VIDEO
Da bijašmo iskreno barem malo strpljiviji i upornji
Nebi na dva kraja svijeta utučeni slomljeni završili
Nebi nas nikad za nikad dušmani podlo razdvojili.
Premalo smo jedno drugom očigledno ljubavi davali.
Da smo strpljiviji i uporniji u to vrijeme ljubavi bivali
Nebi srca u ponore nepregledne tuge olako zarobili.
Džaba kajanje kada se dobijena šansa suludo propusti
Jedno drugom kleklo bi i molilo da nekako bar oprosti.
I nekako svaki dan tmuran kišni jesenji vidljivo postaje
Idealno da se između zidova stiješnjeno cmizdreć tuguje
Da se albumi prelistavaju da se dnevnik opet iščitava
Da se bude stari trenutci požutjelog u magli sjećanja.
Zašto nismo bili strpljiviji i uporniji dok smo bivali
Očigledno negdje u davanju ljubavi smo eto griješili
mada smo se pogledima razumijevali i poželjeli
istom bogu ljubavi se očigledno premalo klanjali.
Tuga mi samo za jednu stvar koristi jer svakoga dana
Neki tužan stih podlo izviri u molu mi dušu utopi
A želim što prije da napustim molove i dušu mi odmore
Kada ću da vratim se u vesele durove, sretan da volim te.
Sve rijeđe i rijeđe se javljala da bi na kraju i prestala
U nekoj slučajno zalutaloj poruci bi govorila o vremenu
Dal je i kako kiša u njenom kraju sa burom zavaljala
Rijetko bi se ona žica strastvene ljubavi u poruci skrivala.
Ponosno u duši sam skrivao da me ta hladnoća boljela
Da sam užasno patio, samo suze bi me uvijek otkrile
U delirij tuge me bacilo, mada bi se uzalud danima čupao
Sve dok nebi taj čemer nekako ridajuć iz sebe izbacio.
Ne odlučih na istom mjestu ne želim više stajati
valja mi se iz provalije tuge što prije nekako iščupati
ako treba pisat ću kakve takve stihove da sve to izađe iz mene
samo da se napokon duša primiri i sve tužnop zaboravi.
Al nekako ona kao da osjeća kad me tuga nemilice savlada
Pa mi se iz dobre namjere eto pismom ili porukom pojavi
Sa iskrenom željom da me iz tog ponora tuge izbavi
Al kontra efekt se dogodi opet još dublje me tuga potopi.
Torpedo njene poruke me u dubini razori, olako potonem
Niti da udahnem nešto zraka ne uspijem, kao da umirem.
Flaše fina poredam na njima se tako uporno osvećivam
Dok propaloj i ne uspjeloj ljubavi trenutke života poklanjam.
A po nekad naš duet u ljubavi pokušavam da analiziram
Tako malo više ljubavi nam je falilo da bi na kraju uspjelo
Dal bijašmo sanjari ili naivni blesani pa u svemu zalutali
Al kada bi se malo više potrudili garant bi do uspjeha prispjeli.
Jer tada zbog ljubavi noćima nebi normalno nekako spavali
Jako brzo bi se iscrpili od ljubavi očigledno iscrpljeni zaspali
Dok smo trajali savršeni par bi za sve oko nas izgledali
Ali nešto nas je udaljavalo, nešto podlo u toj vezi se skrivalo.
Kao da smo sa pola daha ne dovoljno u tu ljubav se unosili
E baš tu smo griješili, jer nismo se 100% toj vezi davali.
Mada smo bukvalo u svemu štimali, u svemu se slagali.
I nikako nije nam jasno kako smo se na kraju razdvojili.
i sada kada je daleko i tamo negdje valjda sa drugim uživa
iste greške kao sa mnom nadam se da ipak ne ponavlja
a ja što se sa mnom događa, posebno rubriku tuge zauzima
jednostavno ne mogu da je prebolim, ne mogu da je zaboravim.
Kao da se uživam sažaljevati, kao da volim u tuzi bez nje bivati
I sve više i češće ti dane tuge i apatije me nekako obuzimaju
U delirij nepotrebno baš nepotrebno bacaju dok ime joj spominju.
A stihova mi baš nikako ne nedostaje jer još uvijek luđački volim je.
A u njenom gradu bure kao iz navike danima koliko znam rasturaju
nadam se da joj moje ime barem po nekad zviždeć na uho spomenu
pa u znak sijećanja svijeću zapalim toj ljubavi trenutke tuge posvetim
i niti sam neznam kako obučen ali očigledno prepijan eto i završim.
Beskućnik u duši bez nje izgledam danim sve više i više propadam
Uzalud svoje vrijeme podlim sjećanjima posvećivam, nema je
Prosto nema je, nikad više moja se neće nazivati, uvijek će faliti
Uvijek će biti više nego dovoljan razlog tu noć u vinu završiti.
Tada u tom alkoholnom bunili kao poznata silueta se pojavljiva
Dušu mi dodiriva, pa gitaru nekako uzmem pa kroz molove zaplovim
Ako uspijem da nešto zapišem dobro je, jer sutra me izdaje sjećanje.
Sve mi se nekako u magli miješalo, toliko bolnih sjećanja budilo.
Toni Ljubisa Bozic , Bugojno, 24.12.2019 u 04:43
toni"s poetry 