Nedam im da te slučajno niti trena ne udalje
I da zid zaborava oko mene debeli betonski se salije
Ljubav prema tebi trunke ne mogu da mi ohlade
Ma neka mi najveće tmine na leđa natovare.
Lipa moja.
…
Da me duboko u jami kao roba vezanog zaborave
Da me u najtjesniju tamnicu silom gromova strpaju
I da mi zrak iz duše silom podlosti sve više otimaju
Svijetlo ove ljubavi prema tebi ne mogu da ubiju
Lipa mojaaa
A naša ljubav je neumoljiva mada je razlika 20 tak godina
Ljubav ne poznaje granice kada luđaćki iskreno voli see
Takvu ljubav upoznati i život sa strašću sretnika proživjeti
To samo sretnici mogu dočekati, na svemu hvala ti.
Lipa mojaaaa
Toni Ljubisa Bozic, London, 08.12.2021
toni"s poetry 