VOĆNJAK STIHOVA

 

Sjedeć na krošnji romantičnih stihova, osluškujem

Behar se rastršio, sve i jedan pupoljak oživio.

Ispod mene tiha rijeka se plazeć odlijeva

Dok vjetrić nešto joj prepričava, laže li laže je…

 

 A rijeka ko rijeka na jednoj obali uđe drugoj izađe.

Ravno joj do mora, svega se nagleda i nasluša.

Kroz pupoljke sunce šalje peckave pozdrave.

Modra, čas bistra čas nedodirljiva, tajne prikriva.

 

Tko zna koliko se parova na njenim obalama zaklelo

Vječnu ljubav izjavilo, koliko je tek suza popila

Iz tuđih duša i slomljenih srca na tone jada ublažila.

I svi joj se opet vraćaju, sa njom najdraže pričaju.

 

Ona ih u detalje tišinom sasluša, dušu mirnoćom natopi.

Pa se oporavljeni temo negdje osvježeni vraćaju, radosni…

A ja na krošnji i dalje s pupoljicma priče razmjenjujem.

Svaki iz prošlog života na ovaj svijet opet kao voćka dolazi.

 

Sreća je da mogu njihov jezik razumjeti, Bog me time podario.

Toliko dobrih i loših priča saslušam, suza nagutam, polomim.

Al sreća većinom dobre sretne priče saslušam , duša vesela.

I sve bih to na papir prebacio, u detalje te sudbine opisao.

 

Al mi pupoljci nedaju, kažu neka sve ostane tajnom zavijeno.

I moram njihove želje poštivati, prijatelje da ne izgubim.

Ispod krošnje jedan par zasjeo, poljubce razmjenjuje

O bože što to šutke moram gledati, kad me ona naprasno ostavi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 30.09.2013 u 19 i 47 minuta

POBJEGLA OD SNIJEGOVA

Pobjegla je ne od mene i moga požudnog osmjeha

Nego od oštrih zima u dubokih snijegova i nanosa.

U pjeni mora rođena,valovima kiparski stvarana

Sa plimom se najbolje osjeća, vedrinom uživa.

 

Sirena je, samo moru i stijenama krševa pripada.

Bura i ostali vjetrovi dio su njenog folklora.

Al snjegovi, ciča zime, ledenice drhtavicom plaše je.

Krv joj se zaledi ma koliku vatrenu ljubav primala.

 

I sad mi je tužno preostalo, da čamim čekajuć.

Kad će ponovo na stijenu sjećanja da se izvali.

Tamo će urezano moje ime na kamenu pronaći.

Krvlju polomljenih noktiju godinama ću gravirati.

 

Ničija zaštita joj netreba, možda muvica duše mi

Da joj svakog jutra u očima sjaj nemira probudi

Da se presretna krevelji, kao delfin prćka i prebacuje

I tako cijeli dan  vesela i sretna divljakuša provede.

 

 A do tada, tko živ a tko mrtav, vrijeme prolazi.

Samo tople pozitivne misli joj proslijeđujem.

Kroz maštu igrokaz riječi dugama raspoređujem.
između nas zračni jastuk prepun ljubavi stanuje.

Svakim danom pod uzglavlje maštanja štipkamo.

 

Fali mi, mnogo zajedničkog dešavanja fali mi.

Ono osmjesima nakićeno ćaskanje, dozivanje.

Svakog trena pogledima ispraćanje, žudnja…

Neprekidna žudanja strašću dodira skovana.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 30.09.2013 u 08 i 15 minuta

 

ZAGRLI ME

 

Nemoj,ne budi tužna muvice,

izgledaš grozna i sablasna.

Šuti, niti riječi ne prozbori

zamisli, zagrljaj onako iz sjećanja

Da se uzburka plima maštanja.

 

Svo prošlo prohujalo dešavanje

Loše uspomene, noćima grcanje

Prebaci preko ramena prošlosti,

na grudi maštanja nasloni se.

Zagrli me, zagrli da se duša probudi.

 

Čarolije u naručju, cvrkuti proljeća

Priđi bliže, onako kao ti… dotakni me.

Stobom pjevuši cvijetajuće raslinje

Samo zagrli me, neka gušta sjećanje,
neka se najljepše požude goropade.

 

Mnogo toga se sjećajmo, ali tajimo.

Skrivenim kanjonima mašte jezdimo.

Zavlačimo u budžake tajni i šutanja

U nama treperi neprekidna žica maštanja.

Zagrli me, srećom osmjeha uštini me…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 29.09.2013 jutro, 05 i 22 minuta

Zašto je ONA posebna

 

Njene riječi su blago, tihošću izlaze, oko srca mreže sapliću.

Ranjenim dušama meleme  sladora oblažu, noćima vidaju.

U njenim mislima, duši, zloća,zavist i podlost ne postoje.

Njeni govori su posebni, toliko u malo izrečeni, vatreni.

 

Ona nije brbljivica da bi joj se tamo zavidni ismijavali.

Sve ih jednim pogledom obori, jezikom u sekundi rasturi.

Njena snaga je moćna i golema, druge joj niti sjena nisu.
A tako skromna, ta tiha, povučena, nasmiješena ženica.

 

Muvica je, srca kao vrela afrika, duša slatkih prodora.

Sa njom nema zbijanja šale, ona se beskrajno umiljava.

Zbog nje se nespava, zbog nje pišu poduži romani i stihovi.

Od samog pogleda, usne vam cijede požudom,ako još probate.

Usana  čarolije, nemir sreće vas preuzme, bože savršena je.

 

Što su zime okrutnije i hladnije u njenom naručju vatra stanuje.

Iz tog zagrljaja nema odlaska, tko je osvoji, glavna je premija.

A tako skromna je, novci je ne zanimaju, slatke sitnice je raduju.

Oganj je, bljesak u tami i svjetlost što samoću bestraga potapa.

 

Sa njom dani se tope i neprimjetno nestaju, radošću pretreseni.

Ako je sretnete, sjetite se mojih riječi i strastvenog maštanja.

Uvjerite se sami koliko sreće je spavati na njenim grudima.

Daleko je, nedodirljiva ostrvo, tamo je rajskom travom prikrilo.

 

Njena ljubav, čista likarija, sve što nevalja sekundom izbija.

Samo da vas promatra, po koju riječ progovori, srce vam otvori.

Shvatite, ljubav vam se događa, ako vas zahvati njena promaja.

Ljubavlju vrije, slast je neobjašnjiva,djevojka iz slatkog maštanja.

 

No ipak ona je na ovim mojim isucalim posesivnim usnama završavala

Laku noć bi mi poželjela,jutrom se na grudima presrtena budila

Život sretnika kako izgleda u pet dana mi neoborivo dokazala

I doživotno duboko u srcu mi prikrivena ostala,mada je nestala

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,28.09.2013 jutro 05 i 44 minuta

 

MIMOIŠLI

 

Rekli su da u nekom čarobnom gradu ona postoji

Kuda šeće i kada u koje vrijeme nasmijana prolazi

Svoje prekrasne oči trepavicama pokloni, sve zarazi.

Dok svi njen prolazak gutaju i maštaju..ona nestane.

 

No nas dvoje eto nikako da se sretnemo

Uvijek nas nešto poremeti, i razdvoji.

Mjesec dana posvetih da je baš sačekam.

Da bi boginju pogleda kao sirenu, čudo ugledam.

 

Svi su govorili da bi se nas dvoje super sparili, slagali.

Da slični smo, imamo posebna neshvatljiva razmišljanja.

Al taj mesec nekako kiše navalile, pijano pljuštile.

Sve njene tragove ispirale, dolazak mi osakaćivale.

 

Čak mi se i kišobran raspao, od silnih udara vjetrova

koliko me vjetar sa kišom šibao, grane su pucale

Ne htjedoh odustati, jedinstvenu priliku propustiti.

Pod krošnjom sam kisnuo, njen dolazak iščekivao.

A možda smo se ipak mimoišli, nesvjesno mimoišli.

 

I kako je mjesec protutnjao, nisam je susreo

Nije dozvolila sudbina, tetka joj umrla

Kod nje je otišla, baš taj mjesec izostala.

Nije nam suđeno, među nama nema kemije.

Dio je sudbine koja o svemu odlučuje.

 

Al sada da krenem tragove da joj upratim

U kojem gradu ona sada stanuje, i putuje.

Ne želim da se vucaram po bijelome svijetu

Samo da bih nešto imaginarno susreo.

 

Al tko zna, tek kad bi se vidjeli, upoznali

Tada bi isti tren, oboje shvatili, dal postoji.
možda bi podjednako , istovremeno shvatili

Imali među nama kemije, il postoje razlike.

 

I sada ne želim kose čupati, razočaran kmeziti

Što je nisam susreo, u tim očima nešto doživio.

Pa se vrijeme ispred nogu rasulo, odlazim.

Svojim putom odlazim, neku ljubav pronalazim.

 

Možda, samo možda kada se najmanje budem nadao

Možda mi nečije oko u srce uskoči, pa zaori.

A možda ću cijeli život biti samo lutalica,

Praznog srca, sirote duše, ugasle požude.

A možda smo se ipak mimoišli, nesvjesno mimoišli.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 26.09.2013 u 02 i23 minuta

 

ŠETNJA

Kako fali noćna šetnja skrivenih osmjeha.

Sjećanje nevidljivih dodira, želja u nama.

Sreće imali, kiše nisu šetnju čavrljanja pratile

Samo vjetar svjedočio, ljubav vrelu prikrivao.

 

Pa onako žurećki u sjenu lampe kad bi se zavukli

Slatke poljubce razmijenili, i beskonačno žudili.

Sve se okretali, promatrali, kao ludice se ponašali.

Fali mi, prokleto fali mi onaj zagrljaj sretnih usana.

 

Al što je simbolično, providnog lifta često sjetim se.

Onog smijeha odvaljivanje, zagrljaj, stiskak dodira

Svi nas promatrali, ništa nisu shvatali, čemu smijanje.

A mi onako zadihani, jedno drugo za ruke držali.

 

A onda na povratku, u vlaku se nismo odvajali

Beskonačno bi usne testirali, u svakom trenu uživali.

Ritam u grudima, sreća neopisiva, fali mi, to fali mi.

Sve se dešava sa razlogom, ništa nije slučajno…

 

Ispred nas se daljina prosula, zatvara srcu dodira prilaze.

Svi najljepši trenutci odlaze, tupi sjećanje, lagano nestaje.

I tako na panju čekanja, samoća me obuzima, rastura.

Nikad više takvu sreću neću upoznati, strašću doživjeti.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 26.09.2013, u 01 i 55 minuta

PRAZNINA

 

U duši eho praznine povremeno tugom rastura,

beskućnika raspolovljene duše sablasno obuzima.

Godišnja doba se na zimu i jesen raspolovile

Ponedeljkom bezvoljnog užasa svakim danom nazivaju.

 

Ljubav razmeljanom dugom nestala, u srcu izblijedila

Riječi sve zakazale, štrajkom u nepovrat zaprijetile.

Ništa,baš ništa ne ide, nešto guši u grudima pritišće.

Pritisla nakostriješena veljača,cikom ,škripom proziva.

 

Nekako dođe da sve započeto ostavim, jorganom pokrijem.

Da sve loše terete iz duše rijekom prošlosti prolijem.

Pa sutra kad se probudim, sve zaboravom ispratim.

Da mi se opet očima nemira vrati savršeno cakleno proljeće.

 

I to vrijeme brzo doći će, znam i potpuno sam siguran.

Nemože stalno, vječno ovaj baksuz da prati me.

Mora i to sve prestati, ponovo draž života udisati.

Bezuspješno čekanje je da mi ruku pruži vječna pratilja.

Ljubav iz stihova, maštanja, snova i suludog čekanja.

 

Samo mi je muvvvica sreće potrebna, da me vedrinom izjeda

Svakim danom slatkoćom nagriza, da sretnički uživam.

Onda će sve ove tmurne misli da nestanu, mahanjem prestanu.
I sve što guši da se raspline  rijekom zaborava i bez povratka.

 

Al nedam  osmijeh s lica,da mi skinu,u meni lomove osjete

da se ismijavaju il nedaj bože sažaljevaju, izdržat ću.

Prkosit ću zavidnima, neka ih izgriza ljubomore sujeta.

A i to je nebitno što će drugi tračati, lagati, priče izmišljati.

Ljubav je bila , jeste i uvijek će dubinom srca skakutati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 25.09.2013 u 07 i 27 minuta

 

*OŽILJCI NJENE LAVE*

 

U sred grudi, centrom svih misli i maštanja

Purpurna jezgra se skvrčila, potiho dere me.

Prži i peče, na sve strane tvrdoglavo zavija.

Sve prošlosti prohujale navraća i spominje.

 

I sve pokušavam da uopće ne razmišljam

u ništa više upetljavam, zatvaram srca prozore.

Al duboko grumen njene lave drhtavo spominje.

Jednostavno skriven je,do njega teško doprijeti.

 

Sve htio bi da nestane, al ako čaprkat prestane

Iz misli će zauvijek nestati, sve o ljubavi ću izgubiti..

Prestat ću pisati prekrasne nezasitne stihove

Što samo njoj su spremljeni, zbog nje i postoje.

 

I tako ožiljci njene lave, krše zatelebanim grudima.

Krv maštanja prolijeva, probadaju slatka sjećanja.

Kako bolno je voljeti, totalnu potpunu ljubav imati.

I onda vulkan svih strasti nestane, preko noći presuši.

 

Samo njen grumen preostao,niti mrvicu se nije ugasio

Stalno spominje,podsjeća, mira neda mi,izludih naprasno.

Kad bi netko rekao kako sve to u sebi ugasiti, zaboraviti

Al da se još malkice grumen zapuši i po nekad ugrize.

I njen lik istog trena pojavi, ponovo osmjeh na lice natovari.

Al da je trajno nikada, baš nikada ne izgubim i zaboravim.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,25.09.2013 u 05 i 22 minuta

 

 

Žeravica vrelih usana

 

Žeravica pucketa, krcka njenim prćastim usnama

Sve njene tajne razotkrila, nesebično razuzima.

Plamičci nemira razgoropadili, gromoglasno navalili

Na sve strane duše huka i jeka zvrči, nemir otkida.

 

E ako se to u vama dogodi, ljubav vas osvojila.

Strune najslađih dodira u vama usadila

Pa vas cijelo vrijeme sonate najslađe razgaljuju.

Koje kakve misli vam po glavi vrmzaju, žudite.

 

O Bože kako ljubav kracima nemira čudno obuzima,

Drage, dugo čekane čarobne riječi iz vas same procure,.

Reći nekome,volim te, prelamanje srca i duše načinje.

Sve se kristalnim bojama poslaže, duga dušom putuje.

 

Eh ako, ako budete imali sreće pa vam se to dogodi

Čitav život vam na prošlost i budućnost raspolovi

Samo u tom pravcu gledate, ništa drugo ne vidite

Život dobije prekrasan, čaroban neshvatiljiv smisao.

 

Volite , beskrajno volite, niti trenutak sebe ne štedite

Jer nikada neznate koliko će sve to maštanje trajati .

Neka vas što duže kroz život ljubav potpuna zarobi.

Jer ako ikada prestane i nestane, bol je užasno ranjiva.

 

Izbije vas cijelog iz cipela, grizli bi beton pun željeza

Pitate se u kome je greška , dal se sudbina zabunila.

I što prije iz tog stanja beznađa bježite, svijetlo  tražite.

Jer ako vas duže tuga obuzme, uh al teško je, preteško je.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.09.2013 01 i 21 minut

 

 

 

BONUS SREĆE

 

Kada vas dugim okrutnim godina ljubav mimoilazi

U vašem srcu i duši niti tračak sebe ne pronalazi.

U vama se nakupe mahovina i tuge oštro kamenje.

Kada se život valja i prevrće bez osmjeha i radosti.

 

Kada gitara u vašim rukama samo jecajem tuguje.

Stalno se zavaljuje u tuge molove, i užasno patite.

Praznina se neka nastanila u vama, guši vas.

Kad vas poroci razaraju, što je preostalo otruju.

 

I onda nakon godina praznih ljubavnog sivila

U vaše naručje uleti kao prekrasna vila maštanja.

Pokloni vam najljepše trenutke vašeg snivanja.

Probudi i najskrivenije uglove presahnule ljubavi.

 

Oči vam zacakli, srce vam ritam udupla taktove.

Sve tragove tuge i sjete u momentu razore.

Bukvalno dječarac u vama se probudi, poludi.

Sve se prekratko i kroz paučinu duge događa.

 

I onda nestane,za vječno na vašim usnama ostaje.

Njeno ime se kriomice spominje,valja besanim noćima.

Fali vam ta sreća što smisao življenja poklanja.

I samo je preostalo da maštate u krilu snova držite.

 

Imali ste sreće, barem trenutak života vas provozala.

Najljepše uspomene  u srcu i duši grudvama naredala.

I sada jezdite, stare slike i događaje skrivećki vraćajte.

Više nikada posjeta njena vas neće pronaći i sustići.

Svoj bonus sreće života ste potrošili, o sretnici !!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 23.09.2013 u 08 i 30 minuta

A zar previše tražim i zahtijevam

Kad god ih pogledam ljubomora utrobom zareži.

Zašto njihovu sreću ne mogu mrvicu da doživim.

Stalno ivicom ljubavnih rubova sretno se klackaju.

Jedno drugom guguču, najljepše stihove razmjenjuju.

 

I ja živo biće sam, želim biti svićak u nečijim očima.

Želim biti najslađa tišina nečija, što milinom obuzima.

Želim da mi samoću vječno protjera neka duša vatrena.

Želim da proživljavamo momente maštarskih sjećanja.

 

A zar previše tražim i zahtijevam, ljubavi potražujem.

Želim dubinu srca i duše  vječno da razmjenjujem.

Toliko toga bih poklonio, svakim trenom tepao, pjevušio.

Pisao bih romane il stihove, sve dok njeno srce osjećam.

 

Želim da osjetim okus medenih usana, mladošću raskošna.

Nježnost posebnu, radost radosnu, a u svemu prkosnu.

Želim da se uzajamno tješimo, bisere u dušama brusimo.

O Bože kako sretni bi postali, kada bi je muvicu doživjeli.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.09.2013  u 03 i 44 minuta

 

 

 

PRKOSNI KOŠMARI

 

Povezuju prkosni košmari

dok škrguće nesanica noćima.

Vidi lice, kako tužno proziva.

Sve kontroli se otima, san izgubio.

 

Povezuju prkosni gorki košmari

Ne prođe niti jedan sat

A da na posebnu ne pomisli

Pa tuga gromoglasno zagrmi.

 

Što se to između njih događa

Bol se prkosno uvalila, promaja

Rastura, u dubini duše rastura.

Jedno drugom su priznali

Teške rane nanijeli, sve je nestalo.

 

Okreću se jedra, srca u sjenama

Kreću ka nekim drugim lukama

Samo da ih vjetar više ne sastavlja.

Ljubav savršena nasilno prestala

I očigledno nestala, šteta, baš šteta je….

 

Budi sretan u životu ona bi kazala

Sve su bila nepromišljena maštanja.

VRIJEME JE DA ODRASTEMO

Svoje ulogu u životu najbolje odigramo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 20.09.2013  u 20 i 55 minuta

 

 

 

 

 

 

 

U prikrajku duše

 

Ako Vas život totalno razori, u sve razočara,

sve vam planove i želje u nepovrat sruši i obori.

Ako vam se iznenada nešto jako ružno dogodi

Svo maštanje i planove tuga bolovima raspara.

 

U prikrajku vaše duše, skriven kovčeg postoji.

Za kojeg nikada niste niti pomislili, il saznali.

Duboko tamo izvor posljednje nade je zatrpan

Što u Vama šapće, podršku daje i nježno govori.

 

Izdržite, bolja vremena prepuna sreće nadolaze,

Oblaci nemira, baksuza i tuge uskoro odlaze.

I kada se opet osmijeh na vaše lice nacali

Svo to loše sjećanje puno bolova se zaboravi.

 

Ako vas sreća posluži i ljubav iskrena zapadne.

U vama sve živo prevrne, naopačke život okrene.

Držite je kao kap vode na presahnulim usnama.

Svaka kapljica života vrijedna je stotine stoljeća.

 

Faza života u nama po nekad takva je ,

više analiziramo krčakanja u nama

i kako to psihu razvaljuje i prelama,

Al nikada, zauvijek, nikade ne zaboravite,

 

BEZ LJUBAVI NIŠTA NEMA SMISLA, I SVE SE RASPADA.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.09.2013 u 08 i o2 minuta

PROTRAĆENA MAŠTANJA

 

Jesen oko duše paučinom se prikrila

Pritišću tvrdokorna olinjala sjećanja.

U septembru ćuliše vrišteć žestoki planovi.

Što se sve suludo sanjalo i slatko maštalo.

 

Sve je trebalo da se uveže i ostvari.

Da se ledenjaci sa duše vječno otope.

Da se dodiri i strasti urnebesno raspale.

Al suton požurio, sumornu samoću doveo.

 

Nezrele orahe požutjelim prstima prebirem.

Suze u očima  uzaludno zadržavam, sapirem.

Sve se naopako okrenulo, radost mi uzelo

U zapećak zaborava tugom zagušilo, izdišem.

 

Od neke huje očnjacima pregrizam jabuke

Neka čama, samoća, prazninom duše nagrnula.

Džaba ti sve ovo spominjem, postadoh zaborav.

U šuškavo jesenje lišće si me strpala, zaboravila.

Sjećajuć se pisama i prošlih zakletvi voljena.

 

Zid tereta se na tebe naslonio, tugom pritisko.

Svi oko tebe letaju, duši i slomljenom srcu pričaju.

Izdrži, sve će to O mila moja, prekriti duge zaborav.

Na prečac su nas razveli, u beton daljine zakopali.

 

A ova surova vremena, hijene u ljudima razdražile.

Sve oko sebe žderu, srca im paraju, mira nikome nedaju.

Skriven u pećini sjećanja, laprdam obiljem maštanja.

Mamurluk od nespavanja, dan sa noću mješajuć  otima.

 

Bojim se, moram ti priznati, što će ovo sivilo dovesti.

Prije bih rekao, da volim te, no tih riječi sada bojim se.

Vrijeme kotrlja, rane u grudima šire se i pucaju.

Mladost tvoja nestala, staricu u tebi probudila.

Jesen mila moja, jesen u nama narandžasto požutila.

 

Previše daljinom maštali od laži puno očekivali, izgorili.

I sada samoća gorčinom rastura, svoj danak lažima uzima.

Sve tragove one strasti otupila, požuda mrvicom ostala.

Jesen mila moja, jesen u nama narandžasto požutila.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.09.2013 u 02 i 33 minuta

Tu nema sreće sazviježđa

 

Većina veza su baksuzne, jednostavno škripe, ne štimaju.

Jedno drugom se nedaju, vlast podlo preuzimaju, otimaju.

Žele da  imaju potpunu kontrolu na tronu svega i svačega.

A između njih dvoje samoća nožem se reže zgusnuta.

Ta veza vječnošću je prokleta, tu nema sreće sazviježđa.

 

U njoj stanuje tuga, prokletstvo, jecaji i sablasni pakao.

Tu nema osmjeha da zavjese tuge raširi, dahom ih otjera.

Tu su krvave misli i gorki poljubci, tu sreća ne postoji.

A između njih dvoje samoća nožem se reže zgusnuta.

Ta veza vječnošću je prokleta, tu nema sreće sazviježđa.

 

Ta veza je prokleta, nema smisao i vrata su za pakao.

U toj vezi svaki plan već u zamislima je propao, ugušio.

Ništa im od ruke ne ide, vezani su bolnom samoćom oboje.

A između njih dvoje samoća nožem se reže zgusnuta.

Ta veza vječnošću je prokleta, tu nema sreće sazviježđa.

 

Kada im strune živaca popucaju, kao ose nemilosrdno bodu se.

Jedno drugo za sve loše optužuju, svoje slabosti teško priznaju.

Ma koliko blaga na tronu imali, u njemu plaču, noćima jecaju.

Boga dragog proklinju, što im sve dao je, a muvicu sreće nemaju.

A između njih dvoje samoća nožem se reže zgusnuta.

Ta veza vječnošću je prokleta, tu nema sreće sazviježđa.

 

Njihov razgovor je deranje, na usnama sreća se ne spominje.

Jedno drugo lažnim osmjehom sreće poklanjaju,u sebi  tuguju.

I koji je smisao življenja, kada tuga ti svaki dan upropaštava.

Al eto život je cjepidlačenje, vaganje u detalje prepucavanje.

A između njih dvoje samoća nožem se reže zgusnuta.

Ta veza vječnošću je prokleta, tu nema sreće sazviježđa.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 16.09.2013 u 09 i 38 minuta

 

 

ZAMIŠLJAM, PREČESTO ZAMIŠLJAM

 

O Bože kako jasno vidim je, osjećam, zamišljam

Polu uspavana, dušom i tijelom dušekom rominja.

Oči krmeljave, nasmiješene, misli moje kovrdžaju

Drijemalice sanjiva, držim te u rukama, romantika.

 

Odjednom pero u ruci sijeva joj, pismo švrlja mi.

Skoro sva slova prepoznajem, u duši joj stanujem

Tone romantičnim željama, nasukana mislima.

Svraćam joj na počinak, sve za susret spremila.

 

Ulaz preko terase skriveni, šifra udar burnih vjetrova.

I kad se najmanje nada , kad je preuzme kunjanje

Usne na njenim osvanu, tijela dodirima razbukte se.

Čežnja sve raspali, strast u ćošak nemira bi sabila

Sve će tim trenom tišinom da eksplodira… O voljena….

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 14.09.2013 u  01 i 21

 

UGRIZLA PODLA LJUBOMORA

 

Ugrizla podla iznenadna ljubomora

Nagriza zrnima sumnje i oštrih otrova

Sve u meni je bestraga uneredila

Čudan raspored nasilno mi nagurala.

 

U ničemu sebe ne prepoznajem, čudan sam.

Strahovima drugog sebe upoznajem, preispitivam

Nikako ne shvatam,što mi se to sada događa.

Kakva to sila mračna srcem mi užasno upravlja

 

Na sve planem kad se njeno ime spomene

Nedozvoljavam u njene oči bilo kakve poglede

Režim na svaki pogled il sumnju u prolazu

Što je gutaju, mjerkaju, potkradaju, dobacuju.

 

Oh ljudi pomozite, te otrove ljubomore sperite

Ubi ovo režanje skriveno godinama u meni

Što prošarane vidljive tragove po licu ostavlja

U paramparčad me rastavlja, zato što volim je.

 

Zar je cijena iskrene ljubavi otrovna ljubomora

Zar je ona sastavni dio sretnih zaljubljenih parova.

Kuda sve vodi to kaljenje ljudskih duša i srdaca

Iz straha da sreću ljubavi slatke ne izgubim.

 

Zašto nas to ne uče kroz život i u praznim školama

Zašto se isto čobanima, inžinjerima i pilotima dešava.

Zašto ta okrutna hinjska karta se otvara u nama.

Želim na miru i bez sumnje da nezasitno volim je i obožavam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.09.2013 u jutro 03 i 04 minuta

 

KAD O NJOJ POMISLIM

Kad o njoj pomislim, uh nemirom se zavrtim.

Stihove nemoram kopati, u srce zavirivati.

Nije ih teško  pronaći, duša šapatom progovori.

Na koje kakve misli me nagovori, pa dumam.

 

Netrebam da probirem zgužvana sjećanja

Strast njenim imenom neobuzdanošću obuzima.

Pa iz nekih kutaka duše izlijeću slatke varnice

ništa ih nemože spriječiti, samo u njima uživati.

 

A oči, i osmjeh slatkih požuda, strastveno razuzima.

Svu mi strast iz krvi isisava, trenom bih poludio

Za njom bih tarabe preskakao, u kazni iščekivao.

Žestoka ljubav se jako rijetko dešava, al u detalje obuzima.

 

I samo zbog nje iz milion razloga mogu izbacivati stihove.

No bez nje bih se kao papir vjetrom i kišom tuge zgužvao

Polako u neke suze i jecaje zavlačio, kose od huje čupao.

I nemojte misliti da je lako bez njenog dodira pisati stihove.

 

Usvakoj riječi, u svakom stihu ona počiva, tišinom progovara.

Uzrok je svih mojih iskrica u očima, nemira u grudima.

Žudim, pucam, toliko mi fali , toliko je neophodna

Ta iskrica ljubavi, što život čini vrijednim i smislenim.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.09.2013 u 10 i 30 minuta

 

 

 

 

Misliš da je teško stihove pisati?
To je samo otisak duše na papiru.
Možeš ga gužvati, paliti, brisati,
al’ ne možeš sprečiti strasti da naviru.
Moraš sebi krv isisati,
kožu izvrnuti, to boli, dabome.
Pa, da li je teško pesmu napisati?
Nije teško, kad imaš kome.

U PJEŠČANOM SATU VRIŠTIMO

 

U pješčanom satu klancima nemira suludo vrištimo

Svakim danom skriveno tajne razmjenjujemo.

Svakim danom djetelinu s četri lista pronađemo

Na čarobnim usnama osvanemo, izluđeni šutimo.

 

Na životu presretne neobuzdana čežnja održava.

Svakim trenom dušu i tijelo šapatom usana preobražava.

Sve se skakavci u nama uznemire, ljubavno nevrijeme.

Hvala ti Bože što čuvaš nas u čahuri pješčanog maštanja.

 

Sve je izobiljem nakracano kao pijeskom zrnasta pustinja.

Anđelćiću,muvice, slatko tepamo, uzdasima jezdimo.

Tu su temelji našeg životnog maštanja, idila lutanja.

A tišinom se razumijemo, dok jesen se približava.

 

Od zagrljaja maštanja živimo, požudu i strast daljinom varamo.

Takva nam je sudbina, najljepše špilje ljubavi otkrila.

Pa se kao speleolozi, za ruke u podzemlju maštanja vodamo.

Čarobna  bila i ostala skrivena tajna nepreglednog maštanja.

 

I svakim danom pješčani sat okrenemo i ispočetka krenemo.

U svakom zrnu pijeska proždrljiva požuda svoje krake razvila

Ovisnost na usnama ugravirala, neda da se niti u mislima prekine.

Hvala ti Bože da se barem njenog daha napijem, pa što ostane.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09.09.2013 u 18 i 24 minuta

 

 

 

 

 

ĆIZA…PREKLOPLJENE KAZALJKE

 

 

 

 

Dal sam stvarno pukao, il sebi nešto stalno umišljam

Kad god na sat pogledam, osmjeh joj drhtajem osjetim

Kazaljke preklopile nešto bi poručile, kažem si razmisli.

Zar tolika savršena ljubavlju  još stanuje duboko u meni.

 

Ma kud god krenuo, ma što radio, sebe sam testirao

Stalno bih poslove izmišljao da bih misli odagnao.

I onda kad god, al ono baš kad god na sat pogledam

Jednostavno njen dodir tako duboko osjetim,pomislim

Ćiza je,poklopljene kazaljke ugledam, i slatko nasmiješim.

 

Važno da dobro je,stalno mislima poruke prosljeđuje, poručuje

Da joj nedostajem, kosu joj često čičkom vjetra milujem.

Sa burom često razgovara, dok šapuće u okvire prozora.

A tko to nema skrivenu ljubav, makar kroz maštanje.
Pa nostalgija obuzme, i jezdite, svojom ranjenom dušom jezdite…

 

I najrađe je promatram kad je inspiracija obuzme, uzme kistove

Pa sve iz duše otrove na platno nabaci, odjekuju boja koraci.

I kad se završena slika pogleda, snagom ljubavi ujeda.

Sve iz nje zrači, toliko toga poručuje, da ipak stalo je…

 

Dal sam stvarno pukao, il sebi stalno nešto umišljam

Kad god na sat pogledam, njen osmjeh požude ugledam

Ćiza, kazaljke preklopile, nešto bi poručile, kažem si razmisli.

Zar tolika savršena ljubavlju  još stanuje u duboko u meni.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,05.09.2013 u 20 i 28 minuta