Sretno ti muvice moja daleka

Uđoh duboko u krošnju njenog maštanja

Plela je korpu prepunu požudnog čekanja.

Gnijezdo gdje me sačekuje, uskoro očekuje.

Toplina svake grančice nezaustavljivo izvire.

 

Vjetar se poigrava svemu pletuć svjedoči

Kroz krošnju čekanja, nanese salvu maslačaka.

Ljubav skrivena otima, s grane na granu poskakuje.

Džinovske plodove strasti suncem naslađuju.

 

U svakom plodu blagoslov strpljivosti skrućene.

Jedno drugo neizmjerno očekuje, Bogom zaklinje.

Oprosti Bože što te često spominjem, al trebam te.

Treba mi tvoja pomoć da nas podržiš i navodiš.

 

Da dođemo na vrijeme pameti, da se sve ne razleti.

Da nam se kada bude potrebno sve ne smrkne

Da nam svo ovo iskreno čekanje, žudnjom ne nestane.

Daj nam snage i zdravlja da te svakim danom molimo.

 

Ljubav naša sve čaše je odavno savršenošću prelila.

Iskrena, šutljiva, a toliko vatreno jedva podnošljiva.

A ovdje iza životne zavjese skrivečki se nadamo

Da će sve na svoje da se posloži, samoća da oružje položi.

 

Da je napokon svojom prozovem, da na grudima mi noćiva.

Da se svakog jutra radostan probudim u snove ne razočaram.

Možda previše maštam, sanjam i od nemogućeg očekivam.

Al eto godi mi, nekako najmanje bolno je, kada nema je.

 

I zato ova krošnja,

skrivena iza svih zavjesa se ne primjećuje

Samo u našim grudima stanuje,

uzglavljem beskonačno putuje.

 

Pa slatko čežnjivo,

čarobnošću mirišljivo na nju podsjeća.

Šapatom koračam da je ne probudim,

sve ovo ne izgubim.

 

Koji savršen osjećaj kad je u svakom trenu

nasmiješenu sretnu osjetim,

pa mi tišinom snježnim pahuljicama

koji glas trepereć vjetrićem proslijedi,

da je u na nosu samo za mene skrivenu pronađem,

uzdahom žudnje na grudi položim,

da oči joj beskonačnim poljubcima otvaram,

neutaživu žeđ za njenim usnama da beskonačno napajam.

 

Sretno ti muvice moja daleka

ne brini, niti trunke ne brini

u meni savršeno skakućeš,

na straži sam zbog tebe…

da se osjetiš sigurna,

samo koračaj naprijed,

onako prepoznatljivo sretna presretna

da nekome potpunošću pripadaš..

voji te tvoja čarolija

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 31.12.2013 skoro 2014  22: 04 minuta

 

Strijepnja dugih 20-tak godina

Do jučer bijaše na mojim grudima

Budeć se izobiljem nasmiješenim.

Mirisala bi po našem sazvježđu

Onako slatko čežnjiva, dah oduzima.

 

Grickajuć čupreke između redova

Ljubav njena bi sve u trenu obuzimala.

Rijetko bi šapat udijelila, usnama cvilila.

Ti trenutci i te slike vječno u meni tumaraju.

 

Pa se zapitam dal sam prolupao, otuđio.

Zašto samo nju pred očima promičem

a tako bolno daleko i nedokučiva je.

A druge pored mene proždrljivo zijevaju

Trenutak moje slabosti iščekuju.

 

Zakunih se njoj vječnošću čekanja

Da niti jedan druga nikad neće biti

Kao ona posebna i zauvijek u ranjenim grudima.

Dal je to svirepo, što to sebi naturam.

 

Osjećam da je ovo slatko ropstvo, božija nagrada.

Da ostanem smiren i zaljubljen u samotnim grudima.

Sva patnja samoćom se razlila, suzama nagrnula.

I tako ostavljen godinama čekanja, usamljen strijepim.

 

Strijepim da će svo obećano čekanje da nestane.

Da se sve na kraju svede, na oprosti mi…

Nisam više mogla izdržati, i da me to ne sagori.

No ako tako treba da se dogodi, neka srce mi

Pred Bogom bude jamac iskrenog čekanja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 31.12.2013, 05:53minuta

 

 

2014 skoknuh do australije

Mila moja,voljena, ljubavi.

Daljinom okrutnom skrivena,

Tamo među promrzlim,

šupljim ljudskim ljušturama i

prohladnim stijenama propadaš.

 

Po koja grančica ožalošćenih maslina

te prikriva,od znatiželjnih pogleda otima.

Znam, siguran sam,i tako te osjećam.

Želiš kao i ja da me napokon

nakon godina mraka ponovo ugledaš..

 

Tutnjaju godine, nekako srce

Lažnim, nadama zavaravam.

Pa se onako, naivnošću

Djeteta zamislim.

Da sam skoknuo, do Australije

da mi se srce umjesto tvoga srca

malo one vreline svestrano napije.

 

I na tebe, još više, bez trunke dodira

svakim trenom ove sumorne samoće

prečesto podsjeća.

U tim čarobnim, slikama

Sve se maglom, obrisima odvija.

 

Tako malo,mi je potrebno

Kada te zatrebam

Da srcem ne zaribam.

Pod okrilje sjećanja zavučem te

I po tko zna koji put eto tješim se.

 

Sretna ti Nova 2014

Život mi te predugo otima

 

Mada se među nama odavno sve srušilo

Ne mogu da te zaboravim,

krišom mi u grudima pre žarko  boraviš.

Možda to osjetiš, možda si otupila

Ali ako ikada do tebe dopru vjetrovi

ovih požudnih iskrenih stihova

 

Sve shvatit ćeš.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 31.12.2013, 03:23 minuta

Samo neka pristigne

 

Kad se neki praznik primakne

U meni samoća zaori, proslavlja.

Jednostavno njeno mjesto zauzme

Sve misli preuzme, gorko zajecam.

 

Srcu tog trenutka kontrole ne vidim.

Iz mene saspu sve one samotne požude

Što već godinama zbog nje usamljenički zijevaju.

Pa se većinom u samom sebi izgubim, zašutim.

 

Sklonim u prikrajak, sebi sam više nego dovoljan.

Jer znam drugom u krilu je al sa gorkim suzama

Ne dadoše nam sudbine da se krila napokon uvežu.

Na uzglavlju mi praznina je dok Božić otkucava

Nije sa mnom kada nova godina pahuljama pristigne.

 

A toliko smo bez nekog  razloga kaženjeni

da nam se to oboma prazninom događa.

Sa strpljenjem potpisah tajni sporazum

Da ću koliko god ono baš treba izdržati

To što ću noćima ne spavati možda osijediti

Rijekama suza proliti, na sve spreman sam.

 

Samo neka ona tišinom tiho pristigne,

neka mojom se jednim danom nazove

nakon toga neka Bog dragi odluči

što će sa nama delati, što će učiniti

 

Nikada, nikada, i nikada niti um mislima

me neće izgubiti to neka zapamti

samo ne želim da je meni ispred nosa

tugom sahrane, jer bez nje ne postojim

koliko vojim je preteško je to opisati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 30.12.2013, u 22:22 minuta

 

U grudima paradiram

U ogledalu se promatram, kao analiziram.

Na tragove prološlosti bolne ne nailazim.

Od kako je u smisao života mi prispjela

Čuda oko i u meni se dogodila i događaju.

 

Čemerne, bolne i beskonačno okrutne samoće

Nestaše, bukvalno sa lica mi sve sapralo.

Kao Božićna jelka ljubavlju nakrcana, blještim.

Sve se podmladilo, živahno u meni probudilo.

 

Svi oni sati što uzalud kuknjavom protutnjaše

Sada mi dan prekratak, sve cvijeta u prolazu.

Slast pobjede doživljavam, ljubav žene upijam.

Buketi savršene sreće oko mene se previjaju.

 

Prije bih slomljen samoćom i prazninom uzdisao

A sada dahćem, kao proždrljivi pas još očekujem.

Njenih usana se naslađujem, noćima preživam.

Sve doživljeno, prekrasno, opet kroz san prizivam.

 

Pomenom čarobnog imena, nevjerojatne reakcije

Rumenilo u licu nagrne, osmijeh na licu zaskoči.

Od sreće prestravljenu facu napravim, uživam.

Svakim trenom trncima kroz grudi paradiram.

 

A prošle ledene samotne suze što me gušiše.

U najljepši pjenušac njenih usana se satkale,

Vrelinom savršenim dodirom strast prenose.

Duboke i dublje brazde u srcu sladorom nagrću.

 

Sve loše korjenje prevrću da zaboravom nestane.

Samo njoj sve poklanjam, svako jutro dočikam.

Usnama zoru na usne joj tišinom dodira navlačim.

Da se ne prestraši, pa naglo zbunjena probudi.

 

U škrinji maštanja samo za nju čuvam vrele stihove.

Da je uz poljubce uspavam, potiho koji stih prozborim.

Da volim je, bez nje bih sve prazninom tuge zvučalo.

Neka vječno palatom požude i strasti savršenošću ostane..

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.12.2013 u 06 i 11 minuta

 

OPČINJENI

Oni, previše tom vatrenom stihijom su opčinjeni,

Gadnim nekim nepokolebljivim virusom zaraženi.

Kada ulicom prolaze, kao fenjeri tamu raspršuju.

Iz njih magična opijajuća svjetlost radošću izbija.

 

Duše im ispunjene vragolastim šarama.

Kao da su iz čarobne špilje ljubavi iscurili.

Kapi studene praznine u njima ne postoje.

Bistrinom oka, strijele strasti odapinju.

 

Savršena sreća iz njih kao beskraj šapuće.

Silinom, snagom uzavrele strasti i požude

Glave izbezumljenim prolaznicima okreću.

Kobne im pojave, vrelina im stanuje u grudima.

 

Kud god banu il se pokrenu, uzdahom dolepršaju

Njena  raščupana kosa vrišteć zarazom uleti.

Udijeli strasni zagrljaj, poljubac maštanja.

Nijema publika uzdiše, svugdje je prisutna.

 

On u samoći uživa, kandžama njenih dodira,

Eho njenih treptaja žubori vrelinom venama.

I kad se nevide, o svemu se došaptavaju.

Jedno drugom nezasitno u krilo sjedaju.

 

Opčinjeni na daljinu, bez i trunke dodira.

Jer samo istinska ljubav tako žustro treperi.

Ih kako lijepo je ukrasti tračak njihovog pogleda.

Pa vratiti sjećanja u našim otupjelim grudima

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 29.12.2013 u 05:40 minuta

Ah što ćeš, vole se,

Ah što ćeš, vole se,

pusti ih neka uživaju.

Tko ti je kriv otpadu,

što si truli panj postao.

 

Niti kišu, niti sunce,

niti gromove osjetiš.

Na srcu ti inje stanuje

samo mahovina preživljava.

 

Okrutnom podlošću promatraš

kako ljubav pored tebe prošeće

Zavidno gluposti izvaljuješ,

jer ti je ledeno srce postalo .

 

Pogledaj,

krišom poslušaj

Kako ljubav

među ljudima

šapuće.

 

O ljepoto,

izvoru čarobnog maštanja

Tko te nebi savršenu volio,

Nezasitno žudio,

sa energijom 14 sazviježđa

što u sebi si skupila.

 

Žudim da sam svaka

radosti kapljica

preostala na tim

čarobnim usnama,

tijelu boginje.

 

O Bože kako Volim je,

 

Ne što je mlada ,

nego sve ono drugo

što se ne vidi.

 

Al moje srce

tako jako

Žarko,

Savršeno,

osjeti

njenom krvlju

žuboreć prozbori.

 

I stalno

tamo sam negjdje

kao muvica najslađa

u tom savršenom srcu

prikrivena

jer za mene se otima.

 

Vojim da vojim

Vojim da tepam

mada imam 110 godina.

 

Ljubav u srcu

kulu je sagradila,

Pa se viori

vidi preko sto planina.

 

Raznose je vjetrovi

Mora se njome igraju

I na njene grudi

Onako okupanoj

požuda trenom osuši.

 

Pa to zrno soli

Grebucka je i

Šapuće.

 

Da na mene

žarko zaljubljenog

svakog trena je podsjeti…

 

I onda joj suza kane

Shvati primljene poruke

Zagrljaj prihvati

I tako neprestano

me dohvati.

 

I sve na daljinu osjećam.

Kada je u snijegu

Kada je bolesna

Kada je tuga obori.

 

Srce mi jasno govori

Ne brini

Zajedno sa tobom

će lakše preboljeti,

sretan završetak

dočekivati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 28.12.2013 u 13 i 13 minuta

Hvala ti što se divno u samoći osjećam

Hvala ti što se divno u samoći osjećam

I kad se sve oko mene razlama, krši

Sonatom te u grudima, dušom zadržavam.

 

Čarobne usne ti nikako ne zaboravljam

Tvoj uzdah, tvoj dodir bez predaha

Savršena bila  i ostala u kajdanki sjećanja.

 

Tragovi sjećanjakroz stihove se provlače

Gitari note nabacuješ, iz misli ne nestaješ.

Pa se jutrom budim sjećanjima razdragan.

 

Svaki slobodni trenutak sebi otimam

Da se u skriveni dio mašte prikrijem

Tvojim osmjehom žeđ nezasitnu da utažim..

 

Obožavam kad mi u grudima rovariš

Kada zbog tebe češće nespavam

Dokaz je da još vuijek ljubav

u grudima zaljubljenički održavam.

 

Razlog si što mi samoća ispade najtoplija.

Uvijek na vrijeme prispiješ, žuboriš grudima.

I tako prolete godine,kalendarom sjećanja.

Samoća se bude zvala tragom tvoga imena.

 

Vojim te muvice, dok skakućeš mislima

Vojim te zbog draži okrutnog čekanja.

Savršena bila i ostala u grudima

Sve do tvoga dolaska

Al više ti nema odlaska

Jer sve treba da naplatim

A to će da potraje koje stoljeće.

 

Hvala ti što se divno u samoći osjećam

I kad se sve oko mene razlama, krši

Ljubav savršena žubori cijelim bićem

Sve dok treperiš mi  u mislima.

 

Ah to bješe ljubav neslomljiva

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 28.12.2013 u jutro 8 i 47 minuta

 

Nije bitno

Nije bitno

dal će se ona javiti.

Možda

Pismo napisati.

 

Dovoljno je

Neka prozor

duše i srca otvori.

Sve će u trenu

Trncima prispjeti

Jer jako dobro zna
i suviše dobro osjeća
kako treperi,
što joj nemirom

san otima,
koje kakve misli

njenom dušom čaprkaju.

Jer se istovremeno

i meni sve to dešava.
Nekakav slatki

pritisak u grudima,

uzdišem.

Magične planove

srcu sortiram

da lakše izdrži.

Ah da je samo tu

blizu mene

da joj nježno
onako

kroz naš

savršen poljubac

izjavim

O Muvice

kako te obožavam
kako vrijeme

od života otimam
da budem kraj tebe

makar
i kroz ove

snove lažljive.

 

Znaš i znam da vojim te !!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,28.12.2013 u 06 i 57 minuta

 

Tamo bijaše ljubav

 

 

Žudih da joj se približim

i uhvatim drhtaja trag

Tražih skrivene tajne

kraj srca tog skršenog.

 

Al tamo bijaše ponor

Tamo je nestalo sve

Prekrivena prošlost sa tugom

I jadom se prepire.

 

Pružih joj ruku ne znajuć

koliko je slomljena

Čitah na licu poziv

čupaj me iz plamena.

 

Al tamo bijaše ponor

Tamo je nestalo sve

Prekrivena prošlost sa tugom

I jadom se prepire.

 

Prihvati moju ruku,

izroni iz ponora

Drhtavim glasom jecaše

duša joj slomljena.

 

Tamo bijaše ljubav

Tamo je nestala

Ostala teška rana

Da prži u grudima

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno, 27.12.2013 u 17 i 47 minuta

 

 

U ogledalu pučine

Svakim jutrom

U veneciji naših maštanja

tu ispred mene si

Pučinu svojim likom

 bonacom išarala.

 

Sve kristalno promatram,

srce ti u meni boravi.

Pramenovi na mjesečini

Lahorom  razigravaju.

 

A silni vjetrovi

po nekad prošetaju

suzama šamaraju,

modre usne podsjećaju,

da željno

čekaš me.

 

Teraca

tvoja

najdraža

Toliko osmjeha donijela

Al ispiruć je svojim

samotnim suzama.

 

Sve te složene saksije

Tko zna koje kakvih cvijetova

Sa tobom bi tugom žuborili

Na dušu ti melem mira ispuštali.

 

I dok bi svi spavali

Nesanica bi te donijela

Mjesečini bi zborila

Do kada će da traju

sve ove zablude.

 

Zašto život ima

Oštre kandže

I zašto nas muči i razara.

Koja je uloga,

Do kada će

Bog dragi

da nas testira.

 

I sve češće

Bez obzira na godišnje doba

Tu bi sklupčana jecala

Dal od suza sreće

Il samotnog ridanja.

 

A ljubav tvog života

Silnim morima

Boreć se valima

Pisma prosljeđuje.

 

Kako život nije fer

Kako nam dušu i srce otima

Kako se u nama sve razlama.

Al sreća

postoje tračci

doživljene ljubavi.

 

Netko u njoj cijeli život uživa

A netko jednostavno

Olako , smetovima zaborava prekrije

 I jednostavno sve zaboravi.

 

Al eto moja duša se

U ove kažnjene svrstala

Svakim danom samoćom

Kao najtežom vrećom na leđima

Podsjeća.

 

Nema Veze,

teško je

Al imam

svoje

čarobno maštanje.

 

Znam da će jednog dana

Ljubav moga života

Da iznenadno

Ozarena lica

Meni u krilo da pristigne.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 27.12.2013 u 05 i 21 minuta

 

 

NEKA SVI ČUJU ZA NAS

 

 

Na prozoru jugo se svilo

Promatram na nebu trag.

Prišla je uzdahom sjete

Šapnula prepoznaj znak.

 

Ref:

 

Želim da imam te

žudim jer trebam te.

U meni gnjezdo si svila. 

I sad kad te osjetim

Sav se ja razletim

Čekajuć da te ugledam

 

Ljubavi nemoj da šutiš

rasprši bezbroja glas.

Neka se ostvare tajne

Neka svi čuju za nas

 

Ref:

 

Želim da imam te

žudim jer trebam te.

U meni gnjezdo si svila

I sad kad Te osjetim

Sav se ja razletim

Čekajuć da Te ugledam

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 26.12.2013 u 14:02 minuta

 

 

 

Što i koliko Više

Što i koliko Više

da ti napišem,

osjećam u riječima

da siromah postajem 

u sebi toliko toga energetski

na jedvite jade zadržavam

i i kontroliram,

sam sa svojim slabostima

se prepirem.

 

Al uz tebe,

jednostavno

moram biti uz tebe,

dal kroz snove

dal u mislima

dal u preostalim skromnim riječima.

 

Jako dobro znas

i više nego dobro

to sama na sebi osjećaš.

Ista zaraza je ovladala,

slatko privlačno obuzima

i presretne nas

usamljenički održava.

 

Vojim te muvo čarobna,

odavde pa prije svih svjetskih ratova ,

prije nego nego su šetali dinosauri,

od tada i još dalje tračci ,

ostavštvina tebe ,

slatko žubori

tvojom

nekontroliranom

požudom

u meni.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.12.2013 u 10 i 10 minuta

Umom ovladala

Ne mogoh da spavam, skoknut da joj snove prošaram

i na licu tragove osmjeha u srcu ugledam.

Uspjelo je, ranim jutrom oko pet sve se zabezeknulo

a ja, kraj nje šapatom odjekujem da u snove me prizove

O bože kako vojim da gledam je, nezasitno promatram…

 

Dah si slatkorječivo oduzimam, toliko toga nezaistnog navire.

Samo njen lik, osmjeh i dodire se neprestano priželjkuje.

Niti se bunim niti se branim od svih silnih požuda.

Neka je, neka me do kraja života takva ljubav izdržava

 

Umom mi ovladala, tijelom skrivećki rasprostiruć.

Dio mene od prvog susreta požudnošću postala.

Sve moje strasti i požude njenom vatrom sazdani.

Duboko u meni posesivno zabrazdila, svega prisvojila.

 

Neslućena energija među dušama se ispisuje

Svoje skrivene podle planove obiljem ostvaruje.

Postala je dio svakodnevne seanse i molitve.

Svaki pokret, svaka slika njenim krikom podsjeća.

 

U duši mi  preduboku brazdu nemira zaorala

Sjeme posebno čarobnih očiju prolila, proziva.

Pobožnost u meni skrivenom ljubavlju utvrdila.

Posebnom gordošću me začarala, tiho obuzima.

 

Nepregledna, beskrajna, izvor ideja maštanja.

Uzrok osmjehnutih buđenja, tragovima stihova.

Paučinom nježnosti na popucalim usnama se prikrila.

Biće nekih galaktičkih čudesnih protoka svemira.

 

I baš mene odabrala, čarima bez dodira okupirala.

Zaslijepljen, u svemu oko kao iz ogledala podsjeća.

I nekako slatko pobjedu proslavljam, jer moja je.

Moja, otkriće ljepote dalekim snovima i maštama.

 

 
Toni Ljubiša Božić,Bugojno 26.12.2013 u 05 i 15 minuta

Zakocenut između suza i maštanja

Zakocenut između suza i maštanja

zagrljen oblacima njenog osmjeha

savršenu ljubav tišinom promoviram

čistom magičnom srećom odišem.

 

Moja je, samo moja je, vodolija a lavica 

u krilu nepopustljivo sigurnošću zasjela.

Reži, dah oduzima, svega me otima.

A suze naviru, toliko toga iskazuju.

 

Volim kada me preko oka pogleda

onako slatko požudno,grizeć usne zareži

kao da mi poruči, da idući vijek izdržim

uskoro dolazi, tu na vrhu proplanka.

 

Pa zakocenut mješavinom suza i osmjeha
u sandučiću bokal suza sam spratio
sliku joj uokvirio da me podsjeća

Dok se iz kaveza ovog života ne oslobodi

Pa u srce vječnošću mira, napokon naseli.

 

A do tada, viorim prostranstvima maštanja

Prehranjujem ogriscima prošlih događanja

Zadovoljan što savršeno zaljubljen postojim

Ništa me ne nervira, niti energiju otima.

 

Sve, apsolutno sve što u meni se događa

Isporučim, iskipam tonama škrtih stihova.

Al moja, samo moja ako dražesno postane

Ako se taj dan makar za 20 godina dogodi

Sitniva je čekati, zbog nje život ću izvaljati

 

Sve i jednu boru ću joj suzama sreće ispeglati

Kao djevojčica će opet izgledati, očima će pričati.

Sve i jedan bol iz duše će da joj tišinom nestane

Bit ću joj Lav iz zaklona što dušu na tanane otima.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno 26.12.2013 u 04 i 33 minuta

Dodir bez dodira

 

Nema te galaksije

u kojoj briljanti postoje

da mu njen osmijeh otkupe,

da njen dodir usana uštinu

da ljubav među njima raskinu.

 

Mada je on  brbljivica

nekim momentima

ne može da govori

da praznini bolnoj odoli.

 

Prazne riječi

još više ga zabole

jer niti tračak ,

niti muvicu

nemogu da predstave.

 

Što se

i koliko toga

savršenog

među njima

sputava.

 

Neka ovaj Božić

bude uvod

u njihovu galaksiju.

 

U kojoj se sve

smireno dešava,

prepuno zagrljaja

nježnosti

i tepanja.

 

Kada će to pristići

neka im dragi Bog

na svoj način posloži.

  

A na njima je

da se ovako

usamljeni valjaju,

žudeć izgaraju.

 

No i to bolje je

nego da ih postroje

u tamnice i zatvore  

bez dodira maštama.

 

Vole se i tako će ostati.

Sretan Božić

mila muvice

i najmilijim.

………………….

 

Međusobno misli

odašilju

divno,

daleko,

jarko,

blješatavo sunce

ljubavi

nepokolebljivoj

svjedoči..

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 25.12.2013 u 11:11 minuta

 

Ponoćka

Prosinac jezom nahorozio, kandžama u podnoktice zario.

Studen uboga zavladala, a ja cupkajuć ponoćku dočekujem.

Noć se dubinom zavila, ispred crkve svečani protokol.

Sa obližnjih kuća po koja dječija glavica iskreno proviri.

 

U krug se narod združio, božićne pjesme radosno pjevaju.

Noć snježnim iglicama prošarala, svjetluckaju lampice.

A ona, samo što nije pristigla, pod kaput da je prigrlim.

Na njenim usnama ponoćku da proslavim, pa upamtim.

 

A vrijeme, studeni nekako usporilo, dah u ledenice pretvara.

Jelike snjegovima na plećima, otpuhuju, ponzinošću se savile.

Svijetlost i tama jedno preko drugog sjenama se prelama.

I odjednom, iz dubokog mraka, promrzla, ona izmigoljila.

 

Ponoć samo što nije crkvenim zvonima najavljena pristigla.

U skute se privila, promrzle prstiće pod pazuh ugurala.

Usne šapuću, jedno drugom dodvoravaju, planove smišljaju.

I tako, zavejani prosinačkom studeni, ispod kaputa tavore.

 

Cupkajuć dubokim snijegom, ljubav tišinom se razmjenjuje.

Sretan ti Božić ljubljena, iz grudi se hori čestitka najdraža.

Pjesma se zaorila, ljudske duše blaženim mirom ispunila.

A vrijeme je da se svečanost dogovori, prstenom pokloni.

 

Samo ona zna  tišinu samo jednim ogromnim slovom

da zaori……W

Volim te muvice, Sretan ti Božić, neka se zapamti !!!

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 24.12.2013 u 07 i 22 minuta

 

 

 

.

 

 

Sretan ti Božić mila

 

Pahulje stigle sa tobom

Zima te prikrila

Predugo vremena prošlo

Napokon prispjela.

 

Stisni se uz mene mila

Podari zagrljaj svoj.

 

Neka nam ovaj Božić

Odnese 

prokletu staru bol

 

ref:

Sretan ti Božić mila

zagrli poklon  svoj

Sretan ti Božić mila

O kako Žudim

da postanem tvoj

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 24.12.2013 u 04 i 24 minuta

Vrijeme se rasipa

 

U kutu samoće, prekriženih nogu sačekujem.

Da se glas iz daljine pojavi, požudom dojavi..

I samo me prepoznatljiva jeza prostrijeli

Duša se otvori iz podruma stihove pokrenu.

 

Većinom pišem joj kako mi nedostaje, da patim se.

Toliko molitvi dnevno iskažem, sebe kažnjavam.

A ona kao posljednja kap na presahnulim usnama

Samo što nije usporeno doplazala, pa me oživila.

 

U duši mi vrisci, slatku požudu uzdasima proriču.

Valove nemira dovlače, valja obuzdati stihove.

Kako kroz stihove prikriti požude nesnosne bolove.

Da ne otkrijem, da čeznem, da neizmjerno nedostaje.

 

I kao ranjena ptica na tankoj mladoj grani zasjednem.

Ona se od miline savija i nepuca, samo srce izaziva.

Krhke a savitljive, teško pucaju, malo saviju al ranjavaju.

Između nas huče vodopadi čekanja, strast obuzima.

 

Vrijeme se rasipa, ritam srca rasulom panično priziva.

Pa se u sitne sate, u krilo zavučemo,objavimo primirje.

Obuzme blud  podivljale prašume, krikovima lavova.

A mi stopu po stopu na tanane, zaljubljeni kročimo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.12.2013 u 04:21 minuta

NIJE ME ZABORAVILA

 

Medu medeni,

nastavi,

žubori žudnjama.

 

Osmjeh na licu

u bescjenje sreće rasipaj,

dušu savršenom

divljinom napumpaj

jer i na drugoj strani

dešava se proljeće.

 

Konekcija uspjela,

u krilu mi

zagrljajem zasjela.

 

Wolim te

ispijam izvorima

čarobnih galaksija.

 

Eh sad mi lakše je

kako mi prozore

nemira rastvori.

 

Osmijeh na lice

svjetlacima prozbori…

vojim te…

samo tako nastavi,

sve ostalo može čekati.

 

Kada se njeno ime spominje

visibabe glavu podižu

svi delfini počasnim plesom

upozoravaju,

ljubav se razmnožila…

 

Pola glave

u čekaonici mi obijelilo

dok se njen glas nije začuo.

 

Samo je uskočila

osmijeh podarila,

pramen preko čela nabacila

i rekla ne brini,

vječno volim te i živiš u meni.

 

I nestade

a u meni nemir

od sreće sam poludio.

 

Lupam se u grudi šakama ..

nije me zaboravila i ostavila.

 

 

Eh sada mogu mirno na spavanje

da me njena gornja usna uštine

da me toplo vatreno zagrli

da sve prohujalo vrijeme

poljubcima beskonačnim  nadoknadi

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.12.2013 u 02:33 minuta

Biti sa njom uhhh.

 

Ah kad god je jeza srcem provali,

mene se poželi, al ovce i novce ne ide,

kroz glavu mi prostruje neke ludorije

al vojim je, jer moja je,upečatljivo,

barem trunkicom skrivenog maštanja

 

Neka je svaka trepavica podsjeća

da je moje srce svakim trenom

savršeno žudi i nezasitno osjeća.

Skriven žuboreć paučinom dodira.

 

Ponosan, izobiljem mašte je zaljuljam,

pa nepregledna vrata nemira i zadovoljstva

biti sa ljubavlju života  savršeno doživljavam.

 

I svaki trenutak, ma kuda se kretala

Od nje nešto skriveno kroz maštu doskoči

Osmijeh bez dodira u vjetropir pretvori.

Pa se smijuljim presretan,

dok žudnjom je prizivam pa doživljavam.

 

Eho se savršeno prenosi,

oboma znakove donosi.

Bezglasno, tišinom plime se

raznose strasti i požude.

 

I onda prepoznatljiv žamor

u grudima raspjeva.

A kad zahuče,

sve se olako otkriva,

sjajem u očima.

 

Život sa njom u mašti

je dobio savršen smisao

putovanjem maštom sreću doživljavam

Dok njen osmijeh  žudi mi u grudima

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 22.12.2013 u 04 i 51 minuta

Skočih joj u zagrljaj

 D Em A G D

 

Dugo brod sam čekao

O ona nije pristigla

Pa se srcu požalim

Suze provalim

 

Ljubav sam iščekivao

Raskinut u suzama

dok me nije strefila

dahom dragog osmjeha

 

Skočih joj u zagrljaj

da je opet zarobim

nikad više nikad

samu ostavim.

 

Samnom sad je ostala

Ljubav nam procvala

Noćima je milujem

Sve istražujem

 

Nemoj više nikada

Da me jube napuštaš

Dovoljno smo godina

Patili u suzama

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21.12.2013

 

 

 

 

 

 

Polu san

Svaki put kada zima pristigne,

sve manje viđam je i posjećujem.

Varakam se prevarama nadanja.

Tad turizam procvata, glavu ne diže.

 

Ljeto je moje nadanje, meni pripadne.

Tada je detaljno slobodna, mene izaziva.

Onako snena, savršena na plaži se izvali.

Onim okicama prostrijeli, na sve nagovori.

 

I te ljetnje vrućine što protumaramo

Godinu dana kroz uspomene cijedimo.

Više puta na dan na prohujalo vratimo.

Da se ne zaboravi, koliko ljubav jaka je.

 

I kad  kasni sati pristignu, poljubcima je zarobim.

Od svih tereta milinom usana ušušno oslobodim.

Tad drtavo usnije, leđa ledena okrene i uvali.

Pa je obručem prigrlim, bezobraznije prislonim.

 

Pred jutro možda je polu san zahvati,

krmeljave oči na moment otvori,

moje usne na svome vratu osjeti

i opet do zore rane sklupčana usnije

da svu ljubav na čekanju popije.

 

Zamukla tišina, njene uzdahe otkriva

U zagrljaju me ne popušta, pritišće.

Kradem usne čarobne, naplaćujuć kamate.

A u meni se gorčina samoće eto uminila.

Valja izdržati do sljedećeg susreta.

 

A ja smotan, trapav, lunjah maštama.

Tumarah kaputom samotnih uspomena.

Nekako mi ruke prečvrsto svezana,

ne mogoh vrata njenih grudi da otvorim.

 

Polu san me opet prevari, u krilo mi je doturi.

Tako bijah siguran, da uz mene je usnila.

Svu onu vatru  izobiljem požude poklonila.

I  eto, ne želim oči da otvaram, sebe ulagivam.

Neka je, još malo u krilu nek mi boravi..

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.12.2013 u 01: 27 minuta

 

Sandučić, spomenar

Spremih joj ogriske svoga maštanja

u sandučiću, koferčiću, škrinja se prikrila

toliko koverti mirišljivih, samo za nju nagurala.

 

Ne mogu a da svakih 5 minuta

prozor škrinje duše ne otvorim,

pa da navratim, čisto da je osjetim.

 

Miris njenog pera usnama osjetim

da mi osmijeh svakodnevni napuni,

pa se kreveljim, samom sebi začudim,

kako male krpice osmjeha bruje

u ovim zaljubljenim grudima.

 

Imam preveliki razlog

i obvezu da čuvam je

kao kapljicu u sred pustinje

što samo čeka dolazak na mene. 

 

Vojim te ološu slatki !!!

Bog dragi dade mi

nešto što mislih da je nemoguće da postoji,

molim te dozvoli mi da te uvijek

u naručju mašte pridržavam,

slatkim stihovima dodvoravam.

Jednostavno uživam da se dokazujem

da toliko samo za tebe imam ljubavi,

a sada imam još prekrasnu sliku da podsjeća.

Sve one behare naših protutnjalih proljeća .

 

Ah joj, žderao bih te, a tako milovao,

Ljubio, ma sve bih ti, ma izdržat ću

što je to za mene. sitnice malecke sitnice

svi ti samotni udari nesanice i srceparajući strahovi

ništa mi nemogu

kada samo zamislim

i znam da me iščekuješ,

samo još koji vlak da sačekam

i nakon koju godinu te ugledam

i nikada, zapamti nikada više

iz mog naručja nećeš nestati.

 

Vojim te najslađa muvo moga snivanja,

maštanja, požude, prežderavanja i svega  svega.

 

Vojim te i sa strane te iščekujem,

svaki tvoj korak promatram,

da priskočim ako ti nedaj bože zatreba.

 

Jubim, bubim… ma sve i svakako !!!

Toni Ljubiša Božić Bugojno, 19.12.2013 u 22 i 52 minuta

 

 

 

Starog mjesta sjećaš se…

DGbm G  D…A G D Gbm

Starog mjesta sjećaš se

još uvijek slatko postoji

plamen vreli zavrtii

i slike tiho probudi

 

Sve se opet ponavlja

Na staru  vatru podsjeća

Pa se tiho prigušiš

U sebi nježno prozboriš

 

JER KAD PROĐEM TAMO SRCEM ZATREPERIŠ

JER NA BOVI TI SI ISCRTALA TAJNU

A SUZE ZAŽUBORE IZ SJETE

OPET ŽUDE DA SE TEBI VRATIM

 

 

Žedan starih  sjećanja

kleknem pa se pomolim

da se možda dogodi

tračak stare ljubavi.

 

To nam je preostalo

što nas nebi sjećalo

pa te rado prozovem

u srcu nemir probudim.

 

JER KAD PROĐEM TAMO SRCEM ZATREPERIŠ

JER NA BOVI TI SI ISCRTALA TAJNU

A SUZE ZAŽUBORE IZ SJETE

OPET ŽUDE DA SE TEBI VRATIM

 

 

Toni Ljubiša Božić Bugojno, 20.12.2013 u 04 i 14 minuta

 

 

 

 

 

 

A ja navikoh, kratkih rukava sreće da ostanem

 

Dal smo si suđeni,imamo li nadanja

Nakon kratke veze i ljubavnog prskanja

Potpuno drogirano sluđeni, maštamo.

Jedno drugom požudno u srca zadiremo.

 

Sve znamo, i svega svjesni smo, al patimo.

Nije onako kako bi trebalo da se za nas odvijalo.

Premlada si, previše u meni sagradila si nadanje.

U meni ćeš naći očigledno samo bolno stenjanje.

 

Kad god te u vrt duše muvicu propustim

Požudom srce ti zarazim, potpuno izludim.

A plašim se reći da se okreneš i njemu odlaziš.

Za sada tamo, u njegovom naručju, treba da boraviš.

 

Meni ovaj život izgleda samar tuge je navaljao

Samo sa tobom bez njega sam mjesecima tumarao.

I sada moram dalje, bez tvojih očiju i pogleda.

U tvome jatu, čeka te, cijukanje mladih pilića.

 

Bol sam godinama tolikim suzama jezerima istrenirao,

najbolji prijetelj, pobratim mi postao, uvijek čeka me.

Ti nisi zaslužila da ti ova bol mladost čarobnu oduzima.

Ne brini, kamen u želudcu ostaje u meni, stari poznanik.

 

Što je tu je, sve su nam planirano i prljavo podvalili.

U svakom trenu o svemu znali i pratili, pa iznenadili.

Preostalo vrijeme bez tebe će suzama gorkim orati.

Sve ću izdržati, samo da ti se mir u gnijezdu ne poremeti.

 

I kada zaplačeš, znaš da te i te kako osjećam

Kroz snove ti navraćam, brišem suze kroz jecanje.

To što u tebi se prelama, u meni zbog tvojih bolova

Kanonadu prejakih otrovnih sjećanja navalja.

 

Ostajem usamljen, bez kaputa il bunde za jecanje

Da te pokrijem kada te uhvati tuga il maštanje.

Gledaj te tiće što te promatraju, život im poklanjaj.

A nama je suđeno, možda, jednoga dana jezditi.

 

Molim te idi,molim te,znaš kako je kada suze nagrnu

sve u ponor neke nesnosne tuge nemilice zarolaju.

Izdržat ću, mnogo toga me prije lomilo, i jačalo

Al ovo što se događa kao popravni i opet propadam.

 

I zagrcam, u jaje zgrčeći se savijem,razglabam.

Sada si tamo negdje, kosu izobiljem tuge rasula.

Tako bih ti tišinom prišao, da se nebi otkrio

Da ti srce opet zapalim i odlaskom povrijedim.

 

Preostale dane jadno prosute duše razbacujem

Sebi ne mogu da oprostim,što meni nisi pripala.

Njegova si i to je istina, bolna al ne raskidiva.

A ja navikoh, kratkih rukava sreće da ostanem.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 19.12.2013 u 01:10 minuta

 

Pustio sam je, da me ostavi

 

 

 

 

 

Pustio sam je, da me ostavi

da mi slomi sve što imam

da joj poklonim.

I da nestanem žuborom jeseni

da je pamtim i da žudim

ne zaboravim.

 

Sve je priznala,da me voljela

da još pati  žudnjom gori

u tim grudima.

A ja rasplakan, tugom rastrgan

ljubav tajnu  slomljen bolom

opet ispraćam.

 

Refren:

 

Zašto uvijek se ljubav rastrga

Zašto uvijek se sreća rastavlja

Eto nama se bolno desila

Sve u jarak nepovratno

tugom rasula.

 

Pustio sam je, da me ostavi

da mi slomi sve što imam

da joj poklonim.

I da nestanem žuborom jeseni

da je pamtim i da žudim

ne zaboravim.

 

Sve je priznala,da me voljela

da još pati  žudnjom gori

u tim grudima.

A ja rasplakan, tugom rastrgan

ljubav tajnu  slomljen bolom

opet ispraćam.

 

Refren:

 

Zašto uvijek se ljubav rastrga

Zašto uvijek se sreća rastavlja

Eto nama se, bolno desila

Sve u jarak nepovratno

tugom rasula.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 19.12.2013 u 00: 45 minuta

Skoro pa prva i posljednja

Ona mi se nenadano desila, 

sve konce luckašću pomrsila.

 

Poslije svih prošlih 109 sjećanja. 

Ona se u grudi uvalila, zakunila. 

 

Samo o njoj razmišljam 

Sve vrline joj spominjem

 

Strijele ljubavne odapinjem 

Da je zadržim, od sebe ne odvojim. 

 

Neznam kako bih je nazvao 

Kao najdražu muvicu bih prigrlio. 

I sve se dešava radosnije 

Kišne dane vidim sunčanije. 

 

U sred zime jorgan odbacujem 

U naručju čarobnog plamena 

Vrsicima sreće odjekujem. 

Za sebe nevidljivošću svezala. 

 

Izlazi, žubori olucima stihova. 

Nekako je najupečatljivija 

Nekom savršenošću me prožima 

Osjećaje zažareni ne prestaju. 

 

Kao fenjer sve je sjanija i dugotrajnija. 

Nema više lutalice, samotnjaka, bauljanja. 

Sada srećom odjekuju poskakujući koraci. 

Iza ostaju vidljivi tragovi, ljudi se osvrću. 

 

Velilčinu i dubinu izgovorenih riječi 

Tek sada potpuno, duboko i iskreno osjećam. 

Niti sjenke prošlosti se ne prisjećam. 

Mucanje i strahovi su mi prestali. 

 

Na počasno mjesto u srcu je zasjela. 

Izgleda da je prva i posljednja 

Krčka se vihorima nezasitnih stihova 

Kao da njima duša ožednjela progovara. 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 18.12.2013 u jutro 00:39 minuta

Previše godina uzalud, budzašto protraćih

 

Previše godina uzalud, budzašto protraćih.

Melankolija prošlosti  užasima me savija.

Svakim danom podsjeća, kako sam propao.

Ovaj život u ništa bez i trunke ljubavi proživio.

 

Starost se sa kostima udružila, pa došaptava.

Gdje sve, i  na koju stranu bolovima podsjeća..

Jedino ostatci mrvicom doživljene mladosti

Po nekad propupaju kojom sličicom podsjećaju.

 

Nekako taj prohujali život, bolovima podsjeća.

Duša se na njega kao na ofucani kaput privikla.

Zatucana, svakodnevnim porazima naučila

Nikad nije niti saznala da muvicu bolje postoji.

 

Samo njen dolazak, onako iznenada, srce strefio.

Neke nove simptome unutar duše čudom probudio.

Naučih iskreno potpuno da se razdragano radujem.

Osmijeh izobiljem besplatno nudim i ne prestajem.

 

Naučih da volim, pa mi bumerang uduplo uzvraća.

Po nekad se zapitam, da nisam u nekoga uskočio.

Njegov sretni život na kratko dobio da proživim.

Da se ugledam,pa iz blata samoće i tuge podignem.

 

Izgubljen, iznenadna sreća me zbunila, zarobila.

Čitav život kroz iglene uši baksuza se provlačio

Svakodnevno kočije tuge i samoće uprezao i sedlao.

I sada plašim se povratka u prnje prošlih baksuza.

 

I riješih da sve prošlo i bolno što prije zaboravim.

Od danas , od našeg susreta drugačije nastavim.

Onako uzdignute glave i ponosan krećem u kanjone

Svijeća u tom mraku mi više ne treba, vodi me ljubav.

 

Iz nje nepoznate, toliko iskače vatrenih stihova,

pjesnik sreće postajem,iščitavam poklonjene stihove.

Neki sretnik u meni se naselio, namještaj duše promjenio.

Otvorih širom prozore, da se uzdaha njenih napijam.

 

I kiše drugačije, nekako oduševljen doživljavam.

Grmljavine više ne bojim, čak me oduševljava.

Ona je jedina koja me iskreno voljela, oživjela.

I sada joj svakim momentom na sve načine uzvraćam.

 

Ne želim niti tračak od nje da zagubim, volim je…

Volim je sa previše načina sada pokazujem

Da je uvjerim izmišljam načine i dokazujem.

Jer se vidim u njenim zacaklenim očima

A to i više nego dovoljno srcu kaže i otkriva.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 18.12.2013 u jutro 05:11 minuta

 

 

 

Jubim te svom dubinom mora,

 

Jubim te svom dubinom mora,

oko tebe svaka kapljica se pripila

svu moju požudnu ljubav ti prenosi,

da te usamljenu noćima podsjeća.

 

Hoću svakog trena,ako je moguće

da ti se krišom uzdahom približim

Da te oblutke  medenih obraza

sunčevim pjegama zabrazdim.

 

Da te sve loše karme i učmali strahovi

Tim trenom čarobnog dodira napuste.

Sve prohujalo u zaborav da potone

I da se posljednje suze bolova isplaču.

 

Nakon toga široko otvoriti vrata osmijehu.

Neka se sve oko nas sretnim vrscima zaori.

Sigurnost i toplota savršenog zagrljaja

Neka pobriše i istisne prohujale strahove.

 

Pa nek napokon naša ljubav se porodi.

Napokon smo utočiste magije pronašli.

I zaboravljamo istim trenom prohujalo

Ono što nas je godinama lomilo i savijalo.

 

Napokon, nakon godina vječnih sukoba

Dušama će djeteline ponosno da sazriju.

Svaka sa četri lista uzatstopno da ponavlja.

Sreća nam je napokon prispjela

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 18.12.2013 u jutro 04:04 minuta

 

Možda si mu teret

 

Možda si kroz prohujali život

Drugom bila teret, razočarenje.

Samo broj u prolazu sjećanja.

Sjenka pod krošnjom vrbe i plakanja.

 

Možda ti osmijeh

nikada

nije imao smisao.

Lažnu sliku

drugima je prodavao.

Možda si mu

svakog momenta

Bila, pogrešno

izrečena odluka.

 

Možda bi te sada olako,

Za samo jednu saksiju

suhog ispucalog sjemenja.

u bescjenje prodao.

 

Samo da mu više nisi pred očima.

Da te ne gleda

Da mu kiselinu ne podižeš.

Izdrži tu privremenu ulogu.

 

Pogrešno sve radiš,

pogrešno,

treba da budeš

u svemu potpuna

i strastvena…

a nešto savim drugo je

u tvome srcu

i grudima.

 

Sve je to samo prolazna,

 bolna uloga

iza koje dolazi

duševna pobjeda.

 

Nemoj da se ranjavaš

Još jedan razred

životne škole prolaziš

da želju srca svog

jednoga dana

vječno zadovoljiš

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.12.2013 u 07:18 minuta

 

Tango zagrljaj

 

Ako Bog dragi nam dozvoli

da se žudnja

jednom zauvijek zaori,

pa vrišteći

iz svake pore srca pregladnjelog,

svakog bljeska u suznim očima,

toliko neizrečenog u grudima.

 

Tako ću te stegnuti,

pa tepati.

Tango kroz zagrljaj

doživjeti.

 

Pa ljubavnu čaroliju

Strašću oblivenu,

slasnim čežnjama

nađiđanu

Na vrtuljku podlih dodira

Doživjet ćeš dugo čekanu.

 

Ništa me ne pitaj,

Pridruži se

To si od uvijek sanjala

Da bi me napokon

Samo za sebe

Potpuno ,

strastveno

neizmjerno imala.

 

Zašto sve to

u nepovrat da gubimo

Na dlanu nam sve pristiglo

Zažuborimo,

Zažuborimo prostalim

Nepresušnim tajnama

U našim otkačeno zaljubljenim grudima.

 

Samo Voli me,

Onako kako si i dokazala

Onako kako si godinama

kroz pisma migoljila.

 

A tango zagrljaj

u svakom momentu

neka se slatkošću porađa.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.12.2013 u 04:11 minuta

U snovima ljubav potraži

Muvice, moj čarobni nemiru

kad bi samo znala koliko.

Koliko se ljubavi u meni

Za tebe tišinom naljuljalo.

 

Pokušaj, u snove uskoči mi

Na četvero oči raširi, uživaj.

Sve i tračak ljubavi za tebe

Do rane zore u meni promatraj.

 

Svi ti snovi i sve te mašte

Što te noću budu valjali

Samo je trunkica preostalog

Samo za tebe čuvanog

Srca do boli zaljubljenog.

 

Pa sutradan kad se probudim

Na usne ti se naslonim

Sve u detalje mi ispričaj

Što si vidjela, i kako doživjela.

 

Dal je vrijedilo, uludo noć potrošiti

Mojim snovima se valjati.

Dal si išta shvatila, primjetila.

 

Dal je ljubav prema tebi iskrena

Il je samo laga sivo lažljiva.

Dal si sjenom, navaljani osmijeh

Što si tamo doživjela, dal si plakala.

 

Il te moja iskrena ljubav očarala

Pa uzvraćaš strastvenim usnama

Da mi sve što si vidjea i doživjela

Barem ispucalim usnama povratiš.

 

I tek kad me poljubiš shvatit ću.

Svu tu iskrenu ljubav ako postoji

Potpuno strastveno od tebe doživjet ću.

Dovoljna je potvrda da je moja ljubav

Kroz snove ti sve potvrdila.

 

Samo nastavi nedaj da nas sudbina rastavi…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.12.2013 u 06:10 minuta

 

U meni kad zaori

  

Kako praznina odjekuje,

jezom nekakvom prigrli,

pa stresen se  naježim

oči najdraže momentom ne vidim.

 

Al duboko smireno udahnem,

maštom je mislima povratim

i nakon toga u meni se zaori.

Njena ljubav pristigne, primiri.

 

Nasmiješen znajući da joj pripadam

i svu njenu ljubav potpunu dobijam.

Opet se u klackalicu požude zavalim

Muvicu po muvicu njene strasti natočim.

 

I sve hladno, mrzovoljno iz mene nestane.

Vratim se na iste staze  čarobnih usana

Zadivljen što mi se opet događa.

Savršena među nama energija

Svoje čarolije opet izobiljem poklanja.

 

U meni kada stručak njene strasti zaori

Sve iz tišine daškom vjetra progovori

Sve kockice požude kriomice poslažu

Pa jezdimo, savršeno ljubavlju skrojeni.

 

Tu sam ljubavi,zar ne osjetiš i primjetiš

dašak vjetra preko kose ti zalepršam

pa podsjetim da ne brineš …

neprestano, tišinom misli mi poručuje

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 16.12.2013 u 04:41 minuta

 

Leptiru zaključanih stihova

Nemoj dušo medena, leptiru zaključanih stihova.

Da u duši skupljaš pečate prohujalog vremena.

Iz srca izbaci što prije tužne izgužvane prošlosti.

Neka na tvom divnom licu više tuga ne boravi.

 

Skini sleđa vreće prepune prošlih tereta

Preuzmi na sebe breme novoga života što dolazi.

U njemu pronađi se, i mene u njemu planiraj.

Uz desno rame me sortiraj, da stalno pazim te.

 

I kad budeš možda spavala, ja ću dežurati.

Nikad ne izlazim da koji treptaj oka ti ne propustim,

koji mi toliko govori dal ti u srcu još boravim.

Pa se uz tebe tako usnulu od slasti prislonim.

 

Sav žubor tijela ti trenom osjetim, pa me zagrliš.

Nesvjesna da me imas u rukama, koja čarolija.

I onda kroz snove svo klasje sreće prosuto

A ja na tvom uzglavlju presretan zaljubljen usnuo.

 

I od tada ću prestati pisati eseje i stihove.

Možda ponekad gitaru samo za tebe ću uzeti.

No nekako tišinom, kroz topli zagrljaj

Daleko više o našoj ljubavi ćeš saznati.

 

Zato me što češće prigrli, na tron usana postavi

Dozvoli mi da ti tijelom usnama putujem.

I sve iz sebe punim žarom i požudom darujem.

Bila si i ostat ćeš maza moga maštanja.

Neka nas napokon u živo poveže sudbina.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 16.12.2013 u 03:52 minuta

 

 

Naručje voljenog viteza.

 

 

 

 

Ne plači jube jedina,

ne želim da propadaš

Ništa nije vrijedno  suze,

oka ti moga čarobnog.

 

Nedaj da te podlaci

nasilno polome.

Snažnija si od orkana

i oluje sumorne

 

Neću jube moja medena

muvice srca i nemira

Da u tvojim zrikavcima

suze okrutne stanuju.

 

Hoću klapske pjesme

da ti lice ozare

Pa se pučinom mora

osmijehom raširiš.

 

Sve loše iz sebe izbaciš,

Našu brodicu  zamisliš.

Neka se sivo sumorno

kiselo lice duše otjera

 

Tvojim osmjehom

zauvijek valovima ispere.

Pa mi na grudima

usnama požude zaigraj.

 

Najljepšu serenadu

usnama mi  tetoviraj.

Pokaži da imaš snagu

svih morskih divova.

 

Neka te nosi plima

jedrima nestrpljivog čekanja.

Što prije da osvaneš

u naručju voljenog viteza.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.12.2013 u 21:12 minuta

 

 

 

 

 

Meni je ustupa sudbina

 

Žuborim kroz snove, začinjene prohujalim sjećanjem.

Sve što nam se dešavalo, opet se na tren vratilo.

Nakon dugih sušnih godina, bez čarobnih usana.

U meni se  stvorila presušjela spržena pustinja

godinama bez njenih strastveno požudnih dodira.

 

Kradem preostalo vrijeme dok mi se napokon ne vrati.

Da se neobuzdani žar ljubavi prema njoj ne zagasi.

Da se sve što smo nekad isuviše kratko okusili.

Nanovo našim usnama proširi, vječnošću zapečati.

 

I dok je vanka ciča zima, promrzlim iglicama zalijepila.

Šćućuren u zagrljaju strasti, kroz snove je provlačim.

Lagim joj, koje kakve bajke prepričavam, uživam.

Gledam te oči samo moje i prekrasne, tako sebične.

Znam isto bi mi radila, samo nek se ljubav odigrava.

 

Nesmijem joj priznati koliko volim je da ne nestane.

Da se ova bajka kroz snove ne raspline pa prelomi.

Što bi mi preostalo, život bi potonuo, izgubio smisao.

Ubrzo bih okus njenih usana zaboravio, skroz nestao.

 

Od mene bi ostala samo ispuhana ožalošćena ljuštura,.

Što tumara izgubljena, skršena, bez i trunke nadanja..

Volim da tepam joj, dajem joj nadimke.. moja muvice.

A ona… se sva rastopi , u zagrljaj mi vrišteći nahrli.

 

Ma tko taj osjećaj može platiti, niti kroz san doživjeti.

Sve dok nas kroz život ne zabljesne, trenutkom oduzme.

Poslije toga nema vraćanja, čvrsto držat je u grudima.

Volim je, savršeno volim je, teško iščekivanju prepuštam.

 

Al strpljivo, temelje nade oko sebe sam salio, sve pripremio.

Svako večer, palim svijeću, dragog Boga zamoljavam.

Da je podrži, da strahote životnog iskušenja izdrži.

A nakon položenog životnog ispita, meni je sudbina ustupa.

 

Da joj nadoknadim sve ove prohujale godine čekanja.

Da sve rane na srcu i u grudima godinama oporavljam.

Da je nikada više iz naručja ne ispuštam, samo uživam.

Onu radost, onaj zaljubljeni pogled u očima…. vječno održavam.

 

Čekam te muvice , ne brini… da nam se sudbina sjedini.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 15.12.2013 u 08:18 minuta

Kad god usne zasvrbe

 

 

 

 

 

Kad god me usne ono divljački zasvrbe,

taj divan osjećaj potpuno prepoznajem,

i znam sigurno da divljački trebaš me.

 

Pa se hinjski posesivno gladno oblizivam,

srce nadanjem suviše lako obmanjivam,

da još koju godinicu bez tvojih usana izdrži.

 

Naša ljubav će sigurno svu strast i požudu

izobiljem da nam što prije slatko nadoknadi.

taj osjećaj me nikada ne vara, ljubavi daleka jedina.

 

Jer ono što sam osjetio i dobio na tvojim usnama

dokaz je da te poslala druga čarobna neka galaksija

čuvam tu tajnu sa tvojih usana već toliko godina

sve nadajuć se da se ista priča opet nama bude dogodila.

 

Pa kad god me usne ono divljački zarazno zasvrbe,

duboko u srcu ono staro sjećanje se širom razmetne

buncam noćima nagrizam vidljivo po usnama

nadajuć se da se uskoro budeš onako čarobno vratila

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,14.12.2013 u 07:07 minuta

Čekam te jube

 

Držim te za riječ

neka mi godine svjedoče.

Jednog,

uskoro,

skrivenog

nenadanog dana

sve će da se dogodi.

 

Naša želja da se ostvari
sva svjetla u duši

će da se upale,

oči napokon otvore,

knedla u grlu nestane.

 

Samo ispucale,

požudne usne

će da vrište,

od sreće jecaju

jer te napokon,

potpuno

strastveno

imaju.

 

A nakon toga,

Ma ne puštam te jube moja

ne pustam te nikadaaaaaaaaaaa.

 

Eh da možeš ovaj moment

Da me ugledaš,

Požudu posesivnu u meni osjetiš.

 

Sve bi shvatila

U mojim očima sve otkrila.

Istog trena, onaj osjecaj

Kada lebdiš od nemira,

kad sam sebi dobro izgledaš

 

Kad si oduševljen

potezima u duši koje povlačiš

I kad znaš,

tko je razlog

takvog ushićenja i osmijeha.

 

Tad shvatš, ma potpuno si siguran

Kome si doživotno određen

I  da je za tebe samo nebo granica……

 

Čekam, čekam te jube…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.12.2013 u 09:37minuta

 

 

 

Čekanje sa razlogom navire

 

Pokušavam kroz snove da se približim

da svu skupljanu strast i ljubav iz sebe

na njenim usnama dugim noćima podijelim,

jednostavno ova daljina svakodnevno zakida

al zato potpuno noćima svojom je imam i otimam.

 

Ah da nema nje, gunđalice,

slavuja moga svitanja

Da mi oči uzdahom usana otvori,

kandže požude zarije.

Sve riječi bi nestale,

u korov tišine bi obrasle

Dok bi nas dvoje još bunovni

sa usana snove ispijali.

 

U naručju mi zaspala,

zagrljajem šćućurila

Niti pedlja ne popušta,

opet me iskorištava.

 

I kad jutrom ranim osvanem,

kazaljke me podsjete,

da kroz snove valja me.

 

Samo osmijeh se iskrevelji,

pa joj usne dahom žudnje nakvasim

da ostatak jutra izdrži, ne presuši

dok u zagrljaj mi opet ne uroni.

 

Kazaljke se skupile

Jedna drugoj u krilo zasjele,

A ono malo manje od pola pet.

 

Žudnja poziva

u krevet da vratim se.

I opet po tko zna koji put

sa njenim duhom nemira se uvaljam

pa skrivene želje

muvicu po muvicu

iskorištavam,

podlo doživljavam.

 

I kako je ne voljeti,

za takvom srećom  ne žuditi.

I nekako slatko je,

imati toliko spregnute strasti i požude

za naredne godine

da ih lakše izdržim

sa njenim skrivenim osmijehom

kao od šale prebrodim.

 

Volim je, to svi snovi

Nemirom nesanicom dokazuju.

Kazaljke kao svjedoci podsjećaju

Da sve ima smisla,

Da čekanje sa razlogom navire

Da ta beskrajna,

 posebna ljubav

treba još vremena da sazrije.

 

Pa to podlo čekanje

Skoro i ne primjetim,

više i ne osjetim

u pozitivnu energiju ga svrstavam

sa nestrpljenjem kroz snove

ljubav savršenu dočikam.

 

I onda opet i opet i opet

Savršenu , dražesnu

Tišinom mašte doživljavam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.12.2013 u jutro 05:55 minuta

Massage to my love

 

Toliko se po nekad plašim sreće

koja bi trebala da me zagrli,

da se jutarnjim buđenjem

nakon toliko godina maštanja rasprši,

srce zalupa, u grudima zatutnji.

 

Osjećam kada pristigne

gromoglasno u meni,

dišem na uzdahe,

suze rominjaju.

Sve su to znakovi

da se u meni

njena neizmjerna ljubav

šepuri.

 

Volim te !!!

na sav glas bih vrištao,

nebi li te iz tih snova ,

tu,

ovdje,

istog trena,

meni na usne položio..

 

Želim da joj poručim

da pokušavam do nje da dokučim,

makar toplim iskrenim pozitivnim mislima,

uzdahom, nakićenim dodirima

i neka je ne iznenadi ako onako bez razloga zadrhti,

kao da je jeza obuzme..

brzo shvatit će

da njeno ime valjam na svojim usnama.

Jer nemam kontrole

kad se ta opijenost

njenim dodirima događa.

 

Bit će sigurna da VOLIM JE

bez i jedne prozborene riječi

koje napučene žudnjom u meni kuhaju

želeć da joj oči u oči

samo kroz pogled

šapatom tu

nepreglednu ljubav

dočaraju.

 

Volim te ženo, Volim te

Da ostajem bez riječi

Ja pričalica a ti gunđalica

 

I onda tako

Bezriječju se dopisujemo

Neobjašnjivom potpunom

Podlom žudnjom opijamo

 

I maštamo neke stvari

Koje su nemoguće

Barem u ovom trenu

Da nam se dogode.

 

Nema veze,

ova ljubav ima svoju čaroliju

Ima svoje zakone

Sa kojim se eto mi nadopunjujemo.

 

Toliko toga patimo

od sebe odričemo

Ali vrijedi, svaki trenutak

Što će doći vrijedit će

Sve i jedne suze

sve i jednog nemira

sve i jedne nesanice.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.12 2013 u 11 i 44 minuta

 

AKO ZNATE KAKO JE, JAVITE

 

Žudnja beskrajnošću nestrpljenja,

u kalupu samoće priklještena.

 

Iščekujuć savršene nemoguće,

izlaske sunca mi jedinog,

tako srcu ranjenom i dalekom,

oblacima zaborava prikrivenog

al dušom mi šćućurenog.

 

Pustite me,barem trenutak

da barem mašticama prozborim

Sliku njenog savršenog osmjeha

Kriomice, nedostižno, doživim.

 

Sve su nam zabranili,

kapije dodira zazidali.

I sada izgubljen, neznam,

što se sa njom dešava.

Dal plače, dal sretna je il tone u suzama.

 

Ako znate što joj se dešava

Pošaljite joj pregršt ovih iz duše stihova.

Neka izdrži,stisne palčeve i produži.

Ništa u životu se slučajno ne dešava.

 

Na istom izvoru

Na istome mjestu

Duša mi ranjena

Sama sa sobom

prošlost prelistava.

 

 

Prazno je, jednostavno teško i prazno je…

Kada muvica,

onaj tračak,

najslađi dio mene

okrutno nedostaje

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.12.2013 u 09:34 minut

 

Evo maso priglupa, poklon od nacionalnih Lordova.

 

U kakvo su nas ovo sazvježđe iluzija ubacili

Ljudski rod su totalno planirano izopačili.

Ljudima se naturaju bezvrijedne diplome i škole

U kojima samo Boga novca poštuju i mole.

 

Sazviježđe u kojem moral kroz infuziju pritječe

Svo što je prirodno i normalno mora i treba da nestane.

Ljudi su u velike ekrane glavama drogirano uprli

Na daljinski samo djeluju, ako ih na to poguraju.

 

Režu grane na kojima su sjedili, život proživljavali.

Da bi sve svoje najmilije zaboravili, tek tako

Za lovu i profit lažni u bescjenje razmijenili, prodali.

I onda vječna sirotinja nepovratno usamljeni ostali.

 

Ugrožene vrste, vampiri, vukodlaci, pedofili i pederi.

Kao lideri država na tron izabrane demokracije zasjeli

Masi mozgove ispiru, korumpirani mediji sve to najavljuju.

A mase izgladnjele, gladni i slijepi pored očiju postali.

 

Kako i zašto u bijedi i gladi grcaju,dugovima otimaju

Al to ne treba da se spominje, da masa ne dođe do pameti.

Pa da neki novi Gavrilo Princip ne izleti, pa jednim potezom.

Sve liste pobriše, samo prazan papir ljudskog osmjeha ostavi.

 

Ministri i vlade u trošnim miliunskim limuzinama rolaju

Po tko zna koji put svoje ugrožene narodne vrste prozivaju

Pred izbore pred masom pokrono glave cinično saginju

Za njihovu ugroženu budućnost svojih stolica se sikiraju.

 

Samo važno je Američki kapitalistički san doživjeti

Na tron milionera se popeti, sve ispod sebe zgaziti.

Tamo se ništa ne cijeni, samo neka je dobro meni.

Tamo se ljudi kao bubašvabe gaze, trebaju i moraju nestati.

 

Ako je ikako moguće tu rulju, masu samo pred izbore

iz kaveza na pašu raspustiti, za veknu kruha glas im otkupiti.

I opet nazad ruljio, maso bezvrijedna, nazad u torove.

Pustite vaše korumpirane lordove, da za Vas ratuju.

Ljudska prava preko novčanica zelenih procjenjuju.

 

 

Vakcinama sve zopočinje, prirodno zdravlje treba da unište.

Chemtrailsima ih zaprašuju, sterilnost na velika vrata ostvaruju.

Medicina se kao trudi da to trljajuć ruke djelomično popravi,.

Al nitko nesmije kazati da se NAROD MORA I TREBA TROVATI

Da ima nas previše , tako neke bogate sotonske glave odlučiše.

 

A prodati političari sve snobovske navike od njih su otkupili.

Sve izvore voda i zemlje plodne za sve vijeke vjekova prodali.

I sada mi, naša djeca i unuci, postašmo ni krivi ni dužni robovi.

Eto Vam maso priglupa, to vam je poklon od nacionalnih Lordova.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 10.10.2010 u 08 i 18 minuta

 

 

Tu sam

Tu sam i kad me ne poželiš

možda trenom zaboraviš,

al te čuperak burom zamršen

probudi i podsjeti,

da meni jube pripadaš.

 

Nešto se u meni

bez kontrole

sve žešće dešava,

kao neka neukrotiva,

ljubavi prepuna mećava,

koja želi da te svu

tolikom ljubavlju

pahuljama dodira prekrije,

da te preko njih iz mene

sva moguća strast i ljubav,

zamotulja i oblije.

 

I tako svaki moment,

sve više i žešće,

ovu ljubav želi da pokaže

lakše će da

protutnjaju godine.

 

I samo dok trepnem

stihovi nagrnu

U svakoj strofi

tvojim likom stanuju.

vedre nasmiješene

prepune radosti

samo dodir tvojih

strastvenih usana donosi.

 

I u svakom stihu te prepoznaju,

mada neznaju

Od kuda si,

iz kojeg sazvježđa dolaziš.

Dal kao kometa repatica

Rijetko, savršenošću navratiš.

 

Nastanu pjesme,

pregrštom stihova

U kojim je ljubav

samo naša prepoznatljiva.

I svaka je predivna,

u njoj sve tvoje boravi

i neda

da te niti trenom

ispustim il zaboravim.

 

Volim te jubavi,

želim da ti po tko zna koji put

to strastveno izrazim

najbolji utisak ostavim.

 

Da te oduševim,

Da se ove dosadno

Strastvene požude

Nikada ne zasitiš.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.12.2013 u 06:44 minuta

 

Kako je pridošla

 

Kada bih svu ljubav joj ispisao

Možda na platno bojama iskazao

Tek bi se samo mrvica pokazala.

Koliko skrivenog sačekuje u grudima.

 

Jednostavno kako je pridošla,

praznine su bestraga nestale.

Grane na duši beharom zablistale.

Tišina se horovima razglasila.

 

Sva tuga i tmine bljeskom prosvijetlile.

Njenim usnama vatru, plamen žažarile.

Pa se prelijeva preko mašte i beskraja.

U svakom trenu očita i prisutna,

makar lažljivim mislima sve nasukala.

 

Svakim jutrom na kapcima tetovirana izranja.

Simbol je slatkog drhtanja, grude u grudima.

A kad nestane, samoćom ledenicama pregrne.

Suze zamrznu, obrve se zalede, sve utihne.

 

Pa kao nešto pokušavam, prvu pomoć izigravam

Lažnim slikama sjećanja da se održavam.

A kada me tišina obuzme, u meni se raskrije.

Sve pore nemira pootvara, nemirom razigrava.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.12.2013 u 05:25 minuta

Nikad ne dozvoli

 

Nikad, ne dozvoli muvice moja

da ti ljubav iz duše kišnicom procuri,

pa krišom tišine podmuklo nestane.

 

Nikad, ne dozvoli  muvice jedina

da srce ljubav  trunčicom zaturi.

Da nam se snovi i mašta pobune.

 

Hehehehe kako vojim da vojim,

dok usnama ti prebirem, šapućem.

 

Volim potpuno, srčano

sve i tračkom tijela da se napregnem,

da se u tebi ušuškam

i požudom nezasitnom zapovjedam.

 

Čudan je osjećaj

kako vladaš svim mojim tajnama.

Kako u trenu osmjeh ti

daškom misli bez dodira,

usne mi saleti,

očaran oko sebe

nasmiješen se okrećem.

 

Svakog momenta osjećam

Da želiš da čuješ me

Da ljubav izjaviš

Sve iz sebe mi pokloniš.

 

I onda, istog trena

misli nam se pomješaju

samo jednim trenutkom

tijelom prostruji

VOLIM TE… i te riječi doživiš.

 

Molim te, nikad ne dozvoli

Da se ova čarolija zagubi.

Neka nas u snovima prati

Neka u našim mislima boravi.

 

A onda, jednoga dana

Kada naš dan osvane

Neka se nakon godina skrivanja

Baš slatko, dugo čuvana ljubav protegne

Pa sve u nama samoćom zakržljalo oživi.

 

Tek onda ću, potpunošću da te istražujem

Sve preostale dugove čekanja da naplaćujem

pregrštom uzdaha, beskrajnim nizom dodira

toplih riječi i beskonačnog nezasitnog tepanja.

 

Nikad ne dozvoli muvice moja

da ti ljubav iz duše kišnicom procuri,

pa krišom tišine podmuklo nestane.

 

Nikad ne dozvoli  muvice jedina

da srce ljubav  trunčicom zaturi.

Da nam se snovi i mašta pobune.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 10.12,2013 u 11:28 minuta

 

Brod samoće

Ok, najmilija

bit ću na brodu samoće,

u škrinji nestrpljenja zatrpan

da se tvoja volja napokon dogodi.

 

Da me glas najslađih usana

prepoznatljivim dodirom

uzdahom nemira razbudi.

 

Da mi se dan nanovo

po tko zna koji put

naglavačke sretnički preokrene

zbog ljubavi daleke i nedokučive.

 

Bit ću vjetar na žarkim usnama

Zažmiri, pričaj koliko želiš me

dok ti kroz kovrdže šapućem

tad prepoznatljivom jezom te oblizujem

I da se ne buniš, samo osmijehom popratiš.

 

Tvoje riječi zaključane držim duboko u sjećanju

da me svakog trenutka opominju kome pripadam.

Volim te muvice, mada si samo obična fikcija

Dalekih dvadeset godina nedokučiva.

Bit ćeš i ostati ljubav mi najmilija.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09.12.2013 u 15 i 04 minuta

 

Wolim da wolim

 

Wolim da wolim

i kad na dlanu nema je ,

i kad je nema na usnama.

 

Wolim da volim

taj osjećaj što raštima,

uznemiri, kroz zjenicu oka priviri

pa se kao klovn kreveljim.

 

Sam sa sobom dane provodim

jer si naredim da i dalje je neprekidno,

skriveno, potpuno VOLIM I OBOŽAVAM.

 

Pa si puls izludjeli izmjerim

pomislim da ću da eksplodiram.

Na 600 otkucaja srce natjeram

Da ga testiram dok riječi izgovaram..

 

VOLIM JE gledajuć more i planine

savršeno silno nebesko plavetnilo……

neznam dali bi u to sve skupa stalo

ovo što se u meni ZA NAS  nakrcalo.

 

Wolim da wolim

i ako sam totalno bez tebe.

Valjda naučih na to lažljivo nadanje

Što me svakim danom dozirano preuzme

tugu i strahove osmijehom rastjera.

Jer ljubav prema tebi je održava.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,08.12.2013 u 10 i 44 minuta

Jednostavno nepobijedivi

 

Preko mosta se promatraju, jedno drugo prizivaju.

Jesen među njih se uvalila, koloritom sve ukrašava.

Tako blizu su na treptaj sjećanja, osjete dodir usana.

A među njima 20 godina čekanja prikriva sudbina.

 

Ako LJUBAV je iskrena,samo takva može da postoji.

Iz duše nemože nikada vječnošću il zaboravom nestati,

niti srce isprazniti, ma koliko ga lažima zamračivali,

poplavama, nanosima, muljevima zaborava zatrpavali.

Klica uvijek na kraju izroni, kroz mala vrata proviri…

 

Jednostavno nepobijedivi…hvala bogu sto ih je spojio.

Samo trenutak kao priviđenje savršenosti podario

Pa ih drugi nemogu varati, kule i zvijezde obećavati

U njima taj trenutak stanuje, svakim trenom podsjeća

Da postoji i moguća ljubav je savršena i nepobjediva.

 

I onda, tako savršeno spojeni, jači smo od preostalih

Što ostaše u jadnom sivilu praznih duša da tavore.

A oni prepoznatljivim osmjehom zvijezde oživljavaju.

Komete zaljubljeni po njima  nazivaju, sreću priželjkuju.

 

Navrati makar na kratko samo da te jubnem….

i onda opet nestani…mislima žudeć bi poželjela…

A on svakim trenom treperi tim ispucalim usnama

poput nemira lahora, što požudu u vatru pretvara.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08.12.2013 u 09 i 56 minuta

Pod kamenom sjećanja

 

Kada sa njom sam u mislima,

tad se najbolje naspavam

sve i jedan trunčić duše

slatkoćom njeniih usana rastrzam.

 

Ne želim vrijeme da gubim kroz spavanje

da mi koja muvica njenog osmjeha ne promakne,

toliko Wolim je… da nema smisla

trošiti vrijeme na maštanje.

 

Kada je tu, u krilu mi

nasmiješena šapuće,

žarkošću usnama usne prigrli,

cijelog me vragolanski oživi,

jezom stresem se, uz mene je.

 

Šutnjom sve odavno je priznala,

toliko toga govorom tijela prenijela,

toliko puta kroz vjetar orkanski

poruke pune strasti i požude napuhala

toliko smetova mojim nemirima slatko navaljala,

 

Ne brinem… riječi premalo govore

kada jedno za drugo duboko osjeća

i sa razlogom obitava, presretno postoji.

 

I zato ne idem više na spavanje

Gubim najslađe dijeliće maštanja.

A ovako ljubavlju njenom dozrijevam

Ostaje san ne dovršen i ne dosanjan.

 

I ono možda u svakom dijelu mene stanuje

Svakim stihom putuje,

svakom maštom zaslijepljuje.

Toliko daleke dodire primamljuje.

 

Wolim je, neka su zabranili

Skrivena pod kamenom sjećanja

Kao najljepši uzdah srcem rovari.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 07.12.2013 u 15 i 33 minuta

Čarobni svijet suza

 

Boravim u svijetu čarobni suza što rovare.

U krilu joj svakodnevno požudno boravim.

Samo tamo se zaluđeno posebnim osjećam

Pa svakim trenutkom olako rado predajem.

 

Tamo su čarobni glasovi, uzdahom dodiruje.

Savršen svijet u kojem strast sve izluđuje.

Tako se sočno isplačem, skoro je dodirujem

Suze nemilice propuštam tako se dodvoravam.

 

Da me nikad ne zaboravi, nedaj bože ostavi.

Nema veze što sve mašta je, ali moja je.

Savršene slike tišinom plazeć dobijam

U srcu i duši premagičnu doživljavam.

 

I ako me nekad sa suzom u oku uhvate

I ako sunčan dan je i sve je prekrasno

To ne znači da sam tužan i rasplakan

Nego ljubav na daljinu prejako osjećam.

 

Obožavam da se potpuno iskreno zakocenem.

Fimsku traku ljubavi totalno preokrenem.

I onda ,grcam, gušim nezaustavljivim suzama.

A tako moćno se tih trenutaka osjećam.

Znam, osjetim…jedno drugom sigurno pripada.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 07.12.2013 u 12 i 20 minuta

VOLIM TE ŽUBORE

 

 Volim da ti tepam i kad spavaš da san utvrdiš,

da me niti kroz snove ne zaboraviš,

i onda, tako uspavanu kad te izljubim

vatru sjećanja po tko zna koji put

udarima senjske bure prascima nagrnem,

da samo pretrenem koliko proždrljivo želim te

a da je to, samo muvica požude na čekanju

koliko tvoje srce od mene dužnički potražuje.

 

Tunelom samoće prže usne slatkih sjećanja

Godine, ispred nas se isprsile…zaboravi susrete,

nedaju olucima od strašnih rešetki do tebe

svi nosimo, tko zna od kuda i kada pokore

što mir u duši neprimjetno godinama nam razore.

Pa se pitamo, zašto i zbog čega smo tu

i zašto kažnjeni bez ljubavi života jezdimo.

Zbog nje se sazvježđa pretražuju, prevaljuju

o razlozima te silne ljubavi se nikad ne pitaju

niti imaju valjani objašnjiv razlog da raspravljaju.

 

A što bih ja, poslijeg punog mjeseca na tvojim grudima

dal trebam u mraku cijeli preostali život da boravim.

Da nikad više na prag mašte il snova ne nagazim.

Nemoj molim te, da me još više ranjavaš, krv ispuštaš

i ovako sam u kazni u kojoj se polagano razaram.

 

Takvu i na daljinu kroz ogledalo te obožavam

i okrutno, dugom strpljivošću, priželjkujem.

Svake noći  namjerno kroz snove mi uskačeš.
čežnjom tonama požude leđima me pritišćeš.

 

Na grijehove neoprostivo slatke  nagovaraš

Sve granice mojih slabosti sa lakoćom otvaraš.
Dah oduzimaš, meni si… napokon pripala.
Pa sebično, samo tebi, graviram zjenica stihove
i da nitko drugi nam u ovom sazvježđu ne treba.

Dok nas razjeda, očima ujeda, ljubav neoprostiva

Laku noć nemiru , neka te pokriva dekica moga maštanja

pregrštom skrivenih poljubaca i ispod jastuka slatkih .nemira

Ostao bih sve dok ti se kapci od umora ne pokore,

mada usne kroz snove po koju riječ mi progovre,

a ja krišom ih poljubim tek da ti san učvrstim.

Volim te ŽUBORE !!!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 07.12.2013 u 04 i 11 minuta

 

 

 

 

 

 

Dvije svjetlosne godine

 

Kada bih lotom dobio barem dvije svjetlosne godine

da iskažem koliko žudim,volim je, i što osjećam.

Koliko strijepim i patim, sa sobom razglabam .

Koliko puta dnevno treba da se igubljen prelamam

da ne puknem, u ponor samoće na prevaru uletim

pa se nepovratno, u komade, rastrgan, razletim.

 

Jednostavno malo mi preostane vremena

da suspregnem unutarnju mećavu

što samo zbog očiju datule postoje

zbog njenog uzdaha kad me prigrli,

jednostavno, nemoguće da se zaboravi.

 

Kad se u svakoj njenoj misli pronađem,

Kada me trncima požuda njena sustigne

Kada se kroz vjetrove poruke dovaljaju.

Osmijeh na lice poslažu, pa se kreveljim.

 

Onda je povedem unutarnjim tajnama

Pa poklonim izobilje usamljenog čekanja

Da sve prošle albume samoće pregleda

U svakoj slici izobilje svoga osmijeha ugleda.

 

Tek onda shvatit će da je to samo tračak ljubavi

Što se u meni svakodnevno nemirom  odranja.

Sa toliko žestine svu strast i požudu poklanja.

O Bože Wolim je, skriveno više ne ostaje

Tajna je propala, na čelu piše mi,OPROSTI MI…

barem kroz maštu pristani, zauvijek dušom se usidri.

 

Toni Ljubiša božić, Bugojno, 06.12.2013 u 22 i 11 minuta

 

 

Pamtim je,tajna je

 

Pamtim je,tajna je, treperi kao uspomena nepoderiva.

Stanuje u svakoj trunčici, u mojim neopreznim željama.

I kad samoća podlo obuzme, mislima praskom pristigne.

Dar-mar, pometnju u grudima preko srca vriskom zaori.

 

Nekakvi hirovi dopru u mene, zadovoljstvo se pobuni.

I onda se ušutim,zanijemim, ama baš ništa ne izustim.

Da tajnu srca ne otkrijem, oružje bez metka položim.

Tamo gdje je zasjela, posebna ljubav osmijehom opstoji.

 

I bilo gdje po svijetu da se uputim, svo blago potrošim

Ovako, posebnu ljubav nikad neću moći da doživim

I nakon dugo godina molbe samoće su eto uslišene.

Ona je ta, dugo maštana, snovima prizivana, pristigla.

 

A provedoh godine požudnog traženja, koje kakvih trpljenja.

Samoćom duša mi blijediše, srcem ratovi tuge razoriše.

Nekako polako nestajah, u svakom pogledu klonuo.

Jednostavno sebi odgovore nikada nisam pronašao.

 

Tko sam, zašto sam tu prispio, a tako se ranjavam.

I onda više mjesečarim, nego što životom gospodarim.

Na ivici rubova stanujem, izmađu dana i noći trgujem.

Sebe bezrazložno optužujem, zašto životom ne putujem.

 

Kada nekom iz dubine duše i srca kroz ogledalo sebe podariš

sve poželiš , isti moment povratna slika se događa,

srce i dušu osvaja, ljubav samo posebnima je darovana.

Jedino ja znam tako OGROMNO  slovo da joj poklonim

da u sred dana i noći osjeti WOLIM TE MUVICE, mada ne postojiš,

al uvijek uspiješ da me lažljivim slikama zarobiš

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.12.2013 u 21 i 24 minuta

DOSTA JE BILO RIJEČI

Pusti me da ti zborim

Koliko me tište ove užasne tuge

Otvori mi prozor svoje čudljive mašte

Da nam se napokon  spoje čarobne duge

 

Samo mi mrvicu fališ

Da te u njedra strasti napokon skrasim

Stihove pišem da me po njima pratiš

Na prevaru danju i noću uvijek te vratim.

 

 

Dosta je bilo riječi,

Čekanje žudnje na tren

Sada je došlo vrijeme

Da napokon postanem njen

 

Pusti me da ti zborim

Koliko me tište ove užasne tuge

Otvori mi prozor svoje čudljive mašte

Da nam se napokon  spoje čarobne duge

 

Samo mi mrvicu fališ

Da te u njedra strasti napokon skrasim

Stihove pišem da me po njima pratiš

Na prevaru danju i noću uvijek te vratim.

 

Dosta je bilo riječi,

Čekanje žudnje na tren

Sada je došlo vrijeme

Da napokon postanem njen

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.12.2013 u 16 i 01 minut

OD PISMA DO STIHA

 

Am

Od pisma do stiha,zalutah daleko

Tražeći izgubljen,uzdaha trag.

Tamo me čeka,najdraži netko

Zbog koga lutam,još i sad

2 x

Dm                                   

Potražih ljubav, toliko je žudih

Uzburkah čežnju i nespokoj.

Ipak je znala,da žudno je čekam

Ušuljala tiho,na isti trag

 

Od tada do sada,ljubim je strasno.

Postade duše, savršen trag

Tamo me čuva, najdraže moje

Zbog koje pjevam,još i sad.

2x

 

Potražih ljubav, toliko je žudih

Uzburkah čežnju i nespokoj.

Ipak je znala,da žudno je čekam

Ušuljala tiho,na isti trag

 

Toni Ljubiša božić, Bugojno,04.12.2013 u 12 i 12 minuta

 

Iz kojeg sazvježđa energiju potkrada

 

Tišina jutrom obavila,

niti daška vjetra ,

a led ostatcima snijega

mrtvim kandžama stegao

 prirodu savršenu slikao.

 

Snježne iglice,sve i svašta

nakostriješile,oštru,

ljutitu zimu

uskoro najavljuju,

zaljubljene upozoravaju

 

A ona, ljubav daleka

Čežnjom se prikrila.

Tamo sigurno jecaju vjetrovi

Burom uz more sve prikuju.

 

Slatkim nosićem proviruje

Poštar da se pojavi

Božićnu čestitku da dobije

Što prije mi odgovori.

 

Eh kad bi se pogled dogodio

Zimu na komadiće bi razložio

Topli čežnjom posuti zagrljaj

Opet bi srcima zaplovio.

 

A ona, burom se nakitila

čupercima jezom nakostriješila

ulicom uzdignuta čela prolazi

promrzlim prstićima

malkice  čuperke popravi

pa smrznute prolaznike

osmijehom zaraznim oblije.

 

Svi nekako zaleđeni,Zasivili,

jedino na njenom licu

osmijeh zaljubljene boravi.

 

Pa se polumrtvi, promrzli pitaju

Iz kojeg sazvježđa energiju potkrada

kada tako ranim promrzlim jutrom

osmijeh sreće nemilice poklanja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,03.12.2013 u 08 i 20 minuta

 

Poslije dugo razmišljanja

 

Nepoznato,tek pristiglo pismo držah drhtavim rukama,

osjećajuć da se nešto čudno događa, odron u grudima.

Od kuda, tek tako iz nepoznatih krajeva, meni da pristigne

Poznatim rukopisom i mirisom satkano na nekoga podsjeća.

 

Poštanska markica prepuna simbolike, nešto najavljuje.

Pažljivo, mic po mic kovertu prepunu nečega otvarah.

Osjećah da tu ništa nesmije da zagrebe se il ošteti.

Prvo što ugledah bijaše slika prekrasnih poznatih očiju.

 

Još uvijek nesigurno, dokaza pokušah da pronađem

Da srcu davno slomljenom objasnim, što se događa.

Prve riječi bijahu: Oprosti mi, moraš razumjeti !!!

Toliki nemir se probudio, odrone u duši pokrenuo.

 

Znam da si me volio, cijeli život u našu ljubav uložio.

Al jednostavno tada u to vrijeme to nije smjelo uspjeti.

I sada nakon 20-tak godina, vaga u meni je sve prelomila.

Ne mogu više, sve što imam, napravih,  prazno i bolno je.

 

Ne mogu da zaboravim gitaru, plesove, stihove uz tebe satkane.

Molim te do kraja pročitaj ovo pismo nadanja, možda shvatit ćeš.

Moža na slici izgledam staro i sva sam od tuge i praznine propala.

Razlog si što sam sve ovo bogatstvo lažnim osmjehom preživjela.

 

Slike prošle neobjašnjivo savršene ljubavi kroz mene plutaše.

Kanonadom suza navališe, opet u njenom krilu se nalazim.

Zašto mi to radi, zašto jedva, na pola obnovoljeno srce razara.

A toliko godina bijah samo stijena ispucala, oronula od ridanja.

 

Gutah riječi drhtavom rukom pisane, suzama tuge slagane.

Fleke na papiru pokazuju, sve je slomljena, skršena ispisivala.

Bijaše teška odluka, preko koljena sve prelomiti, opet vratiti.

Dal ću joj oprostiti, dal ću razumjeti, davno me totalno slomila.

 

Poslije dugo razmišljanja, tko zna koji put okupan suzama.

Vraćah se da čitam sve što je ne tako davno u veljači napisala.

Opet ta veljača, najljepše trenutke na tim usnama sam proveo.

Srce u suludo zaljubljeno srce  bedemima požude okovao.

Da bi bez objašnjenja , tamo nekom bogatašu isplakana otišla.

Znala je,napisah toliko slomljenih, isplakanih eseja i stihova.

Sve u detalje o mom životu je saznala iz prve ruke dobijala.

Dovoljno bijaše da čita zbirke, prozore duše mi lomljene.

Valjda joj savjest proradila, i tamo nesretna se gušila.

 

Poslije dugo razmišljanja, sada kada je zagrabila pedesete

Želi da preostale nikad udjeljene ljubavi popije od mene.

Kako, kako da joj napišem, nakon toliko uludo bačenih godina

Da bila je, bit će i ostaje ljubav nedodirljiva i neosvojiva.

 

Samo malo neka pusti me, da se srce na taj šok privikne.

Neznam kako će susret ponovo izgledati, dal ću eksplodirati.

Dal će usne ponovo istim plamom da nam se opijene zaore.

Il je vremenom, tugom, obilnim čekanjem samo požuda ostala.

 

Plaših da se ne razočaram, svo ono u najljepšim slikama mašte

Što smo valjali da se u blatu razočarenja nepovratno izgubi.

Ne željeh preostale savršene požude razočarenjem da uništim.

Ostavih pismo pored kamina da malo duže razmislim, pa odlučim.

 

Strah me da ga u huji, razočarnju u vatru kamina ne bacim.

Neznam , jednostavno neznam što odlučiti, kako reagirati.

Koji potez da napravim, da je opet zadržim, svu ljubav probudim.

Treba vremena, valjda godinama presušen, od čekanja razočaran.

 

Opreznost, sigurnosni ventil srca upozorava,  lažna je uzbuna.

Možda je najbolje da je tako požudno nanovo stisnem u okrilje

I nikada više ne pustim jer ću čavlima srca da je zabravim.

I do posljednjeg daha halapljivo sve prohujalo da nadoknadim.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 01.12.2013 u 04 i 44 minuta