Sve se između nje i mene u nekom bolu odvija

Ono kažem u sebi istjeraj te iz duše molove

Sviraj samo vedre akorde,mani se sjećanja.

I riječi tuge želim u osmijeh da pretvorim

Da sve što me boljelo što prije zaboravim.

Pa C dur zasviram vriskom nešto vedro pokušavam

Ali sve se teže napinjem bez teksta ostajem

Nije to ono baš što priželjkujem, da me razvedri

A što mogu kad je previše tuge i bola u meni.

A nikada silom nisam pisao ljubavne tekstove

To jednostavno gruhne iznenada iz mene

Ali ovih posljednjih godina ta sjeta me ubija

Sve se između nje i mene u nekom bolu odvija.

Pero ne trebam da uzimam tuga sama ispisuje

Sve iz duše što već duže vrijeme pati je.

I opet i opet naviru ti molovi te tuge tonovi

A kako bih rado volio kada bih je zaboravio.

A ona kao namjerno da iza ugla me sačekuje

i zna kako duša moja zbog samo nje bolesna je

ta tuga cijelim bićem se nekako podlo prožima

pa svaki osmijeh u pokušaaju tužna faca preotima.

A da se i dalje borim protiv tuge nekako odustajem

Kao da sam na tu količinu bola potpuno naučio

I bilo bi mi čudno kada bi se bez bola probudio.

Nečim sam tu kaznu u prošlom životu zaslužio.

Toni Ljubisa Bozic, Nurnberg,30.07.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s