Ne volim da se prisjećam

vidim te 

Ne volim da se prisjećam

Što u prošlosti bilo je.

Što prije zaboravljam

Ružna sjećanja zatrpavam.

 

Sve one samoće i bolove

Sve neprospavane noći

Jad, suze, vriscima grcanje.

Ne želim da me opet sustigne.

 

Samo jedno lice sve spašava.

Istim trenom slatko nezasitno

osmijeh mi na licu prosijava.

Sve bliže usnama dozvoljava.

 

Usne se nepregledno došaptavaju.

Miris grudi uzdahom podsjećaju.

I ono zaljubljenički zadivljuje.

A tako voli da ljubi i mazi se.

 

I nezasitna čarolija nas pokreće.

Slatke snove snivam, nema boli

Nema nesanice i teške obmane.

Samo slatki vrisak usne uštine.

 

Jedno bez drugog bi presušili.

Samoćom ispijenu dušu ubili.

Tragovi na usnama bi nestali.

Srce pjeskom zaborava sahranili.

 

Ne, ne želim i nevolim da se prisjećam…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.10.2015 u 19:32 minuta

 

Bez teksta budu ostali, kada bez pozdrava nestane

ljubav na kisi 

 

I neka živi snjom i neka joj poklone donosi

U srcu je mome i tamo oduvijek boravi.

Život sa njom mu prolazi, al meni pripada.

Misli da mu je sve karte otvorila, blefirala.

 

Vješto sa osmijehom i zagrljajem prikriva.

Ne znači joj ništa, privremeno mu pripada.

Al kad bi samo mrvu o ljubavi ovoj saznao,

Srčanu komoru bi istim trenom rasprsnuo.

 

I dok uz nju spava dok u zagrljaju mu miruje.

Na ovim usnama tim trenom uživajuć boravi.

Samo mene nezasitno u snove trajno priziva,

Od prvog poljubca kapiju duše mi rastvorila.

 

Ključ njenog srca daleko od sviju prikrivam

Pravi moment iščekujem, godinama trgujem.

A do tada u njegovim poklonima lažno uživa

Sve što poželi na tacni nestrpljenja joj podari.

 

Al nema šanse ljubav među nama da potuši

Da je milimetar razdvoji il trenutkom priguši.

Svake godine sve jača je, jer neizmjerno voli me.

A ja presretan usamljen ispraćam duge godine.

 

Sve ću da izdržim, bolove u srcu i duši  prehranim.

Na kraju krajeva kad se najmanje budu nadali.

Bez teksta budu ostali, kada bez pozdrava nestane.

Samo kratka poruka im pristigne, NEMA MEEEEEEEEE.

oko6

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.10.2015 u 18:50 minuta

 

Prošlost loša je nestala

JESEN 

Hvala Bogu prošlost loša je nestala.

Tragove boli i baksuza ljubav izbrisala.

Nisam više sam, ništa mi nedostaje.

Uz mene svakog jutra sviće, budi me.

 

Ovakvu ljubav nikad nisam upoznao.

Toliko sreće i osmijeha nisam podijelio

I kad je ljubeć imam čarolija obuzima.

Čitav svijet na dlanu dušu mi preotima.

 

Koliko sve ovo znači i koliko važno je.

Ovo pravi život budi ovo smisao je.

Ljubav bajna eliksir divnih maštanja

Prošla su vremena laži, boli i obmana.

 

Ona bivša zauvijek me izgubila.

Nikad više ove usne nebi imala.

Ljubav u meni opet se nastanila

Pjevam pišem brdo rojim stihova.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.10.2015 u 20:32 minuta

 

 

Da jezu samoće nikad više ne osjetim

hladno snježno tuširanje  

Zarobljen u kavezu samoće uzdišem

Ime na usnama tako na nju podstiče

tišinom stihova pokušavam da odgovaram

zborim iz dubine duše i srčanih korjenja.

 

Ljubljena princezo bajke i trenutnog maštanja.

Izlasku sunca bistrino svako jutarnjeg nadanja

za nas ljubavi, preko živog blata bih se uputio.

Bosih nogu preko sunčevih pjega se kretao

 

Bez razmišljanj lice u plamen nestrpljenja stavio

neka sav sagorim, neka se u pepeo pretvorim

 samo jednog trentka iz misli da te ne izgubim.

Da jezu samoće nikad više drhtajima ne osjetim.

 

Minska polja i njihove podvale smiješne su

da prikriju i zapraše put do tebe, neide, nemože.

Oni neznaju da trčim i vrištim da ih sve upozorim

da volim te, jednostavno polovica si nerazdvojiva

 

Vrata zavidnim prema nama zauvijek smo zatvorili

Na podlost da nam se nebi uvalili, sve pokvarili.

Jedno drugom sve u životu smo iskreno poklonili.

Nagradu beskonačnu čaroliju ljubavi smo dobili.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.10.2015 u 14:11 minuta

 

 

Život sa tobom voljena

DSC00380 

Nedaj se voljena, vrijeme sreće je na obzoru,

svakog jutra probudi te osmjehom na prozoru

dok se valovi u daljini a tako blizu komešaju

a stobom toliko tajni prepredaju ,podlo skrivaju.

 

On čeka te, poput vjetra nervozan i zamišljen

iznenađenje svakog jutra smišlja da te razvedri

osmijeh ,srce i dušu prepoznatljivim trenom otvori

i potpuno sretna si u svakoj sekundi slakog nemira.

 

Da izdržite sve što Vam donosi okrutna sudbina

a toliko fali te,toliko volite, osjećate to u grudima

Neprekidne vatre nade peku  na tanane prže vas

dok jedno drugo nezasitnom maštom žudno imate.

 

Samo vas dvoje znate koliko to traje i dugo opstaje.

Koliko se zima pahuljama stezalo, dušom krvarilo.

Koliko kiša je nevidljive suze sa lica tugom opralo.

Koliko dana vedrih i sunčanih u duši je proplakalo.

 

I kad bi sada život ponovo dobili, u krilo bi krenuli.

Bez razmišljanja sve bi se vječnošću promijenilo.

Jedno drugo niti mili sekunde nebi od sebe puštalo.

Jer sve ove godine samoće toliko toga su isparale.

 

A do tada dok vam sudbina kapute ne prekroji.

Jedno u drugom onu tužnu polovinu eto razvedri.

U svakom trenu kao sjena dušom i srcem prati vas.

Čudnu snagu navire da se samoća što prije izgubi.

 

U duši Vam kapi nade vatru smirajem prelijevaju.

Dok misli se roje, dođu i odu uzdasima tepaju.

I kad se onako slomljeni od tuge u krevet zavalite.

Opet se tihom, strasnom požudnom daljinom imate.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.10.2015 u 07:13 minuta

 

DAL SAM JE NEHOTIČNO KAZNIO

pratim te uzdahom 

Dal sam je bože nehotično kaznio

U srce joj čičak nemira priljepio.

Duši požudom i strašću zaplovio.

Uz sebe drsko nepovratno vezao.

 

Čekaonica života podlo je okupirala.

Sve mi poklonila za mene se vezala.

Osuđena na dugo beskonačno čekanje.

Hrpom pisama i stihova slatko odoljeva.

 

Nemam snage da u lice kažem joj.

Tko zna koliko će ovo čekanje trajati.

Ne želim joj slobodu i život cijediti.

Ostaje vezana nepokretna od nadanja.

 

Bojim se da ne ostane kao u zatvoru.

Da svoju mladost ne istroši u čekanju.

Da strasti i požudi u sebi ne prkosi.

Da se okova barem po nekad oslobodi.

Ode negdje, iz zatvora života odleti, proživi.

 

Kad bi mene slušala životu bi se posvetila.

A ne mene čekajuć sve silne buduće godine.

Živi od praznih stihova većinom u suzama.

Daljine su nas razdvojile, sudbine zarobile.

 

Zna volim je i fali mi, ljubav ova nije obmana.

I onda u strpljenju nekon prikrivenom nadom

Pod okriljem samoće se lažnjacima hranimo.

Sebe ubjeđujemo da naše vrijeme tek dolazi.

 

Toliko toga u budućnosti lijepog iščekujemo.

Tim godinama samoćom sada se kažnjavamo.

Jedno drugom tješeć hrabrimo da se sve izdrži.

Kad život napokon sastavi, sve će da se zaboravi.

 

I kad na pučinu vremena ispred nas se zagledam.
Tako grizem se i usne izjedam iščekivanjem izgaram.

Plašim se da u provaliju bespuća uzaludno propadam.

Ne želim da joj pate i propadaju potomci, da izgori.

 

I svo beskonačno nadanje, kao žiletom lagano ubijanje.

Ona sa njom a nemam je, suviše daleko skrivena je.

Paučina zaborava polako sjećanje briše i drsko osvaja.

Ono nešto na životu dok nas održava tišinom i ubija.

 

I plašim se da kroz ovaj život razdvojeni polako venemo.

Da na kraju niti ne shvatimo što smo propustili.

Jedno drugo toliko željeli, patili previše toga očekivali.

A godine toliko smetova ispred nas nabrale, nagurale

Da se niti sjećanje nemože prepoznati, slike vratiti.

Kao da smo na neki sporedni put il kolosjek zalutali.

Vezu međusobno bez nekog kraja i cilja zagubili.

Jedno drugom smo se obećali, zavjet srcima potpisali.

Jedno drugom slobodu iz srca dobrovoljno iščupali.

 

I čini mi se iz ove ovisnosti teško je mrvicu pobjeći.

Okove samoće raskidati, na pučini nade vrištati.

Boga dragog pitati, do kada ćemo sve iščekati.

Dal je ljubav bila možda velika greška i zabluda.

 

No siguran sam ova ljubav još uvijek je i uvijek bit će

Duboko zarivena u nama, vrijedi svake godine.

Vrijedi svakog protutnjalog proljeća da se jednog dana

Onako iznenada sa osmijehom na licu napokon dočeka.

 

Dall sam je nehotično kaznio, ljubav na štapu nudio.

Zašto se nama ovako sve događa razdvojenost ubija.

A drugi bez čekanja sve to na tacni života dobiju.

Cijeli život jedno drugo potpuno imaju, a nas dvoje…

 

Još uvijek godinama razdvojeni čamimo, godine brojimo…

Ma vrijedi, vrijedi je i devet života ovako kažnjen čekati.

Pokoljenjima kasnije pričati da smo pravu ljubav

Napokon potpuno, savršeno dobili i duboko proživjeli

Da su oni potomci te velike ljubavi i naših predaka.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.10.2015 u 04:12 minuta

Moreplovac okrutnih valova maštanja

skup osmijeha 

Kad se sredi kad se ono u detalje dotjera

Za njom svi žude, za njom ludnica, potjera.

Rijetki  prilaze, samouvjerenošću rastura.

Pamet daleko ispred svih mogućih nadanja.

 

Osmjehom privlači, mrklim pogledom kažnjava.

U njoj su vrelo ljeto i rudeća jesen kao i mećava.

Rijetki se usude da joj priđu koju riječ prozbore.

Svi vole je i žudeć maštaju, no nemogu da imaju.

 

Kad krene i uzdignute glave ponosno prošeta

Za njom ječi, nepregledna  ulica uzdaha..

Meni se obećala, dok sam na brodu  maštanja.

Sve dok nas život ponovo ne pripoji, dozvoli.

 

A ja pred zoru ranije ustajem, noćima planiram.

Pisma suzama nade nasmiješen nakapavam.

jutro slatkice, ljubavna očajnice kako te osjećam.

Kontinente daljinom u trenu do tebe preskačem.

 

Istu nepresušnu vodu požude daljinom pijemo

isti teret samoće na leđima ne zadugo nosimo.

Sve ćemo izdržati, uzajamno obećanje poštovati.

Još koju godinu, svjetske luke totalno napuštam.

 

Želim vječno na tvojim grudima da odmaram.

Želim da napokon lice uz lice sretni jedrimo.

Život preostaloi sa osmijehom sreće proživimo.

Voli te moreplovac okrutnih valova maštanja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.10.2015 u 06:11 minuta

Sve imam, u meni je sabur naselila

odlazak111

 

Na koljenima na vjernost sam se zakleo.

U kofer zaborava  hormone sve skupio.

Nema drugih gledanja, nema nabacivanja

Onaj stari upaljeni matori treba da nestane.

 

A one kao u inat navalile, kao da su osjetile.

Kao da ih je krišom ljubav moja nagovorila.

Nebi li snagu čvrstine vjernosti ove iskušala.

Žele nabacivanjem da me lažnjacima provjere.

 

Sebe prepoznati ne mogu, nešto se dešava.

Da sam onaj stari davno bi vjernost poklekla.

Sve bi zakletve u noći prekršio mrvicu kajao.

I tako bi se sve neke veze u prolazu izredale.

 

Na srcu niti tračak uspomena nebi ispisale.

Sve se nekako uhodalo, šablonski dešavalo.

Sve se nešto kao volimo, energiju dijelimo.

Al poslje provedene noći sve se zaboravi.

 

Možda se ponovi razmjena unutarnjih energija

Čistim pražnjenjem obnovi, neka požudna karika.

Al nema nema ono što svakodnevno podbada.

Nema žudnje, sjete, samotnim noćima nadanja.

 

Od kada njen sam postao, oružje  lutanja položio.

Tako se nekako gordo potpuno sretno osjećam.

Ne žurim nigdje , usamljen nočima ne lutam.

Sve imam u meni je sabur ushićenjem naselila.

 

Dobro i smireno potpuno se zaljubljen osjećam.

Serbez što bi rekli u duši se slatko nastanio.

Toliko toga čarobnog sa njom sam dobio i otkrio.

Ništa više ne treba, ama baš ništa ne nedostaje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21.10.2015 u 20:37 minuta

Onda te pod krošnju žudnje položim

 zalazak 2005^DF5770E3096D31F8B6591C8910233AE6A9FF815A8D12A43C88^pimgpsh_fullsize_distr

 

Plažom zajedno za ruke hodamo …

svaki drugi korak strastveno ljubimo…

osmijeh ne napušta divljina zbori u nama.

svi se okreću ljubav u zraku osjećaju,

sreća iz nas tako vidljivo jasno izvire…

 

Svi bi barem trnučicu te sreće da zagrabe,

da i njih barem trenom taj osjećaj zarobi,

život životom prepunog ljubavlju učini.

Da im se glavni dobitak života dogodi.

 

Vojim te mila moja ljubavi, ne zaboravi

želim da se ovaj žar u grudima baš nikad

niti jedne milisekunde ne umiri il zagasi.

Neka nas starost zaljubljene na počinak isprati.

 

Samoća u nekom kutu duše strah je neki zgrčila.

Kao sačekuje da se duša prelomi da me tuga ubije …

Sve dok si uz mene sve tuge bez traga nestanu

Smiraj dušom zasvira srce milinom osmijeha prepuni

 

Vrpoljim se, na jednom mjestu ne stajem

na svaki tvoj mig pogled il osmijeh

luđački sretnički divljački zapjevam.

Gitara razuzme nezaustavljivo rojim stihove .

 

Onda te pod krošnju žudnje položim …

sve krpice sa tebe zubima pokidam..

strast zvijeri iskonski u sebi raspuštam

od kose trepavica do malog prsta na nozi

kao puž se strašću nezasitno napajam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,20.10.2015 u 04:48 minuta

 

Neka se ova tuga izlije

plač 

Mrzim kišu jugo je navlači

Nekako dušu sjetom potuši.

Misli negdje daleko odlutaju.

Nepotrebnih na pamet naguraju.

 

I onda se crnim mislima uputim.

Tko zna gdje sve ne zaglavim

Srce izranjavam duša iskrvari.

Nema je, daleko otišla i ostala.

 

A te kiše kao da drsko ranjavaju.

Kao da u inat bolove uduplavaju.

Saginjem glavu da me uplakanog

Onako izgubljenog ne prepoznaju.

 

Ruke drhte, u grlu bolno sjećanje.

Daleko si, reže preostalo nadanje.

I kad bih negdje planirano krenuo.

Istog trena bih zalutao izgubljen.

 

Tvojim nenadnim odlaskom polomljen.

I sve što sam imao kao olupina izgleda.

Sve kuće i auta paučina tuge saplela.

Bez tebe sve je bezvrijedno i propada.

 

Sve što smo planirali zajedno smo stvorili.

Jedino tako svaki uspjeh imao je smisao.

A sada bolno razdvojeni, žicu u ranu zario.

Zar može gore od ovoga išta da nas potrefi.

 

Bosonog po rivi tvojim stopama prolazim

Da te nanovo barem tragovima osjetim.

A jugo zapljuskuje ove suze da prikrije.

Volim te ljubavi neka se ova tuga izlije.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.10.2015 u 20:46 minuta

Ne nije istina, ovo se ne događa

puklo 

Kao da jučer bilo je, nervozno si žurila.

Kratki zagrljaj hladni poljubac podarila.

Nešto u meni se jezom drhtavo skršilo.

Kao nešto ružno najavilo, upozorilo.

 

Nakon par dana u Splitu avion sam čekao.

Bura, orkanski vjetar let je srazlogom odložio.

Vratih se nazad da pokupim neke razzloge.

Odjednom na ulici oči zabezeknuto se ukočile.

 

Ne nije istina, ovo se meni ne događa.

Sa njim si u zagrljaju poljubce dijelila.

Šok, bože od tebe nikad nisam očekivao.

Da ćeš ovako iza leđa drsko me saprati.

 

Izgubljen bez daha sa gušenjem u grudima.

Ulica tame nekud u prazno lutajuć vodila.

Suze ne prestaju, ridam sve u meni tergaju.

Pokušavam od te slike što prije da pobjegnem.

 

Na kraju sam bukvalno slomljen puknuo.

Na koljena pao i vriscima jecao, zašto….

Zar poslije toliko ljubavi lažnog davanja

ulica mi je barem na vrijeme oči otvorila.

 

I tako nenadno slomljen potpuno izgubljen

Kujem neke planove, što sada da uradim.

Dal da te kaznim i zauvijek zaboravim.

Al ne mogu srce jače je, previše voli te.

 

Spreman da kleknem sve zauvijek oprostim.

Da to što vidjeh kao ružan san zaboravim.

I bolje bi bilo da nikad ne saznaš i ne vidiš.

Kako tim trenutcima užasa sam izgledao.

 

Možda bih te još više do kraja razočarao.

Možda mekušca u meni bi otkrila, vidjela.

Molim te reci mi da se samo slabost desila.

Da nas je razdvojenost bezobrazno koristila.

 

I onda korak produžim sebi zakletvu položim.

Nikad više tom ulicom moja noga neće kročiti

Na taj ružni san, bolnu uspomenu da podsjeti.

Želim zajedno kao od prvog dana sve  imati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.10.2015 u 20:03 minuta

Ne to im nemogu dozvoliti , neće im uspjeti

nemir 

Daljina milijardu zamki ispred nas prosula

Samoću iz petnih žila u inat nam upregnula

Samo da nas što prije zauvijek rastave

Neizmjernu drugima nepoznatu ljubav ugase.

 

A nije lako pomirit se sa tim da te izgubim.

Da nikad više nećeš jezditi na ovim usnama.

Da nikad više nećemo pjevat zajedno u suzama.

Ne to im nemogu dozvoliti , nikad neće im uspjeti.

 

A uspomene u sebi svakim danom probudim

Ne želim trunke te usne i tijelo da zaboravim.

A moglo je sve biti daleko bolje  i drugačije.

Da korak nikad nisi napravila, od mene otišla.

 

Ne želim da mislim niti da se porazom pomirim.

I nakon toliko godina ljubav vrije među nama.

kad nam usne od samoće i sjete ispucaju 

u dušu se zavučemo,uspomenama jedrimo.

 

Znm da od prvog dana duboko mudro razmišljaš.

Sve analiziraš što gubiš a što ovom vezom  dobijaš.

A ja u kutu neizvjesnosti prosijavam svoje strahove.

Molim Boga da nam sve najpametnije uredi i dovede.

 

Kao gotov educiran ispraksiran i poslušan dolazim

sklon da te volim i obožavam da te poljubcima izluđivam

neprestano ljubav izjavljujem i beskonačno ponavljam

*Halo ženo shvati koliko trebam i VOLIM TE.*

 

Biti zaljubljen a daljinom otuđen lako nije živjeti.

Jedno drugo mora u svemu zbog patnje razumijeti.

Jer sve oko nas što prolazi i što se tiho događa.

Na sretne momente dragog druženja podsjeća.

 

Pjevam,smijem se i skoro da vriskom derem se,

dok izgovaram sebi duboko skriveno u grudima,

da posesivno, proždrljivo vojim te mašto daleka.

Valjda ovako moramo proživjeti pa na kraju uživati.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.10.2015 u 19:09 minuta

 

Isti pljusak ista nesanica probudi, pogurava

vidim te

 

Isti pljusak, ista nesanica ih probudi,pogurava

da jedno na drugo istim trenutcima pomisle

požudne misli podijele,  nedokučivom maštom zajezde.

 

Više to nisu nenormalne stvari, čarolija se događa

Srca pozivi, kad god se poželi jedno drugo razbudi.

Magija neobjašnjiva se dogodi, oči požudno raskolači.

 

Preslatko je  i divan je osjećaj kad se u mrklom mraku

kontinetima daleko tako jasno duše iskonski povežu,

pa cijedeć vrijeme nekako te prekrasne trenutke otežu.

 

Da se što duže imaju miluju, nezasitno dodiruju

pa makar to bilo i suhoparnim grčevitim maštama 

a toliko slatke požude i strasti žubori  u njima.

 

Bože iz mene slike navalile tu kraj mene je vrpolji se

presretni što jedno drugo zabranjeno beskrajno imamo.

Prešlo prekipilo sve granice poznatih ljubavnih parova.

 

Savršenstvo je prosljeđeno iz udaljenih galaksija

vojim te muvice, svakim trenom a ne svakim danom 

ludost je nekontroliranija, posesivnost ubitačnija

a osmijeh onaj sretnički uvaljano tako beskrajan.

 

Trenutcima sjete dok nas samoća ljubavna razdvaja

reći volim te nekako nije dovoljno snažno i prodorno,

nije dovoljno jasno i precizno da veličinu  naglasilo.

 

Kad bi došla mi, u krilo onako sklupčana zaspala

ne bih te trena više niti pedlja od sebe pustio,

nebih ove trenutke neopisive sreće nikad više ugasio.

 

Mrkli mrak, tmina, pljusak granice prešao,vovopadi lijevaju

a nas dvoje onako goli razdvojeni jedno o drugom u sitne sate

maštajuć raskolačenih očiju sjetom se mrvicama požude gušimo.

 

Toliko toga zajedničkog želimo, ljubavna sudbina sačekuje

imam osjećaj svaki trenutak zajedno,nezapamćeni rođendan,

nekako sam gordo ponosan, kockice nemira u sebi poslagao.

 

Topli vjetar u duši serenadu dva srca uvezao

i jezdimo nošeni vrtlozima nezasitne mašte

što nas slatkim lažima daljinom prehranjuje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.10.2015 u 09:00 minuta

Miris njene kose na friški vjetar podsjeća

 tango 

Sve albume prošlosti iza sebe ostavljam

Danas za sutrašnje veselje se pripremam.

Sve što sam propustio, nema više vraćanja.

Bilo je grubih riječi, no i potoci suza i kajanja.

 

Pretresoh planetu nepreglednog nadanja.

I gle čuda ljubav života se trunkom ukazala.

Nemam riječi, sve se nekako kroz maglu odvija.

Onim zaraznim osmijehom skroz me kontrolira.

 

Još nisam siguran dal se to baš ono desilo.

Il se opet neki podli san u maštu uvalio.

Tako vjerno imam je, u krilu slatko zasjela.

Prstima obrve pretresa, nešto mi progovara.

 

Ništa nečujem, totalnom ljepotom zaslijepljen.

Usne, te medene usne sočno vrelo osjećam.

Miris njene kose na friški vjetar podsjeća.

Zar me ta divota imala, beskonačno ljubila.

 

Bože kako se osmijeh na licu slatko šepuri

kao da je ispred mene i želi da joj progovori.

Za sada nas čeka tajna otvorena pećina.

Svaki kamenčić travke se ljubavlju priprema.

 

Nepojmljiva  bajka se ostvarila krišom desila.

Ugažena trava, odgurnuto ljuto kamenje spominje.

Mir im pokvarili da bi strasnu ljubav trenom doživjeli.

Neka smo, nestrpljiva požuda drsko vuče i priziva.

 

Vidiš li u našim očima prostranstvo bezgranične ljubavi.

Osjetiš li koje blaženstvo u nama međusobno boravi.

Čuješ li kako nam zvonici srca krajolicima nade putuju

tišinom grudi strašću i požudom sjetno odzvanjaju

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,18.10.2015 u 22:41 minuta

 

A unutra slika osmijeh razvezala

DSC00380

Dan je prekrasan,najljepši kad 

nasmiješena poruka se pojavi.

Jutrom ranim poštar zazvoni,

sa osmijehom divnim zakuca.

 

Pa čujem ga zbori, ljubav pristigla.

Zna on koliko mjeseci se skupljala

I ovog jutra na ovaj dan prispjela.

 

A tek kad radost u mojim očima ugleda

sve mu jasno je, nema nikakvih upita

i njega umjesto ljube moje zagrlim

za to pismo debelo mirišljivo zahvalim.

 

A on presretan,i samo tiho prozbori

o bože blago vama ludo zaljubljenim.

Živjet ćete 300 godina ljubav je zaslužila.

 

A na koverti otisak prepoznatljivih usana,

tijelom jezom nezaboravni nemir prostruji

na vatru požudu i strast obiljem podsjeti..

 

Skakućem nemam mira dok kovertu ne otvorim

a unutra slika osmijeh medeni razvezala

usne napućila mmmm o bože hvala ti.

 

U samo par minuta našeg tepanja

krošnja stihova se stresla i pjesmu ispustila

zrela prezrela prepuna ljubavi samo što ne prozbori

koliko dvoje može da se preovisno zavoli.

Ako se muškost mjeri po ženinom osmijehu

onda tu sam ipak najači…..Bože dragi hvala ti.

jer njen osmijeh sa lica ne silazi pa se razvezao.

 

Bog dragi nas je spojio meni na usne je položio.

Nema više vraćanja niti sa drugom da se poredi.

Sve u meni od tog prvog poljubca više ne odlazi.

Trebam je maštam i željno iščekujem da se pojavi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,18.10.2015 u 14:51 minuta

 

LJUBAVNA LUDNICA ZALJUBLJENIH

DSC00408 

Čak i kad je sunčan,

prekrasan bistar,

nepregledan dan.

 

A sekund je nestala,

Il mrvu je ne osjećam

u duši nekako zaškripi.

 

Melje čudno sjete kamenje,

praznina podlo priklješti

uzdah bezobrazno uštine.

 

Shvatim koliko smo vezani

koliko fali, beskrajno fali mi

i tek koliko užasno volim je.

 

Neznam dal sam sve ove godine

dovoljno ljubavi iskazao,pokazao,

dal sam dovoljno strasno nudio,

dal je išta nedorečeno ostalo.

 

A da jeste na stotu bih namnožio

i na te posebne usne naslonio

da svu ovu strasnu ljubav

i nezaustavljivu požudu osjeti.

 

Sada polako otkrivam,razumijem

kad u srcu se jedva suzdržava

onako vriskom da se proderem,

pa se eho prašumama razlijeva 

koliko ljubavi želim  dati, izreći.

 

* Ljubavi fališ mi,

ljubavi trebam te,

ljubavi neizmjerno

posesivno volim te *

 

Obožavam osmijeh ti

kad ga na daljinu

tako jasno prodorno

savršeno osjetim.

 

To želim doživotno

U očima da promatram

galaksiju sreće upijam

vodopade osmijeha

gušeć stobom dobijam.

 

Samo moja ljubljena,

Moja najdraža žena

Može takvu sreću

Beskrajno da dariva.

 

Ako nam Bogo dragi dozvoli

Da se uskoro, što prije

vječnošću napokon spojimo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,18.10.2015 u 11:21 minuta

Ne pamtim ovako sretnu da sam je dugo vidio

PUSTINJSKA

Onako polugolu na terasi je promatram

Veš prostire, ljubav iz nje izazovno izvire.

A dole kao more sebi je nezasitno prizivam.

Nebi li me trunke primjetila, oko name bacila.

 

Ne pamtim ovako sretnu da sam je dugo vidio.

Izgleda sva moja pisma i stihovi su pristigli.

Srce i dušu joj razgalili, da sve teškoće zaboravi.

Samo čekam pismo, njen odgovor da pristigne.

 

Dal želi da bude moja, da se vječno uda za mene.

ljubav medena, vojim te gledajuć dok veš prostireš

u krilo mi uskakuješ ljubiš me, zagrljaj prodire

o bože kako zajedno sve prekrasno i divno je.

 

I dok se pjesma sa njenih usana oreć prostire

Ljubav tišinom zboreć dušama krišom odgovara.

Glas joj kosu podiže, sjaj u očima zatreperi.

Srce zalupa, neki ponos što je imam ovlada.

 

O našoj ljubavi povijest će dugo priče pričati.

Uzorita, i stare i mlade neprimjetno opija.

Dušom se kao opijum razgali, srcem zaori.

A svima poželim da im se kao i nama dogodi.

 

I onda se pitaju zašto gitaru nasmiješen uzimam.

Dubinom srca je prizivam, dušu stihovima opisivam.

Bez nje bi sve nestalo, presušilo kao lišće uvelo.

Sve ima smisla, samo kad nam se srca udvoje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,17.10.2015 u 12:23 minuta

Potrošene riječi

 pružena ljubav 

Najbolje da šutim

više tišinom podarim

potpunije se izrazim

toliko toga nakupim.

 

Dovoljno promatram

i obiljem suza što zbore

toliko toga divnog

bezrječjem izgovaram.

 

Ljubav bezgranična

Medena,daleka

a tako jaka opojna

zarivena u grudima.

 

Kad bih ti mogao reći

sve što na duši ispašta

vječnost bi trajalo.

Ništa nebi iskazalo.

 

Beskrajnim stihovima

Dubine duše opisivam.

Obiljem suza prekrivam

Obronke nade prelijevam.

 

A osmijeh zavaren,

Zatočen u grudima,

Živo biće jube

ponovo si stvorila.

 

I da stalno ponavljam

Derem se, vrištim

Riječima i rukama

U nedogled objašnjavam.

Koliko samo Volimm tee.

 

Sigurno bi odgovorila

Nikad nemoj šutjeti…

tvoj glas,riječi, pjesme.

Ma sve tvoje

imaju galaktičko

 ogromno značenje

toliko ljubavi

dobrote u tebi stanuje.

 

Jednog dana ….bit ću tvoja

lijeva i desna strana

biti sretna ponosna …..

 

Nadam se da ćeš uvijek

 posesivnim željama udovoljavati

da te stalno mogu ljubakati

tepati zagrliti ludovati

do iznemoglosti  smijati,

ljubav proždrljivo voditi

jer nezasitno sam te

posesivno proždrljivo

uporno dosadno željna.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.10.2015 u 22:03 minuta

Čaroban osjećaj primati zrake sunca dok kiša potapa

DSC00374

 

Znaš li da prije,za vrijeme i uvijek poslije kiše

suludo luđački opčinjeno te obožavam i volim

U iščekivanju udara nepredvidivog vrcavog juga.

Hvala još jednom što od srca si ljubav  mi pružila.

 

Čaroban osjećaj primati zrake sunca dok kiša potapa.

Dok se sve oko srca i duše nekako tugom raspada.

Al ta neka skrivena energija koja mrtve podiže

U meni se slatkom jezom nemirom osmjeha zarije.

 

Pa se pitamo majko mila čime smo sve ovo zaslužili.

Na koji način čaroliju savršene ljubavi smo dobili.

A samo jučer da se osvrnem u jamu tuge propadnem.

Zato nema vraćanja, ljubav posljednju šansu podarila.

 

Kad bi me pitali zašto sam tako suludo zaljubljen,

Dal je moguće to ludilo na neki način slatko opisati.

Rekao bih nemam pojma, nemoguću sreću sam imao .

Uz sebe je imati i takvu savršenu srcu mome doživjeti

 

Vojim te medena, neznam dal dovoljno snažno odjekuje .

Dok u meni žuboriš u meni se tvojim imenom sve raduje.

I ovako sklupčan kao pupoljak najljepšeg nadanja.

Očekujem moment kad se vječno moja budeš nazivala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.10.2015 u 12:59 minuta

 

NESTRPLJIVA

romeo i julia 

Ono preteško depresivno vrijeme se stušilo.

Samoće i tuge krošnje i grane života prelamaju.

Svi se nekako u sebe zavlače, nešto potražuju.

Neki smiraj u srcu i duši pronaći pokušavaju.

 

Tako i ljubav moja daleka, užasno nestrpljiva.

Kroz prozor terase, more i planina prečešljava.

Lik moj pokušava da dozove il pogledom dokuči.

Da joj težinu samoće barem mrvicu raspolovi.

 

A onda joj iz srca slatku poruku pošaljem.

ludo jedna dok je grmilo i sjevalo veze kidalo

na tvojim usnama sam jahao, fibru nasukavao.

vrijeme katastrofa i na sviju utječe,to nisi skužila

dosado dosaadna, mome srcu tračka neodoljiva.

 

Svako jutro trebam na koljenima da te dočekam

da se opravdam  što me izbacilo što je misli pokidalo

dal se ova suluda ljubav mrvicu zagasila

il je još gora užasno nepopustljiva da se srce uzlupa

Vriscima zapita kako ona usamljena sada izdržava.

 

Nepitaš me kad u duši nešto pritisne pa iskoči

kao da sam neku kilu od dizanja jezika dobio

koliko puta sam ljubav vrišteć na koljenima izjavio.

Nitko nezna kako je u mojoj koži nitko ne želi da razumije

kako to na moje godine i zdravlje djeluje

dal to mene tiho ubija, razvaljuje i izluđuje.

 

Mada sam kažu zaglavio u cvijetu mladosti

ali jedno srce mi snagu crpi ono me izludi

al ono slatko na prste kao klinca podiže

pa jedva dočekuje sljedeći glas da pristigne.

 

Kad bi ona samo mrvicu znala il trenutkom doznala

koliku pećinu , koje skrovište u ovom srcu je stvorila

i kad grmi sjeva  kada život svojim podlostima razdire

u toj špilji, pećini ljubavi energija smiraja putuje.

 

Tamo me uvijek nasmijana sretna u zagrljaj dočeka

a toliko slatka je lopuža da ama svaki put joj uspije

od mene one velike riječi da  nezaustavljivo iskamči

da joj moj osmijeh poruči, da sjaj iz očiju ukaže

da se bukvlano tišinom vriscima prodorem

i kažem joj po moža milioniti put VOLIM TE..

 

E tek onda se za sve nešto propušteno mrvicu iskupim

kao da djetetu najdražu igračku napokon poklonim.

I onda tako presretnu nasmijanu je promatram.

Bogu dragom beskrajno doživotno skrušeno zahvaljujem.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.10.2015 u 09:48 minuta

Svakog mjeseca zbirka stihova

 

Jube moja slatko usamljena usnula,

sama onako bez mojih požudnih usana

u klupče sjete strasno maštom zavila

zamišlja da sam tu pored nje zasjeo.

 

Zagrljaj toplo strastveni joj nagrnuo,

Slatke samotne suze ljubeć posušio,

kroz snove smijulji se, osjeća me,

zadovoljna miškolji se i još naručuje.

 

A ja prodata duša za njene poljubce,

rovove bih godinama s osmijehom kopao

podno velebitskih vrhova tunele bih prokopao

samo da bih u posebnom zagrljaju završio.

 

Ovaj nemir, ovu nesanicu i beskonačnu maštu

njenom vatrom svu požudu i strast  opslužio.

Vojim te daleko moje sjetom sklupčano ognjište.

Život sa tobom i kroz pomisli se istim trenom ostvari,

sve loše jednostavno ko pahulja se istopi, zaboravim

 

Kad bi nam barem jednom mjesečno dozvolili

Kapiju ljubavi širom otvorili da uskočim,navratim

Kose strašću nestrpljivosti raspametim,zamutim.

Pa svu tugu, sjetu jednim potezom u trenu razorim

 

Bila bi to svakog mjeseca strastvena nova godina.

Ti meni il ja tebi nema veze, strast bi nas obrlatila.

Samo jedan sat u mjesecu da nam tišinu dozvole.

Da nas tunika strpljivog čekanja u strasti prekrije.

 

Eh drugi to nemogu zamišljati, prokleto prazni su.

Ovakvu ljubav  nikada nisu niti u mašti doživjeli

Da bi mrvicu naše ludosti i nestrpljivosti shvatili.

Ludost na iskap dodirom usana drhtavo popili.

Da znaju zbirku stihova svakog mjeseca bi ispisivali.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,14.10.2015 u 06:17 minuta

 

Srce bez stalnog boravka

strast

 

Srce stalno mjesta boravka negdje zagubilo

odavno neka podla tuga beznađem zaglibila.

Kao beskućnik srce tugom pocijepano patilo.

Kišnim danima duboko u sebi jadom rominjalo.

 

A zima kad pristigne nekako skršeno preživi.

Sve se nekako svo nadanje jadno raspadne.

Bezvoljnost i samoća užasnom jezom preuzme.

Ništa nema smisao, svo staklo duše rasprši.

 

I onda postadoh kao hrđom okorjela tvrđava.

U koju nit ulazi nit izlazi niti kapi sjećanja.

Nekakva ravnodušnost zagrebe nadanje.

Izgubljenost zavlada beznađe tugom uštine.

 

Prečesto neka sjeta oko srca i duše se saplela.

kako uludo život bezvrijedno protraćen prolazi.

Niti jedan motiv ili nadu na daleko ne pronalazi.

Čemu ovo paćenje kad ništa srcu i duši ne ide.

 

A lijepo su me upozoravali, budala ne budi.

I sve nekako potiho oko sebe osluškujem.

Nebi li se barem zraka sunca dušom pojavila.

Nebi li gorka sablasna tuga srce mi napustila.

 

A tako bih sretan bio i tako željno bih volio

Kada bih posebno srce upoznao i pridobio.

Srce bi mi stalni boravak napokon dobilo.

Ljubav svršenu beskonačnu bi dobijao.

 

Svakog jutra vriscima sreće bih je ljubio.

Bezbroj puta prozborio  VOLIM TE JUBE.

Svakim danom bih tepao, grickao, plesao.

Jednostavno mira samnom nebi imala.

 

Beskućnika  sa srcem bez stalnog boravka.

Napokon posebna duša radošću je udomila.

Toliko nepojmljivih strasti u grudi napunila.

I sve je postalno bezrječjem tiho ludilo.

 

A mislih vrata duše i srca sam zavario.

Smisao riječi volim te totalno je izblijedilo.

I sreća, sam Bog dragi je naručenu poslao.

Uzajamnu beskrajnu ljubav obiljem darovao.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.10.2015 u 21.16 minuta

 

 

Onaj osmijeh u njenim očima analiziram

 presretan^335827124D18385A669FBE53098666BC8F92FACC52FCCD6A33^pimgpsh_fullsize_distr

Kao da je ovog trena slatko promatram

Onaj osmijeh u njenim očima analiziram

Slatkica, sad kovrdže sad kose ravnanje.

Pa na kratko se ošiša, da bi mene opila.

Sve što uradi prekrasno izgleda srce zaludi.

 

Pogledom uvijek pitam me, dal još volim je.

Zaljubljenički kleknem sklopim ruke i uzdahnem

volim te ljubavi, onako nepregledno iskonski

užasno, ludasto,bezobrazno,posesivno

iz dubine duše i srca zaluđenih objektivno.

 

A onda trenom u tim užasno slatkim okama

Zablješti ljubav vrela dugo čekana, potpuna.

To se strasevena ljubav između nas rodila.

Prvoimdodirom usana nepovratno raširila.

 

Svaki dan je nepregledna bajka nadanja

korito duboke rijeke i strpljivog čekanja

jer vrijedi svake sekunde žrtve podnijeti

ovakvu strast i ljubav napokon doživjeti.

 

Kako rado bih sliku joj uz stihove stavio

i nakon dugo godina skrivanja objavio

ovo žena izvor je nepreglednog maštanja

ovo je princeza svih nepreglednih nadanja,

napokon zvanično meni kao žena pripala.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.10.2015 u 13:20 minuta

 

LEĐA MU OKRENULA 

okrenula leđa 

Dok se nekom kao ne smrkne

Drugom sigurno ne osvane.

To se i meni mrvicu izgleda

Nasmješila sumorna sudbina.

 

Ljubav između njih se ohladila.

Sve šanse za pomirenje ugasila.

I sada pravi trenutak očekujem.

Kad će sudbina kockice da posloži.

 

Da mi je u zagrljaj napokon dozvoli.

Leđa mu zauvijek konačno okrenula.

Hladno sve među njima se dogodilo.

Posljednji tračak nade zauvijek zeledilo.

 

Jedno za drugim očigledno nije žalilo.

Oboma je izgleda tim životom dojadilo.

Još nisu shvatili jedno drugo su izgubili.

Povratka više nema inat se upregao.

 

Ono malo lažne ljubavi se ugasilo.

Jedno drugo očima mržnje presjeca.

Ledena tišina i nijemost zavladala.

Nitko s nikim niti riječi da progovora.

 

A ja sa strane čekam i pažljivo promatram

U detalje nestrpljivošću pratim, analiziram.

Ne želim trunke tamo da se upetljavam.

Ona ne zna kolika ljubav u meni sačekuje.

 

Kad se sve završi, možda koja godina proleti.

Tek tada ću se kao iznenada presretan pojaviti.

Vječnu ljubav u suzama na koljenima izjaviti.

Nadam se, ma siguran sam da će pristati.

 

Lažnu sreću i ljubav više neće morati glumiti.

Svakodnevno će izobiljem od mene primati.

Bukvalno cijeli život će se u pjesmu promijeniti.

Samnom će biti kao u bajci princeza najsretnija.

 

Njemu će svu sreću svijeta  sa drugom poželjeti.

Niti momenta za svoju odluku neće se kajati.

Jer će napokon na mojim grudima snivati.

Nadam se da će presretna vječno tako i ostati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.10.2015 u 09:58 minuta

io

Kad vani smrzlo i hladno je

DSC00380 

Znaš li da te više volim i želim,

kad vani smrzlo i hladno je.

Želim da tijelo mi usne ugrije,

da se onako pod plahtom

uspaljeno zgrčeno sklupčani

na smijeh i suze istovremeno

od nepregledne strasti natjeram.

 

Kada oboma u očima zablješti

ona ljubav strasna, dugo čekana

divno moje sjetom razbucano biće.

 

A dođu momenti kada dušom karika

kao krhko staklo trenom krcne i polomi

pa užasnom tišinom tuge zavrištimo

slapovima jecaja duša i srce se prelama.

 

Sve dok je ova ljubav neopisiva u nama

Dok žare bride usne ovim besanim noćima

Nema brige nema strahova, ljubav je opstala.

 

Uzmem pisma , slike suznim očima gutam.

Onako sjetno prepun nade slatko uzidešem

Vidiš li ti u tom biću prostranstvo ljubavi.

 

Kad tijelo, oči usne sve ludilom govori.

Kad se niti jedna riječ ne treba da izgovori.

Kada jeza slatkorječiva tišinom drsko prožima

Ljubavi strast među nama se sporazumjeva.

 

Novi dan je lijepo osmijehom i ljubavlju počeo

neka nas tako i prate sretno zaljubljene godine.

Neka nas svakog jutra mio osmjeh srećom uštine.

I kada jedno drugom kaže: o Bože koliko volim teeeeeeeeee !!!

 

Vojim te ljubavi daleka,

volim od početka zaborava

do nezaboravnog sjećanja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.10.2015 u 00 i koja protutnjala uspaljena minuta

Opsesija nemira

 nemir

Sumorno i bez nje prazno, nikako neide.

Mora biti daškom uz mene il kraj mene

Svaki korak zaškripi šturim sjećanjem.

Od kuda tolika ovisnost, tolika požuda.

 

U meni je nešto nemirom sjećanja sklupčala

viri, iz prikrajka slatko šapuće, pa dovikuje.

osmijeh na lice mi slatko navire, kako volim je.

Nnedaj bože život bez nje da provedem i ostarim.

 

Eh mila moja,znaš kad pismima ljubav vodimo

kao da stvarno imam te, upoznah tvoje slatke izvore

što voliš što obožavaš što te uzbuđuje drsko izluđuje.

Samo bi se na to slatko nasmiješila, možda prozborila.

 

Ma znaš i poznaješ kao da cijeli život samnom si provela

nakon toga u blažene snove bi zagrljena odlepršala

sve dok te jutarnji udari juga il  bure grubo ne probude.

Pa se ono malo slatkih snova jezivim danom otpuhne.

 

Nemamo pojma i nismo svjesni  onih pražnjenja noćima

Dok uzajamno strastveno požudno beskrajno plazimo.

Stalno nove skrivene kutke strasti i požude praznimo.

Za sada samo nam eto maštanje pismima preostalo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.10.2015 u 19:27 minuta

 

Prepoznatljiv ugriz dragih usana

osmijeh daleki

 

Prepoznatljiv ugriz  dragih usana.

Slatki grijeh bruji, tepa u grudima.

Bože koja slatka divna sjećanja.

Toliko toga trenom žudnje pružila.

 

Tragovi ljubavi tijelom podsjećaju.

Mirisom strasti i požude naviru.

Krenula nezaustavljiva lavina,

Nešto veliko se događa, predosjeća.

 

Oboje slatko krivi smo namjerno.

Ljubav noćima danima drsko žderemo.

I još uvijek leži usnula na grudima.

Prah slatkog sjećanja u zraku otima.

 

Što drugi misle i što nam grubo govore.

Nama od prvog dana podmeću i smetaju.

Sve njihove podvale srce olako preboli.

Jer ono što kratko imašmo, gordo govori.

 

I kao da sada na terasi čekanja vidim je.

Putem silnih vjetrova prosljeđuje poruke.

 I svakodnevno poslije toliko pisama

Još toliko toga za mene čuva u grudima.

 

A onda more i vjtrovi zamaskiraju te poruke.

Pa sve to dok stigne napokon do mene.

Uupregnem kišu i snjegove da šifre saperu.

Pa pisma čitam dok suze radosti oblijevaju.

 

Okovi vjerne ljubavi nas godinama čuvaju.

Jedno drugom suze nadanja sjetom izviru.

Prekrasno je jedno drugo u naručju imati.

Tako rado slatkim sjećanjem prehranjivati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.10.2015 u 13:54 minuta

 

Prečesto Jarani su mi govorili

zalazak 2005 

Baš prečesto Jarani su mi govorili

Na nemoguću vezu upozoravali.

Premlada je, a mene skršile godine.

No neznaju koja ljubav tu prožima.

 

I sada kad su uspjeli tužno razdvojili

Od Australije do Europe svjetla pogasili.

Sve prebrisali vidljive ljubavi tragove.

Tuga nas momentima prečesto zagrne.

 

A prokleta samoća kad jezom pristigne.

Na samo korak dva skoro nas ubije.

Kao da smo svu sreću na kocki izgubili.

Kao da sve je potonulo, sreću protraćili.

 

Na neki način život nam baš pružio sve.

Al nekako opet sve to previše malo je.

Dal to govori za nas malo sve kasno je.

 

Ona se možda prekasno rodila il čekala.

Ipak jedno jutro ovim požudnim usnama

Najljepši, nastrastveniji dar je poklonila.

Ššto mislih da ne postoji trenom je probudila.

 

I onda skrivećki da drugi ne znaju i ne primjete.

tajni kanal kuda odlaze silna pisma i poruke.

Svakodnevno štimao, srca uzajamno prehranjivao.

Telefone  nebismo koristili jer su sve snimali.

 

Samo to nam je preostalo dugim noćima maštati

Izobiljem sjetnih suza pisma požude ispisivati.

Boljem nekom vremenu se potajno slatko nadati.

I Boga dragog moliti da pomogne samoću izdržati.

 

I mada dva svijeta smo, iz dvije suprotne galaksije.

Sama pomisao na osmijeh i čuperke odmah ugrije.

Pa se duša magične energije napoji, srce probudi.

Nemir slatkog sjećanja odjednom čarobno uokviri.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,10.10.2015 u 17:45 minuta

A požuda i strast kao jesenje lišće požutila

Autumn-with-winter 

Bože zar je proteklo toliko godina

Od kada je slomljena bez pozdrava

Oči prepune  suza jedva sklopila

Shrvana uplakana na vlak uskočila.

 

Od tada noći sa danima sam zamijenio.

Alejama usamljen noćima oteknut lutao.

Da bih danima kao drogiran spavao.

U starca se nezaustavljivo pretvarao.

 

A prije nje toliko puta nešto tražio očekivao.

Kako prava ljubav zrači, kako ona izgleda.

Tek kad je otišla tragove na usnama izgubila.

Svakim danom iste slike sjećanje obnavlja.

 

I sada sam kao slobodan, nemam obaveza.

I baš to me ubija, ta užasna samoća osvaja.

I kuda god da se pokrenem, srce ne umirujem.

Unutra jeca, vrišti sa sobom se hrve i prelama.

 

Dal smo pogriješili, što smo jedno drugo pustili.

Možda je sve trebalo da završi totalno drugačije.

Jedno bez drugog tako jadno i mizerno prazno je.

Oboje slomljeni, dušu u kanjon tuge odgurnuli.

 

Kad bih samo znao kako da je tren pronađem.

Kad bih samo znao gdje su od mene je prikrili.

Šumi orkanskim vjetrovima poručuje, čini mi se.

Kao neke bitno važne poruke želi da proslijedi.

 

Strpljenja treba da se nada otužna prehrani.

Da ovu iskidanu sjetu nitima ljubavi zakrpi.

A požuda i strast kao jesenje lišće požutila.

Prvim znacima zimskog zaborava odoljeva.

 

Vremena više nemam na bacanje, ovo ubija.

Moram da pronađem mape kuda je otišla.

Sove o njoj će sve saznati, tajnu čuvanu otkriti.

Idem nema vraćanja, ljubav me ova izludila.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno10.10.2015 u 11:40 minuta

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Čitav život mi bona duguješ

tango 

Jutro srcu mome vječna dužnice,

dosta je više duga i minusa

ugušit će te dugogodišnja kamata.

Koliko rata strasti i požude duguješ.

 

Srce više ovako nemože da izdrži,

rate tvoje ljubavi i strasti kasne,

U brigu nekakvu me zavaljuju.

Samotnim noćima bukvalno izluđuju.

 

Dugove bez objašnjenja neizmirujuš.

Sumnju i nadu potpiruješ, do kada,

do kada ćeš ovako da nas iscrpljuješ.

Na cijedilu ljubavi i tepanja ranjavaš.

 

Dug dogovoreni odavno da podmiruješ,

Poljubac, topla riječ prehrani nadanje,

Lakše dočekam jutro, bez tebe buđenje.

Shvati, praznina bez tebe bi zavladala.

 

Kao rđa ovo malo nade u meni bi izgrizla.

Javi se, pisamo krišom proslijedi mi.

Samo par riječi kako znaš istepaj mi.

Znat ću da uz mene si i nisi odustala.

 

Da nestane osjećaj samoće i strahova.

Srce na paramparčad nemoj da lomiš mi.

S tobom sve ima smisao, zato postojim.

A suza skoro ponestalo da bi ublažilo.

 

A te rate tako sitne i za tebe male su.

Molim te svakodnevno prosljeđuj mi.

Nemoj da hladiš se, tako boli i rani me

nedaj srce da me trunčicu zaboravi.

 

Jer kad javiš se, teško je osjećaj objasniti.

Jutro osvane prepoznatljivim osmijehom

Srce zatreperi,tako blizu te slatko osjeća

ljubav i nada se produbljuje,ne izblijeđuje.

 

Na protiv jača  je i tvrdoglavo nepopustljiva

molim te rate moraš da uredno prosljeđuješ

da jedva čekajuće nepotrebne rane sumnje

bespotrebnim strahovima ne potpiruješ.

 

Čitav život mi bona duguješ, shvataš li.

Koliko u ovoj duši i srcu kredita si dobila.

Volim te, najslađa rata beskrajno nadanja

stobom sumnje nestaju u trenu bestraga.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,10.10.2015 u 09:21 minuta

 

I kad god je zamislim i poželim, stihovima krošnju nade nahranim

connection 

Noć se vrela ljetnja spustila,

Sitni sati trčeći sjetu dofurali.

Mandoline negdje ne daleko.

Suze na oči podlo navlačile.

 

U ruci čaša nekrštenog vina.

Misli vinom maštu zaholcale.

Dušu nekom sjetom zarobile.

Srce prolupalo, kao preskače.

 

Klape uzdasima sve rasplakale.

I dok pjevam, ponavljam refren.

Ispred mene je sigurno stajala.

Osjetih svoj lik u suznim očima.

 

Jeza neka drhteć se uvlačila.

Pružih ruku da tiho priđe mi.

Očiju sklopljenih usne osjetih.

Drsko kroz cijelo tijelo zaplovila.

 

Sve vrati me u slatko sjećanje

Kad me cijelog u zagrljaju imala.

Kad je poljubac, strašću obojila.

I dan danas drhti isto nadanje.

 

I kad god je zamislim i poželim.

Stihovima krošnju nade nahranim.

Njenom liku sve se slatko prilagodi.

Ljubav sa njom bukvalno me izludi.

 

Podivljali stihovi iskaču iz redova.

Nema tu kontrole što se dešava.

Slike sjete dolaze, slatko podsjećaju.

Žele nanovo opet da je požudno imaju.

 

Ovo što nam se na daljinski dešava.

Povezanost prvim poljubcem pristigla.

I sve što nepromišljeno možda napravi.

Nisam neko zlopamtilo, ljubavno ludilo.

 

Jer kad onu slatku čupavu glavu podigne

Obrve osmijehom nakostriješi, srce zarobi.

I svjesna je da me kontrolira,u tome uživa.

I sve suze niz lice pjevajuć tajne otkrivaju.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07.10.2015 u 21:15 minuta

AKO JE, SAVRŠENSTVO JE

savršena je 

Mrkli mrak teško sljepilo,ama baš ništa se ne vidi.

No trag do njenih usana bih iz prve tiho provalio,

šifru vatrenog tijela istim trenom olako prokljuvio…

A svo trnje samoće što bih do nje krčio, uzaludno je.

 

Na duši strpljenje izobiljem slatko beskarajno ćuli.

A srce koncem ljubavi nadom ga uvezalo ustrajno.

Još kad osjetim kroz koje jade i što ona sve prolazi

Motiv sam od sebe nadolazi ,glavu dignem,sve izdržim.

 

Snaga joj toliko jaka,bukvalno neshvatljivo neobjašnjiva.

Jer sve što radi sa ljubavnim osmjehom je na usnama

Ma kako je gušili, na sve strane podlosti drsko smještali

Ona kao gazela, srnećim poskocima trenom sve preleti.

 

Sve što joj namjeste olako sa osmijeh na licu odradi.

Ponos lanac joj je neraskidivi, ljubav moju procjedi.

I onda kao da ništa ispred nje se bukvalno ne događa.

Hladna smirena, u hodu i najteže probleme rješava.

 

Ah to ljubav moja je, nepokolebljivo drsko nesalomljiva.

Po nekad je sjeta obuzme, pa suze kao vodopad nagrnu.

To je samo da pijesak i mulj tereta sa duše saperu.

Nakon toga nova je, osmijeh navuče mislima zove me.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07.10.2015 u 09:24 minuta

Jednog dana ljubavi

 ZAMISLJEN

Jednog dana ljubavi neopisivo  najdraža.

Ti i tvoj lik bit ćete ukras svih izrečenih stihova

 Tvoja slika simbol na svakoj na stranici korica

al samo u drugim prekrasnim pozama osmijeha.

 

Glavnii lik života si, sa tobom sam procvjetao.

Vedrinu i mladost od života izobiljem nanovo dobio.

Po nekad pitam se dal ćeš sve ove godine izdržati

Dal ćeš uvijek ovako iskreno požudno strastveno voljeti.

 

Dal će crv sumnje u tebe zalutati da slučajno ne izblijedim.

Da me mrvičak po mrvičak vremenom udaljenosti ne zaboraviš.

Pitam se koliko će još stihova za tebe ova duša da prosijava

Posebno podareno božije najizdržljivije stvorenje si nadanja..

 

Divan je osjećaj kad mogu u sebi nasmijan da vrisnem

U ogledalu se onako sretničkog zaljubljenog pogleda ugledam.

Pa kažem Bože dragi hvala ti, što mi je tako eto mrvicu dodijeli.

I onda cijeli dan ja više ne hodam, lebdim sa tobom u mislima.

 

I jednog dana ljubavi, kad se najmanje budemo nadali

Sigurno se budemo opet sastali, ali više nema povratka.

Povratna karta sa ovog putovanja jednostavno ne postoji.

Srce se predalo i preostali život zajedno želi da proživi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,06.10.2015 u 07:10 minuta

Možda je sve ovo što se događa na izgled varljivo

romeo i julia 

Dal sam zbog nje tako premlade pamet izgubio.

Što sebi i njoj radim, srca nam bukvalno izgaraju.

Razum je sve konce pogubio, srce se umiješalo.

Jedno drugom skriveno tišinom očima došaptavalo.

 

Jezik i riječi, totalno komunikacija neupotrebljiva.

Sve što se među nama događa unutarnja je energija.

Samo šutke prosljeđujemo poglede da drugi nevide.

Odraz  jedno drugog tako jasno u srcu i duši vidimo.

 

Možda je sve ovo što se događa na izgled varljivo.

No nas je i više nego uvjerilo poljubcem potvrdilo.

Podočnjaci nabubrili od suza previše toga otkrili.

No tišinom nadanja halabuka u srcu se prikrila.

 

I kao da gledam je onako ispod tuša sva čupava

Čeljem godinama kosu nije niti trunke pipnula.

Ona nije od onih što skače,iz  standardnih kalupa.

Ona je uvijek željela i bila posebna, meni je pripala.

 

A što se više zaležem, trudim se, sve manje djeluje.

Ljubav između nas zarila žilavo nepopustivo korjenje.

U nama vrišti, snovi su u nama toliku vjeru sazidali.

I sada zov srca slijedimo, masnice na duši trpimo.

 

Dok smo zajedno makar kontinente razdvojili

U nama još veću strast i nadu u inat probudili.

Do daljnjeg život ćemo da tiho otužno taljigamo.

Dok moment sudbine možda uskoro ne pristigne.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,05.10.2015 u 21:25 minuta

Ljubavi čekam te, dok kroz suze cijedim stihove

plač

 

Nevolim kada vibracije tužne i bolne osjetim

Kada kroz dušu i srce joj nenadno proletim

Pa me neka jeza tuge drsko užasno razori.

Kanjone suza otpusti, jecam, beskrajno.

 

Toliku nesnošljivu bol samo ona može da izdržava

Skrivenom snagom jedva balans životom održava.

Sve moguće na nju se istreslo, krvoločno pritišće.

Pa gleda u mene, skršena u pomoć vriscima priziva.

 

Molim te vodi me iz ovog legla prokletih sotona.

A ja oduzet, ne mogu prstom da se pomaknem

Da je barem zagrlim , usnama ono dotaknem

Da osjeti koliko volim je koliko užasno fali mi..

 

I što još gore je oboje užasno uzajamno se trebamo

Noćima maštom nekim suludim snovima jezdimo.

A suza Dunav nebi popio, koliko toga se prolilo.

Ljubavi čekam te, dok kroz suze cijedim stihove.

 

Nemogu da se suspregnem, da duboko udahnem.

Osjetim koliko trebaš me i to bukvalno razdire me.

I onda glavu u jastuk zabijem, da vriskove prikrijem.

Bože koliko volim te, molim te budi mudra i strpljiva.

 

Ispred nas je kanonada užasnih dugih samotnih godina.

Al čekam te, i sada dok jecam razmazano uplakan

Obećenje iz srca ti duboko predajem,drhtaji razaraju.

Toliko sretni smo, jer  ovo drugi nemogu niti da sanjaju.

 

Ljubavi čekam te, dok kroz suze cijedim razmazane stihove.

Svaka slika,pokret podsjeća bespomoćno bolno na tebe.

Nedam se, ne dozvolimo da nas daljinom tiho razore.

Ova ljubav je nesalomljiva, izvorna snaga je  galaksija.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,05.10.2015 u 20:40 minuta

 

Točak života se zaholcao, na punoj liniji pretiče

odlazak 

Točak života se zaholcao, na punoj liniji pretiče

Izaziva, donosi, poklanja nepredviđene momente.

Trčimo, žurno preskačemo nemoguće prepreke.

Samo da bi negdje sustigli,ciljeve neke ispunili.

 

A dani, godine kao treptaji nepovratno nestaju.

Reprizu više nikada neće dozvoliti niti imaju.

Kao da se sve na neki rulet nadanja saplelo.

Stepenike prepreka ispred života poredalo.

 

Samo povlašteni zrno sreće su iznenadno imali.

Srodno srce i dušu nakon stoljeća čekanja upoznali.

I trku kroz život su napustili, žele da se imaju.

Jedno drugom beskrajnu sreću i ljubav pružaju.

 

E ta nas je sreća nakon stoljeća čekanja spojila.

Uzdah ljubavi zarazno nepovratno dušom izlila.

I svaki tren jedno bez drugog užasno patimo.

Tolike godine opet treba da strpljivo čekamo.

 

A onda kad Bog dragi sve posloži i napokon dozvoli.

Jezdit ćemo zejedno kanjonima beskrajne ljubavi.

Sve što smo prosputili samoćom godinama patili.

Ima da se debelo preplati i što više nadoknadi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,05.10.2015 u 15:58 minuta

 

.

 

Dođi da te zagrlim, sve tuge da razorim.

1 

Nađoh je slomljenu u suzama sklupčanu.

Dođi da te zagrlim, sve tuge da razorim.

Da osjetiš da napokon od tuge si spašena.

Hoću samo osmijeh i sreću u tvojim grudima.

 

Grlih je onako snažno, duboko, prodorno.

Da prošlost tužnu istim trenom zaboravi.

Ne dozvolih trenutka jednu suzu da prolije

Napokon  meni pripada totalno moja je.

 

I onda smiješak na licu slatko razbaškari.

Srca ritam trenom tužne uspomene progori.

Bezriječje tišinom poljubca jezom zavlada.

U zagrljaju se sva moguća ljubav predala.

 

Čujem kako kroz jecaje uzdiše, pukla je.

Napokon u sigurnu luku nenadno pristigla.

Potpunu iskrenu ljubav beskrajno dobila.

Ruke stisnute drhtavo plašeć se ne popuštaju.

 

Plaši se da je ne odvedu daleko, bespovratno.

I onda je u oči pogledam i na glas zavrištim.

Halo ljubavi moja si, odavde nikad ne odlaziš.

Kleknem, prsten kroz suze, volim te položim…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,04.10.2015 u 21:40 minuta

 

 

Ona je pristigla živi ostaje vječno u meni

vodopad emocija 

Kad Vas jedno čarobno jutro probudi

Na vrata srca prepoznatljiva jeza zarije.

Neka čežnja i požuda strahom dofura.

ljubav je kandže u vas nepovratno  zarila.

 

Pogled slatko razori, nemir u srcu zaori.

Kao kad jato u skute ljubavlju privije.

I kad upitaju tko sam, od kuda dolazim.

Kratko i jasno tako sigurno odgovorim.

 

Lud do bola, suludo nepovratno otkačen,

u jedno čarobno biće beskrajno zaljubljen.

Žao mi je, nemate šanse niti u mislima

ona je i tamo sve na sebe, 1/1 prevela.

 

Vino sočnih usana bridi nektarom nemira.

Ljubav napokon punim plućima pristigla.

Zlata i dijamanti pišljiva boba bezvrijedni.

Ona je osvanula, živi,ostaje vječno u nama.

 

Samo uzdasi kroz dušu vriscima prolamaju

požudu i strast kao knedlu u grlu proždiru

pomisao da smo zajedno dirljivo spojeni

blagostanje dopire, u kockice slaže nemire.

 

Pored nje nema ničeg drugog osim nje

jube zaspala, trunčicu me zaboravila

san je savladao u svoje odaje odveo.

Neka sve davno zaslužila je, volim jee.

 

Tako su prazne i siromašne izrečene ofucane riječi

da tek kad vidi bljesak svojih usana u ovim očima

shvatit će kolika je jubav za nju skupljena i obilna.

I zato ne pitaj dal volim te, samo pažljivo promatraj me.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,01.10.2015 u 20:37 minuta

Duboko sjetno uzdahnem,vjernošću nasmijan produžim

 u očima

Koliko nas samo koštaše međudržavni pozivi.

Džaba,ne mogu da odolim kad boravi u meni.

Posljednji novčić hitro na dalekoj ljubavi trošio.

A veljačom sve načelo, pa nezaustavljivo zavrtilo.

 

Kad bi kišni pljuskovi harali, u govornici bi stajali.

Jedno drugom na daljinu toliko nade podarivali.

A udari vjetra po nekad bi žice naručeno kidali.

Danima ridajuć bi patili dok se opet nebi uvezali.

 

Dugo mi je pričala kako se poštar na mene žalio.
Dal sam normalan , vjerojatno očigledno poludio.

Toliko pisama svakog dana pisati, nismo normalni.

Nakon mjesec dana teglenja priklještila ga reuma.

 

Mjeseci, okrutno duge sumorne samotne godine.

Suviše daleko je, od srca odveli, okrutno prikrili.

A pisma broja im neznam, slova su izblijedila.

Magareće uši na hrpi požutjelih suznih listova.

 

I kad god se ljeto približi, uspomene osvježi.

Na plaži je ugledam onako bakarno bronzanu.

Osmijeh na licu biserni, pogled prodorno vatreni.

Takvu upoznah, imah je,bože protutnjaše godine.

 

Na vjernost mi se zaklela, toliko toga obećala.

I sve bijaše ove godine kako smo dogovor postigli.

Jedno za drugim užasno strasno i požudno patili.

A noći kad pristignu samoćom oko vrata pritegnu.

 

Seksualno, zaborav odavno debelom prašinom prekrio.

Sve što imasmo okrutno, jadno zaborav tiho pobrisao.

Više budan il u snovima, prekriven jorganom sjećanja.

Nekako tračcima nadanja, gutajuć sjetom se prejedam.

 

Nevjerstvo na pamet mi je padalo, al obećanje gušilo.

Niti jedna nije blizu imala što je ona čarolije podarila.

Pa glavu prikunjen nekako gorkim suzama prelijem.

Duboko sjetno uzdahnem,vjernošću nasmijan produžim.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,02.10.2015 u 20:59 minuta

 

Pa se utjeha vriscima dušom raspjeva

welcome 

Tiho snivam, maštu razabirem

Uspomene kroz suze dozivam.

Tišina  grudima podlo razvalila

Mir na iskap do kasno ispijam.

 

Šutnja kao jeza sve preplavila.

Drage trenutke teško prelistavam.

Sa njom opet  ljubavlju ispijam.

A mjesečina ko u inat se šepuri.

 

Kao da želi da me podlo odgovori

Da dignem ruke i odsutanem.

Al mjesec ne razumije, hladan je.

Ono što je ona bezgranično pružila

 

Prelazi sve granice ovih galaksija

Nema limita nemože se opisati

Koliko snažno u meni i srcu boravi.

Ljubav je to vječna i nepotrošiva.

 

Jedno drugom godine samoće hranimo

Mada podlom daljinom tiho skrivenom.

Duše se sjećanjem trenom nade opiju.

Tragove neprimjetno uzdahom prikriju.

 

Pa se utjeha vriscima dušom raspjeva.

I onda mamurni jutrima suze brišemo

Kako daljinom bolno razdvojeni štimamo.

Ljubav , savršena ljubav sve je uvezala.

 

I kad god nas sjeta na prevaru zavali

Pa danima tragove sjećanja pratimo

Jedno drugom u srce i dušu svratimo.

Zaboravu nedamo da sjećanje pobriše.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,02.10.2015 u 09:34 minuta