PRIKRIVENO ZAKLJUČANA

Prečesto u posljednje vrijeme ona srce zaključa,otrese snove sa naboranih trepavica 

Zatim nonšalantno, drsko u novi dan zakorača, jedna sasvim druga u njoj ruža rođena!

Po nekad je napomenem da ne zaboravi, na livadu zavidnih vreću sa leđa da položi, zlobnicima ostavi,neka ih malo sujeta pritisne, što ih već godinama prokletinja izjeda.

 

Kad god me zatreba, teško joj, neka me čudna uznese energija,na rame joj pristignem.

Želim da svjesna je, da ne brine, tu sam neka samo ime spomene, i ništa ne brine.

Pusti suzu ako je potrebno, istovari dugo na duši i srcu skupljane, prljave podvale.

Na mene možeš uvijek računati, mislima sve što te muči razmijeniti, vjeruj mi.

 

Često zapita,kako mi vratiti, vodolije nepredvidive, nezavodljive, nepopustljive, posebne.

Poželjeh osmjeh na uglu usana prikriveni, da ga se kad zaspe i najmanje nada se

Požudno, sočno, na iskap napijem, usne usnama dodirnem, u dubine strasti zavirim.

Na duši nemam zimske službe da briše narolane smetove, da ne zaglave njene kočije.

 

Ona kad se napije bokal mojih stihova, neka je obuzme posebna suluda romantika.

Putuje, presretna putuje, ime mi spominje, na vodopad susreta poziva, sa razlogom.

Kaže sve pjesnike sam bacio pod kopite, misleć na njihove pisane i nepisane stihove.

Ipak je to malo previše, moja duša prosijava stihove, što se kovitlaju kroz vjetrove.

 

Jer ova moja glava kada mrvicu il iskricu pronađe pa zarola, uskoči u torove bolova

Onda se jednostavno lavine dogode, stihove oslobode, sa duše kanonade istovare.

Moja luda glava tada bulazni, nema pojma što recituje il govori, stihove istovara.

I onda čeznem da joj u dušu sve te stihove nježnim glasom položim, strast probudim.

 

Ona zrno je, čarobna sjemenka, viri iz prikrajka, da proljeće ugleda, trenom probudi.

Pa se u plodnoj čarobnoj zemlji duše raširi, korjenje brzinski potjera, srcem izviri.

A ja na ivici ćulim, svakim danom njenu pojavu očekujem, radujem, možda ugledam.

Poseban  događaj, cvijeta nikavca dočekat, na svijet što izvire, blagoslov prinosi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 01.12.2012 u 00 i 02 minuta

SRETNIK… ZALJUBLJEN

 

Kad je ugledam il zamislim, u neku drugu stvarnost se uvalim pa probudim

U prekrasnoj mašti zavaljen, kanonadom stihova okružen, guraju se u redove.

Promatrah je bez treptaja, gutah njene riječi i topot usana uzdahom bez prekida.

Pogled u njenim očima sve otkriva, želi me, žudi i to niti trunke ne želi da prikriva.

 

Kada poklanja  iz nje i zadnji atom crpi se, strastvenošću  struji bez prestanka.

Na svako pitanje slatkim migom očiju odgovara, nikada ne svađa se, uživa.

Nikakve pretenzije ne poznaje, uvijek samo iskrena, u srcu joj ljubav stanuje.

Njeno povjerenje nema granica, srce i duša joj autoput širokih pista i ulica.

 

Nije niti u mislima zlonamjerna, u trenu sa osmjehom oprašta, znakovi u očima.

Njeno obećanje jače je nego hrpa papirnih potpisa, nikada nije osvetoljubljiva.

U srcu anđeoski sažaljiva, za svačiju muku je spremna i razumljiva, prilazi.

Njeno krhko tijelo zavarava, da nježna je i labava, no granit stijena je nesalomljiva.

 

A tek oči kad Vas zarobe, na tanak led slabosti dovuku, strašću privučeni tonete.

Na usnama šifrovana čarobna formula…magije, sve u trenu zaslijepe, opiju, zalude.

Ne branite se, budite presretni ako Vas ona zapadne u med Vam srce upadne.

U njeno srce se zavalite, usnama i tijelom plovite, život Vam raj je poklonio.

 

I ovo pišem jer ludo MOŽDA sam zaljubljen,njoj usresređen, princezom uslužen.

Dobih glavni dobitak na igrama, lutanjem životnim poljima, pupoljak me izabrao.

Cvijet njene duše i srca meni se otvorio, svojom čarolijom opio, tišinom odzvanja.

Ljudi , imah sreće na nju da naletim, oko svijeta 100 puta obletim… sretnik sam.

 

Made in Bosnia,

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,28.11.2012 u 14 i 14 minuta

 

 

 

 

 

 

Bukvalno neodoljiva

Svi su je sačekivali, da svako jutro naiđe, duge noge pokaže, usnama zareži.

Čupava je bila posebna, šešir u tonu sa krznenim kaputom je imala, maštala.

Tamno ljubičasti karmin na usnama, oštrinom ivice urezivao, riječi prikrivao.

Marama, svilena, oko vrata jarko crvena, sa brošem u obliku moćnog leptira.

 

Obod šešira preko kestenjastih očiju se prelamao, jedno oko mrvicu prikrivao.

Kao da je škiljila, svoju mladost prikrivala, uzdahe njenim prolazom izazivala.

Samo za njega se čuvala, o njegovim usnama maštala, nestrpljivo iščekivala.

Znala je da će prispjeti, na vrijeme  u mladosti upoznati, ljubav pravu doživjeti.

 

Sva se po tim nijansama poznavala, njen život postojao samo zbog šminkanja.

A nije bila svjesna koliko je to trovanje, kako njena mladost sekundom nestaje.

No sreća je pratila, njega je upoznala, njegovu priču života prihvatila, uživala.

I sada po nekad sjeti se kako je natrackana hodala prirodnu ljepotu skrivala.

 

Dobrota iz njene pojave je blještila, iskrenost u sebi rođenjem je naslijedila.

Ljubav je za posebnog čuvala i spremala, navale emocija gužvala, da ne krenu.

Trud nije bio uzaludan, on je se pojavio, sve njene emocije rasplamsao…

Jedno drugo su uzeli, najljepše sjedinili, kost u kost stopili, srca udvojili.

 

U gužvi ljubavnih skrivanja, pronađoše tajne dugo, samo za njih čuvane.

I sada kad god šetaju kroz polumračne ulice, zagrljeni il se drže za ručice.

Ljubav njihova osvjetljava, najljepši primjer da se sreća jednog dana dočeka.

Samo zaljubljene gledati, njihovu energiju života upijati, posebna inspiracija.

 

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 26.11.2012 u 22 i 45 minuta

 

DAMA IZ ULICE

Bijaše topli, sparni ljetni dan, pod požutjelom tendom ona se smješkala.

I na toj vrućini svilene duge rukavice je nosila, iznad laktova prikrivena.

A haljina, lagana ljetna , lepršava uz vitko tijelo blijedolike se slijepila.

Jarki crveni karmin preko usana vatru njenog tijela skriveno  najavljivao.

 

Dugim bijelim golim nogama, crne ljetne cipelice u tonu sa rukavicama vladale..

Na sve te detalje uvijek je pažnju posvećivala, slatka, po tome prepoznatljiva.

Ništa preglomazno ili snobovsko, slatko i od srca usklađeno, uvijek uparila.

I uvijek sve oduševljavala, osmjeh nježni i klimoglav od srca upućivala.

 

Pored nje uvijek njena keruša pratilja, simbol carske plave krvi u sebi je imala.

Svaki njen mig je pratila, svaki korak uhodila, da je netko ne zavede il ukrade.

Svi su se nekako keruše plašili mada je bila nježna, pitoma carska vodilja,

Al neki tko zna od kuda strahovi podle planove su kočili, da joj se približi.

 

Dama iz moje ulice, svakog jutra na istom mjestu je svoje voće ispijala.

Njena vitka linija je razlog pravilne prehrane, većinom voćem juga se hranila.

Kovrdže prepoznatljive imala,crnokosa, brdom šnala  pramenove uvezala.

Svi su prikrivenim uzdahom pored nje krišom na prstima šutke hodali.

 

Bijaše to najljepša učiteljica u našoj Županiji, trke na njene sate su uskakali.

Glas nježan, u svaku kosku podlo se zavlači, maštu u sekundi raspiri, zaludi.

Nitko nije slušao što ona govori, nego je svi na svoj način maštom maštali.

Sati su u sekundi protutnjali, nitko ništa upamtio nije, žarko su je voljeli.

 

Svatko bi zbog njenog dodira čitavu noć za nju stražu bez novčića čuvao.

Svaku njenu želju bi ispunjavao, samo da riječ izusti il dodir uzdahom uputi.

Svjesna je bila svih svojih čarolija, da njena duša okolo vlada i pamet oduzima.

Ipak je ostala skromna , duša iz neke čarolije, za nas posebne, nedodirljive.

 

Made in Bosnia

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 26.11.2012 u 22 i 01 minut

 

 

PRINCEZA NA ČEKANJU

 

Tek joj osamnaest, na prvi pogled se zatelebala, bez teksta odmah ostala.

I sada očekuje u goste da pristigne, Božić zajedno da proslave, možda i poljube.

Jedno za drugo stvoreni, odmah se zaljubili, kroz maštu se dopisivali, žudili.

Samo se dlanovima dodirnuli, u trenu sve iz srca razmijenili, obećali, dolaze.

 

Baš jučer se to desilo, njeno uporno čekanje  po zimskom danu lutanje.

Mlađana sa čupavim kikama, rumenih obraza, njega je presretna čekala,.

U prepoznatljivom kaputu, na klupi se igrala, šarene čvorke mrvicama pitala.

Pored lepršale pahulje na prćastom nosu ostavljale slatke promrzle tragove.

 

Na klupi pored nje dva čvorka iz ruke su kljucala, sa bijelih rukavica mrvice.

Klupa polu smrznuta, plavozelenim bojama se išarala, u zimsku idilu utopila.

Po koja zraka sunca na prevaru oblake varala, po koji tračak na zemlju bacala.

Zimske boje se prelamale, osjećaj zimske radosti ukrašavale, čisto maštanje.

 

Na nogama duboke, krznene čizmice, poklon od majčice za dugo sjećanje.

Zimu nije osjećala, mada je na vjetru, vejala mećava, oko nje svirkom fijukala.

Jednostavno je presretna, krv je provrila, mogla bi bosa po snijegu hodati.

Prvi put se iskreno i vatreno zaljubila, u sebi nešto čarobno otkrila, uživa.

 

Četri dugmeta na kaputu se šepurila, ogromnih očiju kao krokodilski znakovi.

Plavo-bijela pletena kapica prelamala se preko kikica, uši da joj prekrije, utopli.

A on samo što nije stigao, škripeći se očekuju koraci, da priđe joj i poljubi.

Vrijeme migolji do susreta, Božić se nešto otego,zima mu dolazak usporila

Ljubav se uzvrtila, nemirom zarazila, na iglicama zimskim bosonoga cupkajuć poigrava.

 

Made in Bosnia, 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.11.2012 u 20 i 14 minuta

 

 

S JESENI POKUNJEN

 

Pokunjen, snužden, na klupi pored prozora, promatram jesen listovima se otapa.

Tmurno, kišno vrijeme valjda na dušu utječe , pa teške misli naviru, u srce zadiru.

Kako mi ovaj tren nedostaješ, sa svim svojim manama da nasmiješ, oraspoložiš.

Misli stalno mi prekidaš, u riječ mi upadaš, jer silno me obožavaš i voliš… osjetim.

 

Nekako mi slike naših druženja naviru, sjetih se sandale sam prekrasne ti poklonio.

Od milja oko bijelih nogu trake vezao, što duže na nježnoj koži zadržavao, uživao.

Tvoje kikotanje i ulizivanje, u srcu još veću strast budilo da imam te,škrto za sebe.

Rado ti tijelo masirao, prodavao priču da to znam najbolje, samo da dodir odobriš.

 

U tebi se posebna magija skrivala, na dušu i srce posebnu smjesu si rastalila.

Al ova samoća me najviše rasturi, na stijene hladnoće nasuče, sebe ne poznajem.

Pokušavam sve da zaboravim, da ne mislim, poslove izmišljam mislima da odletim.

Čini se da je tad baš najgore, u grudi ponovo navireš, zaboravu dolazak zabranjujem.

 

Kažu ponovo zaljubi se, oko sebe okreni se, ti možeš bolju pronaći, nije ti dostojna.

Pamet je van pameti, borba sebi i srcu da dokaže, da drugačije ne ide i ne može.

Trebam sidro u srce spustiti, kamenom ga stisnuti, da sva ljubav prema tebi iscuri.

Možda tako kamenom srce stisnuto bez daha jedno vrijeme ostane, rane se zacijele.

 

Samo mogu da sačekam,o ničemu da razmišljam, neka se budućnost lijepa dogodi.

Vrijeme rane liječi, uvijek nam neke fraze podastiru, postupke objašnjavaju…

A uz ovu kišnu jesenju noć Beethoven mi se na dušu naslonio tišinom odzvanja.

Vrte se slike u mislima, stranputica nekih dešavanja, srce i dušu obuzima.

 

Dosta toga sam probao, mnoge druge savjetima na put izveo, oči im otvorio, usrećio.

Al meni to nikako ne ide, slomiti sebe je najteže, srce i pamet se svađom razvale.

Pustit ću vrijeme i ovu tmurnu jesen da sve lišećem prekrije, ljubav zimom istrune.

Vidjet ću kad dođe proljeće, dal će srce dugom zimom se odmoriti, mozak isprati.

 

Made in Bosnia,

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 23.11.2012 u 18 i 01 minuta

IZA 50 NASLOVA

 

 

Tko je prvi ili kasnije, otkrio tajne lože ljubavne skrivene hartije.

Pamet i srce ratuju, dok o ljubavi prepredaju, kao Dubrovački vlakovi.

Sve dok životom jezdite, ljubavlju postojite, kroz zatrovanu krv ludite.

U dvoje dok se poljubci razmjenjuju ljubav kušaju, testiraju, uživaju.

 

Razne dodatke na mrvice dodavaju, malo više strasti il požude…

Sve dok ne izlude, na kočiji zaluđenih u drugu galaksiju odlete.

Ljubav  strastvena je ubitačna, vrti se kroz slike i stihove, putuje.

Spomenik je na trgu ljubavnih maštanja,žuboreć poput proljeća.

 

Po nekad je krljušt duše ostala kada je bolovima skrhana, poklekla.

Na postelji se godinama patila, dok ga opet nije susrela, oprostila.

Ispred njenih dvorova dugo bila proslava, ljubav se opet vratila.

Krvnu sliku joj preporodila, sve otrove iz sebe u sekundi izbacila.

 

Kao povjetarac nestašna, postade nemirna djevojčica, presretna.

Škiljili su zajedno dok su pahuljice vejale, izazovima prošarane.

A onda opet u proljeće, pod krošnjom zaljubljenih višanja, rudila.

Sve se smjestilo na komad stare hartije, da svjedoči i ne zaboravi.

 

Pristigla ih mašta opijena, pred olatar sudnjeg susreta, vezani.

Oboje u sebi su prikriveno gukali…IMAH SREĆE U LJUBAVI…

Neka se zaboravi svo prošlo kajanje, lupanje glavom od zidove.

U srcu  mladolike košute, očima toplog kestenja, ljubav se ukotvila.

 

I sva prošla mržnja što ljubavlju je bila prikrivena, je nestala.

Poljem je rasuto sjemenje, da pusti rodno korjenje, i podsjeća.

Da po nekad ljubavne zablude mozak izlude, rane teške ostave.

Kockica bačena, veza na daljinu, u srcu zakletvom vezana..

 

Made in Bosnia,

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.11.2012 u  13 i 14 minuta

 

 

 

 

PAMET I SRCE RATUJU

 Kad se netko zavoli, u svakom trncu tijela boravi, pamet vrtlozima razleti.

Mada ljubav daleka je, samo u mašti boravi, al opet sve rasturi, poludiš.

Javlja se u snovima, čudne šalje poruke, zbrka srce i dušu razvaljuje.

Kako vrijeme prolazi, snovi i mašta jačaju, ovisnost ozbiljna preuzima.

 

Mašta podriva, skoro pa relana, kao da pored nas stanuje, pridržava rukama.

U snovima djecu stvarate, najljepšu budućnost snivate, kraja mašti nemate.

Srce zbunjeno, svakodnevno sa pameti raspravlja, čemu vodi misija sanjanja.

Borba teška je, srce i duša razlike… ne odustaju, svaka svoju stranu povlači.

 

I uvijek sve svodi se, kad će doći u naručje, dašak vrelih usana da se osjeti.

Ljubav beskonačna, rijeka što tisuće milja prevaljuje, sebe strašću dokazuje.

U svakom godišnjem dobu se skrasila, tajnim znakovima naše srce podsjeća.

I svakodnevno podiže, daje razloge da se kroz život nastavi, osmjehom drogira.

 

Vremenom postaje neminovna pokora, ljubav posebne krakove u srcu raširila.

Rominjaju  stihovi, romani svjetski nastaju, ima glavnu ulogu, nepresušna postaje.

Iz hladnog kamena vrela stijena, užarila se u grudima, hoće da iskoči, neizdržljiva.

A dah njenu sliku uzdahom na ogledalu iscrtava, kao dobri duh postaje…pratilja.

 

Mašta čarobnija postaje,u svemu posebna, sa njom nema prepirki, niti laganja.

I nek ostane tamo negdje u daljini skrivena, nikad u živo ljubljena, slatka tajna je.

Možda, samo možda mi ostaje u velikoj nadi da putujem, stihovima raspršujem. Dokazujem da bila je i ostala posebna, što nosi i stvara žar ljubavi na grudima.

 

Ako bude sreće, možda se ono što maštamo i dogodi, najljepše snove ostvari.

 

Made in Bosnia,

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.11.2012 u rano jutro 04 i 10 minuta

BEZGRANIČNA

Ljubav među njima sigurno je postojala, vjetrom nošena, posebnošću zračila.
Jedno drugo za ruke držali, na svakom uglu tepali, usne testirali, tihošću uživali.

Mlađani, zaljubljeni bijahu poput malog djeteta, gutaju, traže odgovor u drugim očima.

Vjernost su obećavali, ljubav izjavljivali, po nekad i velike riječi  izrekli, Volim te…

 

Ljubav sveživotno je značenje, ostalo bijaše sve na čekanju, za sve ima vremena.

Romantičnim noćima sve ispitivali, tijela požudom pretraživali, strašću se opijali.

Kad  srce se zaljubi, zavoli, duša zagubi, trenutno poludi, slijepilo momentalno doživi.

Slijepi pored očiju postanu, vremensku zonu zagube, u drugoj galaksiji putovati ostaju.

 

Šapat je dio medenih usana, tijelo uz tijelo, posebna glazba uzdisaja, vrelinom opija.

I onda potvrdne riječi se redaju, ljubav iskrenu potvrđuju, život slašću kotrlja se…

Neka se nježnost i milina među njima rasprši, strast i požudu u ljubav pretvori.

I tako veza posebna postaje, u svakoj zvijezdi svoje tragove utisne, da podsjeća.

 

Neka sigurnost u tijelo prispije, neriješivi problemi u trenu se istope, uživanje.

Kako malo je potrebno, da sve što crno je… u novom svijetlu vidimo, lebdimo.

Smisao života se pronađe, misli se na naslijeđe, proljeće života  pristigne.

Poljubac se drugačije doživljava, otkrije se posebna formula, život uživa.

 

I onda se redaju slike iz filmova, klečeći ljubav se izjavljuje,prstenom potvrđuje.

Strastveni zagrljaj osmjehom sve dokazuje, tijelo uz tijelo sretnošću  se okreće.

Ljube se, beskonačno ljube se, jednostavno požuda ne prestaje, žešća postaje.

Kada nekog zavoliš, bezgranični prostor se otvara, galaksija ljubavi je otkrivena.

 

 Made in Bosnia

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 20.11.2012 u 16 i 22 minuta

 

 

 

 

ISPOVIJED LJUBAVI

 

 

U parku na staroj klupi, usamljen, prekriženim nogama, sebi sam nešto u grudi gukao.

Vrijeme ubijao, a vani bijaše nekako propupalo proljeće, sve oživljava, priziva napolje.

Toliko je bilo proljetnjih zvukova, simfonija prirodnih poziva, solfeđo ptičijih tonova.

Podignuh glavu, behar me svojom draži opio, osmjeh na lice navaljao, ljubavi sjetio.

 

Onda u trenu nepoznata mlada ispijena duša u suzama kraj mene je zasjela, plakala.

Nisam se odmah snašao, u nezgodnom trenutku me strefila,zbunjenog blokirala.

Bez prekida počela pričati, nešto objašnjavati, kroz suze je riječi cijedila, nerazumljiva.

Glavu joj podigoh, rekoh da duboko udahne, suze zaustavi, polako sve objasni.

 

Blijedoliko lice, od silnih suza zacrvenilo, krvave oči slomljenu dušu otkrivalo.

Onda je krenula riječ po riječ sve da objašnjava, zašto je gorka njena sudbina.

Njena veza velike ljubavi se raspala, u vječnu ljubav je vjerovala i razočarala.

Bez razloga je dragog ljubomorom gušila, uvijek naporna bila, u nešto sumnjala.

 

Onda, on jednostavno nestao, kao u dubine mora da je zaronio,na zemlju je spustio.

Žudi da ga pronađe, na koljena klekla bi, oproštaj u suzama bi preklinjuć molila.

Rekla bi da joj oprosti za sve rečene i neizrečene teške riječi i sumnje na grudima  .

Za sve što je skrivala, crv sumnje vječno joj stanovao u grudima, njega davila.

 

Možda je više trebala šutjeti, u njegovim usnama i veselom duhu uživati, pjevati.

Trebala je pronađenu ljubav potpuno udisati a ne svu sreću kao optužbe izbacivati.

Moljela bi da joj oprosti, napokon je shvatila da je presebična bila i užasno davila.

On je bio toliko divan da je mislila da je sve maštanje da takvi prinčevi ne postoje.

 

Prekinuh tu njenu priču kroz jecanje, rekoh da nema koristi od plakanja, da se podigne.

Neka pokuša da ga pronađe, il jednostavno sve zaboravi, životu novu stranicu otvori.

Sudbina je tako sve zaokružila, ta ljubav nije jednostavno suđena, krivac je nebitan.

Valja se od svih prošlih dešavanja otresti, kaput života opet navući, sudbinu slijediti.

 

Osmjeh na lice u trenu je stigao, u njenim očima tugu sam na moment raspršio.

Iskreno mi ruke ljubila, zahvaljivala, što je saslušah to joj je jako falilo… tješilo.

Onako krhka je ustala, lagano osmjehom i rukom mahnula pod beharom nestala.

Proljeće je stvoreno da se pronađu nove ljubavi ako stara potone il se zagubi.

 

Made in Bosnia

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.11.2012 u 21 i 06 minuta

U BUDVI OSTALA

 

Mislih se kako krenuti, Montenegro Expresom uživati, avionom sletjeti.

Putovanje kanjonima svoje draži i prednosti ima,bez daha ostaješ.

Crna Gora prepuna kanjona i divnih planina morem i obalom se šepurila.

Donešen daškom ljetnjeg lutalice, probudih se na trgu Budvanske povijesti.

 

Ona… u Budvi čekala, onako mladolika,ranim ljetnim suncem potamnjela.

Bila i ostala posebna, majčina jedinica, razmažena u svome svijetu lutala.

More obožavala, kao sirena u njemu se prelamala, svakim trenutkom uživala.

Gutah je, Bogu zahvaljivah što  me svakim momentom zapala, usrećila.

 

Njena duša i srce sa morem i planinom se stopile,kratkom kosom oči blistale.

Kao srna je postala lepršava, osmjeh sa lica ne nestaje, uzdahe izmamljuje.

Kada se popne iznad Budvanske uvale, pogled puca daleko u morske pučine.

Sretnik je onaj kojeg zapadne da snjim život uz vatru i povjetarac provede.

 

Uz obalu nekoliko noći vatre pališmo, gledašmo, tijela šutke žestinom uživaše.

Onda bi na grudima meni zaspala, tanana nježna morska tajna princezica.

Vezaše nas uspomene predivnih skrivanje kroz Budvanske parkove do obale.

Obećašmo da pisma neće prestati stizati, u svakom sebe ubaciti, doživjeti.

 

Budva posebna ostala, neizbrisive tragove u stihove prenijela, da tamo stanuje.

I kad je zima il jesen zarudi sjetim se njenih usana,prekrasno i strasno se ljubila.

A tek noću Budvu sam posebno pamtio u buketu svijetala vidio posebnu doživio.

Sve je to uljepšavala, za ruke se držali, maštali, posebnu vezu imali, ah memory.

 

A bedemi starih zidina, na sjevernoj strani prikrivena mahovina, sve svjedočila.

Školjku za nju sam posebno izronio, osmjeh na njenim usnama doživio, popio.

Bijaše đurđevak na žednim usnama, posebnan dar za ljubljenje imala, uživali.

I rado sjetim se kratkog ljeta i Budvanskih bisera, mene je željela,trenom očarala.

 

 Made in Bosnia

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 18.11.2012 u 22 i 22 minuta

 

 

 

 

 

DUBROVAČKI VLAKOVI

 

Nevera se smiruje, oblake tmurne, turobne sa neba veličanstvenog raspiruje.

Po neka čarobna zvijezda se ukazuje, bolje vrijeme doziva, odlaze oblaci.

A mi skupljeni u predvorju čekajuć vlakove  da na vrijeme polaska pristignu.

Tamo u kutu neki pijani tipovi, na jadne djevojke navalili, masu ometaju.

 

Kao da su sada neki frajeri, ispred mladih djevojaka da ispadnu mužjaci.

Prisebno pozvah čuvare da se umiješaju, rulju pijanu, napornu da rastjeraju.

Zar je moguće da je samo meni smetalo, da su svi po strani se plašili, šutili.

Bio sam ponosan na svoje postupke da se pomognu mlade ranjive djevojke.

 

I onda uđošmo u vlak za Dubrovnik, tek je nedavno puštena dugo čekana linija.

Slučajno djevojke u mom kupeu bijahu iste karte kupile, radosne sjedile, pozvale.

Jedna od njih blijeda plavušica , sa očima ispijenim kao u ledu strahom smrznutim.

Druga biješe tamnoputa, nasmijanog dragog lica, vedre neke iz nje izbijale iskrice.

 

Treća pričati nije stajala, odmah mi mjesto ponudila, dal želim nešto popiti, pojesti.

Iskreno to mi je godilo, al ne željeh biti naporan,nego skroman i neprimjetan…

Pokušavaše priču samnom da pokrenu, o meni što više saznaju, od kuda sam.

Premlade bijahu, studentice  sa odmora se u Europu vraćaju, ljeto dugo  završilo.

 

Na nosiću sve tri curice zrna morske soli još stajaše, na more da ih podsjeća.

Kažu ne žele se tuširati dok kući ne pristignu da ih miris mora što duže prati.

Sve sam ih gledao, mladost razumio, takav sam nekad i ja svijetom jezdio.

Vratiše misli u ne tako davnu prošlost moje mladosti, ljubav doživjeh čarobnu.

 

Odjednom ugledah moju čarobnu ljepoticu, one oči… boje vrelog kestenja.

Sjetih se svakog poljubca, dodira, šetanje plažom pregršt izazovnih sjećanja.

Ponovo sam mladić postao na njenim grudim molio, usana dražesnih tražio.

Divno je mladost živjeti, dušu i srce nekom pokloniti… cijelim bićem uživati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 18.11.2012 u 18 i 15 minuta

Ljubav ipak postoji

 

 Ona, ona je beskonačna struja žednim grudima, vodopad sirovim maštama.

Tišinom pritajena ovladava, u svakom trenu požudom na prevaru se poigrava.

Leptiriće u sekundi u najljepše dodire pretvori, na izvoru čekanja probudi.

Jednostavnošću je skrojena, neprimjetna kao dašak vjetra, lagano opija.

 

Sustavno kroz sve pore nemira se uvlači, najsitnije slabosti duše pronalazi.

Paklena panika obuzme kada se život bez nje zamisli, u ponoru nemira udavi.

Simbolično svima poslana, srca slomljena spaja u životnom vagonu čekanja.

Za samo mrvicu zajedničkog maštanja, vrijede godine samoće i dugih čekanja  .

 

Ona… duše je gospodarica, stihova skrivena kućica, majdan rasutih tepanja.

U svakom džepu srca se prikrila, čeka trenutak da osvoji opet ludošću  iznova.

Najljepše šansone zbog nje su skladali, pjesnici stihovima opijenošću opisali.

Kroz kilometre platna njene slike su nastale, u najljepšim bojama odrastale.

 

Blažen je onaj koji je dobije, zajedno u sreći i osmjehu životnu sreću popije.

Mirne duše može na počinak života krenuti, u duši nezaboravna će ostati.

Rijetko se ona prava pronalazi, sudbina da ih pripoji… nezaboravna doživi.

Puka slučajnost il baš iz prošlog života zasluga, pred vrata života dovede je.

 

Kao ciganka vatrena, najsitnije čoškove požude proziva, usne razbude, izlude.

Posebna bila i ostala, svakim trenom sve draža je, u magli šćućurena stanuje.

Tragove nam na putovanju kroz život ostavlja, signalima strasti upozorava.

A mi slijepi pored očiju, mnoge poruke brišemo, uzalud njenu trunčicu  tražimo.

 

Stalno smo u lutanja pokretu, poljsko cvijeće pitamo da nije možda odsjela.

Da se nije jutarnjom rosom sa njima napila, pa daškom vjetra trenom nestala.

Pitamo visoko orlove da odozgo pretraže njene tragove, gdje je ona nestala.

Ljubav, ljubav je u nama, gdje se najmanje nadamo i nikad je ne tražimo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,17.11.2012 u 21 i 04 minuta

 

 

ŽIVOTOM JEZDITI

Kada krene na put životna kočija, putnike poziva da spakiraju najbitnije kofere.

U njima pakiraju našpanovane pozajmljene stihove, gomile iskustva i grešaka,

Ukradenih želja, propalih maštarskih  iluzija…a drugo neka ostave u krpicama sudbine.

U suštini mi imamo previše, ono što nam nedostaje možda na tom putu sačekuje.

 

Slijepci pored očiju u životnom vrtu hodaju, na lude gljive se natovarili pa prežderali, pamet trenom izgubili, razasute bisere oko sebe ne primjećuju, bez duše gladuju.

Ako šutim, istinu ne kažem o iskrenoj strastvenoj ljubavi da postoji, lažov sam.

Oni iza sebe što samo siju laži, podvale  i obmane dio su đavolske, sotonske  urote.

 

Sunce poslije kiše garant dolazi, ma što drugi govore, iskustva i statistike podastiru.

Zapisaše neki da kod prevazilaženja ogromne tuge, jezdimo kanjonima na pet nivoa. Negiranje, ljutnja, depresija,dvoumljenje, prihvaćanje…a posebnu Nadu su zaboravili.

Redoslijed je kod svakog poseban, ne kopiran, orginalan i kroz život pun tragova.

 

Nemojte kao većina pogrešnim stazama hodati,izgubljene stvari iz duše ponovo vraćati.
Tako ne ide, koprcajte se osmjehom, iz tmurnog kanjona zalutale sudbine, jezdite.

Jer kada prevelika nada u grudima stanuje sve joj se podredi, razočarenje se dogodi.

Trebaju godine, da se izvuku iz ralja bolova i tugovanja, umjesto svjetlost da potraže.

 

Nekako još turobnije kada nas bližnji izdaju, na tanak led prevare nasukaju, bolno je.

Ako što prije i na vrijeme shvatite, da se potonila lađa života nemože vratiti, plivajte.

Svoju misao budućom obalom života okupirajte, prema njoj kroz maštu plivajte.

Jer kada tamo stignete, srce i duša će Vam postati od čelika, bol ste preživjeli.

 

Zaslužujete  u novi život da krenete,jer tamo što Vas dočeka sitnica je što se prebrodilo.

Na sve buduće rane i bolove , postajete ratoborno imuni, za Vaš razočarenje ne postoji.

I svi mi maštamo da se rodimo među onim jakima, krenemo njihovim vedrima stazama.

Nikada se sažaljevati, nad svojom nesretnom sudbinom suzama tješiti, srce izgori.

 

Tako se treba kroz život jezditi, iz provalije bola trgnuti, po glavi hladnom vodom obliti.

Ništa se nemože samo riješiti, moramo smirene glave  kroz prozor života gledati.

Prave poteze povlačiti, sa omjehom i vedrinom duše svakome pristupati, sebe davati.

Jer sve što iz duše dijelimo , samo dobrim preko kišnica nama se opet pokloni.

 

Uđeš u svijet okupiran zauzetosti, nemaš vremena da se glupostima opterećuješ.

Proljeće se onda kriomice na mala vrata duše dovlači,da sve tmurne ostatke istjera.

Osmjeh sreće na usne natovari, srce toplim glasom progovori… da… vrijedi živjeti.

U slabića se herojsko srce probudi, sebe nemože prepoznati… život se poigrava.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.11.2012 u 16 i 01 minuta

Poljubac, ah taj poljubac !!!

 

Poljubac, ah taj poljubac !!! vatreno otrovan i čaroban.

Sa njom doživljen, u posebnom kutku srca stanuje.

U duši razgranat ne miruje, požudnošću trguje.

Sva medovina što postoji na donjoj usni je prikrivena

 teško da se popije, najviši planinski vrh da osvoji.

 

Samo trunkicu na moje usne se naslonila…iskrica

Magične čarolije na mene nabacile, zapis zapisala.

I sada svakim momentom izluđujem nju iščekujem.

Da se pojavi opet mrvičkom zaludi, strepnjom zadoji.

 

Kako smo slabašni pa jeftino se prodamo u bescjenje.

Zbog tih usana, padaju svi naši planovi, i zablude.

Kada se prave osjete, onda nastupe vatrene poplave

Zavučem se među stihove i jašem planinske klance i livade.

 

Još mrvica da završim, sve njene tajne kutke istražim.

Eh da je tu da se usne testiraju, rezultate kroz stihove priznaju.

Svako blaženo jutrno na njenim usnama doživim, probudim.

Djetelinu sa četri lista pronađem u srce zasadim, da vodi me.

 

A ljubav,strastvenim  poljubcem se potpiruje, čežnjom prehranjuje.

Kao jorgovan među prvim mirisima proljeća u dušu se navrati.

Postaje slast prepoznatljiva , vjetrom neuhvatljiva, tu na usnama.

I onda kroz jorgovan stanuje u mojoj saksiji, da podsjeća da postoji.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,17.11.2012 u 11 i 14 minuta

 

 

 

 

U DVOJE

 Simbioza izvire… dva srca spontano dušama uvezuje, na pragu sreće  ih napoji.

Daškom proljeća nevidljiva, savršeno leprša u grudima, strastvena ponuda.

Violina sa strunama kao ona na njenim usnama, šapuće vrelinom uzdaha.

Na polici života dva cvijeta propupala, latice uvezala, duginim bojama putuju.

 

Samo kad ih čovjek pogleda, ljubomora u trenu nemirom savlada,idila prekrasna.

Zašto nas takva sreća nije zapala, svi bi se zapitali, o ljubavi strasnoj maštali.

Al sudbina se dobije kako se zasluži, ako se životni ispit položi, nagrada pristigne.

Svatko svoju polovicu na leđa natovari, usnama vrelim noćima cjeliva, uživa…

 

U dvoje mirno more postaje, kada sreća grudima putuje, na usnama stanuje.

Kad se iskreno sve misli u jedno stapaju, na ramenu i kroz san neprekidno putuju.

Jedno bez drugog nemože, ljubav zarazno svakim trenom izvire, darove poklanja.

Među njima vječno je tepanje, zaneseni vatrom galaksije, strastveno  vezani.

 

Zajedno nose svijeću sudbine, nešto da ne promakne, treptaj života ne potroše.

Njima se zvijezde složile, raj u život ugurale, tko zna koliko stoljeća su čekali.

Pustimo ih neka uživaju, jedno drugom unakrsno  tepaju… ljubav izjavljuju.

Bar njih sreća je zapala, doživjeh primjer sretnih parova,nama ostaje maštanje.

 

Samo kroz stihove mogu maštati, slikari mogu slikati, kipari kamena tijela vajati.

I mi imamo svoje skrivene galaksije, te nas mašta na trenutke obuzme i opije.

Tako mrvice nam fale da sretni smo, za malim laticama čeznemo, žudimo.

I to je božija nagrada , kada imas tajne skrivene, dušom i srcem prikrivene.

 

 

Maštajte, slikajte, kiparite …stvarajte kroz maštu odavno skrivena stremljenja

 

Toni Ljubiša Božić , Bugojno, 14.11.2012 u 21 i 00

 

 

LJUBAV UBITAČNA

 Da… ljubav je ubitačna,teško je iz glave nešto drago i posebno odagnati, izbrisati.

Valja vremena preko suznih očiju kilometre stihova zaboraviti, korice zakopati.

Jako teško,kad ti svaki moment pred očima ona stanuje, sve se njoj podređuje.

Ma što više se udaljavali, silom je spriječavali ona još žešća je i strastvenija.

 

Svoj danak uzima li uzima, na paramparčad vas raštimava, totalno izluđuje.

Jednostavno se ne prepoznajete, u glupe situacije upadate, pometnja zavladala.

Pokušavate glavu ohladiti, cjelokupnom situacijom zavladati, sve kontrolirati.

Malo sutra, sve to tako beš i ne ide, sekundom pokvari sve planove, jer volite.

 

Po nekad mislite da nam je uvrijeđena sujeta, mi odlučujemo kako da se doživljava.

Al tako neide, ona ima svoja nepravilna pravila, u trenu bi vas  ubila, sahranila.

Ljubav iskrenu kada upoznaš i doživiš, što je više izbjegavaš srce i dušu  rastrgavaš.

Mozak od tijela raščereći, pamet se rasprši, neslućene doživljaje nemira probudi.

 

Eh Kako…samim sobom se boriti, duši i srcu najljepše emocije zakidati, patiti.

U stomaku svakodnevno gromoglasno kotrljanje,u glavi, neprekidno krvi naviranje.

Da bi je zaboravili, sebe bi lagali, u laži svakodnevno se hvatali, jer mislima rovari.

Al jednostavno sudbina tako zahtjeva, da se dva srca udalje, na prošlost zaborave.

 

Potrajat će duga misija brisanja sjećanja, slatkih trenutaka i nezaboravnih maštanja.

Srce nije stijena u trenu da se ohladi, osjećaje u momentu zaledi, mrtvilom prekrije.

Duša ostaje dugo, dugo ranjena, u njoj su strasti, ljubavi i požude duboko snimljene.

Previše se medenog vina popilo sa usana, da tek tako presuši ljubav zabranjena.

 

Kako uz glazbu sjećanja sva zaboraviti, dal postoji tajni recept pa mozak resetirati,

Lažne podvale i falsifikati sjećaja se genetski nemogu modificirati, sve izbrisati.

Zato će ona još dugo u sjećanju da ostaje, često suzama  iz prikrajka doplove.

Tragovi će zauvijek ostati, da su se voljeli, sudbinski zakasnili, sve im zabranili.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.11.2012 u 14 i 54 minuta

 

 

SLIKE A STIHOVI

Prozračno plavo ljubičasta nijansa njenog lika lagano ulaziše u dušu čekanja.

Intenzivnost doživljaja sporadične bljeskove u momentima raštrkavalo napamet.

Sitničavim preskakajućim koracima skoro pa neprimjetno rezbariše tišinu čekanja.

Kao da cjelokupno svim svojim bićem u njih se stapalo, cjelinu dražesno uvezivalo.

 

Neobičan spektar međusobnog spajanja, posebna idila naokolo se širila i šepurila.

Reakcija je bila sve snažnija, posebnošću salivena, jednostavnošću skrojena.

Spektar dvije raskošne svijetlosti ljubavi iskrene u savršenstvo se gurajuć sjedinjavalo.

A tišina, grozd napučenih uzdaha, kao roj pčela na plodu je zujala, savršena.

 

Napokon ljubomora među njima nestala, sazrila, sama od sebe koritom života otplutala.

Drhtajima bezbroj razmjenjenih dodira, valovi zavladaše prostranstvima požudnim usnama

Intenzivno tepanje, pregršt slatkih osmjeha, toplih uzajamnih zagrljaja, korpa prepuna.

Duše se raskopčaše, potpunu svijetlost i kolorit u trenu upiše, ostarjele požude napojiše.

 

Pjesnik i slikarka, tragove su spojili, istim notama se opijali, na usnama strašću zasjeli.

Do kada će idila trajati, neka se vremenom sve događa, da se bezveze ne troši energija.

Vječnost će trajati, ako se slučajno zasite, ostaje prekrasno sjećanje, grudima da putuje.

Prelivena šlagom medenih požuda, ljubav se potpunošću zagrijavala, lagano ključala.

 

Usne u najslađi žele se pretvarale, svakom mrvicom zaluđivale, opijenost zavladala.

Blažene face se tišinom došuljale, dok prsti oko vrata, kroz kose tajne čaprkaše.

Daljina godinu među njima se šepurila, sada trenom u magli zaborava nestala.

Lovorov vjenac iznad zapaljenih, zaljubljenih napokon spojenih maštarskih duša.

 

Trenom je zagrljajem podigne, sreću sreći prenese, užarenim nitima ljubav se uvezuje.

A nebeski svod , glavni svjedok svih dešavanja, svojim zvijezdama zapisnik sročio.

Po nekad kapljice kiše kao naručene dolete da im uzavrela tijela rashlade, odahnu.

Strast vatrenošću zanesena, granice ne poznaje, žderonje nahraniti poljubcima neide.

 

Zrnci bezbrojne sreće i radosti još uvijek na plavom nebu postoje, da drugima svjedoče.

Beskonačna strast i ljubav se napokon desila, najljepše tragove ispisala, da podsjećaju.

Bezbroj njoj namjenjenih stihova, punih korica a usne… zaštitni znak su na slikama.

Uvijek će u mašti živjeti, tamo se uvijek spajati, netreba lanac sreće se prekidati.

 

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.11.2012 u 20 i 12 minuta

TRG ZALUĐENOG MAŠTANJA

 

 Ona je budilnik, prirodni časovnik, uzrok je fotosinteza strasti i žarke ljubavi.

Ona putuje,najljepše plaže života razapinje, šutnjom kroz maštu me spominje.

Kad je u mislima, duša vrvi vrtlogom stihova,anonima ljubav krišom preuzima.

Glavni je trg pjesničkog maštanja, na njemu smo bacali sreće sitne kovanice.

 

Da nam se mašta i snovi trenutkom dogode, usnama jedno drugom strasno popije.

Poput mjeseca, plima je svih požudnih naviranja i događanja, kroz maštu lutanja.

Kud god krenem,u mislima kao sjena je, nepopustljiva pratilja, svega dahom očarala.

Noću je čarobna svijetljika, pomrčine duše otapa, osmjehom na licu se doživljava.

 

Zbog nje je prekrasno buđenje, čim zora osvane, kamenje duše u trenu cvijeće postane.

I ako je ikad upoznate, budite sretni tih momenata jer čaroliju ljubavi doživljavate.

Ništa nije uzaludno čekanje, kada se trenutkom potpuna i iskrena doživi, srce obdari.

A ljubav kao voda potocima protiče, livade strasti i požude natapa, fatamorgane izaziva.

 

A da bih je možda pridobio, stalno sam tepao, niz dlaku duše se skitao, strasno ljubio.

U vragolastim čarima je uživala, zatvorenih očiju tijelo prelamala, u sebi mukom uživala.

Sve je osvajao vatreni, stopljeni topli zagrljaj, produkt svih čekanja, maštanja, planiranja.

E baš zato ljubi me, želi me, izrasla i sazrila na plodovima pjesničke mašte i požude.

 

I kad god svratim na trg pjesničkog maštanja, kovanica za maštarsku želju je spremana.

Oči slatko zatvorim , na njene usne i ono tijelo pomislim, sve misli joj posvetim, uživam.

I onda tako šetajuć, svaki zvuk osluškujem, možda će naići, il se javiti…stiže, dolazi.

Budilnik  svih pjesničkih nemira, besprekidno svoje vrijeme satima podlo uzima.

 

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.11.2012 u 11 i  51 minuta

ŽUBOREĆE PROLJEĆE

ŽUBOREĆE PROLJEĆE

Jedva čekam da proljeće prispije, da prigušenim šuljanjem pupoljci se pojave.

Tople dane najave, dušu iz tame i ledenog doba polako bez frke probude.

Tada sve drugačije se doživljava, ljubav se nekako rasplamsava, izaziva.

Ona će stići na proljeće, bit će vijesnik sretnih događanja, ljubavnih nadanja..

 

U proljeće se nebo sa zemljom sastavi, u glavama zrake ljubavi idiolom rasprši.

Zaljubljeni su zbunjeni, čas u dvojbi, pa nervozni, presretni pa opet izgubljeni.

Bez daha se trči do mjesta sastanka, tamo na njenim usnama najslađa igranka.

Oko vrata svilena marama znak raspoznavanja u čekaonici čekanja, i nadanja.

 

Obožavam prošarano proljeće sa kojima duh ptičijeg cvrkuta dolijeće, očarava.

Beru se pupoljci radosti, na njenu usne da se namjeste, umjesto mene dodirne.

U to vrijeme sve histerije i bijesovi prestaju, njenim dražesnim usnama se nadaju.

Cijelu zimu čekati, da se proljeće pojavi, sa prvim pticama poruke pristignu.

 

Žuboreće proljeće, trenom dolijeće, signalima pozdravlja, osmjehom nazdravlja.

Želja i strast u tijelu nabrekli, iščekuje ljubavne trube i pozive, da sve osvane.

Uvijek je bila moja i posebna, znala je u dušu se zavući, vrelinom srce ispeći.

Obožavam žuboreće proljeće, srazlogom pristiže, da zadaću ljubavnu poklone.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, poslije ponoći 00 i 04 minuta

 

KRLJUŠT PROKLETIH DUŠA

KRLJUŠT  PROKLETIH DUŠA

U procjepu ljudske sudbine svakodnevno dolaze i odlaze razni udari prokletinja.

Ukaljane dvolične face, živeći u prokletoj zabludi, drugima pakosti užasne nanose.

Od Boga prokleti da su slijepi pored očiju, sami sebe nagrizaju, u bolovima umiru.

Odsječeni od normalnog svijeta ostaju, kazne Božije ne prestaju baca ih u bespuće.

 

I tako se hrane na stablu bunila, venama im teče krv pakosna, najvećeg izroda.

Svoje grijehe rijetko da priznaju, čak i duša kad ih napušta, u njima zloba ne popušta.

Njihov prošli, sadašnji i budući život je sumorni, bezlični u buktinji vatri pakao.

Tamo ih sve kazne sačekuju, njima se posebno raduju, u vječnosti boli paklenoj ostaju.

 

Oni nisu Božija bića, oni imaju korjenje sotone, tuđa bol ih hrani i više podstiče.

Kasno je za njihovo kajanje, sudbine dolaze sumorne, raščerećeni u pustinji ostaju.
U najnižem krugu pakla, ništa im nemože pomoći, proklinjat će majku što ih porodi.

Sami će svoje meso da kidaju, krv da sisaju da nestanu, ali u paklu su besmrtni.

 

Bili primitivci i ostali, na kamenu ludosti izrasli, okrutnost i zlobu od sotona sisali.

Jadna im majka njihova , koliko će se u grobu puta prevrnuti, za njihove grijehe moliti.

Oni su u srcime životinje, duša im jezgro zlobe, zavisti, krvoločnosti i prokletinje.

Čega god se dohvate jednostavno propadne, ništa im u životu na dobro ne uspije.

 

Toliko su slijepi pored očiji, i nikad se neće zapitati, zašto se baksuzluk dešava.

Koja je kazna Božija, od kuda sve te prokletinje, sve im se vraća na najmilije.

U prvim cipelama su najveći bolovi, kada vam dijete vaše grijehe nevino ispašta.

No oni to nemogu i nevide, za njih je zloba prehrana, u glavi i mozgu skovana.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 10.11.12. u 17 i 02 minuta

GROFICA

 GROFICA

Blijedolika, uskih ljutih usana, jedva pod suncobranom krošnji je disala.

Razočarana  ka njemu je krenula, da nesporazum rasvijetli, da joj oprosti.

Vrućina po cijeloj dolini se raspršila, nekakvu omorinu kao maglu navukla.

Konji njene kočije su pod krošnjama poslije dugog kasa odmarali, zalegli.

 

Raspletene pletenice, niz leđa ruse kose spustila , vrućina sve gušila,sparila.

Blijedo lice vlažnim rubcem osvježavala, na škrge grčevito na slamku disala.

Nakon odmora treba da prokrstare pored močvare, skrovišta buntovnika.

Utroba se grčevima bunila da banda ne iskoči, put joj prepriječi, možda naudi.

 

Ljetni dan se odužio, sunce visoko zadržavao, sve u hladovinu protjerao.

Pripitomljeni zalegli vukovi karavan su čuvali, spremni u pomoć da priskoče.

Toliko puta se u njih pouzdala, posebna hrana za njih se uvijek spremala.

Bez daška vjetra vrućina sve je stezala na koljena bacala, da se primire.

 

Četri najvjernija viteza, uz njene šatore su šetali, na sve pažnju obraćali.

Njihov zadatak da je od bande kriminalaca obrane, do princa da pristigne.

Shvatila …užasno pogriješila, bez razloga nesporazume na njega svalila.

Jako ga uvrijedila, pa je u izluđen iz njenih dvora u trenu nestao, odlutao.

 

Sada usamljena, okružena sa gardom kroz guste šume prelistava, pretražuje.

Njegovo ime proziva, da joj oprosti, mora je razumjeti, opet u zagrljaj vratiti.

On gordo ponosan do određene granice je trpio i onda prelomio, da odlazi.

Neka sve zaboravi, blagom i zlatom ga nemože kupiti, imati, srce mu slomila.

 

I tako nekoliko tjedana pod okriljem ljetnih vrućina, karavana se jedva kretala.

Na podvale šume nailazila,njenu ljubav je morala pronaći, dovesti  i svezati.

U oči mu želi sve iskreno prenijeti, ako treba na koljena kleknuti, da oprosti.

Što će se desiti, kako njegovu ljubav povjerenje vratiti,teško je prognozirati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 10.11.2012 u 22 i 55 minuta

 

 

 

 

NA POSTELJI

NA POSTELJI

Pet noći i šest dana oka nije sklopio, nad njenom posteljom treperio, iščekivao.

U bunilu znojna buncala, njegovo ime prozivala, za ruku čvrsto držala, drhtala.

On već iscrpljen poblijedio, samo vodu je po nekad popio, usne joj natapao.

Ljubav nemjerljiva na životnom testu se patila, a srce je od bola pucalo, molilo.

 

Boga je prizivao da se njoj posveti, dajoj snage da izdrži, u naručju probudi.

Ona iscrpljena kao pregladnjela košuta, poplavljelih usana, očima gutala.

Kao da ga molila da ostane ruku joj ne ispušta,ljubav se bolima testirala.

A onda , uz Božiju pomoć sve je na bolje krenulo, rumenilo na licu se pojavilo.

 

Njegovo ime ranom zorom je čisto prozvala, iz polusna ga trznula,sreća u očima.

Koji strastveni zagrljaj, suze na obje strane su potekle, tišinom su sve kazale.

Ljubav najdraža se vratila, krhka kao peruška ponovo u krilu mu sjedila.

Topli nježni zagrljaj, da bi je u sekundi od ljubavi pojeo, previše je govorio.

 

Njene plavo-modre  oči se ponovo probudile, svu tugu su negdje u trenu izgubile.

Nevidljiva Božija sila snagu joj vratila, neki ispit života je položila, danima paćena.

A nitko od njega sretniji u tom momentu više nije plakao, na momente jecao.

Ona je bila za njega jedina i posebna, veže ih ljubav iskrena već dugo godina.

 

Pred njeni krevet je klekao, kao kraljicu za ruku uzeo, neprekidno zahvaljivao.

Bez nje, život smisla nebi imao, sav njegov svijet bi u trenu Atlantidu doživio.

Samo je treptajem očima klimnula, svaku njegovu pomisao razumjela, nasmješila.

Hvala ti dragi Bože što ih opet sastavi da se ta ljubav produbi, dugi život doživi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09.11.2012 u 18 i 20 minuta

ISPRED NJENIH DVOROVA

 Razdragani osmjeh rumenih usana, lepršajući osjećaj požude ispoljavaše.

Divne smeđe okice kao u neke vračare skrivaše tajne duboko prikrivene.

Pozorno je promatraše, neki signal da izda je…očekivaše, al neda se, jaka je.

Nekud se spremala, maramu oko tananog vrata u nekoliko krugova smotala.

 

Zatečen njenom prekrasnom magičnom pojavom,Bogu zahvaljivaše na poklonu.

Divan je osjećaj princezu maštanja u živo vidjeti, a prići joj, tek je maštanje.

Nešto između njih se trenom zatitralo, kroz oči se pogled razmijenio, dogodio.

Osmjeh diskretan odplovio, mislima najljepše pozdrave telepatski razmijenio.

 

U kočiju sa četri konja spremala se ukrcati, žurno odjezditi, straža je čuvaše.

On zagrnut sa potrošenim sivkastim ogrtačem , kao neka vrsta lepršave tunike.

Cupkaše u mjestu na prohladnom jesenjem danu na izlazu iz stare tvrđave.

Eto sreća ga poslužila, ona mu se desila, princeza dvorova osmjeh mu uputila.

 

Dok je upućivao klimoglav, lagano sa glave šapku je skinuo, na srce prislonio.

Ona je sudbine ljudi u zvijezdama čitala, u momentu dah ljudima oduzimala.

Znatiželju mu probudila, dal ga je prozvala ili ismijavala, u njemu se lomilo.

Al jedno je bio siguran, nešto među njima se razmijenilo, kroz srca prostrujilo.

 

Možda jednog dana ona ga potraži, u njene dvorove ugosti, gozbu napravi.

On bijaše prosjedih kosa i  nabildan, pod šapkom vedre oči mu sijevaše .

Kada je kočija krenula, krišom je za njim zurila da ne primjeti , princeza je.

Njegovo lice plemenitošću je zarilo, dobricu duše otkrivalo, posebnim ga činilo.

 

Jednog dana ona će njega pozvati, ugostiti, krv mu probuditi, totalno ga upoznati.

A do tada valja planove iskovati, kako do njega doprijeti, sebe požudno predati

Sve će se desiti, tajno i prikriveno, bez javnosti i svjedoka… priča se nastavlja.

Zvijezde će sve pratiti, u kartu života sve upisati neka se posebna žena upamti.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09.11.2012 u 11 i 14 minuta

 

 

 

PREVIŠE DOKAZA

  

Ljubav…slatka igra na početku riječima, tepanje dugim razgovorima noćima.

U početcima skrivena požuda da bi u vulkan strasti se pretvorila, raspalila.

Sva vrata ka srcu slomljenom otvara, lokote u grudima purga vrhovima nemira.

Lako je tad pratiti tragove u očima, sjaji poput divljeg mjeseca, tišinom odraza.

 

Snove bi često razmjenjivali, jedno drugom u sobičke duše se uvlačili, ljubili.

Sutradan bi jednom drugom pričalo što im se u snovima desilo, požudom mirisalo.

Vatra u grudima se još više raspirivala do prvog sastanka i viđenja tinjala.

A onda kad jedno drugom u zagrljaj utone, sve zaostatke mjesecima nadoknade.

Jedno drugom prepričavali da želju i požudu su imali, procjenjivali ljubav dal postoji.

Padali su stihovi , sve su otkrivali kuda su stremili, što su planirali i uradili.

Da ih je netko pratio i samo stihove čitao sve bi shvatio, koliko je tu bilo dešavanja.

Lako ih je bilo ucijeniti, ona umjetnica… slikama bi prikazivala, plaže otkrivala.

 

Na usnama rosa se skupljala, vatra strasti sekundama je brisala na njenim bedrima.

Kao najmekša svila putovanje njenim usnama, dugo čekana želja se ostvarila.

Kanonada vatre iz njih bi bljuvala, iskrenu požudu i ljubav otkrivala il dokazivala.

Onda bi se svojim putom zaputili, u sebi najljepše uspomene slikama vraćali.

 

Previše je dokaza ostalo, samo u brvnari što se sve desilo, koliko je tamo tragova.

Na izvoru vodopada, pod krošnjom i u aleji kestena, kod starog panja parkova.

Nekoliko slika direkt otkriva, kako se predala, koliku strasti ljubav je imala.

A on stotine napisanih stihova, robna razmjena umjetničkih duša se dogodila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,08.11.2012 u 18 i 17 minuta

 

KAO POVJETARAC NESTAŠNA

 Kao povjetarac nestašna, kao vodopad  kapljicama razigrana, dugom prikrivena.

Nježnošću se šepuri, na tanak led grijehova navodi, sve probleme u sekundi otkloni.

Prepuna sočnog nektara, vitaminska bomba u grudima, za slabo srce preopasna.

Blista svojom mladošću i razotkrivenom nevinom radošću, vatrena i zapaljiva.

 

Oh protutnjala mladosti, izvoru vječne radosti, vulkanu svih strastvenih stihova.

Ljubav se nagnjezdila, sokolove priziva, jastreb među granama, grijehove priziva.

Krhka kao slamčica, jaka kao stijena nesalomljiva, tajanstvenost u sebi skupila.

Njegova samo kroz maštanje, ukrašava romantične stihove, glavna je glumica.

 

Kostime mijenja zavisno od vremena, dal je na plaži il je čeka nakićena kočija.

Princeza… svjesna da ga je slomila, srce mu prepolovila na duši pečat ugravirala.

A on slab na sve njene trikove mladošću što se šepure, lijepo je imati kraj sebe.

Al vremenom se zasićenje pojavljuje, jedno drugo nerazumije, svađa ih otrovala.

 

I onda strastvena ljubav kao vtoglavi snježni nanosi , daškom proljeća iskopnili.

Dvije duše su razdvojili, vlakove sreće na suprotne strane poslali, pokunjeni ostali.

Tko zna kome se ona bude u naručje privila, svojom mladošću na grudima zaspala.

Njemu slatka uspomena ostaje, da se po nekad prisjeti, da su se strastveno imali.

 

Jednostavno sreću nisu upoznali, vjetrovi  leđa okrenuli, na pučinu boli isplovili.

A pred njima se vječnost smiješila, suze  znali samo radosnice, ljubavi iskrene.

Dok ih nije u sumrak ljubavi , ošinula nepoznata sila iz tek otkrivene  galaksije.

U dubinu se survali, na lice im se navukla bolna maska prekida, duboko ih ranila.

 

Prekrasna uspomena i drago sjećanje ostaje nikada iz mašte MLADOST da izbriše.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 07.11.2012 u 20 i 44 minuta

 

 

 

 

BIJAŠE USAMLJEN

 

 Bijaše usamljen, tisućama kilometara od nje udaljen, mašta ih spajala.

Onda se trenutna ČAROLIJA među njima desila, sve je uzburkala,

Sve njegove poruke ljubavnog izliva upijala… voljenu u trenu je osvojio,

Na tanak led samoće je povukao, iz jame pustinjaka se izvukao.

 

Ljubav zna da peče, zareže dubokim brazdama istinski se doživljava.

na izvoru ćuli da se ona pojavi u krilo sjedne mu hladne izvor vode napije

Da tijelo joj probudi strast mladosti provrije, a onda neka ih vodopad prikrije.

Dok je bude ljubio prstima kroz kosu lutao, bit će njegova dugo čekana.

 

Ona mlada nesvjesna u jazbinu kurjaka  upala, u njegovom krilu je sigurna.

Čovjeku je zrno potrebno da se na mjesec prikrije najslađih usana  napije.

Postane rob slatkog ćutanja, u prekrasnom zagrljaju plivaju do ranih svitanja.

Nakon beskonačnih poljubaca i dodira, ljubav se trenutkom iskrca vatrena.

 

Toliko su jednom noću opijeni da bi cijeli život u tom zagrljaju lutali, uživali.

Al vrijeme im kratko na revers poslano, da se upoznaju, usnama pretresaju.

Onda se vraćaju u brloge, rado sjećaju noći vatrene, uspomena vječno putuje.

Vrijedilo je u oči medene gledati na njenim grudima drskim bradavicama tepati.

 

Nisu vremena dovoljno imali da bi želje ispričali, jednu noć u strasti su potrošili.

Osvajaše brazde skrivene galaksije, ona bila je zvijezda posebna, u krilu jupitera.

Njen zagrljaj poput čarobnog prstena, sve govori i doživljava, tajna prikrivena.

Bijaše to klasično naličje požude što se rijetko doživljava, i nikada ne zaboravlja.

 

Zamišljena luta negdje među Alpama, pokraj nekog jezera, il obalama Francuske.

Blagi povjetarac joj mislima srce dodirne, osjeti da mu je stalno u vatrenim mislima.

Čudan je sudbina jednu slatku priliku im dozvolila, da im se praznine duše popune.

Sada se svojim slikama posvećuje, iz duše i srca tajne na platno pokušava da nalije.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.11.2012 u 21 i 55 minuta

PAHULJE SVJEDOČILE

PAHULJE SVJEDOČILE

 Bliži se godišnjica spajanja njihovih usana, tako nekako oko Božića,  jutra zahladila.

Snijeg već duže vrijeme za zemlju se zalijepio, ne popušta… škripa ga obuzima.

Ruka na ruci prvog sastanka, skromno ispod oka spajanje, u duši buktinja iščekuje.

Po koja pahuljica od nekud je doletjela, prehladan dan dolaskom lepršavim iznenadila.

 

Dok zajedno na prozoru su stajali, ispod jelke što svojim raštrkanim điđama se šepuri.

U uglu sobe stara ploča instrumentalom sve u poseban štimung je uvezivala, tepala.

Prigušeno svjetlo i podlo maštanje da jedno drugom usne dodirne, trenutak čekalo.

Zagrljeni , toplim iskrenim zagrljajem su šutili, usne na prevaru uzdasima navodili.

 

Na stolu slatkiši njenim rukama spremljeni, Božićni ugođaj da se  potpuno doživi.

On, drhtavog glasa, prve stihove joj poklonio, poljubac vreli  za nagradu dobio.

Od tuda je sve krenulo, zavjese navuklo, prigušeno svijetlo zamračilo, tijela približilo.

Prekrasan, privlačan i poseban Božićni doživljaj se širio, dva srca požudom zarazio.

 

Kako Božić se približava, uspomene izranja, ponavlja, slikama punim doživljava.

Teško je prvi susret zaboravit, ono divno tepanje, priče kroz stihove,očima požude.

A na velikom polusmrznutom prozoru po gdje koja pahuljica se zaljepila, izviđa.

One su jedini svjedoci  prekrasne Božićne noći da se ljubav na prvi pogled dogodila.

 

Kako brzo protutnjaše cijela godina, kao da je jučer ljubav na usnama stanovala.

Kao da se njihov zagrljaj još nije odvojio, dvije duše daljinom raspučio, odagnao.

Godišnjica posebnih pahulja se slavila, mislima se ljubav maštom razbudila.

Neka samo pomisle kako su tog Božića jedno drugom se predali, i zimom nestali.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,05.11.2012 u 18 i 44 minuta

 

 

 

 

 

 

ŠKILJIMO ZAJEDNO

ŠKILJIMO ZAJEDNO 

U Zadru na plaži te ugledah, na pogled tvojih očiju okliznuh se…mrvicama osvajaš.

Najljepše usne upijam, vrelinu strasti tijela ti dobijam, trenutkom me rulet nagradio.

Tako si nestašna, djevojčica planinskih vrhova, toplim morskim vjetrom se razbudila.

Šutimo, samo očimo na momente škiljimo,  uvjerimo se dal je sve istina, il zabluda.

 

Kako volim usne da ti prebirem, dok ljubim te, škiljiš okicama skrivenog nemira.

Znoje ti se dlanovi, dok stružeš mi po leđima, otkrivaju da si strasno me poželjela.

Igra sladora u nama se topila, dar sa neba nas spojio, na plažu preljube naveo.

Zato samo šutimo, uzdahom tajne jezika tijela prenosimo, jednostavno uživajmo.

 

Tako je prekrasna ova igra tišinom prelivena, dok na prozoru treperi lagana zavjesa.

Vrelina ljetnih vrućina, još više nas spojila, skrivena žarišta požude iskrom razbucala.

I kada okice na tren otvoriš, tako me prostrijeliš,jednostavno  trnce  oslobodiš.

Hvala ti što si me osvojila, kapije tvoga carstva mi rastvorila, zaluđen putujem.

 

I dok ležiš na grudima, onako zadovoljna još bi ljubila ne prestaješ da kamčiš dodira.

A ja prodata duša, jedva dočekah da se na medene usne natovarim, ananas osjetim.

Kovrdžava kratka kosa kao četka na mojim usnama doziva, ljubi me opet i iznova.

Hvala ti Bože, što me na njenu plažu dodira navede, da se istinske strasti napijem.

 

I dok imam te plima žustro osvaja, preko leđa tople struje uzburkanih valova naviru.

Najljepša stvar se dešava, krstarenje obalama njenih dražesnih izvora, bajka neodoljiva.

I zato opet na momente škiljimo, očima nevjerujemo da se ipak čarolija  dešava.

A more, plima i valovi neka prikriju tragove, da se trenutak preljube nikad ne otkrije.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,04.11.2012 u 21 i 17 minuta

 

 

 

POD KROŠNJOM SREĆE UŽIVAJU

 

Vatreno se ljubili, tragove nezaboravne duboko u njedrima  nemirom zarazili.

Svu strast mu predala, i nakon svih drugih prvo mjesto ubjedljivo osvojila.

Karmina njenog, po cijeloj sobi pregršt je dokaza, ljubav iz snova  se stvorila.

Daljina sve konzervirala, na momente spojila, sudbini dokazala, sve je istina.

 

Njen poljubac je posebna čarolija, sokove tri vrste voća ukrala, njemu podarila.

Kad ljube se, posebnost osjećaju, s radošću slatkih trenutaka prošlih prisjećaju.

Savjest nije prigovorila, jer se iskrena ljubav dogodila, na prvi pogled osvojila.

A tek 20 i neka, svijet života tek upoznala, u prve kanjone strasti se ušuljala.

 

Što se desilo i trenutno dešava, u srcu nerazumljiva promaja, osmjehom prikrivena.

Iskrena suza svemu svjedočila, otvorene karte duše pokazala, nek se događa.

Čudna oluja prašinom sreće ih obmotala, jedno drugo zasljepljeni u očima.

Odgovori na dešavanja ne postoje, dodiri prstima, tišinom usana neka govore.

 

Tko je draži, jedno drugom neizmjernu ljubav poklanja, na ramenu glava usnula.

Osvojiše nepoznati dio svemira, postadoše kockice slagalice slatkog nemira.

Prošle živote su u blatu obitavali da bi se susreli u ovom životu sve ostvarili.

Dok ljube se, otkucaji melodijom prepoznatljivom najljepše misli otkrivaju.

 

Pustimo ih neka svojim putem sreće se prelijevaju,pod krošnjom sreće uživaju.

Dugo su čekali, da ih spoje protutnjali znakovi sjećanja, ljubavlju pisani.

I sada ih po nekad pod krošnjom poljubaca ugledam, ljubomorno zagledam.

Kako bi lijepo bilo svoju srećicu pronaći,u svakom trenutku uzajmno uživati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,02.11.2012 u 15 i 50 minuta

 

 

 

 

 

 

 

NE POPUŠTAJ

 

NE POPUŠTAJ

 

Prijateljica se javila, sva uplakana i ranjena, njihova veza trenutkom potonula.

Kaže toliko ga voljela, sva mu se predala, najljepše trenutke  noćima dijelila.

Znao je strašću u ugao duše da je satjera, suze radosnice u trenu da istjera.

Iz mrtvih je znao da ljude podigne, slatkim riječima na ivicu provalije da navede.

 

Vatru je budio pa hladio, trenutcima je njene slabosti koristio, lažnu sreću nudio.

Kada ga u oči pogleda  sve obrane u njoj savlada, imao je energiju što razara.

Zbog njega su autobusi kasnili, vlakovi u snijegu se smrzavali, opijum postoji.

Sada kada je veza potonula, poplava bolova nagrnula, guši, neda mira noćima.

 

Rekoh joj da ga zaboravi, vrijeme će sve izbrisati, kada uvidi koliko mu je vrijedila.

Ako treba neka prođu mjeseci il godina, neka šuti i neka mu se nejavlja, ne odgovara.

Neka bude čvrsta i ne popušta, neka postane hladna, imuna na sve njegove trikove.

Zatvori srce, izbriše sve njegove tragove u očima, neka se izgubi lutajuća mumija.

 

Znam da bit će joj teško, al životna škola je izravna, razbija srce u parčiće, nestaje.

I onda neka iz inata, bude nasmijana, kada prođe pored njega samo glavom zamahne.

Neka se u njemu stara vatra razbudi, da kada je sam izludi, uvidi koliko si vrijedila.

To će biti najbolja nagrada, a duboki rez na njegovom srcu i grudima, što zaslužuje.

 

On nikada neće saznati, koliko je u tebi imao ljubavi, iskrene potpune ljubavi.

Al kada shvati, zakasnit će vlakovi, druga šansa ne postoji, sam je srušio mostove.

Ne dozvoli mu da tvoje suze ugleda, neka samo osmjeh na tvome licu stanuje.

To je sve zaslužio, bez razloga te ranio i zauvijek u pustinji nedođije izgubio.

 

Nemoj slučajno da popustiš, na stare prevare njegove naletiš, u zamku uletiš.

Budi ponosna, neka mu strah stanuje u kostima, spali sve uspomene što ste imali

Pepeo u posebnoj kutiji na njegovu adresu neka pristigne, na rođendan ga podsjeti.

Možda će tada napokon shvatiti da je sve izgorjelo na njegov mlin tugu zavezalo.

 

Tvoje ćutanje će ga ubiti, sve tvoje tragove će zatrti neće te moći ranjavati…

Hvatat će ga ludilo, nemiri će stanovati u njegovim mislima, zaslužena kazna pristigla.

Na žalost duša prazna i pusta ostat će, iskrica želje u njedrima treperit će.

Al tako se moralo desiti, budi uporna ne popusti mu, lakše ćeš preživjeti

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 01.11.2012 u 19 i 25 minuta