Po nekad čisto na trenutak javi se….veli mi ne brini se

Jesen se očigledno uskoro laganini primiče

Svaki dan po malo kiše se raspe po poljima

A ja baš usamljen žudim za njenim usnama

Previše godina suša je na ispucalim mi usnama.

…

Slike se vraćaju,uvijek iste misli me okupiraju

Ona leži usnula do pola tijela golišava, izluđiva

A ja laka roba u tren bi se divljački upalilo

Jer njene vrele usne to divlje tijelo sam imao.

…

Onda joj prstima pramen kovrdžu sa lica pomaknem

Htjedoh usnama taj nos i usne da joj dodirnem

Krv u srcu buktila,strast navrla sa brdo poriva

Ona bi isto tako da budna je mene poželjela.

…

Pa se onako nježno primaknem pod plahtu uvučem

Grudi nježno joj zagrlim usne na vrat joj naslonim

I krenem da ljubim je,miškolji se,onda osmijeh joj ugledam

I ubrzo nagradu slasni divlji podivljali poljubac dobijam.

…

Kotrola se izgubi sve se tijelima istog trena prepusti

Jedno u drugo se upija dvije strasti u jedno prespaja.

Onda mi suye krenu,cvilim jer pored sebe nemam je

Njegova je…PRISILNO,od mene i nas nije odustala.

….

Samo na neko kreće vrijeme našu ljubav je prigušila

Po nekad čisto na trenutak javi se….veli mi ne brini se

I to mi je dovoljno da me drži mjesecima zaljubljeno

Jer toliku ljubav samo ona je u životu ovom zaslužila

…

Toni Ljubisa Bozic, Pariz,01.08.2021