Postoje dani kada je ne prepoznajem

Postoje dani kada je ne prepoznajem

Jednostavno na trenutke nije svoja

Čudno se ponaša, sve crno predviđa

I kada je najsunčanije njoj mrklo je.

I pitam se što je divno biće tamo odvelo

Zašto bi joj pamet vidljivo na trenutke

Kao u neko drugo sedlo baš zasjelo.

Ništa mi ne odgovara ali joj vidim u očima.

Jutrima  ono zora blješti baš predivno

Njoj sve u bijedi i jadu dan se priviđa

Nekakav očaj samosažaljenja je ubija

Nije to moja ljubav ona je drugačija.

Ali tu sam, svaki trenutak spreman sam

Sve što treba da za nju od srca učinim

Onaj čarobni osmijeh na lice da povratim

Da pjevuši i kraj mene da sretna je.

Ali postoje dani kada je ne prepoznajem

Kao da je sa nekim zamijenila uloge

Onaj vedri duh iz nje nestane, tužna je

Džaba što tepam joj grlim I ljubim je.

..

Tog dana tog trenutka jednostavno ne ide

Ništa se od mene ne prima,daleko je

Kao da nas je neka sila daleko odvojila

U sebi zavučena I od svega otuđena je.

Sve u njoj bi tim trenutcima potonulo

I baš je prepoznatljiuvo barem meni

I te kako od prvog trena vidljivo.

Žalim je ali da ne primjeti, smijem se.

Pokušavam osmijeh da zadržim da je oraspoložim

Da mi se oko vrata opet od sreće objesi

Da vrišti da luda je I da kaže da VOLI ME.

Al postoje dani kada jednostavno ne ide.

Toni Ljubiša Božić, Erlangen,28.01.2021 u 02:10

Rastanak sreće i tuge

Jaz između njih dvoje se očigledno širio

Neminovno ogromne razlike im otkrivao

I ono malo sličnosti što se eto negdje imalo

Vremenom je kroz zaborav potiho gutalo

Kao posljednju kap u pustinji je gutalo

Kao vakum između galaksija je proždiralo

Jer se sve više nisu u skoro svemu razumjevali

Sve više i više jedno drugo su optuživali.

I na kraju što od takve jadne veze očekivati

Jednostavno su se u užasnoj mržnji rastali

Jedna strana se neprekidno izvinjavala

Druga strana sve je hladno ignorirala.

Zagrljaja nekih na rastanku niti je baš bilo

Sve se nekako hladno i u tišini događalo

Jedno srce je od tuge i žalosti pucalo

A drugo jedva dočekalo da se sve završi.

….

Suze su samo iz jednih očiju tako ridalw

A druge su skoro od ludila sreže blistale

Jedna strana je beznandno nešto očekivala

A druga sagnute glave sve požurivala.

Na jednom krhka ljudskost je nešto očekivala

A druga nikoga i ništa baš nije sažaljevala

O nekoj nježnosti nije bili očigledno niti govora

Sva ljubav i strast barem na jednoj strani nestala.

Druga strana naivno u zabludi godinama prebivala

I opet kad je sve već gotovo preglupo nešto očekivala

Nevjerojatno kako je godinama slijepa hodala

Kako svuda znakove oko sebe nije nikada uviđala.

Ljudskosti niti u pepelu nije zrno praha ostalo

Onu hladnu bezosjećajnu stranu jednog je otkrilo

Jednu stranu je užasno i baš iz korijena povrijedilo

Dok je drugu stranu od robije napokon oslobodilo.

Bliskost dvije strane se naprasno razdvojila

Dva zaljubljena srca zauvijek predaleko udaljila

Ma kad se na kraju sve sagleda, i baš bolje je

Ta veza očigledno nije vrijedila, da bori se…

Barem jedna strana da nastavui da bori se

Jer drugoj strani sve jedno je, oduvijek lagala je

Glumila je da je voljela da je u ljubavi  patila

Da bi na kraju blef svojih karata ljubavi otkrila.

Toni Ljubiša Božić, Erlangen, 28.01.2021 u 00:55

Iz tebe kapljica riječi se preotima

Dal primjetila si da daleko si

Nesanica ubija me noćima

Ne javljaš se imaš razloga

Ubija tišina a suze u očima.

A kad bi samo jednom pristala

Samo jednom da bi se javila

Samo jedno pismo mi poslala

Ti nemaš pojma što bi dobila.

Ovo srce bi mi se tad smirilo

Onu tugu u grudima bi ubilo

Onaj osmijeh na lice mi vratilo

Samo glas od tebe kad bih dobio

A ti škrta na riječima ko pustinja i

Iz tebe kapljica riječi se preotima

U tebi kao da je sve zanijemilo

I koga nebi reci mi sve to ubilo.

..

Toni Ljubisa Bozic, Basel,25.01.2021

Samo čeka da mu priđe i kaže …ljubavi kajem se

Zna tako je siguran i sve osjeća

Ona će uskoro njemu da vratiti se

Na koljenima će ga tada preklinjati

Da joj grijehe oprosti,opet zavoli.

Kada više ne bude imala gdje otići

na vrata duše će skrušeno kucati

Zna na nju od početka slab je ostao

Pa možda nada se bude joj oprostio.

A godinama bez riječi kako propada je gledao

Samo nikako nije shvatao zašto je

Zašto je njihovu ljubav iznevjerila

I tako naprasno bez riječi ga napustila.

I toliko voli je, toliko još za njom luduje

Da na sve uvjete da se vrati pristaje

Svi mu kažu da baš nije normalan

Da je čovjek totalno na skroz poludio.

Samo je on Duboko u srcu ljubav čuvao

Džaba je protiv srca nije nikada mogao

Ona je jedina koje mu se u srce uvalila

I na žalost najveću ranu mu napravila.

I dok je gledao kako je propadala i tonula

Suzama je cvileć da ne vide tiho ridao

Svaku njenu bol je dubinski preživljavao

A snage da joj na kraju priđe nije imao..

Idi…svoj si put odabrala neka sreća prati te

Tiho u  zraku njegovo obraćanja odjekuje

Dok su je svi lomili na njoj se iživljavali

I on je patio sve njene bolove proživljavao.

Nije mu jasno bilo da ga je stalno lagala

Vjetrovima laži je olako smisleno izbacivala

Samo da bi njegovu ljubav što više okoristila

Ali on strpljivo zaljubljen čeka je, siguran doći će.

Samo čeka da mu priđe i kaže …ljubavi kajem se

Sve bi oprostio sve rane na srcu olako zaboravio

Samo da bih je opet za ruke držao svojom nazivao.

Kako je čovjek od prvog dana luđački zaljubljen ostao.

Toni ljubiša Božić, Basel,Švicarska,25.01.2021

Trebali smo

Nije niti eto tjedan nakon našeg ljeta prošao

Već mi je užasno falila,tuga neka u grudima

Jesen na vratima donosi podivljale  vijetrove

Donosi dane onako svježije, ona posesivno fali mi.

Zajedno sada zagrljeni vjerojatno plažom šetali bi

Što li radi sada, čime bi se pitam zanimala

Dal bi kao ja neprekidno o nama razmišljala

Trebali smo malo duže zajedno to ljeto  ostati.

..

Trebali smo u našoj požudnoj strasti uživati

Trebali smo zaljubljenički se gladno gutati

Trebali smo da šetamo uz morske hridine

Da joj onako vrišteć izjavim, Iljuška VOLIM TE…

Trebali smo i ne znam zašto i nismo ljubav jačali

Trebali smo ispitati sve senjske skrivene uvale

Trebali smo uživajuć mirisati senjske kadulje

Trebali smo,bože onako klečeć da priznam da volim je.

Čekam da mi prvo pismo od voljene žene pristigne

Dugo mu treba da stigne iz daleke australije.

A kako sam ovisan o njoj postao, užasno trebam je

Čudim me zašto barem poruku jednu ne pošalje.

Ali na neki način razumijem je, ima svojih poslova

Možda se nije naspavala ona vremenska razlika.

A u Senju smo tako uživali, svaki trenutak koristili

Jedno drugom na vjernost se zaklinjali… a tko zna…

Tko zna što na kraju svega bude vidjet ćemo ispalo

Svi mi kažu na daljinu ne bude nikad ljubavno štimalo

Daleko od srca daleko od očiju, ljudi lagano zaboravljaju

Tako nadam I molim se da se to nama nikada ne dogodi.

Pedesetak  zajedničkih slika imamo,gledajuć se sijećamo

Kao da je tu ,glasno smijanje njeno slatko začujem

Pa se trznem okrenem tu je baš blizu nekako primjećujem

Miris njenog vrelog tijela u sobi nekako posesivno osjetim.

Nestvarna bajka nam se dogodila,dvije duše zaljubila

Nadam se da je kao i ja sretna i zaljubljena ostala

Njena pisma ako stignu sve budu uskoro pokazala

Jer možda griješim al i ona mene je divlje zavoljela..

Moju gitaru i pjevanje je zavoljela,sa mnom pjevala

Kaže da sam joj prvi u životu stihove i pjesmu posvetio

A nije svjesna da sam do kraja samo zbog nje poludio

A tek još koliko ljubavi u grudima za nju sam skrivao.

Toni Ljubiša Božić, Basel.25.01.2021

Samo ljuštura tuge od njega je ostala

Sablasne godine samoćom okovane cure

te beskrajni i predugi sumorni sivi dani

A noći kao svjetlosne godine baš mu otegle

Jer ludo zaljubljeni čovjek nema je kraj sebe.

A dani kao mozaik tuge bezdušno slažu se

Jer nema je ,davno je kolibu sreće napustila

Davno bez pozdrava se negdje hinjski zagubila

Te njegovo slonljeno srce ranjenu dušu ostavila.

I nekako kažu do života baš i stalo mu nije

Ništa ga više ne dodiriva ništa ne primjećiva

Samo ljuštura tuge od njega je oconjana ostala

Davno mu je osmijeh sreće sa lica ona skinula.

Do posljednje kapi krvi ljubav joj je darivao

Ali netko to očigledno nije nikada muvice cijenio.

Na kraju nasankan,prevaren razočaran ostao

Jer je naivno suludo u vječnu ljubav vjerovao.

Kažu da je izgleda oslijepio nikoga ne gleda

Samo sagnute glave parkovima samoće  odluta

Nema ga danima pa se odjednom od nekuda pojavi

A paučina tuge sve gušća i jača na njemu boravi.

A do jučer su ih zagrljene viđali, baš su uživali

A  sada nema je, da joj kose čupave iščešljava

Nema je da mu zaspe il tepa zanosno na gurdima

Jedna rekli bi savršena ljubav zaborav je postala.

Da mogu u srce barem trenutak da tamo zavire

Toliku ljubav beskrajnu iskrenu strasnu bi pronašli

Toliko divnih dobro čuvanih tajni garant bi otkrili

Izvori svih njegovih stihova njoj bi se tamo nazirali.

Kažu da još uvijek njenu sliku skoro eto poderanu

na grudima  kao amajliju nosi od dušmana prikriva

stara gitara onako sa koferom visi mu na leđima

jednostavno od svega vezano za nju se ne odvaja.

I nekada duboko u noći negdje iz gradskih parkova

Zvuk gitare glasom tuge  kao cvileći tiho odjekuje

Opet joj neku novu pjesmu prepunu tuge posvećuje

Pa prosto opet na nekoliko dana skriven nestane.

Toni Ljubiša Božić, Basel, Švicarska,25.01.2021

Nije ona tako niti loša a srcu mi je prirasla

Ne znam što se sa mnom događa

U glavi zavladala suluda odluka.

Razmišljam da bih joj sve oprostio

Da bih je opet u naručje rado vratio.

A taj povratak je mač sa dvije oštrice

Može opet ona do bola da razvali me.

I onako srce isparano može da dokrajči

Bože mili što sve meni pada na pameti.

Svi će mi se smijati košulju luđaka ću nositi

Kada naiđem svi će na mene pogled upirati

Kao naivnom ludaku se sa djecom smijati.

a ja od muke i srama u zemlju ću propasti.

Al što mogu kad na nju slab sam i popuštam

Što mogu kad toj prokletoj ženi sve opraštam.

Divljaka divljakuša u meni je od onda probudila

Svoje tragove na srcu i duši mi duboko gravirala.

I dok noću budem usamljen gradom tako šetao

O tom suludom planu opet budem razmišljao.

Bože mili oprosti mi na ovoj otkačenoj pameti

Zašto bar ti dozvoli da je srce luđački zavoli.

Ona samo da zamisli ja bijelu zastavu podižem

Na sve njene uvjete predaje tako olako pristajem

Jer njoj kada dosadi zna da može meni da navrati

Kada joj svi leđa okrenu ona rida jeca mi na ramenu.

Bože fali mi, volim je i moram joj sve opraštati

Nije ona tako niti loša a srcu mi je prirasla

Lopuža jedna srce mi je istog trena ukrala

Na svoj mlin uvijek bi olako srce mi navodila.

Toni Ljubiša Božić, Bazel,Švicarska,24.01.2021

Vrijeme čekanja se isplatilo tebe na usne mi dovelo

Kad bih ti sada priznao i dušu otvorio

Dal bi mi vjerovala il bi mi se smijala

Da ću te jednoga dana sigurno upoznati

Sa tobom sve moguće snove ostvariti.

A ti si tamo negdje čekajuć postoojala

Isto tako na mene si sumnjajući čekala

Mislila si da bajke u ovom svijetu ne postoje

da može dvoje tako luđački da se zavole.

Možda sa drugim se i nisam tako trudio

Nikada niti jednu kao tebe nisam zavolio

Kao da sam negdje nekoga od nekud čekao.

I gle najsjajniju zvijezdu bože mili osvojio.

Hvala ti što mi tu silnu ljubav uzvraćaš

Što mi u misli snove i stihove navraćaš

Što mi osmijeh na licu gordo zadržavaš

Što sam otrovan tvojim vrelim usnama.

Druge mi nisu potrebne daleko su od tebe

da sam birao bolju ženu ne bih odabrao

kao da si iz mojih strasnih snova se došuljala

kao da si svaku moju misao i želju osjećala.

Hvala ti što si na moju ljubaav odmah pristala

Sve je bilo tako iskreno i vrelo ti na usnama.

Sate minute dane sam nestrpljivo tiho brojao

Ponovni susret sa tobom kao izluđen čekao.

I sada si u meni, oko mene sugdje tvojih tragova

Na zavjesi još osjećam onih tvojih požudnih mirisa

I ne pada mi na pamet da te iznevjerim il prevarim

prije tebe druge sam lagao varao valjda tebe čekao.

I sada žao mi u što sam tolike godine spiskao

Jer tebe nisam mnogo ranije susreo i zavolio.

Al opet tko čeka i dočeka meni si pripala.

Makar nam samo jedna godina zajedno ostala.

..

Bože sačuvaj da bih se kajao što sam godinama čekao

Vrijeme čekanja se isplatilo tebe na usne mi dovelo.

I sada tu sam i spreman sam želje da ti ispunjavam

Da ovu ogromnu neiscrpnu ljubav opravdavam.

Toni Ljubiša Božić, Basel, Švicarska,24.01.2021

Previše od tebe baš i ne tražim da me ne zaboraviš

Za mene si bila i ostala posljednja stanica

Duboko godinama skrivam te u grudima

I kada me tuga i sjeta naprasno uhvate

Tamo negdje daleko ucviljen uporno tražim te.

I kada me nesanica dugim noćima slomi i savlada

Dođeš mi kao kap u pustinji što od tuge spašava

Sve sam ti prvoga dana da volim te morao priznati

Jednostavno si me očarala tim poljupcem zatrovala.

Na sve tvoje uvjete i ucjene kad god želiš pristajem

Samo da bez tebe nikada više ne daj bože ostanem

U tvojim očima možda slabić sam, lako me obrlatiš

Lako mi se u srce i dušu tim osmijehom zavlačiš.

Prihvatam i tvoje strastvene ljubavi samo mrvice

Nekako nadam se da naša strast opet će vratit se

Svjestan sam svih mojih teških bolnih zabluda

Al džaba dirigiraš duboko srcem mi u grudima.

Svaka mrvica od tebe pomaže dan da preživim

Jer prosto je ne moguće da te ikada zaboravim

Ne želim da te zaustavljam,silom ljubav ne tražim

Ali volim kada onaj sjaj u tvojim očima osjetim.

Previše od tebe baš i ne tražim da me ne zaboraviš

Da barem po nekad se nasmijana onako navratiš

Da barem kao prijatelji popričamo da se izjadamo

Da se kao nekada onako za ruke držeć smijemo.

Možda previše tražim od tebe, možda sve smeta ti

Ali kad god ti zatrebam slobodno navrati se

Moje srce preduboko ranjeno uporno vjerno čeka te

Uvijek dobro došla si moja vječna i jedina ljubavi.

Toni Ljubiša Božić, Basel,Švicarska,24.01.2021

Rekla je izvini ali ja ne želim biti njena zamjena.

Napokon sam te na jedvite jade poslušao

Sa drugom ženom sam eto nekako pokušao

Al od prvog kontakta tebe vidjeh u očima

Ljubiše me,strasno dotičeš, trena ne odmičeš.

Ona se ustane i kaže da ime ti spominjem

A ja, šutim, ne mogu da te iz glave izbacim

Bila si i ostala u svemu za mene posebna

Strast tvoja sa drugim je prosto neuporediva.

I kada u sobi sam ostanem ja te dodirujem

A ti ono kao uvijek divljački gladno uzvraćaš

Usne grizeš mi i tepaš slatko dok svršavaš.

Grebeš me po leđima tragove svoje ostavljaš.

I opet jedva nekako pokušam po tko zna koji put

Da se opustim o tebi ne mislim pa drugoj prepustim

A ti opet posesivno ljubiš me, na njenim si usnama

Osjetim tvoje prste na njenim rukama,užasna ludnica.

….

I kada me ta druga pogleda  samo tvoje oči uviđam

Prosto  je nemoguće da te ikada trenutak zaboravljam.

A ona trudi se, daje sve od sebe, al kaže da ne ide

Stalno ime ti spominjem od tvoje strasti ne odustajem.

Više se baš najbolje i ne poznajem, negdje daleko sam

Kada bih nju ljubio tebe pred očima bih stalno imao

Tada u sobi sam uznemiren ostanem, ona nestane

Kaže izvini ali ovako više ne ide, a tada baš drago mi.

Opet te na miru makar bez tebe mogu požudno imati

Jer više nisam svoj pa sebe uopće ne prepoznajem

rekao sam si, makar ti otišla od tebe ne odustajem.

tvom dolasku kroz snove maštu il stihove se radujem.

Jer kad god bih pored druge zaspao stalno bi se trzao

Za tvoju ruku bih tražio ime ti nekako cvileći ponavljao

I to joj je smetalo ,nakon par mjeseci je na kraju odustala

Rekla je izvini ali ja ne želim biti  njena kratka  zamjena.

A što mogu da učinim, srcu ne mogu da naredim

Da te potpuno izbriše, duša cvileć te stalno spominje

Pokušavali su da me napiju pa stvorili  goru reakciju

U suzama sam ridao klečeć ime ti slomljen  ponavljao.

Stalno imam te u naručju, i neka su prošle silne godine

Isto kao prvoga dana posesivno gladno želim te

I zašto zbog čega pitam se moram da te zaboravim

Zašto samo tvoju iskrenu ljubav da drugoj poklonim.

E ne ide, bez tebe jednostavno u životu baš ništa ne ide….

Toni Ljubiša Božiž, Basel,Švicarska,24.01.2021

Ponosan san ća san je to lito za ruku vodia

Da je nisam 08.kolovoza ljetos upoznao

teško da bih ono baš dalmatinski ćakulao.

I onda rekoh hajde čoviče barem pokušaj

Nešto o njoj po dalmatinski nam eto ispričaj.

A reka bi dušu i tilo mi je berekinski uzela

Priko izvora vode ka mulca žednega privela

Pa pišem joj ka neke romantične stihove

A nisan ja te sriće da se ona uda za mene.

Zborim ka zaljubljeno dite ća materi se žali

Da mu jubavi priko mire u srcu na friško fali

Da san se zajubi, da san je za  poludit zavolia

A nisan je čestito niti ka čovik strastveno pojubia.

A lipše žene barem zame na svitu od nje ne postoji,

Ponosan san ća san je to lito za ruku vodia

Ća san joj pisa i recitova stihove, da zavoli me

Izgleda gospe da je uspilo, na usne mi je vratilo.

A da vam priznam na kojoj plaži se desilo

Gospoe mila previše bi vam se tada otkrilo

Moram da čuvam je ,ona ima dicu i čovika

Ima san sriće meni se iz sve duše poklonila.

Sada onako skrivan se,staron pjacom se provlačim

Koji đir više da učinim, možda je opet ugledan.

Lipa moja dalmatinka,ća jubi se nebi mi virova.

Ako je baren jednom ne susretnem uveja bi od tuge.

..

Pozove me na ponistre,škure je  stidljivo prikrivaju

Nebi lipo bilo da za nas susidi nekako doznaju

A moga bi godinu dana pisati ovo srce ludo otvoriti

E nebi vam moga ni blizu koliko volin je priznati.

A sitne ure i guste masline prikrivaju naše dozive

Jubi me, ne prestani,samo bi tiho na uho tepala

Iskrenu ljubav tog lita mi je od srca pružala

Žena senjskih uvala srce mi je svoje eto poklonila.

Toni Ljubisa Bozic, Basel.23.01.2021

Bez pozdrava

Krhotine ljubavi u duši mu bolno kolaju

Svako malo srce mu više  te više ranjavaju

Posljednji Vlak sa njom davno otišao je

Da se nešto dogodi i promijeni kasno je.

Kao da se oko njega svo vrijeme zamrzlo

Bez teksta ga onako ucviljenog ostavilo

Veza između njih očigledno je prestala

Ušla je u vlak da ga nije niti pozdravila.

A on baš zaluđen u njen povratak vjeruje

Ne shvata da sada ona zauvijek sa drugim je

Ljubav prema njoj u njemu nije trena umrla

u posljednje vrijeme ona ga je izbjegavala.

Kako je čovjek naivan,ljubavlju lažnom zatrovan

Toliko mu je tepala dok je trebao sve mu lagala

Toliko obećanja pa zekletvi  na koljenima ridala

Da bi ga tako hladno bezdušno slomljenog ostavila.

I kada mu je pismo onog 08.08. avgusta pristiglo

Na njen rođendan sve mu je napokon eto priznala

drugog je zavoljela a snage da mu kaže nije imala

A on jadnik prepun nade još uvijek naivno vjeruje.

Zamolila ga da se više ne javlja, da je ne ometa

Da napokon shvati da mu nije ona bila sudbina

Ali reći pa napisati istinu lako je, srce tu ranjeno je

Kako da je zaboravi njen osmijeh u srcu mu boravi.

Po nekad iz tuđine sa drugih telefona prozove je

Al ona teška Senjska lisica davno skužila ga je

Nikada mu se više nije niti jednoga trena javila

Jer on joj bijaše boljka i davno je to shvatila.

U pismu je lagala pa napisala da ga nije zaslužila

Da će sa drugom biti sretniji da je što prije zaboravi

Da zbog nje više suze ne proliva jer to nije zaslužila

Ali ona nikada nije shvatila da mu je duboko u grudima.

Posljednji vlak sa njom se davno iz Senja zagubio

Svakim danom na stanicu bi nadajuć se svraćao

Nebi li je opet onako nasmijanu sretnu ugledao

A ona drugom u zagrljaju uživa u Nurnbergu.

….

Vrijeme tuge za njom baš nikako ne prestaje

Uporno posesivno naivno nada se, te želi je

A samoća  sa paučinom tuge u njemu caruje

Džaba samo to lažljivo biće opet priželjkuje

Toni Ljubisa Bozic, Basel, 23.01.2021

Jer prosto preteško ju ne voljeti , o njoj ne razmišljati.

Za našu ljubav oboje imamo vidne zasluge

Al nekako čini mi se da ipak više volim je

Kao da njene ljubavi rob sam vječni postao

Nekako ne te vrele usne posesivno navikao.

A sada ovi zimski dani prebrzo u noć zavire

Misli o njoj naviru, spavati trenutka mi nedaju

Pa navale stihovi i toliko toga iz srca bi izrekli

Koliko užasno fali mi vrišteć bi joj priznali.

Suze muške tim trenutcima baš teško zaustavljam

Nekako godi mi kad se duša na tanane isplače

U glavi mi se tek nakon toga malo više razbistri

Mogu trezvenije razmišljati,nove poteze poduzimati.

A kako ona svu krivicu podnosi,na što je sve pristala

A grijehove prema meni za 100 godina nebude oprala

I prosjak ljubavi uskoro usmaljeni bude postala

Tek onda shvatit će koju ljubav od mene je primala.

A sve je sama odabrala, na sve ucjene je pristala

Nije imala snage da bi im se barem malo oduprijela

Sada dok je ne njegovim usnama znam da bude jecala

Znam da bude svih naših trenutaka sreće se sijećala.

Od sada kroz život tuga joj je vječna uporna pratilja

Nikada više od nje ta tuga i bol ne bude odustala

Prokletstvo je sustiglo, dugim nesanicama je pratilo

Na mene,na nas svakog trenutka jecajima podsjećalo.

 A ja ću pokušati da je sve više ako je moguće izbjegavama

O našoj prošlosti barem da nikada više ne razmišljam

Teško mi je to obećati, ne znam koliko ću ipak uspjeti

Jer prosto preteško ju ne voljeti , o njoj ne razmišljati.

Toni Ljubiša Božić, Basel,Švicarska, 23.01.2021

Nikada ne bih pristao pa godine što smo imali nijekao

Nakon toliko godina bolno bez tebe sam trpio

Još uvijek posesivno tako duboko  te volio

Ipak ti me dobro siguran sam i te kako poznaješ

Zaš da od ljubavi naše kako god ne odustajem

….

Srcu mome bila si jedina tamo si zauvijek vrijedila

Ova duša od ljubavi nikada nije trenutka odustala

Jer te je iskreno od prvog poljupca luđački zavoljela

I nikada od tebe niti ucjenama nebi znaš odustala.

Još uvijek ne shvatam kako si od nas odustala

Kako si da me druge zavole na to ipak pristala

Prosto ne mogu da shvatim da se ljubav ugasila

Al tješim se u mome srcu je do kraja iskrena ostala..

Mada sa tvoje strane samo tišina nijekanja pristiže

To na moju strastvenu ljubav da volim te ne utječe

Nikada ne bih pristao  pa godine što smo imali zanijekao

Jako dobro znaš nitko nikada kao ja nije te tako volio.

Nikada neću dozvoliti da mi izbrišu naše sjećanje

Jer ako bih to dozvolio umro bih na prasno bez tebe

A tebe sreća neka prati i čuva na tuđim sunama

Al siguran sam rado se mojih usana budeš sijećala.

Uvidjet ćeš da si najveću grešku života napravila

Kada si od naše sreće i ljubavi neobjašnjivo odustala.

Muvice,ti nemaš pojma da svako jutro budim se kraj tebe

U tom trenutka onako u suzama ridajuć do kraja uživam

….

Na drugim stranama svijeta tvojom voljom smo završili

A jednoga dana staze ljubavi budemo sigurno ukrstili

Do tada strpljivo bolove u srcu i duši samoćom trpit ću

Imam te na usnama,čuvam te kroz stihove jer voljet ću.

Valjda ću ostati normalan svih ovih pustih teških godina

Imam te ljubim te grlim te od sebe te trena ne puštam

A kada se iz te zablude probudim u zemlju od tuge propadam

Kao uvijek i uvijek na taj fol sjete naivno zaluđen nasjedam.

….

Toni Ljubiša Božić, Basel,Švicarska,23.01.2021

I ako ove riječi bude čitala,duboko u duši bude ridala

Baš bih volio znati kako se sada tamo ponaša

Da li našu temu vješto opet lopovski  izbjegava

Kako da smo se voljeli uporno nijekajuć prikriva

Kako joj nikako ne odgovara naša istinska  istina.

Prosto ne mogu da vjerujem  na to je pristala

Ne želi da sijeća se naših zaluđenih divljih  letova

Bože kako je uspjela vatru u grudima da prikriva

Kako svih naših tragova da otarasi i da me zaboravi.

A ja baš naivan, kraj i krah nisam slijepac primjećivao

Zaluđen njenim vrelim usnama sam nekako uvijek lebdio

U svakoj provedenoj sekundi do bola sa njom sam guštao

Da sam pored svih mogućih dokaza na kraju slijep ostao.

Od prijatelja sam saznao, na duhovne vježbe je odlazila

Svega što smo imali pred bogom klečeć se uporno odricala.

A znam nekako siguran sam na to drage volje nije pristala.

Jer svo ono vrijeme sa mnom iskreno luđački me voljela.

Ne,nije moguće koliko se pred bogom meni zaklinjala

Da bi sve iz duše izrečeno tek tako naprasno pogazila

Da bi se svih naših trenutaka svih strastvenih ludorija

Niti sam ne znam kako i zbog čega uporno odricala.

A znam , siguran sam kada bude teške muke umirala

Svih naših trenutaka sa žaljenjem se bude prisjećala

Zašto je sve to naprasno učinila, zašto sve napustila

Klečeći pred bogom, oprost za učinjena djela bude tražila.

Jer savjest je baš nezgodna, kada se baš najmanje nadaš

Na vrata ti bude zakucala kao  ne najavljena gost pridošla.

Vješto kao lopov više tragove neće moći da nijekajuć prikriva

Baš žao mi što je na kraju tamo ima BOGO da dočika.

Sa moje strane svjesna je da do kraja baš iskreno bilo je

Njeni ratovi ima stalno u njoj da se baš uporno odvijaju

Ma koliko se trudila da me zaboravi oni će da podsjećaju

Jer moje srce iskreno je voljelo i toliko puta sve dokazalo.

Ona može da širi laži i da uporno nijekajuć sve izmišlja

Samo da na vidjelo ipak ne ispliva naša ljubavna istina.

I ako ove riječi bude čitala,duboko u duši bude ridala

Jer svjesna je ogromnu grešku je ipak naprasno učinila.

A da je bila iskrenija pa kraj meni u oči sa razlogom priznala

Nebi sebe i svoju dušu u ovu poziciju nikada dovela.

Jer ako je naša ljubav toliko vrijedila,zašto nije priznala

Zašto nakon toliko zaklinjanja nije do kraja života ostala.

Do zadnje kapi krvi za našu ljubav bih se uporno borio

Nikada pedlja od naše divljačke veze ne bih odustajao

A ona je prosto sve što je miliun puta izrekla pogazila

I sada se lažno pravi da me nikada nije niti poznavala.

Ako bih ikada nešto poželio u oči trenutak bih joj gledao

Samo bih nijemo šutio,suze u duši i srcu nekako skrivao

Kako bi se ona tim trenutcima ponašala, kako bi reagirala

Čisto sumnjam da ne bi nakraju pukla i ridajuć zaplakala.

Toni Ljubiša Božić, Bazel, Švicarska,23.01.2021

Samo muvice molim te… nemoj dozvoliti da netko kao ja voli te.

Kud god da se okrenem kao da te dodirujem

Svuda su samo meni vidljivi mirišljivi tragovi

Preduboko boraviš ženo mila u srcu mi.

Tako jasno te posesivno gladno osjećam.

U svim džepovima duše nasmijana stanuješ

Srce mi neobjašnjivo slatko stalno izluđuješ

A tako lijepo bilo bi da sada uz mene si.

Dok Ovi užasni vjetrovi Danske me izluđuju.

Samo na kratko vrijeme par dana se zadržavam

Onda put po europi usamljeni romantičar nastavlja.

Stalno uz mene si , na ramenu mi šapućeš

Usne mi gladno posesivno dodiruješ pa se oblizujem.

Toliko fališ mi toliko želim da te opet dodirujem

Da ti tijelo usnama preplivam,na tvojoj strasti

Da ovu divlju vatru u meni nekako suzdržavam

Za tobom ludujem, nikako se ne smirujem.

AL iskreno po nekad baš teška sjeta me obuzme

Nekako sve me na suze natjera i u srce eto dotiče

Tako bi se negdje skrivao  pa tugu duboku otplakao

Onda lakše budem mi osmijeh na lice opet navrati.

Zar je mogu ovako za nekim potpuno poludjeti

Zar je moguće nekoga svake sekunde poželjeti

Fališ mi jednostavno bilo kako moram te imati

Zato si u mislima snovima vodim te kroz stihove.

Jedva čekam da opet te ugledam i kažem da VOLIM TE.

gledaj mi tim trenutcima sjaj u očima,tamo je istina

znaš jako dobro tim riječima se baš ne razbacujem

Samo muvice molim te… nemoj dozvoliti da netko kao ja voli te.

Tvojim pismima i slikama se zaluđeno oduševljavam

Ljubim ti usne, tijelo ti posesivno i gladno prelistavam

Tvoju strast u sebi duboko ono baš preduboko osjećam

Ljubavi sve dok budem disao samo tebi zauvijek pripadam.

Toni Ljubiša,Božić, Nurnberg,22.01.2021

Nemaš pojma kako godi mi kada kažeš da sretna si

Dal me po nekad poželiš, dal po nekad baš blizu osjećaš

Ti nisi svjesna kako mojim posesivnim mislima obitavaš.

Onako strasno te kao prvoga dana posesivno zagrlim

Jednostavno od tvojih vrelih usana ne želim da odvojim.

Nikad nigdje nisam to pročitao ili od nekoga bar načuo

Da netko tako silno posesivno može da se baš poželi

Da srce nemirno otkucava,dok se duša mislima poigrava

A ti kao vatrena gladna na mojim požudnim usnama.

A baš ti moram priznati samo na tim usnama želim živjeti

Želim uz tebe da budim se,da onako presretan gutam te.

Da ti želje kao djetetu ispunjavam, oko tebe obigravam

Pa se počesto zapitam dal mi se to stvarno bajka događa.

Tek sa tobom sam ono baš doživo i sreću u ljubavi otkrio

Tek sam onu zaluđenu osobu u sebi duboko otkrio

Jer svaki mogući trenutak za tobom sam mila moja ludio.

I nesmijem da pomislim što bi se desilo kad bih te izgubio.

Vjerujem da si od mene i te kako jača i u svemu hrabrija

Mada si puno mlađa i nisu puno života baš eto proživjela.

Nemaš pojma kako godi mi kada kažeš da sada sretna si

Da nikada nisi imala sreće u prevrtljivoj nedostižnoj ljubavi.

Jednostavno niti ne pomišljam da se svađamo pa mirimo

Želim ovako kao sada u ljubavi sretni da do kraja živimo

Ne želim teške riječi da izgovaram ili od tebe doživljavam

Jednostavno želim kao zaljubljeni sretnik oko da obigravam.

Ne želim niti da pomislim da te izgubim kao stranac doživim

Slobodno na mene izderi se,kada teško nekada dođe ti

Toliko previše volim te da sve mogu od tebe podnijeti

Jer ni ja nikada nisam imao baš neke sreće u ljubavi.

Toni ljubiša Božić, 21.01.2021, Aalborg,Denmark

Razlika među našim godinama tada se nija primjećivala

Dok bi šetali ruku u džep bi mi rado trpala

Kaže tamo je toplije vraga bi opet izazivala.

Iskreno sve sa njom mi je i te kako prijalo

Do ludila me vodilo, strast je baš divljala.

Štikle je baš mrzila  sportski se ipak oblačila

A sve joj tom posebnom osmijehu pristajalo

Pitala se ako sam stariji,dal budemo štimali

Da bi na kraju ono baš bez teksta kaže ostala.

Tepa mi dok bi  na usnama divljački uživala

I stvarno satima bi se do iznemoglosti ljubila.

Pod majicu bi ruke zavlačila kaže da se ugrije

Kod srca mi joj je nekako ipak bilo najtoplije.

Onako premlada misliše u životu sve je upoznala

A tek na mojim usnama divlju  strast je otkrila.

Kaže da sam divljakušu u njoj odjednom probudio

Da je nitko nikada nije tako požudno strašću zarazio.

Baš mi je prijalo što tepa mi pa posesivno poželi me

Ipak sam ja zašao u neke što kažu ozbiljnije godine.

Miliun puta kroz suze često rekla bi da voli me.

Da će se ubiti il ako odem bez mene teško razboliti.

Čak je samnom počela pisati neke ljubavne stihove

Polako je iz duše čitala i znakove srca jasno shvatala.

Šminku nije koristila kaže da bi mi iz ljubavi udovoljila

Da je namjerno na sastanak kasnila da bi me upoznala.

Često je oblačila moje majice ispod su virile tanke tangice

Stalno me gladno izazivala vatru divljaka u meni tražila

I lopužica slatka uvijek bi me u mladića pretvorila.

Razlika među našim godinama tada se nija primjećivala.

Obožavala je da tepam dok joj pišem ljubavne stihove

A gitaru je obožavala, u svakoj noti je obitavala.

Zbog nje sve se rasplamsalo toliko stihova je iznjedrilo

Na pijedestal moje ljubavi zauvijek je tu ženu podiglo.

A sada je slatko spominjem, prečesto noću dozovam

Bol mi je nesnosnu donijela a nije to kaže planirala.

Drugi su je najvjerojatnije ucijenili od mene odvojili

Tako teško mi je poraz priznati al su ipak uspijeli.

Toni Ljubiša Božić, Nurnberg,17.01.2021

On zaluđen živi u oblacima

Kako se on ponašao, kao da je u snovima živio

U nekim dalekim visokim lažnim oblacima plovio

Sve je bilo baš savršeno a ne kao život zamršeno.

Sve se od ruke odvijalo, dvoje zaljubljenih se voljelo.

Kao da je u nekom romantičnom filmu završio

Kao da je najljepšu bajku ljubavnu proživljavao

Osmijeh sa lica nije niti trenutka uporno skidao

Jednostavo luđački zaljubljen, tu ženu je volio.

Ona bi ga privlačila ono baš divljački željela

Uvijek bi olako da ga taj put dobije baš uspjela

A on se i nije baš bunio ljubavne strasti je volio

Jednostavno sa tom ženom je potpuno uživao.

Iz tog sna najrađe se nebi budio,maštati bi ostao

Al kada se probudi,srce hoće bukvalno da se raspolovi

Nema je, nije kraj njega spavala, u mašti je ostala.

Toliko razočarenja bi se nagrzhalo u vrištećim grudima.

Dašak olakšanja bi osjetio kada bi pismo ljubavno dobio

Kada bi se barem javila ili jednu slatku porukicu poslala

Da ga još uvijek voli i da ga nije nikad za nikad zaboravila.

Da ljubav prema njemu u njenom srcu nikad nije prestala.

Naivac se tom maštom godinama hranio ono baš ludio.

Novo sutra mu nije obećavala na uzdi ga mudro držala

Jednostavno svjesno srce mu je pod kontrolom držala

Na slamku ga ono baš vješto strašću i požudom hranila.

Kao da je prije njega  barem par stotina veza imala.

Psihologiju je na njihovoj vezi vješto primjenjivala

Kao da je 11 fakulteta završila, mudro manipulirala.

A on slijepac ludo zaljubljen u oblacima izgubljen.

O opraštanju nije niti pomišljao a da je zaboravi

Ne daj bože… ima da bi odmah zbog nje poludio.

Sve joj uzimao zdravo za gotovo u svemu vjerovao

A nikad nije bio siguran dal je i kako sa njom završio.

I u toj neizvjesnosti il strahu toliko luđački je volio

Mal te ne skoro da je izgubio,nije se kontrolirao.

Nešto mu u mozak sasula,drogom strasti zarazila

Taj čovjek mozgom ne razmišlja,srce sve kontrolira.

I on je svaku šansu koristio nebi li se njoj približio

A ona na sve moguće načine ga mudro izbjegavala

Stalno je bila u nekim važnim neodložnim poslovima

Mudrica kako je lopovski slomljenim srcem upravljala.

I još uvijek ga viđaju,nasmijan, sretno je kaže zaljubljen

A drugi ga sažaljevaju jer istinu u detalje poznaju.

Ona vara ga, jednostavno tim slomljenim srcem manipulira.

Valjda se jednoga dana zbog svega ona bude kajala.

Toni Ljubiša Božić, Erlangen, 17.01.2021

No glava mora da diže se… dalje ide se

Sada kada se sve tako baš ružno završilo

Nije bitno zašto i zbog čega ih je razdvojilo

Tko više pati i noću baš trenutka ne spava

I nije nekome na kraju bitna i važna razlika.

Ali ne treba sada da se totalno izbjegavaju

kulturno u prolazu treba da se pozdravljaju

ali nikako nešto da se opet možda planira

bila bi bezuspješna uzaludna bolna prilika.

Dok je valjalo to je među njima toliko trajalo

Sada je tu ljubav nešto do bola ipak razorilo

Nekome više il manje ipak srce duboko razorilo.

Nekome toliko tragova u duši zauvijek ostavilo.

No glava mora da diže se… dalje gordo ide se.

Ama baš ništo dobro ne donosi uzaludno čekanje.

Svatko za sebe uspomene će vraćati ako poželi

Nekome će bolno sjećanje i sjeta suze da izroni.

Zajedničke pjesme  se po nekad sjetno puštati

Onako duboko u grudima uplakan tiho cviliti

Ponovo posesivno jedno drugo će ipak poželjeti

A na kraju osim bola ništa više ipak neće dobiti.

Netko će danima da pati se da nekako zaboravi je

A netko će u godini ono možda dva puta poželjeti.

Nekoga će taj raskid do bola sahraniti,uništiti

A nekome bez srca niti traga na srcu ostaviti.

Na kraju će se dokazati tko je baš iskreno volio

Tko nikada nije taj užasno bolni raskid prebolio

Nekome vidljiva tuga iz očiju nikada neće nestati

Nekome baš nikada osmijeh se više neće vratiti.

Sada kad puklo i na kraju prošlo je, ide dalje se.

Nekoga kao staklo polomilo, u paramparčad sasulo

E taj baš nikada više ne može da ljubav zaboravlja

Na kraju uništit će ga ona uporna bolna sijećanja.

Možda se krivac na kraju ipak iznenadno pokaje

Na vrata se pojavi,pismo il poruku neku pošalje

Da klekne, poželi da izvini se,možda plakat će.

Tko zna što tada u ranjenom srcu dogodit će se.

Jer slomljeno srce previše bolnih tragova osjeti

Da mu se opet isto ostavljanje dogodi,plaši se.

Tko zna kako bi na novo ta ljubav izgledala

Dal bi se ikada više ona potpuna strast probudila.

To bi ga mučilo godinama danima i dugim noćima

Nebi se onaj požudni osjećaj imao na ispucalim usnama

Može da se oprosti ali teško može da tu bol zaboravi.

Stalno će da ga nemir neki prati i nešto upozorava.

Toni Ljubiša Božić, Erlangen, 17.01.2021

Uzaludno se nadao, ženi lažljivici je vjerovao.

On se uzalud naivno sa tom ženom zavarava

Kaže da baš ona prati ga uporno  u snovima

Sa njenim osmijehom se tako potpuno odmara

Razlog je svih njegovih prekobrojinih uspjeha.

OK, kažem mu, čovječe ti baš živiš u zabludi

Al džaba je,on jutrima čita horoskopa savjete

Sve mu govori samo za njega ona rođena je.

I koliko god treba na tu ženu on eto čekat će.

Eh jadniče mozak ti popilo to lažno nadanje.

Daj naivčino probudi se,srce zaleđuj pomalo

Previše njenih tragova u tebi je vidiš ostalo

A ona lopuža tamo daleko sa drugim uživa .

Kaže da joj crte lica noćima jasno primjećuje

Mada ona sa drugim ono baš suviše daleko je

na kraju uzalud mu dijelim korisne savjete,

džaba je, samo njoj je život jadnik posvetio.

Noću oka nemože da zaklopi stara pisma iščitava

Vidim mu potoke suza u kravavim očima, cvili

Al ono kao da ga ja ne čujem i to ne primjećujem

Onda jednostavno iscrpljen pred jutro usnije.

Tako ubrzano propada, kosa mu odavno posijedila

Bore na licu u kratere se pretvorile,svega izborale

Osmijeh sa lica ono baš davno godinama je nestao

Poluživog mrtvaca slomljeniog srca sam tamo viđao.

A meni je kao siguran ponavljao, ma vidjet ćeš

Bude se ona njenu vratila, za oproštaj ga molila.

I onako zaluđenog tiho uzdahnem,bez riječi gledam ga

Bože kako mu je ta žena mozak do bola popila.

Jednoga dana  za sve bude i suviše kasno postalo

Kada se razočaran iz teške zablude jadnik probudi

Kada jasno uvidi uzaludne godine na nju je potrošio

Uzaludno se nadao, ženi teškoj lažljivici je vjerovao.

Toni Ljubiša Božić,

Niagarin vodopad bi olako nalio,toliko za tobom patio

Dal misliš da baš olako bez tebe podnosim

Kada vas ugledam pa ga slatko divlje zagrliš.

Dal si ti ikada osjetila onaj razdor u grudima

Vrištao bih svim dalekim galaksijama svemira.

Silom znam tvoju ljubav ne mogu da dobijem

Al užasno muči me ne, mogu da razumijem

Zašto bože mili pa priznaj zbog čega si otišla

Nakon toliko obećanja i zakletvi sve si slagala.

I tako nemoćan sretnu onako sa njim gledam te

Vjeruj da nisam mu zavidan, nisam ni ljubomoran

Nekako priznajem volim te uvijek sretnu vidjeti

Pa makar ne na mojim grudima gladnim usnama..

Idi sa njim, sretnim čini ga, ljubi ga,bit će lakše mi

Tako sretnu te I na tuđim usnama volim vidjeti.

Ljubav moja je preobilna do vrhova galaksija iskrena

Ti nemaš pojma koji dar mar si napravila u grudima.

Džaba sam sa drugim ženama uzaludno pokušavao

Nebi li te iz ove sijede glave izbacio, baš te prebolio.

Ušla si u sve moguće pore moje zablude i nadanja

Toliko te ima u ovom srcu I baš rastresenim grudima.

A kada bi samo mrvicu saznala,koliko suza sam pustio

Niagarin vodopad bi olako nalio,toliko za tobom patio.

A onda kažem si džaba trudiš se, ona više ne želi te.

I bolne suze teško prihvatajuć gorku istinu samo nagrnu.

Opet u dušu klizište tuge kao brdo navaljaju,jeza rasturi

Srce bi da pukne od tuge, ono  nešto uzalud bi da poruči

Čujem ga u grudima kako vrišteć odvaljuje, tuga ga ubije

I onda od sviju sklonim se pa jedva nekako otplačem jadanje.

Toni Ljubiša Božić, Nurnberg na kratko,16.01.2021

BOŽE, prosto ne želim to biće da zaboravim

Mislih ako se u Europi lutajuć

Barem na kratko da izgubim

Da ću uspijeti barem malkice

Da to divno stvorenje zaboravim.

Dogurah do prostora sjeverne Latvije

zatrpavali me snježni ogromni  nanosi

bacali me okrutno hladni ledeni vjetrovi

pratile me rijeke baš do korijena zaleđene.

Al džaba i džaba je ona nikako ne nestaje

Još više i luđe mi užasno bolno nedostaje

Slike njene danima uporno cmizdreć prizivam

U mislima je što je moguće duže posesivno zadržavam.

Onaj osmijeh njen divni i baš neprikosnoveni

Preduboko se očigledno i te kako urezao u meni

Čujem joj osmijeh kroz sjverne sulude vjetrove

Vidim kako bori se da dopire nekako do mene.

Bože dokle sam ja u nedođije zaljubljen odlutao

Sve samo da bih te usne barem nekako zaboravio

Da se njenih slika više nekako ne prisjećam

Da ama baš ništa više o tom biću ne osjećam..

Očigledno sam pogrešnu odluku donjeo

Jednostavno na ovaj uzaludni glupi način

Izgleda nikako ne budem je zaboravio

Nikako u zaboravu zauvije tu divotu ostavio.

Više nisam pametan kako da postupam

Nemam ideje niti bistre mrvice pameti

Što dalje bože što da ikako poduzimam

Kako to božansko stvorenje da zaboravljam.

..

I na kraju negdje u ravnicama Danske

Jednostavno presječem i jasno odlučim

BOŽE, prosto ne želim to biće da zaboravim

Ona živim i sretnim potpuno čini me.

Mada je previše daleko i nije uz mene

Ovako usamljena duša lutanje nastavlja

Više ne treba da se trudi da je zaboravlja

Jednostavno vječni dio mene je postala.

….

Glavu podižem iz te sjete se gordo izvlačim

Ima svaki dan ponosno osmijeh da nabacim

Neka je njegova i spava na njegovim grudima

A nitko je više ne voli,preduboko je u ovim grudima.

Toni Ljubiša Božić, Sjever Poljske,Bertoszyce, 15.01.2021

Samo sa tobom ovo srce od sreće je vrištalo.

Dani se sa noćima ubrzano mijenjaju

Plima i oseka dušu mi polako razaraju

Daleko si na distanci si,pa me ne poznaješ

A kao da si tu cijelo vrijeme me dodiruješ.

Svaki datum jako važnim obilježavam

Još uvijek kao svoju tiho te doživljavam.

Očigledno nisam te trunke prebolio

Nikada od tebe kao ti nisam odustao.

Čemu i zašto da nadam se eto prestanem

Da bez te nade ovu dušu lagano razlučujem

Za mene ljubav i rat nikada nismo imali

Zauvijek smo se luđački do bola voljeli.

I ako ostavljen ostao rat ti nisam objavio

Čak što više još više zabludi se posvetio.

Sve nadam se da je to kratkotrajna kriza

Ili su te lažima i spletkama od mene odvojili .

A sjesti se kako smo vjerno ljubavlju ludili

Kako smo sve granice tako olako obarali

U tom ludilu il bunilu il kako god uživali

Niti trena na uzajamnoj  ljubavi nismo zakidali.

I svakim danom uporno sa zaboravom borim se

Ne dozvoljavam dodiri usana da nam  izblijede

Da nam se ledena mržnja u kosti ipak uvali

To moramo se ono baš  boriti i to ne dozvoliti.

O srcu mi tako si nekako savršeno odgovarala

Tvojih usana dodir je čista divlja luda čarolija.

Sjetim se tvojih riječi da si za mnom ludila.

Da nikoga kao mene niti blizu nisi voljela.

Na kojoj si talasnoj dužini trenutno ostala

Zašto si me iz svoka vidokruga otklonila

I užasno tešku ranu  na srcu mi otvorila

Neka osmijeh vječni sa lica si mi uklonila.

U meni laveži tuge sve više i jače odjekuju

Cvileć te uporno prizivaju, koliko fališ mi

I kao da se polako na komade raskidam

I sve dublje u jamu nepovratne tuge propadam.

A samo da javiš se da nadu onu opet nahraniš

Da ponovo barem trenutak ovo srce mi zapališ

I da nikome nikada da mi priđe ne dozvoliš

I da nada u očaju ne propada… da li imam izgleda.

Nada i zabluda godinama uspješno hrane me

Nikad, ali baš neću reći nikad da želim bez tebe

Jer samo sa tobom sve se u osmijehu valjalo

Samo sa tobom ovo srce od sreće je vrištalo.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,10.01.2021

Moju iskrenu ljubav očigledno nikada nisi shvatila.

Znam vjeruj mi, svašta su ti o meni pričli

Užasne laži i tračeve iza leđa mi širili

Samo da bi nas na kraju nekako razdovojili

Izgleda da im je ipak eto vidiš uspjelo.

Srce su ti mržnjom napunili od mene udaljili.

I meni su svašta za tebe govorili ali nisu uspjeli

Soga posla sam gledao na te laži nisam nasjedao

I da sam htio hladno sam povjerovati mogao.

No moja ljubav od prvoga dana bijaše iskrena

Do bola posebna i samo za tebe ljubavi  čuvana.

A tako sam siguran kad ti bude u životu najteže

Tada ćeš me sigurno cvilčeć i ridajuć tražiti

Jer sigurna si  takvog prijatelja nikada nećeš imati.

Moja pisma ćeš tako slomljena iz tajnih skrovišta vaditi

Srce će ti pucati noćima ćeš me ridajuć i vrišteć dozivati.

A samo jedan poziv bit će dovoljan, kad sam ti potreban

Dok trepneš kraj tebe se budem sprema stvorio.

Uvijek sam te iskreno potpuno ono baš do bola volio

A tako dok sam živ ostaje, moje srce samo tvoje je.

Ako padneš ili poklekneš na mene tada pomisli

Što bih ti tada uradio kako bih ti istog trena prišao.

Za tebe nema limita bio dan ili noć mrkla prokleta

Nazovi potraži me, srce neizmjerno uvijek čeka te.

Ti možeš bilo što da mi kažeš ili prigovoriš

Sve mogu i moram da ti jednostavno oprostim.

I kada me ugledaš, šuti pogledom sve mi ispričaj

Sve ću u tim suzama i tišini da polako da odmjeravam

Samo ću onako da te stisnem i strasno zagrlim

Jer kada si tu jednostavno ne mogu da ti odolim.

Ne trebaš da kažeš oprosti volim te,pogriješila sam

Bit će mi dovoljno da si mi se toga trena vratila

moje srce idušu budeš do beskraja napunila

Moju iskrenu ljubav očigledno nikada nisi shvatila.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,08.01.2021

Ti nemaš pojma kao ubija tišina sa tvojh usana.

Znaš li da suviše daleko si, al nedam se

Vrtim te kroz stihove slike sjećanja ponavljam

Stalno i stalno naše epizode strasti ponavljam

Svega rado se posesivno gladno  prisjećam.

Ti nemaš pojma kako te mislima strasno zagrlim

Taj osjećaj trebaš da doživiš, kao da si na usnama

Osjećam te svim ovim duše gladnim porama

Eh kad bi to shvatila pa trenutak navratila.

Jer baš nikoga pored tebe ne posjedujem

Svakom susretu sa tobom makar u mislima

Upornim snovima ja vjeruj ne posjedujem.

Ti me živim održavaš razlog životu podarivaš.

Jer nakon prvog susreta na tvojim vrelim usnama

Ti moja sadašnjost i budućnost svega si postala.

I dođu momenti kada me sjeta i tuga zavrti

Ridam cvilim stanje sebe tada baš ne poznajem.

..

Jer nakon tebe i odlaska ono baš bez pozdrava

Najveća ikada doživljena bol bijaše mi u grudima.

Nakon tolike ljubavi zar je moguće da tolika bol postoji

Jednostavno neka skale boli da to nekako izmjeri .

Al sam sebe uvjerio da si to učiniti na kraju morala

Neka stvari da bi na najbezbolniji način završila

I zato sve praštam ti, stalno ti postupke opravdavam

Na duhovne vježbe si odlazila da bi me zaboravila.

Znam da su te primorali, znam da su te ucijenivali

Da me zaboraviš da iz naše bajke naprasno iskočiš

Da se kao svojoj obitelji kao najbitnijoj posvetiš

I ti si morajuć na tu ucjenu pristala,mada si me voljela.

Al ono što me najviše uvija je tišina sa tvojih usana

Daj otvori se.na mene ako treba do bola izderi se

Neka se i teške riječi izbacuju neka srca ratuju

Samo molim te nemoj tišinom da me ubijaš.

Rijetko si beštimala i psovke pored mene koristila

Ali ako će lakše biti ti, na sav glas psuj deri se

Samo da čujem te da si tu da si prisutna

Ti nemaš pojma kao ubija tišina sa tvojh usana.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,08.01.2021

Dolaziš ne nadno pa nestaneš tajnovito

Reci mi što se sa mnom užasno dešava

Dolaziš nenadno pa nestaneš tajnovito

Vraćaš se kad te najmanje očekujem

Svaki trenutak kao da ti usne dodirujem.

Vidim te kako mi nasmijana telefoniraš

Onaj osmijeh me kao prvi dan izluđuje

Kao prvog dana mi isto pa isto poručuje

Nikada ne prestani čovječe da voliš je.

Čime si me zarazila uvijek postavljam pitanja

Dolaziš pa nestaješ kao vrijeme poručuješ

Suze mi u trenu probudiš pa cvilim noćima

Fališ mi na gladnim usnama tako si potrebna.

Ona moža par sati u nekoj tišini protekne

Nigdje nema te tako se nekako naspavam

Ba kao iz vedra u misli opet i opet baneš mi

Kažeš mi onako nasmijana ..evo me najdraža ljubavi.

..

I opet gotov sam,opet tim osmijehom i poljupcima kupiš me

U svakom trenu kontroliraš me zaluđen  u trenu postajem

Vrhove galaksije savršene dodirujem, tamo si, čekaš me

Ljubavi molim te neka si daleko al nikada ne zaboravi me.

Dovoljno je samo par riječi kroz osmijeh da izustiš

Jednostavno sam paraliziran ne mogu da ti odolim.

Onako ljubavne izjave sa tvojih usana obore me.

I što je najgore kad je najljepše to maštanje prestaje.

Budim se..surova javnost bez tebe lagano ubija me.

Nikada niti jedna žena nije me toliko duboko zaludila

Nikada me nije tako osvojila i do bola kontrolirala

A ti , e ti si baš u svemu uspjela, sve pasworde otvorila.

Kažem si nemoj više da joj vjeruješ i da se zaluđuješ

Ona suviše daleko je, vidiš da se ne javlja i ne voli te

Prestani sa tom zabludom  vrijeme uzalud da provodiš

Na kraju ćeš u nju razočaran vjeruj mi da ridajuć izgoriš.

Al vraga čim se noć približi tvoj like se opet pojavi

Uporno me podsjeća da ti si jedina moja voljena

Nema veze što si privremeno od mene odustala

Svoje mjesto u srcu si mi vječnošću zabetonirala.

Na slamku hraniš me odeš pa odjednom vratiš se

Al nikada kad najviše trebam te ono baš nemam te.

U snovima tepaš mi jedina moja neodoljiva ljubavi

Voji te tvoja muvica tvoga srca jedina kraljica i carica.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,08.01.2021

A najviše boli me što nam vrijeme razdvojenošću protiče

Ženo božija pa  stvarno si do bola  uporna

Dolaziš iz nekih savršenih dalekih galaksija

Jednostavno posebna si i meni ne odoljiva

Svaki dio srca i duše uporno  olako preotimaš

Jednostavno sa drugim da te upoređujem

Teški naivac i majmun bih baš uvijek  ispao

Ma koliko se trudio ma koliko žena promijenio

Na takvu kao ti nikada do sada nisam naletio.

I kažem si budi strpljiv vremenom će da izblijedi

Ali vidi vraga ona još više upornije češće mi dolazi

U svakom mogućem stihu priviriva mjesto preotima

Nema tog mjesta ili zida da se baš ona ne pojavljiva.

I onda odlučim da pišem stihove i notama da sve ukrasim

Možda ću tada ipak nekako da te na kraju zaboravim

Ali vraga, tu si,još upornija u svim si nadolazećim slikama

Osmijeh tvoj prati me one tvoje usne meni neodoljive.

Druge mlađe ljepše rekli bi zategnutije su prilazile

Ali tvoje mjesto nikada nebi niti blizu preuzimale.

Kada bih ih ljubio na njihovim usnama tebe bih osjećao

Njihova strast i požuda niti blizu nije tvojih izvora.

Nikako da shvatim nikako tebi sličnu da barem blizu naletim

Baš sam do kraja idiot ostao pokušavajuć da ih uporedim

Bila si i ostala ljubav moja jedina srcu mi baš neuporediva.

I na krajuh odlučim ostavljam te vječno u ovim grudima.

U svemu si, svaka plaža tvojim vriskom sreće odjekuje

A srce mi poludi noćima ne spavam ne mirujem

Stalno te u mašti u snovima i stihovima potražujem

U svemu si prisutna tako jednostavno posebna i neodoljiva.

A najviše boli me što nam vrijeme razdvojenošću protiče

Jer iskreno sam uplašen primjetio da sam  malo umorio

Pamet mi više olako ne kontroliraš vrijeme mi ne uzimaš

Al si trajna i vječna u ranjenom srcu i zaljubljenim grudima.

Toni jubiša Božić, Dublin,08.01.2021

Da li si stigla iz snova

Bijaše  avgust vreloga ljeta i tvoj je rođendan

Na vrelom pijesku lavica me ljubila.

Onako zanesen usnama tvojim baš sam uživao

Da li se ovo stvarno događa.

….

Da li si ti stigla iz mojih snova

Ili si plod moje mašte

Il stvarno  nisi moja.

A onda je jugo podiglo more i ti si nestala

Nikog ko tebe nisam ljubio

Onako zanesen usnama tvojim glavu sam digao

Da li se ovo stvarno događa.

….

Da li si ti stigla iz mojih snova

Ili si plod moje mašte

Il stvarno  nisi moja.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,06.01.2021

……………………….

Da li si ti stigla iz mojih snova

E                                                    F#m

Bijaše  avgust vreloga ljeta i tvoj je rođendan

B                                                             E B

Na vrelom pijesku lavica me ljubila.

E                                                         F#m

Onako zanesen usnama tvojim baš sam uživao

B                                             E B

Da li se ovo stvarno događa.

….

C#        B  A                           E

Da li si ti stigla iz mojih snova

F#m                        

Ili si plod moje mašte

   B                          E

Il stvarno  nisi moja.

E                                                      F#m

A onda je jugo podiglo more i ti si nestala

B                                             E B

Nikog ko tebe nisam ljubio

E                                                         F#m

Onako zanesen usnama tvojim glavu sam digao

B                                             E B

Da li se ovo stvarno događa.

….

C#        B  A                           E

Da li si ti stigla iz mojih snova

F#m                         B

Ili si plod moje mašte

   B                          E

I stvarno  nisi moja.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,06.01.2021

……………………….

Na usnama ti poludiš pa šapćeš mi tiho da nastavim

Noćas kad  sklopiš oči  tad ništa ne pričaj

Moje će usne tebi  prenijeti sadržaj.

Predugo na ovo čekam da strasno ljubim te

Samo se prepusti mila znam da želiš me.

Na usnama ti poludiš pa šapćeš mi tiho

da nastavim

A Pamet se tada baš izgubi  a tijelo se strasti

Do bola prepusti.

Pusti nek ploča svira a svijeće pucketaju

Ovo je naša noć   nek nas ne diraju

Predugo na ovo čekam da strasno ljubim te

Samo se prepusti mila jer znam da želiš me.

Na usnama ti poludiš pa šapćeš mi tiho

da nastavim

A Pamet se tada baš izgubi  a tijelo se strasti

Do bola prepusti.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,05.01.2021

………………………….

Na usnama ti poludiš pa šapćeš mi tiho da nastavim

C                                 G     F                  C

Noćas kad  sklopiš oči  tad ništa ne pričaj

Am                   Dm    F                         C

Moje će usne tebi  prenijeti sadržaj.

C                                 G            F                           C

Predugo na ovo čekam da strasno ljubim te

Am                           Dm    F           C

Samo se prepusti mila znam da želiš me.

             G                  C                                  G

Na usnama ti poludiš pa šapćeš mi tiho

C

da nastavim

                     G                        C                       G                 

A Pamet se tada baš izgubi  a tijelo se strasti

 F                  C           G

Do bola prepusti.

C                                 G     F                  C

Pusti nek ploča svira a svijeće pucketaju

Am                Dm    F                            C

Ovo je naša noć   nek nas ne diraju

C                                 G            F                           C

Predugo na ovo čekam da strasno ljubim te

Am                           Dm        F                           C

Samo se prepusti mila jer znam da želiš me.

             G                  C                                  G

Na usnama ti poludiš pa šapćeš mi tiho

C

da nastavim

                G                        C                             G                

Pamet se tada baš izgubi  a tijelo se strasti

 F                  C           G

Do bola prepusti.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,05.01.2021

………………………….

A ti nemoj da kasniš sekunde baš važne su

Sve o tebi znam odavno te promatram

I svaku tvoju riječ  baš obazrivo uzimam

Pa nadam se jednoga dana

Da napokon shvatit ćeš

Ljubav je moja bila  iskrena.

Jutrom kada se budim zvona najavljuju

Prolazak jedne duše u srce me diraju

Pa krišom otvaram prozor

Pa Virim pod zavjesom

Ljubav  moja tad nailazi.

A ljeto nam kuca na vrata  da li da nadam se

Da li ću opet ljubit usne ti dražesne

Al Bit ću na našoj plaži

Skriven pod maslinom

Želim da budem opet samo tvoj

A ti nemoj da kasniš  sekunde baš važne su

Srce ima da pukne u predugom čekanju

Onako na prstima priđi

Ko nekad poljubi me

Bože previše dugo ja  čekam te

Toni Ljubiša Božić, Dublin,05.01.2021

………………………..

……………..

A ti nemoj da kasniš  sekunde baš važne su

C                             G

Sve o tebi znam odavno te promatram

Am                             Em

I svaku tvoju riječ  baš obazrivo uzimam

F

Pa nadam se jednoga dana

C

Da napokon shvatit ćeš

G                                             C  G

Ljubav je moja bila  iskrena.

C                                          G

Jutrom kada se budim zvona najavljuju

Am                                 Em

Prolazak jedne duše u srce me diraju

F

Pa krišom otvaram prozor

C

Pa Virim pod zavjesom

G                                             C  G

Ljubav  moja tad nailazi.

C                                              G

A ljeto nam kuca na vrata  da li da nadam se

Am                             Em

Da li ću opet ljubit usne ti dražesne

F

Al Bit ću na našoj plaži

C

Skriven pod maslinom

G                                             C  G

Želim da budem opet samo tvoj

C                                      G

A ti nemoj da kasniš  sekunde baš važne su

Am                                 Em

Srce ima da pukne u predugom čekanju

F

Onako na prstima priđi

C

Ko nekad poljubi me

G                                     C             G

Bože previše dugo ja  čekam te

Toni Ljubiša Božić, Dublin,05.01.2021

………………………..

……………..

Odgovori mi barem jednom iskreno

Već dugo te nema da mi se javiš

Nešto se događa

Tvoje me usne noću bude

Užasna robija.

Često te zovem al se ne javljaš

More me strahovi

Nije se valjda desilo nešto

Da li sa drugim si

Odgovori  mi… odgovori mi

odgovori mi… barem jednom iskreno.

Sumnja u duši me užasno grize

Vodi do ludila

Nisi se valjda predala drugom

Pa ga zavoljela

Često te zovem al se ne javljaš

More me strahovi

nisi se valjda zaljubila tamo

priznaj sa drugim si

Odgovori  mi… odgovori mi

odgovori mi… barem jednom iskreno

Toni Ljubiša Božić, Dublin,05.01.2021

……………………………

Odgovori mi barem jednom iskreno

E

Već dugo te nema da mi se javiš

B

Nešto se događa

C#m

Tvoje me usne noću bude

A                 B

Užasna robija.

E

Često te zovem al se ne javljaš

B

More me strahovi

C#m

Nije se valjda desilo nešto

A                             B

Da li sa drugim si

    E                     C#m

Odgovori  mi… odgovori mi

                   A                              B

odgovori mi… barem jednom iskreno.

E

Sumnja u duši me užasno grize

B

Vodi do ludila

C#m

Nisi se valjda predala drugom

A                 B

Pa ga zavoljela

E

Često te zovem al se ne javljaš

B

More me strahovi

C#m

nisi se valjda zaljubila tamo

A                             B

priznaj sa drugim si

    E                     C#m

Odgovori  mi… odgovori mi

                   A                              B

odgovori mi… barem jednom iskreno

Toni Ljubiša Božić, Dublin,05.01.2021

……………………………

Sve je u tvojim rukama,ti naša si sudbina

Ubi me tišina sa onih tvojih usana

Jer si me divljom strašću zarazila

Daj berem trenutak tišinu tu prekini

Želim lik tvoj da se što prije pojavi.

Ti nemaš pojma koliko si mi značila

Kad bi se u onu divljakušu pretvorila

Kad bi me posesivno strasno imala

Kada bi požudu na usnama hranila.

Obožavam što sam strašću zarobljen

Kao na slatku doživotnu sam osuđen

Gdje god pogledam portrete ugledam

Sve sam zidove duše i srca obljepio.

Tamo si, stalno me podsjećaš i ubijaš

Moja si a spavaš na njegovim grudima

Rijetko koja ovako ludo zaljubljena duša

Bi takvu vezu na daleko podržala i izdržala.

A samoća okružila u svakoj sekundi se prikrila

Zidovi tvojim glasom odjekuju, snovima dopireš

I kada si samnom ne puštam te, usne pregladnjele.

Prokleto gladno posesivno godinama trebam te.

Do kada će sve ovo užasno razdvojeno trajati

Do kada i koliko dugo bez tebe moram trpiti.

Nešto mi govori da je naša sudbina skrojena

Da tvoje srce duša i tijelo samo meni pripada.

A godine prolijeću bore na lice vidno nabacuju

Sijede se odavno nakostriješile, čekajuć na tebe

Iskreno po malo sam se iskrivio, ipak nedam se

Još uvijek bih da dođeš strasno i gladno volio te..

..

Sve je u tvojim rukama,ti naša si sudbina

Sve ti određuješ, kako će naša bajka završiti

Samo molim te nemoj me plašiti dugo razmišljati

Jer ovo srce i ova duša teško bez tebe da će izdržati.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,05.01.2021

Da me ugledaš kako bi tim trenom reagirala

Onako preko žice u trenu bi se ljubavi spojili

Jedno drugom gladnu strast bi požudno osjetili

Sve u nama bi u tom trenu divljački probudili

Tako požudno strasno skoro pa eto bi imali.

..

Tvoj glas kad bih začuo, bukvalno bih ludio

Onaj tvoj osmijeh kad se od srca zakoceniš

U meni svaku žeravicu u vulkan strasti pretvoriš

I tim trenutcima baš imam te,usne ti osjećam.

Slatka jeza sve pozicije tijelima tada  preuzme

pamet se tim trenutcima totalno i skroz oduzme

imam te,bože na daljinu ljubavi tako imam te.

Ludim na vrelim usnama,divljački bi me ljubila.

Nebi satima prestajali na žici da posesivno tepamo

Toliko toga jedno drugom želeć da prenesemo

Da tu ogavnu daljinu na neki način prevarimo

Da onu gladnu posesivnu požudu zadovoljimo.

Ja u Moskvi a ti na obalama divnog Jadrana

I bože mili tako malo nam bijaše potrebno

Eto samo da se barem tim telefonom čujemo

Da svaku moguću sekundu što bolje iskoristimo.

A sada odavno kako ne čuh te u meni se slomilo

Nekakvu groznu tugu na dušu mi natovarilo

Suza se baš počesto pojavi u ridanje se pretvori

Cvilim,jecam jer ljubavi užasno još uvijek  fališ mi.

Dal da nastavim da se nadam i hranim zabludom

Žice su nam raskinulu jedinu vezu nam uništili

Pa dođe mi da se tamo tebi avionom uputim

Pred kapiju da ti navratim jer ne mogu da odolim.

Al plašim se nakon toliko tišine i straha godina

da me ugledaš kako bi tim trenom  reagirala

Dal bi skočila pa me kao nekad divljački zagrlila

Il bi jednostavno vrata pred nosem mi zalupila.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,05.01.2021

Opet si noćas usne mi tražila

123

Svaki put  kad te osjetim

Ti na mene  tad pomisliš

Suza u oku mi javi se

Kao da čujem da zoveš me.

….

O ljubavi ti jedina

Opet si noćas usne mi tražila

Tvoje usne baš osjetim

Uvijek na mene kad pomisliš

Suza u oku mi javi se

Kao da čujem da zoveš me.

O ljubavi ti jedina

Opet si noćas usne mi tražila

Toni Ljubiša Božić, Dublin,06.12.2020

……………………………………….

Opet si noćas usne mi tražila

Gm                               Cm

Daleko si… i sa njim uživaš

F                                          Bb

A na mene ni trena ne pomišljaš

D                                          Gm

Suza u oku baš često  javi se

                   F                                       Bb

Kao da čujem ti glas i jecajem  zoveš me.

….

        Cm                 Gm

O ljubavi daj razmisli

                D7             Gm

Dal bi mi opet  uspjeli

Gm                                       Cm

Tvoje usne… baš nekako osjetim

  F                                  Bb

Uvijek na mene kad gladno pomisliš

D                       Gm

Suza u oku mi javi se

                   F                                       Bb

Kao da čujem ti glas i jecajem  zoveš me.

        Cm                 Gm

O ljubavi ti jedina

                D 7            Gm

Opet si noćas usne mi tražila

Toni Ljubiša Božić, Dublin,06.12.2020

Moram da otplačem nju

Noćas ću bolno da cvilim

U duši da ostavim trag

Sutra se udaje ona

Jer nisam joj više drag.

Neka me puste na miru

Ja moram da otplačem nju

A kažu mi tako je bolje

Što prije zaboravi nju.

A lako je reći njima

iz glave izbaci je

Jer problem je srce ovo

Što luđački voli je.

A deset je godina prošlo

Još uvijek patim za njom

Stihovi samo se nižu

U duši ne prestaje bol

Fale mi te usne njene

i prati me svaki tren

Na licu mi bore se vide

I  propadam sve zbog nje

A lako je reći njima

iz glave izbaci je

Jer problem je srce ovo

Što luđački voli je.

Toni Ljubiša Božić, Dublin, 13.12.2020

…………………………..

……………………………

Moram da otplačem nju

Bm

Noćas ću bolno da cvilim

D

U duši da ostavim trag

Em

Sutra se udaje ona

F#

Jer nisam joj više drag.

Bm

Neka me puste na miru

D

Ja moram da otplačem nju

Em

A kažu mi tako je bolje

F#

Što prije zaboravi nju.

Em

A lako je reći njima

                        Bm

iz glave izbaci je

                                    F#

Jer problem je srce ovo

                                Bm

Što luđački voli je.

Bm

A deset je godina prošlo

D

Još uvijek patim za njom

Em

Stihovi samo se nižu

F#

U duši ne prestaje bol

Bm

Fale mi te usne njene

D

i prati me svaki tren

Em

Na licu mi bore se vide

F#

I  propadam sve zbog nje

Em

A lako je reći njima

                        Bm

iz glave izbaci je

                                    F#

Jer problem je srce ovo

                                Bm

Što luđački voli je.

Toni Ljubiša Božić, Dublin, 13.12.2020

Tvoje usne na tuđim stalno prate me

A baš i nije ti dugo trebalo

Da bi se pravo lice otkrilo

Strast  i požuda su divljale

Samo ono ljeto kraj obale.

I baš sam pogrešno sve shvatio

Jer sam te baš iskreno zavolio

Ali onaj potpuno iskreni odgovor

Nikad za nikad od tebe nije došao.

Sve si me zavlačila toliko obećavala

I onda sam sebe ubjeđivao dokazivao

Da prestanem da mislim na tebe

Al očigledno ipak to baš lako i ne ide.

I sebi sam rekao ako ne ide, prestani

Na nju vrijeme nemoj više da protraćiš

Moraš drugu što prije da nađeš i zavoliš

I da je iz sjećanja zauvijek zagubiš.

Al vraga to baš olako mi i ne ide,

tvoje usne na tuđim stalno prate me

u tuđim očima uporno vodim te

kao da ti a ne druge imaju me.

Ti si očigledno lakše od mene odlučila

Jednostavno si me tako lako zaboravila

A ja i nakon toliko godina patim se

Za tebe me veže predivno sjećanje.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,03.01.2021

A tako bih rado na tvoje obale

Svaki kutak si duše ti davno zaposjela

Nosim te gladno i dugo u ovim grudima.

Sjećaš se našeg ljeta kad si me imala

Čuvam te jedina moja  u ovim mislima

A tako rado bih opet da ljubim ti usne te

A tako rado bih opet da luđački voliš me.

Jer tako bih rado na tvoje obale.

Svako jutro sam tebe gladan čekao

Svako jutro sam tebe usnama budio

Sjećaš se našeg ljeta kad si me imala

Još osjećam tvoje strasti na mojim usnama

A tako rado bih opet da ljubim ti usne te

A tako rado bih opet da luđački voliš me.

Jer tako bih rado na tvoje obale.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,03.01.2021

………………………

………………………..

A tako bih rado na tvoje obale

D                             A      G                     D

Svaki kutak si duše ti davno zaposjela

Bm                            G             A                D

Nosim te gladno i dugo u ovim grudima.

D                             A      G                     D

Sjećaš se našeg ljeta kad si me imala

Bm                            G             A                D

Čuvam te jedina moja  u ovim mislima

G                             A            D                       Bm

A tako rado bih opet da ljubim ti usne te

G                             A            D                       Bm

A tako rado bih opet da luđački voliš me.

G                                 A              D

Jer tako bih rado na tvoje obale.

D                             A              G                 D

Svako jutro sam tebe baš gladan čekao

Bm                            G             A                D

Svako jutro sam tebe usnama budio

D                             A      G                     D

Sjećaš se našeg ljeta kad si me imala

Bm                              G           A                        D

Još osjećam tvoje strasti na mojim usnama

G                             A            D                       Bm

A tako rado bih opet da ljubim ti usne te

G                             A            D                       Bm

A tako rado bih opet da luđački voliš me.

G                                 A              D

Jer tako bih rado na tvoje obale.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,03.01.2021

Svugdje oko mene tvoji tragovi uporno stoje

Svugdje oko mene tvoji tragovi uporno  stoje

U svakom džepu duše sati nemira se broje

I svaki put kad prođem uzdahom ih dodirnem

I nekako da te dotaknem trenutkom uspijem.

I noću mjesečina kada za blješti podsjeća

Često si da gledaš mjesec istinski voljela

Toliko bi tog trenutka o svemu maštali

I onaj vrh galaksije strašću bi dodirivali.

A sada čekaonica u duši nemirom zaposjela

Daleko si odavno si od mene negdje odlutala

Sreća svuda oko mene ima tvojih tragova

Al nedostaješ,dal si to ipak na kraju shvatila.

A kada bih mogao svro vrijeme bih vratio

Nikada te jednostavno nisam uspješno prebolio

Previše od tebe divnoga sam beskrajno dobio

Podnosim zahtjev želju …ljubavi opet bih te volio.

.

A u srcu da ne spominjem previše tvojih tragova

U njemu si slatki dar mar do bola napravila

I kad se srce ono baš zainati, nemam više pameti

Stalno jadničak kukam ime ti uporno spominjem.

Nedostaješ,u svakom dijelu srca i duše toliko nedostaješ

Nema trenutka kada me u mislima ne dodiruješ, tepaš mi

Navraćaš u svakom si dijelu ulice …kroz sve parkove

A ja onako ucviljen željan te, tražim te pustim mjestima,

bože toliko  volim te…dal si to ikada shvatila

Toni Ljubiša Božić, Dublin,03.01.2021

Pa me na trenutke tuga i sreća u suzama obuzima

Ti moja slabosti sa žutim šalom oko vrata

Što te senjska bura ljubomorno propuše

Ne slutiš i nisi svjesna koliko si bila voljena

Nikada nisi niti ćeš shvatiti da si u grudima.

Ti si moje oblake tuge u trenu raspršila

U korijenje srca mi ranjivog  se zarila

Dušu mi osmijehom sreće nakitila

Jer si me kao niti jedna do sada voljela.

I nemoj da čudi te što ti poklanjam stihove

Mada ti ime svesno prikrivam jedva odoljevam

Rado bih od sreće vrisnio pa ga izustio

Al još rano je da te nebi slučajno ranio.

U posljednje vrijeme češće doživim  napad

Kao da iz zidova izbija tvoj  osmijeh ili šapat

Pa se okrećem,uši naćulim često se pogubim

Pitam se dal sanjam ili me uzele halucinacije.

I onda san poremetim, pored sebe te zamislim

Pamet pogubim,osjećaji sjete zavladaju

Cijelo tijelo strast i požuda gladni obuzimaju

I mira mi tko zna koliko već dugo nedaju.

A vrijeme u šprintu curi dani kao sekunde nestaju

A moje usne te nemaš pojma kako gladno čekaju

Pa me na trenutke tuga i sreća u suzama obuzima

O bože mili kad bi mi se ljubavi daleka uskoro vratila.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,02.01.2021

Ona strastvena ljubav se nije slučajno desila

Znam da ti je uvijek  skriveno smetalo

Jer ljubomoru nikada  nisam pokazivao

Nikada na tvoje izazove olako nasjedao

Dal si vjerna ili si me ipak nekada varala.

Ljubomoru  probuditi mi eto  nisi uspjela

sve jedno mi, bitno je da si tamo uživala

Ipak si se uvijek meni na grudi vraćala.

A manjak strasti  nisam primjetio  na usnama.

Među nama uvijek je ostala veza neraskidiva

Ona što cijelim bićem posesivno preuzima

I ako si me nehotice prevarila znam da si uživala

No ljubav moga života si zauvijek bila i ostala.

Znam da si me uvijek gladno posesivno čekala

U svakom poljupcu luđački neizmjerno uživala

Žedna strasi i požude si izgleda rođena i ostala

Jer si me u svakom momentu mogućem vrebala.

Hvala ti bože što si nas to divno vrelo  ljeto spojio

Što si nas jedno na drugo strašću i glađu namamio

U tom krugu strastvene magije smo se gubili

Jedno drugom strastveno gladno se predavali.

I sada onako silom ipak razdvojeni se poželimo

Samo požudnim mislima nekako komuniciramo

Ona  strastvena ljubav se nije slučajno desila

Neizbježnost  susreta naših zvijezda nas je spojila.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,02.01.2021

Uvijek znala si i baš vladala si

Drhteć pored tvojih usana

Noći u trenutku protunje

Znaš mi mamce davati

Svaki treptaj iz mene izvući.

Uvijek znala si i baš vladala si

Onaj tvoj osmijeh što ubija

Onaj divlji poljubac što rastura

Moja si nezasitna divljakuša.

Zna se da si neukrotiva škorpion-lavica

Tiho me strašću gladnom opkoliš

Pa da te nezasitno ljubim dozvoliš

I pobjeda na kraju uvijek bi ispala.

Sve si pametno i mudro umjela

Borba između nas nema pravila

Svaki put bi me naivnog nadmudrila

A sve bi mi olako svijesno dozvoljavala.

Svoju strast i požudu slatko zadovoljavala

I posljednju kap iz mene bi iscjedila

Onda bi mi na grudima zadovoljna usnula

Da bi nakon malog odmora opet me budila.

Samo još jednom voli me molim te ne prestani

Ostani što duže gladno posesivno u meni

A ja bi se iz mrtvih dizao posljednju kap trošio

I tako svaki put na tvoj osmijeh nasjeo.

Nije žao mi sve pametno mudro dobivala si.

Moja si slatka ludica nezasitna mroska bludnica

Na obalama jadrana odrastala strast brusila

Da bi mene teškog bosanca al sretnika zapala.

Hvala do neba ti što moja onog ljeta bila si

Sve si mi davala al si brate mili dušu uzimala

Tvoju strast i požudu ne mogu da zaboravim

Iskreno prečesto na naše prohujalo ljeto pomislim

Pa te iskreno priznajem počesto i gladno poželim.

Ne znam što ti se u braku tamo na moru dešava

Al mene si vjeruj do posljednje kapi baš izludila

Ako te on ikada ostavi, ništa ne brini, dolazim

ovo preostalo života želim  sa tobom da podijelim.

I po nekad molim te onako krišom škrto javi se

Da mi ne blijedi sijećanje na nas na tebe

Ako mi pismo pošalješ, nisi svjesna što bi učinila

Vječno vezanog zaljubljenika uz sebe bi imala.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,02.01.2021

I zato nije lako mi da te nakon svega srce zaboravi

Nekad se jutrima baš uzburkan pokrenem

I nekako sve što smo imali proklinjem

Kao da su nas baš oni zavidni prokleli

Samo da bi našu ljubav ubili konačno razdvojili.

Nemoj da se iznenadiš ako me u svom gradu uvidiš

Ne prelazi na drugu stranu ulice,tamo je sjećanje

Nemoj glavu da okrećeš znam da shvatit ćeš

U srcu ćeš najbolje osjetiti što će se dogoditi.

Zašto nam se sve to nekako nepravedno dogodilo

Da nas je eto nasilno na duže vrijeme odvojilo

Ako me pažljivije toga trena eto pogledaš

suze u očima u muškoj duši ćeš da ugledaš.

Što se mene tiče ljubav vijekovima neće umrijeti

Ovo srce ne može i nesmije tebe ljubavi zaboraviti

Ono što smo imali vrijednost se nemože opistai

Preduboko si u mene ušetal previse tragova ostavila.

Od tebe sam drugačiji, jer kad zavolim ne zaboravljam

Godinama dušu i srce od užasne tuge eto oporavljam.

I kada se  u drugo tijelo prebacim, ne zaboravim

Tvoje oči i tvoj osmijeh vjerno stoljećima prate me.

U mom slučaju baš me uzeloono  ljubavno sljepilo

Sve što sam od tebe dobio zauvijek me eto vezalo.

Ako pored mene budeš prolazila, suze ne zaustavljaj

Onako duboko u duši  taj trenutak ljubavlju obnavljaj.

O nama ne prestajem nadajuć se da razmišljam

Možda sam i pukao  kako sebe naivno zavaravam

Jer ti nemaš pojma što se u meni godinama odvija

Ljubav i strast sa tvojih usana nikada nije nestala.

Vjerojatno nikada nisi baš niti blizu eto shvatila

Da si od mene prosijedog straca mladića stvorila

Vulkan vječni strašću si probudila zauvijek vezala

I zato nije lako mi da te nakon svega srce zaboravi.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,01.01.2021

Iza čega se sada prikriva opet mu laži priprema

Nova 2021 godina prebrzo je pristigla

ONA mu je nešto 2013 obećala, dal sijeća se

Da bude strpljiv i uporno vjerno čeka je

Da je ne zaboravi i čuva na nju sjećanje.

A sada ne javlja se, negdje se prikriva

Nije jasno mu što time na kraju postiže

Samo još više njegovim bićem tiho razdire

A tako rado bi da je bar trenutak ugleda.

Ipak sebe zabludom svakodnevno prejeda

Pa jutrom muka mu od svih lažnih nadanja.

Opet i opet se nije trenutka barem javila

Bašga je do bola ljubav bivša razočarala.

..

Da mu bar nešto napiše eto da se izvlači

U tišini ga iscrpljuje dno dna baš dodiruje

A on još uvijek naivan usnama njenim zatrovan

Nada se da će se uskoro sigurno  ipak pojaviti.

Da će ga opet divljački imati strasno ljubiti

Da će mu beskrajno tepati da baš voli ga

Da nikada za nikada ne odustaje od njega

Još mu njene zakletve zvone u bolnim grudima.

I sada kad je 2021 pristigla, još ne javlja se

Iza čega se sada prikriva, opet laži priprema

A možda se nikada više neće vjerojatno javiti

Jer opravdanja i objašnjenja nikada neće imati.

Toni Ljubiša Božić, Dublin01.01.2021

Da sam strpljenje barem malo više upoznao

Da sam strpljenje barem malo više upoznao

Ne bih toliko tuge u srce svih godina uvalio

Čini mi se da sam u trenu od svega pukao

A onda se na obale beskrajne tuge nasukao.

Da sam  bar malo više o svemu razmišljao

Ne bih na beskrajna polja tuge ovako stigao.

I onda sam uzalud bilo što od nje očekivao

Na kraju samo jecaje u grudima od nje dobio.

Tolstoj je davno napisao  vrijeme i strpljenje

Pa do kada više da sve ovo bez nje izdržavam

Do kada sebe silnim lažnim onim obećanjima

Kao najvećeg naivca da godinama prehranjivam.

Nadam se da će nakon godina strpljivog čekanja

Ona njena ljubav kao zrelo voće da mi prispije

Ako tako je sve godine čekanja vrijedilo je.

Jednostavno posebna  i čarobna ona ipak je.

Dok drveće i travu promatram strpljenje uočavam.

Nigdje ne žure se, svoje vrijeme strpljivo sačekuju

Nisu kao ja da kukaju stalno nešto zanovijetaju

Dal mogu da vole kao ja, dal barem mrvicu umiju.

Da sam strpljenje barem malo više upoznao

Ne bih toliko tuge u srce svih godina uvalio

Čini mi se da sam u trenu od svega pukao

A onda se na obale beskrajne tuge nasukao.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,28.12.2020

Mene si ,onako luđački voljela

Ja te volim i luđaćki obožavam

A on te svaku noć grli i uzima

I što je najgore što najviše boli

 ti spavaš na njegovim grudima.

….

A mene bjesnilo baš preuzima

Baš bih ono  na trenutke pukao

Dođe mi da bih ti na vrata banuo

Da ga isprebijam svega izlomim.

Pa  se sebi  ismijavam zašto razmišljam

Zašto se nemogućim stvarima opterećivam

Onda bocu vina ispred sebe nasadim

Pa je u pola sata žustro rasporedim.

Poslije samo na kratko bolje bude mi

Nekako više se bijedno ne sažaljevam

Sve dok čaše nalijevam lako podnosim

Al kad se probudim, sebi se zagadim.

..

Zašto zbog čega svu tu ljubav si zaslužila

Čime si me tako opčinila čime bolesno zarazila

A Odgovora baš i nisam nikada pronašao

Jer sam srcu preranjenom uvijek popuštao.

I nastavi dalje da spavaš na njegovim grudima

No to ništa kod mene u suštini ne mijenja

Bil si i moja zauvijek ostala uporno nadam se

Jer mislim da samo mene si ,onako luđački voljela.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,27.12.2020

Naše usne, oči su daleko više puta sve priznale

Svaki nemir i damar što te budio

I meni je nemir tim trenutcima stigao

Uvijek sam te tim momentima osjećao

Svaka tvoja suza me duboko dirala

Mada si na drugom kontinentu ostala.

Tvoja tuga dušu mi je na daljinu gušila

Svaki tvoj osmijeh srcu treptaj vratila

Ne bitno koliko daleko od mene

Si tim trenutcima tada ljubavi boravila

Moja si bila i do kraja VJERUJEM ostala.

Ne moraš niti riječ da prozboriš

Svojim željama i gladnim požudama

Srce mi u jednom trenu probudiš

Volim takvu da te sretnu osjetim

Ne želim u tuzi trena  da se utapaš.

Koliko sam ti se puta sjećaš se zakleo

Sve moguće galaksije bih za tebe pretražio

Nema na kakve ucjene ne bih tada pristao

Samo da bih na tvojim vrelim usnama

Onako sretan zaljubljen se jutrima budio..

Nama riječi nisu baš previše kao drugima značile

Naše usne, oči su daleko više puta sve priznale

Mada jako dobro znaš koliko ti meni značiš

I da nema tih riječi kako bih najbolje sve opisao

Da si mi najbitnija i da užasno posesivno beskrajno VOLIM TE….

Toni Ljubiša Božić, Dublin,26.12.2020

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je neda-1.jpg

Siguran sam i tješim se da nisi postala zabluda

Što je bilo ne mogu nikada više promijeniti

Ali budućnost, za nju se mogu barem spremati

U njoj tebe zamišljam,život sa tobom planiram

Možda sam malo prenaglio nisam te ništa pitao.

Dal ti želiš, dal taj prijedlog na kraju prihvataš

Možda ti treba više vremena da sve analiziraš

Možda i strah te je, al ipak me dobro poznaješ

Moju ljubav si osjetila kažeš da si ipak uživala.

Al eto još koju godinu izdržat ću,strpljivo čekat ću

Al nadam se da sam ipak u tvojoj kombinaciji.

Jer ovo jada u životu što se sada bez tebe događa

Nikako me ravnodušnog trenutka ne ostavlja.

Moram mnogo toga na sebi priznajem promijeniti

Moram se iz te prošlosti što prije nekako izvlačiti.

Ne trebam čak niti o budućnosti previše razmišljati

Svakim danom ću živjeti ,  našoj ljubavi se nadati.

A dani iskreno priznajem jako baš jako bili su

Nije lako nakon svega što smo imali preživjeti

Ali uspijevam sve se bolje nekako kontroliram

Prošle su me faze ridanja crnih misli i padova.

Vedriji ustajem, po često pjevušim na usnama

Vedre note me čuvaju iz tih molova odagnaju

Gitari sam se vratio, stihove vedrije pisao

Bukvalno u normalni život se skoro vratio.

A dani pa i godine lakše mi nekako prolaze

Ne napušta me niti jednoga trenutka nadanje.

Siguran sam i tješim se da nisi postala zabluda

Previše toga lijepoga si mi godinama darivala.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,26.12.2020

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je nada-il.jpg

Ti nemaš pojma što znači kad ostaneš potpuno sam

Previše mislim o tebi jer tragove ostavljaš

A Srce me užasno boli al ti ne želiš da znaš

Sve rijeđe i rjeđe se javljaš pa bolovi razdiru

A tako malo mi treba trenutak da boraviš tu.

Ljubavi tvoje mi fali jer tebe željan sam

Ti nemaš pojma što znači kad ostaneš potpuno sam

Tako te trebam jedina.

Proljeće još jedno prođe od tebe ne stiže ni glas

Koliko ti vremena treba dal pomisliš ponekad na nas

Sve rijeđe i rjeđe se javljaš pa bolovi razdiru

A samo trenutak mi treba da boraviš na ramenu .

Ljubavi tvoje mi fali jer tebe željan sam

Ti nemaš pojma što znači kad ostaneš potpuno sam

Tako te trebam jedina.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,24.12.2020

………………………

….

Ti nemaš pojma što znači kad ostaneš potpuno sam

Bm                                G

Previše mislim o tebi jer tragove ostavljaš

A                                             D                             F#                                          

A Srce me užasno boli al ti ne želiš da znaš

Bm                                          G

Sve rijeđe i rjeđe se javljaš pa bolovi razdiru

A                                             D                             F#                                          

A tako malo mi treba trenutak da boraviš tu.

G                             A           D                    Bm

Ljubavi tvoje mi fali jer tebe željan sam

G                                       A     D                                     Bm

Ti nemaš pojma što znači kad ostaneš potpuno sam

G                             A        D A

Tako te trebam jedina.

Bm                                      G

Proljeće još jedno prođe od tebe ne stiže ni glas

A                                             D                                        F#                                               

Koliko ti vremena treba dal pomisliš ponekad na nas

Bm                                          G

Sve rijeđe i rjeđe se javljaš pa bolovi razdiru

A                                                D                          F#                                          

A samo trenutak mi treba da boraviš na ramenu .

G                             A           D                    Bm

Ljubavi tvoje mi fali jer tebe željan sam

G                                       A     D                                     Bm

Ti nemaš pojma što znači kad ostaneš potpuno sam

G                             A        D A

Tako te trebam jedina.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,24.12.2020

………………………

….

Vrati se i voli me… barem tepaj mi slatko slaži me

Kao da jučer je bilo pamtim osmijeh tvoj

Tada si tepala  meni da moram biti tvoj.

A slike se vraćaju stalno osjećam da si tu

Rado se sjećam tebe na mome ramenu,

Vrati se i voli me barem tepaj mi  slatko slaži me.

A svaka je noć bol u grudima jer nemam te na usnama

Osjećam usne tvoje osjećam dodir tvoj

Tada si tepala  meni da moram biti tvoj.

Pokušaj barem još jednom zamisli skupa nas

A vjeruj da bolje bi bilo ostavi bar neki trag

Vrati se i voli me barem tepaj mi  slatko slaži me.

A svaka je noć bol u grudima jer nemam te na usnama

Toni Ljubiša Božić, Dublin,23.12.2020

………………………..

Vrati se i voli me barem tepaj mi  pa slaži me

C#m                    A      H                              E

Kao da jučer je bilo pamtim osmijeh tvoj

F#m                       C#m     A                     H

Tada si tepala  meni da moram biti tvoj.

C#m                       A         H          E

A slike se vraćaju stalno osjećam da si tu

F#m                       C#m       A                   H

Rado se sjećam tebe na mome ramenu,

           E          C#m                       A                      H

Vrati se i voli me barem tepaj mi  slatko slaži me.

                  E                 C#m                            A              H

A svaka je noć bol u grudima jer nemam te na usnama

C#m                    A      H                              E

Osjećam usne tvoje osjećam dodir tvoj

F#m                       C#m  A                     H

Tada si tepala  meni da moram biti tvoj.

C#m                          A             H                        E

Pokušaj barem još jednom zamisli skupa nas

F#m                           C#m  A                                 H

A vjeruj da bolje bi bilo ostavi bar neki trag

           E          C#m                       A                      H

Vrati se i voli me barem tepaj mi  slatko slaži me.

                  E                 C#m                            A              H

A svaka je noć bol u grudima jer nemam te na usnama

Toni Ljubiša Božić, Dublin,23.12.2020

Uvijek sam za tobom ludio.

Kad bi se opet negdje su sreli

Kad bih ti pogled vidio

Suza u oku sve bi priznala

Uvijek sam za tobom ludio.

A ti to znaš i osjećaš

Kad pomisliš … oči zatvoriš

Podli  su laži nam širili

Da s drugim noći provodiš

nikad im nisam vjerovao

ljubav  sam u srcu čuvao.

A ti to znaš i osjećaš

Kad pomisliš … oči zatvoriš.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,22.12.2020

………………………………………………

Uvijek sam za tobom ludio.

Bm                                         Em

Kad bi se opet negdje su sreli

A                                D  F#

Kad bih ti pogled vidio

G                                Em

Suza u oku sve bi priznala

F#                                     Bm  F#

Uvijek sam za tobom ludio.

                Em           Bm

A ti to znaš i osjećaš

                    F#                       Bm

Kad pomisliš i oči zatvoriš

Bm                              Em

Podli  su laži nam širili

A                                          D  F#

Da s drugim noći provodiš

G                                Em

nikad im nisam vjerovao

F#                                           Bm

ljubav  sam u srcu čuvao.

                Em           Bm

A ti to znaš i osjećaš

                    F#                       Bm

Kad pomisliš i oči zatvoriš.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,22.12.2020

………………………………………………

Idi i ne vraćaj se ovu bitku si hinjski dobila

Nemoj molim te da više  izmiljaš

Nemoj sebe lažima da uvjeravaš

Sve što se izgovori, znaš da jako zaboli

O tome nisi razmišljala kad si se zaklela.

A najviše boli jer kraj nisi najavljivala

Lažno si me tih dana strasno ljubila

Svaka ti cast e baš si ljubav odglumila

Čak si i moje srce tim lažima uvjerila.

Sve što si mi pričala jednostavno si pogazila

Tvoja riječ ne vrijedi tako si me razorila

A kažeš lažes za nas si se strasno borila

Gdje se ta strastvena ljubav zagubila.

I sada kad si drugi list okrenula I zalutala

Dal kaješ se dal si pogriješila, dal bi se vratila

A ja još uvijek stojim gordo na nogama

Mada si u meni sve damare ljubavi ubila.

Nemaš pojma koliko bola I rana si napravila

Ne spavam,vinom I pitanjima se noćima  ubijam

Ne shvatam gdje sam pogriješio što uradio

Čime sam ovaj užasni kraj ljubavi zaslužio.

I što sam više razmišljao više sam se gubio

Odgovor nikako nisam niti blizu pronalazio

A tako sam te volio toliko za našu ljubav živio

Da bih na kraju ovakvu užasnu bol dobio.

Po nekad imam osjećaj da ću da eksplodiram

Duboko u sebi onu baš užasnu bol osijećam

Idi i ne vraćaj se ovu bitku si hinjski dobila

Al tak sam siguran jako brzo se budeš kajala.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,20.12.2020

Ti si nas izdala našu ljubav si iznevjerila

Ljubav si moju hladno  odbila

Najbolji  lijek za dušu bacila

I sada bi se možda vratila

Tko zna koliko bi se kajala.

Al tebi više trunke  ne pripadam

Sve više te vjeruj zaboravljam

u mom svijetu više ne postoji

To moraš napokon da prihvatiš.

Nije bilo godinama vjeruj lako mi

Da te zaboravim da te nekako prebolim

Al sada mi lakše je… riječi su ledenije

Manje boli me kada ti ime se spomene.

Mislih da bez tebe neću moći  izdržati

Al sve bolje i bolje sam se snalazim

Drugu zabavu bez tvojih slika pronalazim

Uviđam da je moguće da te prebolim.

I sve ti rijeđe posvećujem stihove

Sve rijeđe i rijeđe dopirem do tebe.

Temelje bez tebe nekako sam salio

I napokon te dobrim dijelom zaboravio.

Nije da nije boljelo na srcu je rana ostalo

Ali proći će, nadam se,sve manje trebam te.

Jedino što više drugu ženu ne priželjkujem

I vjeruj lakše se jutrima naspavam ustajem.

Ti si nas izdala našu ljubav si iznevjerila

Sama si iz svojih razloga od nas odustala

Sada kad si razmislila ti bi se eto pokajala

I ako je ikako moguće opet u zagrljaj vratila.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,20.12.2020

U predgrađu ljubavi naše

Previše mislim o tebi

Pa cvilim na sav glas

Kuda sve ovo vodi

Zbog tebe ja lutam sam.

U predgrađu ljubavi naše

Pokušavam pronaći put

Al  nema te ljubavi tamo

Izgubljen Lutam ko lud

Dal si se nekad pitala

Dal si našu ljubav sanjala

Dal u srcu tvome postojim

Dal ima šanse da me opet zavoliš.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,17.12.2020

……………….

U predgrađu ljubavi naše

Am                         Em

Previše mislim o tebi

Am                         Em

Pa cvilim na sav glas

F                              C

Kuda sve ovo vodi

Dm                             E7

Zbog tebe ja lutam sam.

Am                         Em

U predgrađu ljubavi naše

Am                         Em

Pokušavam pronaći put

F                              C

Al  nema te ljubavi tamo

Dm                             E7

Izgubljen Lutam ko lud

F              G                  C

Dal si se nekad pitala

F              G                  C

Dal si našu ljubav sanjala

Dm                                         Am

Dal u srcu tvome postojim

                 E                                Am

Dal ima šanse da me opet zavoliš.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,17.12.2020

……………….

U zraku, u njenom pogledu želja se osjeti

Svi znaju da se premlada naivno udala

Nebi li kao miješani brak u tuđinu otišla

I što je time dobila papire trulog zapada

A ljubav u njoj se nikada nije probudila.

I sada kada sliku onako redovno pošalje.

sebe novu  neotkrivenu otkrije

Te vrele usne gladno prizivaju

A u očima strasti vatrom dozivaju.

Djecu je predivnu rodila baš uspijela

Ali ljubav i strast nije nikad doživjela

I sada kad je napunila 33 ona bi da se zabavi

Ona bi onu divljakušu u sebi da probudi

Da napokon tu strast pregladnjelu nahrani.

U Francuskoj kažu trenutno se skrasila

Ali da njega princa upozna bi odletjela

Da na novo krene strast ljubavi okusi

Da se ta nemirna pregladnjela požuda nahrani.

A bože mili zašto mene takva princeza nije zapala

Zašto mene nije kao princa na konju odabrala

Ali eto u ovom životu sudbina nije dozvolila

Godinama jedno od drugog je uporno skrivala.

Barem mogu da joj napišem ono kroz stihove

Ono skriveno gladno baš divljački poželim je

U zraku u njenom pogledu želja se osjeti

Eh samo mrvicu bliže da mi trenutak dozvoli.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,12.12.2020

nemirnoj dalekoj francuskoj duši

Prosto je ne moguće da te ikada zaboravim i prebolim

Zašto si sve ovo užasa i boli mi dopustila

Zašto da druge ljubim nakon tebe dozvolila

A ti si od nas od mene sjećaš se odustala

Dal se kaješ dal si iskreno priznaj razmišljala.

Tuđe usne još više me ne snošljivo ranjavaju

Jer ne mogu iz glave da te trenutka izbacim

Ne mogu ljubavi da te žao mi je zaboravim

Kao da si me tugom proklela i vječno osudila.

Slušam gitare,svirka na tebe podsjeća

Whan a man loves a Woman si voljela

Koliko smo zajedno suza uz ples pustili

Koliko sati smo se stojeć divljački ljubili.

Ti momenti se jednostavno ne zaboravljaju

Svakim trenutkom uzdahom na tebe podsjećaju

A suze naviru meni vrate te,još uvijek želim te.

Svih ovih godina hrani i održava me sjećanje.

Sobe zaključavam sve tajne uporno prikrivam

Nikome niti blizu naših tajni ne dozvoljavam.

Sve dok je i posljednji dah u meni razmišljam

Samo o tebi o nama u mašti lažnoj dozvoljavam.

Onako kad se krmeljav jutrima nemiran probudim

Sve nadam se možda ću pored mene da te ugledam

Kao da si eto kucala na vrata mi željna banula

I sve ovog svijeta kad bi mi nudili ljubav ovu nebi kupili.

..

Hvala ti što si me barem jedno vrijeme iskreno voljela

Ali isto tako nakon toga užasnu ranu si mi otvorila

Zer je moguće da ljubav takvu bol može da izrodi

Prosto je ne moguće da te ikada zaboravim i prebolim.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,12.12.2020

Ako se sretnemo nemoj da se poznajemo

Koliko puta sam sebi uporno govorio

Ako te slučajno u prolazu ugledam

Glavu okrenut ću, u zemlju gledat ću

Proći ću kao da te nikad nisam upoznao.

Il još bolje na drugu stranu ulice proći ću

Kao sa nekim na telefon razgovarat ću

Samo da u očima mojim suze ne ugledaš

Da ne likuješ što si me slomiti uspjela.

Ako možda pokušaš nešto da me upitaš

Mrmljat ću na sve moguće načine izbjegavat ću

Da ti ne odgovorim,pogled u oči slučajno ne uperim

Da opet onu bol ne doživim ne smijem da dozvolim.

A proslo je koliko, barem najmanje deset godina

Rekli bi nije nam dozvolila sudbina a ti si odlučila

Onako bez objašnjenja glavu hladno okrenula

I zauvijek nestala nisi se niti ljudski oprostila.

Snage nisi imala ali si vjeruj mi kukavica ispala.

Toliko obećanja zakletvi si mi danima ponavljala

A gdje si sada završila, na njegovim usnama ostala

Al tako treba mi kad sam ti naivno vjerovao.

U našu vječnu ljubav sam se naivno zaklinjao

Nikada sretnije se nisam ponašao sve to doživljavao

A sada vidim da sam bio okreužen stalnim lažima

Sudbina me zbog nekog razloga eto kaznila.

Ako se sretnemo nemoj da se poznajemo

Pravi se luda pravi da se uopće ne poznajemo

Kao da sam došao iz neke daleke nepoznate države

I molim te ako me vidiš ne prilazi… ne javljaj se.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,11.12.2020

Očigledno si našu ljubav lakše nego ja preboljela

Dok sam ti lattice strasti gladno ljubio

Nikada nisam niti trena u tebe sumnjao

Da budem oštro trnje u srcu bolno imao

Da budem toliko zbog tebe godinama patio.

Sve se smračilo, bez smisao donijelo

Sebe ne prepoznajem,slomljen ustajem

Da ridam i plačem noćima ne prestajem

Ne mogu sebe bez tebe  prosto da zamislim.

Da me samo vidiš kako grozno izgledam

Kada ja osjećam da ubrzano propadam.

U sebi toliko toga prelamam i planiram

Na vrata da banem ti da ti se izjadam.

A onda kažem si tako jadan i glup bih ispao

samo veće probleme bih ti time eto  stvorio

I baš ništa tim glupim dolaskom ne bi dobio.

Pa sam taj plan za druga vremena ostavio.

Izgleda da nikada nećeš preći moj prag

ovih  samotnih godina izgubila si moj trag

nisam ti očigledno hajde priznaj bio drag

I zato se sve ovo desilo od mene te odvelo.

Oblaci na dušom se nadvili srce mi zarobili

Vidim te a nemam te a to mi je ono najbolnije

gnjezdo što smo spremali okupirali su orlovi

znali su da se nikada više ne budemo vratili.

..

I noću mi je najgore, kako snovi više ne dolaze

Kleknem molim te da me na miru napokon ostaviš

Al ti uporna iz misli, stihova, ono baš ne odlaziš

Tu si u svakom kutku svakoj stvari prokleto boraviš.

A kad bi mi barem priznala barem se trenutak javila

 Čini mi se da bih se ipak nekako na trenutak smirio

A možda bih još više zaglavio zabludom se hranio

I opet bih još više propadao,još više za tobom patio.

Možda je ipak najbolje da ipak više ne javljaš se

Ostani tamo daleko sa njim zauvijek prikrivena

I neka si me na sve strane blokirala srce zaključala

Očigledno si našu ljubav lakše nego ja preboljela.

I teška srca sebi nekako ovaj poraz priznajem

Al duboko u srcu nadam se i još ne odustajem

Ne znam što si na tim usnama u ono vrijeme imala

Čime i kako si me vatrenom  posesivnošću vezala.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,11.12.2020

Da si samo malo duže šansu mi pružila i dozvolila.

Nikada nisi dozvolila nikada šansu mi pružila

Da te poljupcima jutrima gladnim dočikam

Da ti na usne strast i požudu nadoljevam

Da budeš moja princeza i vječna kraljica.

Da budeš ljubaš života svih mojih nadanja

Bila si ostala zauvijek moja ljubav posebna

Ni sada mi nije jasno zašto si od nas odustala

Zašto si vječna obećanja i date riječi pogazila.

Još uvijek pravdam te jer ne znam prave razloge

Toliko voljeh te da ne mogu poljuljati nadanje

A možda sam naivan jadnik još jedan na riječi

Slatke pune strasti i požude eto jeftino nasjeo.

..

A toliko sam planova imao a premalo šansi dobio

Da ti cvijeće svakim danom  nasmijan donosim

Da sreću i ljubav u mom vječnom osmijehu uvidiš

da si samo malo duže šansu mi pružila i dozvolila.

One tvoje raščupane kose bih rado češljao

Svaki trenutak koristio da ti vrat i leđa poljubim

Da onu vatrenu divljakušu u tebi nadražim

Pa se okreneš i u jednom zalogaju me pojedeš.

Zar ti to ne fali, dal iskreno reci po nekad poželiš

Zer ti ne fale naši puni osmijeha razgovori

Zar ti ne fali sve ono što smo prekratko imali

Zar ti ne fali kad bi tugu i osmijehe razmjenjivali.

Čim oči zatvorim vidim te,pitaš me dal volim te.

Stalno bi to gladmno ponavljala da bi se uvjerila

A gle na kraju ti si ona pusta lažljivica  ispala

Srce i dušu si mi u paramparčad rastavila.

Koliko me voliš hajde priznaj mi stalno bi ponavljala

Tragove neke sumnje u očima i osmijehu bi tražila

Nikako se nisi uvjerila koliko trebam i želim te

 A nema na svijetu riječi da iskažem koliko voljeh te.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,09.12.2020

Stihovi gladno naviru ljubav suludu dokazuju

Baš me sa njom predivno strefilo

Prosto je želim gladno srcem svim

Ona je ono što sam dugo očekivao

razlog je da život ovaj  nastavim.

Osjećaji cijelim bićem me obuzimaju

Na usne gladno posesivno navraćaju

Želim je blizu sebe svaki tren da osjećam

Nekao život sa njom savršenim osjećam.

Kažu da to istinska ljubav je pristigla

Bože dragi toliko me na bolje promijenila

Smijem se, izađoh is sablasnog crnila

Tuga iz duše mi  u danu je isplovila.

Kažu da me nikada tako sretnog nisu vidjeli

Valjda su to primjetili, a ja ne mogu da opišem

Jutro jedva dočikam  na jastuku je promatram

Unako još u snovima za mene se preotima.

Bože hvala ti što si mi je na usne poslao

Što si da mi napokon priđe dozvoli

Da je nisam susreo tko zna gdje bi završio

Jer njenim dolaskom vidno sam se preporodio.

Stihovi gladno naviru ljubav suludu dokazuju

Oni su prosto iskreni osjećaje baš  ne skrivaju

A ona slatka lopuža uživa ljubav mi uzvraća

I ona u svakom trenutku na usnama mi uživa…

Kako dalje još nismo baš planirali i odlučili

Tek smo se zaljubili obostrano vidno poludili

Sada nam je najbitnije da ostanemo zajedno

Prepuštamo dražima što svaki trenutak oduzima.

I tako zaljubljeni horoskope ono baš ne čitamo

Naše zvijezde sreće kao kompas pratimo

Valjda ćeo pravi put ka sreći da nađemo

Jer ovim trenutcima baš cijelim bićem uživamo.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,08.12.2020

Zašto me nisu opomenuli

Zašto me nisu opomenuli

Na ljubav pravu upozorili

Da  oprezno pristupam

kada srce njoj poklanjam.

A mladost luda tvordoglava

Srce u trenutku bi otvorila

Sve što ima na naivnoj duši

Bez kajanja otvoreno bi poklonila.

A ljubav sa mrvicom istine u sebi

Toliko opasnosti za srce prikriva

Oštrih ivica srce olako prelama

A duša  vrišti sama ucviljena.

….

Zašto me nisu barem upozorili

Da uvijek malo više pripazim

Kada one trnce u sebi osjetim

Da laganim korakom prilazim.

Da me ta vatra olako ne spali

Jer kasno je kada se  zavoli

Kada pamet srce baš ne sluša

Onako tvrdoglavo se ponaša.

Nekim sretnicima to se i dogodi

Cijeli život ljubav ih povezuje

A većinu ne sretnika polomi

Toliku bol i tugu na kraju osjete.

E mene je ta tuga nakon sreće strefila

Od nje me nasilno za sada odvojila

Ali ja sam uporan od nje ne odustajem

Svakim danom uporno tragove pretražujem.

Jer davno sam ali bolno shvatio

Bez te daleke ljubavi ne bih preživio

Zbog nje sam potragu nastavio

Osjećam opet je budem strasno ljubio.

..

Uporni nikada od ljubavi nisu odustali

Moja greška je što samo nju priželjkujem

Možda bi trebao sdrugoj da se radujem

Al ona je, ona je u srcu tragove ostavila zabravila.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,08.12.2020

Oči zatvori na mene pomisli usne mi osjeti

Niz korito života samog si me pustila

niti trenutka nisi za mnom se okrenula

A ja u suzama sam te cvileć promatrao

Dok sam tako ostavljen rijekom plutao.

Iskreno tim trenutcima sam te proklinjao

Ali vremenom shvatio, uvidio, morala si

Morala si leđa da mi okreneš, i ostaviš

Da te što prije moguće nekako zaboravim.

Saznah kasnije bila si slomljena u suzama

Tešku žrtvu život bez ljubavi si prihvatila

Samo da bi anđelčićima život obezbjedila

I kada sve sagledam od bijesa se izjedam..

Bez razloga sam tebe za sve optuživao

Jer u koži ti nisam tim trenutcima bivao.

Oprosti mi, kajem se, kad bi moglo da vratiš se.

Al ne ide život drugu šansu nam izgleda ne daje.

A toliko divnih planova sam za nas imao

Beskrajne trenutke sreće bih ti darivao

U izobilju ljubavi bi živjela ljubav  uzvraćala

Dva luđački zaljubljena bića bi se voljela.

U ovom životu izgleda nije nam se posrećilo

Da se ranije susretnemo nije nam dozvolilo

Eto i suviše kasno šansu nam je pružilo

Ali važnije stvari su nas u ljubavi spriječile.

Želim samo da znaš i da zapamtiš da volim te.

Nema veze što nam se sve to davno desilo

Vidim da te je ne izbježno na sve to primoralo

Uz tebe sam… mada daleko al prisutan sam.

Oči zatvori na mene pomisli usne mi osjeti

Tu iza leđa onako grlim te, šapćem ti stihove.

I kada odvojeni a baš zajedno budemo starili

Jedno drugo vječno povezani budemo osjećali.

Moja prva i jedina morska ljubav si ostala

Toliko u sebi osjećam tvoje ljubavi valova

I kada na kraju dana usamljenu kuću ulazim

Oko sebe vedru auru ti osjetim pa preživim.

A strasti i želja da sretnem te ne nestaje

Stalno te zamišljam i tiho gladno prizivam

Dođi , čak u gladnim snovima te dozivam

Jer svugdje oko sebe posesivno te osjećam.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,08.12.2020

Zašto si da te zavolim dozvolila

Prečesto bi nas sanjao

Stalno se negdje zagubio

Bježiš od mene

Ne poznaješ me.

Glavu okrećeš

Sve moje riječi izvrćeš.

Ispod mene mokri jastuci

Da mogu toliko bi ispričali.

Previše jecanja

noću ridanja

Dogorjele svijeće

istopljeni dokazi.

Ljušture na podu

istucani lješnjaci

Boce crnog vina

po podu se valjaju….

….

Toliko tuge

slomljene duše

Očigledno jasno

nepobitno dokazuju.

I kad je najvedriji dan

Mene mjesečina

Onako kroz oblake razdire

Crna misao do mene dopire.

Pitam se u bunilu

Dal sam to sanjao

A ne do sam sve bez tebe

Očigledno prošao.

I na kraju gle..

Što je od mene ostalo

Propale duše ljuštura

U srcu slomljenom.

Previše krvavih tragova

Pamet davno napustila

Lice kao oranica izboralo

Rijetke sijede se pojavljuju.

Ćelavu glavu otkrivaju

Kaži mi ,probudi me

Otkrij staze svoje skrivene

Dal to signal dopire do mene.

Al nekako si predaleko

Meni ono baš ne dostižna

Od mene od nas se okrenula

Paćenika doživotnog stvorila.

Zašto si da te zavolim dozvolila.

Daj probudi me iz ovog košmara

Ti si do njega i dovela

Spusti na rame se dovedi anđele.

ušuškaj me svojom ljubavlju

Budi se u mome zagrljaju

Spreman sam sve da ti oprostim

Ne mogu da te izgubim

To ne smijem da dozvolim.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,07.12.2020

Dal bi opet možda mi uspjeli

Dal bi mi opet  možda uspjeli

Daleko si… i sa njim uživaš

A na mene ni trena ne pomišljaš

Suza u oku baš često  javi se

Kao da čujem ti glas i jecajem  zoveš me.

….

O ljubavi daj barem razmisli

Dal bi opet  možda mi uspjeli

Tvoje usne… baš nekako osjetim

Uvijek na mene kad gladno pomisliš

Suza u oku baš često  javi se

Kao da čujem ti glas i jecajem  zoveš me.

O ljubavi daj barem razmisli

Dal bi opet  možda mi uspjeli

Toni Ljubiša Božić, Dublin,06.12.2020

……………………………………….

Dal bi mi opet  možda uspjeli

Gm                               Cm

Daleko si… i sa njim uživaš

F                                          Bb

A na mene ni trena ne pomišljaš

D                                          Gm

Suza u oku baš često  javi se

                   F                                       Bb

Kao da čujem ti glas i jecajem  zoveš me.

….

        Cm                       Gm

O ljubavi daj barem razmisli

                D7                     Gm

Dal bi opet  možda mi uspjeli

Gm                                       Cm

Tvoje usne… baš nekako osjetim

  F                                  Bb

Uvijek na mene kad gladno pomisliš

D                                          Gm

Suza u oku baš često  javi se

                   F                                       Bb

Kao da čujem ti glas i jecajem  zoveš me.

        Cm                       Gm

O ljubavi daj barem razmisli

                D7                     Gm

Dal bi opet  možda mi uspjeli

Toni Ljubiša Božić, Dublin,06.12.2020

Uzalud maštanje bolno je kad nemam te

Noć baš hladna ja u duši tješim tuge svoje

Sve se bude stare rane opet bi da krvare.

Svake noći kad se tama usidri u dušu

Sve te imam pa te nemam laži kupujem.

Dal po nekad ti poželiš da se meni vratiš

Da te ljubim kao nekad da se zoveš moja.

Uzalud maštanje bolno je kad nemam te

Sve je isto kao prije sijede kose tuguuju

U srcu mi stare pjesme tvoje ime spominju

Da li sada ti po nekad istu tugu osjetiš

Dal po nekad moje usne barem malo poželiš

Dal po nekad ti poželiš da se meni vratiš

Da te ljubim kao nekad da se zoveš moja.

Uzalud maštanje bolno je kad nemam te

Toni Ljubisa Bozic Bugojno  27.07.2019 u 19:59

                Fm                                             C7

Noć baš hladna ja u duši tješim tuge svoje

Bm                  Fm              C                  Fm

Sve se bude stare rane opet bi da krvare.

Fm                                                          C7

Svake noći kad se tama usidri u dušu

Bm                  Fm             C             Fm

Sve te imam pa te nemam laži kupujem.

Ab                  Eb                   Bm               Fm

Dal po nekad ti poželiš da se meni vratiš

Ab                  Eb                   C7                 Fm

Da te ljubim kao nekad da se zoveš moja.

       C7              Fm              C7                      Fm

Uzalud maštanje bolno je kad nemam te

Fm                                                          C7

Sve je isto kao prije sijede kose tuguuju

Bm              Fm                 C                     Fm

U srcu mi stare pjesme tvoje ime spominju

Fm                                                          C7

Da li sada ti po nekad istu tugu osjetiš

Bm                  Fm                 C                          Fm

Dal po nekad moje usne barem malo poželiš

Ab                  Eb                   Bm               Fm

Dal po nekad ti poželiš da se meni vratiš

Ab                  Eb                   C7                 Fm

Da te ljubim kao nekad da se zoveš moja.

       C7              Fm              C7                      Fm

Uzalud maštanje bolno je kad nemam te

Toni Ljubisa Bozic Bugojno  27.07.2019 u 19:59

………….

I naivac u zabludi još uvijek čeka je

U senjskoj luci on davno brod ispraća

A u očima baš jedva Suze zaustavlja

Nagrću iz duše ridanjem bol izlučuju

Ona odlazi, zauvijek sa drugim ostaje.

A njemu bolno i užasno teško je.

Od suza niti more više ne vidi

Samo užasnu tugu i bol osjeti

Onako suznih očiju sve otkriva.

Bijaše to ljubav života njegova

Sa drugim živi na obalama australije

Njemu više nikada ne javlja se

Kao da nikada nije postojao.

A on sav život i svu mladost joj poklonio

Sve moguće stihove samo njoj pisao

I što je jadnik na kraju osim boli dobio.

Užasno je propao,osijedio i baš  izborao.

A toliko drugih žena poslije nje imao

Niti jednu kao nju nikada nije volio

Sve druge sa njenim usnama upoređivao

E baš  tu je najveću grešku napravio.

Druge mlađe i ljepše na vrata mu kucale

Ali nikada u srcu mu njeno mjesto

Nisu niti na jedan moment uzele

Jer dok srce kuca mu ona tamo je.

I naivac u zabludi još uvijek čeka je

Misli da još uvijek ona onako mlada je

A vjerojatno je i ona starošću srozana

Ali najviše boli ga nikad se nije javljala.

Ona ga i suviše tako lako zaboravila

Iz svoga jadnog života izgleda zaboravila

I na kraju samo on je iskreno volio

Sav svoj život lažnoj ljubavi je posvetio.

Toni Ljubiša Božić, Dublin, 05.12.2020

Bezdušnost uzela nema volje da se pokrene

Od kada nema je kažu da baš propao je

Podočnjake debele dobio jer nije spavao

Stalno u mislima, uvijek nešto se preispitiva

Od raje se prikriva da tugu slučajno ne otkriva.

Sijede onako bljutavo se vidno jadno oconjile

Vodu je alkoholom zamijenio pa se propio

Onako uz svijeću dok stihove joj ispisiva

Stalno nju sa drugim zamišlja pa se lagno ubija.

Kažu mu da se baš skroz očigledno zapustio

A za koga, pita se da bi se eto sređivao

Baš nema niti volje niti dobrog nrkog razloga

Tuga u njemu sve je nekako baš razvalila.

Bezdušnost uzela nema volje da se trunke pokrene

Sve kontakte oko sebe pokušava da izbjegne.

Izgleda ovu kaznu baš eto sa razlogom i zaslužio

Nešto  ali nezna zašto  ali je ipak  na kraju izgubio.

A i ova jesen sa zimom se nekako izmješala

Bljuzgu i kišu sa snjegom  nekako nabacila

Vani nikoga pustošne ulice grad sablasan

A on u sebi slomljen nikakav i baš do bola turoban.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,03.12.2020

Jer stalno si u mislima stalno te se prisjećam.

Mislih da jak sam i na sve otporan

Bože mili kako bijah tako naivan

A trudih se najbolje što mogoh

Da me drugi slomljenog ne vide.

Muško a rida,cvili ime ti spominje

Jedniostavno ovo bez tebe ne ide.

I svašta mi grozno pada na pamet

Kao da sam ušao u neki drugi svijet.

A nwesebičnu ljubav što sam ti pružao

Igleda pogrešnoj ženi sam poklanjao

na tuđim si usnama, misliš da si uspjela.

Vjeruj da grdno i te kako varaš se.

Uskoro ćeš shvatiti da jedini voljeh te.

Da te nitko kao ja nikada neće ljubiti

Nitko kao ja tu posesivnu vatru hraniti

Jer poželjet ćeš posesivno me voljeti.

Pogrešno sam tvoje signale shvatao

Jer sam ti do bola naivno vjerovao

A ti mi ostavljala ažne tragove

Da se na kraju bez riječi izgubiš.

Tako naivno htjedoh jamac doživotni

Samo tebi i nama ljubavi da postanem

Koliko puta se sada za jezik ugriznem

I kažem si ohladi čovječe, uspori korake.

..

Jer još uvijek suludo tražim tragove do tebe

A prošle su tolike godine kako nemam te

Kako usne ti nisam posesivno gladno ljubio

Kako te nisam divljački upaljenu imao.

Pa nasukali ljubavnik na ostrvu bez nade ostao

I svaku večer valovima tuge suze ispraćam

Toliko neobjašnjivih bolova u grudima osjećam

Jer stalno si u mislima stalno te se prisjećam.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,02.12.2020

Duhovne vježbe je prihvatila nebi li ga zaboravila

Čujem da kukaš i da si pogriješila

Što si mu se na prag eto vratila

Ti nemaš pojma kako se osjećam

Miliun puta gore se raspadam.

A još kad me za tebe neki upitaju

Toliku bol u meni tako razgranaju

A ja u tišini grizem se i tako patim

I trudim se patnju nekako da skratim.

Pitam se zašto vrijeme gubim ne tebe

Ali to od mene prosto užasno jače je

Nedam mi da odeš,vrtiš se u mislima.

Postala si zaštitni znak mojih stihova.

Čini mi se da smo do jučer zajedno maštali

Toliko predivnih planova sebi zacrtavali

Srca su nam kao jedno dražesno kucala

Da bi prosto kao rosa na staklu nestala.

A uspomene užasno lome, tragove ostavljaju

Bore na licu da sam u boli sve otkrivaju.

Čudim se kako sve to gpdinama izdržavam

Jer osijećam kako ubrzano slomljen propadam.

Sada od mene skrivaš se, sve kontakte izbjegavaš

Čak si grad i broj telefona kriomice promijenila

Kažu mi da si na duhovne vježbe odlazila

Da nas zaboraviš da me iz glave izbaciš.

Ne znam koliko si uspjela, al mene si razorila

U to možeš da budeš vjeruj mi baš sigurna

Kao sve imaš sada i eto sa njim si upjela

A dal ti je duša i srce čista na kraju ostala.

..

Jednoga dana nešto sam siguran budeš me tražila

slomljena klečala toliko puta ponovila da kaješ se

sada kao ljuti opet bih ti sve olako oprostio

bože u kakvog mekušca od muškarca sam se pretvorio.

A možda ako se to bude u međuvremenu i desilo,

Možda me godinama bez ljubavi bude ohladilo

Pa ću da glavu okrenem jer ću te tada mrziti

Al nekako tu opciju nikako ne mogu zamisliti.

Duhovne vježbe si prihvatila nebi li me zaboravilaa

Da si čak i Papu klečeć molila da me zaboraviš

Da više niti trunke ljubavi za mene ne osjetiš.

Vjeruj mi uzalud… biti ću ti zuvijek duboko u grudima

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,02.12.2020

A nema u što se ne bih zakleo da si me voljela

Bože koliko sam u ljubav naivno vjerovao

Nikada u žensku ćud eto nisam posumnjao

I gle što se dogodilo, najteže rane mi nanijelo

Ne spavam, ridam noćima cvilim u suzama.

Koliko puta sam da sve porazbijam pomislio

Ali bi se niti sam ne znam kako zaustavio

Usne bih grizao kose ove sijede čupao

Samo da bi onaj užasni bijes nekako iskalio.

99% čak i više u nas sam sigurno vjerovao

Jer sam svaku tvoju u suzama  izrečenu riječ

Do kraja ozbiljno shvatao, nije jasno mi

Gdje smo i kako smo se do ovoga doveli.

Sada vraćam sijećanja tvoje riječi analiziram

I opet opravdanje za tebe pronaći pokušavam

Za meni nisi kriva toliko sam ljubavlju zaslijepljen

I nikako da shvatim da sam ipak nasamaren.

I znaš što me već godinama dugim noćima izjeda

Na njegovim si usnama, dal po nekad na mene pomisliš

Jer si meni govorila dok si ga ljubila mene si zamišljala

Dal je to skup laži koji si mi uspješno prodavala.

Ti nisi dvostruku igru igrala, sto lica si pokazala

A nema u što se ne bih zakleo da si me voljela

A gle sada toliko rana na srcu mi užasnih stvorila

O duši neću niti da spominjem, pa te proklinjem.

A onda kažem si nije ona prokletstvo zaslužila

Sebe lažima uvjeravam da si me ipak voljela

I tako svaki put sebe zabludom olako ubijedim

Jer bože voljeh te jer ne mogu da te prebolim.

Očigledno bolje od mene u mutnim vodama prolaziš

Uvijek se nekako na obali uspješno zadržiš, a mene,

A mene pustiš da nose valovi tuge do ponora

E mogu ti reći da si u tome potpuno uspijela.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,02.12.2020

Hajde molim te još jednom o nama razmisli

Kako bi nas dvoje izgledali

Da smo se vječnošću spojili

Drugi nam tu vezi nebi dozvolili

Bilo bi tračeva priča podmetanja.

Ali to nama nikada nije smetalo

Nikada našu vezi nije pokolebalo.

Mada sam od tebe iskreno puno stariji

Tvoju mladost u krvi sam vrelu osjećao.

Srce mi je lupalo dok te očima gutalo

Tvoje usne su vatrene iz žeravica složene

Tvoja strast gladna posesivna ne zaustavljiva

Toliko je stihova iz dubine duše pokrenula.

Samo me teški uzdah kao grč neki uhvati

Vodopad suza jedva nekako zaustavim

I nakon toliko godina bez tvoje ljubavi

Ne mogu i baš ne želim da te mrvicu zaboravim.

Hajde molim te još jednom o nama razmisli

Ja mogu koliko god je potrebno godina čekati

Nemaš pojma koliko strpljenja samo za tebe postoji

A užasno duge noći preduge sekunde nekako izdržavam.

Stalno albume sa tvojim slikama prelistavam

I svojoj mašti koje kakve planove na tacni serviram.

znam da je sve čista ali nekako slatka zabluda

drago mi je jer te nosim duboko u zaljubljenim grudima

Toni Ljubiša Božić, Dublin, 01.12.2020

Ne znaš što poduzeti kojim putem krenuti

Sada kada si se njemu kući eto vratila

Dal si napokon shvatila da nije za tebe

Tu se kao tuđin osjećaš, susret izbjegavaš

Kao lopov ulaziš tiho ne čujno na prstima.

..

A on jedva dočeka na tebi sve psovke izreda

A ti šutiš sve radi djece kao eto izdržavaš

Sve mu toleriraš i dozvoljavaš, žrtva si postala

Sagnute glave svu galamu trpila bi satima.

I onda kad legneš ridaš cviliš predugo u sebi

Ne znaš što poduzeti kojim putem krenuti

Što ti je to trebalo pa te njemu od mene odvelo.

O čemu si iskreno razmišljala kad si me napuštala.

A kod mene osmijehom  sa posla sam te dočikao

O tebi svake sekunde brinuo zbog tebe sam patio.

Zajedno smo pravili planove sreći se smijali

Tvojim slatkim lažima onako ljubeć se cerekali.

Nisi baš nikada bila svjesna koliko bi mi značilo

Kad bih te svaki dan pored sebe opet tu vidio

Znam da si za djecom patila ali si eto shvatila

I ja bih o njima brinuo da si barem dozvolila.

Samo zbog tebe delirij alkohola sam upoznao

Samo zbog tebe kutiju cigareta sam ispušio

Jer nikako nije išlo u glavu i nisam eto shvatio

Gdje sam pogriješio zašto sam te izgubio.

Možda si na tuđe tračeve naivno posumnjala

Možda tragove drugih žena na meni otkrila

A vjeruj sve je to problem u tvojoj glavi

Nemam druge vjeruj mi, čista je zabluda.

Sjećaš se da si govorila da se o svemu moramo dogovarati

Ne trebamo ako problemi dođu tišinom nekom skrivati.

Hajde sada iskreno pokušaj odlazak svoj mi objasniti

Gledaj me pravo u oči znam te nemožeš mi lagati.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,29.11.2020

Toliko godina prošlo je a još uvijek voli je

More šumi ispod njenog prozora

Još davno ga je davno pozvala

Da se u mraku tiho prikriva

A kada svi zaspu krišom da došunja.

Sve oko njega je škripilo i šuštalo

svakim korak Suho lišće bi otkrivalo

Tiho ko lopov hodao bi na prstima.

Bijaše to suluda rizična misija.

….

Al sve što su tu noć čarobnu dobili

Opet bi po tko zna koji put ponovili

Nebi  se kajali ma kako ih kaznili

Tu večer su istinsku strast otkrili.

….

Tek onda ih još više zarobilo povezalo

Koliko bi kilometara noću krišom vozio

Nebi li je samo jedan sat u zagrljaju imao.

A ona mu stršću i požudom nagradu dijelila.

I jedva je čekao kad bi ga opet pozvala

Uvijek  što prije način da dođe bi pronašao

Samo da bi one vrele posesivne usne ljubio

Onu divljakinju punu gladne strasti imao.

A skoro da su ih uhvatili o bože provalili

Tek sada vidi koju sreću su onda imali

Jer tu noć je vrištala leđa od strasti grebala

Još uvijek ima te tragove na nju da podsjete.

Neka sve njihova slatka tajna dugo ostane

Da nikada u javnost slučajno ne ispliva

Neka se divlja strast što duže održava

Nedaj bože da slučajno ne postane zabluda.

I sada kada ga samoća neka podlo uhvati

Rado se njenih strastvenih poljubaca prisjeti

Pa brdo suza teških ispusti čim je zamisli

Toliko godina prošlo je a još uvijek voli je.

Toni Ljubiša Božić, Dublin, 28.11.2020

A možda je ovo samo zavaravanje.

Koliko sam puta poželio  sa tobom život maštao

I nekako kad se sve približi od mene te udalji

I evo božić samo što nije sa snjegovima  stigao

A još uvijek niti traga ti nisam baš pronašao.

….

Zato te samo zamišljam usne ti blizu osjećam

Ljubiš me, onim noktima po leđima grebeš me.

Najavljuju da zima najteža ovog božića dolazi

Nema toga što zbog ljubavi srce ne podnosi.

Eh da mogu u tvoje misli da se barem uvalim

Pa da svoje tragove na srcu ti barem osjetim

Sve bih lakše shvatio i tebe bih pravdao

Ne želim bez tebe ostati jer tako sam riješio.

A možda je sve ovo između nas čista prevara

Možda se samo prokleta lažljiva mašta poigrava

A ja naivan,prosto za tobom sam poludio

Toliko bolova nikada u životu nisam otkrio.

A mogu ti reći i sve prošle baš samotne  godine

Toliko tuge i užasne boli bez tebe mi donijele

I duboko u meni potajni strahovi crne misli uviru

Tko zna kakvi  nas crni dani bez ljubavi  dočekuju.

Uporno da tražim i čekam te znaš da nastavljam

Jeste da srcem nikako ne upravljam, vdi me

Pojede me za tobom posesivno sjećanje

Bože zar još uvijek tako silno gladno volim te.

A možda je ovo samo zavaravanje.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,26.11.2020

Zbog tebe sam starac postao

Ista priča isti snovi noću stižu me

A ja bježim sve se skrivam da ne gledam te.

Poslije tebe mislih bit če garant najbolje

Ali vraga sve od tada najgore.

Ti si žena koja pamti se

Ti si žena koju proklinjem

Zbog tebe sam brzo propao

Zbog tebe sam starac postao.

Pišem pjesme slike mijenjam daj već nestani

Pusti me na miru noćas idu svatovi

Udaješ se sad za njega dal si sretnija

A meni si srce slomila

Ti si žena koja pamti se

Ti si žena koja pali sve

Zbog tebe sam brzo propao

Zbog tebe sam starac postao.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,24.11.2020

Zbog tebe sam starac postao

Bm                    F#

Ista priča isti snovi noću stižu me

G                            D

A ja bježim sve se skrivam da ne gledam te.

Em                           Bm

Poslije tebe mislih bit će garant najbolje

F#                     Bm  F#

Ali vraga sve od tada najgore.

G            A         D F#

Ti si žena koja pamti se

G            A         D F#

Ti si žena koju proklinjem

Em                     Bm

Zbog tebe sam brzo propao

F#                     Bm F#

Zbog tebe sam starac postao.

Bm                          F#

Pišem pjesme slike mijenjam daj već nestani

G                      D

Pusti me na miru noćas idu svatovi

Em                     Bm

Udaješ se sad za njega dal si sretnija

F#                 Bm F#

A meni si srce slomila

G            A         D F#

Ti si žena koja pamti se

G            A         D F#

Ti si žena koju proklinjem

Em                     Bm

Zbog tebe sam brzo propao

F#                     Bm F#

Zbog tebe sam starac postao.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,24.11.2020

Svi me tješe ruku pružaju

Zašto tebe kad god spominjem

bol u dušu gadan dolijem

A u srcu vrisak dočeka

Dal si mene ikad voljela.

Svi me tješe ruku pružaju

Ali moju tugu ne znaju

Kad bi znali bar da osjete

Koju ljubav čuvam za tebe

Već je prošlo deset godina

bol u meni još preživljava

A u srcu rane redaju

Prečesto ti  ime spominju

Svi me tješe ruku pružaju

Ali moju tugu ne znaju

Kad bi znali bar da osjete

Koju ljubav čuvam za tebe.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,23.11.2020

Svi me tješe ruku pružaju

F#m            C#7                      F#m C#7                      

Zašto tebe kad god spominjem

A                   C#7            F#m

 bol u dušu gadan dolijem

Bm                            F#m

A u srcu vrisak dočeka

C#7                           F#m  C#7                      

Dal si mene ikad voljela.

D                     E                      A

Svi me tješe ruku pružaju

Bm                           F#m

 Ali moju tugu ne znaju

A                                             Bm

Kad bi znali bar da osjete

C#7                                  F#m

Koju ljubav čuvam za tebe

F#m                 C#7          F#m C#7                      

Već je prošlo deset godina

A                   C#7            F#m

 bol u meni još preživljava

B m                           F#m

A u srcu rane redaju

C#7                           F#m  C#7                      

Prečesto ti  ime spominju

D                     E                      A

Svi me tješe ruku pružaju

Bm                           F#m

 Ali moju tugu ne znaju

A                                             Bm

Kad bi znali bar da osjete

C#7                                  F#m

Koju ljubav čuvam za tebe.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,23.11.2020

Pokušavajuć da te zaboravim

U sjećanju tražim ti  trag

Do jučer ti  bila si moja

A sada baš Osjećam bolno

da nisam ti više  drag.

U suzama noći provodim

pokušavajuć da te zaboravim

Baš svaku večer uz svijeće

U pismima pratih ti trag

A suze nagrću teške

Cvilieć ja gubih tad dah.

U suzama noći provodim

pokušavajuć da te zaboravim

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,23.11.2020

Pokušavajuć da te zaboravim

Gm                                     F

U sjećanju tražim ti  trag

D#                       Bb

Do jučer ti  bila si moja

Cm                        Gm

A sada baš Osjećam bolno

F                                  Bb

da nisam ti više  drag.

Cm                               Gm

U suzama noći provodim

        D7                                    Gm

pokušavajuć da te zaboravim

Gm                                     F

Baš svaku večer uz svijeće

D#                       Bb

U pismima pratih ti trag

Cm                        Gm

A suze nagrću teške

F                                  Bb

Cvilieć ja gubih tad dah.

Cm                               Gm

U suzama noći provodim

        D7                                    Gm

pokušavajuć da te zaboravim

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,23.11.2020

I onda savjest grize me , kajem se

Preko puta našeg sjećanja

Čekah te ali tu noć uzalud

Od tebe ono baš niti traga

Niti poruke ili barem poziva

Pitam se što u hotelu samoće

Bez tebe ovu noć provodim

Zašto jednostavno ne odlučim

Na vrata ti odlučno zazvonim.

Al opet kada bolje razmislim

Veću štetu bih napravio

Tebe u probleme bih uvalio

Našu tajnu ljubav bi otkrio.

Sa lažnog broja šaljem ti poruke

Znam da on krišom  kontrolira te

Šifre naše ipak uzaludno koristim

Ali nikako neki odgovor  da uputiš.

Onda sam shvatio on je telefon držao

Pa sam se tu noć nekako ipak primirio

Ali ti nemaš pojma koliko sam patio

Koliko sam da te vidim i ljubim želio.

I ta naša drama godinama se odvijala

Godinama nisi mi se nikada javila

Onda sam shvatio da sam te izgubio

Da sam pogrešnoj ženi ljubav nudio.

Bože koliko za tobom sam patio

Koliko crnog vina u dušu sasuo

Nebi li onu užasnu bol ublažio

Kratko prekratko bi uvijek trajalo.

I onda bih se u tuđem krevetu probudio

Sebe bih kažnjavao zašto sam učinio

Zašto sam našu ljubav iznevjerio

Zašto sam nepoznatoj ženi se predao.

Jer sam okus tvojih usana tražio

Tko zna po koji put bez tebe patio

I onda savjest grize me , kajem se

Da si tu sve bih ti priznao oprost tražio.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,23.11.2020

I sama znaš da uvijek otvoreno sam igrao

Eh kad bih toliku moć od nekud dobio

Novu ljubav sa tobom bih stvorio

Porušio svih uspomena stare zidove.

Da novi život opet do tebe dovede me.

A ti kažaš čitala si moje tajne poruke

Pa zar misliš da ja skrivam nešto od tebe

Jer da jesam sve bih još davno izbrisao

nikad ti ne bih da to otkriješ dozvolio.

A sve ono vidljivo što je tamo eto ostalo

Baš nikakav razlog da se ljutiš nije imalo

Vidjela si da je sve moje pusto zezanje

Da u stvari prava ljubav vode samo do tebe.

I da si jača ti bi garant ono tako me odvalila

a svu krivicu kao uvijek na mene bi svalila

I sama znaš da uvijek otvoreno sam igrao

Ništa od tebe ne daj bože da bih skrivao.

A nisam kriv što me prate i stalno se nabacuju

A znaš da pored tebe nikakve šanse nemaju

To bi garant osjetila prvi tren na mojim usnama

Jer ljubav i strast više nikad nebi ista ostala.

Nadam se da ćeš o svemu dobro da razmiliš

I da je savim logično da nesporazum oprostiš

A sam si priznala da je ljubav moja posebna

I da ti nitko nikada nije pisao pjesme te stihove.

Jako dobro znaš da rijetko govorim da volim te.

To više postupcima oko tebe strasno dokazujem

Kad si pored mene podivljam i baš ne mirujem

Obožavam usne ti i kada pored mene uzdišeš.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,21.11.2020

I ti si molila da te zadržim odlazak ti ne dopustim

Sjećanje o tebi poput suše se tiho osipa

Čak u snovima sve rijeđe te susrećem

Znaš ono na ulici u prolazu ne nalijećem

Iscrpljen od čekanja laži i pustog nadanja.

Praznina se šepuri budućnost bez smisla ne vidi

Tamo na drugom otrvu života kažu mi stanuješ

Svi brodovi i trajekti put ka tebi su zakončili

Nema vise šanse da ti na kraju pristignem.

Jedino luđački da pustim morem nade zaplivam

I da se nekoj lažnoj nadi opet naivno prepustim

I tko zna dal ću opet na tebe tamo da naletim

A ako se to i dogodi možda me na kraju sve zaboli..

I ta prokleta pučina kroz fatamorgane se nazire

Kao da tvoj glas sa dalekih ostrva tiho dopire

Jedva čujno te ipak uvijek i te kako prepoznajem

I taman kad odlučim nekako te ipak na kraju izgubim.

Jednostavno mi nekako izmičeš usne više ne dotičeš

Bože nikako iz pamćenja da se zauvijek izbrišeš

Koliko sam puta sa svog ostrva vrišteć te dozivao

Al nekako glas bi uvjetru i šumu mora se gubio.

..

Sebe bih okrivljivao zašto sam ti odlazak dopustio

Zašto, jednostavno zašto nisam za ruke te držao.

Jer bijah tim trenutcima u tovjim suznim očima

I ti si molila da te zadržim odlazak ti ne dopustim…

Lika se sve manje prisjećam.glas jedva osjećam

Osmijeh tvoj prati me ali i oči suzne što mole me

Daj čovječe odluči se, zdrži me, nedaj drugom me

zajedno o svemu smo maštali na kraju eto nestali.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,21.11.2020

Ja bih opet da ti usne ljubim,

Plamen svijeće podsjeća me da si bila tu

spavala mi baš na ramenu

pijem vino sve ti tepam vraćam ti se stalno

ja bih opet da ti usne ljubim,



Čitam pisma gledam slike suze mi se roje

ja bih opet da se meni vratiš

stare želje stari snovi nedaju mi mira

ja bih opet da ti usne ljubim,

Kao onda kad si moja bila onog ljeta

ljubila me tepala mi stalno

pijem vino svijeća gori nešto mi se plače

ja bih opet da ti usne ljubim,



Čitam pisma gledam slike suze mi se roje

ja bih opet da se meni vratiš

stare želje stari snovi nedaju mi mira

ja bih opet da ti usne ljubim.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,19.11.2020

……

Ja bih opet da ti usne ljubim,

 F                           Am              Gm        C
Plamen svijeće podsjeća me da si bila tu

 B                C7           F
spavala mi baš na ramenu

F                  Am                     Gm             C
pijem vino sve ti tepam vraćam ti se stalno

 B                  C7         F
ja bih opet da ti usne ljubim,


B                      C                        F                 Dm

Čitam pisma gledam slike suze mi se roje

B                   C                       F

ja bih opet da se meni vratiš

B                      C              F           Dm

stare želje stari snovi nedaju mi mira

            B         C                      F
ja bih opet da ti usne ljubim,

 F                   Am              Gm        C
Kao onda kad si moja bila onog ljeta

 B                                  F
ljubila me tepala mi stalno

F                    Am            Gm              C
pijem vino svijeća gori nešto mi se plače

 B                  C7         F
ja bih opet da ti usne ljubim,


B                      C                        F                 Dm

Čitam pisma gledam slike suze mi se roje

B                   C                       F

ja bih opet da se meni vratiš

B                      C              F           Dm

stare želje stari snovi nedaju mi mira

            B         C                      F
ja bih opet da ti usne ljubim.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,19.11.2020

Al Žena ledenog srca bila i ostala

Do jucer bila si sa mnom

Do jučer si ljubila mene

A sada neznam ni gdje si ni skim si

I kome laži ti prodaješ iste

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

U očima mojim ti si propala

Ne mogu pronaći riječi

Gdje bi se svrstala

Al Žena ledenog srca bila i ostala

Toliko se lažima skrivaš

I uvijek sreće u ljubavi imaš

Kako ti spavaš  ti nevjerna ženo

Da li te savjest grize ponekad

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

U očima mojim ti si propala

Ne mogu pronaći riječi

Gdje bi se svrstala

Al Žena ledenog srca bila i ostala.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,18.11.2020

Al Žena ledenog srca bila i ostala

D                               Hm

Do jucer bila si sa mnom

D                               Hm

Do jučer si ljubila mene

Em                                                 A

A sada neznam ni gdje si ni skim si

                D                     Hm

I kome laži ti prodaješ iste

 G                            A                             D A

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

G             A          D                Hm

U očima mojim ti si propala

G             A         

Ne mogu pronaći riječi

D             Hm

Gdje bi se svrstala

Em                          A                   D      A            

Al Žena ledenog srca bila i ostala

D                               Hm

Toliko se lažima skrivaš

D                               Hm

I uvijek sreće u ljubavi imaš

Em                              A

Kako ti spavaš  ti nevjerna ženo

                D                             Hm

Da li te savjest grize ponekad

G                             A                             D A

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

..

G             A          D                Hm

U očima mojim ti si propala

G             A         

Ne mogu pronaći riječi

D             Hm

Gdje bi se svrstala

Em                          A                   D      A            

Al Žena ledenog srca bila i ostala.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,18.11.2020

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

Do jucer bila si sa mnom

Do jučer si ljubila mene

A sada neznam ni gdje si ni skim si

I kome laži ti prodaješ iste

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

U očima mojim ti si propala

Ne mogu pronaći riječi

Gdje bi se svrstala

Žena si ledenog srca bila i ostala

Toliko se lažima skrivaš

I uvijek sreće u ljubavi imaš

Kako ti spavaš  ti nevjerna ženo

Da li te savjest grize ponekad

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

U očima mojim ti si propala

Ne mogu pronaći riječi

Gdje bi se svrstala

Žena si ledenog srca bila i ostala

Toni Ljubiša Božić, Dublin,17.11.2020

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

D                               Hm

Do jucer bila si sa mnom

D                               Hm

Do jučer si ljubila mene

Em                                                 A

A sada neznam ni gdje si ni skim si

                D                     Hm

I kome laži ti prodaješ iste

 G                            A                             D A

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

G             A          D                Hm

U očima mojim ti si propala

G             A         

Ne mogu pronaći riječi

D             Hm

Gdje bi se svrstala

Em                          A                   D      A            

Žena si ledenog srca bila i ostala

D                               Hm

Toliko se lažima skrivaš

D                               Hm

I uvijek sreće u ljubavi imaš

Em                              A

Kako ti spavaš  ti nevjerna ženo

                D                             Hm

Da li te savjest grize ponekad

G                             A                             D A

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

..

G             A          D                Hm

U očima mojim ti si propala

G             A         

Ne mogu pronaći riječi

D             Hm

Gdje bi se svrstala

Em                          A                   D      A            

Žena si ledenog srca bila i ostala

Toni Ljubiša Božić, Dublin,17.11.2020

Ljubav je bure skrivenih bolova

Davno,pradavno bijaše posebna 80-ta

A ona prokleto nezadrživa u grudima.

Jednostavno iz srca i duše mi ne izlazi

Svako malo od nekud lopovski priviri.

Prosto neobjašnjivo još uvijek grije me

Vodi me, inspiracija gladnih stihova je

A toliko malo tek nekoliko poljubaca pružila

Ali džaba je vrti se proplancima stihova.

Drugi bi rekli ljubav je bure skrivenih bolova.

Istina toliko toga nakon toga svega ubija

Ona samoća i tišina bez njenog osmijeha

Prosto sve razara crnim mislima me ubija.

..

A činila me sretnim i nevjerojatno ponosnim

I dan danas nakon toliko godina je  zaprosim

Kleknem pa se gore za njenu sreću pomolim

Jednostavno iz misli ne mogu da je se otarasim.

Zar sam toliki idiot i toliko naivan a razočaran

I nikako ne mogu shvatiti niti je preboljeti

Da ću do kraja života u tišini samoće kukati

Stalno ime joj spominjati slike sjećanja vraćati.

Pa se u ogledalu onako jutrima eto pogledavam

prosjak ljubavi mi se pričinjava ili oslikava

samo ljuštura eto čovjeka bez ljubavi ostala

a u srcu i duši tuga samoće sve razorila.

I što trebam da za sve krivim je, glupo je

Nikad mi se nije onu strašću predala

tek nekoliko poljubaca samnom  razmjenila

al u sijedoj glavi previše tragova ostavila.

I pitam se dal sam sada barem malo sazrio

Dal sam je barem  nakon 40 godina prebolio

Odgovor pronaći iskreno na kraju sve priznati

Ono baš ne uspijevam, baš joj ne odoljevam.

Toni Ljubiša Božić,Dublin, 17.11.2020

Kamene ulice

Bože kako te uske stare ali kamene ulice

skrivaju one slatke ne zaboravne tajnice,

samo uzdah potegnu osmijeh na licu rastegnu

i onako po nekad i koja suza se pojavi

čisto da se divna stara uspomena

iz mladih dana tek tako ne zaboravi.

..

Da, ona je nekada zagrljena tim ulicama hodala

Tu ispod kamene terase me prvi put poljubila

A mrak nas skrivao, mjesec iza obaka stražu čuvao

Bože kao da joj sada ovog trena one usne osjetim.

Jednostavno ne mogu ne želim niti neću

Te divne nezaboravne trenutke prohujale mladosti

Tek tako u neki zapećak zaborava da odbacim.

Ona to ipak ne zaslužuje,još uvijek želim je.

I čisto plašim se u te ulice da više zalazim

Na sve načine izbjegavam jer srce razaram

Samo se slike vraćaju pa suze teške nagrnu

Usne žele je,srce pati mi,a duša cvileć uzdahne.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,16.11.2020

I koja mi korist što sada svijetom putujem

Od kako sam u Irskoj se skrasio

sa ovom maglom i kišom se stopio

Baš sve ovo  mojoj tuzi odgovara

Iz dana u dan se uporno ponavlja.

A njoj sve sunce čujem obasjava

Ona se u Senju ljubavlju zadovoljava

Kažu da sretna je da ono baš voli ga

A mene je u pustinju Dublina  poslala.

I sada kad sam se ovdje nekako skrasio

praznina je u meni ništa nije ostalo.

Ne želim da je na daj bože proklinjem

Al svako jutro u suzama slomljen ustanem.

Razlog za stari osmijeh baš i ne vidim

Sve je u meni nekako bezvoljno i presušilo

Čini mi se svaki dan snjeg će navaliti

Ah kada bi tugu duše i srca mi vidjeli.

Od kada mi je hladno leđa okrenula

Kao da je nebo tuge i pljuskova svalila

Jedva dišem srce mi neprestano prekida

Od mene je prazna ljuštura neka ostala.

I koja mi korist što sada svijetom putujem

Ono baš ničemu se niti trenutka ne radujem

Jer kada mi je bilo nateže ljubav bi me nosila

A sada slomljena duša ucviljena je ostala.

Pokušavam nekako da glavu podignem

Da sve barem pokušam da zaboravim

Al uvijek na istu prepreku bolno naletim

Nema je nema da mi usne poklanja.

I onu grubu knedlu u grlu nekako progutam

Suze na jedvite jade rijetko da zaustavljam

Jer ostati usamljen bez nje ne prihvatam

I zato iz dana iz dan ridam sav uplakan.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,14.11.2020

Pusti je…tugu na licu ona ne zaslužuje.

Ako ikada krenete putem Australije

I ako možda slučajno sretneš je

U oči je pažljivo dubinski pogledaj

njenu rekaciju uporno promatraj.

Onako slučajno spomeni me

Dal u njenim očima tada zasuzi

Dal bez teksta tišinom ostane

Ako jeste , još uvijek pamti me.

Onda samo o meni pričati nastavi

Pitaj zašto se nekada barem ne javi

Reci joj da još uvijek i te kako volim je

Da neprekidno pišem joj sve ove stihove.

A ako ono baš nikako ne reagira

Ako je sa nekim zaljubljena i zagrljena

Nemoj više da me uzalud spominješ

Pusti je… ona tugu na licu ne zaslužuje.

A ako ostane sama…na uho šapni joj

Da još uvijek računam i čekam je

Nema veze što su je išarale godine

Volim obožavam i još uvijek trebam je.

Toni LjubišaBožić, Dublin,14.11.2020

Kako super zaljubljenu ženu izigravaš.

Praviš me naivnom budalom

Svakim ubogim danom laži izmišljaš

Stalno naš susret izbjegavaš

Da susretnem i pitam ne dozvoljavaš.

A ja naivan do bola u tebe ublehan

Sve ti tek tako te gluposti opraštam

Sve se nekako lažima ponadam

Da ćeš se vratiti i opet me ljubiti.

A ti stalno u nekoj žurbi i zauzeta

Prozore zatvraraš vrata zaključavaš

Zauzetu službenu osobu izigravaš

Kojim lažima hinjski se prikrivaš.

Hajde budi barem jednom iskrena

Priznaj da me nisi baš nikada voljela

Al moram da ti na glumi čestitam

Kako super zaljubljenu ženu izigravaš.

A meni si se zaklinjala da si me željela

Da bi negdje daleko sa mnom otišla

Da se nikada za nikada više nebi vratila

A ja naivna budala na te priče nasjela.

I nikako ne prihvatam da me ostavljaš

Još uvijek tvoje riječi zvone u grudima

Da nikoga kao mene nisi ludo voljela

Al vjeruj nikoga kao mene nisi slomila.

Hodam ulicom uvijek sretno nasmijan

Al gorku istinu i ridanje u grudima prikrivam

nemaš pojma koju bol u grudima izdržavam

zar mogu toliko suza iz duše da prolijevam.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,14.11.2020

Nemaš pojma kakva si u tuđim očima.

Sada kada si drugog pronašla

Moj čemer i tugu si raspalila

Samo šuti i ne hvali se drugima

Nemaš pojma kakva si u tuđim očima.

A naša nazovi ljubav kratko je trajala

I isto tako prebrzo i u trenu je nestala

Srce je voljelo pa užasnu bol  osjetilo

Valjda sa razlogom sve mi se desilo.

Idi sada i sa drugim sreću potraži

Ali dobro znaš da kratko traju laži

A on će na vrijeme valjda da skuži te

Al tebe kao i mene rastanak boljet će.

Kao pitaš se što sam se baš naljutio

Nikada shvatila nisi iskreno sam volio

Nemoj da foliraš da kao za mene brineš se

Ne pali tvoje lažno kajanje jer skužih te.

Idi sada sa njim, kako planiraš uživaj

Potoke mojih suza nemoj da analiziraš

Jer da si na vrijeme iskreno shvatila

Moju ljubav nikada za nikad nebi odbila.

Slobodno dalje sa njim kroz život kreći se

Nije mi potrebno tvoje opravdanje i kajanje

Samo napokon na miru me ostavi i zaboravi

Da si me ikada poznavala a kamo li ljubila.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,14.11.2020

I tako eto preko 30 godina

Da one predivne jeseni

Opada lišće a vreli kesteni

Njene usne su tako mirisale

Mene vatreno gladno ljubile.

I sada kada alejom prolazim

Te vrele usne posesivno  poželim

Pa uzmem pečenih kestenja

Nebi  li se duša nekako umirila.

I dok lišće posljednje opada

Nekako sve se obaziruć okrećem

Možda će baš tada ipak naići

Ona ,žena koja me je ljubila.

I tako eto preko  30 godina

Svaka jesen i pečeno kestenje

Sjećanja bi draga probudila

Ona bi se tim trenutcima vratila.

Toni Ljubiša Božić, Dublin, 09.11.2020

A za nju sam samo jedan u nizu očigledno postao

Na licu mi vidljivi ožiljci

Prošlih godina tragovi.

Od osmijeha pa i suza

Što mi je ona crtala.

Toliko toga u srcu i duši

Nevidljivo ali baš  slomljeno

Da bi me svakog dana

Na nju  sa razlogom podsjećalo.

Eh kada bih te rane mogao

Nekako kao krhotine da sakupim

Da na novo dušu i srce zalijepim

Da onaj bezbrižni osmijeh povratim.

Al tako lako to baš i neide

Preteško je skupiti sve krhotine

Neke je vjetar daleko odgurao

Negdje je zaborav svoje prikrio.

Al sjećanje ono duboko ostaje

Kroz sve pore duše i srca prodire

Tako olako se ono sa lica ne sapire.

Još uvijek tamo negdje ona važna je.

A bože tu ljubav nikada nisam glumio

U svakom trenu ne štedljivo sebe sam dijelio

Da bih na kraju u pustinji samoće ostao

Bože kome sam ja srce i dušu poklonio.

I tko zna koliko puta sam probao

Nebi li te komadiće te krhotine

Rasparčane duše i srca nekako skupio

Ali uvijek po neki dijelić bi falio.

I opet na kraju ne bih nikako uspio

u ogledalu toliko ispucalih linija gledao

nikada nakon nje više nisam uspio

da bih onaj vedri osmijeh na lice vratio.

Tko zna koliko sam puta floskule ponavljao

Neke psihološke fraze i treninge ponavljao

Kao sebe da se podignem pokušavao

Ali uvijek na kraju tu borbu bih izgubio.

Nikada do kraja iz glave nisam uspio

Da je otklonim da je totalno zaboravim

A baš nije toliku iskrenu ljubav zaslužila

Tek sada vidim tako dobro je ljubav odglumila..

U podrume te  tavane duše sam zavirivao

Sve slike i sva sjećanja nekako uzalud tražio

Da tu minulu ljubav barem što prije otklonim

Da onaj njen prokleti osmijeh nekako zaboravim.

Da one vrele usne baš više nikada ne poželim

Toliko puta sam ludio jer nikako nisam uspjevao

Stalno bi se vraćala, razlog za stihove prinosila

Kao da mi se u krv u svaku stanicu bića pretvorila.

Slike nas dvoje sam derao i tamo nas razdvajao

Nekoliko albuma sam u suzama teško spaljivao

I sve sam više ovisan o njoj očigledno postajao

A za nju sam samo jedan u nizu očigledno postao.

Eh kada bi bar mene nekako starog sastavili

Kada bi mi onaj vedri osmijeh na lice vratili

Možda bi je nekako tek tada zaboravio

Da mi priđe bliže ne bih nikada dozvolio.

Previše sam otrova sa tih vrelih usana popio

Previše sam srce i dušu svakim trenom dijelio

Da bi ona na ispiranje mozga tamo negdje otišla

I tek tako duhovnim vježbama zauvijek me zaboravila.

Ali ja nisam kao i ona sazdan da tek tako ljubav zaboravljam

Nisam sazdan da se lažnom ljubavlju nekome ulizivam

U meni čežnja nekako iza zavjese života stanuje

Ona nikada ne mruje i zato mi je stalno priželjkuje.

A sada m svjetski vjetrovi preko koljena prebacuju

I oni se na meni na svoj način prebolno iživljavaju

Pomislim ako odem negdje daleko da ću da je zaboravim

Kako sam naivan kako mogu to samo i da pomislim.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,08.11.2020 u 04:48

Baš jadnik sam nakon toliko godina se zavaravam.

Baš se pitam što si ti i kako u početku zamišljala

Kada si ovu igru među nama sjeti se započinjala.

Migoljiš po meni u svaki kutak duše mi zalaziš

Prosto nevjerojatno kako slabe strane mi pronalaziš.

I kao iskusna lisica sve tajne si u par dana razotkrila

I onda svim osjećajima olako kao od šale mi upravljala.

Srce mi stisneš pa pustiš kao da je ono samo tvoje

Migoljiš dubinom i nepristupačnim grubim kostima.

..

I što je najgore srce se za svaki trenutak tvoj preotima.

Visiš na ovim presahnulim ispucalim gladnim usnama

Ime ti stalno ponavljam prosto se tobom prehranjivam

Jer ti više nisi u gostima svaki dio mene ti pripada.

A sjeti se da dosta davno bez pozdraava si otišla

Na tuđe usne si tek tako baš olako se privikla

A meni bi opet da svratiš kad me se poželiš

A želiš da ti sve što si uradila tako zaboravim.

I pratiš me proganjaš, mira mi sekunde ne dozvoljavaš

Ulaziš u sve nemirne stihove, voliš da stalno želim te

Izvireš iz zidova svaku stopu spominje na ulazu ponjava

Svi pamte želeć te,čak su tužne bez tebe i zavjese.

Bol poslije tebe nikada takav nisam niti blizu doživio

Izgleda da sam te ipak iskreno luđački vjeruj volio

Kad budim se tražim te, po sobi tragove osjećam

Baš sam jadnik nakon toliko godina se zavaravam.

Toliko puta se zarekao da te budem što prije zaboravio

Al sve tebi vuče me, kao da si me nečim začarala

Kao da si svaki dio mene za sebe nitima zavezala

I plačem i ridam i cvilim usamljen predugim noćima.

A svjestan sam da se više nikada ne budeš vratila

Jednostavno si me u svoj brojčanik redni ubacila

Bio sam ti afera što se brzo i što prije zaboravlja

Što te brige ako jedno srce iza tebe očigledno propada.

I ma bilo koje godišnje doba da se na prstima dovlači

Samo malo, samo malo dublje da se trenutak zadubite

Jednostavno njene nemirne oči morate da ugledate

Il se to samo meni nakon toliko godina samo pričinjava.

Bože koliko tragova u srcu i duši ta senjska princeza je načinila

Toni Ljubiša Božić, Dublin,06.11.2020

A tek su zajedno nekoliko nezaboravnih godina

Nekako uvijek s jeseni  miris njen se osjeti

Vrelo nadimljeno kestenje na nju podsjeća

Nekako kao stare želje da na novo  ispunjava

One romantične zagljene duše nadahnjiva.

Kada bi se sve dublje i dublje u tančine zagledalo

U kapljicama kiše bi ih tako jasno  olako pronašlo

Čak i da se onako pokisle prozore  o svemu raspita

Toliko bi se pronašlo ne oborivih ljubavnih dokaza.

Jer ipak oni su se nekako s jeseni upoznali, zavoljeli

Jedno drugom na prvom sastanku ono baš izjadali

I od tada sve je nekako iskreno reći predivno krenulo

Dvije duše u ljubavni frak zamotalo i zauvijek držalo.

Oni se na kilometre osjećaju, duše se eto razumiju

Ako jedno zaplače a ono baš i više nego daleko je

Ono drugo srce kao blizanac tako jasno osjeća je.

Odmah se naziva poruke se prosljeđuju,istražuju.

Sjeta ih ne napušta drži ih u svojim kandžama.

Taj vragolasti ringišpil mira im ne dozvoljava

Jednostavno iskrena strastvena ljubav ih zgrabila

I nema tih novaca da bi trenutka popustila.

Nekako zajedničku starost već poodavno planiraju

A tek su zajedno nekoliko ne zaboravnih godina

Bore na licima vole da ljube ljubavlju ispravljaju

Želeć  što manje tragova na licu da ostavljaju.

A usne od osmijeha naborane traže li traže

Nikada dosta cjelivanja, nikada dosta maženja

Ta im se igra strastvene ljubavi očigledno osladila

Pa ih jedno od drugog nebi trenutka napuštala.

Toni Ljubiša Božić, Trondheim,06.11.2020

Greška što zavoljeh te… postala si najveća.

Ma koliko se trudio i vukao te nocima

Ma koliko se trudio ti samo si zabluda

Poslje tvoje ljubavi teska bol je pristigla

Greška što zavoljeh te postala  si najveća.

Ali ono što plaši me opet bih ponovio

Kada bi samo dozvolla kada bih te volio

Možda bi se drugi put promijenila

 možda ipak do kraja na usnama ostala.

Ti si me previše koštala,srce razorila

Greška koja se preteško  proživljava

Jer biti trenutak na vrelim ti usnama

Prokletstvo je što prati u grudima.

A samo samo tobom sam ono imao

Samo sam tobom sam snove baš snivao

Samo sa tobom sve bih ti opraštao

Bože kakvu grešku sebi sam dozvolio.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,03.11.2020

Bilo bi jako dobro da si kraj mene.

Džaba prikrivam suza tragove

To jače je oduvijek od mene

Osmijeh se u suzu pretvorio

Tetovažu tuge mi nabacio.

I svaki put kad se pogledam

Zbog tih tragova boli osjecam

Nemam te, sada drugi ljubi te

Bilo bi jako dobro da si kraj mene.

Nespavanja tragovi prate me

Jecaj  iz duše noću prodire

A srce se baš odavno raspada

Na tuđim si usnama na tuđim si usnama.

Kako sam baš naivno maštao

U našu ljubav nadu polagao

A sada me zime samoće spopale

Tuđe usne sad luđački ljube te.

A bilo kuda ovakav da krenem

I baš bilo što da pokušam

Na istu tugu i bol se ranjavam

Dno života bez tebe dodirivam.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,03.11.2020

Eh da si barem uz mene ostala.

Da si tu uz mene barem ostala

Nikada sjecanje tuge nebi postala

Da si tu ostala druga pjesma bi svirala

Ovim srcem i dusom slatko bi pjevala

I gle sto si nam tim potezom ucinila

Dva zivota u nemir tuge si utopila

Svakodnevne suze u duse vratila

Eh da si barem u bajci nam ostala.

I nemoj sada da cudis se

Sto muci i prati te sjecanje

Sto spavas na krhke kapaljke

Jer mira ti neda uporno sjecanje.

..

Mozes prodati sve sto si skupila

Al uzalud pogresan potez si povukla

Od mene i nasih snova si se udaljila

a kazna propustene ljubavi nas zgrabila.

Dok lutas tim obalama uzburkanog  mora

Mene samoca Dablinom ocigledno razdire

Jer ne mogu da ne pomisljam na tebe

Prati me uporno i tako bolno sjecanje.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin, 03.11.2020 u 03:45

Oni su te pratili dokaze naše ljubavi tražili.

Znam i tebi su prošle prebrzo godine

Znam da prečesto pomisliš na mene

Znam i osjećam kada se zakoceneš.

A te suze od sviju  želiš da sakriješ.

I znam da te tuga u svoje kandže

Onako drsko priklješti da zaboli

Jer i ti garant ne možeš da zaboraviš

Ono što smo u naše vrijeme imali.

Znam da baš često u zvijezde pogledaš

Tamo negdje mene tražiš i prozivaš

Jer onoj požudi i strasti teško odoljevaš.

I ti kao i ja u srcu snove krišom dozvoljavaš.

Pogledaj sa terase sve silne podivljale valove

Oni kao i ja luđački žele te, fališ im shvataš li.

Pitaj senjske vjetrove,oni sve u sebi skrivaju

Oni ti misli i snove potpiruju na mene podsjećaju.

Sjećaš se kad si novčić u rijeku kod Bihaća bacila

Znam da si me onda predugo i uporno čekala

Nisam ti prišao jer sam na vrijeme skužio

Oni su te pratili dokaze naše ljubavi tražili.

A život kako nismo zajedno baš gorak je postao

Nemoj i nedaj da nas zaborav još više razdvoji

Da se ova ljubav postepeno nekako ne razblaži.

Jer vjeruj ja te nikad ne mogu  prestati voljeti.

Jer ja sam u vjetru u valovima u nabujalim rijekama

I kada zvijezde promatraš znam oči mi uočavaš

Osmijeh ti iskezim na dušu smiraj neki položim

Jer ne mogu i ne želim da me ikada zaboraviš.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,12.10.2020

Uporna u mislima

Gledam u daljini svijetla Stockholma

Mislima neko beznađe me zgrabilo

Bezvooljnost crnim mislima pristigla

Boze pa ona bas nikada nije voljela.

Pokusam da dignem glavu i više ne plačem

Ad više to dno tuge srcem ne dodirujem

Al dole u taj ponor tuge sjecanje uvlači

Nikako ne mogu da je prokletu zaboravim.

OK muško sam i teška srca poraz priznajem

Al ove grozne noći baš usamljen bolujem

Sve što smo imali pokušavam da proklinjem

Al plašim se da joj se nešto ne dogodi

Da je slučajno ne daj Bože ne ureknem.

I nekako kad u gluhov doba oči zatvorim

Jutrom se opet kao vedar probudim

Opet je na jastuku ggledajuć potražujem

I očima ne vjerujem da stvarno nema je.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,12.10.2020

Ako ikada hrabrosti bude mrvu skupila.

Pitam se dal je uopće vrijedilo

Što sam time na kraju dobio

Koliko sam samo suza ispratio

Koliko stihova u suzama  pisao.

Vise nisam siguran kako sam prosao

Toliku gorcinu razocarenje upoznao

Toliko boli u grudima užasnih nakupio.

Što sam iz ljubavi toliku bol doživio.

Što je najgore još uvijek jasno čujem je.

Iz svih zidova osmijeh joj  baš odjekuje.

I sada izmedju patnje i bolnog sjećanja

Lutam negdje izmedju snova i nadanja.

Kako god saberem nije me voljela

Nije barem kao ja iskreno srce otvorila.

Možda jednoga dana bude objasnila

Ako ikada hrabrosti bude mrvu skupila.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 12.10.2020

Neka je sada na tudjim usnama ali i tebe je voljela.

Dok sjedim na pjescanoj obali nasih susreta

Onako more kao ulje glatko se bas umirilo

Nije kako zna senjskom burom divljacki ludilo

Njen lik mi se onako slatko nasmijesen prividjao.

Boze kako sam a ocigledno i tada sam je kudo volio.

Slatki bljeskovi sjecanja prepuni laznog iscekivanja

Onaj dasak nade mi olako u srcu i dusi se potpali

Ona radost zaljubljenog ublehanog  vidno tad proviri.

Tim trenutcima koji bi se na srecu precesto ponavljali

Nas dvoje bi kao nekada smijuc se pricali,voljeli

One usne bih i te kako vrelo blisko gladno osjecao

Opet bi zenu moga zivota usamljen na plazi imao.

Sva ona tuga oni duboki strahovi zariveni u meni

Tim trenutcima nashi desavanja bi olako nestali.

A sto je najbolnije nema je,kada se iz tih snova

Iz te podle usamljenicke maste ipak eto probudim.

Onako sav u suzama,umrljanog slinavog lica od ridanja

Koliko sam se samo puta zapitao toliko zavaravao

Ali je bilo prosto ne moguce da je se otarasim.

Nisamo jednostavno da ona nestane da eto dozvolim.

Krenuo bih da pisem stihove ubacujem glupe floskule

I onda kazem si nemoj je nikada prestati voljeti

Neka je sada na tudjim usnama ali i tebe je voljela.

A sto mogu bez nje mi ostaje ova sumorna sudbina.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,09.10.2020

Rasut izmedju sjecanja i laznog nadanja

U tebe kao u sunce nade sam gledao

A onda sam najvecu tamu tuge upoznao

Tvojim osmijehom i ocima si mi tepala

Da bi mi bez izgovorene rijeci  srce izgrebala.

Vrelinu strasti takvu nikada nisam upoznao

Ali sam zaledjen bez tvojih usana postao

Toliko toga u tebi divnog  predivnog sam vidio

Da bih srz najvecih lazi jako bolno shvatio.

Sada kada bas nemam te niti trunke u snovima

Uraganom tuge i boli u grudi si se nastanila

Sve moje uzaludne utopije na povrsinu isplivale

Kako bijah glup i naivan prebolno mi  dokazale.

Sve one ljubavne carolije na kraju sranje ispale

Naivna budala zabludom i nadom se hranila

Centrifuge na sve strane me lopovski opijale

Nebi li me do tvojih vrelih usana dovele.

Vise ne znam koji atom mene nisi zarazila

Koliko boja savrsene duge u mene si nasula

A na kraju sve te duge u bijesu su nestaale

Bila si eliksir koji se u otrov na kraju pretvorio.

Sada izgubljen izmedju silnih razocaranih tsunamija

Jako bolna prica izmedju srca i duse se odvija

Ocekivanja su razocarenja ono bas do bola postala

Jer nikada niti jedna kao ti nije me ljubila.

Sada kada bokale vina u tuzi onako usamljen ispijam

Sebi u pijanom stanju uzalud nesto dokazivam

Osjecam kako se u sopstvenoj sudbini utapam

Ruku spasa bas i ne potrazivam, nit se sazaljevam.

Nekako sav rasut izmedju sjecanja i laznog nadanja

Dobro su mi rekli besmislena su mi ocekivanja

Ona je sada sa drugim i njemu se zauvijek predala

Kada ta svjesnost u mojoj glavi bude napokon  sazrila.

Sada su mi samo stihovi kroz rijeci onako isprazne ostale

Nikada vise nista vratiti meni nece je,sa drugim je.

Za nju sam samo grska starac u njenim ocima

Kada mi se predala najvecu gresku zivota je napravila.

Suze vec odavno vise ne ispracam, i ne dozivljavam

Samo znam da se iz nekon nejasnog stanja probudim

Sav mokar jastuk prepun suza pod tjemenom osjetim

Tko zna sto mi je tada radila koliko me je izranjavala.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,06.10.2020

I budes se smijala kako ljubav nisi shvatila…

Ma koliko se trudila, uzalud, vjeruj mi…

Tesko se budes iz srca mu iscupala

Ocigledno dovoljno ga ne poznajes

Jer ti kao on toliko se ljubavi ne radujes.

No premlada si kroz zivot shvatit ces

Ljubav iskrena prosto je neunistiva.

uskoro budes gledala njegovim ocima

I budes se smijala kako ljubav nisi shvatila.

Toni Ljubisa Bozoic, Amsterdam,06.10.2020

Tugu iz duse mi… na Senj bi s burom srucili

Kad bi samo ove zelje mi shvatila

od mene se vjeruj trena nebi odvajala

U vosku i nektary strasti bas uzivam

dok usne ti gladno posesivno cjelivam.

Ati bajkovito lijepa prosto ne odoljiva

svaki moment srcu i dusi lopovski otima

mada si u snovima ohola i slatko lazljiva

dzaba je srce za tebe se stalno preotima.

Ne objasnjivo cedna si i prosto ne stvarna

svaka rijec, strofa il stih za tebe se preotima

Ti princezo senjskih uvala sto si ucinila

zasto si carima bosansko srce i dusu opila.

Okupirala si misli zadrla u najdublje stihove

strascu tvojom sam zaludjen od sviju otudjen

sanjam te vrijeme sa tobom gladno zasladjivam

od sviju te prikrivam,zavidnim se nasladjivam.

U ocima si zarobljena,stihovima okruzena

pa nemiri izludjuju kroz prozore potpiruju.

nedodirljiva,neuhvatljiva dusa si stihova

ponocka bez tebe tuzna je, jer tamo si ostala.

Od srca I duse si odabrana u dubini zarobljena

putujes kroz misli snove ite gladne stihove

na sve moguce nacine pronalazim put do tebe

Al svako jutro razocaran budim se bez tebe.

Jesen vec odavno pristigla,obale bura okupala

a ja bosonog obalama i uvalama Senja trazim te

namamljuje me posesivno lopovsko sjecanje

da si tu negdje skrivena drugima zamagljena.

Poslao sam citavu armiju stihova u bocama

nebi li koja stigla do australije ono do tebe

da shvatis na istom mjestu da gladno cekam te.

Do tada grizem usne ispucale kao narandze.

I tako lutajuc te cekajuc neki glas od tebe

grickam protiv kiseline bademe, da smirim se

iznad mena oblaka jastuci te oni bi plakali

Tugu iz duse mi… na Senj bi s burom srucili.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 26.09.2020

Nisam te zasluzila, nisam kao ti voljela

I sada se prisjetim

njene rijeci osjetim

bolje ti je toni da me

vise nikada ne volis.

Bolje ti je da se

od mene udaljis

Nisam te zasluzila

nisam kao ti voljela.

I onda prosto iz zivota

mi je bestraga nestala.

Godinama u zabludi zivio

bas uzaludno nadajuc trazio..

Godinama pod svijecom

zore uplakan docekivao

te bas ne znam koliko

stihova samo joj posvetio.

A iskrena ljubav u meni

nije trunke izblijedila

strast koju mi je Irina

desetak dana pruzala.

Svoje je zauvijek ucinila,

duboko u srcu je ostala

I ne mogu i bas ne zelim

da je ikada trena zaboravim.

Zato se uvijek sa njenim likom

onako nasmijesen probudim

cekam sanjam je da moja je

na ovim pregladnjelim usnama.

Ali njene teske i bolne rijeci

stalno me nekako vriskom progone

Oprosti mi, nisam te zasluzila

nisam kao ti iskreno voljela.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,27.09.2020

Ako te netko zeli zauvijek prokleti

Sve nam se kao po loju bas olako kretalo

osmijeh na licu se sepurio, zivot uzivali

I onda odjednem sve se u trenu okrenulo

neki cudni momenti se odjednom desavali.

Kako god sabirem odgovor na kraju ne dobijem

racunice pogresne zbunjenost bas uvijek donose.

Taman kad smo se do bola ludjacki zavoljeli

Neko prokletstvo u zivot nam vjerujem nasuli.

Planove smo smislili i cvrsto ipak odlucili

kroz zivot krecemo da zajedno zivotom jedrimo.

Luku smo odabrali pa put u detalje planirali

I bas sve smo u najvecoj tajni tiho spremali.

Netko nam je ocigledno srecu u ljubavi ukrao

tu posesivnu neoipisivu ljubav nam podvalio

pa ispade ako te netko zeli zauvijek prokleti

da se zaljubis ludo ti pozeli, pa te rastavi.

I nakod tog neobicnog te bas cudnog rastanka

prosto bez rijeci onako preko noci je nestala.

Uzasno sam patio,sto ce novi dan donijeti strepio

a umor i iscrpljenost me sustizali dusu lomilo.

I sve ove samotne godine tuge u starca pretvorile

buljave oci se iskolacile,bora na sve strane

Nesanica vise i ne pamtim podlo nocima rastura

pa vrijeme trosim u rijekama tugaljivih stihova..

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,26.09.2020

Samo na njenim usnama ipak prezivljavam

Dok Amsterdamom nose me ravne ulice

lopovski na prstima pristigne sjecanje

tu je, ona je, vidim je,muvica moja je

osmijeh bas isti ostao, nije se promijenila

Zar u ocima u Australiji dalekoj je otkriva

tek je 50 i neku napunila sva je prosjedila

ali sijede slatke ne prikriva,moja ne odoljiva

Jos uvijek tu zenu zamisljam i potrazivam.

Kazu da onaj dragulj osmijeh nije izgubila

ljubav zivota moja muvica bila i ostala.

Mada vremenom blijede mi draga sjecanja

ali ona nekako jos uvijek mlada u mislima.

I nove njene slike koje sam krisom dobio

ne bih je za nista na svijetu boze mijenjao.

Svaka sijeda joj savrseno se eto uklopila

onaj vedri prekrasni osmijeh uozbiljila.

Jos uvijekje onako vrckastu ludastu zamisljam

jos uvijek tim vrelim usnama ne odoljevam

svaki dan je prosto posesivno prizeljkivam

uzalud se zabludom te nadom prehranjivam,

Jer kako god okrenem njen lik tamo susretnem

samo na njenim usnama ipak prezivljavam.

Imamojos vremena,da nas sudbina mozdasastavi

da opet ona na mojim gladnim usnama boravi

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,25.09.2020

Po cemu je eto posebna, srce je stihova

Svi me pitaju te bas ono svi sumnjaju

tko je od kuda dolazi,kako ona izgleda

po cemu je eto posebna,srce je stihova

zasto mi u srcu je bas duboko zasjela.

Svi pokusaju izmedju redova stihova

provaliti tko je ljubav tajna tko je osoba

zbog koje godinama ispisujem stihove

tko je osoba zbog koje ne spavam nocima.

Svaki put me pitaju jer primjete sjaj u ocima

od ne prospavane noci iscrpljen u suzama.

Eh pojma oni nemaju o ljubavi nista neznaju

zato o nama o njoj uporno traze iskopavaju.

A ja kao zmija noge vjesto ime joj prikrivam

sto dalje od znatizeljnih je uporno udaljavam

prevrijedna je,meni je ona sve i najbitnija

siguran, nikada se ne bude otkrila istina.

A jednoga dana ako se smiluje ova sudbina

kada bude napokon samo moja postala.

Sva zvona i sirene ima tu vezu da najave

svi saznat ce koliko,lud sam te volim je.

Do tada skrivam je iza mastarskih stihova

ona u svome svijetu zasticena negdje uziva

a ja cekam je, nadam se,ludjacki volim je

al nekako plasim se da njegova ostaje.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 25.09.2020

Od prvoga dana su im ljubav branili

Od prvoga dana su im vezu i ljubav branili

da se nebi slucajno negdje u prolazima susreli

da se nebi slucajno opet ludjacki zavoljeli

da ne bi tu strast i pozudu posesivno hranili.

Kao da su ih nekako zlobnici teski prokleli

da se ludjacki zavole na trenutak ih pustili

da bi iskonsku ljubav i strast pustu upoznali

a onda ih bas nasilno s prepuno bola razdvojili.

A bas ne shvataju dal su tu kaznu zasluzili

kao da su ih nekako uzasno vjecno prokleli

jer ljubav im se jednostavno u trenu dogodila

odjednom preko noci tom strascu zaludila.

Kako su ih razdvojili dvije duse su slomili

besane noci se zaredale radjale su stihove

nesanica svijece je palila, listove tuge redala

nebi li se tuga iz duse i skrsenog srca opisala.

I sada kako te ne snosne osjecaje nekako stisati

kako razdvojenost nekako hladno prihvatiti

kako je prosto vise ne zeljeti, voljeti zamisljati

prosto je nemoguce tim strastima trena odoljeti.

Kako strasti u dubini duse primiriti nekako stisati

kako iz srca zaludjenog je izbaciti, sve zaboraviti

Uu svakom dijelu duse i srca ljubav vidljiva se prikriva

prosto je ne odvojiva te bas jednog trena ne dijeljiva.

Mogu ih samo natjerati silom na sve primorati

harakiri da naprave da je iz srca silom izvade.

Ako nju zauvijek izgube,ako ih zauvijek rastave

samuraj u njima ce da presudi,harakiri danapravi.

Srce iz grudi cupat ce, na paramparcad kidat ce

ostat ce jedno tuzno sjecanje i ljubav nedjeljiva

Romeo i Julia istu sudbinu su na zalost imali

da se vole i ljube bas nikad im nisu dozvolili.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,25.09.2020

Tragovi iz nas ne ostaju,tesko nas otkrivaju

Vani se nekako bas stusilo,struje nestalo

pod svijecom me se neka sjecanja svezala

stojis ispred mene stalno bi se smijuljila

pitas me dal bih sa tobom bilo kuda krenuo.

Kroz svoje snove bi me vodila,svijetom lutala

da ceznju nahranis srcu da uziva dozvolis

u skrivene predjele gdje miruju sve kazaljke

gdje sunce po nardzbi zalazi a mjesec dovlaci.

Gdje osmijeh sa lica ne silazi,usne ne govore

gdje uzdasi u ocima nemirom proviruju dozivaju

gdje se vatra strasti i pozude tesko zagasi

jer tijelo jedno drugo stalno pozudo pozeli.

Tragovi iz nas ne ostaju,tesko nas otkrivaju

samo u zraku nasi uzdasi vjetrom odjekuju

valovi i palme sa nama se lopovski udruzuju

nema tih novaca da nase mjesto ljubavi otkriju.

..

Gutam te dok snove opisivas,tako te osjecam

u meni se milina na sve strane rasula,obuzima

a vani zagrmilo cijelu dolinu osvijetlilo

sa usana te ne pustam sve dok trajes da uzivam.

Tako me to mastanje opilo,u narucje odvelo

mada vani nevera razvaljuje, u meni ljeto je

oblaci bas rijetki na obzoru se pojavljuju

dok smo u strastvenom zagrljaju nas ne diraju.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,24.09.2020

Bas i nisam siguran da ces mi se vratiti.

Boze mili kada se samo sjetim

kako sam ti krisom prilazio

najvjestiji lopov sam postao

na prstima lebdec sam hodao.

Pa svo ono dugo predugo cekanje

da bi se poslije ponoci pojavila

dok bi majku uspavala,pa se predala.

Svaku sekundu cekati je vrijedilo.

Strascu i pozudom me nagradilo

divlje i bas gladno bi me ljubila

za svo ono prekratko vrijeme

sto bi me u grmu kadulje imala.

I te slatke slike me nocu bas progone

opet i opet posesivno za sebe zelim te

A kada nakon toga dok trepnem nestanes

u sjenku se pretvorim da te ispratim.

Skakuces ono bas presretna na prstima

vristis tisinom grmljavine u grudima

osmijeh ti se do senjske rive iskezio

samo bih ga ja ono u detalje razumio.

Ja bih da te ama bas nikada ne izgubim

posesivno sam te zavolio i srcu prisvojio

Samo kazi koliko treba uporno cekat cu

ovo preostalog zivota tebi poklonit cu.

ali neki crvuljak u meni stalno upozorava

da bi jednoga dana mozda tudja ipak postala

Pa plasim se,grizem se, jer ludjacki volim te

bas i nisam siguran da ces mi se vratiti.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,24.09.2020

Presuti nas,nista ne spominji,prerano je

Svise nekako o nama se eto raspituju

sve bi da saznaju pa tajne nam istrazuju

presuti nas,ali bas nista ne spominji

pravi se da ih ne cujes,pa se okreces.

Ako se za nas budu krisom raspitivali

naivna ne zainteresirana se napravi

sva pitanja ignoriraj,tajne prikrivaj

tragove bas niti rijecima ne otkrivaj.

Cak i osmijeh neka se onako tuzno iskezi

da ti se ta varnica u oku ne primjeti

jer samo ona moze da nas ipak otkrije

jer vatra u srcu i dusu tesko se prikrije.

Presuti nas,nista ne spominji,prerano je

tek kada prstenja na srca napokon stavimo

kada onako zagrljeni zaljubljeni dodjemo

I vjecnu zakletvu suznim ocima predamo.

Onda neka nas ono bas totalno zacudjeni

izbezumljeni gledaju pa nista ne shvataju

kako smo godinama uspjeli tajnu skrivali

oni ne neznaju sto ljubav je ne shvataju.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,24.09.2020

Pobjegla si hinjski, kao najveca kukavica ispala

Pobjegla si hinjski, kao najveca kukavica ispala

onaj nas savrseni karavan srece preko noci napustila

u pustinji noci izgubila i sve tragove mudro zatrla

da te nebi moja ljubav trazeci slucajno pronasla.

Nikada nisi hrabrosti imala nikada nisi objasnila

zasto zbog cega sve sto smo imali si prekinula.

Dal sam ti za tugu samo usputna stanica postao

rame za plakanje koje si godnima suzama natapala.

I onda mojim osmijehom se ljubavlju preporodila

jos ne mogu da vjerujem kako si stvarno uspjela

kako si me uvjerila i na kraju olako prevarila

i savrseno sve odglumila da volis me uvjerila.

Dal si samo kraci put od tuge preko mene trazila

dal si planirano moje osjecaje debelo iskoristila

priznajem,jesi uspjela nikada me neka nije satrla.

Nikada toliko bola i tuge u srce i dusu sasula.

Drzim glavu gore ponosno mada mi je srce slomljeno

glumim da si me eto samo onako tek mrvicu ogrebala

a u stvari dar mar u meni si napravila,sve skrsila

vjecni osmijeh sa lica skinula u starca pretvorila.

Mozda sada sama od sebe skrivas se,mozda i kajes se

al nekako u to bas i nisam siguran ovako razocaran

ne znam sto da bi ucinila,sumnjam da bi me uvjerila

da kajes se da si pogrijesila i bez rijeci otisla.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,23.09.2020

U TU VEZU SAM TOLIKO ULAGAO VJEROVAO

Sve je imala za srce se kao pijavica pripila

pamet od prvog poljupca na iskap popila

sanjao sam nase ognjiste,plamen ljubavi

nikad sumnjao da moze da me ikada ostavi.

Kada bih je ugledao zedj i glad bih utazio

osmijeh na licu vidljiv bi me stalno krasio

kazu mi oci bi tako prepoznatljivo sjajile

kako nebi kada su njen lika stalno imale.

Opijen bez daha bih je slusao, bas uzivao

njen opojni osmijeh bez teksta ostavljao.

A usne joj nikada ne bih za nesto mijenjao

takvu strast i pozudi nikada nisam osjetio.

A sada sam negdje u bespucu tuge zborim

nikoga nema da mi osmijeh bar trenutak vrati

pobjegoh tamo od dusebriznika mnogih

da mi tugu ovu ne raspire jos zesce i vise.

Drustvo ce mi pravit vjetrovi sto kisu nose

da mi suze skriju sto se slivaju niz lice.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,22.09.2020

Kad bi me sve od tebe barem manje boljelo

Kad bi me sve od tebe barem manje boljelo

mazda bi ovu tugu u dusi mrvicu stisalo

nebi mi srce toliko cijepalo i paralo

nebi toliko teskih suza iz duse sasulo.

Ti teski jecaji I ridanje bivaljda prestalo

barem trenutak neki mir u mene eto vratilo

trganje bi prestalo, sve bi manje boljelo

al nekako uvijek ispred svega ti prednjacis.

Jednostavno trenutak iz misli me ne napustis

u meni preduboko zapela za srce se zakacila

uzdisem,a kad bih ti barem mogao zabraniti

da u misli ne navracas,jerbolove izazivas.

Sto imas od toga da uporno u srcu mi boravis

samo ces i ovako skrseno srce da mi unistis

da ga u trenu ako treba na komadice rasturis

boze zasto, zasto tako ne izbrisivo postojis.

Kad bi mogla barem da vidis u ocima mi slapove

sve vodi do tebe, razlog si sve tuge i jecaja

jer si me nadmudrila,ljubav odglumila i ostavila.

A bolove ti nepaskojma kakve si strasne ostavila.

Kad bi mi u dusu zavirila od vriskova bi se ukocila

mozda bi onda shvatila sto si mi odlaskom ucinila

sve uzasno gnjeci boli me, voljeh te, zeno voljeh te.

Daj odustani u grudima i dusi vise molim te ne boravi.

U neku duboku tminu sam eto propao,svjetlosti nestalo

nema te da svjetlo na srcu upalis ponovo trenutak ozivis

da se ova ledena tugom prepuna krv opet mrvicu ugrije

prosto ne shvatljivo je koliko ludjacki eto voljeh te.

Po nekad kazem si u vinu tugu pokusaj da covjece utopis

da tu voljenu zenu napokon barem jednu noc zaboravis

aljos gora je iztog vina proviruje kao da mi namigujes

opet me zaposjednes opet u misli kroz suze se pojavis.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,23.09.2020

Tvoja iskrena ljubav nije joj bila dovoljna

Sinoc su je od mene otimali

sinoc da klecim me natjerali

uzasno sam ridao te sve nudio

ali uzalud, ipak nisam uspio.

Ime sam joj prozivao pa jecao

a snjegovi navalili sve priteglo

tuguu u ostre ledenice pravilo

iglice bolno zarivale srce parale.

Ruke sam trzao iz sna se budio

uzalud nisam ipak mrve uspio

onako slomljena srca sam patio

U suzama gledah kako je odvode.

Nemoj uzalud da covjece branis se

ona drugima vidis sada pripada

za bolju cijenu se ipak prodala

a ti naivan mislis da te voljela.

E bas si naivan u ljubav si vjerovao

nisi niti prvi niti posljednji naivac

koji je na zenske price i suze nasjeo

toliko rana bez razloga na srcu dobio.

Sto prije probudi se, iskoci iz te zablude

nebi ONA nikada otisla da te bas voljela.

Zar ne shvatas tamo se osjeca sigurnija

tvoja ljubavna garancija nije dovoljna.

Nije imala snage da barem prizna ti

tvoje garancije nemaju zlatne podloge

mozes najvise na svijetu da volis je

vremena su drugcija,lova je presudila.

A ti nastavi jos koju godinu se ono isplaci

bit ce bolno vjeruj mi al ces je preboljeti

jednostavno slike blijedit ce, vrijeme satire

osmijeh ces polako vracati nju zaboravljati.

Mozda ce ako bude srece druga prispjeti

mozda ces je daleko vise od nje zavoljeti

sebi ces se tim trenutcima srece smijati

kako si uzalud godinama ridao i plakao

kako si u stvari pogresnu zenu zavolio.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,21.09.2020

Drugi bi te pojeli kad bi o nama saznali.

Da li mozda po nekad sjecas se

kuda smo sve setali skroviste trazili

gdje sve ljubav nismo vodili

da bi eto strast i pozudu nahranili.

Ti si me stalno gladno vodila

svoje snove prozdrljivo hranila

a ceznja prosto divlja te prozdrljiva

do petnih zila do bola ne umoljiva.

Vrijeme bi u mraku krisom ostavili

sve satove tisinom uzdaha zaustavili

a vrijeme kao u inat trcalo zoru bi donijelo

samo da bi nam na ljubavi zakinulo.

Zora bi nam se na usne tiho prikrala

sunce dok trepnes bljestavo donijela

a noci se nekako bas ko u inat skratile

u prokleto kratke sekunde stvorile.

Rodjendan svaki dan smo slavili

opsesivnu gladnu ljubav hranili

o buducnosti malo naivno mastali

da bolovi postoje nismo vjerovali.

Isto nam se desilo, sve u trenu nestalo

tek tako si se ohladila, ledja mi okrenula

tamo u necijem krilu kazu srecu trazila

a znam da si me nocima stalno sanjala.

A sto je meni ostalo, samo naivnom mastati

da ces se mozda u Senjsku uvalu vratiti

da ces mozda kao prvi put me strasno ljubiti

za ruku voditi od mene trena ne odvajati.

Al bijah naivan, ali trenutka ne kajem se

jer iskreno barem onih godina voljeh te.

Jer nisam ljubav glumio, tebi se predao

al ti, dal si se zapitala dal si u zivotu uspjela.

U Senju na tebe nitko ne sumnja,ti si primjerna

obitelj si stvorila, a srce na panju mi cijepala

ali jos toliko volim te, da jos vise cuvam te

jer drugi bi te pojeli kada bio nama saznali.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 20.09.2020

Sjecanjem i osmijehom proslosti se ogrnem

Kada bih barem malecki trenutak mogao

nekako gore s vjetrovima bih bas lutao

do Velebita i nazad uporno bi je trazio

ne bih li njeno tajno mjesto negdje otkrio.

U tom lutanju s vjetrovima bih je trazio

mozda vjerojatno lakse trag joj nanjusio

jer te vrele usne bas se i ne zaboravljaju

sa toliko tragova u meni jezom podsjecaju.

Onda bih sa vrha velebita do senjskih uvala

sve na tanane cesljao,kadulje uporno pitao

kada su je zadnji put vidjele,dal se sijecaju

svjedoci su nase ljubavi, tad su nas skrivali.

Pa se sjecanjem i osmijehom proslosti ogrnem

pored sebe je zasjednem,pa sutke osluskivam

u njenom osmijehu kao kad prozbori uzivam

preduboko u srcu i dusi jos uvijek je osjecam.

Pa kako i prilici zaljubljenoj dusi suza potekne

jer to sjecanje duboko u srcu toliko toga pokrene

Pero u ruci zadrhti, i ono bi u pricu da se ukljuci

stihovi se pokrenu samo o njoj zele da pricaju.

Pa uporno u sjecanju ostajem mada godine prolaze

vidim je,usne osjetim u trenu nemirom zadrhtim.

Prosto gladno zelim je, trebam je i bas volim je.

Eh kada bi mogla da opet na usne mi svrati se.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,20.09.2020

Savrseni sistem ONA je

Savrseni Sistem ONA je,

koja moju tugu i radost

u suznim cmizdravim ocima

bez iti jedne rijeci razumije.

Kada neprestano zurim kuci

jer uzasno posesivno zelim je

i stalno fali mi,moja je

moja je,ljubav zivota je.

Sa njom starost ne postoji,

mladosti nekako tiho prozima

dok u njenim strasnim igrama

ljubavlju slasnu tijeloopijam.

Sa njom negativnu energiju ne osjecam

osmijeh na licu mjesecima ne skidam

sve oko mene je nekako carobno

I prosto nikad mi je dovoljno.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,19.09.2020

Starost sa tobom bas i ne zelim da dozivim

Volio bih ispod srca da ti krisom zavirim

onaj ritam strasti da opet I opet osjetim

da vidim koliko ima tamo pozude taloga

strpljivo iscekujuc strast da bukne u grudima.

Neka nam se bodlje strasti nemirom provlace

neka svaki nemir u kosti ludo nezasitno uvire

a kise sladora neka vulkanski uporno nadiru

onako na usnama zedj i glad da nam namiruju.

Dosta je bilo trnja pa ruzinih bodlji i grmova

dosta duga godina ova samoca nas razdvajala

Sijede kose cekanja u trenu mladoscu potamne

cim tvoje ime svaki puta netkoonako spomene.


A licemjeri bez obzirni nek ljubomorno crkavaju

unatoc svim lazima podlim nasa ljubav prodire

dolinama nase strasti i pozude uporno li putuje

jer tada stihovi procvaju kao da te dodiruju.

I sada kad god slike Senja negdje ugledam

nekako slatko nemirom u trenu protrnem

kao da usne ti kao onda strasno dodirnem

Jer sjecanja naviru,gladno bi da te imaju.

Slike proslosti uporno jasno blisko naviru

u dubinu srca u najtanju nit strascu dopiru

Vidim te, tako jasno i bistro bas vidim te

I reci kako da posesivno ne pozelim te.

I stihovi naravno tom ljubavlju procvaju

jer te usne opet pa opet gladno osjecaju

kezim se, svi me bas cudno promatraju

jer nikoga pored mene tog trena ne vidjaju.

Bas briga me.sa sobom cesto dugo se ispricam

a u stvari sa tobom na tanane tada razgovaram

slatko smijes se, sve cesce i cesce ljubis me

Ti nemas pojma nakon toliko godina zelim te.

Starost sa tobom bas i ne zelim da dozivim

jer sa tobom mladost vjecnu duboko osjetim

ti me podmladjujes, srce mi strascu dohranjujes

uvires, ti senjska sireno srcem mi uporno uvires

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 18.09.2020

A sjecanja naviru,gladno bi da te imaju.

Volio bih ispod srca da ti zavirim

onaj ritam strasti da cisto osjetim

da vidim koliko ima pozude taloga

strpljivo iscekujuc strast u grudima.

Neka nam se bodlje strasti provlace

neka svaki nemir u kosti ludo uvire

a kise sladora neka vulkanski nadiru

onako na usnama zedj i glad namiruju.

Dosta je bilo trnja pa ruzinih grmova

dosta nas je duga godina razdvajala

Sijede kose cekanja u trenu potamne

cim tvoje ime svaki puta spomenem.


A licemjeri bez obzirni nek crkavaju

unatoc svemu nasa ljubav prodire

dolinama nase strasti i pozude putuje

neka stihovi procvaju kao da je dodiruju.

I sada kad god slike Senja negdje ugledam

nekako slatko nemirom u trenu protrnem

kao da usne ti kao onda strasno dodirnem

Jer sjecanja naviru,gladno bi da te imaju.

Slike proslosti uporno blisko naviru

u dubinu srca u najtanju nit dopiru

Vidim te, tako jasno ibistro vidim te

I reci kako da posesivno ne pozelim te.

I stihovi naravno tom ljubavlju procvaju

jer te usne opet pa opet gladno osjecaju

kezim se, svi me bas cudno promatraju

jer nikoga pored mene tog trena ne vidjaju.

Bas briga me.sa sobom se po cesto dugo ispricam

a u stvari sa tobom na tanane tada razgovaram

slatkosmijes se,sve cesce I cesce ljubis me

Ti nemas pojma nakon toliko godina zelim te.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 18.09.2020

Ti crnko smrtnicima ne dokuciva,svaki mig im srce otkida

Zasto, zasto nas tim prodornim pogledom crnko ubijas,

kao zalosne vrbe srca i duse nam tako olako savijas…

Nemilosrdna si, u patnji muskih srca ocigledno uzivas.

Zrtve hladno prebrojavas, volju za zivotom nam ubijas.

Za njima se nikad ne okreces ali, ali i ti imas rok trajanja…

Kada se najmanje budes nadala.mozda uskoro sama budes ostala,

oko sebe budes se uzalud nevjerice okretala, odgovor trazila.

Mozda ces tada shvatiti sto znaci dragu voljenu osobu izgubiti..

Znas kako te obilate ruse kose prebaciti,poglede skrenuti

znas svaku rijec na pravo mjesto u pravo vrijeme dobaciti

musku paznju godinama bez treptaja napeto gladno drzati

a oni sline,pisu stihove,ljubavne poruke, gladno zele te.

Postavljas im mudro silna pitanja,vodas kao slijepce danima

oni ne kuze ,u duse im zalazis,sve slabosti olako pronalazis

koristis sve atribute koje si rodjenjem beskrajno dobila

da bi im dusu i muska srca onako za ular tako olako vodila.

I neka se zna, ljepota ti nikada nije bila niti trenutka upitna,

jer tvoja ne nadmasiva dusica toliko toga lopovski prikriva…

Tko se tamo uvuce i srce ti dodirne, boze najveci sretnik postaje…

Trnovit, strmovit, klizav izazovan put samo uporne vodi do tebe…

Ti crnko nama smrtnicima ne dokuciva,svaki mig im srca otkida

duboko u ranjiva bica zalazis,tim kraljevskim osmijehom dolazis

otvorenih usta sve prolaznike pokraj tebe u trenu ostavis

I onda nestanes,preblizu sebe nikome ne dozvoljavas, bas uzivas.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,14.09.2020

Sa uzdahom mi zafali,toliko podsjeti

Kada sve pazljivo danas sagledam

ocigledno polako kazu izludjivam.

Boze mili nije me ono niti posteno

samo tjedan jedan strasno ljubila.

Ali je toliko tihih bolnih tragova

na srcu duboko urezanih ostavila

ma zar je sve to moguce,pitah se…

Izgleda jeste ne zaboravljam je.

Najgore sto sam uplakanoj joj prisao

da bih rame za plakanje eto tada ispao.

Toliko je tjesio umirivao pa nasmijavao

da bih poljubac zahvalnosti na kraju dobio.

Njenim obalama strasti gladno uzivao,

u ocima bljestavim trenutke stanovao

osmijeh na lice slatko joj vracao.

Onako bi me zagrlila od srca zahvalila.

Uzasno se jadala,nekako cmizdrila ridala

da kao srece u ljubavi nikada nije imala.

A tako strasno gladno me posesivno ljubila

pamet mi okrenula,uz nju sam tjedan ostao.

Kompas sam izgibio i primjetno lagano ludio

tako smo stimali bez rijeci se razumjeli.

Granicama beskrajne strasti te gladne pozude

tih prokleto kratkih tjedan dana jezdili.

Za tim usnama pa osmijehom cesto zaplacem

al suze duboko u dusi zaustavim pa prikrijem

Ono sa uzdahom mi zafali,toliko me podsjeti

da sam najljepse bice na svojim usnama imao.

I to je rastanak koji nikada nisam prebolio

sto sam bice moga zivota tako olako izgubio

Sto nisam klekao onako sretnicki je zaprosio

ali bijednik nisam toliku hrabrost skupio.

Njagore sto sw nikada nisam detalja sjetio

kako je odjednom nestala, vlakovi ne postoje

Busevi su bas rijetko dolazili ljude odvozili

kada bih za nju pitao svibi sec nekako cudili.

Na kraju sam ja lud ispao kao da sam je sanjao

Kada bih je opisivao,u Senju je nisu poznavali.

Sliku nisam imao digitalne slike nisu postojale

I nakon toliko godina svjeza uspomena je ostala.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,16.09.2020

Tajnovita sa osmijehom nemira

Kada sam ono bas najmanje se nadao

na srodnu dusu sam eto ipak naletio

a toliko stihova nocima joj napisao

u sebi je bas tako blisko gladno imao.

Njen lik uporno posesivno me pratio

siguran da sam je godinama poznavao

a nikada se nismo bas niti susreli

nikada usne strascu i pozudom natopili.

Svaku obrvu i svaku trepavicu poznavao

u masti i stihovima toliko puta ljubio

toliko ne prospavanih noci ispratio

toliko svijeca skoro dogorenih gasio.

Litrama tinte potrosio, stihove pisao

pozutjeli listovi jos uvijek svjedoce

kraj mene je, blisko je gladno osjecam

dok osmijeh u zidovima joj osluskivam.

Kada se slatko nasmijesi te pogled uputi

ono ispod oka me gladno promatra doziva

u mili sekundi bih skocio da bih je ljubio

trenutka uzalud nisam gubio,tako je zelio.

A ona lopuza da mi je slabost davno skuzila

na sve moguce nacine strast gladno palila

uzivala je,toliku ljubav nikad nije imala.

i slatko jos vise i strasnije mi uzvracala.

Napokon je izasla iz maste i gladnih stihova

napokon usne strascu u pozudom divlje punila

toliko tepanja kroz uzdahe strasti se stapalo

toliko bez iti jedne rijeci napokon priznalo.

Sve se nekako ne stvarno kao u bajci poslozilo

dvije srodne duse spojilo,ljubav eto probudilo

eh tko zna kolikobude sve to trajalo I drzalo

da me se ne zasiti i jednostavno u trenu odleti.

O tome ne zelim da razmisljam,samo izludjivam

nadam se da I ona presretna je I da voli me

a to nam je za sadaa najbitnije,prati me.

A sto nam donose godine, neka tajna ostane.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,14.09.2020

U jednome danu je osijedio

Zaledjenih suza je odlazila

a krik primjetan u tim ocima

glavu je sagela u sebi ridala

znala je… ne bude se vratila.

A od tuge srce se bolom slamalo

tko zna koliko puta je zalupalo

kao da bi od te silne uzasne tuge

na trenutak i ono bas zanijemilo.

Suza obilni potoci, eto sve govori

bez daha se ostaje tesko ridanje

rijec izustiti bas nije bilo moguce

toliko u grudima ta bol odjekuje.

Nije niti za prvu krivinu skrenula

u grudima samoca podlo zaposjela.

Fali , boze fali mu, na glas bi vristao

ali u toj tuzi bez rijeci totalno je ostao.

A vani odjednom sve se smracilo

I vrijeme mu dusu izgleda citalo

krenuli pljuskovi munje sijevale

skoro u detalje tugu mu sapirale.

Al ne ide, slomljen tuzan usutio

suze niz lice kao zaledjen pustao

jednostavno nikako nije vjerovao

ljubav zivota zauvijek eto izgubio.

Niti mjesec nije od tada prosao

u samo jednome danu je osijedio

starac u ogledalu ga je promatrao

dok bi sutke sijedu bradu brijao.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 13.09.2020

Tanja iz Zagreba u Amsterdamu osmijehom opila

Onako u prolazu kada se bas nicemu nisam nadao

trenutak pogleda u stranu me iz petnih zila odusevio

bukvalno bez teksta sam ostao,ljepoticu sam ugledao.

Prvo sam osmijeh sladak zacuo u tu stranu se okrenuo.

Svijetlo plava kosulja sa bijelim ukrasima oko oboda

frizura,nikad u zivotu me nije tako bez daha ostavila.

Mozda meni zasljepljenom 40-tak je najvise imala.

Onako neprimjetno sam zastao,kao nesto istrazivao.

Zamolih da je uslikam,prekrasne sijede kose je imala

vjerojatno nasljedno je i te predivne sijede kose dobila

Rucne radove,lancice,mindjusice je predivne pravila.

Posebna i bas divna umjetnicka dusa tako me odusevila.

Ali frizura,te sijede na jednoj strani krace a na drugoj

onako preko uha slatko lice su predivno ukrasavale.

Zamolih da photo napravim to predivno lice uhvatim

prvo se neckala i onako kroz osmijeh slatko pozirala.

..

Predivne crte lica tako se sa tom frizurom stapale

pitah je na engleskom od kuda tako slatko bice dolazi

Iz Zagreba,kroz osmijeh je odgovorila dok je pozirala

Boze mili hvala ti sto je da mi pokloni photo pristala.

Tanja iz Zagreba u Amsterdamu osmijehom me opila

one slatke zmarce duse sa nasih prostora eto probudila.

Nije da je nisam istog trena pozelio,vjesto sam to skrivao.

Lopuza slatka zenskim nagonima olako me procitala.

Naocale su joj prosto savrseno stajale okvir je pogodila

crte njenog savrsenog lica te divnog osmijeha ukrasavala.

I glas bijase onako njezno polu grub, vjerojatno je pusila.

Steta jer je svoju posebnu ljepotu u nesvjestan rizik bacila.

Pa zastidjen korak sam pruzio ispod oka je posesivno gutao

Ne ja moram sutra istom ulicom Amsterdama da navratim

to predivno neobjasnjivo predivno lice da opet pozdravim

Ali sto sutra da dobacim, koju rijec sa njom da razmjenim.

U duboku noc sam se zavukao, nemir me neki bas razbudio

mislima sam je vrtio, jedno predivno bice sam istinski pozelio.

Poljubac sam zamisljao, kao da nikada nisam zenu eto ljubio.

Slike njenog osmijeha tu noc su me u snovima uporno pratile.

..

Pa razmisljah, cim sam oci otvorio,dal bih je mozda uvrijedio

ako bih je na pice i pregrst razgovora jutros nekako pozvao.

Pa kazem si ona prodaje rucne radove i od toga prezivljava

pobogu kome li stand tim trenutcima bude trenutak ostavila.

..

Bijase krivo mi, sve se nesto izmedju nas eto u inat trpalo

da nebi dvoje slicnih dusa ovog ljetnog dana mozda spojilo.

Uhvatih kukavicu u sebi, zar moze meni to da se ipak dogodi.

Pokusah da skrenem misli da o njoj bar jutros ne pomislim.

Nije mi uspjevalo,dorucak sam eto ne svjesno zurno pojeo

a da je nisam iz misli panicno niti trenutak ispustao.

Njen osmijeh i pramen kose sto lijevu stranu lica prekriva

neda mi mira, od prvog trena na lice osmijeh mi dospijeva.


Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 12.09.2020jutro, 05:51

NEGDJE IZMEDJU NAS

Preglasna tisina nemirom obuzima

mada miran sam neki trzaji iskacu

mira mi trenutka nedaju ,grcim se

pogledavam noc vec polako spusta se.

Zelim da javi se, posesivno zelim je

dosadilo mi je da sam samo ljubavnik

na pola sata imam je pa opet odlazi.

U njegovom krilu svaku vecer provodi.

Kaze da voli me,da jos malo izdrzim

I tako kad me noc usamljenog dohvati

kapci nekako teski se ne sklapaju.

Ne mogu misli da se uporno otarasim.

Ali vraga, osjecam je vrelu na usnama

viri iz ispucalih zidova tisinom doziva

krajickom oka kao da je eto primjetim

I uvijek na kraju sve ispadne zabluda.

Sva se u nemiru satkala, srce provocira

A dan i noc isti su,mira mi stalno nedaju.

Grasci znoja naviru,niz lice putanje saraju

usne ispucale posesivne sve oblizuju.

Tako bih je prvo u celo lagano ljubio

dok bih krunu na celo princezi stavljao

oko vrata zagrljajem bi se njezno spustao

pa koraljima njenih strasti lagano ronio.

Bila bi to svaki put nase strasti molitva

dok bih zaludjen tepao njenim grudima

I onako iz mora dok izlazi, jeza prolazi

razlog svih snova koje mi stalno donosi.

Kao Vilu senjskih uvala bih je vidio

uvalama njene strasti bih vijugao

uzdahe njene strasti i pozude upijao

dok bih je gladno pozudno posesivno imao.

Ona je moja njiva posesivno najrodnija

svaki plod glad posesivnu bas izaziva

cuvam je,tepam joj, kamcim do beskraja

da se ta strast i pozuda nebi zagubila.

Kao senjska divlja bura isto se ponasa

u jednom trenutku svega me rastura

svaki tracak snage iz mene ona uzima

I onda smiri se…pa zaspe na grudima.

Kada bi me pitali dal se zaklinjem

milost boziju tim trenutcima spominjem

da samo i zauvijek ona cisto moja je

druge mi ne trebaju jer sanse nemaju.

I cesto puta sebe tako zborec uhvatim

kako onako sa njenih grudi izronim

sav strascu okupan , pamecu izoliran

samo onjoj o nama sretan razmisljam.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,09.09.2020

Ne vise mi nije potrebno

Ne vise mi nije potrebno novu ljubav traziti

grijeh i tugu sa osmijehom uzastopno mijesati.

Da kleknem da je molim da mi ako je moguce oprosti

zar sebi ranjenom u ovim godinama to da dozvolim.

Opet pa opet da nas bude nova lazljiva svitanja

dvoje zagrljenih ludo zaljubljenih gugukanja

dal ona ili ja moramo i trebamo krivnju priznati

razlog osudu tamo negdje nekada u nekome traziti.

Da se utapam u poljupca varkama okorjelim zamkama

da citam sto osjeca iz zanesenog krisom pogleda

da joj pisem gladne ne zasitne ljubavne stihove

ocigledno umoran od svega…vise mi to bas ne ide.

sto treba da nastavim zbirke stihova da objavljujem

uzalud njeno ime podlacima zavidnim da spominjem

da bi nam jos vise podlo zakuhali pa gladno tracali.

Kao dragulj carobni duboko u dusi ne otkrivena ostaje

neka je nikada ne pronadju oni bi da je drsko izbruse.

Ja cu da nastavim pisma ne poslana da krisom sakupljam

jezera, mora suza na vrijeme iz srca ako moze zaustavljam.

Jer suze ako navale preduboke tragove dusi i srcu ostave.

Pa ne popustljivo peku sve duboko najdublje od boli izgara.

Bol je prosto ne podnosljiva,dio po dio srca i duse otkida.

I bas ne podnosljivo je da se ta kanonada bolova dogadja.

Jer vise nije moja pa zasto i kako svojom da je nazivam

muvice moja tepam,pa rane u srcu netrpeljivo provociram.

Bolje bi bilo da mi nikada nije trenuttka strasti pripala

bolje bi bilo da mi se nikada u zivot nije ona pojavila.

Ne bi me njene sjene pod svijecom pratile,pozudu budile

idi tvoje prisustvo predugo prati me,a to bas boli me.

Uporna si i tvrdoglava ne znam cime si me proklela.

Da stalno patim i posesivno zelim te a uporno nemam te.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,10.09.2020

Dubina boli prosto je ne podnosljiva

Nikada u svoju snagu ne bih boze posumnjao

te da sam tako olako suvise ranjiv vidnopostao

tako malo i onu mrvicu izgleda je potrebno

da bi me u duboko ridanje cvilenje poslalo.

Nisam vjerovao da ljubav toliku bol izaziva

da rijeke nepreglednih suza skrivam u grudima

boze dal sam u ovom zivotu reci mi nesto skrivio

pa nakon tolike strasne ljubavi uzasnu bol dozivio.

Koje su to kazne od koga dolaze tko nam presudjuje

uzalud sto ludo posesivno voljeh je, sada prekasno je

uzaludne molbe, ne postoji sansa za neko vracanje

Boli me, previse boli me sto ona sada eto tudja je.

A Dubina boli je gruba te ne podnosljiva, rastura

vec toliko godina uporno ponavljajuc se odvija

jer te usne i strast bajka je prosto ne ponovljiva

toliko njenih krvavih tragova nosim u grudima.

Melodija senjskih obala svako jutro me docika

I bas uvijek onu tesku suzu niz lice bolno saliva

u zagrljaju imam je, moja je, ljubi me voli me

I tako niti sam ne znam koliko dugo ta laz potraje.

Ali ta bol toliko duboka reska prosto ne podnosljiva

nema dijela duse srca tijela koji mi podlo ne rastura.

Ma koliko se trudio da bi je bar sto prije zaboravio

nikako ne uspijevam te boli preduboko u sebi osjecam.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 09.09.2020

A ja laka roba od nje ne znam da branim se

Onako uporna bas kao do bola obijesna

stalno u stihove dolazi kao da me opcini.

Njena pojava stalno i svugdje se prividja

I ona bljestava zarazna jeza me obuzima.

Kako uvijek istu foru i prevaru mi podvali.

Kao da sa mjeseca smijuljec me promatra

kao da uvijek je sigurna da dobit me uspjela

sladi se svojoj pobjedi, da voli me ubijedi.

A nesanica kao sobom sirom je prosuta

izbija iz svih pora oronulih starih zidova

svijece od sebe pale se, kao da osjete je

dolazi, put princezi strasti da osvijetle.

Lopuza slatko podrugljiva opet bi eto uspjela

olako gladnu pozudnu strast i zelju probudila.

A nebo prepuno zvijezda kao da eto zove me

da promatram gore u sazvjezdju njene znakove.

Onako virec iza neptuna, sa venerom se spojila

kao da je mrezu bljestave svijetlosti stvorila

ceka opet da me na istu foru lopovski uhvati

I opet beskrajnim svemirom galaksije odleti.

A ja laka roba od nje ne znam da branim se

pristajem bez razmisljanja na sve njene uvjete

da ljubim je da trena ne prestajem ne odustajem

samo da one vrele medene usne gladno dodirujem.

Toni Ljubisa,Bozic, Amsterdam.09.09.2020

Iskreni roditelj od djeteta nikada nece odustati

Svi ocevi nekako bas sinove su zeljeli

ali njeno rodjenje mene je preporodilo

nekako ponosnog te sretnog oca stvorilo

u njenom odrastanju sam ponosno uzivao.

..

Sve njene bubice sa osmijehom ispracao

sve njenje suze sa bolom tesko gutao

prve ljubavi nekako bas tesko prihvatao

vremenom i na njeno odrastanje privikavao.

Toliko toga u meni roditeljskog nadahnula

ponosnog oca svakim danom osmijehom hranila

svaku kapljicu zivota njoj bih posvecivao

nesanicom njen povratak nocu iscekivao.

Za svaki njen pokret il potez bas plasio

da je zivot ne opece ili mozda povrijedi

svu krivnju na sebe bih svaljivao optuzivao

zasto nisam vise paznje i opreza posvecivao.

Kada bi pricala gutqao bih njene rijeci pametne

nekako sve vise slicila je na svoga oca, na mene.

I sada kada je odrasla zena postala,meni je falila

tamo negdje u daljini zivot svoj je formirala.

Cesto bas zove nas, sa majkom bi se eto ispricala

meni nekako u kratkim crtama sve bi uvijek izlozila.

Ali i to bi onu gladnu ocinsku ljubav nahranilo

pa bi do sljedeceg javljanja nekako me drzalo.

Divan je osjecaj kada ti zdravo dijete odrasta

kada u zivotu koliko toliko zadovljno uspijeva

I sto kazu stariji, mala djeca mali problemi dolaze

a velika djeca velike brige i nesanice donose.

..

A godine kao kroz prste da su neprimjetno protekle

sebe kao mladjeg starca promatram godinama odupirem

nekako volim jos uvijek kroz zivot da pratim je.

Ocinska ljubav je posebna mozda malo izgleda ledena.

Otac pokusava kao majka voljeti po nekad ce uspjeti.

Divan je osjecaj svoju djecu imati beskrajno voljeti

mada znaju toliko problema i nevolja u zivotu donijeti.

Ali iskreni roditelj od djeteta nikada nece odustati.

..,.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,08.09.2020

A tek je prosla tridesete, na njoj se bas ne primjete

Dugo se prelamala, dal bi ovoj naturenoj modi nasjela.

Jer koliko mediji sve lansiraju kazu da je zaostala.

Da uzasno izgleda, da bi na sebi toliko toga promjenila

al opet onaj bistri dio mozga u njoj uporno je zaustavlja.

Svaki dan taj dio mozga je upozorava da glupostima ne nasjeda.

Nisu je uzele godine, ali su govorili takve zene nisu moderne.

Koliko puta su joj nabacivali u glavu gluposti naturali,pokusavali.

Dal se u ogledalo pogleda zar ne vidi kako uzasno staracki izgleda.

Nikada preduge nokte jednostavno nije zbog mode uzalud pustala.

Boze mili kako bi po kuci sve stigla i najbolje te najbrze uradila

sama sebi bi smetala,na sve zivo bi kao smotana uvijek zapinjala.

Svi bi joj se smijali,sto od sebe sa tim uzasom od noktiju napravi.

A jos da silne gelove nabacuje da tijelo do bola ozbiljno zatruje

jer cula je da su ti ukrasni gelovi za zdravlje bas jako otrovni

al bi joj govorili pa ne misli valjda zivjeti kao starica sto godina

da je bila seljanka te od prvoga dana takva i zadrta eto ostala.

To bi je uzasno vrijedjalo,no idioti bili su ljubomorni i zavidni

jer kao ona nikada tako daleko u zivotu nisu svojom pamecu uspjeli

Fakultet nije nikada ganjala ali je u poslovima daleko uspijevala.

Njen prirodni zdravi osmijeh sa djecijim licem goste je privlacio.

U njene apartmane su dolazili, pozitivnu energiju bi upijali

preporuke drugim gostima savrsene su ostavljali,nju pohvaljivali.

Njen prirodan izgled bez sminke strance je uvijek odusevljavao.

No u posljednje vrijeme cak i njen muz na nju je pritisak vrsio.

A tek je prosla trideset i neku, na njoj te godine ne primjete

po koja prosjeda jos veci sarm joj je davala,super je izgledala.

No plasticne barbike stalno bi joj napominjale da promjeni se.

da bude zena u trendu koju ce svi posesivno strasno pozeljeti.

A njoj se sve to uzasno gadilo,od dosadnih barbika udaljavalo

a po barbikama vjestacke bi obrve uzasnom trajnom bojom nacrtala

sama pomisao da svo to smece na lice jos nabaci je grozila

muzu bi uvijek nakon malog neckanja odbrusila, da ista ostaje.

Eno mu…ima tajnicu, zgoljavicu sa 5 cm blata na licu nek uziva

svaka kost iz nje je uzasno izvirivala,ali njemu se svidjala.

Jednom joj je napomenuo da bi joj malo usne i grudi korigirao

danima je plakala,ocigledno kao prirodna ga vise nije privlacila.

Ali ona bistra pamet u njoj je preovladavala, svemu se preotimala.

Sebi je jednostavno zacrtala,takva prirodna do kraja bude ostala.

Eto jedino je iz mladosti pirsing na pupku ostao pa se zadrzao.

Ali dalje ne ide… barbika plastike ne zeli da kao druge postane.

I kada bi ulicom i rivom prosetala tim barbikama bi se gadila

jer je prelijepa i prirodna do kraja ipak uporno tvrdo ostala.

Jer sve vise i cesce su se na silikone i botokse zene zalile

da su bas pogrijesile sto nisu kao i ona bas prirodne ostale.

Vremenom tijelo je prirodno starilo a to je jos botoksa trazilo

I te plasticne glupace su zeljele privlacne starkeljama ostati.

Samo krkani i zaostali tipovi po klubovima njih su pijani zeljeli

samo da bi eto sa silikonima i botoksima barbike napokon probali.

Njene grudi trojke su joj savrseno izgledale,mada je troje rodila

jos uvijek je na sebi radila svoju mladolikost lijepo odrzavala.

Ali eto muz se nje zasitio on bi barbiku za nocne strasti imao.

Svakakve gluposti na pamet su mu padale sto bi trebala promjeniti.

..

Cak po njemu brazilske ogromne guzice ugraditi,silikone 6-tice imati

usne kao balone da na pumpa, nema veze sto slina vidljivo ispada.

Nije ga razumjela kako moze u tom uzasu da jedan tren uziva.

Ipak do kraja uporna je ostala svoju cvrstu odluku nije mijenjala.

Mozda malo karmina bi nabacila da bi svoje medene usne naglasila

bijase to maksimum na koji bi pristala pa svoje kovrdze bi ukrotila

po koju ukrasnu snalu bi nabacila, ludu frizure bi pravila i uzivala.

PO svome se ukusu sredjivala, tudje prijedloge nije nikad uvazavala.

Sto sada majka troje djece treba da se seksi oblaci uzdahe izaziva

nekih starkelja polu-paljene hormone u guzici da ipak zadovoljava

Da nosi poderane farmerice,lice sa kilu sminke cijeli dan izdrzava

pa nije se ludjackih gljiva il droge nagutala, do kraja ista ostala.

Njeno lice prirodnim sjajem je bljestalo,kovrdze su vjetrovi cesljali

nokti onako savrseni normalno kratki svoju ulogu su zadovoljavali.

Za drustvene mreze nije se slikala, da bi se kao nekima eto svidjela.

Svoj povuceni privatni zivot majke i sretne supruge bas je skrivala.

Vremenom su joj postovanje odavali, svi joj se divili jer nije podlegla

naturenim modnim detaljima nije se navukla, majka djecijeg lica ostala.

A muz joj se promijenio, idiot napokon je shvatio sto je u kuci imao.

Mada je eto jos duboko u podsvijesti barbiku za nocne strasti zelio.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,08.09.2020

Ne pisem ti vise romanticne stihove, zalim te

Toliko godina sam te molio bas uzaludno trazio

za tvojim usnama bolesnicki dugim nocima zudio

niti sam ne znam koliko suza pod svijecom prolio

podocnjaka od samoce na lice tako vidljivo nabacio.

Shvatas li da sam te bas iskreno do bola eto volio

na sve bio spreman da bih ti sve tvoje grijehe oprostio

o tvojoj proslocti nikada nista nisam sjecas se pitao

meni si bila najbolja tvoje proslost nije me ticala.

A ti si ovu iskrenu ljubav na najbolji nacin iskoristila

svoje zacrtane ciljeve ocigledno od prvoga dana postigla

kada sam te iz ponora ono bas slomljene duse izvlacio

jedva nekako ljubavlju pravom sa toliko truda iscupao.

I sto sam time na kraju krajeva neku vrstu osvete dobio

glavu si hladno krenula bez rijeci hladno od mene nestala.

Sada kad ti je iz guzice u glavu izgleda iznenadno pristiglo

ti bi se kajala kao za sve grijehe klececi mi se izvinula.

E to vise kod mene lako ne pali i dobro znas da bas ne ide

napokon sam podigao zavjese zablude,u pravom svjetlu vidim te

u pravom svjetlu sad te promatramne na tvoje price ne nasjedam

sada srce lakse mogu kontrolirati i tvojim igricama odoljeti.

Tvoji poljupci tesko vise mogu dame opet kao klinca eto potkupe

tvoje slatke rijeci sto u trenu lazima izlete, vise ne pale

ne pisem ti vise romanticne stihove, na neki nacin bas zalim te

sad si shvatila da si na kraju samo ti daleko vise izgubila.

Na tvoje olake fore i kajanje vise kao idiot bas I ne nasjedam

usne ne nagrizam, cak sto vise i svemu eto ipak smijem se

jer bistrog pogleda vidim i bas olako dok lazes skuzim te.

od tebe vise nista ne pali niti moze da kao nekada iznenadi.

Prosle su teske godine kad su suze danima grizle i ronile

prosle su godine kada nocima slomljen nisam trunke spavao

kada sam toliko ne odgovorenih pitanja sebi uzalud postavljao.

Da bih sada u ogledalu kao oronuli starac jasno vidim postao.

Sto mislis da cu vjecno biti tvoj lutak na svilenim koncima

da cu na svaki tvoj poziv voziti da te imam i ljubim nocima

po nekoliko stotina kilometara, da bi ti strast zadovoljila.

Sebe si gledala, kako bi tim trenutcima uzasne tuge opstala.

A ja ludo zaljubljen u iskrenu ljubav naivno dobola vjerovao

grabljivica zderacica ljubavi si bas potpuno do kraja postala

samo svoje hirove i strasti bi ne zasitno tada zadovoljavala.

E sada bas dosta je, za tvoj povratak ipak i suvise kasno je

sav sam toliko puta zbog tvojih lazi i zabluda tesko izgorio

nepregledne rane na srcu i dusi preduboko sam bolno otvorio.

Kasnis barem 40 godina, gdje si do sada zivot protracila.

Sada bi da vratis se, koristis opet lazi i ko fol neko kajanje.

Kukavicluk pokazujes mada se za prosle poteze bas ne kajes.

Samo sjenke tvoga lika ostale su u mome sjecanju pa blijede.

I vjeruj nekako bas lakse mi, kako polako iz stihova nestajes.

Sada valovima ocaja i kajanje pristizes, mislis da uspjeh postizes.

No, zao mi je ali to ne bude uspjelo,vise je sazaljenja probudilo

paras duse ti lazljive bijesom savove,polako u pepelu nestajes

jednostavo da te vise bas i ne volim i ne zelim valjda razumijes.

Zaboravi nasi snovi nepregledni su poodavno svojim rokom istekli

samo budj u nekim prikrajcima duse se mozda trunke smradom nazire

pitanja ne postavljaj, odgovora kao i ja od tebe neces dobiti

duboko u sebi razlog hladnoce u meni jednog dana ces otkriti.

I kada sve zbrojim pa u detalje sagledam sve bolje uvidjam

dobro je na kraju ispalo sto nas je jako brzo razdvojilo

jer ocigledno sa tobom na duge staze nebi bas sjajno ispalo

tebe bi jako brzo u neke tudje vrtove zaludjeno odvelo.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,08.09.2020 godine

Kad god bi bura udarila pjena bi njen lika stvorila

Vec nekoliko dana veselih Senjskih maskara

uzalud sam je u masi sarenila uporno trazio.

Bijah siguran olako je budem negdje pronasao

Sva moguca lica maski su se tako danima redala.

Ali niti jedna maska nije mi se ka srcu dojmila.

Bijase maski od Robin huda do krezavih gusara

najvise crnih ciganki i sarenih veselih marama.

Ali nekako jedna, jedna me stalno izbjegavala.

U korak sam je pratio,njen hod sam bas prepoznao

ali odjednom kao u more je propala i tako nestala.

Usne sam grizao,kiselinu i goricinu u sebi osjecao

zar je moguce ljubav zivota da ne mogu prepoznati.

Na stari top sam razocaran zasjeo, i nesto cekao

I onda u drugoj maski pored mene je prohujala

nije se trena okrenula tako me hladno ignorirala

kao stara ciganka cergu djece za sobom je vodila.

Iz misli sam se prenuo hladnu staracku ruku osjetio.

Pitala me dal cekam je,primjetih mnogo suza u ocima

Ne znam dal znate ali ona se jos davno, davno udala.

Cak je i troje predivne djece rodila, obitelj stvorila.

Kao da su mi se noge oduzele, u stanje vriska sasule.

Pitah staricu dal je sigurna da o njoj to meni govori

iz dzepa je nasu zajednicku sliku izvadila i plakala.

Pitah od kuda je znade, samo se okrenula i placuc nestala.

Tolike su prosle senjske maskare ali ipak ne pronadjoh je.

Ali sada bolnu istinu sam saznao, zauvijek sam je izgubio.

Kako tu tesku bolnu vijest sazvakati,kako je preboliti.

Tolike godine sam je trazio da bih bolnu istinu saznao.

I sto sada treba da uradim, da joj ispred vrata se pojavim.

Ne to ne ide, neka zivot svojim putem sada sretno vodi je

a ja,nekako poguren u dusi i srcu potpuno vidno salomljen

oci prepune suza senjskom rivom medju maskarama me vodile.

Nisam je mrzio, nisam niti prijezir prema njoj osjetio

tako nekako prazan, usamljen tuzan u sebi sam ostao.

Onaj ocaj , beznadje kao koprena me potpuno uzela.

Bijah izgubljen duboko u nekim izgubljenim mislima.

Sada je vrtim kroz stihove, potpuno svega sijecam se

snimam recitacije kao u masti jasno nasmijanu vidim je

bezbroj njenih pisama iz Australije mi uporno pristize

moli da joj oprostim,zna da mi je tesko da je zaboravim.

Svaki stih posvecen ljubavi mojoj svoju melodiju je imao

u svakom molu ili duru uvijek bih je u masi olako prepoznao.

Cak kada bi ljudi nocu ispod starih lampi nekako prolazili

po sjeni bih je uvijek prepoznao i uvijek u sebi cvilio.

Nije u meni kao zamrznuta slika ostala,oko mene se vrtila.

Toliko opcinjen njom korake na asfaltu bih joj prepoznao

da se totalno izmjeni kao ukocena pored mene da proleti

po mirisu bih je prepoznao one usne uvijek i uvijek zelio.

Na internetu se nije pojavljivala, tek kasnije shvatih

ona je moj pristup na sve njene stranice blokirala

zato za mene na tim mrazama prosto nije postojala

Nije bila vidljiva, niti mojim gladnim ocima dostupna.

Dal je to savjest grizla,sto se za drugog odjednom udala

dal je mucilo sto mi vise nikada nije barem eto priznala.

Ostaje tajna prikrivena, ostajem da zivim u laznim snovima.

A glas joj iz zidina Senja izbija,osmijeh joj bas odzvanja.

Posljednjih godina sebe uspjesno onako utucenog promatram

kuda idem sto radim o cemu razmisljam,slabosti si otkrivam

Zar je moguce da me toliko osvojila, u starca me pretvorila.

Uzalud bijahu godinama upucene molitve, da trenutak vrati se.

Uragan misli opcinjenih njom me godinama bas uporno pratio

vidjaj reazne vrste njenih laznih projekcija, te me pratila

Kad god bi senjska bura udarila pjena bi njen lika stvorila

I kada se ona riva ledenicama zaledi njen lik se opet pojavi.

Zedan, gladan sam je ostao nisam dovoljnonjene ljubavi imao.

Prosto sve to me ne popusta, u vuka samotnjaka me godinama

nekako izoliranog od svega primjetim bas vidljivo pretvara.

I gubim se u sadasnjosti budim u proslosti zaledjen u buducnosti.

Toliko puta sam puzao, klecao molio nebi li je molitvama vratio

uzalud jos teze bi me davilo, na miru godinama nije pustalo

cijelim bicem mi je dominirala, svaku trunku mene opcinjavala.

I sto sada,gdje sam dosao, nisam je nasao, bolnu istinu saznao.

Da li trebam mozda medjunarodni sud casti da oformim,potrazim

da je za laznu ljubav argumentirano optuzim,dokaze prilozim

da sve svjetske medije pokrenem bas toliku frku da podignem.

Ne ne zelim biti sve u jednom, porota , sud,i krvnik na cekanju.

Priznati poraz teska srca moram nekako bijelu zastavu izviti

onu tesku musku suzu u oku vise ne skrivati, sada tudja je.

Sve bi to bilo lako uraditi, ali srce moje srce tesko je

jednostavno ne popustivo sve sto je uradila ipak voli je.

>>>

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,07.09.2020

Svaki odmor bi me smorio, o nama bih razmisljao

Cujem da si u Sydneyu i pored tih godina ostala najljepsa

Bez obzira sto je Australija prepuna lijepih raznih nacija.

Ali tvoj osmijeh sve u prolazu obara,energija ti neodoljiva.

Kada bi oni znali ono sto sam otkrio, svatko bi se zaljubio.

Dok si tamo obitelj formirala, mene je samotna europa gutala.

Nekako u Amsterdamu sam najduze ostao, zivotom lutao

mada sam u njemackoj nekoliko godina uzalud proveo

za tobom patiti nisam vjerujes li ono niti trenutka prestao.

Skoro svaki godisnji nasim uvalama sam uplakan setao

nema tih novaca koje ne bih potrosio da bih te vratio.

I svi bi se sa odmora preporodjeni bas odmorni vracali

na meni bi kada se vratim uzasnu tugu uvijek primjetili.

Naravno silna pitanja i brizne osobe odgovor bi trazile

ali nikada pravi razlog mojih suza u ocima nisu otkrile.

Najvecu tajnu u srcu skrivao, nikada te nisam spominjao.

Nikome nikada blizu nas nisam trenutka dozvoljavao.

Mjeseci bi mi nakon godisnjeg trebali da se oporavim

da nasa uvala i sjecanje bar na neko vrijeme izblijedi.

Tih mjeseci bilo bi mi najteze zaboraviti moje najdraze.

Kao neka neumoljiva kazna sve to nocima pratilo me.

Koliko dugo ce one nase uspomene da me proganjaju

niti najbolje gatare i citaci zvijezda to vise bas ne znaju

u srcu mi previse tvojih tragova je ocigledno ipak ostalo

a vjeruj srce se bas i nije da te zaboravi nekako trudilo.

Ovo srce ranjeno izgleda da na neki nacin da pati se uziva

tu si stalno prisutna duboko u grudima,za tebe se preotima.

I cesto kada pomislim na Jesenjina i na ljubav njegovu

mogu da ga razumijem, kako su nastajali svi ti stihovi.

..

Ni ja prosto ne zelim niti mogu sto smo imali da zaboravim

nekako uspomenama hranim se, laznom nadom i zabludom

stihovima eto uporno tjesim se, da ces se sigurno vratiti.

Dal cemo se kao starci opet spojiti, to cemo tek vidjeti.

Do tada ovim tempom cu da nastavim da te se prisjecam

u stihovima da te strastveno ljubim usne ti iscjedjivam

ti nemas pojmo koliko sve to znaci mi, eto govore stihovi.

U njima moja trenutna stanja bas mozes uvijek prepoznati.

I mozes shvatiti dal sam tu noc ridao svijece suzama gasio

il su me slatka sjecanja obavila na lice osmijeh vratila.

Ne brini tvoje ime do kraja cu skrivati i naravno stititi.

Jer tvoju sadasnju obitelj ne zelim niti umasti okrznuti.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 06.09.2020

Uzmi zivot u svoje ruke

Zasto,reci mi zasto…kada ti u te divne oci zavirim,

neku sjetu i nemir bas preduboko u dusi ti osjetim..

tko je taj da te u to stanje podloscu i lazima doveo,

Jer kad razmislim tuga ti iskreno bas i ne stoji najbolje.

Podigni te britke slatke obrve,ono ponosno nasmijesi se,

on ne vrijedi da mu se suze trenutka nekog poklanjaju..

rodjena si da sa osmijehom uzivas da zivotom upravljas

a bezveznim tipovima da te rastruraju ne dozvoljavas.

Pronadji strpljivo srodnu dusu koja ce te uporno pratiti

ocima svakodnevno gutati u osmijehu ti posesivno uzivati.

Ne dozvoli da te sjeta i tuga jednoga trenutka satire

ovaj zivot divan je i vjeruj da voli te, daj pronadji se.

….

Nisi se ti na Boga kamenjem bacala da bi eto teror trpila

osmijeh ti vrijedi cijele Francuske i prelazi sve obale Italije.

Nemas pojma koliko njih na tebe u redu tamo negdje cekaju

da takvu princezu napokon otkriju da zajedno sretni uzivaju.

Nemoj da se sazaljevas da na neki nacin zivotom vegetiras.

Nemoj zivotu dozvoliti da pored tebe tek tako uzalud proleti

dusu i srce ljubavlju ne preglednom napuni,neka to predvodi.

Vidjet ces onu sretnu osobu u sebi kako opet ponosno izvire.

Vjeruj ne vrijedi niti jednu suzu zbog nekoga nocima pustati

ne vrijedi o proslosti nikako razmisljati, ne mozes je promijeniti

O buducnosti ne razmisljaj, u svakom trenutku danas uzivaj.

Na taj nacin svijetlu buducnost da nisi svjesna ti pripremas.

Mi smo rodjeni da bi zivotu prkosno podle udarce trpili

da bi sve probleme kroz zivot sa osmijehom olako rjesavali.

Okreni stranicu, ne dozvoli da te tuga i sjeta podlo obuzmu.

Voli se, sebe najvise moras da pazis i postivas, tako uzivas.

Ne boj se, zvijezde od rodjenja u stopu uporno prate te.

Oni sto pricaju da nesretnu sudbinu imaju, sami krivi su.

U zamke su upali iz kojih ne znaju kako da se iscupaju.

A samo treba list zivota da okrenu i u njemi bas uzivaju.

I ti si svoje teske trenutke imala pa si ipak eto prezivjela.

Molim te nasmijesi se, svi oko tebe kao takvu vole te.

U tvojoj energiji osmijeha svi ce da kao opijeni uzivaju

I oni ce osmijeh nabaciti i njih ces na kraju ponosno spasiti.

A do tada cekam tvoj odgovor, adresu na pamet poznajes.

Samo kratko javi se, reci hvala ti dobri covjece, u pravu si.

Zivot mi se totalno na bolje promjenio, castim te osmijehom.

I vjeruj u tvojoj sreci i ja na daljinu cu uzivati, potpuno je osjecati.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 05.09.2020

A proleti stoljece u sekundi ko proljece

A stoljece proleti u sekundi kao proljece

Sada kada si uspijela i srce mi podlo slomila

da li si napokon vampirsku krv svoju nadojila.

Tvoje vrijeme je podmukle krvave mjesecine

kada nocnim dusama krv na iskap hitro ispijas.

Sebi slobodu na siroko i dugacko uvijek dopustas

nitko te ne zaustavlja igru ti ono trunke ne remeti

ali vjeruj uskoro jednoga dana onako bas iznenada

netko ce grdno da ti se do bola sigurno tako osveti..

Narednih 100 godina tvome krvavom znaku pripada

svacija srca tebi su dostupno lako bas olako su lomljiva

pred sobom sve satires na nikoga se nikada ne obazires

bitno je da si svoju slast i glad na mjesecini namirila.

….

A u sekundi proleti stoljece kao prekratko proljece

nisi niti trepnula vlast i moc si preko noci izgubila.

A vec na vratima vampiri novi uzasno gladni ti kucaju

sada oni tvoju igru odradjuju, krvi tvoje zedno potrazuju.

Al vjeruj jako brzo ce proci tih mizernih 100 godina

kada se na zemlju kao obicna smrtnica budes vratila

kazne placat ces, nocima ridat ces, stalno se kajati

da ti se za prosli krvavi pohod barem nekako oprosti.

A dzaba ces da se na sve strane uzalud okreces

iz svoje sopstvene koze pokusat ces da pobjegnes

neces koraka uspjeti, noge kao olovo ces ti imati

I tako bas lako ranjiva drugima postajes slatka lovina.

Sve ono sto si drugima radila, sada ti budes trpila

sve tudje boli preko srca i duse vjeruj budes trpila

neces vjerovati sto si sve drugima stoljece cinila

a tebi se svaka sekunda u dane beskrajne pretvorila.

Dok ti drugi vampiri krv budu uzastopno sisali

U svim tvojim vriscima, bolovima bas budu uzivali

nitko se na tebe nece obazirati, jer vriske ti ne cuju

jer pored tebe ce kao obicnog zida da hodaju.

Kako se tada budes osjecala, kako sve to budes izdrzala

neka ti onaj gore svevisnji ako se sazali nekako oprosti

ali koliko znam jos se takav nije rodio da mu je oprostio.

Zato se sada u svome stoljecu pripremaj, i bas u tome ne uzivaj.

Toni Ljubisa Bozic ,Amsterdam,04.09.2020

Zasto, zasto je onda nisam jednostavno odveo.

Kako krenuh od Opatije pa sve do Splita

onako cvilec osmatrajuc poluprazne obale

vraca se nase romanticno divno ljetovanje.

Ona i ja, stijene, krsevita nasa Senjska uvala.

Vidim je,ispred mene djetinjasto skakuce

na trenutak po poljubac posesivno dolijece

volim te….volim te… na uho tiho mi sapuce

boze… tako brzo uzalud prodjose silne godine.

A sada kada imam sve,kada sam rekli bi uspio.

Sto sam time dobio,dal sam pogresnim putem

ono bez ljubavi najpotrebnije u zivot zalutao.

Samo uzdisem,popravni mladosti bih trazio.

Al ne ide,u mladost se ne mozemo vratiti

uzalud se kajati,uzalud sijecanja vracati.

Kako je tako je,glavu gordo uplakan podizem

ipak barem jedno senjsko ljeto voljeh je.

A obale ispred mene se redaju, podsjecaju

zasto u zivotu jedan popravni nebi imali

barem tada zivot bi vecina sretnicki proveli

nebi sulude greske zivota naivno ponavljali.

Kad bih mogao taj zahtjev tiho gore uputiti

da se to barem za naredne zivote razmotri

tko zna mozda bi se i nesto od toga usvojilo

mozda bi nas u mladosti barem upozorilo.

Da se u kriznim situacijama bolje razmisli

da se sa prebrzim odlukama covjek ne zaleti.

A ja sigurno te ona barem jedno bi trazili.

Opet bi ne zaboravno senjsko ljeto proveli.

I samo jednu jedinu zelju tada bi imali

zajednicki put kroz zivot bi eto odabrali

pa kako god da nam bude mi bi jezdili

onaj zljubljenicki osmijeh sa lica nebi skidali.

Gospodine , Vi ovdje izlazite,prenuh se.

opet sam je sanjao, a tako sam lijepo

u ono nase vrijeme ljetnih igara se vratio.

Okrenuh se u kupeu njeno pismo je stajalo.

Citajuc sam ga vjerojatno slatko zaspao

I to me u davnu proslost odvelo,zaludilo

tko zna koliko dugo jos uvijek bude me pratilo

zasto zasto je onda nisam jednostavno odveo.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,04.09.2020

Ona ne odlazi, sobu ne napusta… podstanar je svih zidova

Ona, samo ona od prvog poljupca srce nekako uzela.

Sve muske brane u jednom trenu je olako razvalila.

Jos uvijek onaj njen zagrljaj na vratu cvrsto osjetim

boze taj prvi trenutak ne mogu eto da zaboravim.

Jos uvijek me ne pusta onu posesivnu igru zadrzava

tu je,od mene ne odmice, miris kose potkrovljem protice.

Pa mi navale gladni posesivni stihovi, bas sve bi otkrili.

Jedva na uzdi ih nekako ne bas uspjesno zadrzavam.

Toj posebenoj proncezi, sve sto u dusi imam poklanjam.

Srce kad bi se raspricalo, tko zna sto bi na kraju ispalo.

Kad bi sve suze za njom sabrali, senjsku plazu bi zatrpali.

Ona predivna riva bi nestala u suzama moga sjecanja.

Kazu mi brzo cu promjeniti misljenje, al bas tako ne ide.

Zaposjela je svu moju nadu zabludu i bolno sjecanje.

Jednostavno stalno vidim je, sjene svijece mi dokazuju.

Samo njen lik na zidovima uporno i uporno mi prikazuju.

Pa se svakodnevno u mislima utapam,sokove dozivljama

toliko planova u detalje isplaniram,samog sebe zaludjivam.

Oci njene kroz zidove nemira prate me, lopovski izazivaju

na koje kakve pozudne i strasne misli gladno nagovaraju.

I opet bi da mi na usne pozudno zasjedne, strast mi uzburka

da se borim sa nemirom, lupanjem srca samotnim nocima

Tako blizu je neobjasnjivo osjecam, vrelinu kao da dodirivam

smije se, vristi, kako je uvijek uz mene sretnicki uzivala.

Svijet bez nje bi se srusio, zato je nisam iz misli izbacio.

Uporno od mene je posesivno voljena, sigurno bi osjecala.

A samoca ruje li ruje u podsvijesti, zeli da je zaboravim.

A ne mogu jednostavno ne mogu da je zauvijek napustim.

A kada bi me iz gladnog zagrljaja barem trenutak pustila

mozda bi se ta nasa bajka vremenom nekako i zagubila.

Al ona ne popusta,kaza da je bila i ostala ljubav mi jedina.

I onda se rasplacem, dok se mjesecina pod oblacima razvlaci.

Sve moguce svijece u potkrovlju upalim, bas blizu je osjetim

nekakav strah me obuzme vristec i uplakan okolo trazim je.

Po nekad posumnjam da sam ipak poludio, pa ustuknem

sebi se zareknem, dosta je covjece probudi se, al ne ide.

Ona ne odlazi, sobu mi ne napusta podstanar je svih zidova

Zasto sam je toliko duboko u srce pustio, zasto ludjacki zavolio

no sada i suvise kasno je, nema vracanja, ljubav se zabarikadirala.

Iz srca ne izlazi,drugoj niti blizu srca ne dozvoli.

….

Boze mili kako posesivno gladno jos uvijek isto volim je.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,03.08.2020

Olako si uvijek rusila moje tuge zidine

Cesto i ako bijah muskarac

pred tobom slomljen sam ridao

osjecaje tuge i beskrajne srece

bas uvijek sa tobom sam dijelio.

….

Ljubavi daleka a beskrajna… hvala ti

sve moje u dusi i srcu razumjela si.

I reci mi hajde ,kako i na koji nacin

sve to nase prosto da eto zaboravim

Nikad toliku ljubav bas niti blizu

od druge zene nisam trunke primao

nikad na necijim opojnim usnama

takvu vatru i strast gladno osjetio

I ja sam tebevjeruj i onda i sada

ono bas beskrajno iskreno volio.

A ti barem 100 puta si i vise

neopisivu ljubav mi uzvracala.

I onda te drugom ne razjasnjeno

teska ona uzasna sudbina odvela.

Ne mogu da tek tako prebolim,

u stihovima na miru da ostavim.

Oprosti ali ljubav prema tebi

prosto posesivno ono prejaka je.

Ovo ranjeno srce, cmizdrava dusa

uzasno gladno osjetis da zele te.

Prosto je ova ljubav za ne vjerovati

nakon toliko godina moze te voljeti

fali mi tvoj zagrljaj samotnim nocima

skoro te osjetim na ispucalim usnama.

Olako si uvijek rusila moje tuge zidine

uvijek te imao kada sam te gladno trebao

bila si moja nepregledna tiha utjeha

zena koja je sve u zivotu mi eto znacila.

Hvala ti , rijeci mozes srcem razumjeti

ne nikada vise ne zelim ti smetati

neprilike u tvome zivotu slucajno praviti

teska srca odlucih na miru te ridajuc pustiti.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,03.09.2020

Suzno pismo iz Sydneya

Nakon skoro javno njenog imena prozivanja

iznenada pismom iz Australije ipak se javila

U Sydneyu istina je da se ipak dugo skrasila.

Jos uvijek i ona bas pati te bez ljubavi izdrzava.

Rodjaci su joj javili da li se mozda cujemo

to ju je bas iznenadilo,i nekako obradovalo.

Ali sada je stabilnu obitelj u tudjini stvorila

I nebi da to izgubi nekako to je od mene zeljela.

Jos uvijek ocigledno i te kako osjetim da voli me.

Samo za malo vise strpljenja uplakana moli me.

Uskoro ce u Hrvatsku planira sigurno da navrati

A nakon toga u Amsterdamu mora da me potrazi.

Molim te ljubavi u nasu divnu proslost ne diraj

nemirne vjetrove vrele strasti u nasim srcima

starom pozudom ne provociraj, primiri je.

Srce me boli jer toliko ljubavi u stihovima ti osjetim.

Covjece posebni, divni,jos uvijek za mnom ispastas.

Na moje i tvoje rane nemoj molim te da ulje dolijevas.

Jeza mi tijelo okupirala, na nasa stara mjesta vratila.

Cvilih, pa ridah pa vristec je dozivah u nasoj uvali.

Njen rukopis boze mili istog trena sam prepoznao

nakon godina ne javljanja nije se muvice promijenio.

Onako hodajuc i citajuc toliko sam uzbudjen ridao

I sebi sam rekao, na miru je zaljubljeni covjece ostavi.

Ali bas teska srca to moram da ipak nekako uradim

ne daj boze da neku neugodnost mojoj ljubavi napravim.

Sada samo cekat cu, njen dolazak nestrpljivo iscekivat cu.

A senj i senjske uvale onako u suzama tesko ostavljam.

I tako citajuc poduze pismo jugo se na more srucilo

kao da je neku tugu i radost u srcu mi duboko osjetilo.

Stiskah ono pismo cvrsto precvrsto na uplakanim grudima.

Boze mili ona se ipak ona se ipak meni napokon javila.

Sjedoh na vlak za Amsterdam a duboko razmisljah

kako ce taj susret opet izgledati ako se ikada dogodi.

I zaspah sa osmijehom na licu onako toplinom ususkan.

Nekako trznuh se….jako slatko ste nasmijani spavali.

Suputnica u vagonu mi je tiho smijuc se eto dobacila .

Rekla je da sam njeno ime sa osmijehom ponavljao.

Samo sam se nasmijao i u kratko svoju bajku ispricao.

Suza iz oka joj procurila, i ona se bivse ljubavi sjetila

….

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,03.09.2020

Suvise iskreno ludo sam je volio da bih tek tako zaboravio

Volio bih da saznam razlog njene mrznje ili ne javljanja

Volio bih da vidim I osjetim dal skriva pogled u ocima

dal moze da me pogleda dok sve te lazi mi prepricava.

Da mi objasni kako I zbog cega ta hladnoca je nastupila.

..

Kako mi izgleda nema ona muda da mi sve to ispovjeda.

Ipak je lakse sve prekinuti niti jednu rijec nekako izustiti

Tada bih volio puls dajoj oslusnem, kako dise da je promatram

zelim tim momentimastrpljivo da je analiziram.

Problem je sto svaki moguci I nemoguci kontakt izbjegava

niti blizu sebe ne dozvoljava,kao dame u stvari i ne poznaje

I zbunjen sam jer njeno ponasanjeono bas nikako ne razumijem.

Da je toliko podla I bas hladana nikada za nikad ne bih rekao.

Onda sam nekako sebe polako mijenjao da bih je eto shvatio

al ne ide,u glavu mi ne staje njeno suludo hladno ne javljanje.

Dalmozda trebam neki dio sebe zrtvovatimozda amputirati

da bi se ona barem na mene sazalila I eto ipak na kraju javila.

Volio bih dal o nama nekome barem jednu rijec slucajno spomene

ali koliko vidim I osjecam kao stonoga skriva sve sto smo imali

da slucajno tamo neki oko nje nebi ipak na kraju nesto posumnjali.

Pa me ne spominje,ne naziva na poruke niti slucajno ne odgovara.

Kad bi me slucajno susrela dal bi mrznju na svoj nacin odglumila

ili bi hitro skocila kao nekada onaj zagrljaj mirisni mi udijelila.

Ipak previse nadam se,zabluda mi u grudi nekako uporno uskace

stalno joj oprastam I njene hladne postupke opravdavam.

nikako ne mogu tek tako da se pomirim da je moram da izgubim

a ona je ociglednodavnoodlucila sve nase bude bestraga sklonila

aja naivac mastam njenom povratku nadam se, bozekoje naivcine.

A sto mogu suvise iskreno ludo sam je volio da bih tek tako zaboravio.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,02.09.2020

Nastavljam ljubav zivota uporno traziti

Kao da nikad nisam za njeno srce izgleda postojao

Kao da nisam njenu paznju niti trenutkom zasluzio

na poruke ama bas nikada uporno ne odgovara

Kao da joj se dusa u Velebitsku stijenu pretvorila

kao da su joj Senjski ledeni vjetrovi srce isprali.

Kao da su joj jezik na neki nacin tisinom zavezali.

Dal to neki inat prodaje, da li uopce vise voli me.

Dal je u nekom zarobljenistvu ostala il je kaznjena

nikada ama bas nikada ono na poziv nije odgovorila.

Pa u posljednje vrijeme precesto o svemu razmisljam

da li ima smisla da nastavim uporno da je nazivam.

Nekako kao da su joj slobodu ukinuli,negdje svezali

a mozda netko poruke,pisma i pozive ipak kontrolira.

Cisto da provjere da li uopce ona sa mnom kontaktira.

Da je nisu od svijeta zatvorili, na sve nacine odvojili.

Ne, prosto ne mogu da vjerujem, da su tako okrutni postali.

Na najgoru mogucu kaznu bez razloga su je negdje poslali.

Zar je moguce da je onaj vulkanski zar u studen se pretvorio.

Da su je godine razdvojenosti u ledenice tisine ono bas sasule

jednostavno ne mogu da vjerujem da ona vise ipak ne voli me.

Nije moguce da je onu strastvenu ljubav ona ipak odglumila

Stalno njene poteze opravdavam, polomih prste dok razmisljam

pucketam prstima neka nervoza me zbog nje razvaljiva, ubija

Onu moju mirnocu sam naceo,spokoj duse se nekako razrijedio

u nesanicu se uvalili kosmari, to ne smijem vise da dozvolim.

Zasto, ne mogu da shvatim kako joj njeznosti trenutcima ne fali

uvijek mi je to uporno ponavljala dok bi me strasno ljubila.

Nije moguce da je srce u duboku provaliju ledenu stavila.

Kakvu je poznajem to nikada ona nebi barem meni ucinila.

Ljubavi i njeznosti ono bas uvijek joj je beskrajno falilo

bas tesko glad njenih usana da bi poljupcima nahranilo

to i jeste nasu strastvenu vezu i pokrenulo,vulkan otvorilo.

I zato me tisina bukvalno uporno prozdire, tamom satire.

A ona nasa oaza skrivena tako uzasno fali mi, dal to osjeti

Jer tisina sa njene strane kao da je dvostrana kovanica postala.

Prije je jedna otvorena srdacna vatrena zena srce mi dojila

a sada hladna tamna uporna tisina sa njenih dotice izvora.

Na jednoj strani ogledala vidim je kako strastveno smije se

a onda na drugoj strani ogledala tisina je paucinom svezala.

Samo jedno slovo jedan slog da mi je odgovorila srce bi smirila

ovako, razdire, ta prokleta tisina razdire,dubinom dubina prodire.

Skoro sam na granici dal da nastavim ovo beskrajno traganje.

Curi mi vrijeme dok je trazim beskrajnim pustinjama Australije.

Znam i siguran sam da su je oko Sydneya negdje dobro sklonili

sve tragove skoro da su na idealan nacin od mene prikrili.

Ali davno mi je u kratkom pismu spomenula nekako otkrila

da nikada za nikada moju iskrenu ljubav ne bude zaboravila.

A to i bijase razlog da nastavim uporno ovo moje traganje

jer znam siguran sam da je ne moguce da njeno srce ne zeli me.

..

Nista me nece zaustaviti, nastavljam ljubav zivota uporno traziti

.Ovo traganje za njom nikada ne prestaje, srce posesivno zeli je.

To je vise nego dovoljan razlog da se misija trazenja nastavi

jer bez te ljubavi ovo bice ne moze jednostavno vise opstati.

..

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,02.09.2020 u 01:42

Valjda ce jednoga dana da mi se javi

Dovoljna je bila jedna skromna rijec da me eto umiri

dovoljan je trag sto vrelim usnama u beskraj odvodi

Buket ruza sam joj onako iznenada na vrata poslao,

bez teksta u soku je ostavio, jednom porukom priznala.

Ali niti sekunde ono bas skrto nije bas razgovarala

no i to mi je bilo dovoljno, u srcu tragova ostavilo

nije me zaboravila, nije u zapecak zaborava stavila.

I to je vise nego li ocekivano, sto mi se dogodilo.

Nije bila svjesna da sam je kriomice u setnji promatrao

u vihoru njene kose na senjskoj buri sam ono bas uzivao.

Ista i jos ljepsa je postala nekako bas prava zena sazrila.

Dusa se uspomenama punila,u srcu ritam radosti probudila.

Pored nje sam onako maskiran kao starac lagano prosao,

svu sam je fiksirao i gutao sve na njoj u detalje primjecivao.

Onaj miris njene kose me zapljusnuo, sav sam drhtao

osmijeh je nekome u prolazu onako od srca dobacila.

A da je znala da je pokraj mene skoro cesuc me prohodala.

Cudi me da me njen pas nije prepoznao, uvijek bi skakao

ostajem tu jos desetak dana, cisto kada izlazi da je promatram

naravno ne zelim da se naturam, onako u sijeni zelim da uzivam.

….

A senj onako pljusokvima predivno okupan pa burom sasusen

nekako kao da je bljesnuo,kao da je dusu mi na tanane osjecao.

U njen zivot ne zelim da zalazim tako da nesto silom naturim.

Valjda ce jednoga dana da mi se javi barem da to eto pozeli.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,01.09.2020

Otvorenih usta rijeci sam joj gutao

Sjaj u njenim ocima bijase magican

covjek im prosto bijase neotporan

Otvorenih usta rijeci sam njene gutao

u drustvu svaku sekundu bas uzivao.

….

Onako slatki naglasak sa mora je imala

nevjerojatno je kako me ta zena opijala.

Sati u njenom drustvu sekunde trajali

e bas blisko te zajednicko nesto imali..

Kao psa na uzdi me za sobom vodala

jednostavno sve slabosti mi je skuzila.

Asada je negdje daleko u Australiji

I nismo previse dugo zajedno ostali.

njeni su protiv nase veze sve pokusavali

razne lazi izmisljotine o meni izmisljali.

Da sam ozenjen da sam djecu zeni ostavio

da samo njenu mladost sam eto koristio.

Ona im nije vjerovala,bar mi je priznala

ali su necim je strahovito izgleda ucijenili

na put u australiju brzebolje je poslali.

Kasnije sam saznao da je dijete imala.

roditelji su se sramili zbog toga je poslali

Tamo se udala, nikad mi se nije javila

I onda sam odlucio budem je posjetio

jednostavno nikad je nisam zaboravio.

A dugomi je bas trabalo da je pronadjem

prvo su govorili da je sklonjena u Kanadi

onda kao iz njemacke se jednom javila

pa onda nekoliko godina u Svicarskoj zivjela.

Nicime do znanja se nije davalo da je u Sydneyu

bas se i ne sjecam tko mi je to nekako javio.

U tisini sam sve do u detalje odlazak planirao.

Preko nekih prijatelja adrese sam dobio.

Narednih mjeseci priprema terama me razvaljivala

kada me tamo ugleda kako bude tada reagirala.

Sve te lazi I price protiv nje nikada nisamslusao

samo njenimrijecima uvijeksam do kraja vjerovao.

Let do Sydneya uzasno dugo mi se nekako otegao

par puta sam negdje presjedao satima zamisljen cekao

kako ona sada izgleda dali me se barem malom pozeljela

koje kakve misli i pitanja u glavi se uporno prelamala.

Drhtece ruke na zvono lagano sam se naslonio,cekao

vrata su se brzo otvorila, ispredmene ona sokirana

iskolacenih ociju vjecnost je bila nekako zbunjena

onda je na mene skocila tako divlje slasnoljubila.

nijemi se javljala jer domene nikako nije uspijevala

stalno su joj pisma spaljivali od mene lazima odvajali.

Pisali joj da sam i ja u Kanadi, da sam crnkinju ozenio

da sam troje djece dobio, godinama za mnom je ridala.

Ali kad me ugledala da su sve tobile lazi je napokon shvatila.

Pricalami je da me proklinjala,zasto sam joj to ucinio

ali se isto sokirala koje lazi onjoj sam od njenih dobijao.

Djecu nikada nije imala, samo mene je jedino voljela.

I sada nakon 20godina moja kao i prvoga dana je postala.

Od nje se ne micem,za ruke se stalno zaljubljeni drzimo

ocima se gutamo, o nasoj djeci ako se desi mastamo.

I jos uvijek Otvorenih usta rijeci bih joj gutao.

.

Nikada nikoga u zivotu nisam niti blizu kao nju volio.

Zato sam silne kontinente preletio da bih do nje dosao.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,30.08.2020

U nasoj oazi smo se skrivali i samo nocima vidjali.

Jednostavnood prvoga poljupca u oblake sam je dizao.

Moram priznati umjelaje I te kakome strastvenovoljeti

to iskrene osjecaje nije mogla skrivati a niti ih glumiti.

Bila mi je najsladja basta izobilja koja dusu preotima.

U njenom drustvu sam cvijetao,proljetne boje mijenjao

oci na vrh glave sam imao svi su me nekako promatrali

ogromnu srecu u mojim ocimasu vidjeli to su priznali.

A bas senisamniti trudio niti razloga imao da stidim se.

pa sto ako sam lud za njom i ako ludjacki posesivno volim je.

Ona je to beskrajno bas zasluzila, jer mi je ljubav podarila.

Vise od mene je voljela tako neka carolija iz nje je izbijala.

Prosto je bilo ne moguce da se ta ljubav nebi uzvracala.

Kadbi joj senjski vjetrovi one divlje cuperke spetljali

tako radobih je posjeo jedan po jedan cesljao, ljubio

a ona lopuza nije se bunila u svemu je do bola uzivala..

U toj nasoj oazi smo se skrivali i samo nocima vidjali.

Kao da je zaklon od straha na grudima mi uvijek trazila

tako bi se cesto u daljinu sutke zabuljila a mene onakoceskala.

Kose su joj tako upaljivo mirisale, na kadulju podsjecale.

Vjerojatno ,jer smo u zaledju uvijek ljubav vodili.

Izmedju grmova kadulje bi se vjesto od pogleda skrivali.

Glad za ljubavlju i njeznoscu oboje smo beskrajno imali

I dok bi jedno drugom tepali tako smo u tome uzivali

poljupci se ne mogu jednostavno opisati nego dozivjeti.

Takve usne I tu vatru sto ih prozima,bez daha vas ostavlja.

A lezati na njenim grudima slusati srce sto nemirom udara

u vama se probudi ona zelja glad za strascu ne utaziva.

I onda se opet zavalite doposljednjeg atoma snage imate.

U nekodoba noci se trznemo iscrpljeni valjda nekako zaspemo.

A vrat se iskrivio, stijeni I nisu bile nesto bas mekanije.

Al tako voljeh strasno posesivnogladnodai bas mam je.

A i nije se bunila jos i jos bi prozdrljivica strasti trazila.

I kako, da se sve to tako olako zaboravi, u zaborav zaturi

I ako je nemam,obozavam na svoj nacin da je prizivam

opet je gladnoljubim tepam mazim I usne dodirivam

al mi je najteze kad se iz te zablude usamljen probudim.

hocu da poludim da sve oko sebe tim trenutcima razbijem

ali brzo nakon toga samo smijem se,na sto je sve ispalo

tako bi bilolijepo da je se barem trenutkom dodira ostvarilo.

A eto vidis nju mi je daleko bas odaleko u Australiju poslalo.

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno, 27.08.2020

20 dugih godina sam cekao,godine brojao

Valovima daleke Australije zivot te odnese

20 dugih godina sam snuzden tuzan cekao

da bih godine u nazad napokon krenuti brojao

sada sve manje i blize godina sam do tebe.

Jos malo da brojim pa prelazim na mjesece.

..

A dani kada preostanu sati dugi me cekaju

na prozoru cu da te nestrpljivo iscekujem

tvome dolasku napokon da se nemirno radujem

Sama pomisao na tebe uvijek srce mi uznemiri.

A skoro sam tebe sramotno u sjecanjima zagubio

tih 20 godina sam moram priznati jedva izdrzao

iz skrinje sam slike dovlacio pisma ridajuc citao

u celofanu ljubavi sam te dobro znas vjerno cuvao.

Nocima slog po slog pisma ona mirisljiva gutao

onako sjetno kovertu uz grudi bih uplakan stiskao

na tebe na nas kao nekad opet gladno pomisljao

a onda bi me tama samoce hladnocom probudila .

Soba prazna u svim zidovima tuga preostala

boze,znas li koje smo mi prokockali sve prilike

a sada ne znam koji put il staza vodi do tebe.

Barem svjetlo upali mi, svjetionike pokazi mi.

Kad bih znao il se sjecao koliko sam hodao nocima

a pred jutro stopalo bi bilo prepuno od setnje plikova

sebi bih se cudio,dal sam izgleda pamcenje izgubio.

Samo onako kroz maglu se vrtilo sjecanje da trazih te.

Jos bih nesto dodao ,al sam sjecanje u smetovima zameo.

Snjegovi ga prekrili,sve se zaledilo, sliku o tebi izblijedilo.

Ali brzo ce proljece,vrati mi se barem polovno sjecanje ,

pronadjem ti tragove,i opet opet nastavljam ljubavi do tebe.

A 8 veljace, rodjendan prespavam namjerno ga izbjegavam

jer tada sam uzasno tuzan i bez tebe ne zelim da proslavljam

A kada dodje 08.08 sve svijece na prozoru kao zaludjen upalim

pola ulice na rivi Senja poslije ljetnje vrele ponoci osvijetlim.

Mladi zaljubjeni zagrljeni setaju, ona sjecanja sa tobom vracaju

Tako sve nekako po sablonu nekom rotiram, vrijeme tiho ubijam

mjeseceve mjene plimom i osekom ispracam,pogled ne obaram

jer tako sam siguran, uskoro ,bas uskoro iz australije dolazis.

Za prosloscu se vise ne osvrcem,buducnosti sa tobom se radujem

jer ako se u nazad okrenem istog trena se kao beba nekako rasplacem

ovako dane u nazad odbrojavam sebi tu komociju dozvoljavam

mozda drugima bas i normalan posljednjih godina ne izgledam.

Dok drugima dani sto dolaze prazninu neizvjesnosti donose

ocekivanja su im blijeda bas nekako kao kopirano sumorna

ideje su im isprazne, jer kao meni sretniku ne vode do tebe

kod mene je totalno drugacije, najljepse najdraze usne mi dolaze.

A godine u nazad se ubrzano se brojcano vidno smanjuju,

osjecam krvotok mi iz korjena ludjacki divno podmladjuju

I da me pitaju dal je svo to cekanje tebe ljubavi vrijedilo

kako da im objasnim kako u tu savrsenu ljubav da ubijedim.

Jer oni nikada kao ja tako nisu niti blizuvjerojatno voljeli

nikada niti blizu ljubav strast i pozudu tvoju nisu okusili.

U vrtlogu neseg bivanja jednostavno nikada nisu zalutali

I bilo bi to uzaludno bacanje vremena da bi me rulja shvatila.

Kako se do tvoga dolaska mjeseci primicu, stihovi naviru

ponovo onaj zar u grudima ludjacki posesivno raspaljuju

Zar u ocima se vratio, pogled mi se tako jasno razbistrio

boze samo da dodjes kako te budem gladno posesivno ljubio.

I cujem na pragu vrata kucanje,samo ti si znala tako kucati

nikada zvonom nisi htjela svoj krhki korak najavljivati

tresem se,plasim se vrata otvoriti, dal cu te sad prepoznati.

Jer pamtim te onako meni bas savrsenu prije 40 godina.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,27.08.2020 u 04:13

Da su drugi moje traume dozivjeli

Kad bi samo znali samo mrvu dozivjeli

kakvi su problemi u zivotu me pratili

da su njima kao meni hladno srce slomili

cisto sumnjam da bi sve to prezivjeli.

A kako sam ja sve to uspio kako prezivio.

A ne ja nikada nisam nju slucajno zamrzio

jos vise sam uporno na ljubav joj ukazivao

a odrice se moga imena ,nije nikad postojala.

Sve slike iz albuma je cujem hladno izbacila

da moze sva slova moga imena bi ukinula

da moze sto prije bi me iz srca izbacila.

Al tako to ne ide, u dusi krije se kajanje.

Al tvrdoglava ne zeli nikada slucajno priznati

da me je ludjacki posesivno stalno zeljela

da je samo na mojim grudima bezbrizno spavala

da nikada od nikoga toliku ljubav nije primala.

A volio bih je pitati al direktno u oci gledati

da vidim dal joj u ocima ima ljubavi taloga

da osjetim dal jos voli mene ili onog drugoga

to se odmah osjeti, jednostavno ne moze skrivati.

A kada sam ono nekako slucajno u njen stan usao

ogromnu promjenu sam primjetio,sve izmjenila

moja slika kraj TV-a je nestala,nisam vido soljice

sve moje poklonjene jastuke je negdje zabacila.

Nije jasno mi zasto zbog cega je sve to ucinila

dal se sramoti sto smo se imali mozda i voljeli

jer sada cesto posumnjam mozda je sve glumila

zar moze u tako kratkom vremenu da sve zaboravlja.

Nisam vise na njenim usnama,ne voli me nije priznala

jos uvijek na dvije stolice cvrsto se drzala, pametna

ako na jednoj strani izvisi uvijek drugoj moze da navrati.

Koju suzu odglumljenu olako mozeda proda i ispusti.

..

Muskarci su slabi, uvijek ista prica moze da se podvali

izgleda ponavlja se ono pravilo kada osjeti da je voljena

kao da joj nekako sva ta prica i bajka postane dosadna.

Ona bi nesto novo,ona bi krv na novo ludjacki probudila.

I onda kazem si,covjece sa zenom rezervu moras imati

nikad za niikad srce do kraja nemoj otvoriti ili pokloniti

jer nikada neznas sto ce se sa njom kasnije dogadjati

tko ce joj odjednom interesantniji vise od tebe postati.

Raja mi kaze da me skoro nikada vise i ne spominje.

I ako to uradi ,jedva kroz zube ime mi procijedi

I temu na drugu stranu okrene, ne zelec da me spomene.

A treba me,ocajno treba me,kada nocu pijana vrati se.

Tko zna sakim je noc provela,kome li se pijana predala.

A ja vrata uvijek joj otvorim sve joj iskreno oprostim .

u dusu i srce pokusam da uskocim sto pati je da otklonim.

Al mi nista ne otkriva, znam nesto je muci duboko u grudima.

voli me, a nevoli to da prizna… nosi neki teret u grudima.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 26.08.2020

Znas li ti…koliko je prastanja u meni… nepojmljivo

Toliko sam tobom popunjem divno se osjecam

vani snjeg mecava nema veze u sebi te prikrivam

Smijem se od srece skacem u guzicu se udaram

zar je moguce tvoju ljubav na daleko da dobijam.

Onda me uhvati sjeta nemam te sav se raspadam

tuga me savlada suze nemas pojma teske navale

kao da tone bola na srce mi nekom tezinom natovare

jedva disem bol na jedvite jade ridajuc izdrzavam.

Onda si pricam kao da ti sve oprastam I zaboravljam

na bradu se naslanjam, u prozor zeljno pogledavam

kao da si tu na kapiju nasu trceci vristeci ulazis

srce zatreperi mi, boze koliko te trebam ljubavi.

I onda se nakon toga uzasno usamljen osijecam

kako uvijek na tu naivnu nadu i zabludu nasjedam

odgovore od tebe da trazim vise i ne pomisljam.

Da mi srce pukne od boli vise si ne dozvoljavam.

Umoran sam,a uporno tjesim se da izdrzim godine

vjerujem svim tvojim obecanjima sto si ih davala

Mada se vise i ne znam koliko godina nisi javila.

Al nada u meni nikada za nikada za nas nije umrla.

A znas li ti koliko je prastanja u meni, nepojmljivo

koliko bi ovo tijelo dusa i srce sve za tebe izdrzalo.

Nema na koji put za tebe i nasu ljubav nebi krenulo

kazu samo istinski zaljubljeno srce to bi savladalo.

I ovako sam previse zivota na nasu ljubav ulozio

toliko opklada da ces se vratiti davno sam platio.

A srce me nikada nije izdalo ono mi je govorilo

vjeruj joj ima razloga nebi te onako iskreno ljubila.

U stvari ti osjecaji ta sjecanja nose i nocima vode me

uporno pored svijece pisam ti nagomilane stihove

Jeste da vecinu stihova brdo cvilecih suza poprati

ali vjeruj mi jedino tako svu samocu mogu izdrzati.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 26.08.2020

Trazim te ugusi me sjecanje

I danas i jutros i jucer od kad si onog dana otisla

trazim te jer poruku vec odavno nisi mi poslala

da me sada ugledas mozda bi se i ipak prepala

sto je i kakva je oronula osoba nakon tebe ostala.

A u ogledalu dok gledam nekako zgusnule obrve

a usne otanjile oko zuba kao da se nekako izgubile.

Falis im one bi opet tebe i samo tebe strasno ljubile.

I onda kazem si gorcina muci te jer jadnice nemas je.

Ne mogu da te pronadjem, niti tragove da ti otkrijem

prste lomim nokte nagrizam u panicara se pretvaram.

Jastuk sam odavno u snovima rascupao tebe trazio

Sjecanja sam cijedio nebi li nesto o tebi pronasao.

Sada danonocno pisem stihove, tamo cesce vidjam te

Tebi citam recitacije, glasgrublji nekako koristim

zelim na sve moguce nacine da te nekako odusevim

da ako poslusas slucajno ipak nekako trenom javis.

Znam da je previse daleko do proklete australije

a isto tako znam da nemam prava da teuznemiravam

ali molim te oprosti mi u stihovima o tebi uzivam.

Ne brini ime ti nikada necu otkriti, tajnu cu cuvati.

A ti jednoga dana ako me se pozelis,mozes vrata

tvojim divnim nezaboravnim osmijehom da otvoris.

Jedna iscrpljena dusa od nadanja uporno ceka te.

Kao tren su prosle sve ove uzasne godine bez tebe.

U Senj nikada vise ne idem toliko puta se zaklinjem

ali kad god me put u blizinu nase plaze uputio

ne mogu izdrzati, moram tesku suzu tamo pustiti.

Istog trena kao onda imam te,tepas mi VOLIM TE…

Ti nemas pojma nakon toga koje me uhvati ridanje

vristanje, cvilenje,razbacujem oko sebe kamenje

taj bijes sto nemam te moram na neki nacin iskaliti

moram oduska ovoj skrsenoj dusi barem tada dozvoliti.

I onda onako polomljen , razocaran,ubijen bezvoljan

jedva se koracima do vrha obale uzdisuc pokrenem

na motor zasjednem I gas do daske ljutito pritisnem.

I tako dok nase mjesto napustam suze ne zaustavljam.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 26.08.2020

Tek kad se sklonila…kao heroj im je falila

Ostrim jezikom i hrabroscu zena me odusevila

Svi je jako dobro znaju ime rado joj spominju

pa nije potrebno da bi se od mene ponavljalo

Tolika zenska snaga nepojmljiva u njenim grudima

umije i da se pretvara, a osmijehom bol duboko prikriva.

Bore slatke na ono carobno lice nabaci pa nakostrijesi

kao macka spremna kandze za rezervu pripremi.

A u dusi klizi, para jecanje, cijelim bicem joj prodire.

Jer jako bas jako pati kada bolove mora da sakrije.

Pokusava svijet oko sebe vedrom slikom da zadivi

ne zeli trenutka da im se pokori pa slabosti otkrije.

Ponosna senjska dusa je, bure su je godinama ostrile.

Rekli bi da je uvijek kao musko hrabro muda imala.

Da nikada od pravde nebi odstupila, makar krvarila

Cesto bi se od straha ukocila, koljena bi joj klecala

al bi uporno na svome pravcu pravde ponosno ostajala.

Na zalost cesto bi joj se taj pravedni stav o glavu obio.

A da ima moc svijet bi u vedre boje definitivno promijenila

nova cista ljudska pravila od prvoga dana bi propagirala

ona i njena obitelj primjer u svemu bi im postali

I kao da je lider rodjeni svi bi je kao slijepci pratili.

A nepravda je uzasno razdire, duboko u srce bol dopire

tim trenutcima najradje bi se negdje izgubila i sakrila

toliko puta bi digla ruke od svega odustala,al ne ide.

Tko bi tim ovcama oci otvarao, na stazu spasa uputio.

A njeni oklopi vremenom su popustali krvave rane otkrivali

zbog drugih je naivno krvarila za njih se uporno borila

a sada joj okrenu ledja i ne vracaju cak i ne zahvaljuju.

Kao jadna odbacena se osjecala jer nije eto nesto uspjela.

A uskoro kada iz njihovog vidokruga nestane,shvatit ce

koga su u gradu imali vitezovi bi joj se divili I klanjali

titulu borca ljudskih prava bi joj dodijelili, za njom plakali

izgleda u zivotu rulji tako je, bas ono pred ocima nevide.

Tek kad se od sviju sklonila…kao heroj im je falila

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,26.08.2020