Samo duboko u sebi žalim te… jer više nemaš me

Napokon mogu priznati il se zavaravam

Prošlo je sve ono zaboravljanje najteže

Ne mogu reći da još uvijek ne volim tee

Ali se tuga smanjila ne vrišti u grudima.

Osjećam duboko u sebi manje čemera i tuge

One oštrice što su srce parale kao da su nestale.

Svježiji jutrima nekako budim se a ne kao ranije.

Kada bih bio sav u suzama što lile su noćima.

tvoja izdaja ta tvoja prevara sve je razorila

Godinama sam cmizdrio neumoljivo plakao

Pitao se pa bože mili gdje sam pogriješio

Kakav razlog sam joj podario da me ostavi.

Ali uvidjeh da problem ne bijaše trena u meni.

Tvoja obmana kakva si ipak te na kraju otkrila

Tvoja riječ, zakletva nije pišljiva boba vrijedila

Više si sebi na kraju skužila si znam naudila.

eto moje slutnje i strahovi na žalost se obistinili

u tebi je strast I požuda onaj vihor strasti nestao

ili u stvari nikada to u tebi nisam niti probudio.

Sve si savršeno odglumila srce si mi olako uvjerila.

Na jedvite jade pokušavam misli o tebi skloniti

Sva krv što se u duši prolila srce do bola natopila

Svi snajperi me izrešetali na koljena me bacilli.

Ali sam hvala ti preživio, na koljena se dočekao.

Uspomene I sve snove o nama sam sahranio

Novom životnoj rijeci se raširenih ruku prepustio

Senjska bura me više ne dodiruje od mene se odbije

Jer me veže na tvoje usne i na strasne noći besane.

….

Lagao se godinama,u lažnoj nadi sam predugo živio

Tvome navodnom povratku sam se uporno nadao.

Sada se sve ohladilo, čežnja je u korjenu skoro nestala

Ljubav između nas dvoje se napokon je ugasila.

A što se sa tobom događa dal si noćima tiho ridala

Dal si se od sviju lopovski skrivala o meni razmišljala

Dal si sebe na rub ivice izdržljivosti ikada priznaj dovela

Kako te poznajem mislim da si do tog momenta morati prispjela.

Tvoj inat jednoga dana ili uskoro sasvim nestat će

Neke slike o nama o meni sigurno vratit će se

Postavljat ćeš pitanja dal si i koliko cijenu platila

Otrovne strijele sjećanja noću će da te probude

Da još jednom izvagaš što na žalaost prošlo je.

Mi smo prohujali, našu šansu životnu smo prokockali

A emocije zgnječene duboko u nama odjekuju u grudima

Mržnja je potpuno nestala jer je nisi trenutka zaslužila

Samo duboko u sebi žalim te… jer više u stvari nemaš me.

Toni Ljubisa Bozic, Danska,17.07.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s