Da se nisam ovolika prerano godina rodio

Da se nisam ovolika prerano godina rodio

Vjerojatno sa njom bih život vječni proveo.

Da sam pederčina, stil života bih promijenio

Pred nju bih klekao dašak,trenutak  ljubavi molio.

 

Ako je niste upoznali,previše ste propustili

Kome se ona u srce uvali,nije normalan poludi.

Sva je posebna,čarobna,u svemu najmilija.

I upoznah je,dal bože suviše kasno je.

 

Dal će razumjeti ovoliku razliku i sve godine.

Nemam snage prići joj,a da ne primjeti

Koliko je srcu posebna i čarobna i ne odoljiva.

Možda je bolje samo za sebe ljubav da ostavim.

 

Neka se ova tajna nikad ne otkrije,jer volim je

Volim ženu koju sam samo jednom susreo

Iz njenih očiju sve što trebam pogledom dobio

Dok se spontano pored mene drugom smijala.

 

Možda bi rekli da sam prolupao,srednje su godine..

Nemaju oni pojma što znači kako je potpuno

Kad možeš vrisnuti pa izreći..ženo vojim te…

A ispred mene strah duge godine i čekanje….

 

Da nisam ovolika prerano godina se rodio

Vjerojatno sa njom bih život vječni proveo.

Da sam pederčina,sigurno stil života promijenio

Pred nju bih klekao dašak,trenutak  ljubavi molio.

 

A između nas prevelike godine,premlada je

U zraku vrište molbe strpljenja i nadanja

Da imam hrabrosti da iskreno priđem joj

Možda bi se promjenila il čak udala….

 

Kako živim u odurnim lažnim nadama

Kao da me neka silna luđačka droga opila.

Pucam si šamare,budalo nisi za nju,shvati

Pusti je,neka svoju mladost sa drugim podijeli.

 

Al džaba je vražičak se u meni nastanio

Pamet nekako iz balansa izbacio,kompas

Na sve strane procurio,totalno poludio

Poglede i lažnu nadu beskrajno njoj uputio.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,15.05.2017 u 06:01 minuta

 

 

Vrištat ću kad te ugledam

 

Kažeš mi budi strpljiv,vrijedit će svo odurno čekanje.

A ti ne shvataš,svakodnevno samoća bas uzasno truje me.

Ne mogu da prihvatim,sa njim još uvijek da boraviš

A ja,  kako je meni,što osjećam i kako se raspadam.

 

I zato navijam satove,ubrzavam vozne redove,

Avioni i vlakovi samo ono na  tvoj dolazak iščekuju

Da te u poseban  box sprate i meni eto  isporučuju

Najljepšu pošiljku nakon dugo godina mi dofuraju.

 

Vrištat ću kad te ugledam,suze će da potvrđuju

Ovu ljubav sa bajkama ne mogu da uspoređuju.

Ovo je preveliki zalogaj,ne želim više oproštaj

Od mene nikad više nećeš otići,to ti obećavam.

 

I zato kad te na novo ugledam, iskreno oprosti mi

Neznam kako ću tih trenutaka radostan reagirati

Znam da će biti zagrljaj,stisak ridanje i jecanje

Ljubavi volim te i trebam te…. ubija ovo nadanje.

 

Udaj se bona,uz mene kao happy ženica sa mnom ostari.

Tvoje u mome srcu od prvog dana boravi,znam da osjetiš.

Jer definitivno,vrištat ću kad te onda ispred sebe ugledam

I zaboravi,povratak nazad nikad više ne dozvoljavam.

 

Od tada vrištat ću bona kad god te prelijepu u živo ugledam.

Ne vjerujuć očima da sve to prolazim, napokon doživljavam.

Jer sa tobom samo najljepše stvari sam doživio i dobio 

Sa tobom najljepšu budućnost sam dobro znas  isplanirao.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,15.05.2017 u 04:41 minuta

 

Dal si ikad razmišljala koliko čekam te godina

 

Maslina ispod tvoga prozora najbolje bi prepričala

Koliko puta si suznim očima odbjegla odsanjala

Koliko pisama od mene pregolemih nadobijala.

A navedi jedno kad si iskreno iz srca odgovorila.

 

A u mene starac se uvaljuje,pogled se zamućuje

Zaborav  drsko sve više iz prikrajka se šepuri

Još malo neću se sjećati dal uopće  postojiš

Dal si ikad razmišljala koliko čekam te godina.

 

Mislih da sa tobom sam konačno potpuno sazrio

Al varam se ludo zaljubljeni divljak sam postao.

Dal si ikad razmišljala koliko čekam te godina.

Repriza u životu nikad nam se nebude pružila.

 

Moraš da mi sve moje sjetne uvrede oprostiš

Predugo se sve ovo među nama nekako odužilo

Uvijek neki prioritet ispred nas iznenadno uvalilo

Najmanje vremena da bi se našoj ljubavi posvetilo.

 

Hoću da volim te, tako mladu vječnu djevojčicu

Ne želim da dođeš mi i ugledam oronulu staricu.

Čemu sve silne godine na čekanje da protraćim

Shvati bez tebe prazan sam i nemogu da odolim.

 

Daj saberi se,koliko još žrtava treba da ispratim.

Pa na poljubac svake prestupne godine ti naletim.

Tako rijetko u zagrljaju stisnutu rasplakan doživim.

I onda opet na mikro ciklus od  4 godine odletiš.

 

Dal si ikad razmišljala koliko čekam te godina.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,14.05.2017 u 19:41 minuta

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Muža je napustila, samnom njemu se osvetila

 

Noc bijaše užasno burna i prekratka

Tako me divljački strasno vatreno uzela

U temeljima satrla,ono baš iskoristila

Zatim se u teškim suzama okrenula

Bez riječi i oprosta trke hitro izgubila.

 

Dugo sam je po gradu bezuspješno tražio

Samo sam jednog dana slučajno saznao

Muža je napustila, samnom njemu se osvetila.

Iz osvete mene je njemu u inat preljubom imala.

 

On je uskoro meni prišao istinu od mene tražio

Nikad u životu nisam tako lagao,istinu sam priznao

Suze u njegovim očima su sve govorile,prelamale

Počeo sam je tražiti i njenom strašću noćima žuditi.

 

Nakon nekog vremena smo se u prolazu susreli

Bez teksta oboje ostali,u zagrljaj divljački poletili

Nakon toga je dugim noćima strast nastupila.

Sve je u meni razgoropadila,dječaka probudila.

 

Nakon nekog vremena u meni je sve ljubavlju prelilo

Pred nju sam otvorene karte ranjenog srca bacio.

Sve priznao da sam, luđački u nju zaljubljen .

Dok sam to izgovarao suze nisam kontrolirao.

 

Bukvalno sam ridao,jedva da riječi sam odabirao.

Nijemo je stajala,bez riječi u suzama promatrala.

To me još više razvalilo,strah u grudi naguralo.

Za ruku sam je uzeo,lice u lice uvalio i rekao.

 

Kad bi ti samo prišla,osjetila grmljavinu u meni

kad bi se onako na grudi mi slatko naslonila

ritmom srca bi shvatila da si nepovratno

čistom ljubavlju ovu dušu srećom prepunila.

 

Udaj se ženo čarobna,sada ovog trena za mene

Nemoj više termine da odgađaš izgovore izmišljaš

Sada ovaj tren čekanje nestrpljenjem je prekipilo

U meni se vulkan nemira razvalio,ja bih te ženio

 

Shvati ženo,nemogu više noćima sam da se prevrćem

Da pišem silna pisma i danima čekam neodlučan odgovor.

Evo kleknut ću, na sve tvoje uvjete pristat ću

Samo uz mene do kraja života savršena ostani.

 

I još uvijek nije odgovorila,a prođoše silne godine

I svakog dana i noći strasno luđaćki kao prvi put

Potpuno strasno požudno zaljubljenički ima me.

Gitaru sam nonovo u sebi probudio,opet poludio.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,14.05.2017 u 12:55 minuta

Svi se nešto okreću,na mene pokazuju

 

U posljednje vrijeme kako gradom prolazim

Poglede,ono baš čudne poglede osjetim

Svi se nešto okreću,na mene pokazuju

Međusobno potiho nečujno nešto pričaju.

 

Kao da me sažaljevaju,očima na mene pokazuju

I slučajno,baš slučajno do mene priča pristigla

Drugom mlađem u krilu se predala odavno uživala.

A zato se prečesto meni zadnjih mjeseci javljala.

 

Navodno na put je sa majkom hitno otišla.

Svakodnevno bi se ushićena javljala

Savršenu ljubav mi beskrajno upućivala

Toliko svakodnevno predivnih pisma poslala.

 

A nešto u posljednje vrijeme me baš  upozoravalo

Jednostavno u meni je drsko hinjski čudno kopkalo

Al nikad nisam niti posumnjao da bi se desilo

Baš tim njenim preljubom bolno užasno ostvarilo.

 

I kad je pristigla,pokušah nevjeru da otkrijem

U njenim ne zaobilaznim čarobnim okama.

AL samo sebe tamo očigledno sam vidio

od početka nisam shvatio da sam je izgubio.

 

A možda, možda je mlađeg eto pronašla

Vatru mladosti sa svojom strasno izmješala

I jedno vrijeme je sigurno uživala,poznam je

Al s njim nikad nije ovu našu čaroliju pronašla.

 

I zato se vratila,misleć neće se nikad saznati

U provinciji teško da se ovako nešto prikrije

Takvo nešto se kad tad ubrzo jasno razotkrije.

I eto na žalost do mene je razarajuće pristiglo.

 

Puno vremena mi je trebalo,previše me ranjavalo

I stalno u tuđem zagrljaju sam je zamišljao

Klečala je i plakala,sav preljub priznala

Da je pogriješila što je našu čaroliju skršila.

 

I sve sam joj naravno plačuć ridajuć oprostio

Jer njenu mladost i potrebu sam shvatio

Prevelika među nama bijaše od početka razlika

Nadajuć se pružena nam je posljednja prilika.

 

I sada dok ljubim, imam je,onako tiho zaplačem.

Bogu dragom zahvaljujem što mi se vratila

Što mi je još jednu iskrenu šansu širom pružila.

Od tada do sada naša ljubav na staro se vratila.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,14.05.2017 u 07:40 minuta

 

 

 

A bijaše to januar 13-ti, mrkli, bolni,ledeni, eto čisto da se ne zaboravi.

 

 

 

Kiša  sa svih strana ledena nagrnula

A ja pokisle glave ispod krova sačekujem

Nebi li prestala,a sva se pod kožu uvukla

I krenem,skoro da snjeg se provalio

I na uglu prepoznatljivu sjenu ugledah

U zagrljaju tuđem je,bože valjda varam se.

 

Priđem bliže dok grmljavina osvijetljava

O bože,ipak ona je na nepoznatim usnama

Grč,bol,ridanje,ne nikako ovo nije moguće

A tako se zaklinjala da ljubav sam jedina.

 

A bijaše to januar 13-ti, mrkli, bolni,ledeni

Neka jeza promrzla nakupila drsko u meni.

Kao da sam nešto loše tiho predosjećao

Al nikad nisam u vradžbine baš vjerovao.

 

Zašto me po usranom mizernom vremenu

Poslala na to mjesta drska hinjska sudbina

Zašto na djelu očito s drugim da je uhvatim

Da sve što sam imao, vjerovao  i nadao

Tako bolno poniženo razočarano izgubim.

 

Da svu nadu kroz jecaje zauvijek razorim.

Gledam,u naručju i poljubcu je baš uživala

Meni se nikad nije tako strasno predala

Gdje pogriješih zašto me kažnjava sudbina.

 

A do tada nikad ljubomoru nisam upoznao.

Uvijek mi je svejedno bilo kad bi se desilo.

Al sa njom,toliko unutra nešto nemirom razara

Kažu da volim je iskreno i otud izvire ljubomora.

 

Strah da je ne izgubim, da me ostavi i odluta.

Da se u nečijem zagrljaju strasnije ne pronađe.

I eto ono čega sam se plašio,kao da sam prizvao.

To se i užasno desilo,na njegovim usnama završilo.

 

I sad nakon toliko godina,kad god kiša zapada

U srcu sve me razori na tu sliku užasa podsjeti.

Vidim je tako jasno u njegovom zagrljaju vidim je

Dok grozno boli razara užasno otužno sjećanje.

 

Od tada kad vidim zagrljene parove nekako utihnem

Kao neka curica nezaustavljivo se jecajuć rasplačem

Volio,tako iskreno sam je volio sve iz srca joj predao

A tako olako dozvolio, da me polomi u paramparčad razori.

A bijaše to januar 13-ti, mrkli, bolni,ledeni, eto čisto da se ne zaboravi.

 

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,13.05.2017 u 13:13 minuta

 

Tvoj jecaj uvijek do mene prebrzo pristigne

 

Doke se ritam gitare bude vrelom noću talasao

Sa tobom budem strasti i ljubav razmjenjivao

Uzajamno budemo dokazivali, ljubavi sabirali.

A noć prekratka sa zorom sve prerano pokvarila

U zagrljaju usnule iscrpljene nas tiho bi spratila.

 

Zagrli me,stisni se,tko zna kad se budemo susreli.

Previše su nam zamki i minskih polja naredali.

U našem kampu još uvijek je najsigurnije,čekam te.

Signal bude vidljiva kadulje slomljena stara grančica.

 

Preko stijena nemoj da preskačeš,kreći na prestima

Još uvijek tamo je uspomena našeg prvog susreta.

Ako me ne budeš tamo pronašla,tad su me spriječili

Na žalost plan dodira i strasne ljubavi su nam provalili.

 

Al nemoj da te pokolebaju suze što će te stazom pratiti

Znaj da tu sam,šapućem žuborim u tebi tako me osjetiš.

Pustiš suze, tvoj jecaj uvijek do mene prebrzo pristigne

I moje srce bolno samoća uštine znajuć da čekaš me.

 

Pomiriši kadulju, poruke suzama prenesi joj,shvatit će.

A ona će preko svojih veza i silnih uzburkanih vjetrova

Stići do mene ma gdje me tuga tim trenutcima zatekla.

Tješit će me da izdržim,do sljedećeg susreta preživim.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,12.05.2017

Uz mene Vječno ostani

 

Prije svakog i najkraćeg odlaska

Dobro razmisli, molim te ne odlazi

Bez tebe praznina se grubo uvali

Sve u meni panikom nekom razori..

 

Neznam od kud te silne suze zarobe

Mrak u oči navuče dan tamom prekrije.

Bezvoljan panično usamljen postajem

Ništa oko sebe od suza ne razaznajem.

 

Molim te niti trena ne pomišljaj,ne odlazi

Uz mene stisni se,srce smirajem napuni.

Jer kad god odlutaš,makar i do kuhinje

Tamne sile panično uhvate svega me razore.

 

Volim te,svakodnevno klečeć sretno priznajem

Od tebe ne želim i nemislim da mrve odustajem.

Dosta sam u tami i kaljuži sam godinama lutao

dok nisam na svijetlost tvoje ljubavi nabasao.

 

Molim te vječno u zagrljaju strasnom mi ostani.

I tvoje srce u njemu smiraj i sreću pronalazi.

Zato se ovo među nama čarobnošću događa

Ovo je ljubav,samo naša čarobna i neraskidiva.

 

Sa tobom sam potpunošću mušku ljubav shvatio

I savršenu ženu napokon upoznao pa poludio.

Jer kad muškarac iz dubine duše strasno zavoli

Bez ljubavi trenom može da se raspadne i razboli.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,12.05.2017 u 07:03

 

 

 

Bože mili oprosti nam grijeh što se volimo

 

 

Bože mili oprosti nam što se luđački preljubom igramo.

Što vino strasti nezasitno iz noći u noć bijesno sipamo

I griješni preljub svjesno,neodoljivo bez kajanja činimo

Ponizno se klanjamo oprost i razumijevanje od tebe molimo

Kaži koju cijenu treba za ovu griješnu čaroliju da platimo

Ako je moguće pusti nas da sretno,zajedno napokon živimo.

 

Suze patnje u srcu znam da osjećaš u našim tebi molbama

Da nam grijeh od ljubavi razumiješ i tiho oprostom sapereš

Jer samo ti znaš,samo ti razumiješ zašto nam se ovo dešava

Kad se istinski srca sretnu i zavole dal tvoj blagoslov je.

 

Dal treba godinama da klečimo,samo tvoj oprost tražimo

Molimo te dozvoli, pusti ovo sjeme mira neka se razvije

Neka nas svakog jutra pljusak tvoje sreće napokon umije

I zato te bože molimo,tvoju kaznu prihvatamo i shvatamo

 

Na put oprosta ako treba bosonogi danima krećemo

Samo dozvoli,pusti nas,neka se srca nakon godina tuge

Napokon iskrenom ljubavlju tvojim blagoslov preporode.

Zato bože klečeć ponizno molim te,znaš koliko volim je.

 

Ako treba svaki dan ćemo zajedno oltar da čistimo

Bilo kakvu kaznu kaži da draga srca krvavo radimo

Samo dozvoli nam da ova patnja razdvojenosti prestane

Neka nas napokon svako jutro poljubac strasti uštine.

 

Bože mili oprosti nam što se luđački strastveno volimo

I griješni preljub svjesno al neodoljivo bez kajanja činimo

Ponizno ti se klanjamo oprost i razumijevanje molimo

Kaži koju cijenu treba za ovu tvoju čaroliju da platimo

pa  molimo te pusti nas da sretno,zajedno napokon živimo.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,11.05.2017 u 21:01

Al i mene godine sustižu mladića polako u starca savijaju

 

U posljednje dvije godine prejaki tempo strasti nabija.

Ubjeđena da sam tek jucer napunio tridesetak godina

A sijede odavno prekrivaju,srednje godine dokazuju

A ona bi,kao da se tek jucer prvi put strasno poljubila.

 

Ako ovako nastavi u godinu dana ima straca da razori.

Svu će mi energiju ovim tempom posesivnošću da potroši

Samo šuplji panj od mene ostat će da zgrbljen podsjeća.

A nemogu da kažem joj, da malo uspori,bože ja izgorih.

 

Moram na neko vrijeme vjenčanje naše tiho da odgodim

ovim tempom teško još koju godinu sa njom da ispratim

A volim je,posesivnost u meni strasnu,slasnu probudila

iz petnih žila bi svu u meni divljinu vriskom razgoropadila.

 

Kad se ljubi,divljakuša nezasitna postaje,grize, sve otkida.

Na leđima previše sado mazo od noktiju vidljivih dokaza.

Nemogu reći da na momente ne prija mi,vatromet raspali.

Al kasnije,rane podsjećaju,previše dokaza nanovo otkrivaju.

 

Svi znaju i pričaju,opet ga razvalila,u malog miša pretvorila.

A ja ponosan,što sam pred nju ne tako davno klekao,zaprosio

Rekla je još malkice strpi se,još nisu složene neophodne karike.

Budi strpljiv voli kao i dosad i čekaj me,i još uvijek izdržavam.

 

Kako sam je dublje upoznao i ja bih tu svadbu malo otkazao.

Njen tempo ljubavi je meden i savršen,uvijek nedovršen

Još malkice ,repete strasti bi od prosijedog čikice tražila.

Svaki put iscrpljenog na koljena bi me položila,da izdišem.

 

Nije da taj tempo ne izdržavam,tri puta dnevno je podnošljivo

Al na duže staze sve u meni siguran sam uskoro bude sagorilo.

Što će biti dalje,kako tempo stizati,dal će drugdje repete tražiti.

Nema veze obožavam i volim je, vjenčanje koju godinu ću odgoditi.

 

Neka nju malo sustignu godine,možda ta vrela krva malo utihne.

Možda joj više bude godilo tepanje,držanje za ruku,o nadanje.

Al i mene godine sustižu mladića polako u starca savijaju.

No nedam sve sve dok moja je,mladost u meni krvnički caruje.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,11.05.2017 u 20:32

 

Koliko me samo puta ta posebna oduševila

 

Koliko me samo puta ta posebna duša oduševila.

Kada sam prvi put taj čarobni glas žicama začuo,

ono bukvalno u trenutku tišinom sam zanijemio,zastao.

nešto kroz mene neobjašnjivo jezom je prostrujilo

mada je nisam vidio al glas i energiju čudnu sam doživio.

 

Nakon toga u meni je dugo vremena potajno tinjalo

neki slatki nemir beskrajno požudno strasno izazivalo

I onda još jedna savršena neobjašnjiva čarolija se dogodila.

Ispred kamere je savršena stajala,bez riječi sam knedle gutao,

sebe sam tiho zapitao,dal se to stvarno u istinu meni dešava

spoj glasa,te čarobne energije,i spoj njenog izgleda,koja ludnica…

 

Wau, samo Bog dragi tako savršeno jedinstvo je spojio

Predugo smo na kameri pričali,sjećam se i baš preteško odvojili.

Nakon toga su krenuli silni planovi,kako u živo se susresti,kako vidjeti

Želio sam njen miris da osjetim,usne da što sporije,nježnije ono lagano dohvatim.

Taj dodir nepojmljivo posesivno me njoj mamio,proždrljivošću sam je tražio.

 

I onda se i to iznenada neplanirano desilo,samo je kod mene banula

onim čarobnim očima bljesnula,a osmijeh,nemogu vam to objasniti,

to je suviše duboko u meni, divan čaroban savršeni smireni strujeći osjećaj.

Imam je uz sebe,tako nježno je dotičem,vrhove strasti joj osvajam.

 

Dok miris njenih usana I tijela vrelina blizine tijelom razvaljiva

Dovodi do ludila,osmjeh sreće vriscima dušom nanovo se razlaže

Bože luđački ovu ženu obožavam i posesivno volim je,takvu trebam je

Ma sva čuda svijeta da se poredaju,rijetki ovakvu sreću kao mi imaju

Da sve ove vrhove osjećaja dožive i vječno savršeno zauvijek zavole i zaljube..

 

I zato kao najveću tajnu života čuvam je,naše vrijeme tek dolazi

Još sitnice treba da se spontano dogode,pa da nas sudbina sastavi

i daleko od sviju zauvijek sretno zaljubljene prikrivene odvede i ostavi.

 

Molim te ne zaboravi me….

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,10.05.2017 u 14:14