Svega me pokosila

U kricima samoće se prikrivam

Dušu ridajućim suzama ispiram

U meni sve ječi preduboko odjekuje

Užasno volim je a nemam je.

Noćima se u kratkim snovima

Onako luđački preznojavam

Nekim nemirom je dosanjam

Vidim je  a osjećam njegova je.

Onako slomljen obećanjima iznevjeren

Pitam se kako sam tako naivan ispao

Njenim ženskim obećanjima vjerovao

I nikada toliki bol u životu nisam upoznao.

Kao da mi se bukvalno sav svijet srušio

Od kada ne svojom krivicom sam je izgubio

Kažu mi sretan si jer ipak rano se otkrila

A neznaju koliko dušu i srce mi je zatrovala..

Osjećam  onako ogoljen dubinski se raspadam

Ništa oko sebe ne vidim niti baš primjećivam

Samo u nezaustavljivim suzama obitavam

I o njoj i nama uzaludno uporno razmišljam.

I sada me polovni napukli snovi obaraju

Svakim danom i noću vidno iscrpljivaju

Izdaja i očaj me preduboko osjećamsatire

Njegova je i više nego očigledno nemam je.

Pa sve nešto naričem sebi se ispovjedam

Slijep pored očiju sam očigledno postao

Samo o jednoj temi bih uporno  razgovarao

Gdje sam i dal sam uopće ja nekako pogriješio.

Dal sam uopće kriv što sam to biće luđački zavolio

Što sam potpuno kare otkrio sam se ogolio

Što sam ispred nje ridao i plakao slabosti otkrio

Toliko pitanja imam a nisam odgovorio.

……………………..

Toni Ljubiša Bozic,

Mexico,17.12.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s