neka su punim srcem uživali

jedno drugo su savršenim osjećajima sreće darivali

valjda će i nas ostale bijednike ta sreća da pronađe

pa makar neka  to i za neko kraće vrijeme potraje.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, Belgija,24.06.2021

Mada mlađa si od mene ipak mudrija si

Mada mlađa si od mene ipak mudrija si

Na vrijeme si sve shvatila i eto povukla

Previše opasno bijaše ono među nama.

Preduboko u srce se sve tiho zavlačilo.

A toliko zajedničko među nama se otkrilo

Al je vrijedilo,svake sekunde potrošilo

Nije žao mi opet i opet gladno ponovio bih.

Da imam te da te srećom i muvicom zovem.

Tvoja ljubav bijaše nekako čista i bezbrićna

Prepuna duboke strasti što posesivno obuzima

Jedino ti znala si kako samoći se suprostaviti

Sa mog lica sve što osjećaam olako čitati.

Nikada nisam uspio od tebe da bih sakrio

Uvijek znala si kada me kolebanje preuzme

Tada još više i divlje posesivno gladno ljubiš me

Na put ka tebi olako i baš uvijek vraaćaš me.

Ti kao krhka žena si me uvijek tješila i hrabrila

Nekako bijah siguran zagrljen na tvojim grudima

Znala si da je moja ljubav iskrena i beskrajna

I zato si mi 100 puta više iskreno uzvraćala.

U tvom voćnjaku strasti rado bih se noćima skrivao

Plod po plod bih na tanane na usne spuštao

Bože kako sam te rado svakog momenta želio

Kažu da sam te volio, da luđački sam te volio.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel,Belgien,20.06.2021

Hajde odgovori mi, dal bi opet prijalo ti

Jedva se suzdržavam u mislima te razuzimam

Moja si kao ono ljetno veče stalno postala

Vineš me visinama slatkih davnih događanja

Što si od mene izluđenog zaljubljenog stvorila.

Pa te u skute gladne onako duboko privijem

Pa daleke visine strasti i požude dodirnem

Dilje strasno ljubiš me ,kažeš posesivno želiš me

Iz tmine samoće me noćima zaljubljenog  izvlačiš.

..

Hajde odgovori mi, dal bi opet prijalo ti

Da se na istom mjestu istoga datuma nađemo

Da tim trenutcima samo šuteć se gledamo

Sama pomisao  na tebe  na suze me natjera.

Jer nikada niti jedna kao ti nije me željela.

Kao da si violina u dši duboko  mi ostala

Budiš neke savršene sretne valove

I stalno gladno požudno želim te još.

Toni Ljubisa Bozic, Belgija,near Brisell,20.06.2021

Ljubav na kiši divlja se vodila

Ne znam zašto ali ono kišno ljetnje popodne

Vrti mi se stalno u mislima, tad si me željela

Vrelina ljetnje kiše sve je nekako zapalila

Ti si me divlje požudno strasno željela.

Još uvijek na leđima imam tvoje tragove

Tvoje kandže su me divlje grebale

Tvoje požudne usne grizuć moje su divljale

Tvoji uzdasi od onda trajno borave u meni.

A kiša onu vrelinu na nama je kao  hladila

No nije uspjela čak što više nam je prijala

Dok se niz tvoje čarobno lice kiša  slivala

Svaka tvoja kovrdža u sjećanju je ostala.

Bože dal si svjesna kako zarazno ljubiš se.

Slike ne zaboravljam to ljeto ispod masline

Želim te,svakog dana mislim i želim te

Po nekad si kažem da je to samo puko maštanje.

Ali znam u sve sam tako do bola siguraan

Da smo se to ljeto u Senju skrivećki imali

Da smo divlju ljubav na pljusku vodili

I da tu kišu trenutka nismo osjetili.

Ljubav na kiši divlja se vodila,nije odustajala

Toliko divnog nepoznatog u meni si probudila

Hvalaa ti što si se to ljeto kraj mene stvorila

Hvala ti što si svoju strast sa mojom sjediinila.

Drugi su sa plaže bježali a mi onako skriveni

Još više i divlje ljubav strasnu uporno vodili

Ti Iljushka užasno gladno vjeruj da fališ mi.

A znaš  što boli me… što više ne javljaš se.

Toni Ljubisa Bozic, Belgija,near Brisell,20.06.2021

Naše nezaustavljivo

Da ono među nama nije se moglo zaustaviti

Ono među nama jednostavno se moralo desiti

Ali  opet i ti kao i ja bi bez kajanja sve ponovili

Jer smo se tih vrelih dana potpuno voljeni osjetili.

Kažu kajanje, ma neka to što dalje od nas ostane

Jer tvoje usne vrijede više od svih koje sam ljubio

Divlja Strast i požuda koju sam kod tebe osjetio

Ne… te dane nikada neću niti sam zaboravio.

Kao da si znala da će nam sve kratko trajati

Zato si sve od srce željela mi to ljeto pružiti

Hvala ti, do neba hvala ti srce neće da zaboravi

Bilo bi jako lijepo da nam se opet ljeto dogodi.

A onaj ples na plaži i mjesec što nas je pratio

Onaj tvoj nezaboravni osmijeh me izluživao

Vidjeh se duboko u tvojim požudnim oćima

Tako iskreno potpuno divlje si me željela.

Daj molim te kada me osjetiš poruku pošalji mi

A ja od tada stalno pišem stihove samo za tebe

Ti na moru možda te valove često promatraš

A tako bih volio znati dal na mene pomišljaš.

Kada smognem snage i ipak na kraju odlučim

Da možda tvoju zbirku stihova eto objavim

Krišom bih ti na vrata došao u suzama poklonio

I vječno zahvalio što si me životom nagradila.

Hvala ti što si na ljeto kao i ja u Senj pristigla

E neka si iz Pule  na istu plažu to ljeto svratila

I nekako kad god te spominjem Senj javlja se

Nije jasno mi zašto u Puli više ne vidim te.

Toni Ljubisa Bozic, Belgija,near Brisell,20.06.2021

Budite sretni jer punom dušom u stvari volite

Život sa tako malo može da bude prekrasan

Da se svaki dio duše i tijela mirom presijava

Da se divna energija sreće na daljinu osjeća

Jer je istinska ljubav u nama burno procvala.

Ona uz mene je…ona u meni se strašću zapalila

Jer je najljepše usne galaksije  napokon  otkrila

Ako vas taj osjećaj jutrom jednoga dana probudi

Budite sretni svaki moment srce  neka je proživi.

….

Ako i tada suze krenu da se potocima dovlače

To je svaki dio vašeg duše i srca  presretan

Novi dio vašeg života se napokon srećom pokrenuo

Na stazu strasti i požude sretno su vas dovukli.

Kada vam njena poruka ili pismo trenom pristigne

Nešto savršeno nemirom u vama se eto pokrene

Budite sretni jer punom dušom u stvari volite

Na vas je zvijezda sreće skute širom nadvila.

Neka vas taj osmijeh nikad više ne napušta

Ljubav je nešto najljepše što može da se događa

Glupo bi bilo kada bi bez razloga tren prestala

Jer je na vas pustim godinama samoće čekala.

Za ruku čvrsto držite je trena je ne ispuštajte

Sto godina i dalje morate tako silno da se volite

I u sljedećih toliko života uvijek da se nađete

Jer vi svjesni ste da samo zajedno postojite.

Toni Ljubisa Bozic, Wiena,18.06.2021

Sve je bila farsa što se eto baš odužila.

Slušaj me,konačno sam o svemu odlučio

Tvoju lažnu ljubav budem ti eto vratio

Kao opušak od cigarete sam odbačen

Sve bila farsa je što se eto baš odužila.

Neću više da se sijećam lažnog milovanja

Sve ono što si obećavala bogom se zaklinjala

Oni tvoji ko fol uzdazi da uživaš u meni

Na kraju istinu su mi napokon izgleda donijeli.

Koliko sam samo pustih godina i stihova

Uzalud baš uzalud naivno trošio na tebe

Ne zaslužuješ da ti ime ikada više spomenem

No moje srce pusto i naivno uvijek te voljelo je.

Ono mi je najveći problem uvijek stvaralo

Sve mi je govorilo,vrijedi ona zadrži je divna je

Nije to ona vjeruj  bez pritiska nekog učinila

Imala je dobar razlog zašto te hladno odbacila.

Svaki tvoj poljubac kao glogov grm bode me

Bolno je svo to prohujalo daleko sijećanje

Hvala ti što si se na kraju i kakva si pokazala

Što si sve svoje velike laži otkrila, i priznala.

Ne nemoraš ništa više reći i onako si hladno otišla

Niti jednu jedinu riječ na odlasku nisi prozborila

Dovoljno si mi kakva si na kraju ipak pokazala

Hladna si i srca u tebi nema niti male mrvice.

Ti nemaš pojma koliko sretna samnom bila

I koliko ovo moje naivno srce iskreno voljelo te

sve analiziram tvoje nebuloze i laži proživljavam

u duši onaj propuh tuge me užasno razara.

Pitam se na kraju pa dal si ti mene ikako voljela

Al opet kažem si tako savršeno strasno si ljubila

Ne nije moguće da si svo ono vrijeme to glumila.

Prolazim kroz razna razmišljanja i dileme.

Jedno veliko dugo pismo spremam samo za tebe

Vagam kako da krenem ili još gore kako da završim

Svijeće još uvijek gasim u kruopnim suzama

Nisi nikada bila svjesna koliku ljubav si imala.

Toni Ljubisa Bozic, Wiena, Hotel Melia,16.06.2021

Iris iz Rima porno filmove već poodavno snima



Iris iz Rima porno filmove već poodavno snima
Nije da nešto zaradi nego čisto sebi eto da ugodi
Njena Strast i požuda u životu imaju veliku ulogu
One prve moraju da se namire zbog toga i gladuje.

Tijelo joj je kao u sirene, ona baš nije nikada rađala
Mada je da ima  djecu ono baš stalno željno maštala
Al eto nije joj dala sudbina u njenih prvih 40 godina
Mada onako ipak mlađa izgleda zato je poželjna.

U Europi jako su  gledani njeni svi  Video uradci
Sve je potpuno  prirodna nema silikona i botoksa
Nema one pačije usne nego prirodne čarobne
Bože toliko je u svojoj karijeri muškaraca imala.

A opet svima pa i meni još uvijek jako  je poželjna.
I evo sada nesanica u Beču oko 4 me probudila
Porno njen da potražim da se noćas eto  zadovoljim
I posesivnu glad za njenim tijelom da muvicu nahranim.

Hvala ti Iris za sve ove čarobne seksi izazovne uloge

Sa tobom sve nekako prekrasno i baš prirodno je

Sve što radiš i snimaš kao da sam ona ja uz tebe

Uzdahe ti osjećam miris ti prepoznajem ili ludujem.

Samo nastavi po neki novi filmić za nas samotnjake

Pažljivo probiraj,mlađe su očigledno pristigle

Ali vjeruj niti jedna nemože niti blizu do tebe

Tvoja je uloga napuniti duše samotnjaka noćima.

Toni Ljubisa Bozic, Wiena,15.06.2021,hotel Melia,1201 room

Ali prekasno je shvatila… sebe je provalila.

Ali prekasno je shvatila… sebe je provalila.

Nije niti oči otvorila već se u kučku pretvorila

Prerano se ljubavi prepustila posesivno zarazila

Nikada nije dosta joj stalno bi novu žrtvu tražila

Ali nije osnovna pravila ljubavi ipak shvatila.

Kerovi vole da se hvale i da okolo šire i pričaju

Kako nju kad god požele mogu olako da imaju

Njen miris i glas se baš brzo kroz selo pročuo

Svaki ker njene strasti gladan je požudno prilazio

Rijetke je odbijala i ona je u toj ljubavi uživala

Ali vremenom su je kučkom svi prozvali

Stari i mladi su planirali nebi li je imali

Ali prekasno je shvatila sebe je provalila.

Ela je prerano strast i požudu ipak otkrila


Nezaustavljivi gladni vulkan je probudila


I skoro su joj 30 al se nije još zadovoljila


Svaki kao i prvi put ona baš divljački uživa.

A tijelo joj neodoljivo sve se baš posložilo


Sva je savršena i prirodna i prosto neodoljiva.


Ela Ela nisti to ipak prerano probati smjela


Sada ne znaš da se zaustaviš strasti odoliš.

A možda shvatit ćeš, mladost u trenu projuri


Sve se brzo zaboravi život u sjećanju nastaviš

Listat ćeš albume sa prepunim suznim očima

Kajat ćeš se kasno je život si prokockala.

….

Nakon nekoliko godina druge mlađe su pristigle

Mada je i ona još mlada ali je više ne vole

Svi su je izguštali i zauvijek u smeće odbacili

Bila je vreća za istresanje i sada kaje se.

Ella iz Rima na daleko je postala poznata svima

Nema muškaraca kojeg je željela da nije imala

Nije niti 28 napunila već se u staricu pretvorila

Puši pije kažu da se vjerojatno sada i drogira..

Svi se pitaju kako je takva radodajka postala

Iz jako fine obitelji je pristigla svi ih poznaju

Ali o Elli najružnije sada nakon svega pričaju

Nisu fer kada samo njeno ime u svemu spominju.

A  jadnica prekasno je shvatila kučka je postala

Jedna uska ulica u Senju po njoj se od onda nazvala

I sada tamo druge mlađe darodajke viđaju

Jeftino se za par pića olako strancima prodaju.

Toni Ljubisa Bozic, Madrid, Espana,13.06.2021

Nije moguće da me svo vrijeme ipak lagala.

Bože nikada nisam ovo niti slutio

Da te budem na kraju eto izgubio

Toliko srcu ovom sam vjerovao

A ono naivno luđački te zavoljelo.

Jer nekako sve se preko noći prelomilo

Od tebe više niti  glasa nije stizalo

Ništa mi ne bijaše jasno što se dogodilo

Gdje sam pogriješio dal sam te uvrijedio.

Zidove oko sebe tišinom si sagradila

Samo da mi me od sebe zauivjek udaljila

A ono baš najviše me ta tišina boljela

Jer da odeš stvarno razloga nisi imala.

Džaba sada noćima u sebi raspravljam

Kao tebe za kraj i sve optuživaam

Moram malo i svoje ponašanje da sagledam

Treba mi vremena ovo je za mene šok terapija.

Kiseli osmijeh na lice radi drugih nabacivam

A u duši i srcu teško oboljevaam…osjećam

Plačem ridam cvilim dugim samotnim noćima

Nebi li se neka nada bar malom tragu pronašla.

Pa kažem si možda su razlike i sve te godine

Al se sjetim kako si zaklinjuć voljela me.

Sve sam ti do krajnosti naivno vjerovao

Nikada u tvoju ljubav trenutka nisam sumnjao.

E baš tu sam pogriješio, srce naivno širom otvorio

I bol užasnu nakon svega dugim noćima preživljavao

Jer jednostavno nije lako mi da bih te zaboravio

Kažu mi čovječe daj pusti je nije ti nešto vrijedila.

Kako sve to olako zvuči na tuđim hladnim usnama

Problem je što mi je srca do posljednjeg osvojila

Što se njena slika u očima mi zauvijek nastanila

Pa svugdje prati me na miru ne ostavlja me.

Pa se sjetim kako bi na ramenu mi plakalu

Utjehu u mome zagrljaju uvijek je tražila

Kako, bože mili kako svaa ljubav je nestala

Nije moguće da me je svo vrijeme ipak lagala.

Toni Ljubisa Bozic, Madrid,Spain,13.06.2021

A znam da me je barem neko vrijeme luđački voljela

.

Niti sam neznam kako bih ovu bol  nazvao

Sve ovo što se između nas eto ipak događalo

Dal je to prolazna nevera ili teška možda

preozbiljno strašno nešto se meni priprema.

U sebe sam se povukao, vani baš ne izlazim

Ne želim slomljeno srce pokazati zavidnim

Valjda gore sudac prikriveni i ipak najviši

Pravu istinu na kraju će uvijek da uvidi.

Sve one koji su lagali i laži stalno prodavali

Na prijeki sud dovest će,bit će nekom kajanje

Bit će suzai svakako  na koljenima oprost moljenja

Ali onaj tko je iskreno uvijek pobijedit će istina.

Siguran sam da srce nije pogrešno procijenilo

pa joj se od prvog poljupca iskreno otvorilo

da preduboko uđe i tako bolno se zarije

da sada kada je nema užasno eto boluje.

Kakva mi je to sudbina drugi bi kazali

Srce se otvori iskreno luđački je zavoli

A onda čisto preko noći hladno je izgubi

I nije čudo što nemože da je eto preboli.

A ova tuga čini mi se nekako najbolnija

Kao da miliuni bodlji ovo  srce mi razara

Pamet je pokušava iz glave izbaciti

Ali prije svega od srca mora dozvolu dobiti.

Al to baš olako i ne ide,srce luđački voli je

Nema tu demokracije,srce u svemu gazda je

Kako ono odluči sve ostalo to mora da prihvati

I zato će godinama bez nje svo  tijelo patiti.

Čini mi se morska sol na rani je nekako najbolnija

Ona na moru se rodila pa sve to još više ubija

Bolu prkosim da sam slomljen tajnu prikrivam

Nekako na kraju dana preboljevam,ali noć dolazi.

E tek tada muke nastaju, nesanica kao rđa nagriza

Sve u meni se užasnim bolovima nekako raspada

U tom mraku u toj nesanici ridam, suze ne prestaju

Jer duša i srce život bez nje ipak nekako ne prepoznaju.

Od kako je ona hladno otišla niti glavu nije okrenula

Kao da se svo zlo svijeta nad mene namjerno nadvilo

Sve mi se srušilo, ništa od ruke mi baš i ne ide

Boli me,boli me, bez njene ljubavi sve baš jadno je.

I što je najgore tišine u meni podlo uporno caruju

Suze vodopadima niz lice noćima se bolno slivaju

Nema njenog osmijeha,nema onog blica u tim očima

A znam da me je barem neko vrijeme luđački voljela.

Toni Ljubisa Bozic, Madrid,Spain,13.06.2021

Ljubav prema njoj još se nije niti blizu ugasila

Pronaći utjehu uzalud godinama pokušavam

sebe nekim sulidim idejama opet zaluđivam

planiram silna putovanja samo da zaboravim

da na tebe više niti trenutka barem ne pomislim.

Furam sa rajom europom i spremam se do kanade

Tamo moja draga sestra nestrpljivo uvijek čeka me

Imam tih rođaka po svijetu se silom prilike raspršili

Jedni na druge zbog brzog života nekako zanemarili.

Valjda ću nekako tim putovanjima nju zaboraviti

Ali nešto duboko u meni govori i uporno  upozorava

Ona u podlom zaboravu ipak mjesto nije zaslužila

Ipak je godinama ljubav iskrenu mi baš dijelila.

Možda će uspjeti i neku novu utjehu pronaći

Možda se ipak na kraju ono luđački propijem

Samo ne znam dal će to biti vino ili rakija

Al ipak piva mi je nekako od svega milija.

Možda će pisanje stihove da me eto primiri

Sve je to lijepo planirano al srce neće da zaboravi.

Stalno je u mislima, za svaki moment se preotima

Ljubav prema njoj još se nije niti blizu ugasila.

Možda sa knjigama nekako da utjehu pronađem

Al opet sebe varam i obasipam nekim lažima

Uporno se vuče ona u mojim gladnim mislima

A ipak mada je njegova od mene je neodvojiva.

Možda sa gitarom zaboravit je nekako uspijem

Ali kad navrate teški molovi srce se probudi

Suze niz lice prosto divlje baš nekako navale

Bože moram si priznati da još uvijek volim je.

Na sve moguće načine Pokušavah da pronađem utjehu

Obilaio sam raju i stare prijatelje,vrijeme trošio

Al i nakon deset godina utjehu niti blizu nisam pronašao

Bože koliko sam tu posebnu mome srcu ženu volio.

Toni ljubiša Bozic, Madrid, Spain,12.06.2021

Tvoje četrdesete za tren prolete

Kako se sada osjećaš kada četrdesete proživljavaš

Dal na pamet sve češće padnem ti,dal me poželiš

Dal te u srcu probada, sjećanja ti često nadolaze

A bar što se mene tiče srce još uvijek ludo voli te.

Znam priznaj mi u sebe sve češće bolno se zavlačiš

Svoju odluku po tko zna koji put detaljno preispituješ

Dal si pogriješila što si me onda bez riječi napustila

Možda samo možda zbog svega ipak muvice kaješ se.

Al ne brini, nisam više ljut na tebe,ohladilo me sjećanje

Na sve si tamo pristati morala da bi me eto zaboravila

A vjeruj nekako u posljednje vrijeme sve češće razmišljam

Da te nekako krišom posjetim al da ti se ne najavim.

A onda kažem se nemoj se na tako nisko spuštati

Da je vrijedila ona bi uz tebe ipak zauvijek ostala

I u pravu sam,al nekako tvojih usana željan sam

Tvoj osmijeh i sjaj u očima toliko fali mi za poluditi.

Dal su te bore sustigle,dal ti vid je po malo oslabio

A što se mene tiče nikad te nisam trena prebolio

Srce čuva te baš duboko u svojim tajnim špiljama

Duša kao plašt vjetrova nekako te baš obavila.

Tvoje četrdesete za tren prolete, sve u srcu razdire

Fališ mi a srce na stazi bolne samoće obilno krvari

Kako bez tebe sve ovo vrijeme baš teško je izdržati

Kako srce ovako ranjeno da bit će bolje eto ubijediti

Dok na gitari sviram i pišem ti uporne tužne stihove

Tako rado tim momentima naše tajne sjećam se

Suze naviru al da pišem me ipak ne spriječavaju

Čak što više još više inspiracije svemu dolijevaju..

Idi sa njim provedi četrdesete, al ja čekam te

Bilo kada se predomisliš ako me se poželiš

Ti ćeš me prateći srce uvijek olako pronaći

Jer ipak još koja mrvica u tvom srcu boravi.

Sama sebi moraš svu istinu na kraju priznati.

Znam da ridat ćeš,tražit ćeš da ti oprostim

Ako se sretnemo o prošlosti nećemo da pričamo

U novi život sa novom ljubavlju opet krećemo.

Toni Ljubisa Bozic, Madrid,Espana,12.06.2021

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je c5a0ec5a0i.jpg

Svo vrijeme je vrijedilo što sa tobom se dijelilo

Godinama pokušavam od tebe sakrivam

Al ne ide,stalno si uz mene,ne puštaš

U svakoj misli  boraviš,vrijeme zaokupiš

Jednostavno godinama na miru ne ostaviš.

Nije da binim se…. da sve to kao loše je

Ali najveći problem je što nemam me

Samo si u mojim gladnim posesivnim mislima

Putuješ svim uskim stazama ovih stihova.

Dio mene od prvog poljupca si postala

To si odmah shvatila gladno me ljubila

Godinama lažnom nadom si me hranila

A ja na sve to nasjeo srce ti širom otvorio.

Da me sada pitaju dal trenutka kajem se

glavom bih odmahnuo i sve opet ponovio

Nema veze što bih na isti način srce ranio

Svo vrijeme je vrijedilo što sa tobom se dijelilo.

Jeste da se noću prečesto probudim

Sav u suzama okupan o tebi razmišljam

Sve nekako da povežem eto pokušavam

Al ne ide srce vrijeme bez tebe ne razumije.

I saada kao pokušavam bijeg od tebe analiziram

Kako kojim putem koje kraće staze da pronađem

Jer ako ovako nastavim mogu uskoro da se ubijem

Kako jadno sve izgleda jer bez tebe ne umijem.

Bijeg od tebe najvjerojatnije neće ipak pomoći

Problem je jer iz srca te prosto ne mogu pustiti

Život bez tebe u ovim u stihovima i mislima

Jednostavno srcu i duši ne mogu eto dozvoliti

Toni Ljubisa Bozic, Madrid,Espana, 12.06.2021

Ella iz Senja… život mi mijenja… naopačke

Jednostavno bez pozdrava je od mene odlutala

Otisla je da bi ipak o nama na miru razmislila

I nikad nije se vratila… razmišljanje je zaokružila.

U njenom krugu za mene mjesto više ne postoji.

Nadam se da će još jednom o nama da sagleda

Sve se lažnom zabludom nadam da će da uvidi

Da smo ipak nas dvoje svijetlu budućnost imali

Ali za sada mišljenje joj ipak ne mogu promijeniti.

Ella iz Senja… život mi mijenja… naopačke

Nikada niti jedna nije me tako strastveno imala

I sada zavaravam se, nemogućem eto nadam se

Ipak svi aduti su u njenim rukama,bude odlučila.

Do tada mi samo prokleta samoća bolna ostaje

Dal će se možda javiti ili barem poruku poslati

A sve bih dao kada bih mogao je pronaći, pitati

Što se je to sa njom desilo da je od mene udaljilo.

I sada kad god me slike čarobnog senja dočekaju

Toliko toga u srcu i duši sa nemirom zatruju

Suze krenu ,cvilim ridam u sebi i pitam se

Bože čime sam samoću zaslužio i kaznio dobio.

Toni Ljubisa Bozic, Munchen,05.06.2021

Jednog dana te moram zaboravit, u drugo sazviježđe premjestit, da nestaneš.



Nismo pokušavali, dogodišmo se, mada raslojeni daljinom zidova
Sjetih se tvog prvog pogleda, sumnje u moje riječi, izbora upita, istraživanja.
Ponornica pitanja u tebi je čekala da se strovale, meni na grudi da poteku.
Bila je već zaholcana zima, jorgovana niti na vidiku da bi se njime skrivala.

Odmah si shvatila koliko bola stanuje u mojim grudima, tuga rominjala očima.
Koliko je samo suza proteklo kroz moje dlanove, bez razloga, suludog maštanja.
A ti moja draga djevojčice, ne pripadaš mome sazvježđu, u tebi je višak prostora.
Koliko je samo soli iscurilo vapajem u suzama, nisi mi pripala, samo se okrenula.

Neizvjesnosti prepuna riječna korita, ogromne rijeke što različitošću razdvaja.
Nikad dovoljno neću sazrijeti, odrasti, da bih te totalno ljubio, tebi se poklonio.
Vjetropir je na mojim usnama, postavio zamke slatkih otrova, da te primame.
Gorka je i bolna su lažna dešavanja, oranje po duševnim ranama razdire.
Moram te zaboravit, u drugo sazviježđe premjestit, …da nestaneš…

Ne želim ti nikako smetati, na rane duše gorke boli dolijevati, nisi to zaslužila.
Predobra si , jednog dana moram shvatiti, teška ilizija je o tvome krilu snivati.
U gnijezdu tvome spavaju papige, cvrkuću, majku dozivaju… strah osjećaju.
Najgore što volim te, ne želim da ostavim, srce sebičnošću zatrovano odvraćam

Mora da krene moje odvikavanje, kukanje, zatrti sve za tvojim usnama požude.
Jednog dana te moram zaboravit, u drugo sazviježđe premjestit, da nestaneš.
Predugo si kružila, jednosmjernim ulicama na moje znakove skretala, pa zalutala.
Prkosila svim upozorenjima, žureći u zagrljaj, fatamorganu mojih stihova.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 05.06.2021

Bože 35 godina prošlo je a još uvijek često zadrhtim

Postoje trenutci koje srce u prolazu uhvati

Ono svojom skrivenom kamerom sve zabilježi

Pa te divne slike srcem duboko jezom zaoru

jer divna sjećanja naviru preduboko dušu opiju.

Naravno i suze se tada uvijek pojave pa utrpaju

A uzdasi se prekinu, na momente skoro ne dišete

Još niste toga svjesni ništa tada baš ne shvatate

Jednostavno bez teksta tim momentima ostajete.

Riječi se zaustave,uživate u tom trenu momentu

Koji vas na nešto lijepo podsjeća,sijećanja dolaze

Od sreće smijete se ili jednostavno tiho jecate

Fale vam ljudi koje pored sebe tim momentima nemate.

Meni se to dešava jer skoro svaka fotografija mora

Kada je ugledam,onaj slatki nemir duboko osjećam

Bože 35 godina prošlo je a još uvijek često zadrhtim.

Još fali mi, daj više ženo srce napokon napusti mi.

Jer to ljeto posebno na tim vrelim  Senjskim usnama

Toliko toga divnog u meni navraća duboko dodiruje

Zar je moguće nakon toliko godina da jadnik volim je

Il je to prosto ona divna sjeta koja uporno dosađuje.

Toni Ljubisa Bozic, Munchen,05.06.2021

Sve je u tvojim rukama ipak sve je tvoja odluka

Bože mila od tvog prvog slasnog divljeg poljupca

Sve se nekako prekrasno kao u mašti odvijalo

Sve oko mene na tebe onako nasmijanu podsjećalo

A ranu u srcu beskrajnu onako baš širom otvorilo.

I naravno sve se savršeno među nama odvijalo

Po nekad bi se neki nesporazum među nas uvalio

Ali jedan tvoj zagrljaj i poljubac sve bi olako riješio

Nosim te duboko u grudima samo ti si dio sjećanja.

A najviše mi falilo što na rođendanu ne bih uz tebe

A onaj vreli osmi mjesec posebno strast pobuđuje

Obožavaš da ljubim grlim i strasno požudno imam te

Još uvijek tvoja slika sa naše plaže uporno prati me.

Bijah spreman na sve bih se tada sigurno kladio

Da te nikad za nikad od sebe ne bih trena pustio

A gle što se među nama dešava,sve si hladnija

Ne javljaš , ne stižu strasne poruke, ne želiš me.

Skroz si se promijenila, u neprepoznatljivu pretvorila

Ali sve tješim se neka kriza te je u svemu uhavtila

Neznas što bi od svoga života ovih dana učinila

Pa si me udaljila da bi lakše o sudbini odlučila.

Valjda budeš dovoljno prisebna i pametno odlučila

Analiziraj što je moguće više razloga da bi ostala

Nemoj neke sitnice da te poremete i odvoje od mene

Bilo stvarno glupo bi kad bi sve savršeno razorili.

..

Sa srcem najiskrenije popričaj njegovo mišljenje

Kao najbitnije ipak prihvataj, ne žuri…strpi se

Jedna ludo zaljubljena izgubljena duša čeka te.

Do tada ću pozitivne misli da ti proslijeđujem.

Sve je u tvojim rukama ipak sve je tvoja odluka

Nemoj misliti da sve na tebe sada svaljujem

Ali nikako tvoju situaciju trenutno ne razumijem

Ali sa užasnim nestrpljenjem odluku tvoju očekujem.

Toni Ljubisa, Bozic, Munchen,04.06.2021

Ima nešto na tim njenim vatrenim usnama

Kasna jesen nad Senjem se noćas spustila

Prepuni oluci svoje serenade vrišteć skladaju

Rijetko koje lice naiđe,sve se pametno sklonilo

Bura senjski zavrće kišu sa zemlje baš podiže.

Neko sivilo baš nad Senjem se nekako nadvilo

Nema šanse da me kišobran ovu večer zaštiti

Kiša sa burom sa svih strana kupajuć me dolazi

Dok okom trepneš baš sve mokro je na meni .

Ali baš tom sivilu niti trenutka olako nedam se

Samo zato jer njen signal da krenem sačekujem.

Vrata terase poluotvorena za mene će ostaviti

Da je mogu noćas slatko požudno strasno imati.

Tresem se,neki nemir me iznenada uhvatio

Bože kao da sam se njenih usana preplašio

A fali mi ,nitko kao ona ne zna slatko ljubiti

Ima nešto na tim senjskim vatrenim usnama.

A njoj 33 se navukle,a daleko mlađe izgleda

Ima jedan nezasitni vulkan na njenim usnama

Njeni prsti znaju kako da me u trenu zapale

Bože jeste da je iz Senja ali luđački volim je.

Rekli bi mi oni iz metropole vidi ga [to je poludio

Nemaju oni pojma kako usne senjske haraju

Svaki moj damar u sekundi razgoropade

Senjske usne led tuge u duši u sekundi otope.

Tresem se,nekako mi se oteglo noćas čekanje

Al što ću fali mi i luđački volim je eto priznajem

Već godinama za tim usnama beznadno ludujem

I svaki svoj dolazak nestrpljivo uporno sačekujem.

A zadnji put sam je za rođendan 08.08. ljubio

Moju strastvenu lavicu u krilu sam to ljeto imao

Nikada u životu tako sretnički se nisam osjećao

Jer sam strastvenu požudnu ljubav napokon otkrio.

A sve je unjenim rukama, sve je njena na kraju odluka

Dal će mi pismo poslati,dal će me možda pozvati

Njena poruka kad odzvoni srce hoće tada da polomi

Znam da želi me, a to je srcu mi ipak najvažnije.

Toni Ljubisa Bozic, Munchen,03.06.2021

Daleko je u Australiju odselila

Kada su me jednom pitali što sam to u njo vidio

Kako sam je tek tako nakon prvog poljupca zavolio.

Jednostavno sve mi savršenstvo tijelom prostrujilo

Jednostavno na njene nezaistne usne navratilo.

Neke čudne signale jasno iz galaksije sam dobijao

Neko 6 čulo mi je govorilo srce je bude zavoljelo.

Kao što životinje ,mogu daleko više od nas da osjete

One mogu baš da nas o mnogo čemu da upozore.

Ono kada iziđeš vanka pa miris vjetra osjetiš

Kada znaš da lijepo vrijeme jednostavno dolazi

Čuješ jedino ti kako čvrci vrelinu najavljuju

E tako se u meni odjednom sve od sreće zaorilo.

Čuo sam osmjehe vjetrova između gustih krošanja

Slike na staklu od jutarnje rose su baš blještile

Nekako čak su se mravi eto oko mene uzvrpoljili

Kao da su i svu moju razdraganu sreću osjetili.

Čak su se i slike nekakve u oblacima pojavljivale

Vjetrovima se pejzaži oblako slatko mijenjali

Njenu siluetu na sve stranu svima odašiljali

A ja zaluđen, jednom riječju skroz preporođen.

A dole ispod terase odmah u more možeš da zagaziš

E tu sam je skriven u grmovima kadulje i maslina

Uporno sačekivao, u gluho doba noći dočekao

Bože samo na nju kada pomislim usne joj osjetim.

Moja muška duša očigledno se do bola zaljubila

Na srce mi je neku milinu savršenu ona položila

I kako može netko takvu ljubav da iznevjeri

Kako netko takvoj ljubavnoj sreći da odoli.

Baš i nismo onih prvih trenutaka previše pričali

Jednostavnop vremena za bacanje nismo imali

Kao da smo osjetili nekoliko dana sve trajat će

I da ona prosto kao vjetar odjednom nestat će.

Strast i požuda među nama je prosto neopisiva

Usne se trena ne odvajaju,dijela u jedno se spajaju

Vatra ma vulkan zadovoljstva iz nas izbija

Ta strast i požu da bi nekako eto zadovoljila.

Srce je duboko osjetilo da ima premalo vremena

Da bi se vrijeme ne razgovor uzaludno trošile

Samo kada bi zadovoljna na grudi mi zalegla

Koju riječ bi onako uz slatki osmijeh prozborila.

Tako zaluđeno ljeto se više nikada meni nije dogodilo

Srce baš niti jednu ženu kao nju nije zavoljelo

A tko zna da smo duže ostali i bolje se upoznali

Možda bi da nismo jedno za drugo na kraju shvatili.

Čuo sam da se udala,daleko u australiju odselila

Troje djece je izrodila, sinu moje ime ipak nadjela

Da je na ono naše posebno  ljeto i sreću podsjeća

Plašim se da je moj i da je zato daleko odselila.

Toni Ljubisa , Munchen,03.06.2021

Zato pusti me da našu bajku odsanjam

Bože mili zašto si onda pristala

Zašto strasnom  ljubavlju uzvratila

U srce si tako preduboko se zarila

Ti nemaš pojma kako ljubav boli me.

Gledam se u ogledalu… plašim se

Toliko ljubavi još imam ženo za tebe

Al  molim te nemoj ovo srce da razočaraš

Nemoj na meni lažnu igru da odigravaš.

Nikada toliko suza u životu nisam pustio

Nikada toliko posesivno nekoga zavolio

I nikoga tako pre preduboko u srce pustio

Jer sam prosto za tobom ljubavi poludio.

Svaki stih koji iz duše skiljeć proviri

Srce na tebe tim trenutcima pomisli

Bez daha ostajem,suze me obliju

Jer duša i srce još toj sreći ne vjeruju.

Zato pusti me da našu bajku odsanjam

Nemoj da kvariš moj pisani scenario

Toliko sam te posesivno požudno zavolio

I nema na što nebi za tvoju ljubav pristao.

Kad bi tren mogla da osjetiš koliko u meni boraviš

Možda bi shvatila koliki srcu dar si onda podarila.

Toliko ljubav  nikada nisam niti blizu doživio

Ali iskreno nikada niti jednu niti blizu tako volio.

Ratnik sam mnoge borbe sam nekako prebrodio

Ali nikada srce nisam tako olako nekome predao

Nakon tvog poljupca bijelu zastavu srca izvisio

U duši klekao bogu zahvalio što sam te dobio

Toni Ljubisa Bozic, Basel. CH,30.05.2021

Ljubav krhka je ,lako lomljiva, što duže je zadržati u grudima.

Ljubav se svijećom teško prepoznaje,

u sjenislatkog nestrpljenja se prikriva,

prepuna slatih požudnih prikrivenih strahova.

Stidljivo, korak po korak duša se osvaja, markiraju tragovi,

da se put ka sreći slučajno ne zaboravi.

Lagano na svjetlost se sa oduševljenjem izlazi,

Sa prekrasnim osmjehom na usnama,

ljubav je osjećam napokon potpuno stvorena.

Ne puštati je da odleti, nježno tepati na grudima,

krhka je ,lako lomljiva, što duže je zadržati u grudima.

Kad bi naša veza istinski postojala,

dal bi  vrata raja za nas se otvorila.

Tek tad bi uvidjela, svu strast osjećala,

koju nikad nisi  doživjela ni u snovima.

Dal si za me stvorena , vjekovima čuvana,

da me opet osvojiš, zaludiš, preobraziš.

Tuga bi se topila, sreća bi se rađala,

dok lebdimo iznad naših maštanja.

Progledam kad te u prolazu ugledam,

svakim trenom ovisnost u grudima otkrivam.

Prošle, bolne veze zaboravljam,

u blatu ih zakopavam, srce otvaram i klečim  ti.

Šapat strasti seu grudima prelijeva, ulazi …

duboko duboko natapa…rovari mislima,

Kad me pogledaš, kaži … dal osjećaš,

kako grudima putuje magija lavina.

Tad bi dali sve , da sve tako ostane,

da nam jutra ne kvare, otvaranjem prozora.

Zavela  me svojim strunama, tajnim tunelima,

eho odjekuje srcporučuje bez prestanka.

Totalno, bez riječi na momente ostajem,

grumen u grlu ne miruje, suzama ludujem.

Zavodiš me mislima, opijaš sonatama dodira,

noćima bez prestanka se nestrpljivo okrećem.

Svaku večer se pokrivam tvojim usnama nemira,

bez trunke jorgana kao zaluđujem pa ludujem. 

Međusobna traženja dovela do istog izvora,

sve je sudbina još poodavno predskazala.

Božija smo kreacija, duše pune vedrih tonova,

raspršene  kroz stihove slatko dopiruć do mene

Još sam izgubljen u mislima, java mi se priviđa,

ne izlazim baš rado iz moga slatkog iz košmara.

Tako, tako nježno me osvajaš, usnama dokazuješ,

da… od uvijek ti duboko skriveno izgleda pripadam.

Tako me usrećuješ kad zatvorenim okicama

osmjeh podaruješ…srce I ljubav poklanjaš.

Svaku večer se pokrivam tvojim usnama nemira,

bez trunke jorgana ludujem, tebi se ljubavi radujem

Čim sa tobom krene prepiska, otvori se moje maštanje,

ronimo kroz stihove, tako bih vrisnuo da volim te.

Stobom u centar naše divne galaksije putujem,

za naše gnijezdo prekrasno mjesto da pronađem.

A onda… sve što treba da se desi, preuzet će sudbina,

pokazati nam putove izbora,drži se za mene.

….

Vječno bi trebali da plovimo, dal u javi il maštama,

 bez odvajanja naših usana neka se bajka odvija

Divna si… prekrasna moja prirkivena čarolija,

čuvam te duboko u grudima…baš imam miliun razloga.

Toni Ljubisa Bozic, Basel.CH,30.05.2021

Tako daleko je a u srcu je osjećam

 

Upoznah je u prolazu  dok Baselom je cvjetalo, rano proljeće ove godine.

Kaže da bavi se pisanim riječima, novcima, sve joj vjerujem, iz nje izvire istina.

Po nekad piše dobre tekstove, piše za forume, predstavlja se da iz daleka je.

Iz prošlih života prati me,  znam pisala je, da me iznova prepoznaje.

 …

Rekla je da će o meni pisati , jednoga dana kad sve sazrije, istine iznjeti.

Ah… od mene te glava neće zaboljeti… naprotiv, jedinstvena sam terapija

 Od riječi i slogova do živog govora, a o praksi… znaju one ispod 26.

Obožavam kad pričaš mi, govoriš očima, razotkrivena zavjera, izranja.

 …

Daleko smo od bliskog susreta al nam odgovara daljinska razmjena.

Možemo maštati, iskrivljene  slike odašiljati, takva nam je sudbina.

Još uvijek rano je … zaploviti u dvoje, razbuditi obamrla sjećanja

Iz prošlog života gdje si me voljela, bio ti ovisnost, žubor u grudima.

 …

Voliš slatke riječi slogova, na svoj mlin ih navodiš, u vodenicu propuštaš.

A onda na sitno, me prosijavaš, u meni rastapaš  staro grumenje

Da bi možda… na usne me prislonila, da nastupi čarolija, naših dodira.

Da se uvjeriš da je to ista …ona energija u kojoj si DAVNO uživala pismima.

 …

Ne okreći glavu kad prolazim, bajka sam ti u očima, prepoznatljiva.

Ako budeš predugo čekala, možda se iznenada razvodni terapija

Privuci se na koljena, sjedi  kao nekada, kad si plakala bez razloga.

Zagrljeni budemo tepali, vraćali prošle filmove, spominjali razloge, uloge.

 …

Kada se opet prepoznamo, razmijenimo dokaze, iz prošle galaksije

Tko zna kud će priča krenuti, kakve zaplete spremaju, uloge iščekuju.

O tome ne treba razmišljati , u sebi bubnjeve pratiti, ritam prepoznati

To će nam biti vodilja, pasword naših kretanja, otvaranje starih sefova.

 …

Prevrćem svoja sjećanja, nalazim prazna lutanja kad si me napustila, ranila.

Bez razloga nestala, druge stranice preokrenula, srcem rovarila noćima.

Al si poslije se kajala, sto put si kroz suze molila, priznala, to ne zaboravljam.

U ovom životu, sve ćemo mijenjati, na naš mlin žuborom  vodu navoditi…

 Koliko brazdi, tragova u tvojim očima, bez riječi se čitaju protutnjala proljeća.

Svaka za sebe posebna priča je , otkriva duge godine, škrinje što govore. 

Divna si, na slici kraj izvora, leprša strastvena poruka, u grotlu vodenih bukova.

A ja… prikriveno iščekujem  da mi pristignu znakovi, u boci skrivenoj.

Možda putem rijeka i jezera ćeš u toj poruci ploviti, za susret spremati.

Ne brini, čekam te, da otjeram tvoje alergije, odavno što guše te.

Za tebe sam posljednja stanica, što vodi te do prezrelih, sočnih grozdova.

 …

Toni Ljubisa Bozic, Basel, CH,29.05.2021

Samo si ti uspjela duboko u korjen srca mi dospjela…

Mila moja,mada sam ipak tvoj bivši eto postao

Ne brini, nikada ime ti ne budem vjeruj mi otkrio.

Mada većina onih koji nestrpljivo čitaju stihove

Pokušavaju da se provuku nekako među redove.

..

Traže tvoje tragove,al im eto baš nekako ne ide.

Po mjestima uporno lutaju na sve strane se raspituju

Pokušavaju da pronađu bar čitke razumljive tragove

Koji vode blizu do tvog mjesta heheheh al im ne ide.

Toliko lažnih tragova baš svuda sam uspješno raspršio

Namjerno da bi te dušebrižnike na lažne tragove naveo.

Mijenjam slike pa one portrete raznih ženskih likova

I većina se na taj mamac lažnih slika da znaš uhvatila.

Sve se tješim da sa njim kako tako barem sretna si

Ako nisi nadam se da ćeš mi se ipak nekako javiti

Možemo popričati možeš mi se opet iz duše izjadati

Previše te volim i poznajem uvijek te mogu razumjeti.

..

Ne pada mi i ako sam bivši da te kao drugi zamrzim

Još uvijek o tvome osmijehu pa onim usnama požudim

Noćima se nakon toliko godina probudim znojan i rastrzan

Susretnem te u snovima pa tko zna što se među nama događa.

Pokušavam da tvoja pisma ne čitam te slike ne pregledavam

Ali slažem se, po tko zna koji put u laži olako uhvatim se,

Sliku ti poljubim na grudi je naslonim pa te tiho zamišljam

Kako bi bilo dobro da sa tobom opet božić neki proslavljam.

Ne mogu da shvatim da poslje ljubavi tako bude boljelo

Kao da mi je u srce duboko neko staklo oštro zabilo

Krvarim pa to sve u suze vodopadima bolno pretočim

Kroz suze ti ridajuć  pišem sve ove godine stihove.

A život bez tebe sveo se na ono  noćno tumaranje

Lutam po sobi brojim korake,pa zapišem stihove

Oni mi u toj tuzi potocima nadolaze pa hvatam ih

Da što manje što željeh reći ti ljubavi eto zaboravim.

Ako ti dođe baš teško pa eto strašno tužna si

Potraži me,bilo kako snađi se pa tiho  javi se

Nestrpljivo čekam na tebe,rado ću te saslušati

Rado ću tvoje suze sa lica ti poljupcima brisati.

Jer vjeruj mi nikada niti jednu drugu kao tebe

ne mogu  I neželim pomisliti luđački zavoljeti.

Samo si ti uspjela duboko u korjen srca mi dospjela

I nema šanse da bi tako lako iz mene nestala.

Toni Ljubisa Bozic, Brisel.28.05.2021

Možda u sljedećih deset ipak budeš nestala.

Nešto me naglo u snu trznulo

Nešto sam tu noć uporno tražio

Moram priznati i nakon godina

Još uvijek u meni je tvojih tragova.

Mogu reći da su preostale mrvice

Jer primjetim blijedi mi sjećanje

Sliku ti osmijeha više ne vidim

Ali tvoj glas začujem ,negdje osjetim.

Ipak da te baš skroz ne zaboravim

Otvaram škrinje sjećanja i pisama

U nekima stoje tvoje fotografije

Pa i jedan jedini video pogledam.

Nakon toga sijećanje poboljšavam

Opet vratiš se osmijehom me zaraziš

pod kožu kao prvog susreta uvlačiš

Usne mi lopovski vrelo gladno zazariš.

Iskreno poželim te tog trenutka kraj sebe

Ali ubrzo trznem se i naglo probudim

Sebi govorim pokušavam da upozorim

Opasna si, vrijeme je da nestaneš u grudima.

Lako je reći i silne detaljne  planove praviti

Ali treba tu tešku odluku ipak primjeniti.

Jer neizbrisivo tvoj virus negdje  se pritaji

Duboko baš preostane i vrati sjećanje na tebe.

Ali nedam se,uporan sam ja da misiju završim

Da te mada teško prebolim i skroz zaboravim.

Neka je baš prebrzo prošlo deset godina

Možda u sljedećih deset ipak budeš nestala.

Toni Ljubisa Bozic, Nurnberg,28.05.2021

I da te vječno zaboravim ne traži molim te.

Dal ti mene kao ja tebe u srcu održavaš

Dal ti kao ja tebe u snovima obljubivaš

Dal ti mene kao ja tebe stalno priželjkivaš

Dal ti uopće znaš samo tebi stihove posvećivam.

Ne ne znaš,davno si ti od nas ohladila

Onog dana kada si hladno glavu okrenula

Na pisma ne odgovaraš,na poruke šutiš

Želiš što prije o meni i nama da zaboraviš.

Jedva dočekuješ uporno kriomice istražuješ

Nebi li našla nešto ružno ili loše tamo o meni

Da bi imala razlog odlazak podli  da opravdaš

Žališ jer niti trunke dokaze naći ne uspijevaš.

A vidiš ja o tebi toliko toga sam tajnog otkrio

Ali nikada nisam tvoju osobnost drugio rekao

Čuvam te kao kap vode… na dlanu pridržavam.

Što god me pitaju o tebi uspješno odoljevam.

Znam da me sa njime prikriveno uspoređivaš

Ali boljeg od mene pronaći ipak ne uspijevaš

Moje usne si gutala svu strast i požudu upijala

A sada vidiš koliko iskreno priznaj da falim ti.

Izgleda da ti pak ja neku nesreću donosim

Sve što pričaju o meni više baš ne podnosiš

A ja tebe još uvijek isto volim i obožavam

Slabu stranu o tebi  tražiti i ne pokušavaj.

Za mene si bila ipak daleko u svemu najbolja

I kao takva u srcu mi budeš vječno ostala

Tvoje ime i ljubav nitko više nemože izbristi

Tvrdoglavo sam uporan zauvijek ću te voljeti.

U početku mislih to je samo ta strast sve nosila

Ali ipak godinama ljubav je sve više jačala

Sa tobom je bilo daleko bolje i drugačije

I da te vječno zaboravim ne traži molim te.

Previše volim te da ti sreću ne zaželim

Do mene dopiru razne laži i glassine

Ne vjerujem,čekam odgovor od tebe.

Da budem konkretan kažu imaš drugoga

Čak su vas zagrljene po nekad noću viđali.

A ja…znaš me, samo tebi ipak vjerujem

Čudno mi jer ne javljaš se, zauzeta si

A prije si skoro svaku sekundu koristila

Nebi li moj glas i osmijeh iskreni začula.

I ako mi priznaš,znam, bude me boljelo

Ali ako sretna si srce moje bude to shvatilo.

Previše volim te da ti sreću ne zaželim

Nemogu tebe u suzama i bolu da zamislim.

Mislim da rođena si da životom ovim uživaš

Ako sam ti ja prepreka, dobra ti je odluka

Mada će sve to mene iskreno da pogodi

Jer ne znam kako će srce tu bol da  prihati.

Sama pomisao da sam te ne vjerujuć izgubio

Tamne oblake nad dušom sam duboko osjetio

Bezbroj suza se nagomilalo,srce mi razorilo

Ali opet nedam se vjerujem da tamo sretna si.

Meni preostaje samo divno naše sjećanje

Vjerojatno ću ti posvećivati silne bolne stihove

Razoreno srce teško da ikada preboljet će te.

Previše duboko u sebe te pustilo ime ugraviralo.

Idi dalje ako sretna si iskreno ljubavi želim ti.

Nemoj na mene da se obazireš,preživjet ću

Vjerojatno poslije tebe pusti samotnjak postat ću

Jer druga nakon tebe nemoguće je da postoji.

Toni Ljubisa Bozic, Leiceter,UK,26.05.2021

Imaju pravo kada kažu duša poslje ljubavi propadne

Ti premlada si, život upoznala još niti blizu nisi

Tebe nisu lagali na tebi sva kola u inat lomili

Pazi se, nemoj puno ljudima nikada vjerovati

Možeš jako bolno se iznenada i baš nasukati.

Nadam da shvatit ćeš što si samnom imala

Da ljubav koju smo skrivali je beskrajna

Znam da plakat ćeš, mene često sjećat ćeš

Ali uzalud samoća bolno će da te posjećuje.

Pitat ćeš se dal si možda na trenutke poludjela

Zašto si onako bez razloga sve naše srušila

Strast sa mojih usana tražiš ćeš besanim očima

Razumjet te, jer i mene obuzimaju iste požude.

Prosto mi je sve ovo neshvatljivo kako se dogodilo

Toliku strast i požudu imali pa zbog tebe izgubili

Sada kao izgubljena ćeš mislima u sebi lutati

Nešto ćeš kao niti sama neznaš što kao tražiti.

Priznaj da falim ti, što ima veze svi u životu griješimo

Šteta bi bilo da ovo što smo imali zauvijek izgubimo.

Život je prekratak kada pogledam prohujale godine

A ja niti trunke manje vjeruj baš užasno volim te.

Onaj limun što si u mojoj sobi posadila,procvjetao

Tako ga mirisati obožavam redovno suzama zalijevam

Jer jako boli me ,sa tim limunom počesto razgovaram

Možda mi odgovori kako može to da nam se dogodi.

Sa lišća limuna brišem prašinu, zamišljam te u zagrljaju

Znam da biljke obožavaš i srce predivno prikrivaš

A sada ovako usamljeni lakše borbe u životu gubimo

Prije bijaše lakše jer jedno drugo uz sebe imašmo.

Imaju pravo kada kažu duša poslje ljubavi propadne

Srce se na komadiće nekako baš bolno raspukne

A zlih ljudi oko nas kao u redu na nas čekaju

Da nam što  više soli na rane namjerno doliju.

Toni Ljubisa Bozic, Leicester, UK, 26.05.2021

A što ako do tada od tuge obolim

U duši duboko krikove tuge osjetim

Prosto ne mogu ljubav da zaboravim

Vani pljusak ulice natopio,razvalio

Gušim se suze teško zaustavljam.

..

Po tko zna koji put vrištim volim te

Stalno te riječi kroz noć ponavljam

Sve tvoj glas od nekud uzalud iščekujem

Dolasku ti se naivno jadnik radujem.

Kroz snove se pojavljuješ zaklinješ

Kao naše ljubavi se nikada ne odričeš

Samo još koju godinu treba da izdržim

A što ako do tada od tuge obolim

Snovi neki teški stalno uporno prate me

Provlačim se kroz neko bodljikavo raslinje

Nebi li put što prije pronašao do tebe

Da sva tuga napokon pobjegne iz mene.

Misli o tebi jednostavno gladno ne prestaju

Pred mene te vraćaju,vidim te blizu osjećam

tvojom ljubavlju sam nepovratno drogiran

bio i ostao uvijek ljubavlju tvojom nezasitan.

Da samo znaš što me tada spašava ti bi se smijala

Kao svoju ženu te onako slatko zamišljam

Stalno mi nešto prigovaraš stalno naređivaš

A ja kao rob poslušan tvoje zahtjeve izvršavam.

A godine se nizaju zaboravi me ranjavaju

Iz pamćenja polako te brišu kao nestaješ

Riječi i tvoj glas jedva nekako prepoznajem

I tvoja slika osmijeha nekako bolno gubi se.

A vjeruj mi da stvarno uporno trudim se

Da ne izblijediš da se u sjećanju ne izgubiš

To bi me još više boljelo srce razvaljivalo

Što najviše voljeh i u mašti bih izgubio.

Zabludnički u teška čuda sam ipak vjerovao

Jata snova samo tebi sam noćima posvećivao

Ti nemaš pojma da sam 4000 stihova ti posvetio

Nebrojeno noći uz gitaru i stihove proplakao.

Sama pomisao bez tebe dolaze teška stradanja

Tame mračne ima da me okupiraju razaraju

Sva nadanje će izumirati polako te zabopravljati

I kada budem umirao teško lika ću ti se sjećati.

Toni Ljubisa Bozic, Bratislava,24.05.2021

Ljubav bez tebe prosto sa drugom ne ide.

Bože mili u čudo sam neviđeno naivno  vjerovao

Tvoju ljubav gladno posesivno godinama  iščekivao

Sve se eto nadao da ćaš me u srce opet vratiti

Da ćeš drugu zasluženu šansu eto barem pružiti.

Željeh da ti iskrenu ljubav dokažem i pokažem

Da je sve bila igrom slučaja teška zabuna

Ta priča i teški trač što je do tebe dospjela

Iz jedne kuhinje zavidnih je namjerno poslana.

On…muž ti je sve zakuhao  preko drugih poslao

Laži o meni tebi je preko drugih lažova širio

Samo da bi sve između nas mržnjom zatrovao

Da bi naša srca napokon vječno ipak ohladio.

A ti si mu povjerovala… te laži si prihvatila

Leđa si mi bez objašnjenja one noći okrenula.

Nemaš pojma kako je u očima ti hladnoća boljela

Kao da sam teški neprijatelj tad si me mrzila.

Noćima i evo godine skoro svaku noć proplačem

Ne mogu da se bez tebe pomirim da te izgubim

Do posljednjeg daha za tebe ima da borim se

Jer ljubav bez tebe prosto sa drugom ne ide.

A tvoj muž mora istu bol zaklinjem se da osjeti

Kada te vječno izgubi neka ga ista bol zarobi

Neka osjeti kako sam godinama usamljen ridao

Jer nikada tvoj teški odlazak nisam prebolio.

Toni Ljubisa Bozic, Bratislava,24.05.2021

E baš na sve načine ljubav nam spriječavaju.

Lutam kroz grad nadajuć se da uskoro dolaziš

A kiša kao u inat.. krupne  kapi nagrnule livaju

Nebi li tvoj dolazak meni nekako ipak usporili

Nebi li tvoje usne na moje da položiš spriječili.

Stojim onako ispod starog oluka što prokišnjava

Jedva mogu rijtke prolaznike da primjetim

Sve se u vodu pretvorilo I tamu neku navuklo

A ja radostan presretan usne vrele iščekivam.

Vlak u Senj opet kasni a rado mi u goste dolaziš

Na stanici žive duše nisam satima primjetio

Vlak je baš kasnio na planini gore snjeg padao

Valjda je bilo I nanosa bura je sve to zakuhala.

Ta senjska bura kad god dolaziš se podlo upliće

Zna da luđački posesivno iščekujem I volim te.

A ja baš u inat od tebe ne bih trena odustao

Jer nikada od nikoga toliku ljubav nisam dobio.

A baš sam za tvoj dolazak I prsten spremio

Da se vjerimo ovaj trenutak bih iskoristio

Na neki način bih za sebe te rezervirao

8 mjeseci za ovaj tren sam se spremao.

A onda pred zoru javljaju da vlak je zastao

Na previše nanosa je naletio pa se zabio,

Jutro moraju da sačekaju da sve otkopaju

E baš na sve načine ljubav nam spriječavaju.

Toni Ljubisa Bozic, Bratislava, Slovakia, 24.05.2021

Nitko nikada nije vatru između nas primjetio.

Na svakoj četvrtoj stepenici bi ushićena zastala

Na usne mi naskočila i ono baš divlje  me  ljubila

A do magistrale bilo je barem 112 stepenica.

Nikada nikoga kao mene kažeš nisi željela.

Da… ona senjska uvala posebno ti je značila

Uvijek si obožavala kada bih te iščekivao

A onaj vlak  Senjski uporno vječno bi kasnio.

No kada bih te ugledao sve bih zaboravio.

Jer ti kada se očima nasmiješ i ono kada me ugledaš

Sve što mi se nisi javljala i pisala olako ti  opraštam

Ljubim te gladno posesivno neizmjerno požudno

Jer nikada me nitko kao ti nije tako strasno  ljubio.

Obožavala si da ti ljubim obrve,u oči da gledam te

Da ti recitujem gladne beskrajne ljubavne stihove

Da se u njima uvjeriš koliko značiš i koliko volim te

Još sam i glazbu pisao tekstove iz srca posložio.

Na sve načine dokazati ta volim te pokušavao

Nije bilo većeg sretnika od mene tim danima

Dok si kod mene u gostima u Senju boravila.

Niti jedno more kao tu nije ti tako prijalo.

Kao da je mojom strašću odisalo pa te privlačilo

Naše uvale niti sam neznam koliko smo obišli

Na svakoj smo barem nekoliko puta ljubav vodili

A dani su nam u sekundi nekako kao u inat  prolazili.

Danju si u restoranu preko ljeta nasmijana radila

Mada si noć prije svaku mrvicu koji sat odspavala

I kada bih u restoran samo zbog tebe navraćao

Nitko nikada nije vatru između nas primjetio.

A ja bih te ljubomorno gutao dok bi goste služila

Imao sam osjećaj da si me eto zanemarilavala

A nikada nisam bio ljubomoran i to me iznenadilo

Nešto tvoje samo tvoje ljubomoru u meni je probudilo.

Kažu kada se netko zavoli ljubomora se neminovno probudi

Eto i ja sam doživo da sam taj čudan osjećaj probudio

Ne nikada u tvoju ljubav nisam niti trena  sumnjao

Ali što mogu ljubomoran na druge goste sam postao.

A kada bi sezona završila ti Senj bi onako  plačuć napustila

Oboje smo plakali na vjernu ljubav  se u suzama zaklinjali

Ti bi u Slavoniju se vratila a mene u Senju skršenog ostavila.

Tada bih danima plakao  IDIOTE zašto sam te pustio.

Zašto nikada nisam klekao i ruku ti zatražio.

Kukavicu u sebi sam jadnu hinjsku pronašao

izgubiti nazovi neku slobodu sam se bojao

A onda osam mjeseci usamljen u senju cmizdreć  ridao .

Toni Ljubisa Bozic,Bratislava,Slovakia, 22.05.2021

Jer on kao ja baš nikada voljeti neće te

Sjećam se tog posebnog datuma

Sjećam se svakog tvog pokreta

Bila si zagrcnuta i u teškim suzama

Na prozorskoj rosi drhteći si crtala.

Moje ime sam odmah prepoznao

Pisala si …molim te Toni  spasi me

Vodi me iz ove užasne prokletinje.

Bože mili zar si sve to već zaboravila.

Da ali tim baš teškim  trenutcima

Nisi me nikada  ispod terase primjetila

Kiša i masline su  me vješto skrivale

Čak je i grmilo na momente otkrivalo.

Plakala si noćima na prozoru satima

Čak si i na terasu uplakana izlazila

Dal sjećaš se što si jecajuć govorila

Tuga i bol iz tebe se očigledno cijedila.

Tu sliku jeze i bola  ne mogu da zaboravim

A još više me boljeleo jer ne smjedoh

Da se pred tobom barem  tren pojavim

Pa da  svoju nezadrživu ljubav ti izrazim.

I sada kajem se što olako tamo ostavih te

Znam da patiš se… to životom ne nazivaš

Kao sretnu suprugu lažno javno  izigravaš

A o nama i meni noćima uplakana razmišljaš.

Sigurno si već odavno na sebi to primjetila

Da si ipak nekako prebro i čudno ostarila

A to je zbog tuge što te godinama satire

Jer on kao ja baš nikada voljeti neće te.

I znam da bolno razmišljaš dok on ljubi te

ime mi spominješ da sve samo moje je

jer i kad skidaš se nedaš mu da te promatra

samo moja ljubav bila si i zauvijek ostala.

….

Toni Ljubisa Bozic, Bratislava,Slovakia, 22.05.2021

U Senju toliko toga baš podsjeća na tebe

Gutam sve tvoje slike

na sreću me podsjećaš

Sjećam se svih onih dana

kad si me voljela.

…..

Tvoj osmijeh me prati

pa dušu mi napaja

I baš  bilo bi dobro mila

kad bi se vratila. ..

Jedina

….

A osmi mjesec je blizu

ti moja si lavica

Osjećam još usne tvoje

kad si me imala.

Ja bih još jedno ljeto

da opet imam te

Daj samo nazovi

i priznaj da želiš me..

jedina

…..

U Senju toliko toga

baš podsjeća na tebe

A tvoje usne me prate  

mislim da lude me.

Ti si pričala stalno

na more bi svratila

dole na našoj plaži

strasno me imala.

….

A mene jeza i nemir

Podsjete na tebe

Bože drugu kad ljubim

Pomišljam na tebe…

jedina

…..

U Senju toliko toga

baš podsjeća na tebe

A tvoje usne me prate  

mislim da lude me.

Toni Ljubisa Bozic, Bratislava, Slovakia,22.05.2021

…………………………………………………

…………………………………………………

U Senju toliko toga baš podsjeća na tebe

G                                                       Am

Gutam sve tvoje slike na sreću me podsjećaš

C                                              G           C                        D

Sjećam se svih onih dana kad si me voljela.

G                                                       Am

Tvoj osmijeh me prati pa dušu mi napaja

C                             G                         C                           D            G

I baš  bilo bi dobro mila kad bi se vratila. ..Jedina

….

G                                                       Am

A osmi mjesec je blizu ti moja si lavica

C                                              G           C                        D

Osjećam još usne tvoje kad si me imala

G                                                       Am

Ja bih još jedno ljeto da opet imam te

C                             G        C                              D                   G

Daj samo nazovi i priznaj da želiš me..jedina

Am                                      G

U Senju toliko toga baš podsjeća na tebe

Am                                                   C                               D

A tvoje usne me prate  mislim da lude me.

……….

Toni Ljubisa Bozic, Bratislava, Slovakia,22.05.2021

…………………………………………………

…………………………………………………

Kaješ se zbog nečeg davno što si izgubila

Zatvorim oči na plaži

usne ti osjećam

Odjednom budim se negdje

na tvojim grudima.

Sve više i više te sanjam

do mene dopireš

Dokle ovako da patim

polako izumirem.

….

Kažu da dolaziš često

na plažu u suzama

Kaješ se zbog nečeg davno

što si izgubila.

….

Što čekaš i patiš se tamo

samo nazovi me

Jedva čekam da dođem

i sebi da vodim te.

Baš predugo osjećam ti bol

Svaku noć me budi hladni znoj

I Vidim tebe u suzama

vrištiš i jecaš sto godina

Toni Ljubisa Bozic, Bristol, UK, 19.05.2021

———————————————–

Kaješ se zbog nečeg davno što si izgubila

Fm                                                  C7

Zatvorim oči na plaži usne ti osjećam

                                                                        Fm     

Odjednom budim se negdje na tvojim grudima

Fm                                                          C7

Sve više i više te sanjam do mene dopireš

Fm

Dokle ovako da patim polako izumirem.

….

Fm                                                  C7

Kažu da dolaziš često na plažu u suzama

                                                                        Fm     

Kaješ se zbog nečeg davno što si izgubila

Fm                                                          C7

Što čekaš i patiš se tamo samo nazovi me

Fm

Jedva čekam da dođem i sebi da vodim te.

Bm                                      Fm

Baš predugo osjećam ti bol

Bm                                      Fm

Svaku noć me budi hladni znoj

                C7           Fm                  C7              Fm

I Vidim tebe u suzama vrištiš i jecaš sto godina

Al borim se…budem ja nju ipak zaboravio.

May Chi  jedno biće koje piše savršene stihove

Svaka njena riječ tako duboko dopire do mene

U svakoj njenoj riječi se nekako pronalazim

Pa svoje stihove uzburkane slapovima probudim.

Onako ih nabrusim dušu do kraja otvorim

Ona veli  lakše bivšu tzv ljubav je prebolila.

Sada bez njega smirena pune duše uživa

Dok kod mene je baš drugačija situacija.

Teško iz glave ljubav bivšu izbacujem

Srce i duša se baš olako tome nedaju

Pamet se smirila polako sve kontrolira

Al duša i srce zapeli nebi koraka odustali.

Pišem joj da joj na neki način zavidim

Kako ona olako to izgleda uspijeva

To prokletu lllažnu ljubav zaboravlja

Nju ne muče i ppprate teški bolovi.

Pa dolazak smiraj u dušu i srce dozvoli

Čak i kad je depra nekada hinjski savlada

Ona ipak situaciju nekako kontrolira

Drći se svojie mašta i njenih oblaka.

Ona neda se osmijeh uporni namjerno nabaci

Da se dušmani od muke razočaraju

Jer ne primjete suze i bol u njenim očima

Jaka je presznažna je sa kim se borila.

Kad je netko nasmiješenu onako slatku ugleda

Slatka jeza tijelom zavlada,čovjek sterese se

Kako netko može takvo biće da ne voli

Kako može njenom pogledu osmijehu usnama da odoli.

Baš joj zavidim što ga je uspješno prebolila

Što je svoj život u novom smjeru usmjerila

Glava gordo gore podignuta bori je

Bože kako to biće divan život zaslućuje.

A ja na onj jadnici zapeo nisam je prebolio

Barem da sam je mrvicu iz srca izbrisao

Mekušac sam što se tiče nje postao

Al borim se…budem ja nju ipak zaboravio.

….

Toni Ljubisa Bozic,Bristol, UK, 16.05.2021

I sutradan kažem si vrijeme je da je zaboraviš

Kako mogu neku strastvenu ljubav da zaborave

Možda u stvari kada razmislim one i nisu postojale

Možda ih je samo strast i požuda koju godinu nosila

Da bi ih na kraju  mržnjom i izbjegavanjem razdvojila.

Moj problem su te preduboke preostale iskrene emocije

Jer srce bezobzirno posesivno još uvijek gladno voli je.

Pamet se u posljednje vrijeme već malo na zemlju spustila

Ali kontrolu srca i duše nikada nije do kraja eto uspjela.

Mada te emocije svje rijeđe kao tzunami jezom navrate

E onda me svo to razmišljanje o njoj baš nekako iscrppljuje

Suze naviru silna neodgovorena pitanja stalno postavljaju

Pa se na kraju svega kao hirošima užasno  rasutren osjećam.

Od silnog ridanja cvilenja i nekakvog upitnog razmišljanja

Na kraju dana smrvljen ukopan bijedno ostanem

Hajde nekako ustanem pa se eto i kao pokrenem

Ali proći će kako duboko je osjećam osjećam silne godine.

Da ona i svi njeni tragovinestanu napokon iz mene

A opet nisam niti siguran da li ću na kraju uspjeti

Dal će je srce vječno zaboraviti duša je baš izbrisati

I dal će neki novi rasterećeni život da me pokrene.

Ovako baš satire to ubogo sjećanje tih slika vraćanje

Možda će tada biti nekako baš lakše i rasterećenije

Jer će nestati zauvijek svi tragovi te nazovi ljubavi

Jer da je bila ona prava samnom bi na kraju ostala.

Ovako je neke svoje skrivene namjere i hirove zadovoljila

Jedan od njenih suvenira ililovačkih trofeja sam posato

Uspješno me namamila lažnom ljubavlju hranila

Da mi me na kraju hladno odlaskom ustrijelila.

Jer ono što se podivljalo na neki način mahnito

Između nas strastveno opsesivno duboko odvijalo

nakon njenog odlaska razočarenje neki gnjev došao

svoje kandže na dušu mi zaluđeno spustio.

Čak sam je na trenutke i počeo užasno mrziti

Njene slike i pisam više nisam mogao vidjeti

Spominjanje njenog imena budilo mi gađenje

Ali sada opet sve nekako olako promijenilo se.

Opet je posesivno gladno mada ranjen spominjem

Sve bih joj oprostio sigurno je imala svoje razloge

I tako iz dana u dan ona navrati mislima do mene

Uvali mi se u stihove nekad više kroz molove.

Kukakm cvilim u stihovima užasno patim zbog nje

Da vrati se uporno cvileć molim je pa nekad pitam se

Zar je nakon svega što je učinila moju ljubav zaslužila

Odgovor nikada nisam dobio srce nisam prelomio.

Dođu dani uhvati me depresivno nekakvo sivilo

Onako izgubljen šetam pod tim kišnim kapima

A ona vrvi u mislima nešto mi uvijek prepričava

I tako sebe zabludom nahranim i dan u krevetu završim.

I sutradan kažem si vrijeme je da je zaboraviš

Pusti je, neka ide tamo gdje je napokon odabrala

Ali u meni nepoznata ljubomora je užasna boravila

Ja bih da vratim je da samo opet moja i moja je.

Iskreno sve manje imam nekih novih scenarija

Mada je preostalo noćno usamljeno lutanje

Kada eto  mislima razmjenjujemo razgovore

Jer te opsesija njom još uvijek mene kontrolira.

Jer nekako znam i siguran sam da me je iskreno voljela

Nemoguće je da je onakvu strastvenu ljubav glumila

Nemoguće je da se tako požudno i gladno ljubila

Gledam se od mene neka jadna razočarana ljuštura ostala.

Toni Ljubisa Bozic, Bristol,UK,15.05.2021

Bože Fališ ženo daleka

Po nekad se javiš al baš rijetko

Po nekad te blizu osjećam

U tvome oku bol i osmjeh primjetim

Mada si davno otišla.

Al kad tvoje pismo meni pristigne

Vodopad se suza strovali

Smijeh kroz suze sreću otkriva

Bože Fališ  ženo daleka

Kad bih znao ja bih te potražio

Sve adrese gdje si viđena

Samo da me ljubiš kao nekada

Bože Fališ  ženo daleka

Sve do tada pisat ću ti stihove

Ti u srcu moraš ostati

A kad dođeš pa te opet zagrlim

Osmijeh na lice povratiš.

…………………..

Toni ljubisa Bozic,Humburg,13.05.2021

………………………………………………

………………………………………………

Bože Fališ  ženo daleka

F                              C

Po nekad se javiš al baš rijetko

Bb                         F

Po nekad te blizu osjećam

Dm                                         Bb

U tvome oku bol i osmjeh primjetim

C                            F        B F

Mada si davno otišla.

F                                              C

Al kad tvoje pismo meni pristigne

Bb                         F

Vodopad se suza strovali

Dm                                         Bb

Smijeh kroz suze sreću otkriva

C                            F        B F

Bože Fališ  ženo daleka

F                              C

Kad bih znao ja bih te potražio

Bb                         F

Sve adrese gdje si viđena

Dm                                         Bb

Samo da me ljubiš kao nekada

C                            F        B F

Bože Fališ  ženo daleka

F                                    C

Sve do tada pisat ću ti stihove

Bb                                 F

Ti u srcu moraš ostati

Dm                                         Bb

A kad dođeš pa te opet zagrlim

C                            F        B F

Osmijeh na lice povratiš.

…………………..

Toni ljubisa Bozic,Humburg,13.05.2021

………………………………………………

………………………………………………

Pokušam da od duše prozor otvorim

Vani je sumorna kiša i baš ne popušta

U meni se previše tuge danima sakuplja

Pokušam da od  duše prozor otvorim

Pa da ovu tugu barem  izbacim

Ali tu je ona uporno prati me

Zbog nje stalno patim zbog nje umirem

I bilo kuda da krenem ona je uz mene

Svaki korak mi prati  pa tiho ubija me

Pokušam da od duše prozor otvorim

Pa da ovu tugu barem  izbacim

Ali tu je ona uporno prati me

Zbog nje stalno patim zbog nje umirem.

Kažu da sada je sretna i živi tamo sa njim

A meni se nikad ne javlja pa srce mi rasturi.

Uzalud nečem se nadam pa ispijam zablude

Ta njena hladna tišina polako ubija me

Pokušam da od duše prozor otvorim

Pa da ovu tugu barem  izbacim

Ali tu je ona uporno prati me

Zbog nje stalno patim zbog nje umirem.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,13.05.2021

…………………………………………………………….

Pokušam da od  duše prozor otvorim

………………………………………………………

Am                           E                                 Am

Vani je sumorna kiša i baš ne popušta

Am                           E                                 Am

U meni se previše tuge danima sakuplja

F                                G      C            Am

Pokušam da od  duše prozor otvorim

Dm              E                           Am

Pa da ovu tugu barem  izbacim

F                 G    C          Am

Ali tu je ona uporno prati me

Dm                       E                                  Am

Zbog nje stalno patim zbog nje umirem

Am                           E                                 Am

I bilo kuda da krenem ona je uz mene

Am                           E                                 Am

Svaki korak mi prati  pa tiho ubija me

F                              G    C          Am

Pokušam da od duše prozor otvorim

Dm              E                           Am

Pa da ovu tugu barem  izbacim

F                 G    C          Am

Ali tu je ona uporno prati me

Dm                       E                                  Am

Zbog nje stalno patim zbog nje umirem.

Am                           E                                 Am

Kažu da sada je sretna i živi tamo sa njim

Am                           E                                 Am

A meni se nikad ne javlja pa srce mi rasturi.

Am                           E                                 Am

Uzalud nečem se nadam pa ispijam zablude

Am                           E                                 Am

Ta njena hladna tišina polako ubija me

F                              G    C          Am

Pokušam da od duše prozor otvorim

Dm              E                           Am

Pa da ovu tugu barem  izbacim

F                 G    C          Am

Ali tu je ona uporno prati me

Dm                       E                                  Am

Zbog nje stalno patim zbog nje umirem.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,13.05.2021

…………………………………………………………….

………………………………………………………

U srcu osjećam da sam ti potreban

U posljednje vrijeme razmišljam

da svratim u tvoj grad

Nešto me stalno privlači ka tebi

U srcu osjećam da sam ti potreban

svaku tvoju bol proživljavam.

Čujem da te baš tuče

i stalno maltretira

Stalno šljive skrivaš na tim očima

Pa u srcu osjećam da sam ti potreban

svaku tvoju bol proživljavam.

Dokle ti misliš tako

Da mu sve opraštaš

godine uzlud sa njim samo  prosipaš

U srcu osjećam da sam ti potreban

svaku tvoju bol proživljavam.

Evo spremno te čekam

Nemoj da patiš ni tren

Vodim te što dalje odavno njegov si plijen

U srcu osjećam da sam ti potreban

svaku tvoju bol proživljavam.

Toni Ljubisa Bozic, Humburg,11.05.2021

………………….

……………

U srcu osjećam da sam ti potreban

Am                             

U posljednje vrijeme razmišljam

E

da svratim u tvoj grad

F                                  G            C       E

Nešto me stalno privlači Ka tebi

Dm                       Am

U srcu osjećam da sam ti potreban

E                                  Am

svaku tvoju bol proživljavam.

Am                             

Čujem da te baš tuče

E

i stalno maltretira

F                                  G            C       E

Stalno šljive skrivaš na tim očima

Dm                       Am

U srcu osjećam da sam ti potreban

E                                  Am

svaku tvoju bol proživljavam.

Am                             

Dokle ti misliš tako

E

Da mu sve opraštaš

F                                  G            C       E

godine uzlud sa njim samo  prosipaš

Dm                       Am

U srcu osjećam da sam ti potreban

E                                  Am

svaku tvoju bol proživljavam.

Am                             

Evo spremno te čekam

E

Nemoj da patiš ni tren

F                      G         C                             E

Vodim te što dalje odavno njegov si plijen

Dm                       Am

U srcu osjećam da sam ti potreban

E                                  Am

svaku tvoju bol proživljavam.

…………………………

…………………………….

Toni Ljubisa Bozic, Humburg,11.05.2021

Kao da sam znao da je kraj.

Nedavno u Moskvi dok si samnom bila

Plačeš sva od sreće i smiješ mi se stalno

Suze tvoje tiho padaju niz lice

Vraćaju me slike stalno tamo.

Onda smo u Dublin odletjeli skupa

Čvrsto si me tada držala za ruku

Neki strah u meni pratio me stalno

Kao da sam znao da je kraj.

Nije od tad prošla ni godina jedna

Prestala si pisat ona pisma duga

Neki strah u meni pratio me stalno

Kao da sam znao da je kraj.

Onda si odjednom banula na vrata

Onako kroz suze ridala iz duše

Zagrlih te tiho ne vjerujuć svemu

Vratila se ljubav meni stara.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,11.05.2021

……………………………………………

Kao da sam znao da je kraj.

Am

Nedavno u Moskvi dok si samnom bila

Dm                                G                  C

Plačeš sva od sreće i smiješ mi se stalno

Dm                     Am              

Suze tvoje tiho padaju niz lice

E                                       Am   E

Vraćaju me slike stalno tamo.

Am

Onda smo u Dublin odletjeli skupa

Dm                                G                  C

Čvrsto si me tada držala za ruku

Dm                     Am              

Neki strah u meni pratio me stalno

E                                       Am   E

Kao da sam znao da je kraj.

Am

Nije od tad prošla ni godina jedna

Dm                                G                  C

Prestala si pisat ona pisma duga

Dm                     Am              

Neki strah u meni pratio me stalno

E                                       Am   E

Kao da sam znao da je kraj.

C                                 E

Onda si odjednom banula na vrata

Dm                        G                      C

Onako kroz suze ridala iz duše

Dm                       Am

Zagrlih te tiho ne vjerujuć svemu

E                                    Am    E

Vratila se ljubav meni stara.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,11.05.2021

……………………………………………

Dalje može i mora se jer ovako u ovom ludilu više ne ide.

Ne želim slučajno da opet naivno  prolazim

da još jedan strašno tažak period doživim.

Previše toga u meni se od onda skršilo i slomilo

Previše tragova i razočarenja u srcu i duši otvorilo.

Pitam se Čemu je sve što smo imali eto vodilo,

a život je iznenadan i čudan ima svojih trenutaka

Kada si sretan i mozak neobjašnjivo funkcionira,

urliče drobi sve u tebi, pa  se rađa ili bukvalno ubija.

Mozak kao da Zuji, huče, ponire pa sa dna se podiže

A ti si bila razlog moga savršenog divnog buđenja

najljepša bajka mogućeg zaljubljenog življenja

Ti si me kriva si ljubavlju neobjašnjivo zarazila.

Nešto savršeno što samo meni baš odgovara

Zavoljeh te prokleto posesivno i neobjašnjivo

E sad možeš misliti  toliku neizmjernu ljubav

u daleko veću mržnju je odjednom pretvorilo.

Ali ne sa moje strane, sa moje strane ljubav ostaje

Ali sa tvoje samo tišine proklete hladne dolaze

Osjećam se tako jadno izdano mizerno i užasno.

Da me je jedno voljeno biće tek tako napustilo.

Barem reci mi Zašto si me onako posesivno ljubila

zašto si onoliku požudu i strast baš meni dijelila

Dal si ti uopće bila svjesna što si mi učinila

Najvećeg sretnika na svijetu si tada stvorila

A onda me bukvalno pokopala,kako to boli

Previše kasno sam shvatio da sam te preduboko u srce pustio

Poslije toga nije bilo nije bilo nazad,

nije bilo šanse za neko normalno vraćanje

Nisam mogao naći razlog da sve prekinem.

Postala si opsesija,Bez tebe nisam razmišljao

bez tebe planovi među zvijezdama nisu postojali

A onda se sve srušilo,toliku neobjašnjivu bol donijelo

A baš od onog tvog poljupca i skoka u zagrljaj sve je krenulo

 Bože zašto  mi je sve ovo trebalo,

Da bi me na kraju užasno kaznilo

Pitam  se od toliko tvojih tragova u meni

Jednostavno si neizbrisiva, neumoljiva

Vrtiš se u mislima, Uvaljivaš se u stihove

Provociraš me,kao da mi se nekako ismijavaš naslađivaš

Osjećam da voliš me a u drugom trenu mrziš me

kao ne poznaješ me i nikada nista nismo imali

A ne baš davno jedno za drugim smo ludili.

Godinama sve naše analiziram i primjećivam

Nakon tog razmišljanja na dno propadam

A odgovor ne pronalazim niti od tebe dobijam.

Vrijeme je da dignem se, krenem nešto vedrije

Jeste da je bez tebe, ali krajnje je vrijeme

Dalje može i mora  se, jer ovako u ovom ludilu više ne ide.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,10.05.2021

Teško mu je izdržati svo to razočarenje i bolove

Romeo i Julia su male mace kako su se baš oni voljeli

Jedno drugom na vjernost godinama uporno zaklinjali

Vatra i plamen im u očima osmijeh na sretnim licima

Gdje god bi dolazili tom toplom energijom bi zračili.

I onda odjednom bez razloga sve se bolno srušilo

Nakon te ljubavne zablude ih razočarane probudilo.

U njemu sve pršti,vrišti srce se u bolovima odlama

Na pamet mu je pala i užasna slatka podla osveta.

Njena pisma je prelistavao ponovo i ponovo čitao

Nije vjerovao nakon toliko izrečenih riječi

Da se tek tako sve odjednom hladno prekrižilo

Ništa više ne važi ona kaže da se ne poznaju.

Iskreno preipremao je osvetu, sva pisma poruke i video dokazi

Tu ženu lažljivicu bi do kraja provalili i uništili

Ali ne glava hladna i prisebna je ostala.

Osveta je prosto zaboravljena u zaboravu nestala….

Ali ne , na taj nivo nije propao,gordo sve je podnio

Jeste da cvili… rijetko noć u komadu da prespava

Ona mu u mislima vrti se kroz gladne stihove.

ipak mada užasno razočaran još uvijek voli je.

Pokušavao je da dobije od nje bilo kakav odgovor

Ali uporno tišina sa njene strane hladna pristiže

Teško mu je izdržati svo to razočarenje i bolove

Nema veze on je u svoju ljubav siguran jer voli je.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,09.05.2021

Suzy i ja ista nevolja

Sjedimo Suzy i ja ona iz slovenije

Priča mi svoju priču kako voljela je

On je imao ženu i brak mu se lomio

A moja priča je slična na muža je kukala.

Isti grad nas veže tu  plaže smo upoznali

Samo što smo neke druge strane zavoljeli

I sada bol nas pati uporno ne popušta

A opet pamet pomalo ipak je prisebna.

U očima njenim vidjeh onaj žar u očima

Takav plamen je moja ljubav nekada imala

A sada nas dvoje kukamo nekako slomljeni

Sa uzdahom vraćamo slike koje smo imali.

I ona je isto u Senju njega zavoljela

I nikada takvu ljubav nije osjetila

I tako dok ona priče suze me razdiru

pa mi se vraćaju slike  gušim se u sjećanju.

I sklopišmo plan  da krenemo uskoro u Senj

Čisto da vidimo plaže i drage nam uvale

Možda sretnemo nekog koga smo voljeli

Al nekako plašim se svega kad bi se susreli.

Možda bi samo oni hladno glavu okrenuli

Pravili da nas baš nikad nisu oni upoznali

To bi nas još više vjerujem napokon skršilo

Toliku ljubav smo dali a bolom  se vratilo.

Suzy i ja ista nevolja,senjska ljubav nepremostiva

Jedno drugom se tiho cvileć  iskreno žalimo

Zašto umjesto ljubavi samo okrutnu bol imamo

Senjske duše nisu nam ljubav uzvratile

Čak što više trude se da bi sve zaboravile.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,09.05.2021

A tako bih prišao tebi i ljubio usne te

Onako slatku i lijepu na stijeni te promatram

Gladan usana tvojih maštom prelistavam

A ti ko lopov se smiješ sve me izazivaš

Nemir u tebi me zove čovječe što iščekivaš.

A tako bih prišao tebi i ljubio usne te

Al neki oprez me čuva  neznam baš razloge

A onda odjednom iz mora čovjek se pojavi

I ljubi te usne tvoje i mene baš izludi.

Sagnem glavu i šutim pa usne si pregrizam

Ohladi čovječe malo jer ona provocira

Al opet lovac u meni neće da miruje

Čekam pravi trenutak da možda je dobijem.

A tako bih prišao tebi i ljubio usne te

Al neki oprez me čuva  neznam baš razloge..

A onda odjednom iz mora čovjek se pojavi

I ljubi te usne tvoje i mene baš izludi.

Onda odjednom je prišla i rekla da Ella se zove

Drhtah ko neko dijete i zaboravih ime svojee

Ona slatko se smije …  dal sam ti poznata

možda u prošlom životu tebe sam voljela

A tako bih prišao tebi i ljubio usne te

Al neki oprez me čuva  neznam baš razloge.

A onda odjednom iz mora čovjek se pojavi

I ljubi te usne tvoje i mene baš izludi.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,09.05.2021

………………………………………………

………………………………………………

A tako bih prišao tebi i ljubio usne te

E                                                            F#m

Onako slatku i lijepu na stijeni te promatram

                                       B                         E

Gladan usana tvojih maštom prelistavam

E                                                            F#m

A ti ko lopov se smiješ sve me izazivaš

                                                        B                    E

Nemir u tebi me zove čovječe što iščekivaš.

C#m                     A       B                   E

A tako bih prišao tebi i ljubio usne te

F#m                                  B                              E

Al neki oprez me čuva  neznam baš razloge.

C#m                               A       B                     E

A onda odjednom iz mora čovjek se pojavi

F#m                                  B                  E

I ljubi te usne tvoje i mene baš izludi.

E                                                            F#m

Sagnem glavu i šutim pa usne si pregrizam

                                       B                         E

Ohladi čovječe malo jer ona provocira

E                                                            F#m

Al opet lovac u meni neće da miruje

                                                        B                    E

Čekam pravi trenutak da možda je dobijem.

C#m                     A       B                   E

A tako bih prišao tebi i ljubio usne te

F#m                                  B                              E

Al neki oprez me čuva  neznam baš razloge.

C#m                               A       B                     E

A onda odjednom iz mora čovjek se pojavi

F#m                                  B                  E

I ljubi te usne tvoje i mene baš izludi.

E                                                               F#m

Onda odjednom je prišla i rekla da Ella se zove

                                          B                          E

Drhtah ko neko dijete i zaboravih ime svoje

E                                                            F#m

Ona slatko se smije i pita  dal sam ti poznata

                                                          B                              E

možda u prošlom životu tebe sam voljela

C#m                     A       B                   E

A tako bih prišao tebi i ljubio usne te

F#m                                  B                              E

Al neki oprez me čuva  neznam baš razloge.

C#m                               A       B                     E

A onda odjednom iz mora čovjek se pojavi

F#m                                  B                  E

I ljubi te usne tvoje i mene baš izludi.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,09.05.2021

………………………………………………

………………………………………………

Napokon stigla je…

Jutrom, otvaram oči a dan… prekrasan

U njenom zagrljaju ljubavlju obmotan.

Smijem se… rekli bi da sam ono baš pukao

A nisu svjesni koju ljubav sam pronašao.

Korak mi lagan pa više nekako poskakujem

Njenom dolasku posesivno se radujem

Ona dolazi… puni mjesec je nisam vidio

Skoro da sam na neki način poludio.

Vlak se Senju približava, gužva se pravila

Bura je ljude nekako u grupu čvrsto skupila

Pratim iz kojeg vagona izlazi…. nestrpljivo

Nekako mi se čekanje baš užasno oteglo.

I onda njen glas začujem…vrišteć zove me

U meni sve pretrnulo, suze  glasno navalile

Bože znaš li ženo koliko divljački volim te

Samo me ljubila,onako čvrsto uz mene se pripila..

Tako  zagrljeni ubrzani korak žurno pružimo

U našoj kolibi budemo se danima skrivali

Opet onu divlju posesivnu ljubav vodili

Jedno drugom na vjernost se zaklinjali.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,08.05.2021

Budi bar jednom iskrena

Pokušaj barem večeras

da priznaš mi… iskreno sve

I nemoj samo da tajiš

da nikad nisi ti voljela me.

Previše puta sam praštao

i tvoje laži u osmjehu vidio

A ti si vješto koristila 

svu moju ljubav da bi me lagala.

Jutrima kada se budim

tako te zamišljam u naručju

A suze…. iz duše naviru

mira mi nedaju jer trebam te.

Zamisli…život bez ljubavi

Od jeze pretrnem jer fališ mi

Ovo je najgore što nam se dešava

Ti nisi uz mene i ta tvoja predstava.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,08.05.2021

……………………………………

…………………………………………

Budi bar jednom iskrena

Cm                       Fm              

Pokušaj barem večeras

Bb                                  D# G

da priznaš mi… iskreno sve

G                            Fm                      

I nemoj samo da tajiš

      G                  Cm

da nikad nisi ti voljela me.

Cm                            Fm                   

Previše puta sam praštao

Bb                             D# G

i tvoje laži u osmjehu vidio

G                            Fm          

A ti si vješto koristila 

                  G                         Cm

svu moju ljubav da bi me lagala.

Cm                       Fm                  

Jutrima kada se budim

Bb                           D# G

tako te zamišljam u naručju

G                            Fm          

A suze…. iz duše naviru

                G                        Cm

mira mi nedaju jer trebam te.

Cm                            Fm       

Zamisli…život bez ljubavi

               Bb                          D# G

Od jeze pretrnem jer fališ mi

G                            Fm          

Ovo je najgore što nam se dešava

                  G                             Cm

Ti nisi uz mene i ta tvoja predstava.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,08.05.2021

Još uvijek se bojiš jer stalno te prate.

Kažu da ne znam ni kako se zovem

Kažu da ne znam dal postojim

Zboriš u meni i stalno se javljaš

Zbog tebe život mora da postoji.

Pristigla jesen i sa njom kiše

Al  srce se bori da priđe ti bliže

Ne mogu oni sve i da hoće

Zabraniti tebe u mislima mojim.

Ja bih da te ovog trena ljubim

Ja bih da te imam samo za se

Daj odluči  predugo sve traje

još uvijek se bojiš jer stalno te prate.

Koliko još treba bez tebe da patim

Koliko ću svijeća uz suze da gasim

Baš mi je teško sve više i više

Strah je u meni da život te briše

Pa onda sve češće priđem ti blizu

Da ne vidi nitko da stojim u mraku

I jecam onako slomljene duše

Kad vidim te blizu a tako daleko

Ja bih da te ovog trena ljubim

Ja bih da te imam samo za se

Daj odluči  predugo sve traje

još uvijek se bojiš jer stalno te prate.

…………………………………………………

…………………………………………………..

Još uvijek se bojiš jer stalno te prate.

Cm                                                Fm

Kažu da ne znam ni kako se zovem

Bb                                           D# G

Kažu da ne znam dal postojim

G#                                           Fm

Zboriš u meni i stalno se javljaš

                        G                  Cm

Zbog tebe život mora da postoji.

Cm                                          Fm

Pristigla jesen i sa njom kiše

Bb                                   D# G

Al  srce se bori da priđe ti bliže

G#                                           Fm

Ne mogu oni sve i da hoće

                        G                  Cm

Zabraniti tebe u mislima mojim.

G#                   Bb                   D# G

Ja bih da te ovog trena ljubim

G#                   Bb                   D# G

Ja bih da te imam samo za se

Fm                                          Cm

Daj odluči  predugo sve traje

                        G                                     Cm

još uvijek se bojiš jer stalno te prate.

Cm                                                Fm

Koliko još treba bez tebe da patim

Bb                                           D# G

Koliko ću svijeća uz suze da gasim

G#                                           Fm

Baš mi je teško sve više i više

                        G                  Cm

Strah je u meni da život te briše

Cm                                          Fm

Pa onda sve češće priđem ti blizu

Bb                                   D# G

Da ne vidi nitko da stojim u mraku

G#                                           Fm

I jecam onako slomljene duše

                        G                  Cm

Kad vidim te blizu a tako daleko

G#                   Bb                   D# G

Ja bih da te ovog trena ljubim

G#                   Bb                   D# G

Ja bih da te imam samo za se

Fm                                          Cm

Daj odluči  predugo sve traje

                        G                                     Cm

još uvijek se bojiš jer stalno te prate.

…………………………………………………

…………………………………………………..

Toni Ljubisa Bozic,Hamburg,07.05.2021

Svime i svačim na nju podsjećaju

Trenutke nemira duboko u meni

Što se prečesto vidno pojavljuju

Svime i svačim na nju podsjećaju

ime joj kroz zidove jasno začuju.

Ona je onaj slatki medeni talog na duši

Srce nestrpljivo joj dolazak iščekiva

Ona  se u raznim vidovima pojavljiva

Nasmiješena  svo vrijeme mi otima.

I dok vani tmuran dan sve uništava

Ona u duši mi me baš nassmijava

Tako radostan dan sebi uljepšavam

o njoj i njenim usnama razmišljam.

A zavidni i oni na nas baš bezobzirni

u svemu nam očigledno je zavide

sretne zaljubljene oni ne mogu da vide

jadnici nemaju onu sreću u ljubavi.

Pa postaju sitni zavidni licemjeri

Samo o tuđim brigama vode brigu

A život im u jadu i čemeru propada

Njih je poezija ljubavi davno  napustila.

A ja ulicom glavu ponosno podignem

Svakome kroz osmijeh ugodan dan poželim

Malo pozitivne energije od mene da osjete

I da uvijek u očima mi njen lik primjete.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,07.05.2021

Samo ona kroz osmijeh na mom licu boravi.

Kada se samo sjetim kakav sam prije nje izgledao

Glave pognute pogled u zemlju duboko uperen

Kontakte sa ljudima sam nekako baš izbjegavao

Sa njom se drastično sve na bolje promjenilo.

Ta žena,taj biser u meni je sve tako oplemenio

Opet sam u bolji život nekako vjerovati počeo

Osmijeh mi se na sve strane zadovoljno kezio

O bože zar je moguće da sam toliku ljubav otkrio.

I sada kada je eto privremeno me napustila

Kroz poeziju duboko u meni je vidno ostala

Samo njoj sve se poklanja jer je baš  zaslužila.

Svu moju ljubav iz dubine duše koju je probudila.

Volim da je divljački posesivno gladno volim

Da joj svaki mogući korak svugdje promatram

pa posesivnu ljubav nekako jedva zadovoljavam

A usne njene… o njima ne treba da prepričavam.

Svaki moj samotni Kutak kada me trenutcima obuzme

Njen lik nasmijani se pojavi I sve čarobno obuzme.

Mnogi izazovi I kušnje zahvaljujući njoj sam prebrodio

Tako olako iz teških situacija bih neogreban izlazio.

Jer sam njen lik uvijek u mislima ispred sebe imao.

Ona je razlog moje nade I svih budućih stremljenja

Ona je razlog sreće duboko u meni I vidnoga osmijeha

Preduko u meni je korijenje svoje baš raširila.

I kao takva mi nevjerojatno odgovara,smiriva.

Kao da je čujem pored mene bi nešto dobacivala.

U trenu plamen u meni samo ona može da potpaljuje

Svakim trenutkom ona osjeća duboko kako mi je.

I u trenu eto je,njen lik se pojavi iz svega probudi

Nasmijeh se,čvrsto je u mislima posesivno prigrlim

I tako kroz te samotne noći putovanje nastavim.

A breme samoće što pritišće nekako u trenu nestane.

Jednostavno slatko zarobljen sam u njenom naručju

Volim kada imam oko sebe samo njenu zabludu

Samo ona zna iz tuge da me čavrljanjem izbavi

Samo ona kroz osmijeh na mom licu boravi.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,07o5.2021, 04:12 min

Koliko puta si maštala

Dok smo onako skriveni na senjskoj plaži

Toliko planova za budućnost pripremali

Na mojim grudima si mi tepala pa ljubila

Rekla si u mom zagrljaju si najsretnija.

Vodili smo ljubav između grmova kadulja

Masa u prolazu nikad nas nije skužila

Mada si na neki svoj način slatko vrištala

Sva leđa si mi izgrebala, tragove ostavljala.

Usne si grizla mi i to me je baš nekako boljelo

Ali je u tom ljubavnom zanosu tebi prijalo

Zvijezde si na nebu pokazivala i maštala

Govorila koja nas bude vjerno čuvala.

Da li se sjećaš kad si me smijuć se pitala

Da li možemo nekako vrijeme usporiti

Ili ako može na neko vrijeme da se zaustavi

Da imamo dovoljno vremena za ljubav voditi.

Gladna si bila poljubaca,požuda te davila

Još i još bi stalno tražila a noć u trenu proleti

Uživao sam tebe ljubiti iskreno te voljeti

I kad bih mogao opet i opet bi na sve pristao.

..

Divan je bio osjećaj na daljinu kad se čujemo

Jedno drugo je baš u detalje u svemu osjećalo

Pisma dok bi tvoja čitao uvijek sam tiho ridao

Koju sreću sam imao što sam te imao i voljeo.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,06.05.2021

Noću te bude budilo na ridanje tjeralo

Čujem da znaš da zbog tebe patim

I svu moju bol  sve dublje ti osjećaš

A nije baš kraj tek tako nam došao

I svu tvoju mržnju u otrov pretvorio.

Da li ti znaš koliko si zgriješila

Koliku si bol u srce mi sasula

No nije je te briga  jer daleko si otišla

Ne viđaš mene pa sve budeš preboljela.

..

Ali varaš se znam jako bude te boljelo

Noću te budilo na ridanje tjeralo

A srce će tvoje moje ime da spominje

U sebi ridat ćeš jer sjećanje boljet će

..

No nemoj da brineš se za koju ćeš godinu

Po neku boru tek  vidjet u prolazu

Jedino boljet će što će sjećat te na mene

Jer nećeš izbrisati ono bolno sjećanje.

Toni Ljubisa Bozic, Berlin,04.05.2021

………………………………………….

……………………………………..

Noću te bude budilo na ridanje tjeralo

                   G                              Am

Čujem da znaš da zbog tebe patim

                    Em                             D

 I svu moju bol  sve dublje ti osjećaš

                    G                            Am

A nije baš kraj tek tako nam došao

                    Em                                        D

I svu tvoju mržnju u otrov pretvorio.

                   G                              Am

Da li ti znaš koliko si zgriješila

                    Em                             D

Koliku si bol u srce mi sasula

                     G                                       Am

No nije je te briga  jer daleko si otišla

                    Em                                        D

Ne viđaš mene pa sve budeš preboljela.

..

                   G                              Am

Ali varaš se znam jako bude te boljelo

                    Em                             D

Noću te budilo na ridanje tjeralo

                     G                                       Am

A srce će tvoje moje ime da spominje

                    Em                                        D

U sebi ridat ćeš jer sjećanje boljet će

..

                   G                              Am

No nemoj da brineš se za koju godinu

                    Em                             D

Po neku boru ćeš vidjet u prolazu

                     G                                       Am

Jedino boljet će što sjećat će na mene

                    Em                                        D

Jer nećeš izbrisati ono bolno sjećanje.

Toni Ljubisa Bozic, Berlin,04.05.2021

………………………………………….

……………………………………..

Toni Ljubisa Bozic, Berlin,04.05.2021

………………………………………….

……………………………………..

Noću te bude budilo na ridanje tjeralo

                   G                              Am

Čujem da znaš da zbog tebe patim

                    Em                             D

 I svu moju bol  sve dublje ti osjećaš

                    G                            Am

A nije baš kraj tek tako nam došao

                    Em                                        D

I svu tvoju mržnju u otrov pretvorio.

                   G                              Am

Da li ti znaš koliko si zgriješila

                    Em                             D

Koliku si bol u srce mi sasula

                     G                                       Am

No nije je te briga  jer daleko si otišla

                    Em                                        D

Ne viđaš mene pa sve budeš preboljela.

..

                   G                              Am

Ali varaš se znam jako bude te boljelo

                    Em                             D

Noću te budilo na ridanje tjeralo

                     G                                       Am

A srce će tvoje moje ime da spominje

                    Em                                        D

U sebi ridat ćeš jer sjećanje boljet će

..

                   G                              Am

No nemoj da brineš se za koju godinu

                    Em                             D

Po neku boru ćeš vidjet u prolazu

                     G                                       Am

Jedino boljet će što sjećat će na mene

                    Em                                        D

Jer nećeš izbrisati ono bolno sjećanje.

Toni Ljubisa Bozic, Berlin,04.05.2021

………………………………………….

……………………………………..

Bit će kasno kada shvatiš što si izgubila.

Koji jadnik zbog tebe sam  ženo postao

Noćima cvilio ridao vene skoro pa sijekao

U kostura se jedno vrijeme vidno pretvorio

Danima slomljen ne bih baš ništa okusio..

Tiho po nekad ime bih ti vrišteć proklinjao

Ali minut nakon toga za oproštaj bih te molio

Ne želim da te nešto zbog mene lose zadesi

To bi stalno užasno proganjalo srce u meni.

A toliko suza sam rijekama vječnim prolio

Nebrojeno cvilećih noći tako slomljen proveo

Pjesama tebi sam barem enciklopediju napisao.

Portreta tvojih iz svih uglova sjećajuć se crtao.

Sve one suze polako u osmijeh mi se vraćaju

Novu sreću i smirenost u srcu mi otkrivaju.

Idi sa njim uživaj,meni se molim te ne javljaj.

Jer to bi me možda opet slomilo u ponor vratilo.

Bilo bi još bolje kad bi iz misli mi nestala

Kada bi onaj tvoj ritam u srcu mi izbrisala

Tada bih se lakše jutrima vedar ustajao

Osmijeh na licu bi me bezbrižan budio.

Nadam se da će te on barem blizu kao ja voljeti

Al ti nikad neće toliku iskrenu ljubav pokazivati

No to budes nakon godina sa njim shvatila

Bit će tada kasno kada shvatiš što si izgubila.

Toni Ljubisa Bozic, Berlin,04.05.2021

Dal si ikad srce imala.

Teška kiša spustila se

do dna duše moje

Plačem ridam cijele noći

sve do rane zore

Spominjem te gdje si sada

 što u tvojoj duši vllada

Dal si ikad srce imala.

Svi mi kažu da sam propo

da me nema pola

A ja skrivam teške suze

tragove od bola.

Spominjem te gdje si sada

što u tvojoj duši vllada

Dal si ikad srce imala.

..

Sve se borim da ne pijem

srce razaram

Onda noću ko lud lutam

put zaboravljam

Spominjem te gdje si tada

što u tvojoj duši vllada

Dal si ikad srce imala.

Godine su prošle eto

ja za tobom patim

Teška srca baš ne mogu

njemu da te vratim.

Spominjem te gdje si sada

što u tvojoj duši vllada

Dal si ikad srce imala.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,03.05.2021

……………………………………………

……………………………………………

Dal si ikad srce imala.

Bm                                              F#m

Teška kiša spustila se do dna duše moje

                                                            Bm

Plačem ridam cijele noći sve do rane zore

Em                                      Bm

Spominjem te gdje si sada što u tvojoj duši vllada

F#m                   Bm

Dal si ikad srce imala.

Bm                                              F#m

Svi mi kažu da sam propo da me nema pola

                                                            Bm

A ja skrivam teške suze tragove od bola.

Em                                      Bm

Spominjem te gdje si sada što u tvojoj duši vllada

..

Bm                                              F#m

Sve se borim da ne pijem srce razaram

                                                            Bm

Onda noću ko lud lutam put zaboravljam

Em                                      Bm

Spominjem te gdje si tada što u tvojoj duši vllada

Bm                                              F#m

Godine su prošle eto ja za tobom patim

                                                            Bm

Teška srca baš ne mogu njemu da te vratim

Em                                      Bm

Spominjem te gdje si sada što u tvojoj duši vllada

F#m                   Bm

Dal si ikad srce imala.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,03.05.2021

ONI SU IMALI SREĆU LJUBAV SU OTKRILI

Oni su imali sreću ljubav su otkrili

Oni su imali sreću pa  se zaljubili.

A neke je sretna zvijezda baš napustila

Umjesto ljubavi divne bol im dodijelila.

A život nam piše romane i dijeli nam uloge

Netko je imao sreće da karte dobije

A neke je sretna zvijezda baš napustila

Umjesto ljubavi divne bol im dodijelila.

A kako bi dobro bilo kad bi nas vratili

Onu ljubavnu šansu nebi propustili

Jer neke je sretna zvijezda baš napustila

Umjesto ljubavi divne bol im dodijelila.

Toni Ljubisa Bozic, Paris,02.05.2021

……………………………………….

………………………………………

ONI SU IMALI SREĆU LJUBAV SU OTKRILI

Fm                 C7                       Fm

Oni su imali sreću ljubav su otkrili

Fm                 C7                    Fm

Oni su imali sreću pa  se zaljubili.

Bm                       Fm         C7                    Fm

A neke je sretna zvijezda baš napustila

Bm                       Fm         C7                    Fm

Umjesto ljubavi divne bol im dodijelila.

Fm                         C7                            Fm

A život nam piše romane i dijeli nam uloge

Fm                    C7                          Fm

Netko je imao sreće da karte dobije

Bm                       Fm         C7                    Fm

A neke je sretna zvijezda baš napustila

Bm                       Fm         C7                    Fm

Umjesto ljubavi divne bol im dodijelila.

Fm                         C7                            Fm

A kako bi dobro bilo kad bi nas vratili

Fm                    C7                          Fm

Onu ljubavnu šansu nebi propustili

Bm                       Fm         C7                    Fm

jer neke je sretna zvijezda baš napustila

Bm                       Fm         C7                    Fm

Umjesto ljubavi divne bol im dodijelila.

Toni Ljubisa Bozic, Paris,02.05.2021

Kako se mogu pored hladnih usana buditi

Ono što su njih dvoje doživjeli

jednostavno više se ne može tražiti

Uzajamno se pogledima gutali

Jedva sekunde sami izdržavali.

Na svakom uglu se tražili

Gladne posesivne usne topili

Strast morskih dubina otvorili

Požudu proždrljvu hranili.

Onda ih je nešto neshvatljivo  udaljilo

Srce je na žalost ubrzo shvatilo

Što je u na usnama nedavno imalo

Kako se olako iz ruku sve  propustilo.

A sada se oboje bude na drugim usnama

A žale preduboko u ranjenim grudima

Kako bi voljeli kad bi se ona tu budila

Kako bi se ta strast i požuda vratila.

Godinama sve više ta samoća boljet će

Neko srce možda manje a nekog  više razdirat že

Ali ona ista proždrljiva požuda im ostaje

Uzalud na nekim hladnim usnama traže je.

Sada jedno pateć piše tugaljive stihove

Srce duboko od sebe posesivno neda je

Uzaludno čeka je,u grudima sve razdire

Jer lažljiva nada iz glave otići neda se.

I kako ih čovjek nakon svega može razumjeti

Kako se mogu pored hladnih usana buditi

Kako mogu olako život na tugu samoće trošiti

Jer drugu šansu za život jednostavno neće imati.

Toni Ljubisa Bozic, Paris,02.05.2021

I znam i tako sam siguran da me je ona ipak voljela

Dante Aligieri je svoju Beatricu upoznao

za njom nepregledno godinama žudio

ali poredeć sa mojom ljubavlju samo tebi

on bi se do bola vjerujem baš posramio.

Ivo Andrić je bolno maštao samo o Jeleni

Nije je mogao imati i godinama je morao patiti.

A on je kao i ja nema i zato nam u mašti postoji

Tamo joj srce i duša nemože trena da odoli.

Mene je strefila ta gorka teška bolna sudbina

Ljubav prema tuđoj ženi u meni se rodila pa razorila

Sanjam je…o njoj uporno godinama razmišljam

Toliko nebrojenih stihova samo njoj poklanjam.

Jedva se suzdržavam da joj ime moždda ne spomenem

A tako rado bih se ono baš na glas prodrao  pa vrištao

Da volim je, da mi je užasno potrebna,izgaram u grudima

A moram je paziti da joj se čast slučajnno ne ukalja.

Da pitaju Jesenjina kakve droge su njega morile

Uvijek bi se te vrele usne posebne žene pojavile

I mene su zarazile i mene na pod bez riječi oborile

U grudi nepovratno nemir mi gladni usadile.

A Crnjanski i Vida tako reći istu strast su imali

Jedno drugo su do bola iskreno strasno  voljeli

Jedno bez drugog tesko da bi dugo preživjeli

Onu posebnu duboku vezu u grudima su čuvali.

A ljubav Jesenjina i Isidore duboke tragove ostavlja

Mada je ona od njega ono bila baš duplo starija

Ljubav se nije trunke umanjila većim žarom ih dojila

Na žalost zbog nje se na kraju i jesenjin ubio.

..

I ja sam sebe do te ruzne granice nekako doveo

Nema o čemu nisam razmisljao kako zavrsiti

Jer kako bez te žene i njenih usana živjeti

E baš mogu na kraju sve te pjesnike razumjeti.

A ja sam od nje bio moram priznati duplo stariji

Ta njena mladost vrelina usana me baš očarala

Takva strast i požuda se u meni odjednom probudila

Osmijeh na lice mi onog presretnog čovjeka vratila.

Lu i Niče su se u trouglu ljubavi godinama vrtili

Da bi ga na kraju sve to dijeljenje ljubavi slomilo

Mene je na iste misli navodilo na sve bih pristao

Sa drugim muskarcem bih je vjerojatno možda dijelio.

Samo da ostane kraj mene, da gledam i po nekad ljubim je

Ali nije me ta sreća pratila, poslije toliko godina

Ona je jednostavno bez iti jedne riječi njemu pripala

A meni, meni nikada objašnjenje niti riječju nije uputila.

E sada pitam se dal sam sreću il nesreću imao

Što sam to savršeno biće upoznao i do bola zavolio

Da bih onda kada izgubih je neopisivo godinama patio

Da sam sebe na ivicu razočarenja u život doveo.

Hvala ti bože tu sam krizu ipak nekako prebolio

Ali je nisam niti milimetar iz srca ludog pustio

Mislima mi još uvijek isto rastura, gura stihove

Pameti već odavno nema kod mene kad ovako volim je.

OK ja sebe ne smatram niti blizu za nekog pjesnika

Al pišem samo ono što osjećam trenutkom u grudima

I znam i tako sam siguran da me je ona ipak voljela

Ali imala je svoje razloge i zato se na vrijeme izgubila.

Toni Ljubisa Bozic, Paris,01.05.2021,

Život mi nema smisla jer si njegova.

Ne mogu više tu bol sa tobom..da izdržim

Podižem jedra već noćas… jer odlazim

Usne me tvoje prate i sve ubija

Život mi nema smisla… jer si njegova.

Deset te godina čekam… izgleda uzalud

Vrijeme je došlo da krenem na novi put

Al Usne me tvoje prate i sve ubija

Život mi nema smisla… jer si njegova.

Ti si me proklela davno jasno to osjećam

uzalud pisma ti šaljem ti ne odgovaraš

A  usne me tvoje prate i sve ubija

Život mi nema smisla… jer si njegova.

Pusto me more zove i čeka ridanje

Vrištat ću ime tvoje da nitko ne čuje

Al  usne me tvoje prate i sve ubija

Život mi nema smisla… jer si njegova.

Toni Ljubisa Bozic, Paris,01.05.2021

……………………………

…………………………….

Život mi nema smisla jer si njegova.

Bm                                                          G

Ne mogu više tu bol sa tobom..da izdržim

Bm                                                  G

Podižem jedra već noćas… jer odlazim

Em                                         F#

Usne me tvoje prate i sve ubija

G                                               F#

Život mi nema smisla jer si njegova.

Bm                                                          G

Deset te godina čekam… izgleda uzalud

Bm                                                  G

Vrijeme je došlo da krenem na novi put

Em                                         F#

Al Usne me tvoje prate i sve ubija

G                                               F#

Život mi nema smisla jer si njegova.

Bm                                                          G

Ti si me proklela davno jasno to osjećam

Bm                                                  G

uzalud pisma ti šaljem ti ne odgovaraš

Em                                         F#

A  usne me tvoje prate i sve ubija

G                                               F#

Život mi nema smisla jer si njegova.

Bm                                                          G

Pusto me more zove i čeka ridanje

Bm                                                  G

Vrištat ću ime tvoje da nitko ne čuje

Em                                         F#

Al  usne me tvoje prate i sve ubija

G                                               F#

Život mi nema smisla jer si njegova.

Toni Ljubisa Bozic, Paris,01.05.2021

Uvijek zraku nadanja nađem ispod oblaka

Kao da se sve moguće na mene srušilo

Tamne teške oblake na mene je sručilo

Ali ipak nekako baš olako i ne dam se

Uvijek zraku nadanja nađem ispod oblaka.

Oko mene pustara,sve od mene je udaljila

Gledam ljude u prolazu al ih ne vidim

Izgubljen izbezumljen lutam do beznađa

Toliko je užasne tuge  u mojim grudima.

….

Za samo mini trenutak na njenim usnama

Ova duša bi deset godina ako treba ridala

Čežnja u meni je neuništiva i to me održava

Zahvaljujući tome ipak nekako izdržavam.

Sve oko mene se imam osjećaj baš promjenilo

Sve je na gore se pokrenulo, nespavam noćima

Stalno mi je tako zaluđenom u gladnim mislima

Ta žena kao da me je vječnom tugom proklela.

Neki drugi bi nešto novo potražili a ja… zapeo

Nebi od njenih usana trenutak jedan odustao

Nada lažljiva me zaluđuje i trena ne napušta

Stalno mi govori izdrži još malo bude se vratila.

Toni Ljubisa Bozic, Paris,01.05.2021

Sve su mi uzeli kako su te odveli

Samoću istresam počesto kroz prozore

Nebi li me zvijezde ipak dovele do tebe.

Zore u suzama stalno cmizdreć dočikam

o nama o tebi dok uporno razmišljam.

Kako se sve srušulo našu bajku ugušilo

Kako te od mene odvojilo srce ti zahladilo

A ljeto kad vrelinom zapara u meni tuga odzvanja

Jesen je sve moguće uzela,krš u meni ostavila.

Sa tobom sam do Pariza plovio, u Vacouveru pjevao

A sada sve mi se srušilo tugu sa bolom spojilo

Previše sam maštao previše u bajke vjerovao

Al od tebe tu groznu hladnoću nisam očekivao.

Glas mi je od ridanja otanjio, srce je baš okopnilo

Jedva da glavu podižem iz kreveta ne ustajem

Teško, teško vjeruj mi mogu da te odbolujem

Potajno u duši nekako lažno ti se radujem.

Kad bi mojom sobom barem prošetala

I tu ledenu jezivu tišinu barem osjetila

Možda bi se od mojih jecanja i ridanja sažalila

Možda opet maštam bi se u zagrljaj vratila.

Ovako sve dalje si,stalno me izbjegavaš

Zdravlje mi očito propada jer ga urušavaš

Samo ti kriva si što mi se ova tuga dogodi

Jer ma koliko se trudio srce ne želi da te zaboravi.

….

Toni Ljubisa Bozic, Paris,01.05.2021

Možda me budu pronašli negdje u zaleđu

Zima stegla mi krila

baš nekako tužan sam

U mislima tražim tebe

da popravim ovaj dan.

Al ti mi bježiš baš stalno

jer izmišljaš razloge

Pa jezdim po ovoj tuzi

čekajuć na tebe.

A sati sve duži i duži

srce mi paraju

Možda me budu pronašli

negdje u zaleđu

I more se smrzlo pa cvili

ime ti spominje

Ono me noćima vodilo

stazama do tebe.

Al ti mi bježiš baš stalno

jer izmišljaš razloge

Pa jezdim po ovoj tuzi

čekajuć na tebe.

A sati sve duži i duži

srce mi paraju

Možda me budu pronašli

negdje u zaleđu.

Uzalud lažno se nadam

kad sve je propalo

Kako ću priznati srcu

to bude boljelo.

Al ti mi bježiš baš stalno

jer izmišljaš razloge

Pa jezdim po ovoj tuzi

čekajuć na tebe.

A sati sve duži i duži srce mi paraju

Možda me budu pronašli negdje u zaleđu.

Toni Ljubisa Bozic,Paris, 01.05.2021,

………………………………..

Možda me budu pronašli negdje u zaleđu

Em                      B7                                    Em

Zima stegla mi krila baš nekako tužan sam

Em                           B7                                         Em

U mislima tražim tebe da popravim ovaj dan

Am                                Em        B7                      Em

Al ti mi bježiš baš stalno jer izmišljaš razloge

Am                           Em    B7                      Em

Pa jezdim po ovoj tuzi čekajuć na tebe.

G                            Am   B7                     Em

A sati sve duži i duži srce mi paraju

Am                         Em                      B7                     Em

Možda me budu pronašli negdje u zaleđu

Em                               B7                              Em

I more se smrzlo pa cvili ime ti spominje

Em                           B7                                         Em

Ono me noćima vodilo stazama do tebe

Am                                Em        B7                      Em

Al ti mi bježiš baš stalno jer izmišljaš razloge

Am                           Em    B7                      Em

Pa jezdim po ovoj tuzi čekajuć na tebe.

G                            Am   B7                     Em

A sati sve duži i duži srce mi paraju

Am                         Em                      B7                     Em

Možda me budu pronašli negdje u zaleđu.

Em                      B7                                    Em

Uzalud lažno se nadam kad sve je propalo

Em                           B7                             Em

Kako ću priznati srcu to bude boljelo

Am                                Em        B7                      Em

Al ti mi bježiš baš stalno jer izmišljaš razloge

Am                           Em    B7                      Em

Pa jezdim po ovoj tuzi čekajuć na tebe.

G                            Am   B7                     Em

A sati sve duži i duži srce mi paraju

Am                         Em                      B7                     Em

Možda me budu pronašli negdje u zaleđu.

Toni Ljubisa Bozic,Paris, 01.05.2021,

Toliko smo godina uzalud bacili

Am                         Dm     G                    C   E

Prečesto osjećam tebe I usana dodir tvoj

Am                                 Dm    E                          Am                      

Šapućeš da priđem ti bliže i i probudim stari spoj.

F                              G     C                Am

A onda od nekud tuga budi me iz sna

F                        G          C                 Am

Začujem tvoje jecaje i ti bi se vratila

Dm                           E             Am

Toliko smo godina uzalud  bacili.

Toliko smo godina uzalud  bacili.

Am                               Dm     G                    C   E

I sada dok čitam sva pisma osmijeh mi dopire

Am                       Dm       E                       Am                      

Tako si željela stalno da vječno volim te

F                              G     C                Am

A onda od nekud tuga budi me iz sna

F                        G          C                 Am

Začujem tvoje jecaje i ti bi se vratila

Dm                           E             Am

Toliko smo godina uzalud  bacili.

Toliko smo godina uzalud  bacili.

Am                         Dm     G                    C   E

I sada dok šetaš rivom često me spominješ

Am                       Dm    E                          Am                      

Ti bi se vratila meni sve do mene dopire

F                              G     C                Am

A onda od nekud tuga budi me iz sna

F                        G          C                 Am

Začujem tvoje jecaje i ti bi se vratila

Dm                           E             Am

Toliko smo godina uzalud  bacili.

Toliko smo godina uzalud  bacili.

Toni Ljubisa Bozic, Brest Francuska obala,27.04.2021

Kažu da se tamo skrasila

Našim parkom mi smo često Sretni šetali

Za ruke se zaljubljeno uvijek držali

Saada drugog Ona ljubi, Otisla je iz mog grada

Kažu da se tamo skrasila

Pustom rivom sada šećem Sav u suzama

Nekad me je ona ovdje Strasno ljubila.

Saada drugog Ona ljubi, Otisla je iz mog grada

Kažu da se tamo skrasila

Kad bih mogo da je nađem Ja bih krenuo

Samo da je opet ljubim Sve bih prodao.

Saada drugog Ona ljubi, Otisla je iz mog grada

Kažu da se tamo skrasila

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,20.04.2021

……………………….

Kažu da se tamo skrasila..AKORD

Bm                                                                  F#

Našim parkom mi smo često Sretni šetali

F#                                                       Bm

Za ruke se zaljubljeno uvijek držali

Em                                          Bm

Saada drugog Ona ljubi, Otisla je iz mog grada

F#                                   Bm

Kažu da se tamo skrasila

Bm                                                                  F#

Pustom rivom sada šećem Sav u suzama

F#                                                                   Bm

Nekad me je ona ovdje Strasno ljubila.

Em                                          Bm

Saada drugog Ona ljubi, Otisla je iz mog grada

F#                                   Bm

Kažu da se tamo skrasila

Bm                                                                  F#

Kad bih mogo da je nađem Ja bih krenuo

F#                                                                   Bm

Samo da je opet ljubim Sve bih prodao.

Em                                          Bm

Saada drugog Ona ljubi, Otisla je iz mog grada

F#                                   Bm

Kažu da se tamo skrasila

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,20.04.2021

Ela je vidra… majčina krv neumoljiva, uporna sve to vješto prikriva


Ela nikada nije htjela da joj se roditelji približe

da sa njom popričaju… njene slatke tajne otkriju.
Uvjek se vješto iza mudro slatkih laži skrivala,

kaže od majke je mnogo toga ipak naslijedila

i ona je tajnu ljubav godinama od sviju skrivala.


A kažu krv nije voda…ona bože mili nikada ne miruje

kad se u nju strast i požuda do korjena ono dolije

tada srce i duša caruje.. životom se planduje

Pamet nema šanse da presudi da ih ubjedi

DA na zemlju spuste se jer slijepi pored očiju postaju

i ništa realno ne vide oko sebe ništa ne osjete.


A tako je kad se posebne neodoljive usne osjete

pa se strast i pozuda razbukte i cijelim bićem prelije.

A vrelu krv i strast od majke je definitivno naslijedila

beskrajno požudu  duboko u sebi je napokon otkrila.

Mogla bi satima samo da ljubi i mazi se da voli se

usne joj gladne prozdrljive postale.,nebi nikada prestale.

Ela je u tom smjeru tek prvim koracima eto krenula

prvi put tu vatru neodoljivo gladno je duboko osjetila
Njemu se predala i vješto od sviju je ipak skrivala.
A njena majka koju ne može tek tako olako da prevari

sve to u njenoj auri primijeti i majčinski duboko osjeti.

Sve joj se polako približava pa laganini pokušava

tragove nečega da barem osmijehom prokuzi.
Ali Ela je vidra, majčina krv neumoljiva

uporna, sve to ipak uspješno I vješto prikriva.


Toni ljubisa Božić, Brest, France, 26.04.2021

Je me dis souvent, au moins reviens à tes sens

Le passé avec toi me tue terriblement
Chaque photo ou portrait vous rappelle
J’entends ton sourire dans le passage venteux
L’odeur de tes lèvres sur les miennes résonne.

Et après nous je suis devenu un simple pauvre homme
Le sourire sur mon visage s’est en quelque sorte aigri
Je ris artificiellement et je mens.
C’est tellement douloureux et terriblement vide sans toi.

Je peux encore sentir tes boucles sur mes lèvres
Je continue à souhaiter tes lèvres chaudes
Je touche les sommets de la passion avec toi comme ça
J’ai peur de ne pas devenir fou.

Soudain je me réveille quelque part dans un parc
Je ne me souviens pas vraiment où j’étais ou travaillais
Je me souviens juste que tu es constamment dans mon esprit
Tu me manques tellement avec mes lèvres gercées.

Les nuits sont un peu solitaires pour moi
Les rêves sont en quelque sorte sombres et terriblement pâles
Mes yeux sont pleins de larmes parce que je ne peux pas t’oublier
Et tout ce temps merveilleux que nous avons eu récemment.

Si seulement elle pouvait apparaître à travers le brouillard pendant un moment
Elle me sauverait de ce cercle vicieux de solitude
Le labyrinthe sans ton sourire en quelque sorte emmêlé
J’ai perdu contact avec la réalité sans toi …

Et ce souvenir fou sans toi me fait tellement mal
Je me dis souvent, au moins reviens à tes sens
Mais ça ne marche pas, le foutu cœur possessif a besoin de toi
Et pour ne pas parler avec mes lèvres, il est difficile de leur résister.
….

Toni Ljubisa Bozic, Brest, France, 26 avril 2021

Prošlost sa tobom me užasno ubija

Svaka slika il portret na tebe podsjeća

Osmijeh ti čujem u vjetrovitom prolazu

Miris tvojih usana na mojim odzvanja.

A nakon nas puka sirotinja sam postao

Osmijeh na licu mi se nekako ukiselio

Vještački smijem se i prosto  lažem  se.

Tako bolno i užasno prazno je bez tebe.

Tvoje kovrdže na usnama još osijećam

Usne ti vrele neprekidno priželjkivam

Vrhove strasti sa tobom tako dodirivam

Plašim se da izgleda polako ne izluđivam.

Odjednom se negdje u nekom parku probudim

Gdje sam bio ili radio baš se ne sijećam

Samo pamtim da si stalno mi u mislima

Tako nedostaješ mojim ispucalim usnama.

Noći mi nekako baš najgore usamljeno padaju

Snovi su nekako tmurni i užasno blijedunjavi

Oči prepune suza jer ne mogu da te zaboravim

I svo ono predivno vrijeme što smo nedavno imali.

Kad bi se barem kroz maglu trenutak pojavila

Iz ovog začaranog kruga samoće bi me izbavila

Labirint bez tvog osmijeha se nekako zapetljao

Dodir sa stvarnošću bez tebe sam eto izgubio….

A ovo suludo Sjećanje bez tebe tako  boli me

Često si govorim daj barem pameti dozovi se

Al prosto ne ide,srce prokleto posesivno treba te

A usnama da ne govorim teško da im odolim.

….

Toni Ljubisa Bozic,Brest, Francuska,26.04.2021

Šetam uplakan obalom a ti vrištiš u suzama.

Dok me opija sunčana francuska dugačka obala,

ti mi se vrtiš konstantno u nasmijanim mislima.

Behar sam slikao, tvoj osmijeh u njemu sam vidio,

tako blizu sebe te posesivno kao uvijek gladno želio.

A ti predaleko, skoro na drugom kontinentu si

usamljena u tišini negdje skrivena ostala

Čekam svaki tren tvoj poziv il poruku

koja kao u inat nikako eto nije stizala.

Što se sa tobom ili bolje rečeno sa nama dešava,

ti si se izgleda definitivno bar ja mislim ohladila

Nekako u glasu kao da ti groznu jezivu hladnoću

ne daj bože osjećam, ili suludo nebuloze zamišljam.

Nadam se da griješim, da se to samo u meni

Te ogavne sumnje nekako nemirnim noćima prevrću

Ali što mogu kad tvojom ućasnom  tišinom

strah i nemir mi nekako uporno nadolijevaju.

Sebi ne mogu da oprostim, grešku nikako da zaboravim

Zašto onog dana na vlak pustih te da te od mene odnese

I ta slika mi se upornoponavlja a oči u teškim suzama

Sijećam se i kako si ti na odlasku užasno mila ridala.

I nakon tog užasnog rastanka u glavu mi ne ide

Da si eto izgleda zaboravila me,baš se ohladila

Zar si sve voje velike ričei VOLIM TE zaboravila

Dal ti uopće imaš nakon svega srce u grudima.

Zato sam se u svijet razočaran u ljubav uputio

Zato što sam posljednju šansu za ljubav izgubio

Toliko sam u našu vezu do bola vjerovao

Da bih na kraju naivni klinac uplakani ispao.

I dok me udaraju francuski vjetrovi,obala pješčana

Nekako ovaj dan mi se odužila,a ti uporno u mislima

Zašto zašto nikada nisi mi odgovorila da par pitanja

Šetam uplakan francuskom obalom a ti vrištiš u suzama.

Toni Ljubisa Bozic, Brest, Francuska,24.04.2021

Moja suza u tvojim ocima

Moja suza trenutkom  u tvojim ocima
U trenu dušu bi ti vjeruj mi skršila
Možda… tek onda bi ljubav moju shvatila
Možda bi te iz te velike zablude probudila.

Ti nemaš pojma kakva užasna bol postoji
Kada te voljena bez riječi ono hinjski ostavi
Kada se srce u paramparčad olako rastopi
Kada se duša u vodopadima suza utopi.

Tek onda bi a i to je izgleda veliko pitanje
Možda koliko voljeh te na kraju u shvatila.
Da je nekada iskrena potpuna ljubav postojala
Da si jedno srcu sve u životu značila.

Ta samo jedna moja suza u tvojim očima
Stvarnu sliku srca i  duše mi bi ti otkrila
Možda samo možda bi se mrvicu pokajala.
Možda bi oprost na kraju valjda tražila.

Bože ta zabluda izgleda nije me napustila
Poslije tolike boli i užasnog  razočarenja
Od tebe nije da odustane trenutak pomišljala
Pitam se da li sam pukao ili ostao ovisan na tvojim drogama.

Kao da mi je tek nekih 14 naivnih godina
Kao da sam prvu ljubav nekako doživio
Kao manijak baš luđacki u tebe se zaljubio
I nisam nikada shvatio da ljubav zaboli.
..
Toni Ljubisa Bozic, Duisburg,21.o4.202 1


..
Toni,Duisburg,21.o4.202 1

Kažu da se tamo skrasila

Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE

 

Bm                                                                  F#

Našim
parkom mi smo često Sretni šetali

F#                                                       Bm

Za
ruke se zaljubljeno uvijek držali

Em                                          Bm

Saada drugog Ona ljubi, Otisla je iz mog grada

F#                                   Bm

Kažu da se tamo skrasila

Bm                                                                  F#

Pustom
rivom sada šećem Sav u suzama

F#                                                                   Bm

Nekad
me je ona ovdje Strasno ljubila.

Em                                          Bm

Saada drugog Ona ljubi, Otisla je iz mog grada

F#                                   Bm

Kažu da se tamo skrasila

Bm                                                                  F#

Kad
bih mogo da je nađem Ja bih krenuo

F#                                                                   Bm

Samo
da je opet ljubim Sve bih prodao.

Em                                          Bm

Saada drugog Ona ljubi, Otisla je iz mog grada

F#                                   Bm

Kažu da se tamo skrasila

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,20.04.2021

 

Sada mene za sve krive

Plačem pijuć

pa se pitam

Gdje sam griješio.

….

Kako sam se lako ženi

toj prepustio.

Naivno sam srce svoje

njoj otvorio

Da bih nož u leđa

dobio.

….

Sada mene

za sve krive

Da sam najgori

Nikad meni oni nisu

baš vjerovali

Ja budala glavu dole

bijedno sageo

Samo da bih nju

sačuvao

…………………………………..

Toni Ljubisa Bozic,Dublin,19.04.2021

…………………………………

Sada mene za sve krive

Bm

Plačem pijuć pa se pitam

Em

Gdje sam griješio

A                                  D                F#

Kako sam se lako ženi toj prepustio.

G                                  Em

Naivno sam srce svoje njoj otvorio

F#                       Bm

Da bih nož u leđa dobio.

….

Bm

Sada mene za sve krive

Em

Da sam najgori

A                                  D            F#

Nikad meni oni nisu baš vjerovali

G                                  Em

Ja budala glavu dole bijedno sageo

F#                           Bm

Samo da bih nju sačuvao

…………………………………..

Toni Ljubisa Bozic,Dublin,19.04.2021

Teška srca priznajem od tebe odustajem

Osjećaš li među nama

nemir putuje

Osjećaš li kako bol ti

srcem razdire.

Još odavno ti me ganjaš

pratiš me u snu

Tvoje usne stalo sanjam

ko u ludilu.

Sve se pitam što te nema

gdje si nestala

Moram da te zaboravim

to si pisala.

Ali ti me pratiš stalno

ganjas me usnu

Tvoje usne stalo ljubim

ko u ludilu.

Teška srca priznajem    

od tebe odustajem

Previše sam godina  

patio u grudima.

Toni Ljubisa Bozic,Dublin,18.04.2021

……………….

Teška srca priznajem    od tebe odustajem

Bm                                  F#

Osjećaš li među nama nemir putuje

Em                             Bm

Osjećaš li kako bol ti srcem razdire

G                                           D

Još odavno ti me ganjaš pratiš me u snu

Em                                        F#

Tvoje usne stalo sanjam ko u ludilu.

Bm                                         F#

Sve se pitam što te nema gdje si nestala

Em                                        Bm

Moram da te zaboravim to si pisala

G                                           D

Ali ti me pratiš stalno ganjas me usnu

Em                                        F#

Tvoje usne stalo ljubim ko u ludilu.

G          A                D F#   G     A                  DF#

Teška srca priznajem    od tebe odustajem

Em                        Bm    F#                    Bm

Previše sam godina   patio u grudima.

Toni Ljubisa Bozic,Dublin,18.04.2021

……………….

……….

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je smileee.jpg

Barem kad bih je trenutak eto zaboravio

Bože zašto si me sa njom upoznao

Zbog tebe sam joj do bola srce otvorio

Zbog nje sam prokletu nesanicu upoznao

zbog nje sam kratere bora na licu dobio.

Zbog nje  sebe kao mekušca plačku upoznao

Nikada u životu nisam toliko cmizdrio

Nikada toliku užasnu bol u srcu osjetio.

Zar sam nešto u životu užasno skrivio

..

Daj Bože objasni mi gdje smo pogriješili

Tebi smo se zaklinjali tebe za sreću molili

A gle kakva sudbina nas je na kraju zapala

Neka viša sila nas je na kraju razdvojila.

Barem mene sve je to užasno povrijedilo

srce tako duboko ranilo i baš raskrvarilo

ništa ne mogu da uradim iz ruke mi ispada.

Njena slika u mojim suzama bi me pratila.

Noću jednostavno ne spavam razmišljam

Trenutci  sreće sa njom mi se vraćaju

A suze ogromno proklete slapovima nadiru

Srce i mozak ne mogu da vjeruju da nema je.

….

Sve me to na tanane polako vidim satire

Jer kanonada bolova iz srca i duše nadire

Barem kad bih je trenutak eto zaboravio

Možda bi se od te silne boli oporavio

….

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,18.04.2021

A godine lete život nam prolazi

Glad za tvojim usnama

 užasno razdire

Daj pusti bar noćas me

da drhtim uz tebe.

….

I šuti ništa ne zbori  

u  strasti uživaj

Pusti nek tijela pričaju    

samo me uzimaj.

….

Tko zna kada ću moći

svratiti do tebe

Suviše dobro te čuvaju

i skrivaju od mene.

A ja bih najviše volio

da krenemo za kanadu

Nikad  nas nebi pronašli  

u našem brlogu.

Daj više već jednom

ti odluči se

Dal želiš pobjeći samnom

 sve ovo ubija me

A godine lete

život nam prolazi

A godine lete

život nam prolazi

………………………………………….

A godine lete život nam prolazi

Cm                     Ab          Bb                D

Glad za tvojim usnama užasno razdire

Cm                   Fm                G                  Cm

Daj pusti bar noćas me da drhtim uz tebe

Cm                     Ab          Bb                D

I šuti ništa ne zbori   u  strasti uživaj

Cm                       Fm            G                  Cm

Pusti nek tijela pričaju    samo me uzimaj.

….

Cm                     Ab          Bb                D

Tko zna kada ću moći svratiti do tebe

Cm                   Fm                G                  Cm

Suviše dobro te čuvaju i skrivaju od mene

Cm                     Ab          Bb                D

A ja bih najviše volio da krenemo za kanadu

Cm                       Fm            G                  Cm

Nikad  nas nebi pronašli  u našem brlogu.

Ab                   Bb          D             Cm

Daj više već jednom ti odluči se

Ab                        Bb               D             Cm

Dal želiš pobjeći samnom sve ovo ubija me

Fm                    G                    Cm

A godine lete život nam prolazi

Fm                    G                    Cm

A godine lete život nam prolazi

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,17.04.2021

PRIRODNO NEODOLJIVA

Prosto je čudesno i neopisivo

što ti ženo u očima prikrivaš,

toliko tvoga duboko u dušu

se opsesivno magično zabija.

svaki atom snage izvlačiš,

magičnom energijom privlačiš..

eh još kad bi Vam dušu upoznali

bez teksta bi očarani ostali…

koja dobrica skromno se prikriva..

prosto rečeno barem nekima

si onako tajnovita i neodoljiva…

a pjesnicima i umjetnicima dadilja.

Mnogi bi Vas istinski poželjeli

Život sa vama rado podijelili

A neki bi strast I požudu sparili

Onako u plamen želja spojili.

I kad ste tužni il se smijete

Opojnom energijom žene zračite

Muške Oči od Vas ne odvajate

toga ste se svjesni pa ih gutate.

….

Neka Vas zvijezda sreće poprati

Neka Vam se svaka želja ispuni

Da što duže taj osmijeh držite

Da uzdignute glave svijetom hodite.

I nemojte molim Vas tu ljepotu kvariti

Nemojte na botokse I silicone pristati

Bog Vam je prirodnu ljepotu podario

Princezu ljepoticu  za sebe je stvorio.

Toni Ljubisa Bozic, 17.04.2021, Dublin

PS ! Pozdrav iz dalekog Dublina..i naravno Vašem princu što vas prati na svakom koraku..

S jeseni se tuge osilile

Uz jesen kad lišće tugu stavi na leđa

Njene me slike tada proganjaju

A dugim noćima Tuga obuzima

Njene se ime u srcu ponavlja.

U svakom listu tuga baš stanuje

Svaka se zvijezda tamom obavije

A dugim noćima Tuga obuzima

Njene se ime u srcu ponavlja.

S jeseni se tuge osile

U Svakoj strofi ona se

spominje.

Jer dugim noćima Tuga obuzima

Njene se ime u srcu ponavlja.

….

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,16.04.2021

………………………………..

S jeseni se tuge osilile

Em                   H7         EmH7

Uz jesen kad lišće tugu stavi na leđa

G                          D                     G H7

Njene me slike tada proganjaju

Am                         Em

A dugim noćima Tuga obuzima

H7                                        Em H7

Njene se ime u srcu ponavlja.

       Em               H7                EmH7

U svakom listu tuga baš stanuje

G                          D                     G H7

Svaka se zvijezda tamom obavije

Am                         Em

A dugim noćima Tuga obuzima

H7                                        Em H7

Njene se ime u srcu ponavlja.

G                 D            G H7

S jeseni se tuge osile

C                    D                       G

U Svakoj strofi ona se

H7

spominje.

Am                         Em

Jer dugim noćima Tuga obuzima

H7                                        Em H7

Njene se ime u srcu ponavlja.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,16.04.2021

Samo budala bih bio… Kad bih te pustio.

Volim s tobom dok pričam

Da te gutam

 i da te gledam

Žudim jer usne tvoje

Požudom razdiru.

Al neću reći ni riječi

Jer tako je najbolje

Gladam da usne tvoje

ljubim bar do zore.

……………….

A onda upalim svijeću

I oči ti zatvorim.

Želim da osjećaj strasti

U srcu ti probudim

Jer nitko me nikada nije

Kao ti želio

Samo budala bih bio

Kad bih te pustio.

……

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,16.04.2021

Samo budala bih bio… Kad bih te pustio.

Bm                            Em

 Volim s tobom dok pričam

         F#                       Bm

Da te gutam i da te gledam

G                          Em

Žudim jer usne tvoje

F#                         Bm

Požudom razdiru.

Bm                       Em

Al neću reći ni riječi

A                          D

Jer tako je najbolje

Bm                       G      

Gladam da usne tvoje

F#                    Bm

ljubim bar do zore.

……………….

Bm                  Em

A onda upalim svijeću

F#                  Bm

I oči ti zatvorim.

G                          Em

Želim da osjećaj strasti

F#                         Bm

U srcu ti probudim

Bm                              Em

Jer nitko me nikada nije

A                 D

Kao ti želio

Bm                       G

Samo budala bih bio

F#                         Bm

Kad bih te pustio.

……

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,16.04.2021

U očima mi jecaj a u srcu bol pa razdire

Kako  da prihvatim život

sada bez tebe

Kako da ublažim bol

što ubija

U očima mi jecaj

a u srcu bol

pa razdire

….

Dal si se pitala možda

kako je meni

Da li te guši

nešto u grudima

U očima mi jecaj

a u srcu bol

pa razdire.

….

Glumim budalu često

pa lažno se smijem

Al tuga za tobom

ne popušta

već ubija

U očima mi jecaj

a u srcu bol

pa razdire.

Sulude misli u glavi

često me prate

Zašto da živim sam

i  bez tebe

U očima mi jecaj

a u srcu bol

pa razdire.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,15.04.2021

……………

U očima mi jecaj a u srcu bol pa razdire

G                                D                     G       D

Kako  da prihvatim život sada bez tebe

Em                         C               G

Kako da ublažim bol što ubija

D                 C                        G

U očima mi jecaj a u srcu bol pa razdire

….

G                         D                       G   D

Dal si se pitala možda kako je meni

Em                C               G

Da li te guši nešto u grudima

D                        C                 G

U očima mi jecaj a u srcu bol pa razdire.

….

G                         D                            G        D

Glumim budalu često pa lažno se smijem

Em                              C          G

Al tuga za tobom ne popušta već ubija

D                        C                 G

U očima mi jecaj a u srcu bol pa razdire.

G                         D                            G        D

Sulude misli u glavi često me prate

Em                       C                           G

Zašto da živim sam i  bez tebe

D                        C                 G

U očima mi jecaj a u srcu bol pa razdire.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,15.04.2021

Ta me sumnja bude pratila

Kuda god da krenem

svugdje je ona

Svaki korak moj

i misao prati

Njene usne sanjam

a tako me boli

Sa drugim je sada

i on je voli.

Ljubav njenu sad

ne želim da molim

Mada srce ovo

sve za njom cvili

Njene usne sanjam

a tako me boli

Sa drugim je sada

i on je voli.

……

Dal bi ljubav našaa

vječno trajala

Da je ona možda

samnom ostala

Ta me sumnja

bude pratila

Ta me sumnja

bude pratila.

……………….

Toni Ljubisa Bozic, Stuttgart,15.04.2021

…………………….

…………………..

Ta me sumnja bude pratila

Dm                                          Gm

Kuda god da krenem svugdje je ona

C                                     Dm A

Svaki korak moj i misao prati

Bb                                           Gm

Njene usne sanjam a tako me boli

             A                   Dm A

Sa drugim je sada i on je voli.

Dm                                             Gm

Ljubav njenu sad ne želim da molim

C                                                Dm A

Mada srce ovo sve za njom cvili

Bb                                              Gm

Njene usne sanjam a tako me boli

              A                  Dm A

Sa drugim je sada i on je voli.

……

Bb                  C         F                      Dm

Dal bi ljubav našaa vječno trajala

Bb                  C         F                      Dm

Da je ona možda samnom ostala

Gm

Ta me sumnja bude pratila

Gm

Ta me sumnja bude pratila.

……………….

Toni Ljubisa Bozic, Stuttgart,15.04.2021

A ne…ova ljubav u meni lako ne umire

Što misliš ako si me bez riječi ostavila

Da se mržnja u meni bude probudila

A ne…ova ljubav u meni lako ne umire

Jer ovo srce zaluđeno i te kako još voli te

Znam da bih trebao da te što prije zaboravim

Al plašim se za ovo srce ako to naprasno učinim

Istina naiđu vremena kada me bolna sjeta razuzme

Toliko tvoga užasno prodire preduboko dodiruje.

A ti dal možeš da vjeruješ mi bridiš na usnama

Tvoje tijelo vrelo znojno na sebi jasno osjećam

Pa pomislim da u posljednje vrijeme izluđivam

Jer se sa sjećanjima sve više i više prehranjivam.

Zamišljam te kako ti prsten presretan  uručivam

Kako ti drhteću ruku kroz suze nježno dodirivam

I jedva nekako one riječi izgovoriti uspjevam.

Udaj se za mene cijelim mojim bićem prodire.

Toni Ljubisa Bozic, Stuttgart,15.04.2021

Ne želim da mi se noćima kao silueta priviđaš

Poslije čarolije kuju smo onog ljeta imali

Toliko toga divnog u sebi smo ponijeli

Barem meni se život čudnovato promijenio

Samo sa tobom pravu ljubav sam otkrio.

Postala si trenutak koji trenutak ne odustaje

Postala si  nemir što slatko noću prati me

U svakom koraku tvoj se uz moj primjećuje

A srce ti se neodoljivo posesivno raduje.

..

Ti nemaš pojma ime ti se često spominje

Osmijeh na licu se nekako vidno zavari

Putuješ posebna prekrasna ženo u meni

Taj osjećaj prekrasan I savršen u meni.

Tvoja ljepota je posebna jer si jednostavna

Nisi nasjela na plastične lažne korekcije

Srce takvu meni najljepšu posesivno želi te

Samo molim te nikada ne odustaj od mene.

Nemoj da nas zla sudbina nekada sustigne

Ne dozvoli da se ovaj savršeni plamen ugasi

Da se želja I požudna strast u mržnju pretvori

Jer to nikada za nikad nesmije da se dozvoli.

Ne želim da te zamišljam da si samo u snovima

Želim da budiš se jutrima na gladnim usnama

Da naša ljubav kao mladost trenutka ne ishlapi

Želim da nas taj divni osjećaj vječno poprati.

Čemu i zašto da mi postaneš samo sijećanje

Zar nije ljepše kada jutrima volim te odjekuje

A naši poljupci neka vječna vatra postanu

Neka se uzajamno baš nikada ne odvajaju.

Ne želim da mi se noćima kao silueta priviđaš

Tvoju ruku želim stalno na svojoj da osjetim

Ne želim da mi se snovima gladno provlačiš

Da niti mrve u srcu mi trenutak ne postojiš.

Želim da nas samo smrti jednoga razdvoje

Ipak da odem prvi ja bilo bi meni najbolje

Ali o smrti ne želim da nikada razmišljam

Sa tobom želim ovaj svijet da ostavljam.

Toni Ljubisa Bozic, Stuttgart,15.04.2021

Sretan na tvojim usnama

Što te više upoznajem

Sve te manje znam

Ali na tvojim usnama

Divlju ljubav osjećam.

Sve  je to zbog morske bure

Ili zbog kadulja

Al Vjeruj samo sam sretan

Tu na tvojim usnama

Pa sanjam kad ćeš moja

Stalno zvati se

Fale mi usne tvoje

Jer luđački volim te.

Toni Ljubisa Bozic,Aalborg,Danska,13.04.2021

……………………………..

………………………………..

Sretan na tvojim usnama

D                     G

Što te više upoznajem

D                     A

Sve te manje znam

F#m                G

Ali na tvojim usnama

            A                  D

Divlju ljubav osjećam.

D                                      G

Sve  je to zbog morske bure

D                     A

Ili zbog kadulja

F#m                            G

Al Vjeruj samo sam sretan

            A                  D

Tu na tvojim usnama

Bm                              A

Pa sanjam kad ćeš moja

G                     D

Stalno zvati se

F#m                  G

Fale mi usne tvoje

      A                           D

Jer luđački volim te.

Toni Ljubisa Bozic,Aalborg,Danska,13.04.2021

Jer ljubav sa njenih usana se ne zaboravlja.

Dok gledam stare fotografije… ona

slatka jeza uvijek me nekako obuzme

sa njom sve je tako posebno čarobno

makar je devet galaksija eto udaljilo.

Prosto je slatko požudno dosadna

Svaki mogući tren mi oduzima

Dišem u nekim vrelim uzdasima

A srce prepoznaljiv ritam zauzima.

Fali mi onaj vreli nježni zagrljaj

Fale strasni sočni njeni poljupci

Ona živi stanuje viri gordo u meni

Kao da je stalno čujem kako govori.

Vodi me iz ovih divljih tužnih prostora

Želim da budem voljena na tvojim usnama

Fale mi tvoje oči kad me njima prostrijeliš

Kada sam divlja i sve mi dozvoliš.

Samo ti uspijevaš divljakušu da probudiš

Volim kad sam divlja i na tvojim usnama

Volim kad me ta gladna požuda obuzima

Jer osjećam ti na usnama da sam voljena.

Tako bih sada pod kožu ti divlje iskočila

Rado onako kroz vatrni pogled bi zborila

Misli ti osjećam u pogledu sam ti voljena

Na tvojim usnama sam sam najsretnija.

Ti si me podigao kad sam na dnu ridala

Ljubav tvoja opet sretnicu u meni probudla

Samo tebi sam se istog trena poklonila

Samo sa tobom bila istinski vatreno voljena.

Samo sa tobom sretno iskreno se smijala

Samo sa tobom pravu strast i požudu bi osjetila

Samo na tvojim usnama zauvijek bih ostala

I zašto reci mi zašto od tebe ikad bih odustala.

Rado sjetim se osjećam da iskreno tepa mi

One farove u očima samo ona mi probudi

Koža mi bridi sjaji se na nju uvijek podsjeća

Jer ljubav sa njenih usana se ne zaboravlja.

A ja bih nakon tih iskrenih riječi prosto poludio

Najvećeg sretnika u sebi napokon bih upoznao

Prosto divna i posebna je u gladnim mislima ostala

Samo je ona ono nešto posebno u meni probudila.

Ipak  mada je daleko volim je nekako okrnjeno

Bez njenih vrelih usana nije baš začinjeno

Jer taj strasni uzdah toliko vatre ima u sebi

Jedva čekajuć da se završni baš na  meni.

Kada ljubim je osjećam kako divlje želi me

U svakom dijelu njenog tijela stanujem

Onu divlju  gladnu strast u njoj pobuđujem

I kao najveći sretnik uvijek se tome radujem.

Često sam je pitao zašto je tako savršena i posebna

Mojim usnama neobjašnjivo požudno neodoljiva

Slabost mi postala, uz sebe me neoprostivo vezala

Žudim čekajuć da me pogleda,glad na usnama mi osjeća.

Toni Ljubisa Bozic,na letu za Dublin iz Danske,14.04.2021

Fališ Beskrajno, gladno požudno

U tvome sam oku nekad bio prisutan

Nekad su me usne tvoje žarko ljubile

Uspomene stare vraćam stalno imam te

Kad bi barem jednom došla pa da ljubim te.

O Beskrajno, gladno… požudno

Ovom srcu fališ ti… baš suludo.

……

Svi mi kažu zašto maštam jer si otišla

Ali srce neda tebe pamet popušta

Pišem pisma sve se nadam možda doći ćeš

Ja bih opet da te ljubim tako trebam te

O Beskrajno, gladno …požudno

Ovom srcu fališ ti…. baš suludo.

…………………………………………

Toni Ljubisa Bozic, Berlin,11.04.2021

……………………………..

…………………………………

Fališ Beskrajno, gladno požudno

D                                             Bm     

U tvome sam oku nekad bio prisutan

Em                                          A

Nekad su me usne tvoje žarko ljubile

D                                             Bm     

Uspomene stare vraćam stalno imam te

Em                                             A

Kad bi barem jednom došla pa da ljubim te.

D                                 Bm     

O Beskrajno, gladno požudno

         G                        A

Ovom srcu fališ ti baš suludo.

……

D                                             Bm     

Svi mi kažu zašto maštam jer si otišla

Em                              A

Ali srce neda tebe pamet popušta

D                                             Bm     

Pišem pisma sve se nadam možda doći ćeš

Em                                             A

Ja bih opet da te ljubim tako trebam te

D                                 Bm     

O Beskrajno, gladno požudno

         G                        A

Ovom srcu fališ ti baš suludo.

…………………………………………

Toni Ljubisa Bozic, Berlin,11.04.2021

……………………………..

…………………………………

Ona bi uspjela,ona bi ga spasila

U njemu predugo

Baš ništa ne štima

u srcu prepun je

bolnih krhotina.

Sve mu je u duši

Tamo bolom rasuto

nema gdje ga nije

strašno pogodilo.

Samo ona bi možda

mogla sve popraviti

Sve te reske krhotine

ljubavlju bar zaljepiti.

Još uvijek bi ožiljci

 tamo podsjećajuć ostali

Ali bi se svi ti bolovi

Barem lakše preboljeli.

A dok se ona ne predomisli

Dok se možda ne nakani

Da ga opet mrvicu posjeti

Barem pregršt ljubavi udijeli.

Njenim usnama te krhotine bi zaljepila

Rane bi noćima strašću cijelila

Samo kada bi opet pristala

Da stanuje na njegovim usnama.

Toni Ljubisa Bozic, Berlin,11.04.2021

Al znala je ljubav glumiti mora joj priznati.

Svi su mu uzaludno godinama to ponavljali

da se nje, te proklete žene što prije  otarasi

da u pogrešnoj ženi ljubavnu utjehu pronalazi

jer od nje samo problem za problemom dolazi.

Al ona bijaše u njegovim zaluđenim očima

Ona bijaše preduboko u srcu… u grudima

Nitko nije mogao od tamo da je preotima

Svaka misao svaki stih samo njoj je pisao.

Predlagali su mu razne baš čudne načine

Kako da je što prije zaboravi,hrani posveti

Može u slasnim zalogajima svijeta da uživa

Može da putuje obilazi europske metropole.

Nije to baš loše niti izgledalo to ga pokrenulo.

Europom je krstario,razna mjesta obilazio

Mnogo novih faca upoznao,hrana probao

Ali nikako kao nju niti jednu nije susreo.

Betovenova tišina ga na putovanju pratila

Pa bi nekada i Qeen sluša na glas pjevao

Al ne ide nikada nije da je zaboravi uspio.

Uvijek bi se na njene požudne usne vraćao.

Kada bi je  pitali kako bi tu ljubav nazvali

Njene riječi željno bi iščekivao u oči gledao

Jer ona nebi znala što odgovoriti i slagati

Al znala je ljubav glumiti mora joj priznati.

Toni Ljubisa, Berlin,11.04.2021

Mada previše njenih tragova u srcu još uvijek osijećam

Ti nemaš pojma kako me tišinom razdireš

Okolo pričaš da me uopće I ne poznaješ

To me tako hinjski i podmuklo razdire

U svaki dio ranjenog srca britko dopier.

Što se to sa tobom naprasno dogodilo

Pa te od naše ljubavi  bez iti riječi odvojilo.

A ja naivac iskrenu ljubav ti stalno pružao

I gle čuda na kraju  sam samo ja kriv ispao..

….

Za tebe sam igra pokera za par noći ispao

Tvoje hirove na neki način zadovoljio

Sebi si dokazala imala si me I to si uspjela

Hladno ledeno sarce na kraju si pokazala.

Jadan je onaj što sada srce ti naivno poklanja

Jadna mu majka kakva sudbina ga sačekiva

A ja sam najviše sa tobom pogriješio

Jer sam ti slomljeno srce otkrio pokazao.

Tada si uvidjela da si mi srce samo ti kontrolirala

I to si hladno bezobzirno  baš podlo iskoristiila

Ia ja sebe okrivljivao razlog prekida u sebi tražio

Dok nisam na kraju istinu shvatio,sve si glumila.

Sada teška srca kiseli osmijeh na lice nabacujem

Bol u sebi pokušavam nekako ipak da prikrijem

Po nekad I uspijem da od tuge noću ne puknem

Bez tebe jednostavno prazan sam I ništa ne uspijem.

Ovaj poraz baš do kraja me shrvao,srce do bola skršio

Al nedam se,uspijevam,sve to na neki način zaboravljam

Mada previše njenih tragova u srcu još uvijek osijećam

Mada se lažnom nadom I suludim zabludama utješivam.

Sreća pa u srce ne mogu da mi bar trenutak zavire

Pa da pravo stanje I istinu u srcu ne mogu da uvide.

Prokleto sam usamljen ostao, toliko bola upoznao

Zar je ovo kazna jer sam je ludo iskreno volio.

Toni Ljubisa Bozic, Berlin,10.04.2021

Ali nije žao mi, opet bih da ponovim

Sjećaš li se kad smo ljubav vodili 

Za tuđe poglede baš nismo marili 

Jeste da smo se eto kao skrivali 

Ali su nas prolaznci mrvicu vidjeli. 

… 

Da ti nisi strasno baš  divlje vrištala 

Možda se naša tajna i nebi otkrila 

Ali nije žao mi,  opet bih da ponovim 

Na tvojim usnama vrelim da završim. 

… 

Svaki mogući trenutak smo koristili 

Da bi se strasno zagrljeni gladno ljubili 

Jedno drugo  posesivno divlje željeli 

Nešto požudno posesivno dijelili. 

… 

Bio dan ili noć nama baš  nije smetalo 

Pogled bi nas upalio u nama podivljao 

Uvijek  naše skoro pa skriveno mjesto 

Najrađe smo koristili da bi se eto imali. 

… 

Onaj miris grma kadulje pored očiju 

Ne mogu da zaboravim ali se i ne trudim. 

Baš smo uživali svaki trenutak dijelili. 

O tračarošima nismo trena razmišljali. 

… 

Ljubav istinsku smo imali pa divljali 

Sada je mislim na kratko eto prestalo 

Znam siguran sam da ćeš se vratiti 

Opet ćeš onu Lavicu u sebi probuditi. 

… 

Bože kako voljeh te uvijek  trasno imati 

Kako ljubih te, usne ti skoro pa glodati 

Na leđima tragovi tvojih kandži su ostali 

Da me podsjećaju na divljakušu… o tebi. 

… 

Toni Ljubisa Bozic, Nurnberg, 06.04.2021 

Svi me pitaju

Svi me pitaju što se to sa mnom događa 

Ne viđaju me nedostaje im moja prašina 

A ja u sebe se zavukao sa samoćom ćakulao 

Nekako tamo se najbolje mirno sjećam. 

… 

O svojim trenutcima sjećanja razmišljam 

Vrijeme u toj samoći kroz stihove pretačem 

Nekako kao da joj usne na trenutke dotičem 

I svoju posesivnu glad nekako jedva namirujem. 

… 

Prijatelji se o sebi nekako baš čujem zabavili 

Na mene su očigledno jako brzo zaboravili 

Al meni to ne smeta, ja putujem svojim snovima 

Neke svoje stare  staze obilazim, vrijeme utrošim. 

… 

A oni uzaludnu truku sa zabludom nastavljaju 

O miliunima i zlatu nekoj sreći uporno sanjaju 

A ja smiren od svega ono baš do bola opušten 

U toj samoći ih željno uskoro smiljueć se sačekujem. 

… 

Znam da će na moje grane uskoro da se probude 

I da je uzaludna trka za bogastvom  eto probala 

Dole sa sobom ništa neće moći znaju to ponijeti 

I čemu, zbog čeka u toj trci zabluda uzalud trčati. 

… 

Toni Ljubisa Bozic, Nurnberg,06.04.2021 

Neprocjenjivo  

Volim da se eto u sebe povučem 

Pa tebe mislima na srce dovučem 

Šapćeš, tepaš mi, gladno ljubiš me 

Jeza prožima od ljubavi vrele tvoje. 

… 

Onda ti sliku osmijeha sebično uhvatim 

Da je samotnim noćima nikada ne zaboravim 

Mada samoća razdire osmijeh sa lica mi ne otkine

Jer imam te,vidim kako smiješ se,neprocjenjivo. 

… 

I što misliš koliko ljubavi imam u grudima 

Samo za trenutak sa tobom se preotimam 

Ništa na svijetu baš vjeruj ne vrijedi mi 

Kad bi te iz ove posesivne mašte trenutak uzeli. 

… 

Svojim putem nastavljam, tebe eto  odsanjam 

Onoliko koliko trebaš mi srce te posesivno zadrži 

Usne ti ne zaboravljam,vrelinu još uvijek osjećam 

Još uvijek u nadi da doći ćeš… pa eto sanjati nastavljam. 

… 

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,04.04.2021 

Daj Vrati se

Volim kad se smiješ Kad me promatraš

Svaki pogled tvoj u srcu osjećam

Usne tvoje sanjam pa nemir razdire

Daj da opet ljubim vrele usne te

Nekako se plašim tuga neće proći

Fališ pa te tražim sve u mrkloj noći.

Daj Vrati se  daj ljubi me ova tuga u meni baš razdire

………………….

A sada pišem pjesme stihovi nadiru

Žele da te pitaju zašto nisi tu

Lakše bi mi bilo bar da javiš se

A ti ko u inat negdje kriješ se

Nekako se plašim tuga neće proći

Fališ pa te tražim sve u mrkloj noći.

Daj Vrati se  daj ljubi me ova tuga u meni baš razdire

…………………………………………………

……………………………………………….

Daj Vrati se

….  

D                              G

Volim kad se smiješ Kad me promatraš

A                          D               A

Svaki pogled tvoj u srcu osjećam

D                              G

Usne tvoje sanjam pa nemir razdire

A                          D               A

Daj da opet ljubim vrele usne te

Bm                         Em

Nekako se plašim tuga neće proći

A                         D                   A

Fališ pa te tražim sve u mrkloj noći.

D                  Bm                 G                           A

Daj Vrati se  daj ljubi me ova tuga u meni baš razdire

………………….

D                              G

A sada pišem pjesme stihovi nadiru

A                          D               A

Žele da te pitaju zašto nisi tu

D                              G

Lakše bi mi bilo bar da javiš se

A                          D               A

A ti ko u inat negdje kriješ se

Bm                         Em

Nekako se plašim tuga neće proći

A                         D                   A

Fališ pa te tražim sve u mrkloj noći.

D                  Bm                 G                           A

Daj Vrati se  daj ljubi me ova tuga u meni baš razdire

…………………………………………………

……………………………………………….

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,02.04.2021

Tako volim baš da budem tvoj

Baš  predugo osjećam ti suze

Baš  predugo razdire me bol

Bar po nekad do mene ti svrati

Tako volim baš da budem tvoj

…..

A kad mi suze osjetiš

I kad te dodirne ta bol

Istog ćeš trena shvatiti

Da bijah uvijek samo tvoj

samo tvoj samo tvoj

………….

Sada venem osjećam u duši

Baš  predugo razdire me bol

Baš je dobro kad do mene svratiš

Tako volim baš da budem tvoj

…..

A kad mi suze osjetiš

I kad te dodirne ta bol

Istog ćeš trena shvatiti

Da bijah uvijek samo tvoj

samo tvoj samo tvoj

……………………………………………………

…………………………………..

Bijah uvijek samo tvoj

F                                  C

Baš  predugo osjećam ti suze

Bb                                F

Baš  predugo razdire me bol

..

F                                  C

Bar po nekad do mene ti svrati

Bb                C                     F   C

Tako volim baš da budem tvoj

…..

Dm                  C

A kad mi suze osjetiš

Bb                           F

I kad te dodirne ta bol

Dm                          C

Istog ćeš trena shvatiti

Bb                                F

Da bijah uvijek samo tvoj

        C

samo tvoj samo tvoj

………….

F                                  C

Sada venem osjećam u duši

Bb                                F

Baš  predugo razdire me bol

..

F                                          C

Baš je dobro kad do mene svratiš

Bb                C                     F   C

Tako volim baš da budem tvoj

…..

Dm                  C

A kad mi suze osjetiš

Bb                           F

I kad te dodirne ta bol

Dm                          C

Istog ćeš trena shvatiti

Bb                                F

Da bijah uvijek samo tvoj

        C

samo tvoj samo tvoj

……………………………………………………

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,30.03.2021

Tebi pripadam,znam da se zavaravam

Koliko si puta onako sretna ponovila
Da se naša ljubav ne završi na riječima
Jer ovo su neki samo rijetko sanjali
A mi smo eto ludu sreću izgleda imali.
Ono čega sam se potiho u grču plašio
Na kraju krah naše ljubavi sam doživio
Nikada se ne bih tome baš nikad nadao
toliko obećanja kroz suze od tebe dobio.
..
Da bez mene jednostavno ne možeš živjeti
Da ako me izgubiš ćeš se garant ubiti
A gle sada koje vrste riječi u tebi stanuju
Dal u tebi barem kajanja mrvice odjekuju.
Kako si samo olako sve zakletve pogazila
Kako si na kraju lažov i licemjer ispala
A u meni još uvijek tvoje riječi odjekuju
Ne daj… ne daj  da nas drugi razdvoji.
Kao da si slutila sudbina se bude dogodila
Na njegovim usnama si sada eto završila
Kako bi tu slučajnost iskreno objasnila
Kako si od svega jednostavno se ohladila.
A moje srce zauvijek te bude ženo slijedilo
Nije bitno što je zbog tebe toliko iskrvarilo
Naivno tvojim laskavim riječima nasjelo
Ono se luđački zauvijek zaljubilo i gotovo.
Tebi pripadam, znam da se time zavaravam
Ali neko obećanje u meni uporno tiho satire
Ta posebna žena samo ljubav tvoju zaslužuje
I tako ranjeno srce kroz suze uporno voli  te.
….
 
Toni Ljubisa Bozic, Dublin,29.03.2021

Rado bi je opet vratio u krilo

Čita njeno pismo

srce mu se slama

kaže da je morala

da mu ode i da se vrati.

Ali nije rekla

Koji je to razlog

Ucjena bijaše užasna.

………………

Čuje da je tuče

srce mu se slama

rado bi je opet

vratio u krilo

Samo da bi opet

Ona sretna bila

Tu sa onim vrelim usnama

…………………..

Od tada je čeka

Već godine duge

Srce mu je puklo

Po pola od tuge

Al od nje ni glasa

Niti da se javi

Kao da je u zemlju propala

………………………………………………………………………………

Rado bi je opet  vratio u krilo

Cm
Čita njeno pismo

Fm
srce mu se slama

B
kaže da je morala

D#                        G
da mu ode i da se vrati.

G#

Ali nije rekla

Fm

Koji je to razlog

G                            Cm F#

Ucjena bijaše užasna.

………………

Cm
Čuje da je tuče

Fm
srce mu se slama

B
rado bi je opet

D#                        G
vratio u krilo

G#

Samo da bi opet

Fm

Ona sretna bila

G                                    Cm F#

Tu sa onim vrelim usnama

Kad bi bilo šanse dal bi opet sve ponovila.

Za ruke smo se zaljubljeni držali

Dok smo na plažu se spušatali

Ne tako daleko iza tvoga prozora

Tvoja mati se bezuspješno skrivala.

Trepereća zavjesa uvijek je odavala

A nas dvoje se od sreće slatko cerekali

Toliko planova za budućnost smo imali

Nikad nikoga tako baš nismo zavoljeli.

I kad si plivala osmijeh sreće nisi skrivala

Što prije do mene bi u trenu priskočila

Samo da bi me onako strano poljubila

Da bi svoju ludu zaljubljenost dokazala.

Sve mi je to više nego savršeno prijalo

U savršenom stanju sretnika održavalo

Bože kako sam te obožavao ljubiti

Kako sa tobom ljubav stalno voditi.

Obožavao sam tvoje strasne uzdahe

Kad bi mi tepala mili kako dobro je

Usne sam ti gutao strasti tražio

A ti me obiljem požude darivala.

Ranom zorom bi se na plaži usamljeni mazili

Dok se nebi dosadni turisti skupili

Ali mi smo naše skriveno mjesto imali

Pod borovima malo dalje bi nastavili.

Nema dijela ti koje nisam strasno obljubio

Bože mili dal si ti svjesna koliko sam te volio

Dal si ti u posljednje vrijeme razmisljala

Kad bi bilo šanse dal bi opet sve ponovila.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin, 23.03.2021

Pomislih … da si zalutala nekim predjelima

(Hvala na dozvoli da koristim ove oči kao inspiraciju)

….

Tako malo mi treba da me inspiracija zavede

… jedna iskrica poljupca 

Pomislih …

da si zalutala nekim predjelima

tražeći sebe u nepoznatim stranicama romana
Pomislih …

da te proljeće rasulo polenom skrivenog behara
Pomislih …

da si nestala istražujući jutra na balkonu nemira
 
da tu si,

… originalna,

… izazovna,

…. nestrpljiva ali i te kako ranjiva
da …

postojim dok tražim,…  

pretražujem…

otkrivam…

zaslađujem
 
da OČARAVA te neprekidna igra polena 

izazovnih

mirisnih

strastvenih

cvijetova …

čekajući zujanje krila

poznatih strastvenih dodira

medeni potoci privlače

gladne pčelice ka tvojim usnama

DA … tu si …

u cvijetovima svoje gnjezdo požude pripremila

mreže si paukove…

požutjelom  dugom…

jutra ukrasila

dok se jutarnja rosa sa krila ljubavi neprekidno cijedila

divna si svakim pogledom

u mojim snovima,

požudnim sanjarenjima,

divna si dok prelijećeš

nepreglednim željama prototipa.

Ah da ,

svakim jutrom sve si u meni probudila

kao da te imam u naručju,

na dlanovima

istinska… nestvarna događanja previranja

predivno …bezobzirno jasno izazovno

skoro kao da je java

širom prozore otvorila…

Toni Ljubisa Bozic, u dubokoj noći nemira, 22.03.2021

Jer ovakav život bez tebe je surova ludnica

Nije mi dugo trebalo da bi se eto odlučilo

Krećem tvojim stopama ma gdje se skrivala

Jer ovako više ne mogu dana da izdržim

Bez tebe totalno pao sam još ću i da obolim.

Fale mi tvoji dodiri,usne što strašću šapuću

Baš me briga što drugi o nama sve tračaju

Sve je u tvojim rukama,odluka se otegla

Hajde napokon  priznaj mi što si odlučila.

A vrijeme zar ne vidiš polako nam izmiče

Srce sve više i više od boli polako propada

Zar nas nije sudbina onoga dana spojila

Što te je natjeralo da si sumnjičava postala.

Druge ne želim da tražim da im se posvećujem

Srce i duša prosto za tobom samo luduje

Kad bi bar uz mene te odluke eto donosila

Siguran sam lakše bi o nama odlučila.

Fališ mi hajde opet divlji život udahni mi

Daj da se opet kao mladić divlje osjećam

Da te gutam pogledom i stalno priželjkivam

Vrijeme curi nam, daj napokon odluči se.

Nemoj da se jednoga dana eto iznenadiš

Kada ti budem stajao klečeć pred vratima

Jer ovakav život bez tebe je surova  ludnica

Rođena si da me budeš barem vječno voljela.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,22.03.2021

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je iljuska-in-rome.jpg

Espérer ili Hope bijaše joj ime nadanja

Kaže na granici blizu Španije

Posljednjih godina sada stanuje.

Neke slike mi poslala dodirnula.

Ona vrelina pijeska baš podsjeća

bijaše to ljeto na mojim usnama

nadam se bude se ponovila sudbina

Ona me osmijehom podlo potakla

i gdje treba u srce i dušu dotakla

i eto mrvica faali da se iz mene

gladna bujica strasnih stihova strovali

Palme i pijesak vreli pod prstima

Držimo se zagrljeni strasno rukama

A usne gladne ono baš pregladnile.

Dugo u noć strašću i požudom nas mazile

Mira za predah dati nisu niti namjeravale

Bijaše to ljeto za pamćenje juga Francuske.

Espérer ili Hope  bijaše joj ime nadanja

Toliko toga ljeta mi iskreno poklonila

Glad za njenim usnama užasnu probudila.

Moram se strpljivo ponašati sve izdržati

Vrijedi za dodire njenih usana čekati

Svaka sekunda sa njom se debelo isplati.

Mladost iz njenih divljih očiju izaziva

Osmijeh onih vrelih strasnih usana

Ono tijelo kao sirena u moru se savija.

Bit će opet moja molim boga da usliši

Još jedno ljeto sa njom da dozvoli

Jer teško u sebi strast mogu da suzdržim.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,21.03.2021

Zbog tebe patim barem sto godina

Često se pitam čemu sve

Uzalud noću svo ridanje

Kad si sa drugim otišla

Srce  razorila

………………………….

Al džaba u meni stanuješ

Mira mi nedaš pa proklinješ

zašto sa drugim si otišla

Srce  razorila

…………………………………

Zar si morala sve  tako da razoriš

Zar si morala bol toliku da donosiš

Zbog tebe patim barem sto godina

….

Toni Ljubisa Bozic,Dublin,21.03.2021

…………………………………..

Zbog tebe patim barem sto godina

Bm                     Em

Često se pitam čemu sve

A                          D

Uzalud noću svo ridanje

Bm                       Em

Kad si sa drugim otišla

F#            F#7

Srce  razorila………………………….

Bm                     Em

Al džaba u meni stanuješ

A                          D

Mira mi nedaš pa proklinješ

Bm                       Em

zašto sa drugim si otišla

F#            F#7

Srce  razorila…………………………………

G                       A     D                  Bm

Zar si morala sve  tako da razoriš

G                       A     D                  Bm

Zar si moral bol toliku da donosiš

Em                       F#               Bm

Zbog tebe patim barem sto godina

….

Toni Ljubisa Bozic,Dublin,21.03.2021

…………………………………..

Samo ona je zaslužila posebno mjesto u grudima

Sve što je poželjela sa mojih usana je dobila

Nikad takvu strast kaže da nije blizu osjetila

Sve moje tajne je saznala moje planove gutala

Ona je u svim željama istinski vječno postojala.

I kada se pojavila dok mi je usne divlje cijelila

Toliku glad za ljubavlju u meni je baš probudila

Lutali galaksijama uživali u požudnim strastima

U jedno strasno divlje se posesivno pretvorili.

Džepovi duše i srca se sjećanjima godinama punili

Kao da su u zraku naš rastanak negdje osjećali.

Više smo na grudima rastopljeni nekako maštali

Da bi što duže ovako ludo zaljubljeni   ostali.

Samo ona bijaše razlog mog sretničkog osmijeha

Samo ona je zaslužila posebno mjesto u grudima

I nakon svega što smo imali nije trenutka nestala

Možda se njen lik malo zamutio,al sam je volio.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,21.03.2021

Znam sve će to boljeti al ću vjerno izdržati.

Ti si insistrirala da bi me upoznala

Ti si prva skočila i divlje me ljubila

Ti si vrata za našu ljubav otvorila

Od tada u srce bol mi oštri uvalila.

I kada se nakon svega nešto razmisli

Možda smo ipak za nas eto zakasnili

Prekasno te majka na svijet donijela

Tvoja mladanačka krv me izludila.

Tvoje usne kao da su mi proklete

Sanjam želim posesivno da imam te

A ti u stvari drugom tamo pripadaš

Mada me na kaljice nade prehranjivaš.

Godinama  se zavaravali u strasti uživali

A kad se sada sve u više detalja sagleda

Bijaše to jedna od najbolnijih zabluda

Jer si mi nadu uzalud godinama nudila.

A sada reci kako sve promjeniti u sebi

Kako sve što smo imali da se zaboravi

Kad je toliko tvoje divlje strasti u meni

Kako luđački zaljubljen da sve zaboravi.

Zašto sam te suviše olako u srce pusti

A kada razmislim na mladost tvoju nasjeo

I ja sam te posesivno gladno baš  poželio

Sve si mi želje godinama ispunjavala.

Na tanak led rastanka vremenom navodila

Da bi prosto preko noći sve kontakte ugušila.

Na cjedilu mi slomljeno srce samo ostavila

Da patim i ridam dugim samotnim noćima.

Al ti nisi svjesna da si stalno o ovim očima

ti nisi svjesna da je tebe teško zaboraviti

i nisi svjesna što znači nekoga luđački voljeti

jer ne mogu ti objasniti kako ljubav može boljeti.

Nikada više neku drugu  u srce neću pustiti

Nikada druge usne nakon tvojih neću probati

E to ti se mogu i moram dok živim zakleti

Znam sve će to boljeti al ću vjerno izdržati.

Toni ljubisa Bozic, Dublin,21.03.2021

Dal se i tebi bivša moja isto događa

Poslije nas  bolna pustoš je nastala

A vrijeme krvoločno samoćom ubija

Dal se i tebi bivša moja isto događa.

U meni sve nekako polako iščezava

Istina javi se želja za tvojim usnama

Dal se i tebi bivša moja isto događa

Snovima se eto nevidljiva pojavljuješ

Lik ti polako sve više i više iščezava

Dal se i tebi bivša moja isto događa

Toliko tvoga još uvijek nekako fali mi

Naborani od nesanice ovi podočnjaci

Dal se i tebi bivša moja isto događa

Dal se i tebi bivša moja isto događa

Dal bi se isto kao i ja na staro vratila

želja podla je baš gladna i neumoljiva.

Toni Ljubiša Bozic, Dublin,21.03.2021

Eh kako bi dobro bilo da si sada pored mene.

Misliš da će mladost vječno te pratiti

Ne zaboravi da se barem po nekad

U ogledalu pogledaš možda primjetiš

Kako su se podočnjaci vidno napuhali.

Primjetit ćeš da ti je nešto hladnije

Da teže podnosiš vremenske promjene

Da voliš da se nekako što bolje utopliš

Znak je polako al sigurno u starost uroniš.

A dok si bila samnom krv ti je bukljala

Stalno si zbog vrućine prozor otvarala

Krv ti je mozgom zaluženim šikljala

gladnu Strast i požudu si eto granila.

Priznaj da nikada nisi bila tako sretnija

Jutra sa osmijehom stalno te budila.

Tri puta preko dana ljubav si vodila

A noći da ne spominjem i sada pretrenm.

Iz mene si i posljednji atom snage cijedila

Govorila si da nikoga kao mene nisi željela

Da si potpunu divljkušu u sebi eto otkrila

I da se nisi trena zbog naše veze pokajala.

Kada ti bude najhladnije pokušaj sjeti se

Usne moje gladne posesivne tada zamisli

Srce će ti istog trena ta želja da probudi

I nedaj taj trenutak da ti tu noć završi.

A ja ću ako me tada istinski poželiš

Sigurno da te isto tako posesivno osjetim

Jer veza sa tobom se nije trena izgubila

Mada se nisi skoro deset godina javila.

A ja strpljivo eto neznam čemu nadam se

Nekako uvijek su me zavaravale zablude

A što ću ovo srce zaluženo ne pušta te

Eh kako bi dobro bilo da si sada pored mene.

Toni Ljubisa Bozic, Brisel, 20.03.2021

Samo ti…samo ti…jedina moja ljubavi

Samo ti samo ti jedina moja ljubavi

Kada bih ti priznao koliko mi značiš

Dal bi mi vjerovala tu u srcu zračiš

Samo ti ….sam ti… jedina  moja ljubavi.

Ja u noći poznajem svaki korak tvoj

Osjećam te kad si blizu i da ja sam tvoj

Samo ti ….sam ti… jedina  moja ljubavi

Svi mi kažu da sam sretan vide mi u očima

Što ja mogu kad te volim stanuješ u grudima

Samo ti ….sam ti… jedina  moja ljubavi.

….

Ja u noći poznajem svaki korak tvoj

Osjećam te kad si blizu i da ja sam tvoj

Samo ti ….sam ti… jedina  moja ljubavi

…………………

Toni Ljubisa Bozic, Brissel,20.03.2021

………………………

B                  G#m        E               F#

Kada bih ti priznao koliko mi značiš

B                  G#m        E               F#

Dal bi mi vjerovala tu u srcu zračiš

              B       G#m   E             F#             B

Samo ti ….sam ti… jedina  moja ljubavi.

….

B                  G#m        E               F#

Ja u noći poznajem svaki korak tvoj

B                  G#m                E                 F#

Osjećam te kad si blizu i da ja sam tvoj

              B       G#m   E             F#             B

Samo ti ….sam ti… jedina  moja ljubavi.

B                  G#m                    E                 F#

Svi mi kažu da sam sretan vide mi u očima

B                  G#m                   E                  F#

Što ja mogu kad te volim stanuješ u grudima

B                  G#m        E               F#

Samo ti ….sam ti… jedina  moja ljubavi.

B                  G#m        E               F#

Ja u noći poznajem svaki korak tvoj

B                  G#m                E                 F#

Osjećam te kad si blizu i da ja sam tvoj

B                  G#m        E               F#

Samo ti ….sam ti… jedina  moja ljubavi.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel,20.03.2021

Iz ljubavi mržnja rađa se

iz ljubavi mržnja rađa se

preduboko u srce prodire

jer baš to najviše boli te.

iz ljubavi mržnja rađa se

a jedna strana glavu okrene

kao da se ništa nije desilo

kao da se nikad nije voljelo

..

lažne  maske se skidaju

 licemjeri i lažovi se otkrivaju

razočarenja do bola dobivaju.

toliku mržnju teško zamisliti je

da sve može u trenu da nestane

i zato još više neizmjerno boli te.

….

netko je iskreno ljubav dijelio

a drugi je očigledno glumio

na jednoj strani bol je duboki ostao.

te rane lako baš i ne prolaze

nekada cijeli život prate te

rijetki sretnici  tu bol zaborave

ali rana preduboka u srcu ostaje.

toni ljubisa bozic, gmunden, austrija,19.03.2021

Srce drugu ne prihvata jer tebe u grudima održava

Jako tesko mi bez tebe da se naviknem

Stalno te iščekujem svugdje primjećujem

Slike tvoje mi nadolaze, bože trebam te

A želja mi se nije na kraju eto ispunila.

A ova uz mene se priljepila ne odustaje

sve joj je uzalud kad sve vraća mi te.

Tvoje usne vrele na njenim osjećam

I njeno nago tijelo na tvoje podsjeća.

Kada je ljubim tebe baš uvijek zamišljam

ne znam koliko ću dugo da izdržavam

sve mi prazno je mada ova druga trudi se

Srce drugu ne prihvata jer tebe u grudima održava

U posljednje vrijeme negdje duboko zavučem se

Cvilim, cmizdrim ime ti posesivno prozivam

Ovako više ne ide bez tebe bukvalno izgaram.

I kakva mi je korist od ove ljubavi kad nisi ti.

Jer samo sa tobom sve je bilo posebno imalo smisao

A sada bez tebe izgubljen u svemiru eto sam zaglavio

Noći su mi odvratne jer ona uporno želi da ljubi me

Pa pristanem a onda nakon toga ridam povrijeđen.

Zašto si mi posebnu ljubav godinama ti dijelila

Zašto si me najgorom prokletinjom proklela

Da sanjam i želim te a pored sebe nemam te

Dal si ti ikada svatila da si iskrenu ljubav imala.

Toni Ljubisa Bozic, Aalborg,Denmark,14.03.2021

Idi na drugim usnama uživaj al molim te mene zamišljaj

Uvijek si me slatkorječivo olako ubjeđivala

Da se druga daleko bolja za mene bude pronašla

Samo da bi me ubijedila kada budeš leđa mi okrenula

A ja još uvijek u toj nadi od laži stanujem.

Svakom tvome mada rijetkom pismu se radujem

za meni si bila i ostala u svemu ono baš najbolja

Srce si mi do u korjenje osvojila, dušu opila

I sada truješ me da zamrzim te, kako reci mi.

….

Jasno si moju ljubav iz dubine duše osjećala

Zato ti je odluka da odeš ipak teže padala

Nitko kao ja ti nije u srce tako duboko zario

Toliko moje strasti na tvoje vrele se prolilo.

Kažeš da ljudi nekako ljubav precjenjuju

A baš sa mnom si je ono istinski osjetila

Toliko puta kroz suze si mi to eto priznala

A ti bi na drugi cvijet da odletiš sve zaboraviš.

Ne…silom te ne želim baš niti trenutka zadržavati

Siguran sam da ćeš opet usne gladno mi poželjeti

To što odlaziš dobro znaš da ti sve odobravam

Mada time slomljeno srce i te kako ranjavam.

Al evo ti kunem se, nikada ne želim da zaboravljam te

Ljubit ću te strastvenim gladnim iskrenim stihovima

Opisivat će sve što mi se dešava u suznim grudima

Al cijena je koju prihvatam jer svaki ti potez odobravam.

..

Idi na drugim usnama uživaj al molim te mene zamišljaj

Bit će lakše mi jer i to će do mene da uvijek jasno dolazi

Znaš da se energije povezuju čak iz druge galaksije

Tako će i sve tvoje strasti i požude da dopiru do mene.

Toni ljubiša Božić, Aalburg,Danska,13.03.2021

Meni je priznala ljubav je podmlađivala.

Da… i ona piše kriomice ljubavne stihove

Jer ovo što moja duša u trenu prolije

Nju duboko i te kako očigledno dodiruje

Na prošlost davnu sa uzdasima podsjeća.

A tako rado bi se u  divnu mladost vratila

Negdje između Atine i Ohrida ona je harala

Tko zna koliko ih je vene ostavljenih rezalo

Jer kod te princeze šanse neke baš nije imalo.

Samo je poseban i njenim srcem odabran

Na tim usnama strast i požudu ispijao

Samo je u beskraj njenu ljubav dobijao

Jer je to očigledno nečim debelo zaslužio.

I sada kad joj se duboko u oči nekako zaviri

Ta romansa i strast može da se jasno osjeti

Zato ona i skriva svoje ljubavne stihove

Jer može previše toga iz prošlosti da otkrije.

Osmijeh sladak kao nevinašce prošlost prikriva

Ali meni starom vuku toliko toga dokaziva

Na kraju krajeva moja energija to očitava

Da bijaša vatra divlja i baš ne zaboravljiva.

Ali ima u njoj daleko više toga što je ostalo

U njenoj duši odavno posebnošću se prikrilo

Duša joj pitoma i željna istinske je ljubavi

Samo taj neki poseban to mora da osjeti.

Mnogo mlađe od nje prestaro baš izgledaju

Na njenom licu tragovi mladosti još prebivaju

Kao da ne stari, neki tajni recept je otkrila

Ali meni je priznala ljubav je podmlađivala.

Toni Ljubiša Božić, Aalborg, Danska,13.03.2021

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je ljiljana-lili.jpg

Nemoj da pokušavaš da mi promjeniš mišljenje.

Svaku sekundu sa tobom sam strasno ispijao

Svako jutro sa čežnjom se budio da te ugledam

Da te jutrom uspavanu posesivno promatram

A sada sve to nekako u magli polako nestaje.

Stvarno trudim se da nas trena ne zaboravim

U mislima polako gubiš se, stihovima čuvam te

Jedino srce uporno neda se, još uvijek voli te.

Bože dal bila si svjesna koliko luđački voljeh te.

I sebe sam uvjeravao miliun puta da te zaboravim

Sebi bih čvrsto obećao al uvijek bi se eto slagao,

Srce prosto iz svojih dubina niti trena ne pušta te

I zato se vrtiš kroz sjećanje i samo tvoje stihove.

Barem ako čitaš ove stihove potajno nadam se

Da ćeš trenutak da se sažališ ono staro probudiš

Pa mi pismo ono tvoje mirisno iznenada sustigne

Da priznaješ kaješ se,na novo želiš da vidiš me.

Znam da se hranim naivnima lažnim zabludama

Ali ti si me takvog zaluđenog sjećaš se ostavila

Na tebe ne mogu da ljutim se jer prosto volim te

Nemoj da pokušavaš da mi promjeniš mišljenje.

I nekako na ovo samotno čekanje sam naučio

I ako bez tebe pored tebe sam uporno živio

I ako daleko si sve tvoje boli il sreće sam osjećao

Tako blisko i jasno sam te posesivno osjećao.

Nekad si govorila da se zbog ljubavi nisi kajala

Da ako treba opet i opet svjesno gladno bi ponovila

I to me je izluđivalo najsretnijim čovjekom činilo

I zato te tako dugo u srcu mi posesivno čuvalo.

Toni Ljubisa Bozic, Wiena,Austria,13.03.2021

Ti… razlog si tražila da bi baš prekinula

Ti… razlog si tražila da bi baš prekinula

čitala mi poruke izmišljala neke razloge

i kada nisi u tome na kraju eto  uspjela

samo si hladno bez riječi glavu okrenula.

Dal uopće kaješ se, dal savjest grize te

Čisto sumnjam da mrve ne izgaraš u sebi

Sada kada nisi pobjedila a ni poraz priznala

Tamo se izjedaj o meni tajno razmišljaj.

….

Što je,mirno more burom te razljutilo

Sve ti u nekakve baksuze pretvorilo

A ono ne vidiš sve suludo ti si izazvala

svoju sudbinu si naprasno promjenila.

A da možeš ti sve odmah vratila bi

Al to baš lako izgleda više ne ide

Moje serce prilično ohladilo se

Razočarenje ga napokon opametilo

I na  na zemlju napokon eto spustilo.

Toni Ljubisa Bozic,Aalborg, Denmark,10.03.2021

O kako bih rado ja do njenih usana

Rado se sjetim ljeta sa njom na moru

Sjećam se vrelih usana u ranu zoru

O kako bih rado ja do njenih usana

Bar bi se duša mirom nahranila.

I uvijek kad dođe ljeto pismo mi dođe

ona bi voljela opet tamo da prođem

O kako bih rado ja do njenih usana

Bar bi se duša mirom nahranila.

Jeza me slatka prođe kad sjetim se ljeta

Bijaše luđački sretna da sa mnom šeta

O kako bih rado ja do njenih usana

Bar bi se duša mirom nahranila.

Piše mi da je sa drugim dobila djecu

Kaže da nije sretna i da joj falim

O kako bih rado ja do njenih usana

Bar bi se duša mirom nahranila.

Toni Ljubisa Bozic, Aalborg, Danska10.03.2021

…………………………………

O kako bih rado ja do njenih usana

Bm                       F#                                  Bm F#

Rado se sjetim ljeta sa njom na moru

D                              A                      D   F#

Sjećam se vrelih usana u ranu zoru

Em                              Bm

O kako bih rado ja do njenih usana

F#                                           Bm

Bar bi se duša mirom nahranila.

Bm                             F#                       Bm F#

I uvijek kad dođe ljeto pismo mi dođe

D                            A                              D   F#

ona bi voljela opet tamo da prođem

Em                              Bm

O kako bih rado ja do njenih usana

F#                                           Bm

Bar bi se duša mirom nahranila.

Bm                             F#                       Bm F#

Jeza me slatka prođe kad sjetim se ljeta

D                           A                         D   F#

Bijaše luđački sretna da sa mnom šeta

Em                              Bm

O kako bih rado ja do njenih usana

F#                                           Bm

Bar bi se duša mirom nahranila.

Bm                             F#                       Bm F#

Piše mi da je sa drugim dobila djecu

D                       A                             D   F#

Kaže da nije sretna i da joj falim

Em                              Bm

O kako bih rado ja do njenih usana

F#                                           Bm

Bar bi se duša mirom nahranila.

Toni Ljubisa Bozic, Aalborg, Danska10.03.2021

KAKO DA JE PREKRIŽIM

Ali kako da je prekrižim… Kaži mi kako…

jer ne mogu iz srca tek tako da je izbacim…

previše njenih dodira nježnosti i dan danas duboko osjetim…

nakon toliko godina bez nje još uvijek ne mogu da joj odolim

..

Da je netko na mome mjestu u trenu bi je izbrisao

Ali eto u mom srcu još uvijek sam je zadržao

Jer ona to zaslužuje zato mi srce boluje

Jer prokleto I dan danas želim je kraj sebe.

A ona je mene prekrižila ona je leđa okrenula

I drugom u krilu nastavila a mene rasturila

a sada gordo suze prikrivam ljude izbjegavam

al ne mogu bol u stihovima da prikrivam.

Tamo se do bola otvorim dušu rasteretim

Nekako lakše bude mi,srce se malkice odmori

A onda opet čim noć privuče se,opet  eto je

Usne mi nudi miris joj osjetim ,bože ja izludih.

Toni Ljubisa Bozicm Brissel,07.03.2021

Stihovi ga otkrivaju oni u stvari sve govore

Toliko žena preko usana je davno pustio

Ali niti sa jednom nije ono baš osjetio

Većina ga je napustila, ali ga nije ranila

Ali ona, ona mu je predubok trag ostavila.

Da mu srce i dušu otvore vidjeli bi ponore

Od kada je ona otišla sav je u borama

Taj poraz nije ga povrijedio,ali sam je ostao

Toliko mu je falila,toliko noćima ga pratila.

Neke je i on ostavio ali se nikad nije radovao.

Jednostavno nije štimalo pa se završilo

Silom ljubav nikad nije tražio,u to je vjerovao

Al dok nije nju izgubio,tad se promijenio.

Nekako kao da je od svega hladan postao

Na sve nedaće udare i probleme je otupio

Ali nju nije nikada iz srca trenutka puštao

Sve stihove i note samo njoj je posvećivao.

Osmijeh kiseli na licu silom nekako zadržava

Ali velika promjena u srce i duši  se primjećiva

Stihovi ga otkrivaju oni u stvari sve govore

Koliko bolan i slomljen je,bez nje sve prazno je.

Nikada nije vjerovao da se bude luđački zaljubio

Ali eto i taj trenutak njenim dolaskom se dogodio

Nekoliko godina je divljački imao volio ljubio

Dok mu se njen odlazak bez riječi nije desio.

Krišom je odlazio pod njene prozore,čekao je

Ali i ona se zatvorila ni sakim nije komunicirala

I njoj je ta tragedija sve u duši i srcu razorila

Ali kažu da je sve to zbog djece morala.

A njen osmijeh prati ga,glas joj na trenutak začuje

Pomišlja da je poludio ali nije nikada shvatio

Ženu samo njegovm srcu blisku je luđački volio

I nikako već godinama bez nje nije eto naučio.

Toni Ljubiša Božić, Brissel,07.03.2021

I kad osjetiš da te zaboravljam ti se pojaviš

Što misliš kako mi je ovih teških trenutaka

Kao da si se u jamu tišine negdje se zavukla

Kao da si eto jezik negdje namjerno izgubila

A do jučer nisi jednog trenutka pričati prestajala.

Nema te, uopće se niti trenutka ne javljaš

I onda iskočiš bol mi trenutkom nanosiš

Kao iz vedra neba baneš mi u grudima

I onda te ne puštam godinama iz stihova.

..

Kao da si negdje tajnovito dobro prikrivena

Svaki korak mi pažljivo izgleda promatraš

Sve moje osjećaje kriomice uporno analiziraš

I kad osjetiš da te zaboravljam ti se pojaviš.

Čisto želiš da se eto uvjeriš da te ne zagubim

Da mi inspiraciju tuge još neko vrijeme održiš

Al glas si prekratko začujem više se dopisuješ.

Molih te barem par riječi da snimiš i pošalješ.

..

Kažeš da se zbog oboje ipak eto ne usuđuješ.

Volio bih da otkrijem sve tvoje tajne planove

Do kada i koliko dugo češ da ovako patiš me

A dobro znaš i osjećaš koliko još želim te.

Samo molim te nemoj opet da te luđački zavolim

Pa da me tek tako kao onda otpišeš i zaboraviš

Nemoj više da vraćaš se i opet planiraš da nestaneš

Jer i ovako sam na granici moćeš da me ubiješ.

Svaku prokletu sekundu sa tobom sam ućivao

Nikada tako sretan u životu se nisam osjećao.

Samo odluči se ,što prije odgovor neki pošalji mi

Jer toliko toga bori se izgara duboko u meni.

Moja slabost sve ti opraštam i sve zaboravljam

Samo onih divnih momenata se uvijek prisjećam

Pa se naivno već godinama eto nešto ponadam

Kao da ćeš se eto vratii uzalud se zavaravam.

Samo molim te nemoj od mene najteže tražiti

Kao možemo li na kraju ipak prijatelji ostati

Ja tebe samo posesivno mogu željeti i voljeti

A prijatelj proklet bi bio kad bih te takvu imao.

Kao da znam eto sa tobom na čemu sam

I opet po tko zna koji put se zavaravam

Ovo naivno zaluđeno srce prosto ne kontorliram

Džaba se godinama trudim nikako ne uspijevam.

A zna da ipak nešto značim ti jer se eto pojaviš

Pismo škrto mi pristigne čisto pitaš kako je

A znaš da bez tebe u meni sve na tanane umire

Bože ovo čekanje i nadanje godinama izluđuje me.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel,06.03.2021

PROLJEĆE SVAKOJ DUŠI BAŠ I NE DOLIJEĆE

Kaže ona, ona jedna posebna duša u prolazu

Da joj nekako sproljeća neki slatki nemir doleti

Svaki damar u duši i srcu joj olako probudi

Pa je slatka pregladnjela  čežnja sjećanja obuzme.

Samo ona te osjećaje dobro poznaje i razumije

Jer jedna duša iskrenu ljubav joj prosljeđuje

Prosljeđuje mislima ona stanuje u stihovima

Jer i ona njegovo srce i dušu do bola obuzima.

DA ALI TO PROLJEĆE SVAKOJ DUŠI BAŠ I NE DOLIJEĆE

Mora negdje na drugoj obali nešto posebno da postoji

što te neobjašnjivo privlači i svaki mogući trenutak u tebi preporodi,

sve što je davno zamrlo jednostavno izludi..

i razlog je svih proljeća bez obzira u kojem periodu godina se valjala…

e to proljeće se generacijama sačekuje

i baš sretnik je kada je napokon susretne.

Toni Ljubiša Božić, Brissel,06.03.2021

Skupi hrabrosti sad

Skupi hrabrosti sad

I priznaj mi nešto

Nemoj da skrivaš ono

Što dugo te  tišti

Dal pomišljaš nekad

il pomišljaš  često

D a smo zajedno.

A ja bih rado tebi krenuo na more

A ja bih rado s tobom dočikao zore.

Čujem tuguješ tamo

I ridaš sad na moru

jecajuć prizivaš mene  

i dočikaš zoru.

Dal pomišljaš nekad

il pomišljaš  često

D a smo zajedno.

..

A ja bih rado tebi krenuo na more

A ja bih rado s tobom dočikao zore.

……………………………

Toni LJubisa Bozic,Denmark,05.03.2021

….

Skupi hrabrosti sad

G

Skupi hrabrosti sad

    Em

 I priznaj mi nešto

C

Nemoj da skrivaš ono

    G

Što dugo te  tišti

                                D

Dal pomišljaš nekad

                            C     

il pomišljaš  često

                                    G

D a smo zajedno.

D                      C      G            D

A ja bih rado tebi krenuo na more

G                      D              C      G            

A ja bih rado s tobom dočikao zore.

G

Čujem tuguješ tamo

                        E,

I ridaš sad na moru

C

jecajuć prizivaš mene  

               G

i dočikaš zoru.

                                D

Dal pomišljaš nekad

                            C     

il pomišljaš  često

                                    G

D a smo zajedno.

..

D                      C      G            D

A ja bih rado tebi krenuo na more

G                      D              C      G            

A ja bih rado s tobom dočikao zore.

……………………………

Toni LJubisa Bozic,Denmark,05.03.2021

Samo u stihovima tebe želim imati

Rado ćeš čitati krišom moje stihove

Znat ćeš da u stavri postoje za tebe

Suze nećeš moći nikada kontrolirati

Jer će sjećanja divna buditi u tebi.

A sve ćeš kao zmija noge skrivati

Dok će onaj ponos u tebi vladati

Kad bi samo mogle opet me imati

U tebi će ta požuda stalno goriti.

Obilazeć  gradove vidjet ćeš postere

Knjiga stihova će se reklamirati

a jedina ti ćeš u srcu sagorjevati

vjeruj nećeš to moći kontrolirati.

Ako iada budem album snimao

Nemoj da se slučajno iznenadiš

Tebe budem za statistu tražio

Jer nikada te nisam prebolio.

Možda ću u tvome gradu osvanuti

Knjigu stihova možda eto objaviti

Nadam se da ćeš se pojaviti

Rado ći ti knjigu od srca potpisati.

Jedina  znat ćeš zbog tebe postoje

U svakom stihu ćeš se prepoznati

Jer nikoga kao tebe ne mogu voljeti

Zato te u gladnim stihovima želim imati.

..

Možda se tajno zaljubljeni tu prepoznaju

Jer i oni godinama tajnu ljubav skrivaju

Rekli bi sve bi napokon jednom otkrili

Al su iz opraqvdanih razloga sve skrivali.

Ako skupiš hrabristi pa mi se približiš

Jasno u srcu ćeš onu strast da osjetiš

Sumnjam da ćeš moći svemu da odoliš

Razumjet kad suzu u duši tiho ispustiš.

Ako budeš samoa moćda me nešto i upitaš

Treptaj u grlu ćeš tada da tiho prikrivaš

Jer jednostavno što smo nekada imali

Prosto je nemoguće da tek tako zaboravljaš.

Rado bih te opet znaš na piće te pozvao

Rado sa tobom koju riječ eto razmijenio

Ali ako ne budeš smijela iz onih razloga

Jasno da budem tvoje prilike razumio.

Ali napokon ti budem tim stihovima

Tom knjigom dugo gpodinama čekanom

Eto napokon svu svoju ljubav dokazao

I da mogu istog trena sve bi sa tobom ponovio.

Toni Ljubiša Božić, Brissel, 04.03.2021

Izgleda bez mene i ona je patila

Kažu mi zadnjih deset godina

Baš jako se vidljivo promijenila

Postala je nekako propala i druga

Čak joj se neka masa podlo i ruga.

Bore od morske vode prošarale

Sijede kose je totalno prekrile

A četrdesetu još nije ni napunila

Izgleda i ona bez mene je patila.

Mladost u njoj se nekako potrošila

Nema više na njoj vedroga osmijeha

Sva se nekako neobično preuozbiljila

onakvu kakvu znam nije više postojala.

Morska sol sa reumom se pomiješala

Baš je nekako propala i eto ostarila

Više ne češlja se, kose ukovrdžale se

A bože i takvu kada vidim obožavam je.

Al nema šanse da joj se ikada približim

Kaže mogu sebe i nju da ozbiljno  ugrozim

Bože zašto je turoban život sa njim odabrala

A kaže jedino samnom ljubav je doživjela.

Toni Ljubisa Bozic, Furth, Germany,04.03.2021

DŽABA JE NE POPUŠTA ZABLUDNIČKO NADANJE

Jednostavno stanje neobjašnjivo

Neki nemir kroz nespokoj se uvalio

Sav mir u meni do bola poremetio

A stihova u duši neki debeli talozi.

I nakon godina bez nje boravim

Ona bridi  nepopustljivo u meni

A ja strpljiv na jajima zablude

Od njenog odlaska sam zasjeo.

Nekako uvijek siguran se nadao

Da bude se ipak meni ona vratila

Opet za usnama i zagrljajima bude

Tako siguran sam gladno žudila.

Dok suze na licu jutrima prikrivam

Baš eto to nekako i ne uspijevam

Susjedi uvijek na meni primjete

Opet si za njom jadniče uzalud plakao.

Lako je njima te riječi olako izustiti

No kako moje ranjeno srce uvjeriti

Preko trnja nade nekako se probijam

Sebe ubjeđivam izdrži još malo

Zar ne čuješ jeto je kuca na vratima.

Al nedam se, smirujem se kroz stihove

Teško da će me netko drugačije uvjeriti

Jednostavno preteško je iz misli je izbaciti

Teško je toliku ljubav tek tako zaboraviti.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, 03.03.2021

I vjetrovi me izbjegavaju,do mene ne navraćaju

Da ti si me jedina baš bogatim učinila

Ti si dar mar u srcu i duši mi napravila

Da ti jedina  si razlog u meni probudila

Prebogat ljubavnim tebi upućenim riječima.

Kuda god prolazio ljude osmijehom bih preporodio

Sretni osmijeh na licu sa tobom sam zaledio

Nisam ga trenutka gubio voljen sam se osjećao

I nema toga što za tebe ljubavi ne bih učinio.

Sva praznina što je godinama u meni lutala

Napokon na izvor svijetlosti je eto dospjela

Mladost u oči mi i te kako vidljivo doselila

Dal si ti uopće shvatila što si mi značila.

A sada kada ljudi pored mene prolaze

Čujem ih kako u bradu si nešto mrmljaju

Znam da mene ubogog nesretnika spominju

Kako bez tebe sam eto nepovratno propao….

I vjetrovi me izbjegavaju,do mene ne navraćaju

kažu da moju tugu što dalje izbjegavaju

jer oni prenose svojim vrtlozima te viruse

pa i ne žele druge ljude tugom da zaraze.

Jedino mi se zima obeseli a ona sve umrtvi

Jer u meni su preostali kameni naši svatovi

I baš nikada ništa više ne može da ih oživi

Toliko skamenjene tuge je ostalo u meni.

Toni Ljubiša Božić, Brissel,02.03.2021

Prosto sam običan sitnim greškama podložan

Te usne ti užasnoo prokleto slatko medene

nakon godina uporno bolno dopiru do mene.

Plavetnilo burnog mora ti blješti u  očima

niti jedna kao ti niti blizu nije me ljubila.

A da si mi malo više vremene posvetila

Toliko toga ne otkrivenog bi vjeruj dobila

dobro znaš da mogu  senjsku buru u jugo

Jednim poljupcem olako da ti pretvorim.

Prosto sam običan sitnim greškama podložan

A iskreno da priznam ti u posljednje vrijeme

I nisam baš imao neke sreće u ljubavi

Zahvaljujući tebi opet sam se ponadao.

A ja vodolija na jeftnim greška bi padao

A sa tobom sam velike planove imao

Da sve zajedno u dobru i zlu prebrodimo

Da budemo najbolje iskoristili našu priliku.

Svaki sat il dan treba u potpunosti da živimo

Tko zna što sutra dan bude nas eto čekalo

Nekako u tim planovima smo maštajuć uživali

Svim nekim izazovima olako smo odoljevali..

I  pokušavam da zadržim tragove ti osmijeha

Jer si u ovoj duši i srcu previše tragova ostavila

Pokušavam u praznim flašama da te ne nalazim

Jer kao da si me proklela usamljen da odživim.

Prvo si život mi potpunim neodoljivim učinila

A onda preko noći sve te kule u trenu porušila

Zašto si me ovako slomljenog da živim ostavila.

Zašto nakon neodoljive ljubavi mržnju probudila.

Toni Ljubiša Božić, Brissel,02.03.2021

Sada je na njegovim grudima kažu presretna.

A čini mi se ne tako davno sve je štimalo

Najsretnije biće u meni je gordo boravilo

Kao da sam između galaksije sreće plovio

Svaki trenutak sam očaran srećom proživljavao.

Nekada bijah bože tako u sve siguran

Da će sve tako lijepo da se odigrava

Ona naša bajka sa najljepšim krajem

nakon dugo godina ima da završava.

A sada pognute glave skrhan krećem se

Napustila me lažna nada i vjerovanje

Totalno od svega sam odustao, klonuo

Vrijeme sam godinama izgleda bacao.

Opravdanje tražiti bilo bi suvišno

Tu vezu i taj put Sam sam odabrao

A srce i duša se u neki ponor skrhali

Toliko bola su godinama pretrpjeli..

Nitko to više ne može da obnovi i zakrpi

Nitko više nikada da me malkice oporavi

Kao da sam u tamnici samoće završio

Jer primjetno  od svega sam se udaljio…

I sada šutim u sebi,ispisujem tugaljive stihove

Ne znam što time želim postići gdje odlutati

Više je nikada neću moći vratiti ili imati

Sada je na njegovim grudima kažu presretna.

Toni Ljubiša Božić, tuđina,27.02.2021

Pepeo sjećanja

Između nas dvoje izgleda sve je sagorilo

Sve što smo imali u pepeo zaborava otišlo

Samo moje srce to zgarište uporno obilazi

Sve se nada neku mrvicu nade će pronaći.

Ali uzalud sve te naivne i jadne zablude.

A kažu da se iz pepela ljubavi probude

Da iz zgarišta nova ljubav nekad propupa

Možda ja te sreće ipak budem nekad imao.

A toliko suza na tom zgarištu sam prolio

Uzalud sam godine nešto od nje čekao

Sve se nekom magičnom čudu ponadao

I na kraju izgleda potpuni idiot ispao.

Sa moje strane sve se iskreno u ljubavi dijelilo

Nikada loše sa druge strane nije se očekivalo

Ali vidi vraga, sve se okrenulo dobrice je kaznilo

Na tanak led razočarenja bolno dovelo.

Uzdignute glave ostajem od ljubavi ne odustajem

Sve nečemu novom nadam se ipak desit će se

Jednoga dana iskrena prava ljubav bude me pronašla

Onu divlju mladost u meni probudila život mi vratila.

Toni Ljubisa Bozic, Erlangen,26.02.2021

A koliko bi taj tračak nade značio

Do kada misliš ovako za ljubav ti da prosjačim

Želiš li na kraju zbog tvoje hladnoće da izludim

A možda ti baš i odgovara, očito si me se zasitila.

Sve komunikacije ukinula ono sva vrata zatvorila.

A ja ono baš počesto na prag pred vrata svratim ti

Pa se satima predomišljam dal da ti pozvonim

Na kraju ipak odustanem, niz stepenice okrenem

pa ispod terase se tako divljački ridajuć  isplačem.

A nisi niti svjesna koliko bi taj tračak nade značio

Kad bi do srca mi sa tvojih usana trenutkom dospio

Kad bih tvoj osmijeh opet ugledao pa se ponadao

A ovako skoro na dno života sam skoro propao.

Osjećam da propadam,u duši i srcu se raspadam

Jasno… od tvog odlaska i te kako bolno to osjećam

A tvojih usana željan ostajem, ne mogu da ih prebolim

Oprosti toliko divnog si pružila i kako da te zaboravim.

Toni Ljubisa Bozic, Erlangen,26.02.2021

Princesse de la côte française — espoir sans fin

Seulement il a réveillé le feu sur ses lèvres

seulement il a trouvé un geyser de passion là-bas

et elle a rendu la pareille avec une abondance de passion et de désir

car elle aussi ne s’était jamais sentie aussi heureuse.

princesse de la côte française — espoir sans fin

tellement entre les deux âmes qu’elle s’est réveillée

et ils se souviennent volontiers les uns des autres

et fantasmer très souvent de se revoir.

encore une fois, ils passaient des heures à s’embrasser et à se caresser

ils ne pensent pas au sexe, ils aiment juste les bisous

et le feu engloutit l’être entier imparable

pas étonnant qu’elle ait laissé des souvenirs inoubliables.

princesse de la côte française — espoir sans fin

un poète sans texte que la nuit passionnée est parti…

…………………….

Princeza francuskih obala—beskrajna Nada

Samo on je na njenim usnama vatru probudio

samo on je gejzir strasti tamo pronašao

a ona mu obiljem strasti i požude uzvratila

jer i ona se nikada tako sretna nije osjećala.

princeza francuskih obala—beskrajna Nada

toliko toga između dvije duše je probudila

i rado se jedno drugog nekako često sjećaju

i baš često o ponovnom susretu maštaju.

opet bi satima samo da se ljube istrasnoi miluju

o seksu ne razmišljaju,samo u poljupcima uživaju

a vatra nezaustavljima cijelim bićem obuzima

nije niti čudo što je nezaboravna sjećanja ostavila.

princeza francuskih obala—beskrajna Nada

pjesnika bez teksta te strastvene noći je ostavila.

Toni Ljubisa Bozic, Nurnberg,25.02.2021

Nitko me nikada kao ona niti blizu nije ljubio.

Čujem da mi u posljednje vrijeme ime spominje

Kažu da kaje se,da može sve bi na staro vratila

Izgleda de je zaboravila što mi je srcu napravila

Koliko suza iz duše slomljene se noćima slivalo.

Al opet kakav sam na nju očigledno preslab sam

Drugi mi joj da spominje ime vjerojatno zabranili

A ja eto nikad nisam bio kao svi razočarani ostali

Još uvijek je u meni prema njoj ostalo divlje ljubavi.

Čujem da se šeće obalama francuske da me spominje

A ja više nikome ne vjerujem i puno se baš i ne radujem

Jer da se opet dogodi pa da me bolno ranjenog ostavi

To bi me garant na kraju u paramparčad skršilo.

Da mi je barem skoknuti do Francuske da samo malo

Promatram je, da joj one vrele usne možda osjetim

Pa da opet do kraja za njom kao klinac poludim.

Jer nitko me nikada kao ona nije niti blizu ljubio.

Jošuvijek sam sam,drugu nisma niti pokušao pronaći

Jednostavno previše je razočarenja očigledno u meni.

Čaš više luđački ne ispijam malo bolje se kontroliram

Al jednostavno iz srca i duše je još uvijek ne izbacivam..

Drugi na mom mjestu sve o njom bi garant uništili

I par dana bi je garant ono baš zauvijek zaboravili

Miliun mana bi joj svakodnevno eto pronalazili

Da im se ono baš gadi, kako su je ikada zavoljeli.

A ja ništa od nje ne mogu da iz duše odbacim

Tvrdoglavo uporno u srcu mi nepopustljivo boravi

Želja prema njoj se niti trunke nikada nije ugasila

Nikad se nisam ljepše osjećao na nečijim usnama.

Da mi je barem skoknuti do Francuske da samo malo

Promatram je, da joj one vrele usne možda osjetim

Pa da opet do kraja za njom kao klinac poludim.

Jer nitko me nikada kao ona niti blizu nije ljubio.

Toni Ljubisa Bozic, Nurnbeerg,25.02.2021

Ovu vječnu upornu nadu ne želim da ubijem

Imam osjećaj sve se moguće na mene srušilo

U sebe se povukao potpuno od okoline otuđio

Ne želim da izlazim te sretne face da prolazim

Kad mi baš ništa ne ide,otišla je ONA od mene..

Onda naivno nekako nečemu baš nadam se

Nije se valjda toliko Bog naljutio baš na mene

Valjda negdje u rukavu čuva tajne skrivene

Pa će da me do bola da obraduje i iznenadi.

Do toda moram da smirim i da se saberem

Da se više ne nerviram glavu o zid da razbijam

Sve se sa nekim objašnjivim razlogom dešava

I ona je zbog nečega takvu odluku donijela.

Dobro što žalim se ali čemu za nju pravdanje

Više sve njene poteze tako olako odobravam

U dubinu razloga ne zalazim sve joj oprostim

Kažu da ljubav sve vidi ali baš sve i oprašta.

Sve se tješim da se nisam u pogrešno vrijeme rodio

Da jesam ne bih nju nikada susreo i tako upoznao

Nebi najdivniji ljubav sa njom ipak proživio

Nebi takvu sudbinu kažu od boga na kraju dobio.

Jedino ovu tugu baš nabolje ipak ne podnosim

Teško pada mi, kao da na ranu baš eto sole mi.

Al ja sebi divim se kako svemu eto nekako prkosim

Sve što sam proživio ipak gordo eto podnosim.

Jeste da sam hinjski ostavljen, od nje zaboravljen

Al opet sebi čudim se kako naivno njoj nadam se

Jer životu i makar bez nje želim da se radujem

ovu vječnu upornu nadu u sebi ne želim da ubijem.

Tišina njenog nejavljanja rane na srcu mi stvorila

Slike se rijeđe se javljaju pisma više mi ne sustižu

Imam debele razloge i dokaze da je od mene odustala

Al u ovom naivnom srcu nikada nadu nije ubila.

Toni Ljubiša Božić.Graz,Austria,23.02.2021

Tako malo je potrebno

Vrtiš se, planiraš, toliko scenarija pripremaš

da priđeš joj,kako da te napokon ONA primjeti..

Toliko toga na izluđenoj pameti srce mi izludi.

Jer tako malo je potrebno da te voljena zamjeti.

Osmijeh onako slatko u prolazu joj baš uputiš

Nije da naprasno divlje na nju riječima navališ

Želiš da to bude nekako za nju sasvim posebno

Da što bolji utisak na njeno srce bude ostavilo.

Svaka riječ,svaki potez mora da se odmjerava

Nije to neka što bez veze sa ulice se pokupila

Njoj se malim koracima na kraju krajeva prilazi

Da se obraz ne ukalja da se možda ne uvrijedi.

A tako rado bih da je divlje sočno posesivno poljubim

Da sve što u meni već dugo izgara poljupcem osjeti

Da je strasno zagrlim da joj vatru u tijelu probudim

Da mi se još divlje preda i onim cijelim bićem ponudi..

A tako malo je potrebno da bi nas oboje usrećilo

Oboje smo toliko razočarenja kroz život doživjeli

Toliko puta sebe iskreno davali,pa eto nadrljali

Bilo bi nam preteško ako bi ovu priliku uprskali.

Pa se igra lagano strastvenim mislima nastavlja

Ona je prihvata i lagani tempo šarma joj odgovara.

I kako vrijeme prolazi teško je vatru suzdržati

Po neka iskrena požudna misao riječ naivno izleti.

Njena reakcija na to se uplašeno nekako iščekuje

Ne daj bože da se  uvrijedi , naljuti, da je izgubim

I ovako na daljinu samo kroz stihove je osjetim

Što mogu osjećaji gladno divljaju, hoću da poludim.

Al sreća nije se uvrijedila,malo više vrata je otvorila

I nju je ta iskrena požudna riječ još više zapalila.

I okuražen do bola ohrabren igru prilaza nastavljam

Planove da napokon upoznam je uporno nastavljam.

Jer ona ipak suviše daleko je, u drugoj državi obitava

Meni se barem na rijetko kad me primjeti dojavljiva.

A ja skroman i sa tim skromnim sam nekako izluđen

Tom  virtualno posebnom princezom baš sam zaljubljen.

Toni Ljubiša Božić, Mendresio,Switzerland,19.02.2021

Veliki Đole savršeno si dokazao da se ljudi ipak vole

Luda vremena kada čudni vode države

Kada naivnim ljudima mozgove ispraše

Da moraju kroz povijest da stalno mrze se

A to je baš profiterima uvijek odgovaralo.

Zavadi pa vladaj glupim narodima bi uspjelo

I dok bijednici za ideale ratuju,profiteri likuju

Tada se bogatstva debelo beskrajno namiču

A naivni bojovnici ili borci na laži nasjedaju.

Budućnost i živote olako kao državama prodaju

a kasnije njihovi najmiliji zabludu i te kako uvide

ali kasno je,oni u bijedi debeloj zaboravljeni ostaju

dok ratni profiteri sa drugom stranom se rukuju.

Dragi naš veliki Đole u ljude Balkana si vjerovao

Veliki Đole savršeno si dokazao da se ljudi ipak vole

Da su naivci nasjeli na profiterske laži i obmane

I da se više nikada prokleti ratovi ovdje ne ponove.

Ljudi se moraju na kraju krajeva bar poštivati

Jer ti jadni naivni narodi najmanje koristi imaju

U svim ratovima samo profiteri i političari likuju.

Hvala ti veliki neponovljivi dragi nezaboravni Đole.

..

Zbog tih profitera Balkan se ubrzano pustoši

Ništa mladosti više na balkanu neće ostati

Tko će im novac za mirovine il penzije uplaćivati

Al uvijek će jadne sitne ovce za šišanje postojati.

Glava dole i naklon VELIKI DRAGI NAM ĐOLE

Nadam se da će tvoj ipak prerani odlazak dokazati

da ljudi  balkana ipak i te kako u duši vole se

I vjeruj nas normalne zbog toga srca raspadaju se.

Svaka država ima svoje nacionaliste i fašiste

Oni postoje da za države rade prljave poslove

Ljude iza leđa lažima zavađaju ako treba i odrađuju

A političari i profiteri iza svega skriveni likuju.

Hvala ti divni Đole što si u moje vrijeme proživio

Što si nam ne izbrisive tragove zauvijek ostavio.

svijeće u našim srcima budemo za pokoj ti palili

I vjeruj mi normalnih ne budemo zaboravili.

Na žurkama će tvoje i Oliverove pjesme da se sviraju

Da normalne spomenike kulture normalni ljudi ponavljaju

A oni fašisti na platnim listama političara nek ostaju

Jadnici su i oni jer na tako proklet način preživljavaju.

Veliki Đole savršeno si dokazao da ljudi ipak se vole 

Molim te gore kada dođeš sve normalne pozdravi

Mi raseljeni u tuđini ćemo rado vas se uvijek sijećati

Sva vaša djela kroz suze sijećanja na žurkama pjevati.

Hvala ti i mislim da sam nekako ipak normalan ostao

Nikoga nikada nisam znati mrziti ljude razdvajati

I to bogatstvo u meni je ostalo isti sam evo ostao

samo sam na loše i dobre ljude ipak nekako dijelio.

I evo sada svijeću zajedno sa Oliverom palim ti

I Kemo i svi drugi u meni će te zauvijek ostati

Kroz vaše pjesme mi ćemo Vas uvijek spominjati

nadam se da će Vam gore to nekako ipak pomoći.

Toni Ljubiša Božić, EUROPA i tuđina,20.02.2021

Kako ono što smo imali da zaboravim

Ovo imeđu nas toliko je zapleteno

Toliko požudne strasti je otkriveno

I sad hajde budi pametna i kaži mi

Kako ono što smo imali da zaboravim.

Kako god sam se trudio više me boljelo

Tragova na srcu i duši svi više ostajalo

U meni si se začahurila gnjezdo savila.

I ako nemam te,srce na svoj način ima te.

Nema mjesta iz kojeg sjećanjem ne izvireš

U mene prosto neobjašnjivo posesivno uvireš

Gdje god da se pokrenem il nešto zamislim

Prosto je ne moguće na tebe da ne naletim.

Kad bi se naša ljubav na skjali poredala

Daleko na vrhu svima kao uzor bi stršila

Nitko niti blizu kao mi se nije nikada volio

Nitko nikada toliku strast i požudu otkrio.

Ne kajem se što sam da uđeš u srce mi dozvolio

To je najbolji potez ikada u životu napravljen

Na tvojim usnama oživio i baš sam preporođen

I čemu sada da trudim se da zauvijek zaboravim te.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel,10.02.2021

Eh da sam tada…

Bijaše proljeće ne pragu je kucalo

A moje srce na njen dolazak čekalo

Ma nisam niti trepnuo nju sam ugledao

Stajala je ispred kao enđeoska boginja.

Taj savršeni osjećaj sreće u ovim grudima

Ona je blještala,prosto divna neopisiva

Trebalo je tim trenutcima smo je gledati

niti u najljepšoj mašti se može sanjati.

Da sam tada u rukama gitaru imao

Sonatu u trenu bih siguran sam skladao

Toliko nota dušom i srcem je protutnjalo

Ne izbrisivih tragova u meni je ostalo.

Iz zbog toga anđela stihovi su se rađali

A već deset godina nisu trenutka prestali

Sve češće i note se pojavljaju i skladaju

Gitaru iz ruku ne ispuštam u njoj je osjećam.

A ona,u početku baš i nije ono sve povezala

Da je preduboko srce mi istinski zaposjela.

Snovima i maštom je kao glavni lik jezdila

Najvjerniji lik moje nezasitne mašte postala.

A onda se u njoj nešto otrovno produdilo

Kao bujicu nemira u srce mi tada donijelo

Bujice je sve dalje nosile mene napuštale

I sada nakon deset godina tamo  vidim je.

Sijećam se što smo sve imali kuda smo šetali

Rekla bi da pričam na pamet da sam u snovima

A to je sve zato što sam je oduvijek iskreno volio

a srce njenim otrovom nisam nikad prelio.

A sada, bez nje sve nekako užasno prazno je

Snaga i volja za dalje me vidno napustila

Jer od prvog poljupca ona bijaše vodilja

Razlog jedini da nastavim dalje je postala.

Kažu bog ti uzme i podari što si zaslužio

A bože mili kad bi mi barem eto objasnio

Zašto i zbog čega sam je nakon tolike ljubavi

Tek tako bez objašnjenja hladno izgubio.

To mi na kraju kao najgora kazna ispadne

Dal je zato što ono baš iskreno zavoljeh je

I sada patim još više mi užasno nedostaje

Bože mili dal ti shvataš da luđački voljeh je.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, 10.02.2021

Tek kad je nju upoznao ljubav je otkrio

Prije nje toliko žena je imao, baš ih je redao

Nikad niti sa jednom nije deset dana spojio

Uživao je kao da mu je svaki dan posljednji

Nije mogao niti u mašti slutiti ona će se desiti.

Svijetom je putovao neke od njih  po nekad poveo

One su mu društvo pravile želje mu ispunjavale

Već nakon deset dana bi se svega zasitio

I opet novi list sa novom žrtvom preokrenuo.

A onda kada se ono baš najmanje nadao

Jednu posebnu prekrasnu al udatu je susreo

Prosto je neobjašnjivo što se među njima desilo

Oboje istog trena na prvi pogled je baš zaludilo.

Ona, nesretan brak je imala za ljubavlju je žudila

I nešto posebno u tom osmijehu i pogledu je imala

Do bola ga začarala niti svjesna za koga se vezala

I ljubav ih je lagano svakim danom sve više vezala.

U krevet mu odmah kao druge nije olako pristala

A to ga je još više vezalo upornost u njemu probudilo

Svakim danom nestrpljivo susret sa njom bi čekao

Jednostavno za tobom posebnom ženom je ludio.

Ona mu je oči otvorila,da iskrena potpuna ljubav

I te kako na ovoj planeti tamo negdje postoji

Njene usne njen poljubac ga je obarao nije shvatao

Iskrenu strast sa njene strane je prvi put doživio.

Dugo je oklijevao dok jednoiga dana onako iznenada

Nije pred nju klekao i prvi put u životu nekome izjavio

Da neizmjerno voli je, da život bez nje potpuno prazan je

Ljubav života mu je postala budućnost mu odredila.

Jednostavno potpuna iskrena ljubav se napokon dogodila

Ona ga je u svakom pogledu oborila pamet mu pomutila.

Nikada sretniji nije se tako popunjen kroz život osjećao

I nikada nikoga niti blizu nije tako baš luđački zavolio.

….

Prvi put je počeo pisati stihove i noćima joj recitovao

Na svoj poseban način iskrenu ljubav joj dokazivao

Vidjelo mu se to tako jasno u onim crnim očima

Bijaše ona ljubav života koja ga je eto opčinila.

Svi su na njemu primjetili nikada viđenu ljubav  vidjeli

Druge su mu opet prilazile nešto kod njega pokušavale

Nikada ili baš rijetko bi neku ženu tako olako odbijao

Al od kada je nju upoznao, sav je na bolje promjenio.

Posebne riječi za nju bi uporno nekako pronalazio

Svoju iskrenu ljubav je presretan na dlanu pružao

A ona je cvjetala, majka što je djecu bez ljubavi rodila

Napokon je potpuno iskreno voljena ljubav doživjela.

Napokon je život predivnim shvatio,lušački je volio

Uzvaćenu ljubav duboko u srcu je od drugih čuvao

Prvi put u životu ljubomoru i strah neki novi je osjetio

Da mu ljubav života ne ukradu da je nebi izgubio.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel,09.02.2021

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je daleko-je.jpg

Bol prevare u grudima

Zašto mi nisi priznala… sa njim si spavala

Pa što… tragedija se na kraju nije desila

A ne od drugih da što smiju se saznajem

Meni iza leđa tračaju nekako me sažaljevaju.

To što sa njim si onda pijana spavala

Barem meni ne znači da si ljubav izdala

Znaš da na sve gledam potpuno drugačije

Jer očigledno nisi svjesna koliko volim te.

Trenutci slabosti se kroz život dešavaju

Jedno drugo ako voli mora da razumiju

I ja moram ti priznati imah svoje slabosti

A tebe sam baš luđački posesivno volio.

A opet sam sa drugom krevet onda dijelio

Jednostavno tu noć sam iznenada popustio

Nakon toga ako mi vjeruješ sam se kajao

na terasi cvileć ridao, sebe jecajima kažnjavao.

Niti meni jasno nije kako se sve to desilo

očigledno planirano njen plijen sam postao

Sve je dugo pripremala tu noć me opila

I onda olako u zagrljaj mi gladna uletjela.

Imaš pravo… tvoja je to zaslužena osveta

Da i ja osjetim tu bol prevare u grudima

Glavu saginjem niti riječi više ne spominjem

Ako bi vrijedilo kad bih se iskreno pokajao.

Sve što sa njom tu noć sam u krevetu imao

Zbog pijanstva više od pola sam zaboravio

Ostalo pola kao kroz maglu se nešto odvija

Tako da ništa od toga nije ostalo u grudima.

Tebe sa drugima ludost je bilo kako upoređivati

Sa tobom se ne mogu misice svijeta natjecati

Tvoja duša i srce su duboke i tako beskrajne

Klečim da razmisliš i možda oprostiš…evo molim te.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, 07.02.2021

Nikad nisam saznao

U posljednje vrijeme rado te sijećam se

Kad bi te neka teška  tuga noću sjatila

U gluho doba na moja vrata bi ušunjala

Ne bi se obazirala u koje doba bi banula.

Tad bi me trebala i da grmi ti bi krenula

Jer sretna bila si samo na mojim grudima

Ključ si imala i kao lopov ušla bi na prstima

Onako lagano me nježno ljubeć lagano budila.

Uvijek mi je prijalo jer sam te baš luđački volio

Hajde ljubavi budi se,ovu noć želim da maziš me

I to se sve češće u posljednje vrijeme ponavljalo

Meni te u dubokoj noći kao galaksijom privlačilo

Dal si to neke grijehove možda skriveno imala

Dal si zataškati nešto vješto tada pokušavala

Baš i nisam saznao a nisam se previše ni trudio

Jednostavno iskreno luđački gladno sam te volio.

Tek kada bi kako si tiho došla tako u zoru i nestala

Meni bi u bunilu ostavila da o nama razmišljam

Dal mi se to stvarno desilo dal sam te tu noć imao

Il sam opet halucinirao u slatkoj mašti te opet imao.

Nikad nisam saznao,nikada pravu istinu otkrio

Što se tim usamljenim noćima sa tobom dešavalo

Bijah slijep pored očiju,rastanak si najavljivala

Na svoj lopovski način lagano od mene se odvajala.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel,07.02.2021

Samo da me tu noć ranjivog u laži ne uhvate

Teška sjeta sa tugom me baš noćas skočila

Svi su na okupu a ti vidno  baš si nedostajala

Alkohol izbjegavam znaš loše ga kontroliram

Samo zbog tebe u grudima i srcu propadam.

Oko mene napušeni pijani otkačeni smiju se

Dimna zavjesa ridanje iz duše mi prikriva

Pa ne mogu da me uhvate il možda otkriju

Zbog tebe mila ovu  noć propadam u depresiju.

Svima bih se smijuljio, za tebe vješto im lagao

spriječena si,kasnije se budeš sigurno pojavila

nemam snage u lice da pravu istinu priznam im

da si me još prošli mjesec onako hladno ostavila.

Hajde popij još jednu sa nama ona sigurno dolazi

Al sreća nitko rijeku tuge u meni da ipak opazi

Lažno pjevam i sa njima polupijan smijem se

Samo da me tu noć ranjivog u laži ne uhvate.

Jer ne želim pravu istinu ove noći da saznaju

Moram vješto sve odgovore da lopovski izbjegavam

Stalno nazdravljam dok piće u saksiju saljevam

Ne želim ovu noć da se opijem pa samoću prikrivam.

Al kako noć sve dublje dolazi kako im laž priznati

Kako sve na vidjelo otkriti da si sa drugim otišla

Onda bi se rulja oko mene do bola pijana sjatila

Slobodne cure bi se nabacivale pijane me tješile.

Ne… drugu ženu  ove noći stvarno ne trebam

polutrijezan ovu noć lopovski se pridržavam

da ne mislim o tebi jednostavno ne uspijevam.

I tako sve dublje i dublje u ralje tuge propadam.

Al suze više ne mogoh da na distanci zaustavim

Bol se u duši provalila, u srcu tuga se  raspučila

Pobogu ti mi nedostaješ zbog tebe se radujem

A sada kao prokletinja tuga me svega razdire.

Pokušavam silom da njihove pjesme otpjevavam

Tugu  taj lavež u sebi na jedvite jade zadržavam

Pa mi se u drhtavom glasu jecaj trenutkom osjeti

Bože mili plašim se kako će ova noć da završi.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel,07.02.2021

Izgleda u ovom životu nisam joj baš određen

A bože mili trebalo mi je eto deset godina

Da bi ova naivna pamet napokon shvatila

Ona u meni nikada budućnost nije vidjela

Bio sam samo na kratko vrijeme neka utjeha.

Ona je u totalno drugom liku sebe pronašla

Hajde neka je, ali barem po nekad da javi se

Da barem jednu riječ onako kroz osmijeh prozbori

Da eto mrvicu šanse da imam nekako najavi.

Al ne ona se tišinom paučine gusto navila

Iz nje niti dašak da se protegne ili prožima

A to me do bola ubija i ono baš izluđuje

Jer fali mi kada tepa mi kada me miluje.

Kada se sve sabere, gubitnika vidi u mene

Nije neku svijetlu budućnost sa mnom vidjela

Nije se očigledno niti mrvice tomu nadala

I normalno u tuđem krilu da je završila.

U mom krilu i zagrljaju nije vidjela sklonište

A srce žensko bez sigurnosti baš i ne može

A ja beskućnik samo čistom  ljubavlju obdaren

Izgleda u ovom životu nisam joj baš određen.

I što da joj kažem da se na nju ipak naljutim

Ne mogu da je za njene teške poteze osudim

Samo nadam se da je pravu odluku odabrala

I da je u nečijem krilu ljubav kao moju  pronašla.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel.06.02.2021

Uvijek znala si da niti trena ne odoljevam ti

Često se uhvatim bauljajuć noću

Tako te blizu baš preblizu osjetim

pa hoću tvojom strašću ovu tišinu

Da divlje posesivno gladno razorim..

Prosto podivljam, usne ti poželim

Onih tvojih tepanja užasno fali mi

pa kažeš uzmi me samo tvoja sam

ovo predugo ljubavi tako željela sam.

Uvijek znala si sve moje  vrele damare

Uvijek znala kako da usnama pališ me

Uvijek baš znala si kako se tada osjećam

Uvijek znala si da niti trena ne odoljevam ti.

Nemaš pojma kako slatka je tvoja osuda

Patim, kamčim za tvojom strašću i usnama.

Volim kada tvojim usnama bride usne mi

Kada čak i u snovima  bradavice tražim ti.

I onda u nekoj od staklenih zidova kapsuli

Nas dvoje tako spojeno strasno boravi

Ti si mi jedina i drugima baš ne dodirljiva

Ti si tiho  moja divlja vatra svih svjetova.

Jer kada si tu onako sljepljena uz mene

Ti nemaš pojma kako još divlje želim te

I svaka moja misao svaki korak se planira

Da nam se što prije ona strast bude desila.

Jer predugo baš nekako sjetan čekam te

Prošle su barem meni preduge godine

Al ne brini još uvijek isto čak i više

Prosto gladno posesivno želim te.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel,06.02.2021

I nije prosto moguće da ga je skroz zaboravila

A tako je volio eto baš toga trena

U sivu masu da joj trenutak tamo zaviri

U tom mozgu mnogih tereta te oslobodi

Da malo bolje progleda pa sebi nadođe.

Da proviri dal u njoj još mrvu postoji

Dal su joj sijećanja vremenom izblijedila

Dal je od njega konačno do kraja odustala

Dal je sve lijepo što su imali  eto zaboravila.

Il od njega niti traga više u njoj ne postoji

Il spominjanjem njegovog imena glava je zaboli

Neka od njega barem i ružne uspomene sačuva

Neku zakrpu i mrlju njenog blijedog sjećanja

Čak i ako je bilo sa njegove strane grijehova

Nada se da ta huja u njoj više nema nekih tragova

Na srcu i duši sigurno daleko više je ostavila.

I nije prosto moguće da ga je skroz zaboravila

Zna da ima naviku da škure sijećenja navlači

da ga što je moguće prije baš zauvijek zaboravi

ali isto tako zna da ipak ne može da mu odoli

i ne može ma koliko se trudila sve ga zaboravi.

A kada bi mu u mozak mi zavirila, bez teksta bi ostala

Koliko ljubavi za nju tamo je neotkriveno ostalo

Koliko se samo iz dubine srca i duše sve skupljalo

Ali valjda se i to jednoga dana bude dokazalo.

A on požudno čedno prečesto onako proviri

Čisto da se još jednom eto sa sigurnošću uvjeri

Da slučajno ne dolazi da nekako ne pogriješi

Jer ne želi da ga svojim napokon dolaskom iznenadi.

..

A on ostario pa proćelavio al voljeti nije zaboravio

To u njemu prema njoj jednostavno ne prestaje

Rekli bi naivna glava još uvijek uzalud sanja je

Al što će sve od početka od njega bilo je iskreno.

Već si se i te kako uvjerila nitko kao on nije volio

I to je stalno kroz život bude vjeruje podsjećalo

Možda je sada u tuđem krilu kao nekad sklupčana

Al falit će joj vjeruje onaj vreli dodir njegovih usana

Vremenom će i nju kao njega nada da podsjeća

Probudi će se stara želja onih njihovih vatrenih dodira.

Kod nje tamo na moru ne dolaze često snjegovi

Zato još uvijek stoje svi oni njihovi vidljivi tragovi

Kuda su šetali po kaduljinim grmovima se valjali

Ljubav strasnu nezaboravnu barem njemu vodili.

Niti je bio niti ću ikada biti nekakva kukavica

Ne srami se što se bez nje budi u suzama

Time se ljubav prema njoj očigledna dokaziva

Jer bila i ostala je ljubav prosto mu nezaboravljiva.

Mora joj priznati često se sa mamurlukom probudi

Previše vina od prošle večeri u grudima natoči

Onaj zaljubljeni dječarac se nalokan prisjeća

Kako ga je najljepša žena  godinama nekad voljela .

Toni Ljubiša Božić, Brissel,04.02.2021

Đavolska posla previše u njoj je ostalo.

Bože mili provalija između njih se proširiva

Jedno od drugog neminovno udaljava

A ona baš hlada nebi se mrve pokrenula

Ona je bez njega otići definitivno odlučila.

A dok je trebao svu moguću energiju mu crpila

Sada se zadovoljila, na drugi cvijet preselila

Glumica, vrhunski ulogu zaljubljenosti odglumila.

Džaba joj nije svjesna što je time sebi napravila.

Kao prvo najvjerniju ljubav u životu je izgubila

I svoju pravu stranu lica je time napokon otkrila

Bumerang kroz život jako brzo i bolno vraća se

Kad tad ljudi se razotkriju pa svatko kaje se.

A u njoj jaz i nemir se širom sigurno razjapio

Najrađe bi je na dno dna u kaljužu zavalio

Prostor u duši je razjedinjava,prazna je ostala

Kuda će,kompas izgubila a dušu đavlu prodala.

A đavo iz nje sve  preostalo što je valjalo isisava

Ipak samo ljuštura na kraju od nje bude ostala.

Lebdjet će u vakumu samoće i od sviju sklonjena

Ridat će uzalud samotnim godinama,kasno je.

Trebala je davno prije misliti na svoje poteze

Može ona sada praviti fajlove svih isprika

Lažnih riječi, pomirenja i teških zabluda

Na kraju nije uspjela,ljubav života je izgubila.

A na licu joj baš krateri od slapova suza ostali

Uzalud sada prima protiv bjesnila cjepivo

U njenom slučaju ništa je ne bude spasilo

Đavolska posla previše u njoj je ostalo.

Ona bi sada da se sve tek tako čisto zaboravi

Da to srce što je krvarilo eto bude zaboravilo

E ne bude se tako baš sve olako odigravalo

Životni scenarije se okreće, na dno je prevrće.

Pomirenje se nikada više neće vjerojatno dogoditi

Sumnjam da će joj to nadajuć se iskreno uspjeti

On je nikada više kao nekada ne može voljeti

Mogu pokuštai,ali ne slavno će se sve završiti.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, 04.02.2021 at 02:40

Sjedim u hotelu blizu Brisela ti u mislima

Mada se godinama već ne čujemo

Primjwtila si a i  ne kontaktiramo,

čaše tuge i dalje se prelijevaju.

Pitam se kada će sve to prestati,

kada ću prosto eksplodirati

ili jednostavno iz sjećanja te izbrisati.

Ruke mi se tresu na samu pomisao

što sam sve od tebe godinama pretrpio,

toliku bol u životu nikada nisam osjetio,

a opet naivac te luđački posesivno volio.

Dobro sada sa drugim izgleda sretna si

I neka si, čak mi je drago što si uspjela

Ali nikada te ova do bola slomljena duša

Nije definitivno niti blizu preboljela.

Nešto si duboko u meni zarazno ostavila

Srce si na barem stotinu mjesta rasparala

I nekako krvareć i ono godinama preživljava

Bože koliko je ljubavi za tebe u ovim grudima

Al što ću, dalje moram da usamljen nastavim

Najviše boli me što ne mogu da te zaboravim

Ne mogu baš bez tvog osmjeha i poljubaca

Da ovaj krizni period na kraju prebrodim.

Sjedim u hotelu blizu Brisela ti u mislima

Postala si baš naporna iz pameti ne izbrisiva

Popusti me malo, daj da malo eto odahnem

Da napokon misliti na tebe prestanem.

Nekako lakše bilo bi kad ženo nestala bi

Kad se niti u snovima upornim mislima

Nebi mrve  više jednog trenutka javljala

Možda bi mi eto i u stihovima nestala.

..

A ova kiša što se oko Brisela nakupila

Niti blizu moju slomljenu dušu nebi pokorila

Toliko suza i boli je još uvijek u ovim grudima

A ti si jedina koja mi je sve to napravila.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, 03.02.2021

Ne traži me uzalud više ne pokušavaj

Pratim te već dugim godinama

Uporno me obmanjuješ lažima

Misliš da plašt zaborava  izbriše

Da iz srca bol tek tako da nestane.

Al varaše ispadaš glupa i baš naivna

Sakrij se duboko ispod svojih grijehova

Ne izlazi godinama iz tih laži rovova

Zar nisi više shvatila da si se provalila.

A to tvoje ko fol kajanje ne pali kod mene

Izgorjela su sva tvoja naivna očekivanja

Da svim lažima sakriti budeš sve uspjela

Još ne mogu da shvatim kako si naivna.

Pokopaj sve te zablude,očekivanja zamrzni

Toliko zlobe i lošega je ostalo duboko u tebi

Zar si već i oslijepila te nisi na kraju shvatila

Vremena ti draga moja davno su prohujala.

Sjetu duboko zakopaj ili potpopi u dubine

Da slučajno ljudi ne dođu do prave istine

Tad si još više nadrapala i sebe pokopala.

Pokunji se,i što dalje i prije bježi od mene.

Koliko ćeš se samo puta sjetiti mog osmijeha

A tako olako povjerenje si naivno izgubila

Da barem nisi lagala te istinu skrivalaa

Možda bih ti i oprostio i preko svega prešao.

Ovako draga moja što prije put pod noge

Da te moje oči više nikad niti blizu ne vide

Ne traži me uzalud više ne pokušavaj

Uzdaj se u se i tvoje vještine preživljavanja.

..

Toni Ljubiša Božić, Brissel,03.02.2021

Potkupio sam tvoje prve susjede.

Šutiš …bez teksta si izgleda ostala

Maca ti jezik izgleda baš papala

Kaži mi da te istinu ne upitam

Zašto nakon samotnih 10 godina

Samo o tebi uzaludno razmišljam.

I ako si me godinama od svega izolirala

Pa sve moguće prilaze tvrdo blokirala

Džaba ti, sve vidim i uporno pratim te

Potkupio sam olako tvoje prve susjede.

Znam kad si na terasi jedne noći ridala

Znam kako si ime cvileći mi spominjala

Znam kad si od njega šamare dobijala

Dal si pomislila da bi se opet mi vratila.

Masnice pod očima ti uzastopno viđaju

Nikako te ne shvataju,zašto trpiš ga

Prijavi ga,neka siladžiju napokon zatvore

Neka meni ka tvome srcu tada staze otvore.

Znam u koje doba izlaziš kera izvodiš

Znama kojom stazom skoro uvijek prolaziš

I znam da ne možeš da nas zaboraviš

Jer sam te na tim mjestima posesivno imao.

Nitko te nikada tako luđački nije ljubio

Nikada od sreće nisi tako vrištala

Nemoj mi reći da si sve momente zaboravila.

Jer suze na nas te uvijek tamo podsjećaju.

I nikada nemoj da što smo imali zaboraviš

Nemoj tim zaboravom srce svoje da uništiš

Samo zahvaljujući tom sjećanju preživljavaš

I znam da krišom sve stihove noću iščitavaš.

A ja…ne brini, slomljen strpljivo tamo čekam te

Spašava me što kada stignem izbacujem stihove

Nekako duši i srcu olakšam si kada samnom si

Makar se sve to odvijalo u teškoj lažljivok zabludi

Toni Ljubiša Bozic, Nurnberg,31.01.2021

Sretno ti… znam da ćeš me skriveno voljeti

Svi tekstovi samo njenih pjesama duboko u dušu zaviru,

sjećanja iz daljine tiho naviru,srce se nemirom napuni

pa toliko suza čekajućih probudi…mozak hoće da poludi

a duši prosto daleko  lakše je kada ime joj se spominje.

Mada više nije moje mada ona sada drugom pripada

Čuvam je u mislima,skrivam duboko u grudima

Mada sve njeno nije više moje to mi baš i ne smeta

Znam da me je barem na kratko ono  vrijeme voljela.

Da je barem to divno vrijeme na usnama mi uživala

Da je suze radosti samo ona u meni uvijek budila

I ne želim da je na kraju tek tako olako zaboravim

Dugo će predugo u ovim zaluđenim mislima da boravi..

Voljena , sretno ti znam da ćeš me skriveno voljeti

Ako ti po nekada teško dođe možeš mi se javiti

Ti nemaš pojma koliko ću se tvom glasu radovati

Boli me al trpim što sa tobom ne mogu nastaviti.

Neka mirno more prati te, neka te senjske bure čuvaju

Neka te južni vjetrovi našim sjećanjima često vraćaju

A ja… u tuđini onako posesivno o tebi ću da razmišljam

Skrivenim željama i mislima nastaviti da te prizivam

Toni Ljubiša Božić, Nurnberg,31.01.2021