Jer on kao ja baš nikada voljeti neće te

Sjećam se tog posebnog datuma

Sjećam se svakog tvog pokreta

Bila si zagrcnuta i u teškim suzama

Na prozorskoj rosi drhteći si crtala.

Moje ime sam odmah prepoznao

Pisala si …molim te Toni  spasi me

Vodi me iz ove užasne prokletinje.

Bože mili zar si sve to već zaboravila.

Da ali tim baš teškim  trenutcima

Nisi me nikada  ispod terase primjetila

Kiša i masline su  me vješto skrivale

Čak je i grmilo na momente otkrivalo.

Plakala si noćima na prozoru satima

Čak si i na terasu uplakana izlazila

Dal sjećaš se što si jecajuć govorila

Tuga i bol iz tebe se očigledno cijedila.

Tu sliku jeze i bola  ne mogu da zaboravim

A još više me boljeleo jer ne smjedoh

Da se pred tobom barem  tren pojavim

Pa da  svoju nezadrživu ljubav ti izrazim.

I sada kajem se što olako tamo ostavih te

Znam da patiš se… to životom ne nazivaš

Kao sretnu suprugu lažno javno  izigravaš

A o nama i meni noćima uplakana razmišljaš.

Sigurno si već odavno na sebi to primjetila

Da si ipak nekako prebro i čudno ostarila

A to je zbog tuge što te godinama satire

Jer on kao ja baš nikada voljeti neće te.

I znam da bolno razmišljaš dok on ljubi te

ime mi spominješ da sve samo moje je

jer i kad skidaš se nedaš mu da te promatra

samo moja ljubav bila si i zauvijek ostala.

….

Toni Ljubisa Bozic, Bratislava,Slovakia, 22.05.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s