PUSTINJSKO RASTINJE

u suzama čekanja

Poštovana grudo njegovih podlih maštanja !!!

Pišem Vam a da on nezna.Nikada ne doživjeh il ugledah da je netko tako potamnio od neke tuge se polomljen snuždio, kao da su sve lađe mu potonule. Nestade osmjeh sa njegovih obraza, kosa mu se nekako prorijedila,rasušila, odjednom se oronuli starac u njega uvalio, sve osobine slomljene duše pokazao. Ne priča, samo šetka sa tugom u očima, suza suzi nešto prepričava, u sebe se zavukao, i samo ponavlja … SVE SAM JOJ OBEĆAO I TAKO ĆE OSTATI. IZ  NJENOG ŽIVOTA NESTAT ĆU…MORAM  IZDRŽATI. 

A znam toliko puta samnom je dijelio svo svoje maštanje, čitao po neka Vaša pisma sa suzama sreće u očima.Slušah i bijah svjedok kako ljubav među Vama se rađala, stasala.

Sjetih se Vašeg tužnog pisma kada ste slomljeni životom i tugom bauljali, u sve razočarali, u njemu ste spas pronašli, Obje ruke Vas primio, podržao, tješio da će sve to na svoj mlin da vrati se.Kada ste pomoć zatražili od srca Vam je pružio, sve Vaše terete sa Vama dijelio. Ako Vas svi ostave kod njega uvijek ste imali mjesto u srcu i duši posebno čuvano. No sa Bogom se niste smjeli igrati niti božije svetinje skrnaviti. Nitko se na tuđoj nesreći neće usrećiti. Stalno je to ponavljao, život će sve sam da posloži. Tko treba patit će a drugi uživat će, kad tad.

Sve misli prema Vama je usmjeravao, maštao, toliko toga planirao da mu napokon stignete. Nije dao nikakvim crnim mislima da se među Vas uvale, da prekrasna sjećanja među Vama ne izblijede, da ne nestane čarolije koje su smisao sretne žene i sretnog čovjeka postale. Stalno ćuli pred ogledalom , kaže da tamo dobija poruke, rosom ispisane, neka je čarobna formula između Vas očigledno u svakom pogledu postojala.

U sebi je ponavljao : * O Bože  oprosti mi , ako sam zgriješio, molim te oprosti mi, al zašto dozvoli da se mrvice te ljubavi dogodi pa nas zatruje opije, Moramo , jednostavno moramo sve izdržati* Kao da ste oboje kažnjeni il prokleti, ne razumijem što se to događa.

Govorih mu da je sve što se dešava među Vama čista zabluda, da je to samo puko maštanje, daljina svoje vremenom obrušava, zaborav će mu srce vidati da se vremenom oporavi. Nije dao o tome da se loše niti pomisli neka zla sudbina da doleti.

Evo na neki način sebe krivcem prepoznajem jer je samo u meni ta sumnja postojala. Vjerojatno sada mene on optužuje zbog krakova zle , loše sudbine, koju sam nesvjesno prizivao.

A on je toliko daljinom maštao, kofere, kovčege, stihova pisama Vama napisao. To nisu dani , to su godine i godine da to jedva i životnu škrinju može da se nagura.

Svaki dan iz te škrinje vadi neke uspomene, prostirke, čašu iz koje Vaše usne limunadu su ispijale, kaže da zna gdje se nalaze otisci Vašeg boravka, gdje su stopala bosonoga gacala. Neke plesove spominje, škrtari, neće detalje da mi otkrije. Stalno mu na usnama Vaši pokloni, nemože da se tih opsesija vaših dodira oslobodi.

A sada, sav njegov život sveo se samo na poslovni rad rad i rad, to više nije ona vedra osoba, puna života sretnog osmjeha, sav je nekako preslužbeno hladan postao.

U detalje sve bez greške odrađuje, al duša, duša mu je nestala, negdje se zagubila, jedino ja to osjetim jer kao njegov najbolji prijatelj jako dobro ga poznajem. Šutljivo izgovara * tako mi i treba kada sam glup i naivan..*

Rijetko ugrabi mrvicu slobodnog vremena na ljuljašku tugom skršen zasjedne, suzama vodopad ga oblije, kao da po narudžbi tu dođe da se isplače i onda opet onu hladnu službenu facu na lice dovuče i kao da se Ne davno sam jedno Vaše pismo čitao, suze su mi ridale tek onda sam shvatio što je to među Vama se dešavalo. 

Obožavali ste njegove stihove, eseje da Vam poklanja, stalno je Vaša požuda sve to naručivala, pa su iz njega grcali stihovi, porađale se priče i neka maštanja. Uživali ste da Vam tepa satima, dok Vas je dirao lepezom razbarušenih stihova pjesnika. Kako bi on rekao da je u Vašim očima oganj stanovao, da se na Vašim usnama posebna strastvena formula događala da bi se posebnošću sjedinila. Sada mi je jasno je zašto je krišom odlazio do kolibe, tamo je na miru mogao kroz maštu da Vas ima izobiljem maštanja. Dobijao je obilje ljubavnih darova, sjećam se da je govorio kako mu sati u sekundi se istope kada Vaše usne osjeti.

Jednom smo satima o Vama pričali , kako mrzite uštogljene šeme i da obožavate da kršite protokole i naturena pravila, kao da ste slutili da će se nešto desiti.Gutao je vaša pisma, zamišljao Vas kako spavate dok se na Vašim grudima duga uzdaha prelijevala. Kaže da je tada u njemu naviralo toliko riječi, da su potoci otopljenih snjegova jedna kapljica koliko je za Vas i Vašu ljubav imao da iskaže.

Znam da obožava da iz duše ispušta stihove, nagrnu neiživljeni presretni kao lepršave pahulje.I onda bi ga taj zanos držao dok se nebi pjesma izrodila , riječi na mjesto poredala da mrvicom pokaže što u tom momentu osjeća. Nikad mi nije otkrio u kojoj državi živite, stalno me vozao između Francuske, Švicarskih jezera i modrog jadrana do Budve i njenih uvala.Onda bi me do Yalte odbacio pa čednim riječima zaludio. Jednostavno nisam mogao otkriti tko ste iz kojih ste krajevai što Vam sve posvećuje.

No tako sam siguran da sa Vama trenom je osvajao sve vrhove, svijećom maštarske strasti bi uzburkao čarolije. U duši ste mu bili najslađa datula, koju bi na mrvice usnama da otkida, da je ne povrijedi al da joj slador ispija, da nikada ne nestane nego da se nepovratno obnavlja. Bili ste mu posebna amajlija, plašio se da ta neobjašnjiva zaluđenost i sreća ne izblijedi i jednog dana zbog daljine i nestane. Vi, bijašte razlog njegovog življenja, jer kada bi na Vase usne kroz maštu zasjeo žderao bi al se nebi prejeo usnama po Vašem čarobnom tijelu bi šarao. Tu srećicu je sa posebnom pažnjom čuvao da ne izlapi jer neobjašnjivo mu dođete i neplanirano nestanete.

Uvijek je govorio da smisao nema smisla ako mu niste na grudima, i bar trunčicom da putuje Vašim usnama. Znao je da osjeti vaše tragove da sa sigurnošću posebnim senzorima srca i duše da prepoznaje. Kada bi kiše krenule on bi rekao *ona ih je poslala.* svaka kapljica bi tajnu od Vas poručila.

I onda bi ga te kapljice preporodile, osmjeh gordosti povratile, dječarac bi postao. Sve bi ga to onako po nekad posrnulog od daljine i čekanja povratilo kada bi glas od Vas pristigao. I eto bili ste i mašta ostali. No ono prepoznatljivo rovarenje u njegovim grudima je nestalo.

Sada se kao robot iz sna probudi, dnevni red pogleda što treba da se odrađuje i ne prestaje , ne posustaje. Samo se radu predao, ljubav u sebi je voskom čekanja zapečatio, obećanje nekom održava, al neznam što se u suštini tu i događa. Neda mi niti jednu jedinu riječ da upitam, što se dogodilo, što je slapove njegovih stihova zamrzlo, jer ovako ako nastavi, neznam… ledenica postaje.

Sve on savršeno bez greške odrađuje poslove, al neznam, na prosto žao mi ga jer nije to ona osoba što svojim dolaskom svima osmjeh dovalja.Jer znam da se svakim jutrom budio sa Vašim imenom na usnama.

Pa bi noću ispred svijećnjaka klečao, Boga bi molio u sebi bi šaptao. Bijašte njegova utjeha svih teških trenutaka i slabosti, dok ste rominjajuć šetali dušom njegove mladosti. I Sada sve to prazninom duše zamijeniti, Bože dal to kazna je, al mu teško, preteško pala je. Šutnja mu se na usne navukla, prazninom progovara sve ono vedro je mračnom tišinom navukla. Nestadoše oni proljetnji vjetrovi, nestadoše straže skakavaca, duša je bukvalno postala pustinja, u kojoj ostade milijarde nedorečenih maštanja i poruka. Kao da mu je neki natureni zaborav sva vrata osjećaja zapečatio, neke čudne zakrpe na dušu zalijepio, nekako bez veze su i boja im je odvratna, ali tamo mora ostati svaka ta zakrpa, tako mi on u kratko škrto odgovara.

Sva vrata prošlosti je zatvorio. Lomove u duši trpi , suze ne pušta al vidim i osjećam što mu se u duši kroz oči događa. Od mene nemože sve to sakriti. Nekako kao usamljenik na peronu života se šćućurio, posljednji vlak sreće ga prije vremena napustio. Nema više šanse da ga pristigne i da ima atomsku moć letenja nebi mu ta moć pomogla.

A do jučer sa cvrčima je tajne šifre dogovarao, da ljubav vama prosljeđuje, da se tajnim putovima sve poruke na vrijeme pismima pošalje. Sa Vama je doživio ljubav sanjanu,u grudima satkanu, i sve što Vam budu lagali, lažu , lažu, do neba lažu ljubav ste njegova bili i postali makar sve to maštom prikrivali, al život je bio prekrasan.

Zato što ste u njegovj duši sekundom dovlačili proljeće, sav bi cvijetao poput proljetnje latice i baš zbog toga Vas je i obožavao, noćim maštao.

No život ima svoja pravila sve se po našim željama ne odvija, povlačimo pogrešne poteze, zaljubljujemo u pogrešne osobe, nasučemo dušu na kamene sprudove a srce se nepovratno bolovima prošlosti raspara i od čovjeka ostane samo isprazna, tugom iscrpljena ljuštura.

Oči mu upadnu, svjetla nestane, kao kip bez osječaja postane, il kao mumija okolo se povlači, ljudi ga izbjegavaju jer iz njega tuga izbija.

No takva je kazna Božija, sve dolazi na naplatu.

 

Znam da  ponedjeljak 24  jedva je iščekivao kada ćete u naručju da mu snivate, da Vam crni pramen sa očiju usnama odvraća. Od kako prođe godina u njemu se toliko toga na bolje promijenilo, postade snažniji i samouvjereniji. Nekako svo voće ljubavi u njemu savršeno opijenošću dozrijeva. Vaše usne na svakoj voćki stanuju, sokovima izazivaju da ih prinese i potpunošću osjeti. Pa se cijede Vaše požude i strasti sokovi, srce i dušu trenom mu podigne i obnovi. Čarobni izvor otkrio direktno iz Vaše duše se pojavi i čisto, jasno i bistro osjeća  humanizam u njemu se događa. Tetovaža Vaših usana još prije godinu stoji i bridiše mu na usnama. Kao jucer da se desilo, kada ste iz dlana mu život pogađali Vašu vezu najavljivali a Vama tek 33. I čudno il slučajno sve ste pogodili, i ovaj čudesni ponedjeljak što dolazi Vašim osmjehom treba da ga ozari, te čupave obrve najdraže poželi, poželi da ljubi što duže je moguće i sve više i više iz njega požuda izriče. Kada ste crte na dlanu poslagali svaku liniju u detalje objašnjavali. Da sreću neobjašnjivih širina će da doživi i neshvatljivo zaluđenošću da se zaljubi.

I ako Vam je tek 33 al nevinost kruli Vašim venama, njemu ste se trebali predati, toliko povjerenje nudite. Ožiljaka samoće i čekanja toliko ima unutra i van na grudima. Svaka bora Vam može roman ispričati što se u vremnu vašeg dolaska , samoće i čekanja, nesanice , suza i prelamanja u njemu događalo. Plaših se da će pokleknuti i Vašu ljubav zaboraviti. Al vjerujte sam sebi čudih se koliko čvršći i bolji postade. Na toliko čudotvornih maštarskih načina je vrijeme sa Vama popunjavao, lažima mašte i snova varakao. I sve je bilo realno samo bi ga jutro opeklo, o zemlju omlatilo da mu je trebalo više vremena da se u javu povrati, jer žao mu od Vas se iz snova ukrasti. Zlato ste zajedno na nekom vodopadu ispirali. Sanjao Vas u Italiji , neka specijalizacija, pa sve do Budve i predivnih plaža gdje se od ovih vrućina skrivate. Za Vaš dolazak, poseban Vaš omiljeni voćni kolač priprema, prste liže kao da Vaše usne su i slatko nasmijava jer tu je dan Vašeg dolaska. U Vašim rukama savršenstva doživljava, melem ste svih njegovih požuda, ljekovita trava svih strepećih grčeva. Sa Vama luckast i sretan je, bolji, jednostavno savršeno bolji je. Molim Vas ostanite do kraja zaljubljeni kao od prvoga dana, kao kroz svo vrijeme Vašeg čekanja i do susreta. Neka se ova požuda nikada ne razrijedi, neka još gušća i žešća postane ako takva može i da se pronađe il postoji. Njegova pomisao na Vas i Vaše usne čarobne, plamen treperavi u njemu boravi  srce hoće od dragosti da progovori. Molim Vas samo takvi posebno jedinstveni ostanite, ljubav mu niti manje niti više ne dajite. Ako smanjite, strahovi će ga obuzeti ako više dobije može od strasti da eksplodira.

U dvorištu njegovog maštanja i čekanja stara glazba odjekuje u oba srca strast raspiruje.

I odjednom , kao iz vedra neba sve je nestalo, prestalo, šutljivi starac je postao. Ne pamtim da se jednom nasmijao, da mu se sjaj vratio u očima. U njemu neka zavladala mračna tišine čarolija.

I sada viđam ga, kao starac gega se , neda se, sve poslove završi, al duše tu više nema da to finalnom fasadom napravi.

O Bože dragi nedaj da se napati, preostali dio života neka barem mirno proživi, al poznajuć ga, neznam koliko dugo će izdržati.

Il će puknuti il će jednostavno negdje otići i bez traga nestati.

I stalno ponavlja.

SVE OBEĆAH I TAKO ĆE OSTATI. IZ NJENOG ŽIVOTA NESTAT ĆU…MORAM  IZDRŽATI.

BOG ĆE ME KAZNITI AKO TAJ DOGOVOR PREKRŠIM 

Oprostite al sam morao da Vam ovo napišem, što mu se dešava, neznam dal će na Vašu adresu ovo pismo pristići al po kuriru Vam ovo prosljeđujem jer samo on zna kome dalje kovertu prenositi kako će do Vas sve ovo pristići. 

No znajuć ga, opet ne mogu da svemu vjerujem, znam da on u sebi nikada nadu do kraja ne potroši. Negdje u njemu je ona sigurno prikrivena, i to ga tajnim dosijeima održava. 

Pozdrave primite iz ovog jadnog duševnog sivila što ga je njegova slomljena duša obojila.

 

Prijatelj Vašeg bivšeg i duševno slomljenog Tonija B….!!!

 

Bugojno,30.06.2013… Hrvatska ušla u Europsko ropstvo

iris

 

 

VRIJEME NAS RAZDVOJILO

pješčani sat i bunilo 

O Bože opet si na vlak ugovoreni zakasnila,

Letjeti avionom kukavica se opet plašila,

Jedrenjak zbog jakih vjetrova zablokirao.

Vrijeme nas razložno uporno bolno razdvaja.

 

Ma kada me nije srhvala godina čekanja.

Što mi može tek nekoliko dana il tjedana.

Znam da pristižeš, ljubav tvoju osjećam

I to je najveća potvrda da nastavim,izdržim.

 

Samo da nebrineš, tvoje nervoze razumijem.

U meni isti krše lomovi, duša kuka al izdržava.

Za ovakvu ljubav sam godinama čekao

I na pamet mi ne pada da možda odustanem.

 

Muvice, luka sam čekanja, ne brini, sve osjećam.

Orkanske vjetrove čekanja zaobilazi, tišinom prolazi.

Sve prepreke svjetlom osmjeha umivaj, na vremenu dobijaj.

O našoj vječnoj ljubavi razmišljaj, vojim te…jer vojiš me…

 

Vojim te kroz sve jecaje što me suzama na tebe spominju

Što snagu daješ da izdržim da se stalnošću u grudi naseliš.

 

Idi medu idu da se ne otopiš vatrom njegovog dodira

Više no što treba mi, za 100 života si obiljem dovoljna

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,Srijeda, 26.06.2013 u 07 i 25 minuta

DANAS KREĆETE

MUVICE VOJIM TE 

Koliko Vam samo treba vremena da se spakira tucet kofera.

Dubinama sazvježđa, poseban poziv poslao, zvijezde upitao.

Da na putu Vas pripaze, dok se ne sručite na vrele mi obraze.

Jer kada stignete, tek tada život počinje tajne da nam otkriva.

 

Svijet bez Vaših usana, postaje vrela presahnula crknuta pustinja.

Postajem običan zarđali kazan pretrpan gorkim nepreglednim suzama.

Zato Vaš dolazak posebna je čarolija,  sve vrste mašti dozvoljava.

Dani se u vječnost pretvaraju, sa Vama da dijelim ih ne prestaju.

 

Vašim dolaskom sve suze gorke presahnut će, i neka će.

samo one što sreću iskazuju, neka ostaju i razvaljuju.

Kad mi kažete koliko ljubavi za mene čuvate, uzdišem

Plamen svijeće u meni se razgori, toliko kroz oči govori.

 

Jedva čekam da Vas zagrlim, pod kišom suza sreće osjetim.

I neka se dugački poljubac dogodi, sve u sekundi razmijeni.

Sve oko mene su bile laži i prkosno varljivo maštanje.

Samo Vašim dolaskom vrelinu ljubavi istinske osjećam.

 

Prečesto puta osjetih mislima kako me želite, prizivate.

U nama se razvila posebna skrivena komunikacija

Svaki bol, suza il beskonačni osmjeh sreće daljinski osjeća.

Evo vlak osluškujem, na prozoru Vaše oči željno iščekujem.

 

O Bože bljesak, u Vašim očima stanujem, ljubav mi pristigla.

Voljet ću Vas jedinstveno, posebno, neopisivo, čarobno i magično.

Jer netko kao Vi sve to i još toliko toga od srca zaslužuje.

Samo se prepustite, govor srca i duše mi pratite, sretno nam !!!

 

Toni Ljubisa Božić, Bugojno, 24.06.2013 u 10 i 20 minuta

 

 

SNOPOVI RIJEČI

sopstvena preljuba

Snopovi riječi, nestrpljenjem u glavi stješnjeni.

Rendgen duše tišinom sve i jednu prostrijelio

Na vrh jezika naoštrene pospremio, iščekuju.

Čekaju da se izlanu, ljubav nepovratno pokažu.

 

Sjemenke riječi se trenom u glavi porode, razmnože.

Pa poljima mašte izniknu, vihorom povjetarca lelujaju.

Da bi često zabludom il zbog predugog čekanja

snopove zelenih riječi  jezikom prerano pokosili.

U pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu izrekli.

 

Pa tako sve pokvare, ukisele i ljubavi nepovratno rasture.

Više nema povratka, riječ uvrijedljiva krvoločno potekla

A neke riječi utrnule od nesanice i sumornog čekanja

Nemir  obuzima, svaka priliku iščekuje, zraka otima.

 

Sretno čarobni snopovi riječi kad se sastave,magiju naprave

Kandžiju nesalomljivu sagrade, obiljem sreće putuju

Pa sijevaju, grme, u srce diraju, magičnošću odjekuju.

Da bi usput mirom duše zalepršale, osmijeh povratile.

 

I kad prave riječi u pravo vrijeme se sastave pa snop naprave.

Gordo i sretnošću grme, odjekuju, sve bolove u trenu izapiru.

U meni obilje snopova je usadila, jedan sa drugim se prožima.

I zato volim je, moja je postala čarolijom nemogućom neshvatljivom,.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.06.2013 u 04 i 00 minuta

 

 

SAMO KRENI

dodir  maštanja

Muvice, napokon sastanak viđenja se približava.

U nedelju 24 pristižeš, sve letove sam rezervirao,

 i taksi iščekuje,  žustro na tanane spakiraj kofere.

Samo moje ime spomeni i sve već odavno je sređeno.

 

Imaš li strah letenja, kabina u vlaku rezervirana.

Ako je potrebno i vozač posebni po tebe će pristići.

Ako se pak odlučiš morem nemirnim da dojezdiš,

jedrenjak odluku tvojih usana nestrpljivo iščekuje.

 

Još malo i budi strpljiva, majku pozdravi dok te priprema.

Sve na tanane na svoje mjesto poslagaj

Sve unaprijed mjesec dana razmišljaj, isplaniraj

kako  tih  dana najbolje sebe uložiti,potrošiti

 

Već je prošla godina kad si zadnji put usne mi ljubila

Magle se neke spremaju, vrijeme promjenljivo najavljuju.

Ako su pregusti oblaci da se avion ne zagubi

Da jedrenjak na pogrešnu stranu ne okrene.

Ako padnu u sred ljeta snjegovi, Švicarski  prolomi.

 

Ne želim niti da pomišljam da se susret izjalovi

Naš mjesec dana strasti prazninom da se potroši.

Trenom bih crkao, mjesec dana bih jaukao

Nokte bih do mesa izgrizao, nestrpljenje me ubija.

 

Čežnjivo na tebe budem čekao, aerodrom tumarao.

Ako kreneš vlakovima , na postaji budem iščekivao.

Možda stihove sklepao dok se napokon ne pojaviš.

Luku posebno sam pročešljao, nepotrebne brodove isplovio.

 

Samo kreni, samo kreni i ne brini, spremljeni  su prošnje svatovi.

Prsten sa kjigama sam ti poslao, nosi ga na lančiću sjećanja,

do spajanja usana završna potvrda ljubav je uspjela.

Vojim te muvice, čeka te nepotrošiva saksija tepanja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.06.2013 u 02 i 11 minuta

 

 

Prozirne riječi

večera uspjela 

Milostiva Gđice Irbina !!!

 

Nekakva vrelina ovih dana zavladala da se čovjeku srce od duše otkida, u neki duboki podrum bi se zavukao il u tunel neki napušteni a moglo bi u planinske vrhove da me ledeni vjetar ošine da se primirim i iz ove toplotne nervoze izbavim. O Vama… ne da konstantno razmišljam nego usta mi se od osmjeha razvezuju, u očima ste zauzeli prve linije rovove. I ono kada čovjek želi da svu tu ljubav prema Vama iskaže jednostavno riječi se primirile ne žele više na usne da izlaze. Kao da su se od silnih ponavljanja same sebe postidjele i prozirne postale pa ne žele da se tek tako u javnosti provaljuju.

E ovaj moment mi se tako duša i osjeća i ona se nekako primirila i neka se tišina razlaže daleko više id alje odjekuje.

Vi znate da obožavam da tepam Vam , da sve što taj moment osjećam i izrazim. Ali dozvolite mi da se po nekada i ušutim, u sebi neko skrovito mjesto pronađem i na miru sa vašom dušom tišinom šurujem.

U suštini većinom slučajeva sve britke riječi kontroliram, i baš one bez kontrole ne izlijeću, mogu raći da su poslušne.No kada se u vezi Vas trebaju spregnuti , u neki okvir kontrole uvesti, pokleknem, jednostavno im pokleknem. One kao da podivljaju, kao da ste ih strašću i Vašom požudom našim posljednim viđenjem drogirali i ta droga tako ima posebno dejstvo kada se samo Vaše ime spomene, one podivljaju.

 

Ne znam al posljednjih dana poseban nemir me obuzima, stalno neku zajedničku večeru dogovaramo i zajedno spremamo. Zajedno namirnice dostavljamo, u detalje sve planiramo da spremamo. Žeđ i glad nama zavladala, osim hrane imah osjećaj da je veća i žešća glad u našim tijelim buktila. Hrpa povrća neke posebne salate , domaćeg kruha i svega  ostalom aha da sjetih se i rotkvice poželjeli ste rotkvice sa salatom da miješamo.

O Bože kako bi super bilo da se napokon spojimo i život zaokružimo.

Točkove sreće bi zaholcali, pa se jedno drugom okrenuli, u zagrljaju treperili dok bi slasti života sreće doživljavali. Ljubav bi pokazala da je vrijedilo čekanja i da se u joj uživa i da na kraju ona uvijek pobjeđuje.

Niti trena nebi se premišljao na sve vaše uvjete bih pristao, samo kad bi se javili i sve mi predložili  kako da se ljubav naša zaokruži. Naših pet minuta smo hvala dragom Bogu doživjeli sve i sekundu strašću i požudom zalili. Dao bih Vam sve  al moje srce što je najbitnije u Vama neka ispija ljubavi čaroliju.Sve novine izbacih, sve medije ignoriram samo o našoj vječnoj vezi  maštarim i slatke neke trenutke razmišljam.

U našem dijelu galaksije dobro nam stoje ljubavi dionice. Tugu smo davno ispratili da nam se u dvorište ne svraća niti kod susjeda jer u našoj iskrenoj ljubavi samo potpuna ljubav postoji.

Prekidamo svo maštanje, sudbina je riješila da nam se slašću događa.

Naša ljubav ciljana vojna formacija, želim Vas i to se i Vama takođe događa. Al sve dok Vas ne budem svojom zvao, sam sa sobom se budem otimao i u nezasitnim maštarskim željama uživao. Iskreno Vam priznajem da me te željice rasturaju u nekom čarobnom svijetu sretnim održavaju. Sve što treba učinit ću, Vi možete odlučiti al to potpuno osjećam da jedno bez drugog smisla nema niti će biti moguće dva zaluđena srca daljinom razdvajati. Nitko u toj sreći neće uživati. I kad Vam čvrsti zagrljaj uputim tako osjetim da ga na daljinu posebnošću shvatate i na najljepši način doživljavate. Vi znate koliko volim Vas i obožavam i na tome ne završavam. Lakše je ljubav vama nuditi nego ne nuditi, daleko lakše Vas je tako strastveno za sada imati i voljeti nego ne imati i ne voljeti. Što vas više tom ljubavlju obasipam, daljinu nekako i ne primjećujem samo u taj mašti se bestraga zagubim iz ove jave nestanem.

Toliko me ta daljina privlači, dozvoljava da koristim najljepše zamke i krakove maštanje što nemilice obuzima.Sjednog na drugi kraj požudnih misli poskakujem, svoju romantčarsku dušu zatrujem. Pa bih se u slikara pretvorio najljepše pejzaže zaljubljenih parova i parkova na platno prebacio. I stihovi čekaju da se i na njih vrijeme posveti, da se uskočopereni na svoj poseban način primjete. I sve tako leti, blješti u nedogled dok me san ne obuzme. I onda  trznem se, nakon nekog vremena shvatim da su me uporno i po tko zna koji put obmanuli, tako lijepim lažima uspavali. Samo nasmijem se i kažem Bože hvala ti i na ovim slatkim požudnim mislima i snovima što prazninu bez Vas lažljivo popunjava. A tako spremam poseban nježno goropadni zagrljaj, da kada pored mene zaspete iz mojih kandži teško da ćete moći da pobjegnete.

Jednostavno tolika posebna ljubav i posesivnost da Vas u naručju imam i obožavam  prevršila je sve granice potpune ljubavne romantike.

I evo dok rani jutarnji sati se svađaju  03 i 50 minuta otkucava , san se raspršio da bih Vam ovo pismo posvetio. U pozadnini glazba svojim poslom otkucava, u slatkom delirijumu pisanja me održava.

 

Vojim Vas , mada osjećam da ste pod nekim pritiskom da Vam se nesto čudno dešava, al znate možda je to samo moja umišljenost i briga da Vas neke crni misli ne zarobe i da prestanete čarobna pisma pisati. Sve ću razumjeti i sve shvatam, sve na ovom Božijem dunjaluku se sa razlogom dešava.

Al se ovih beskonačnih blebetanja nemogu da otarasim a da Vam se barem jednom u mjesec dana ne javim, jednostavno bi mi sve razbucalo da se Vaše pismo jednom mjesečno ne pojavi, morate me barem mrvicu razumjeti kad sam kao dječarac ljubav prvu , iskrenu potpunu pronašao o doživio samo obroncima Vaših čarobnih usna i proplancima Vaših tjelesnih predjela..

 

Volim Vas i znam da me iz glave bez posebne dozvole ne puštate !!!

 

Vaš Toni Ljubiša Božić, Bugojno 21.06.2013 jutro 03 i 54 minuta

 

JUTRO CVRKUTIĆU

samoća 

Dobro jutro cvrkutiću, vrtlogu na jastuku  maštanja.

Kako ti je noćas duša nemirna usnila, vrludala.

Opet si slatko sjemenje strasti potkradala, grickala.

Opet si po tko zna koji put nezasitnošću prizivala.

 

Jesi, jesi, znam u to sam i više nego siguran jer osjećam.

Kad se tvoje usne pobune, pa krenu da zubi škripuću

Jezikom jauke prigušuju, kanonadom misli prizivaju…

Oštre kandže za susret … paukovom mrežom si oštrila.

 

Svaka tvoja pomisao, svaki tvoj san što jasnošću doziva

Na drugoj strani svijeta meni u grudi se mudrački uvaljiva.

Sve tvoje poruke, uzdahe, mislima trenom kroz tijelo osjetim.

Jeza prostrijeli, sve poruči, već odavno poruke prepoznajem.

 

Neka si i neka je, tako i treba bar za neko vrijeme da se dešava.

Dok se ne dogovori sudbina kada vrijeme je napokon pristiglo.

Da se sva vrata i dozvole otvore, ucviljene duše da se sastave.

Volim te muvice, neka tako skriveno tajnovito čekanje i ostane

 

Duša cvrkuće,osjeća,vatru požude skrivenom daljinom održavaj.

Moja bila si, jesi i biti ćeš ljubav ne pokolebljiva, čekam te…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 19.06.2013 u 06 i 26 minuta

Oh Vi čarobna boginjo !!!

dodir  maštanja

 Visoko poštivana Gđice Irbina !!! 

Čitavu noć slušah staru ploču na kojoj je odzvanjala kiša sa zvukovima mandoline, i prekrasnog klavira.Mislim da se zvala na ruskom: МУЗЫКА     ДОЖДЯ …*glazba kiši*

Mislih na Vas tako duboko da osjećah kako Vas nemir na prevaru pokušava iz takta da izbaci, što više Vaš mir poremeti da jecate, ridate, da jednostavno poludite da bi se nekima dokazalo da ste Vi ne uračunljivi.

No Vaša Božanska energija sa lakoćom se hrva sa svim tim podlim udarima i podvalama. Dok ste sami skupljeni u krevetu kraj otvorenog prozora, pogled sa vaših usnulih usana ne mogoh da odvojim.

Iz vas tako prekrasna nevinost izbija dok se bezbrižnost na vašem licu valjala.Na trenutak bi se trznuli, uskomešali, grčevito stisnuli, i onda bi se osmijeh prigušen lagano na usne vratio. Mudrost svih Vaši prošlih poteza previše o vama govori da čovjek na Vas uvijek može da se pouzda i da ne brine.

Imah osjećaj da sa Vašeg čela sve mogu sa lakoćom čitati. Kada bi oči otvorili toliko toga bih shvatio, sve što mislite i što želite prenijeti. U svakom momentu mogoh samoću i njene podle krakove da prepoznam i da jednim požudnim pogledom otjeram. U društvu bi nekako zasjali, posebnošću odisali. U vama bi se neke čarobne zrake nastanile iz cijelog Vam bića bi blještile. Kada Vas neki nemir i kolebanja uhvate, na moment Vas rasture, da se na momente od panike gubite, silne strahove sebi u dušu navučete.

 

Onda Vas jedan lahor sa mojih usana oblije, mir se u trenu povrati, sve sjenke što su Vas vriscima pratile nestanu.Svi tmurni, turobni na duši Vam oblaci se tako glatko rasprše da ih samo pomisao na mene raskine.

 

Među nama se poseban sustav obrane razvio, jedno drugom mislima kad god zatreba uskačemo i sve u trenu smirimo, nekako nestane taj osjećaj nemira i panike mada daljina je, ta turobna daljina među nama je bedeme salila. Tako osjećam, duboko i snažno osjećam kad me maštom grlite da svi bolovi u Vašem krhkom tijelu i bedrima nestanu. I svaki put kada idete na počinak meni se impusli pojave, sve mi dojave da uz mene ste, pa Vam istom mjerom skrivenim kodovima pozitivnih misli odgovorim. U očima počinak mojim imenom ste nazvali da Vas s mirom kroz sve provede i do mirnog sna ukotvi. A onda kroz snove  tutnjamo kroz izobilja voćnjaka što ih oluje od nas pokušavaju odagnati. No ta posebna međuveza  toliko je ojačala da sve trenutačno zabarikadira i ubija. Sa smiješkom se borimo nedaćama i podvalama što nas okružuju, svoj trenutak potiho spremamo i kad se najmanje budu nadali, svi, ama baš svi bez teksta ostat će.

 

Oboje smo jako postali pobožni, Boga se bojimo, u ljubavi i kroz život grijehe sakupljati ne trebamo i ne želimo jer nas sreća kroz život neće pratiti. Uz Vas mislim doživotno ostati ako se vaše srce složi i moju malenkost prihvati. Svi do sada što su Vas ljubili ne mogu da stanu u zrno strasti i iskrene ljubavi koliko Vam mislim svake sekunde udijeljivati. Jednostavno toliko toga u meni spremljeno, u najljepše poljubce upakirano, u najslađe dodire zamotano da kada taj paket vaše tijelo otvori dok je i posljednje kapi uživat će čarolijom u meni.

I kad budete spavali dal na planini il kraj mora što vjetrovima vrtloge pravi i huči, nevidljive prostrane kapije u duši će da paze Vas.

 

I sve dok ne budemo zajedno šetali svaki slobodni trenutak iskoristite. Šetajte, tumarajte osmjehom po gustim prostranim šumama maštanja. Ako ste uz obalu mora pridošli, neka Vam prijazni gušteri što više kažu o našoj budućoj vezi. Zmije sa njima od žeđi presahnule Vašim osmijehom budu preživjele i od tada Vas od svih nedaća čuvale. Bit će pod Vašom kontrolom i samo Vama ponizne. I kad noći ozeble pristignu pa se zubi mrazeva u kosti zariju dječak u meni što skakuće bude ogranak Vašeg vječnog proljeća što potpunom ljubavlju na svaki način Vas toplom , vatrenom održava i na sreću podsjeća. A svo cvijeće u saksijama našeg tepanja čarobne cvijetove izbacivat će, jer su obiljem suza sreće kap po kap budu primali.

Vojim Vas muvice to mi nekako dođe bezbroj puta da Vam došapnem, mislima poručim da ne odustajem da sa Vama budućnost doživim i sve podijelim. Od kako me u naručje vašeg vulkana nemira i strasti pustište, čarolija mi muškošću zavladala, plodnost u meni se razgoropadila, frkće na sve strane mirise odašilje kroz oči se presijava. Svaku Vašu majicu sam mirisao, nisam dao da se opere il majicu na kojoj su Vaše usne trenutkom zaspale. Po nekad zamišljah da smo zajedno vranca zajahali kao goniči stoke urlali, jedno uz drugo zaljubljenički milinom stiskali. A djecu obožavam da educiram, jer su kao spužve nezasitne, samo im treba žicu pronaći i u stopu će nas pratiti. Toliko priča u meni stanuje da im se noćima prije spavanja na nemirne okice polože.

A maštanje kao bezazleni snovi kako Vi ste otišli glavnu ulogu samotnim noćima imaju. Niz lice godine veslaju, bore se graviraju i jos osmijeh kad se pojavi kad Vas ugledam sve se nekako zategne, mladoliko lice se najavljuje. Sa Vama imam osjećaj vječni dječak ću ostati, Vaša mladost mi ludilom gospodari, pa mi vežete lisice, samnom bi slatke igrice probali ako Vam dozvolim. Te bezazlene igrice u Vama govore da bi me tako slatko mučili, tu večer tijelom mi gospodarili. Možda će se susjedi žaliti što se to kikotanjem i vriscima u kasne sate dešava, no ljubav naša nove metode osmijeha uvježbava. A mi beskonačno strpljivi , vječno se budemo ljubakali, jedno drugom tepali guze stipkali, jednostavno od ljubavi jedno drugom dosađivali.  A kad zaspete, budem se na Vaše uzglavlje prislonio i samo ću da Vas promatram nevjerujući da ste napokon moji postali mužem me prozivali, voljeli, voljeli i samo voljeli.

 

U spomen našoj ljubavi će pjevati poljski cvjetovi, svi će taj fenomen istraživati i neće moći uvezati niti shvatiti da je uzrok njihove sreće i pjevanja naše savršena ljubavna čarolija. Mi nismo navikli da se zlo i loše stvari oko nas dešavaju da nam remete ljubavni mir i srećicu.

A nas dvoje kao divlji konji na ispaši budemo skakutali u poklonjenoj mladanačkoj čaroliji uživali. I tako prema starosti ćemo da jezdimo, zveket naših presretnih osmjeha, nesnošljiva buka ljubavnih strastvenih krikova svoj eho noći mir će samotnim zvijezdama da poremete. A mi zaljubljeno pakleni, budemo u svemu poklonjenom uživali. Iza nas će da ostane stado  čoporativnih stihova kao svjedočanstvo pokoljenjima da je jednom nekome u prošlosti čarolija ljubavna  se i dogodila.

 

Volim Vas i slatko podsjećam što prema Vama neizmjerno potpuno osjećam . Do Vašeg sljedećeg pisma sa nemirom već šurujem i dogovaram da previše na mene ne navaljuje.

 

Volim Vas muvice neka se to nikada ne zaboravi, u meni je neizbrisivo i svakim momentom žubori i nepovratno boravi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno 19.06.2013 u 04 i 11 minuta

Dal nas to samoća nasukava

ne odustajem 

Dal je prevrtljivo  

snivanje il maštanje.

Bludna prevara,

jesenjim rominjanjem.

 

Otrov prodro,

zaholcao žilavim venama.

Strasti se smotuljale,

kolutaju očima.

 

U nama spalionica…

Čaroliju plamen otkriva

Dok kricima šapćemo

Noći bez sna ispraćamo.

 

Nijemost se u grudi uvalila

Temeljito prebacuje usnama.

A česma nam požudom izvire

Potocima tijelima prebacuje.

 

Brazde duboke smo zaorali

Jedno drugom srce predali.

Prijelome pameti načinili.

Gdje smo, što nam se dešava ???

 

Dal nas to samoća nasukava.

Sve nam lažima u krasila

Da bi nam dušu prelomila

Kad snovi i maštanje  prestanu

Na kamenu samoće osvanu.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,17.06.2013 u 08 i 13 minuta

O kako je imati obožavam !!!

 sopstvena preljuba

Ne snivam više te oči nemira

Dva cvijeta u srce mi zarila.

Dva svjetionika, južnih uvala.

Dvije prezrele višnje iza ušiju.

 

Bukvalno je iz snova i mašte nestala.

Napustila naprasno sve moje stihove

Hukanje utihnulo, šumama i poljima.

 

Ne odjekuje, ne šumi njeno ime

nedeljom crkvenim zvonima.

Muk je čudan zavladao

Sve je ljubomorom utihnulo.

 

Potok se primiro,

ljubav analizirao

nešto naprasno se dešava..

 

Modra voda se zakovitlala

Na prevaru iskočišmo iz maštanja

Da se malo jave uštine.

Koji zagrljaj otkine.

Dok dan ne zagasne.

 

O kako je imati obožavam !!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.06.2013 u 06 i 02 minuta

KAKO JE PRISTIGLA

fališ muvice

Kako je u život mi pristigla

blagodetima jesenjim

dušu bogato nakrcala

Praznine i samoća nestali.

 

Prigušeno papučama klepetala

Dok sam okom trepnuo

Već u srcu sjedila.

 

Prošarani tepisi

čarobnim stazama

Požutjelo šuškavo lišće

pod njenim nogama žvakaju.

 

A ja u dunjin listić se zamotao

Do njenih usana i nosića se sputio

Mirisom dunje, dodirom tišine

Svu ljubav i strast prenio.

 

Samo se nasmješila,

svih ljubavnih strasti sjetila.

Znala je uskoro dolazim.

 

Vjeruj mi… tako se s veljačom i dogodi !!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.06.2013 u 05 i 45 minuta

 

.

OH KAD BIH ZNAO

pješčani sat i bunilo 

Oh kad bih znao,

da joj san samoća

bodljama razdire.

 

Sjeo bih u čarobne kočije,

grudima požudnim udovoljio.

Samo bih dok je u bunilu

usnama lahorski čaprkao,pirio.

 

Da smiri se,

dušu ohladi,

strast i požudu

potpunošću osjeti.

 

Pješčani sat njenog nemira

Krišom bih vratio, preokrenuo.

Vrijeme mrvicu zaledio.

 

Prigušena Mjesečina

bi tajne prikrivala

usnama ljubav bi plovila.

Umorne oči bi se bunile

Al srce hoće da otkine.

 

Šutnjom bi sve žuborilo

usporenim filmom se odvijalo.

Dok se nebi probudila.

Raščupanih čuperaka

Bunilom sebe zapitkivala.

 

Srce bi joj iskakalo

Dal se to stvarno desilo

Ruke, usne mi osjećala

A svjedoci nijemo šutili.

 

Niti jednu nisu prozborili.

Pješčani sat vlagom zapeko

Strašću zrnca se zalijepila

Dole da krenu nemogu

Neznaju, nijemošću uživaju.

 

A ONA, požudno prilegla

Majicu dragu stisnula

ljubav njihovom podsjeća

Nemirom neda i razdire.

 

Pa buncanjem bi zaspala.

Beskrajnim snovima prizivala

O Bože… opet dovedi ga !!!

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,17.06.2013 u 04 i 44 minuta

KAD ONA ZATEPA

dodir daljine 

Bože kad ona zatepa, širom dušu razgrće u meni.

Sve slatkoćom omiriše, kao voćke slasno prezrele.
Ispod njenih prozora breskva se starački skvrčila.

Plodove prezrele raspojasala, primamljivo odišu.

 

A ja skriven sjenom mirišljivih listova, provirujem.

Njen izlazak na prozor očekujem da mahne,javi se.

Ritam ritma srca mi odjekuje, suhe usne raspukle.

Kako se pojavi, zanijemih, klonuh koljena skršenih.

 

Nešto je pričala, vidjeh mimiku usana, gluh postao.

Brdo treme u meni se skupilo, sve osjećaje zanijemilo.

I onda se osmjeh zakreveljio, sebi sam došao, presretan.

Na terasu me pozvala, usnama usne sabrala, tišina je.

 

Kao da sanjam, bajka me neka na prevaru uvukla.

Realnost mi otima, u grudima plamen zaplamtio.

I tako to biva, kad se zatelebim, kao dječarac izgubim.

Sumrak njenim zagrljajem dočekah, ipak je istina.

 

Zavjesa snova i maštanja se privila, ljubav se odigrava.

Ljubim je, ljubim je da pojma nemam što se dešava.

Popadale maske maštanja, zauzela busiju požuda.

I sve do sada od tada ne napušta, sve žešća, ne popušta.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 16.06.2013 u 22 i 11 minut

U POSEBNIM OČIMA

oko plaže izvorčić

 

U posebnim očima akvarel poljskih cvijetova

Bez teksta ostavlja, dah nehotice oduzima.

A kroz pramen lahor se naherio, cvrkuće.

Teško joj odoljeti, uzdah usana kamčiti.

 

Na njoj modro žuta majica,brošem svezana.

Prolaskom poglede sapliće,masa se okreće, pijuče.

A ona paletu duše isprsila, usnama izaziva.

Štiklasti korak odjekuje, baš se prepoznaje.

 

Gazi generalskim korakom, suton se primiče.

A masa bleji sa suzama u očima, proždire.

Blago onom tko joj usne satire, tijelo previja.

Žamor, mumljanje među požudnim facama.

 

Smijuljeć bajno se osjećam, meni je pripala.

Al šutim, ko kurvin sin se prikrivam, uživam.

Ništa ne pokazujem, hladno.ništa ne otkrivam

Da se savršena ljubav među nama ne urekne

Pa sve bestraga nestane, ajme al bih pukao.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 16.06.2013 u 20 i 20 minuta

Imam fibru

dodir spasa 47

 

Imam fibru, upomoć, usne mi pucaju

prečesto požudno tajno ime ponavljaju.

Ne prestaju da cvile, ridaju i jecaju

ljubavnom požudom ostatke nagrizaju.

Samoća im zube okrutno zarila, nagriza

Kontroli se situacija užasno panično otima.

 

Ako je možda sretnete, molim Vas poručite.

Malo je vremena ostalo, skoro da crknut ću.

Usne njene strasno vitaminski nedostaju.

Situacija je kritična, ljudi dal vi shvatate.

Samo jedna čarobna kapljica njenih usana

Može ublažiti bol u ovim samotnim grudima.

 

Zahvaljujuć vašoj pomoći ako se pojavi

U život me vrati i oživi, u naprijed hvala Vam.

Kada budemo slavili, i Vas ćemo pozvati

Svjedočite ljubavi, na životu što nas ostavi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 15.06.2013 u 12 i 02 minuta

 

TI SI MI

dodir daljine 

Opsesija sladunjavim čarima,

kovrdžavo zgrčena smokvica,

vrtlog riječima, žuborom prikrivaš.

Nemirnim dušama požudom napajaš

Ljubav vječnu gataju,spominju.

 

Najljepša tišina si prividno bezbojna

Nakupina  čarobnih maštanja

Ti čarolija jutarnjih si svitanja

Nemir sadržajnih si protoka.

 

Krik ranojutarnjeg si buđenja

Škrinja nezasitnih si dodira.

Prašina  slatkih suza u očima

Kao izronila iz galaktičkih prašuma

Ti i jesi prevažna u svemu postala.

 

Prošlosti u kućerku samoće ostavi.

nasukane na oštre stijene čekanja

nek ubuđale rane prestanu…nestanu.

Vrijeme ljubavne čarolije pristiglo.

 

Sve u duši i srcu se nadiglo.

Sve se naopako zemljotresom prevrće.

Istresaju tepisi prošlosti i nesreće.

Otvaraju širom budućnosti prozori.

 

Na jedrenjak ljubavi ljubav prinesi mi

Sve što si oduže željela, maštala.

Stiglo je vrijeme pravog življenja

Izlazak iz snova žudnje i paćenja.

 

Neka se u javi sve to događa

Hvala ti Bože, što je pristala.

Tvoje riječi je slušala, upijala

Srcem i dušom sve je shvatila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 15.06.2013 u 06 i 30 minuta

 

 

Tebe pronaći, doživjeti

samoća

Tebe pronaći, doživjeti

kao pustinjom odlutati.

I ova noć potmula

bez tvojih krila završila.

 

Bistrinom jasno

dolazak osluškuju

Pršeš  ritmom

zaljubljenog leptira.

 

Mukom čarobnim

prepoznatljiva.

Jatima čaroliju otkriva.

 

Trenom doletiš

Bljeskom nestaneš

Snove zrikavcima

Pokreneš.

 

Nesanicu

Na grudima

Pritislo.

Što za sutra si pripremila…

 

Godišnja doba

prizivaju

Čuješ li,noći čarobne i sutoni

ogriskom magli i svježih jutara.

 

Sutra, čarobno sutra dolazi

 tajna ljubav se priprema.

Uzmi il ostavi

Na stol srca, srce mi postavi.

Začaranim ostavi.

 

Kad se mjesec i sunce sastanu

Na gozbu ljubavnu prizivaju.

Niz kanjon čekanja spusti se.

Nek slutnje zaborave i ispare.

 

Snovima i maštom ispletimo putove

Čarolije putokazima nek se prikažu.

Srce od srce izvažu

Tko kome je podaren.

 

 

Samonikle čavrljaju strofe

Pupoljci horovima tepaju.

Uzmi il ostavi

Na stol srca srce mi postavi.

Začaranim vječnom ljubavlju ostavi.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 14.06.2013 u 14 i 33 minuta

 

 

DRUGOM JE PRIPALA

ba963a584f9dd28c499fc9ffcc868e22 

Godine ga sustigle, pred pragom mirovine.

Oko sebe se okreće , što se životu dogodi.

U trenu se potroši, zalazak sunca pristiže.

A srce prazno, ljubav, nikad potpuna pristigla.

 

Riješi da sve na tanane kroz život pregleda,

Sva prošla događanja  u detalje izanalizira.

Da pronađe gdje je griješio,kontrolu gubio.

Kojim pravcem je odlutao, što ga zavelo.

 

Sve škrinje, polupoderane zgužvane ruksake.

Sve albume i sva pisma, račune i dnevnike.

slagao je kockice , kao istražna krim policija.

Da pokuša sve da uveže, mrtve čvorove odveže.

 

Zagonetku prohujalog života odriješi, pa krene.

Možda će tada shvatiti, kuda je greškom išao.

Zašto je brdo bogatstva želio, nikad vremena imao.

Za nju jedva poljubac po nekad bi prolazom poklonio.

 

Ona žudila, pokraj njega lagano propadala, trulila.
Imao je važnije  ciljeve da se materijalne stvari

prije svega poslože i dogode , tad će početi živjeti.

No gle vrijeme isteklo,ona bez traga neprimjetno nestala.

 

Od sve te trke i ganjanja život mu izgubio smisao

mutna posustala rijeka je postao, bez trunke živosti.

U njemu niti korov više nije uspijevao, sav se zaledio.

Srce mu postala riznica udara, ledenih okrutnih vjetrova

 

Galame i deranje, izobiljem drvlje na druge istresao.

Za neuspjehe druge optuživao, on… nikad nije griješio

Sve od sebe otjerao, na kraju pustinjak bogati ostao.

U zlatu se kupa i prelijeva al grca od tuge u suzama.

 

Nju, ljubav svoju  je izgubio, kraj života tugom zalio.

Kasno je da vrati je, u drugom srcu sada stanuje.

Ma sve da rasproda i još toliko da se zaduži

Kasno je, u drugom srcu osmjeha Ljubav je dobila.

Pravu potpunu sreću i strast požudama doživjela.

 

Kao mrtvo more život mu valja tugu iskolačenih očiju.

Beživotna, mutna rijeka stanuje u opustošenim grudima.

Mulj samoće guši, pokušava, ne ide,niti zlato ne pomaže

Za novi  početak kasno je, drugom je vječnošću pripala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 14.06.2013 u 07 i 57 minuta

Usamljenošću se duša primakla !!!

sopstvena preljuba

Draga, Milostiva Gđice Irbina !!!

Često sa sobom razglabam, što nas je spojilo, jedno drugom dovelo, dal je to sudbina, al ipak čovjek sve sam odabira, i kada se desi i bilo što da se desi ipak je sudbina. Pa sve analiziram što se među nama od prvog dana događa, kao neka tajna misija, sve u detalje pamtim naše maštanje, želje i treperenje. I iskreno u njima potpuno uživam, daleko više nego u okrutnoj istini što nas okružuje.

Muvo, muvice ludo sam zaljubljen na promaji život ostavljen da samog sebe oplakujem, samo susretu sa Vama radujem a Vi doletite svake svjetlosne godine da me podignete pa nestanete. Pokušavam da Vas u srce sebe zabravim, nikad ne pustim jer toliko značite i trebate mi. Al Vi sigurno pomišljate

*odavno sam ja unutra ušla bez dozvole…vrata srca zatvorila,ključ izgubila i nema povratka tu ostajem do vijeka….*

 

E te želje mi toliko znače i podržavaju da sve ovo čekanje izdržim i napokon ljubav sa Vama zajedno dijelim i doživim. Jer nevolim da sam usamljen, tada ranjiv sam i od svega otuđen, pa se okupiram bezveznim, beskorisnim mislima i u meni krene neka tiha pobuna, sve mi smeta , sa svime što sam okružen a od Vas daljinom razdovojen. I nedaj Bože da me ta samoća duže opslužuje, kostur će ostati od mene kojeg se više nitko ne želi i neće sjećati. Toliko mi značite da se ušutim jer mi je najviše stalo do ljubavi naše, pa se bojim da što ne izlanem i sve pokvarim, možda sve ovo krasno između nas ureknem pa Vas nedaj Bože izgubim.

Samoća, ta samoća kao rđa glođe me, a zaštita protiv nje su moji snovi i maštanje dok ne pristignete. I zato pišem ova silna pisma, poklanjam Vam stihove da ipak nešto dokazljivo ostane , da potvrđuje od kada i koliko dugo i koliko duboko se naša ljubav spremala. Koliko nam je značila,što smo sve preboljeli, nasukavali, koje kakve probleme i zamke nam postavljali da nam sve razruše. Jer ovako na daljinu nekako tavorim, svaki dan toliko puta prebrojim koliko puta na Vas pomislim, što sve sa Vama poželim i što bih sa Vama taj tren radio. Sebe smatram da i nisam nešto pametan, al srca sam iskrenog, kad volim cijelog  se poklanjam da dokažem da iskreno volim Vas i obožavam. Neznam što bih učinio kada bih Vas izgubio, osvetu ne poznajem a kažu da je zarazna, neka vrsta ovisnosti i nikada zadovoljena. A ja nikome zlo ne želim činiti jer znam da će se u prvim cipelama svo to zlo na ružan način vratiti.

I ako se budemo ne razumjevali, ne želim da šutim, želim da sve razjasnim do u detalje objasnim. Prevrijedni ste da Vas zbog nerazgovaranja izgubim. Jer među ljude i ljubav kada se nepovjerenje i sumnje uvale, kratkog vijeka je, a to ne želim niti da pomislim da se nama neki crvuljak kroz misli podvuče i podvali. Moramo biti mudrice da svakim danom pričamo, jedno drugo dubinski upoznajemo na glupe sitnice ne trošimo i svađamo jer Vašu niti jednu jedinu suzu neću dozvoliti zbog nečega da se prolije da vam mir poremeti. Naše spajanje treba da bude dobitna jedinstvena kombinacija a ne teški promašaj, života dražesnog izdisaj. Treba jedno za drugo da dišeme, na opravi  način iskreno i potpuno razumjemo i volimo. Sve to treba u tišini naše oaze da se dešava, bez stresova i mećava. Tako imamo šanse da idealna odnos stvorimo jedno uz drugo neprekidno od sreće žudimo.

Ne treba da naš život postane san il maštanje nego java prekrasna u kojoj se svakim momentom potpuno i strastvno uživa.

 

Jer ako se držimo istine i prirodnih zakona raj se rasprostire pred nama, ali ako zađemo u slijepe ulice laži i prevara nema tu koristi sve će se brzo raspasti.

I sada gledam Vaše godine kako odišu cvijetovima mladosti, u meni krv se razgoropadi. Vi prepuni želja i maštanja a ja želim da uživam u miru poljskih livada okupanih cvjetova. Kad se sjetim godina i Vaše mladosti vratim se u godine kada se ničeg nisam bojao, skoro da glavom nisam razmišljao nego srce pratio i često zbog njega rane doživio, teško krvario i ludio.I nikada nisam došao pameti jer se sru teško odoli.

Požudan želja me zgrabila da bih sa Vama na drugi kraj svijeta otišao i totalno novi život započeo, jer tip sam koji nevoli za jedno mjesto da se povezuje i cijeli život samo tu stanuje.Kao da slobodu izgubim, topim se i polako nestajem kao da ne postojim. Novo započeti je kao ponovo se roditi i stvarati kao novi vidici, al da ovdje ukopan ostanem mislim da ću da propadnem il ubrzano da ostarim, težak i naporan svima da postanem. Zato bolje je negdje nanovo nešto započeti i stvarati energija se probudi i još ako je ljubav sa tobom krenula uh nema kočenja sve zajedno stvarate a ljubav sve žešća i sve podupire.

I ako nanovo krenemo, svo sjećanje i sve prošle životne traume i uspomene treba da nestanu da se iz memorije izbrišu da ne stvaraju u novoj budućnosti traume il predomišljanja dal smo pogriješili il dal je bolje što smo otišli, živi život današnji najbolje što se dozvoljava, ne luditi nego biti sretan i duša da je prepuna. A ako ste Vi samnom što mi više treba, sve budemo zajedno prebrodili. Vi mladi ste i vjerujete mojim iskrenim prijedlozima osjećate da je ljubav moja iskrena i da bi bez problema samnom krenuli, al da je neka starica, babetina sa njom se nemože niti u šetnju planirati jer su sujevjerne i na svakom koraku se plaše da ih srce ne strefi, da se ne razbole i da ih rana smrt ne iznenadi.

Samo njihovu kuknjavu slušati dan mi se pokvari.Treba da živimo u vječnoj nadi da će nas život pravim putem voditi.Nezadovoljstvo treba iz grudi izbaciti, jednostavno i sa najmanjim sitnicama uživati, jer je čovjek bezgranično tada presretan. Neke stvari što prije nisam niti pomislio da učinim sa Vama bih bez razmišljanja krenuo, sve doživio i bez kajanja ostao. Možda su to sitni grijehovi, al čovjek je biljka koja se uspinje mada je ometa drugo raslinje al ona zavre i ne popušta, penje ka svome vrhu maštanja.Drugačije sam razmisljao u ranoj mladosti pa kao studenti a sadašnje godine mi toliko mudrosti poklonile i vrijeme je da ih napokon koristim a ne da zaglibim bez razloga gluposti napravim.

O smrti ne želim niti ću razmišljati , želim kao čovjek bez mrlja na duši da mirno proživim ma koliko da doživim jer kada vrijeme pristigne sa osmjehom želim da odletim i toga se ne plašim. Ne želim nikada sabirati u prošlosti dal sam uspio il sam pogrešan pravac odabrao. Nikada nisam u neke ovisnosti se zatelebao, alkohol, kava, cigarete il drugi otrovi nisu me zanimali. Više sportom se bavio, gitaru svirao, pjesme curama pisao samo da mi u naručje dolete. I sve je bilo prekrasno al sada sa ove točke kad sagledam nisam nikad potpuno ljubio, srce poklonio.

 

I zato ova ljubav što nam se sada događa, direktno u centar mojih slabosti pogađa, il sam godinama otanjio, premekan i tugaljiv postao pa za Vasom suknjom trčkaram i popuštam sve Vaše da kažem slatke hirove.

To mlađim čini me i neka je ne kajem se. Nekako uvijek sam bio drugačiji i ničiji samo svoj i nenametljivi. Sve što smo dogovarali il planirali samo nas dvoje možemo sprovesti ma koliko se drugi protivili i sve činili da nam sve raskopaju jer ne shvaćaju snagu strastvene ljubavi.

Za našu čarobnu vezu, ljubav, strast, požudu il ludilo neznam kako bih naveo ne želim da pronalazim razlog zašto se dešava. Sve je Božija odluka da nam dozvoli il ne dozvoli. Držat će nam moralne pridike, al jedino od Boga strahujem i njegovj kazni se ne radujem, al sve što radimo potpuno je iskreno i protiv svojim životnih požuda teško se braniti. Mogu da nam zabrane uvedu neke sankcije al mislim da onda još gore je. Neka nam Božija snaga uvijek ostane pri ruci kao i do sada jer nas nemogu spriječiti od ove bolesti je nemoguće liječiti. Nas dvoje jednostavno opstajemo jer neutažive želje jedno prema drugome imamo i one su raj božiji zbog toga život je čaroban i zbog toga ljubav postoji. I onda prikriveno u našoj čarobnoj povučenoj osami sve se nekako spontano razmisli , donese najbolja odluka i sve najljepše posloži i dogodi. Morate  se samnom složiti da bez ljubavi i naše neraskidive želje jedno za drugim nema jače snage il energije ljubav potpuna iskrena uvijek sve katance otvore, zakonske odredbe il prijetnom smrću pobijede. Sreća se nama sudbinski osmjehnula, toliko na kapljice nam pružila da osjetimo da čarolija stvarno u živo i postoji. Toliko nas tim mrvicama zadojila i potpunošću napojila, da sada jednostavno jedno bez drugom kao zombiji lutamo u prazno negdje gledamo zamisljeni al sa osmjehom lutamo. Nitko nas ne razumije samo onaj tko je gutljaj te čarolije popio.

Meni sreća ne treba ona u meni stanuje hrani se mojim mislima i željama a još sam Vas na isti visoki napon priključio. Sa vama sam čudo doživio mada kratko se desilo savršenošću u svim detaljima oduševilo. U mome zagrljaju ste bivali, sebe potpuno predali i još više tražili da sam prešao sve svoje moguće i nemoguće limite. Osjećam da nisam bio samo Vaš neki kratki prolazni strastveni tango na životnom podiju. Vezah Vas kao svoju amajliju. Nadam se da kod Vas nema kajanja i da niste pogriješili što ste u naručju mome jedan tjedan žuborili. I zato Vam izobilje nježnosti sada nakon prošlih dešavanja šaljem obiljem stihova, kratkih priča i sve što u meni prema Vama se događa. Ma da moram Vam iskreno priznati da postoji doza straha u meni, da ćete jednog dana samo ustati i nestati zasićeni ovih mojih davljenja.

 

Al u mojim svim skromnim djelima zvijezda ste vodilja, smisao svih stihova, razlog mojih prikrivenih jecaja, al jecaja od sreće što me iskreno volite i to svakim pismom i potvrđujete.Savršenstvo ste žene koja me spopala, razlog da nastavim, pokazali vjeru u moju skrivenu mladost  i probudili nešto što mišljah da više nemože da postoji tolika vatra , toliki plamen tolika žustrina u meni.

Nadam se da sve ovo ne činite da me sažaljevate, jer mislim da me procjene ne varaju al i u vašem srcu sve moje čigre vaše srce zabavljaju i godi mu jer Vaš osmjeh toliko širinom pokazuje da se ta ljubav glumiti nemože.

Eto otvorih se  po malo filozofski sam gukao , al eto tako došlo mi da Vam se nekako izjadam al ne kukam.

Voljeh Vas od prvog dana i svakim danom sve je žešće i jasnije da bez naše ljubavi drugačije ne ide.

 

Nadam se uskoro Vašem dragom pisamcetu…

 

Vaš Toni Ljubiša Božić,

13.06.2013 Moj imendan u 18 i nekih 39 minuta

Osjećam, jutrom osjećam

dodir  maštanja 

Osjećam, jutrom kad oči otvaraš, ime mi prozivaš

Budiš sretno strpljiva, vjeruješ iz srca riječima

Od drugih drugačjija, iskrenom ljubavlju si sazdana.

Preosjetljiva si osjetim, osmjeh ti nemirom kad posjetim.

 

I dok oči otvaraš, srca zvona oslušneš, pa razigraš.

Znaš da sam ti u grudima,razigran ko višnja na granama.

Vjetrovima oko tebe smotam se, pretvorim u listove.

A ti vjeđe podigneš kao da signal pošalješ, da pratim te…

 

Čarolija, cijelim danom se pratimo, jednom dušom živimo.

Misli nam mira nedaju, dok zajedničko gnjezdo skrajaju.

I sve se nekako radosnim ozarjem okreće, tebe spominje.

Najljepšim željama i maštom žubori ljubav nam prikrivena.

 

Od prvog dana, susreta umom i mislima me očarala

Tijelo u plamen požude i strasti nepovratno raspalila.

Onda u dušu mi uskočila, zauvijek vjernošću dobila.

Samo nastavi, snovima tragove ostavljaj, život održavaj .

 

O Bože hvala ti što snage daješ mi , da se svakim danom

sa njenim borim pričama, slabošću i gorkim suzama.

Što po sto puta poklekne , pa se na rame mi podigne i zahvali..

Volim te , izdrži samo me ne ostavi…bez tebe pukla bih.

 

Jer nju kad ugledam ogledalo duše nemirom uzburkam

Iskrivljene slike realnosti dobijam, na momente izludim.

Pa se borim sa požudjelim strastima, da mi pamet ne otima

Pa duboko udišem bonacu mira prizivam,lakše se održavam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.06.2013 u jutro rano oko 05 i 33 minuta

 

 

VEČERA USPJELA

večera uspjela

Večera za njih spremljena, kravata stisla, guši  ga !!!

Samo za njih veče je čarobno, između zidova skriveno.

Svijeće smijulje se, tepanju svjedoče, ljubav potocima krenula.

Dodir očima, preko plamena svijeće  požudno dogovara.

 

Stid ih obuzima, u grudima mećava, bliži se istina.

Usne uzvrtile, zubima škripuću, želju ljubavlju otkrivaju.

Izlaz ne postoji, sve treba da se dogodi, poljubac iščekuje.

U grudima odjekuje, tko će prići, prvi to strasno učiniti.

 

Prilazi na prstima, već zažmirila, dodir usnama očekuje.

Korak im nestaje, lupanje srca odjekuje, hajde doživi me !!!

Kapica crvena od stopljenih usana, sobu vatrom popunila.

Svijeće izgorile, kao da se dogovorile, što treba činiti.

 

Oboje stid prebrodili, strahove i nemir u nepovrat razorili.

Pobjedu slave, oboje dobili, sudbina žarkošću sve spojila.

A sjene na zidu likove šaraju, kao da stonoge šuruju.

kaminskom vatrom ljubav dokazuju, napokon se desilo.

 

Prvi put se usne sjedinjuju, ruke kosom se igraju, putuju.

A svečana haljina sama se spustila, sve draži poklonila.

Zagrljaj posebni, u svemu vatreni, zar se to ipak događa.

Suza je kanula, ljubav kroz tišinu se napokon priznala.

 

Oni predugo vole se, jedno drugo potpunošću priželjkuju.

Sve što su sanjali samo je mrvica, što im je ljubav donijela.

I sada putuju, sa požudom ratuju, beskraj se ne vidi.

Večera romantična  magična postala u dnevniku uspjela.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.06.2013 u 12 i 15 minuta

 

Čežnja Vaših pisama konstantno obuzima!!!

fališ muvice

Milostiva Gđice Irbina !!!

Čežnja Vaših pisama konstantno obuzima, posesivan i užasan sam postao. Kroz maštu milion puta našu čarobnu vezu provodao. Maštam da sve naše čežnje i sve trenutke odurnog, beskonačnog čekanja u svijetlo magije spojimo. Da sve drhtaje iz tame nesigurnosti i straha prekrijemo da svii strahovi i sumnje nestanu. Uđimo u naš svijet čekanja na prstima i šutke presretni, da nas obuzmu priče bez strahova, da se vječnost napokon sa nama poigra.

Uđimo u beskraj mlječnih putova, dogovorimo  sve sa nestrpljivim zvijezdama, da nam vrijeme, jedno vrijeme trenutcima zamrznu, da nas beskrajno ljubav strastvena zarobi. Razastrimo ljubavne barjake, neka  se položaj otkrije a mir i tišina milinom naše duše napije. Nek nam se kroz ove živote dogodi dugo čekana čarolija poslije toliko stoljeća čekanja, poslije dugih sablasnih drijemanja i lažljivih snivanja. Izađimo napokon iz zimogrižljive galaksije, vrijeme je pristiglo da se srce vrelinom vreline žestoko nalije. Neka se meteorske kiše dogode, da se ledenice raspuklinama promrzlog svemira odrone, pa će kap po kap sve da se odledi, i zimura dugo slagana otopi.Ljubav,uzrok će biti svih otapanja, spašavanje duša odurnog, sablasnog čekanja.

 

Tek onda će lipe da ocvjetaju, svoje krošnje nanovo Vašim strastima  da risaju. Ponovo će probuditi jutarnje šaptanje, navirati sreće stijene i grumenje. Samo lijepe priče i dešavanja ima da se dešava. Nikad više da nas tuge zarobe, vrijeme je mladošću uživati, studentski rominjati, sebe pretraživati, svakim trenutkom ogriscima uživati. Krošnje života Bogom dragim poslane osvajati, na najviše ogranke se penjati da se okus Vaših  usana po tko zna koji put dogodi. I sve će da odiše, čarolijom njenih galaksija, prepunih sretnih zvijezda dok tišinom svemira tišina se duboka odvija.

 

I onda Vas ugledam, kao neko predavanje spremate, a mene kao tjelesnu stražu zovete, da budem prisutan. Sav sam treperio napokon Vama uz tijelo , cijelo vrijeme ću trčkarati od svih podlosti čuvati.

Zamišljam Vas ljubavi, tako svojom zamisljam a na to Bog mi još nije dozvolu proslijedio. Uživam u vašim čupercima, tamnoj kosi ugarka i sve šume nemira što stanuju u vašim mlađanim grudima.Svaka vlas bi mogla toliko toga da prozbori, toliko sreće tišinom da iskaže jer se tamo sve tajne nemoguće i moguće skrivaju dozvolu iščekuju pa da grunu i sve u detalje pokažu i dokažu.

 

Hoćete stvarno biti mojiška, samo mojiška, i dati mi da Vas obožavam sve kroz stihove i rime izražavam. Samo se ušutim, ništa ne govorim negdje u zapećak prikrijem, a onda u meni nešto sagorijeva, dimom nemira guši i razbuktava.

Vojim Vas,  smijali se se Vi il ne smijali tugu ću vječno sa Vaših obraza da otklonim kirurškim putem poljubaca požudnih.

O bože kako Vas želim kraj sebe… divoto , smislu svega najljepšeg

Tako bih Vas stisnuo i ono ljuljao, oko sebe vrtio, da se najsigurnijom i najsretnijom ženom osjetite. Vi nemate pojma kakvu sreću u meni ste probudili i nakrcali, a ovu nikada čaroliju nisam niti blizu imao…

O sudbino hvala ti samo reci mi koliko još trebam čekati a me svojim srcem vječnošću nagradi.

I uvijek ljubavi kad me želite pronaći, tamo nađemo se kod fontane žudnje, uzavrela ljubav je tamo stvorena. Toliko bih opet rekao a kazem si …dosadan si postao, na miru pusti je. No protiv vatre riječi  iz mene teško borit se, imaju svoje trenutke kada moraju van iz grudi iskočiti, sve izbaljezgati, jednostavno tajne neznaju i ne žele od Vas skrivati.

I dok Vaša čarobna pisma po tko zna koji put vojnički složena prelistavam vaše oči prate me, osmjeh mu odzvanja, Vaše tepanje osluškujem. Oseke i plime me razlože uzhićen poskočim kao poludjeli dječarac u sebi zavrištim …O BOŽE HVALA TI !!!

U Vašim usnama morske struje Masleničkih udara stanuju, toliko toga strastvenog kažu i svakodnevno poručuju.Dašak najsmireniji buktinju u meni rasprši samo kad na Vas pomislim.

Nismo mi krivi što su drugi pobrkali života staze, pa međusobno postali hladni, okrutni, tuđi, tugom obliveni i daleki. Nijemost među njih se usadila sve tugu do tuge  pod noge života razasula.Bog sve dozvoli i odobrava al isto tako okrutno i bolno kažnjava. Bosonoge na vrelome kamenju il ledenom ledu ostavlja. Njegove odluke i kazne su neumoljive kao zasluimo sve nam toliko i otkine.

I onda se ljudima koje čega neshvatljivog događa, al oni život Božijim darom ne prepoznaju niti shvataju. Ljubav se u različitim oblicima doživljava a nuspojave su sablasne i rijetko čarobno presretne, samo ako ih ljudske duše zasluže. Mnoge veze i brakovi propadnu kad se najmanje nadaju jer se zbog praznine i lažnih osjećanja vremenom istroše, takanje životnog kaputa potroše i usamljeni goli kao od majke rođeni ostaju.

I zatko šutke Vam poručujem a na sav glas u meni sve odjekuje da ubitačno uporno čekam Vas. Sve što treba da se uradi samo javite. Moje vrijeme nema limita, sve treba i tako će da se odigrava kako nam skroji Božija sudbina.  A sigurni, oboje smo sigurno da nam je nešto lijepo i drago tamo negdje spremljeno, samo trebamo te ispite da prođemo i na fontanu zajedničkog života kročimo.

Vojim Vas muvice i dok jutarnje sunce se kroz oblake stidljivo najavljuje ovo pisamo Vam pod izgorjelom svijećom sa grudama istopljenog voska potpisujem.

 

Željno Vaše pismo očekujem ma kada mi pristiglo il kasnilo, sve ću izdžati jer tako treba da se dogodi, da ojača nas ili izludi.

Vaš,

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.06.2013 jutro 07 i 53 minuta

U POSLJEDNJI TREN PRISPJELA

ljubav stobom je čarolija

Bijah glavni gost noćnih barova,

lakih žena i žestokih opijanja.

Bludne žene, poker i plakanje

kocka na sve strane i skitanje.

 

Život u blatu morala traćio,

sebe lagano na tanane ubijao.

Životni smisao nije postojao,

u sve se razočarao, pa osamio.

 

Podlom maštom i njenim lažima

na slamku se prehranjivao.

Sebe pronalazio, smisao života tražio,

Životnim baksuzom totalnim smatrao.

 

Samoća hladnim znojem obljevala,

noćima do u sitne sate grčila.

U mom biću sve se lagano gasilo,

Bukvalno u duši potpuno trulilo.

 

Bijah svjestan da u detalje propadam

Gorčina alkohola sa tugom mi prijala

U podrume samoće beskonačno valjala.

I tako se grčile godine, totalno beznađe.

 

I onda, Bog dragi je poslao, da javi se.

Da mi srce probudi, novi život ponudi

da prošlošću sve zaboravim i otrijeznim.

Iskidah sumorne samoće tugaljive okove.

 

 Iz tmine žmarci izlaze, sjajilom prolaze.

Prozebla duša prazninom prazni se

Kopne i odlaze hladnoće ozebla sjećanja.

Buđenje iz tamnog sivila, ljubav procvala.

 

Posljednji pozdrav tuzi vjesnici sreće donose.

Zadasi prošlih propasti, svježinom nestaju.

Pupoljci  dušom krikovima slave, uzvikuju.

Lahor njenog osmjeha sunce ozeblo dogrijava.

 

Putuj tugo i zaboravom zauvijek nestani

Svoje mjesto njenim usnama žarkim ostavi.

Vrijeme je da se život nanovo pokrene

Krhotine i oštro kamenje da iz mene nestane.

 

Upalih svjetla u podrumu duše čekanja.

Njene oči u život me vratile, tugu zagasile.

Sada tepam joj, pišem stihove i sanjarim.

O Bože hvala ti, u posljednji moment me izbavi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.06.2013 u jutro 03 i 12 minuta

 

Kula lažne ljubavi od krhkih karata sazdana.

ljubi sam vašu ćer

Otkada snjenih usana suze radosnice je popio

Oči mu garave više nisu normalno usnule.

U njemu se čudesnost uvalila, svega razbudila.

Tragove mladosti na sve strane raspršila.

 

Kako njenu ljubav tračkom  na tren osjeti.

Uvidje kako prošlošću bijaše teško nasukan.

Lažima i obmanama zadojen, bez ljubavi odgojen.

Čemer, gorčina, magla bljutavih ljubavnih sjećanja.

 

Očajnost u prohujalim maštama, riču u grudima.

U njemu grcaju jecaji, kako je lažno natopljen.

Otrcana ljubav bijaše blatom iz kaljuže sazdana.

Staromodna priča čuvanja, paćenja, izdrži, tako je.

 

Kula lažne ljubavi od krhkih karata sazdana.

Vremenom se srušila, slabošću temelja poklekla.

Nije, i nemože dugo opstati, jer istinska se ljubav

Kad tad darom od Boga i dogodi, posebne usreći.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.06.2013 oko 20 i 26 minuta

 

 

 

 

 

FALIŠ MI

previše značajna

Bože kad me noću panika praznine obuzme

Svijeće čarobne ljubavi dogore, pa se uplašim.

Što mi novi dan donosi, dal ćeš mi navratiti.

Dal ćeš opet sutra u snove sradošću svratiti.

 

Toliko mi značajno i opsesivno si potrebna

Izobiljem zrnevlja nemira i slatkih progona.

Po koju mrvicu kroz snove budem nagrađen.

A kad se probudim hoću da poludim

Daleko si ostala, robinjo snova i stihova.

 

Sa tobom u noći se zavalim,jutrom me probudi.

Dani postaše najgori, grca duboko u meni.

Tako blizu stanuješ u grudima sve otimaš.
Al daleko si, skrivena miljama i morima.

 

Vojim te, vojim te, moja si, no daleko

bježi srićo da te podlaci ne uhvate

pa lancima privežu nepovratno ukradu

putove naše  ljubavi odronima zagrnu.

 

Stobom jedan san kao nekima godine

U sekundi me oduzme, neznam za sebe.

Eto im, svo blago svijeta i prokleto biserje.

Biti uz mene, i tebi i meni daleko je najbolje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.06.2013 oko 17 i 24 minuta

 

 

VAŠIH USANA TRAGOVE NEDAM VJETAR DA DOTAKNE

ljubavi daleka

Poštovana Gđice Irbina !!!

Na mom obrazu Vaših usana tragove nedam vjetar da dotakne.Ne želim da miris doživjelih čarolija izblijedi da Vas slučajno ne izgubim.U Vašim čarnim vlasima dešavanja godinom otupjela. Saginjem glavu i onako šutke pokunjen cupkam ispod Vašeg prozora. Dotrčah priječicom kroz šumarke i parkove, mada tama sve tminom gorkom uspavala, lampe godišnji uzele nitko više svoj posao ne radi. Lampe kao zubi krezavi po neka radi i ispravna a većinu je mrakuša mrkla prigušila. I onda onako tiho bosonog na prstima preko kaldrme se prišunjao  cipelama bih dolazak otkrio i sve planove pokvario. Ispod Vaših prozora suze strasti Vama jube prostirem.Prosim gutljaj  požude, da me boli čekanja ne raskinu.Gazim svo vrijeme  čekanja što ga daljina nasukala.U srci stanuje prostranstvo prošlih spasonosnih pisama. Nema Vas kao bonace u mojoj duši. Od kada ste nestali prazninu u grudima  duše ste razgruvali, pregršt odrona  svaki svoju politiku otima. Trgaju me osjećaji koje ste mi poklanjali, nemilice ljubav pružali. I kako da se odbranim kad jednostavo ludim, nema pojma gdje sam i što mi se dešava.

Kao da mjesečar postadoh i prema vašim dvorima se uputih nekim neprepoznatljivim stazama, beskraj nekih gustih i savijenih krošanja, pa kroz šumarke i diljem nekošenih livada. To samotno mjesto me privlačilo, kao da je sve tamo spremljeno i čeka me.

Samo tamo se sigurno osjećah, između čežnje i gorčine zbog daljine koja nas gušila. Htjedoh da iskočim iz tog stanja čežnjivog ludila, sanjarskog prepucavanja. Da Vas konkretno u rukama osjetim i da Vi osjetite koliko Vam pripadam. Od mog srca ste miljama daleko a tako Vas u sebi svojom osjećam. Onaj tjedan što nam Bog dragi podari toliko se puta prevrnuo svakom sličicom u meni a siguran sam da se i Vama to dešava, jer me neka temperatura grozničava obuzme tad sam siguran da o nama mislite. Plašim se da će Vas vrijeme i mladost od mene udaljiti. Kako bi tek prokleta rulja uživala kada bi saznala da sam naposve sam ostavljen,slomljenog srca iskrvaren. U blata bi me zavaljali i govorili eto ti , mladu ženu si strastvenim stihovima dodira otrovao i sebi u život na prevaru doveo. A čežnja me konstantno rastura daleko je, ono malo što fali niti muvicu ne dozvoljava.

Nama ničija milost il sažaljenje nije potrebno, od nikoga ništa ne prosimo, samo tražimo da se volimo i neka nam dozvole, da se kolač mladosti strasti i požude između naša dva srca sa slašću pojede. Ako su drugi jadni i bez ljubavi zaglavili u podlosti močvari, neka zavidnost na drugima testiraju a naš jedrenjak sreće neka propuste k suncu i k mladosti čarobnoj nezasitnoj i strastvenoj. Nakon svega znat ćemo da smo potpuno život proživjeli, sve i trenutak obiljem momentima životnih blagodati uživali, potpuno uživali. Bog dragi tako je odlučio do tih plodova doveo i udijelio.

A onda za Badnjak svečani susret budemo planirali, baš prvi veći snjegovi kad sve zamotaju, nanosima do krovova kuće zatrpaju. Snježna tišina i rojevi uzplahirenih pahulja, vrela krv i divljina strasti u nama…eh gdje će nam kraj završiti. Sve je prazno i pustinjski samotno, okraćali dan se snjegovima zabavio da ga je noć uranila i iznenadila. A nas dvoje zagrljeni osmijehom sreće ukrašeni nemamo ludovanju granica. Ovo će biti naša noć,slatko sanjarska, ispred kamina meni se budes podarila, dok tvoja baka bude nakon ponoćke zaspala.

 

Sve dugove čekanja debelo mi naplaćujte, kamate slobodno lihvarske zaračunavajte, sve prihvatam da Vam nadoknadim što su nas godine i oceani razdvajali. A nakićeni bor će svjedočiti , što i kako smo Božić dočarali i proživjeli, nek zvonko *zvone zvončići da se Isus porodi* napokon  moja si.

 A snjegovi neka se i dalje do jutra hrvaju, sa pahuljicama sporazume potpisuju da dosta je, neka malo odmore da se ljudi nanosa teškom mukom oslobode. Nitko iz kuće neće micati ako suludo snijeg nastavi padati.  

Ispod Božićnog bora poklon za Vas čekat će. Gitara sa pregršt ukoričenih tkstova, prva zbirka mojih stihova Vama muvice posvećena.

Naša ljubav kao kraljevsko dugo čekano čedo osvanula, punim plućima prvi dah udahnula i svojim putem sreće se zaputila. I dok sa zvonika pristižu božićne čestitke, ne silazim sa Vaših usana vrelina okupirala, drhtavica požude zavladala, niti trena ne pomišljate da bi taj trenutak prekinuli. Sretan Božić mila želim Vam, ne zaboravite sav smisao života i ljubavi u Vama zbog mene boravi.

Nakon silnih godina želim u mirnu luku da sidro položim, zaklon od vjetrova da pronađem, svama ovo preostalo života na najljepši način da proživim. Dok me još ovo zdravlje i snaga opslužuje. Da se san dugo sanjani ispuni, da ljubav svoju potpuno doživim, predugo me čekala, toliko toga zbog nas trpila da bi na kraju nagrada pristigla. Želim da napokon smirim se, bilo ma gdje da se to dogodi.

Četo puta imadoh megdane , izazov vjetrova tko će prije do Vas da doleti. Dal vjetrovi svojom sirovom snagom prevara i rušenja, il moja malenkost iskrenim požudnim od srca ljubavnim željama putovanjem čarobnim mislima.

 

Eh dok Vi slatkim snom barikade negdje postavljate mene da vjetrovima i burama dovuče u mreže svojih strasti i požude zarobite, ja nesvjestan od srca sve preskačem sa pticama i orkanskim vjetrovima se natječem tko će prije bolje do Vaših skuta sletjeti, tko će Vam trepavice i usne laganim povjetarcem požude dotaknuti. Do sad me vjetar uvijek pretekao, al u posljednje vrijeme misli moje brže su i spretnije. Znaju putove kojim vjetrovi zapnu i dalje usporeno vrludaju. Mojim iskrenim, pune ljubavi mislima sreća se Božijom snagom udružila, i dok trepnem očima osvanem na Vaših grudima, otapam ledenice čekanja sa Vaših rumenih prćastih usana.

 

Volim Vas, moram Vam po tko zna koliko puta priznati, na sva zvona najaviti. Od kada sa Vama vrijeme preko pisama bespovratno trošim, u maštama pokušavam da Vas sebi u krilo dopeljam i onako kao usnulu položim i cijelo vrijeme cjelujem da se iz tog sna ne budite, tek toliko ustanete da žeđ utažite al i to bih kretanje na minimum smanjio da Vas i tim momentima nebih gubio. Preko usnna sve moguće sokove ću Vam nuditi, e toliko sam posesivan postao da bih Vas imao. Vjerojatno će i naša djeca ako ih Bog podari tu posesivnost sadržavati u sebi. Ali krv nije voda što bi narod rekao neka se sve dogodi il ne dogodi kako dragi Bog nam odredi i sve na svoj način posloži. Druženje sa Vama usnulog slavuja moga tepanja je razgoropadilo, starog pjesnika iz prošlih stoljeća probudilo, meni u grudi uguralo. I onda tako na momente al nekako u posljednje vrijeme sve češće pišem Vam pisma kroz stihove nedorečene, i kada ih na kraju sve poredam , sve sagledam, ne ipak to nisam ja pisao nego se taj pjesnik u meni za svoje vrijeme govora izborio. Potpunu riječ govora i pisanja određuje njegova pjesnička ekselencija.

Jer on kada krene pisati mene potpuno iz svega isključi, bukvalno zanijemim samo pratim riječi kako prekrasno iz njegovih korica duše iskaču. Toliko toga iskreno i potpuno Vam poklanjaju.

On taj pjesnik skriveni u meni, dubinski do u detalje osjeća stanje srca mi i duše koji samo zbog Vaše ljubavi vide smisao budućeg življenja. I tako cijelog me osjeća pa na svoj način riječnim bujicama išara, stanje mojih unutarnjih nemira opiše. Na kraju sam tako ponosan, ispadne da sam to sam pisao, da mi se riječnik nepoznatim obiljem prekrasnih starih zaboravljeni riječi nakrcao.

I onda krenu te bujice koje toliko toga opišu i govore.

Vidim Vas, na svakom koraku ste , sve moje slike života bez Vaših boja su sive  i bolesne, tuga ih nekako kako snijeg i blato razlije i hladnoćom sibirskog pustinjaka zamrzne.

No sa Vama svako godišnje doba svoje beskrajno ima proljeće. Život se razgoropadi, sve pljušti, vrvi, razigrano u meni. Gledam Vas u nebeskom plavetnilu, u trajno žarećim dalekim zvijezdama. I Vaše suze nekako osjećam, jer kada krišom plačete u meni nemirom brujite, kroz mene struji, kao da razabrirem treperenje kajanja.

Želim među nama i dalje da se nastavi i produbljuje ova čarolija trajanja. Kao da sve zvijezde živošću treperenjem poručuju da se do posljednje kapi ta naša čarobna ljubav održava. Toliko toga jedno za drugo u grudima skriveno čuva i održava da se napokon poloni. Ljetnjim poljim sva žita od plodova se savila žubore našim tračcima nezastinog požudnog stremljenja. A vjetrovi vitlaju, našu ljubav nagrću da se ne rasprši da u jednom komadu se održi dok nam se usne vječnosšću ne rastope u jednom tijelu sastoje.

 

Vojim Vas , prosto sve izleda kao nemoguće zamišljena bajka najslađih snova i sanjanja.

Oh ružo, jutro Vam od srca već podugo na usne spuštam da se probudite doletite. Tako sretan sam i na daljinu sto Vas posjedujem, radost mi samo donosite,tako smiren sam i duboko uzdišem. Sve to budemo izdržali da nas Božija sreća sastavi. Ljubim svaki Vaš uzdah što mene sadržava, ljubav prema Vama je čudesna. Nada  i svjetlost u dalekom čekanju tunelom samoće odzvanjaju, sjetnim pjesmama podsjećaju da među nama toliko toga još postoji i opstaje da sve nadolazeće nedače kroz osmijeh se izdrži.

 

Dovoljno je tišinom šutnje sve iskazati i daleko više reći, kazati il opisati.

 

……………………..

 

U tim točkama na stotine galaksija Vašom posebnom nadom i ljubavlju me obasjava. Ako Vam dozvolim da mi toliko puta kroz usne poljubcima sve prenesete i tišinom strasti dokažete i gluhonijemim govorom tijela upriličite.

No znam, već ste me prokužili, slabosti moje na Vas otkrili pa to podlo i koristite, svakodnevno kamčite da tepam ljubim Vas i u krilu uzplahireno zaljubljenu održavam.

I uvijek ste i po mrklom mraku žubor što životu me navodi, sve tako potpuno u meni rumori, dok se kroz šipražje usrećena naša ljubav tanana provlači, jedno drugom poručuje i slađanim riječima zboreć došaptava. Zanos nas slatkim prevarama po nekad nasuče, bez obzira koliko strastveno iskreni na oštrice kamene slutnje smo čežnjivo neplanirano ranjeni.

Neka Vas ovo skromno pismo u zanosu prema meni pronađe i održi.

Vaš , ako Bog da Voljeni, što sagorijeva u sebi…………………………..

 

Vaš, Toni Ljubiša Božić, Bugojno,

11.06.2013 u jutro rano 07 i 09 minuta

Anđelu snuždeni u meni !!!

angel snuzdeni

 

Anđelu snuždeni u meni !!!

Danas moram

miliun puta više

da izjavim

da te neizmjerno

posesivno obožavam.

Klečeći prosim.

 

Krdom riječi

pokušavam da prostirem

Dovoljno veliki pokrivač

Tkanjem da te pokrijem.

 

Jer zadnja dva dana

nam spriječili

da se čujemo

jedno drugom

na usnama bridimo.

 

Tebi mene

a meni tebe

Ukraše,

Sverazornim lažima

ispod tepiha sjećanja

tragove skloniše

 

Stvarno ne vidim smisao

bez tebe da ostanem,

nedaj bože ostarim

mlad bih istrunuo,nestao.

 

Nikada se nisam

ničega bojao

al osjećaj

da bez tebe

postojim

strašno…

ovo je Zakrvilo,

preraslo

Gozničavom groznicom.

skvrčilo

 

O Bože

koliko

posesivnošču

korovom si me zarazila

svega me

od svega otimaš.

 

Ne bunim se,

više potražujem

požudnih muka naručujem.

 

Zapamti,

moja si,

vječno moja si.

 

Pečat srca

na tvoje sam spržio

samo da te

iz okova

oslobode.

 

Sve bure i mora

meni te napokon 

uz pjesmu delfina

donose.

 

U meni 

ogromna snaga je

i sve probleme

mogu

kroz igru da rješavam,

 al požuda

prema tebi

i tvojim čarima

suludo

obuzima

do ludila.

 

E sada

Vidiš i shvaćaš

Koliko me promijeni.

Hvala ti ,

srećom da si uspjela !!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 10.06.2013 u 09 i 25 minuta

 

SOPSTVENA PRELJUBA

njeno iščekivanje 

Oprosti, moram priznati, jednostavno o tebi sam ovisan.

Na sve i muvicu naše čarobne ljubavi zaražen i ponosan.

No ipak morao sam te varati, ponovo strasti tvoje tražiti.

Snovima sam koje kakve ljubavne afere imao, ludovao.

Svaku čađavo garavu koja bi tebi sličila u snove dovlačio.

 

U tuđe stanove upadao, uspavane ljubavi potkradao,

tvoju ljubav neisrcpnu koje kuda tražio, toliko patio.

Moja si nesavladiva prepreka, oscilator svih požuda.

I kad bi zaspala strast me tvoja hvatala, snovima valjala.

 

Oprosti mi za sve prohujale preljube dok si spavala.

Nisi na meni zakidala, od srca si obilato davala

Mada si sanjala, strastvenu ljubav si mi pružala

Varati, sa tobom preljubu činiti, čarolija maštanja.

 

A toliko jedno drugom zakletvi davali, srcem obećavali.

Al oprosti nisam mogao, na tvoje slatke usne sam propao.

I kad god opet zaspeš, ljubit ću te makar bile nesvjesna

Prevare s tobom savršeno doživljavam, nikad te neodbijam.

 

I kad se ljubiš onako usnula, sočna kao prezrela datula

Toliko toga preneseš vrckavim snovima, sve me otima.

Onda su me skužili, provocirali i rugali, da sam papučar.

Što samo na tvojim usnama medovinu na iskap ispijam,

druge ponude i ne vidim vatru tvojih usana ne zaboravljam.

 

Druge ne želim i ne vidim i bez tebe propadam,ne postojim

U inat drugima još više grizem te i otimam, usana naslađujem.

Tko se tvojih njedara dohvati, izvor usana ga zaludi, odleti.

Mene sreća strefila, vječnošću tebi odredila, sudbino hvala ti !!!

Toni Ljubisa Božić, Bugojno,10.06.2013 u 05 i 05 minuta

Samoća Otima !!!

snjegić

Milostiva Gđice Irbina !!!

 

Prošlo pismo je čitavi tjedan kasnilo, negdje u susjedni gradić zalutalo, pa ga jednog jutra donijele srebreno-žuto ukrašene kočije iz njih je mlada dama kročila i mene osobno potražila. Kaže da joj oprostim što je pismo otvorila i pročitala. Kaže da takvu strast riječima nikad nije doživjela i zbog Vaših prekrasnih riječi došla je da upozna mene, skromnu dušicu koja je tako strastveno pismo zaslužila. Imala je dugu tamnosmeđu kosu u punđu smotanu sa nekoliko broševa iz kojih je po neka zlatna šnala virila. Kaže da je svaka Vaša riječ toliko u maštu nosila da se na momente uživila. Ljubomoru je doživjela, pa se pitala zašto ona nikada nikom nije takvo pismo napisala. Očigledno nešto posebno se među nama dešavalo. Onda je shvatila koliko ljubavi za Vas stanuje u mojim očima. Uljudno smo popričali, dugi razgovor vodili i onda sam se otvorio i rekao kako me samoća razvalila jer to pismo je kasnilo. Samo riječi mi gutala suze niz lice brojila i shvatila da je naša ljubav jedinstvena i za nju nepojmljiva. Onda sam se otvorio…

 

Minute su godine kako njena praznina ošine,samoća surovo otima dok podlo prevarom obećava, a ja ludo zaljubljen ponovo naivnošću nasjedam. Molih vas javite se, vjetrovima pošaljite požudne poruke, kako god al stiće do mene. Mada daljina je okrutna i sumorna, svu Vas sablasnošću otima, da Vas možda zaboravim.
A ja zagriženik, Vaših usana ovisnik, podvale izdržavam,na njihove laži ne nasjedam,samoće laži odagnavam..

Minuta samoće bez Vaših usana, sahara pustinja, nekako sve se otkida, ogrebotine duše otkriva.Gutam knedle, kamen u grudima, ništa ne štima.A iza ugla čekam,čekam nesvjestan da ste nestali. Signal Vaših usana, slab il nije dostupan, pa odlutam. Sve travu usiljenim korakom utabam, zabrinut nema Vas.U krug vrtim se oko stare avlije, da ne posumnjaju susjedi il komšije. Otkrit će da ste me opčinili, pa nestali, duša ranjena slomljena u meni  ostala.

 

Bez Vas sve ja tako prazno i sumorno, i još da mi pisma čarobna ne dolaze, mogli bi da me smjeste u nebuloznu ludaru gdje svi sami sa sobom pričaju stihove sklepaju. Svi su neki doktori profesori il prolupali pjesnici. E to bi se i meni desilo da me Vaše srce ostavi il zaboravi. Noćima nisam spavao, sebe preispitivao zašto pismo ne dolazi, da Vas nisam možda nedaj Bože uvrijedio.

Od silnog umora i pisanja Vama pisama vjeđe mi se stisnule, gustu mrenu umora na oči navukle, oči se nekako sumaglicom zastrle. Jedva slova naliv  perom pisana prepoznajem al misli sjećah se što željeh da Vam napišem. U utrobi nemiri šaraju svaki svoju priču samoćom zamutio kao da sam teških stijena tonu pojeo. Kao da me tlače i muče neki unutarnji jecaji il su me raščerečili neki krvnici i traže da se Vaše ljubavi odreknem. O Bože dragi smiluj se, glas pošalji joj neka javi se, bilo kako neka signal posalje da sve u redu je da ne crknem od ovog sumornog samotnog čekanja. Skoro sebe sam počeo kuniti da sam krivac što Vaš glas ne dolazi, što se kula naše čarobne ljubavi u nepovrat razruši. Grizoh nokte i neznam više što me spopalo takvim nemirom razbucalo da sam se jedva kontrolirao, samom sebi čudio da se to meni dešava da budem tako slomljen i razočaran. Toliko mi značište.

A želja i ljubav prema Vama što osjećam toliko puta je pismima iskreno iz mene iscurila na tone papira ispisana. Ljubav i srce Vama obećah i to ne mogu niti ću ikada da pogazim jer riječ moja svetinjom se priziva. Smisao života sa Vama sam razbudio, srce i dušu savršenom energijom vaše ljubavi nakrcao. Kliconoša Vaše ljubavi sam postao do balčaka se zarazio i nema povratka, stanujem u vašim kandžama i ne bunim se, preslatko je i ne želim da ikada ova slatka kazna prestane il nestane. Moja je duša krhka i sićušna al toliko ljubavi za Vas prikriva, samo da dođete na prag zajednički da sjednemo i zauvijek raspredamo koju sreću smo imali što nas sudbina upozna i sastavi.

Sve što kažete zakon je vječiti za mene, a ja kao crvić mali, sićušni, pokorih se zakonu strastvene ljubavi i sada jezdimo maštom nasukani dok se sve zaoprave i ne dogodi. I to ubitačno čekanje, samoćom razdire, mrkla prošlost opominje realno razmišljanje zastire, i sve pokušavah da se iščupam iz te bezrazložne panike, al ne ide, strah se u meni nasukao i samo razmišljam gdje se i što dogodilo.

Toliko suza sam prolio sve analizirao da konce povežem zaključak realan polučim, al uvijek sve na isti rezultat me nasuče da krivica je do mene čim odgovora nema i kasni, nije pismo pristiglo. Nisam se prepoznavao kako sam slabašan na obično vaše pismo postao.Nije to bilo zbog pisma nego u njemu što je samo za mene spremljeno duboko iz vaših grudi samo za mene iscurilo. Vaše riječi ključne su u svakom trenu za našu ljubav značile. Plamičak skriveni je govorio u meni, ne brini sve će na svoje da se posloži , al ne ide, trema i strahovi se zahuktali jedan drugi guraju samo da me izlude kao da namjerno to žele da mi urade. Ne željeh da se strastvena ljubav razbaštini da se ne daj Bože prekid dogodi, mi bi prolupali. U meni se muški ego razgoropadio, srdžba se neka skupila samog sebe osuđujem, pa opet zaključim možda je do tebe. Lice mi od suza utrnulo, sablasno izgledalo nakon par noći ne spavanja, beskrupuloznog optuživanja gdje i tko je pogriješio. Samo sam vrijeme uludo i bez potrebe potrošio. Pa se pitam kako sam mogao uopće posumnjati poslije toliko međusobnih pisama i izjava da se volimo i da je naša ljubav na galaksiji jedinstvena. Al eto kako samoća i tišina  crvom sumnje se uvale i koje kakve pogrešne zaključke donose. Sebi sam se zakleo da više nikada u Vašu ljubav neću posumnjati i kad mi budete govorili odsutani ja Vam neću vjerovati da se to meni događa. Želim Vas vječno kraj sebe i da se ta tajanstvena savršena ljubav među nama i dalje neprekidno događa. Jer ako se sumnje između nas pojave ideale naše ljubavi će trulež da razlije. Plamen isti i još vreliji u nama je poželjniji samo neka se rasplamsava i da nikad više sibirska sumnja se u nas ne uvali. Ne želim da se među nama iskrica sadašnje ljubavi ugasi da se zrno pijeska saharske sumnje među nas uvali. Trenom bi postali mrtva gusta prašina trenom raspršena zaboravom vjetrova. I ništa od nas nebi ostalo, koje kakvim pješčanim dinama bi za uspomenu ostalo kako je jedna savršena ljubav glupim razlogom i sumnjom podlosti tuđe nestala. Molim Vas ne     dozvolite da se to niti u mislima il snovima dogodi. Oboje bi postali osušena duševna pustara u kojoj nema miligrama životnih dešavanja. Sve bi izgubilo smisao u rov tuge bih se utopio i ubrzo disati prestao.

Možda slabost je što Vam sve ovo priznajem koliko me kašnjenje vašeg pisma pogodilo i sumnju u našu savršenu ljubav ubacilo. Oprostite…. to se više nikada ne smije dogoditi, ako treba preko oceana ću kao slijepi putnik mjesecima putovati samo da vam dokažem da život i sreća bez Vaše ljubavi ne postoji.

 

Vaš Toni Ljubiša Božić, Bugojno,

09.06.2013 u 22 i 25 minuta

Previše si značajna

previše značajna 

Previše si značajna romantičnim duševnim tajgama

Okrilje sigurnosti daleke luke darežljivog si maštanja.

Šutljivo krčkaš slatko prevrtljivim nestvarnim snovima.

Pejzažu vrtova,čarolijama sjećanja prošlost ukrašavaš.

 

Veo vjetrovitog beskraja, vriskom rasutog proljeća dozivaš.

Grijehe, nemirom nevolja, hučeć u slatke snove ukrcavaš.

Molim te oprosti, što daljina se zgusnula, oceane zaljuljala.

Strpi se, jedrenjak se uputio, punim vjetrom k tebi krenuo.

 

Uskoro će tajna ljubavi da se otkrije, bure će da prestanu.

Bonaca  uljem prekrivenu sliku ljubavi će da otkrivaju.

Uzvrpoljili se valovi,huču, preskaču, vjetrovi im pomažu

Naše nemirne snove i planove ne žele da  skrivaju

 

Ako te samo moment zaboravim sebe u laži uhvatim

I onda te mislima fiksiram neprestano dodirivam

Jer užasno bojim se i fališ mi kad praznina zaokupi.

Vojim te muvice, previše si postala sudbini značajna.

 

Prekrasan osjećaj kada te jeza slatkih poruka il poziva

Prene iz tišine ucviljenog čekanja, o Bože kako volim te.

Trnci  svojim  čudnim šaptanjem na dolazak ti ukazuju.

U meni uzburlja čarolija, pamet i dušu nemirom zahvata.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09.06.2013 u 07 i 00 minuta

 

Obožavam rane zore

uvice uskoro 

Obožavam rane zore jer se njenim likom krase,
zagrnuta rosom ljubav njena nagrne me nase.
Kad je duši najteže u sebe potiho zavuče se.
Neizmjerna sreća, posebna mrvica u zagrljaj doziva.

 

Neka te srećica žudnje srca jednog obiljem prati
samo po nju svrati, na skrivenom mjestu pronađi.

Shvatit ćeš u tebi se dešava njena čarolija, opija.

I kad je kiša , il kad su smetovi, ne brini, čeka te i postoji.

 

Ako Vam se srce strastvenom ljubavlju zadoji

Sretnici ste, kojih rijetko malo na svijetu postoji.

Misli osim njenog lika često ništa drugo ne vide.

u tom svijetu čarolija nezaustavljivo Sve se odvija.

 

Sve što treba i ne treba za tu ljubav se žrtvuje.

Od usta otkida, treperenjem prožima ljubav čarobna.

Jedini svijet u kojem smisao postoji, ljubav je njezina.

Pa pod šeirom zajedničkog maštanja i ludovanja

Nemir kao plimni val se razvija, najsitnije detalje opija.

 

Obožavam rane zore jer se njenim likom krase,
zagrnuta rosom ljubav njena nagrne me nase.

I tako svakog jutra pod velom slatkog maštanja

Ljubav naša tajna i strastvena u nedogled se odvija.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08.06.2013 jutro 05 i 51 minuta

 

 

 

Bijah siguran

jedrenjak iščekuje 

Bijah siguran da hladnokrvan i smiren sam,

da me ništa nemože da naljuti il možda izbaci.

Ravnodušnost se neka u duši raspojasala.

Sve putanje čarobne ljubavi u kratko određivala.

 

Svaki potez, misao mogao određivati i kontrolirati.

Samo jednim pogledom unutarnje stanje mogao odrediti.

Sve bih vidio u ljudskoj duši i dubokim očima.

Što im se događa , što ih prelama u čemu je karika.

 

Nekakav ponos skromnosti u meni se kriomice skrasio

Darom od Boga sam uživao, ljudima savjetima pomagao.

I onda se njen dolazak desio, kemijske čarolije izazvao.

Neko me preuzimalo slatko bunilo, kroz maglu varakalo.

 

Dal se to ljubav među nama događala, iskrena i potpuna vladala.

I nakon kratkog vremena shvatim da sve jasno je, nema zablude.

Postala je uzrok svih jutarnjih bisernih jezera u duši mi čekanja.

Uzrokom svih čuda što se mojim osmjehom sreće naziva, otima.

 

I još sigurniji postadoh, na stotine problema trenutkom rješavah.

Dušom i srcem neprepoznatljivo al sa puno sreće zavladah.

Još jači sam postao, sa srcem što sam samo njoj, muvici poklonio.

I sada gledajte osmjeh na licu kad mi vidite, ona je i neka je…

 

Jedrenjak mirne duše sam ukotvio, njenom srcu sebe poklonio.

Mirna luka obuzima, sve najljepše iz mašte trenutke doziva.

Vrijeme je bilo da se i dogodi  nismo se na Boga kamenjem bacali.

O Bože hvala ti,na kaznama dugog okrutnog čekanja, vrijedilo je !!!

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 07.06.2013 u 11 i 24 minuta

SRETNICI A PO NEKAD BAKSUZNI

MUVICE VOJIM TE 

Vojim te muvice, i kad si tugom skučena

Jepša si i kada si tužno muvicu ucmizdrena.

jer ti nedaju do mene da dolaziš, srce otvoriš.

Onda još više zavireš, sve okolo raskidaš

Šiblje zubima osvete do mene otkidaš.

 

Vojim te,  šibico ljubavi daljinom čarobne

Kako god te zamislim drugačije ne vidim

posesivno zaljubljenošću otkidam da moja si.

Godine u tišinu spreman sam uložiti

samo da te jednog dana mogu grliti, ljubiti

svojom vječnom nazivati, u krilu njihati.

 

Znam, zato posebni smo Božiji sretnici

ma koliko nam blata i mulja pod noge istresali

sretnici a po nekad trenutno mrvicu baksuzni.

Sve dok ti u očima ogledalo svoje duše ugledam

znam da tebi pripadam i ludošću se otimam.

 

Kad te uhvati tuga, sva u komi si… nedaj se

zaroni do naših prohujalih sjećanja, otvori ih.

Korisnik trenutno nije dostupan

voli vas još uvijek i kasnije.

 

Osmjeh moj medeni samo za mene stvoreni

kada te svi otpišu, leđa okrenu, duboko hvala im.

Svu će ljubav i sreću na moje srce da odguraju.

I meni se voda u čaši zamrzla što od tebe dolazi

al ljubav moja je otapa,crveni nosić ti pokazuje.

 

Kako si lipa mada tugom stisnuta mrvicu ostarila

lipo ti stoje te bore i raspukli obrazi, ne birni

eto moga osmjeha, sa tvojim da se odrazi.

Da bljesneš i opet kao djevojčica da probudiš.

 

Vojim te  da više neznam koju riječ da upotrijebim

da dovoljno posvjedočim koliko značiš mi.

Ah zbog te daljine smo po nekad takvi baksuzi

Ali zbog ljubavi na čekanju smo najveći sretnici.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 07.06.2013 u 07 i 19 minuta

 

ŠKRABAH PO GUSTOJ MAGLI

gledam te i dolazima
 

Stojeć na vodopadu slatkog čekanja, da se ljubav pojavi
Magla oko mene zgusnula, kao tabla stihova pristigla.
Iz duše grunuše stihovi sve ljubavi dalekoj da posvetim.
Škrabah po gustoj magli ali sve nekako podlo izmiče.

 

Zakovitlaše maglu vjetrovi, smotaše sve njene stihove.
I u trenu nestaše čarobni dokazi da ljubav postoji.
Onda sam smetovima pisao, dubokim brazdama šarao.
Al opet dođoše topli vjetrovi sve iskazano se trenom otopi.

 

Skoknuh do obližnjih potoka, prepuni topljenih snjegova
I po njima pokušah da pošaljem poruke, da volim je.
Al ne ide, sve u trenu se zagubi, sve se razvodni.
Ljubav skrivena žudit će, grist će je samoća čekanja.

 

Čarolijom mašte  se pojavila, iz ničega i niodkud izronila.

Kao da je sve poruke nestale u grudi izobiljem primila.

Na vrata srca i duše zakucala, osmjehom brave otvorila..

I još uvijek unutra stanuje,život životom izobiljem daruje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 07.06.2013,  jutro 04 i 54 minuta

 

Odlučih u sebe malo ozbiljnije da zavirim

recitacija 

Nakon dugo godina lutanja, čekanja.

odustajanja, razmišljanja i planiranja

Odlučih u sebe malo ozbiljnije da zavirim

Ladice srca i duše naglavačke da prerovim.

 

Kako vrata duše otvorih, oči iskočiše.

Ustajali dah ucrvalih tuga me sprljio.

U prvi moment izgubljen nisam shvatio

Da unutar sebe sam trulio,godinama patio.

 

Tumarah dušom od nemila do nedraga.

Na tanane razabirajuć što je preostalo.

Toliko pogrešnih poteza, zalutalih odluka.

Puna Burad nakupljenih suza i ridanja.

 

Očajno tragah za tragovima sreće.

Pretraživah albume požutjelih sjećanja.

Većinom tuga u njima, suzama prelivena.

Sam se sebi čudio kako sam normalan ostao.

 

Krenuh iz duševnog nakrcanog podruma .

Još me čekalo 55 katova, a nemam vremena.

Trebale bi mi 2000 godina da se sve prelistava.

Da sve što ne valja otklonim, nepovratno izbacim.

 

I nakon samo nekoliko katova duševnog češljanja

Svatih da nasilni osmjeh zbog tuge sam licu prodavao.

Da me nebi sažaljevali, nad mojom sudbinom uživali.

Svatih da i kad je bilo najteže, uvijek sam se kreveljio.

 

Dušmanima užitak uskraćivao, da me ne sažaljevaju.

Na moju muku kao dušebrižništvom vatru doljevaju.

Dobro je iz mene ikako normalna duša postala.

Uklještena tisućama tuđih prljavih podvala .

 

Odlučih da sve na svome mjestu ostavim

Ništa ne diram il pokrenem, sudbina me sapirala.

Kroz život bolne testove postavljala, da izdržim

Postanem ovo što postojim, sretnik na životnoj livadi.

 

Trenutni osmjeh simbol sreće je, neprekidnošću opčinjava.

Ona je napokon u mojim grudima, nakon godina čekanja.

Valjda se sve tako moralo desiti, sve nemire preseliti.

I sada se tješimo, jednom dušom zajedno žudimo.

 

Vojim te filteru tisućljetnjih neprestanih tuga i nemira,

Izvoru, razlogu izobilja čarobne sreće magičnih dodira.

Vječnošću moja ostani, dio života mi napokon postani

Valjda smo jedno drugo nakon tusuću godina zaslužili.

Neznam što se dešava, vojim te muvice to je najčistija istina.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,06.06.2013 u 07 i oo minuta

 

OPROŠTAJNI ISPRAĆAJ TUGE

prikrivena ljubav

 

Zbogom tugo, zbogom podla  srceparajuća prokletinjo.

U srcima mjesta za tvoje podlosti više ne postoji, nestani.

Neka presahnu zlobni, gorki i podli izvori što si podlošću gušila.

Zbogom jecaji, zbogom suzama ridanje, neka tugovanje prestane.

 

Neka se zauvijek izgubi iz svih duševnih kanjona paćenje.

Zbog tebe rebra tugom su pucala, na sve i svašta ranjavala.

Prokleta, gorka tugo izlazi iz svih životnih nadanja i čekanja.

I zapamti u vrelim grudima za tebe sva vrata su spečena.

 

Idi, neke druge ranjive duše ukopavaj, izobiljem suza ranjavaj.

Nas na miru ostavi, sve smo ti fore skužili, više lažima ne pališ.

Sreću i ljubav nemožeš više da potkopavaš i podlostima razoriš.

Toliko čvrsto uvezali, ljubav potpunu otkrili, i zato tugo odustani.

 

Posljednji vječni oproštaj, upozorenje ti srećom šaljemo,odustani.

Nemoj da potežeš veze i neka potkopavanja, da bi ti popustili.

Previše suza i teških riječi zbog tvojih podvala smo popili.

Jedno drugom ne vjerovali,među srcima bila si otrovna strelica.

 

Dok nismo shvatili da samo u slabim ranjivim vezama postojiš.

Njihove nesigurnosti, ljubomoru koristiš, da lažima sve razoriš.

Kraj je svih tvojih lažljivih priča i podvala, ljubav je pobijedila.

Napokon sreću jedno u drugom pronašli ljubav pravu shvatili.

 

Nježna krhka srca si lomila, vjeru u ljubav mladima gasila.

Život su trenom potrošili , do posljednjeg daha patili, grcali.

Očaj je tvoja hrana prevrtljiva, što čupaš ranjenim grudima.

Nade si potkopavala, lažne priče širila, sumnju u grudima hranila.

 

Bore na licu si tetovirala, bolne face da postanu, krv im se zaledi.

Da bi svakodnevno bili slomljeni i umorni, u život skroz razočarali.

Veze si prekidala, ljubav im lažima trovala da potonu i nestanu.

Da se u mulju bez povratka zariju vječno duše slomljene ostanu.

 

Zbog tebe je patio oproštaj, uzimala im ljubavi posljednji zalogaj.

Tugo prokleta, neka si vječno prokleta da te zatrpaju zaborava smetovi

Da se za tvoje podvale nikada ne čuje , neka to proguta crno sazvježđe.

Od kako si nestala ljubav ulicama šapuće,sve budi se, procvjetava.

 

Vječno pristiglo proljeće, da probudi ono što je preostalo i preživilo.

 

A dva srca se razgoropadila, najtežu bitku povjerenja dobila.

I žuboreć od tepanja na svakom koraku poskakuju, ludiraju.

Napokon, nakon godina baksuza sreća se gustinom dovaljala,

osmijeh sreće na lice čekanja skockalasretno im u ljubavi !!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.06.2013 u 05 i 55 minuta

POD KIŠOBRANOM SIJEDIH

ambrela smile

Zar je moguće da sam prvu ljubav  pod kišobranom sijedih doživio.

Tek sada otkrio koliko je značajna, koliko cijelog nemirom obuzima.

Istovremeno neki drhte strahovi da takva rana u meni postoji.

Bosonog preko polja djetelina sa četri lista srećom se utrkujem.

 

Pa sve što se događa nekako nestvarno, previše lijepo je  i čarobno.

I sjede kose počele crnjeti, mladost u krv se vraćati, leptir postadoh.

Protutnjala godina koliko se požuda među nama otima, žudimo.

Želim iz tog maštanja i slika odvratnog čekanja, na krilu da mi osvane.

 

Tek sa njom sam shvatio, zaljubljene face na ulicama prepoznajem.

Nama se ta čarolija dešava, u srcu i duši izobilje lude sreće i mećava.

Uz mene kao pijavica se pripila, ne bunim se, makar svu krv mi popila.

Vatra sa njenih usana krvnu sliku promijenila i svega strašću otima.

 

Kao da jučer se desilo , pramen mi garavi odgrizla, na srce položila.

Da me podsjeća da moja je i meni pripada, da me prati osmjeh djevojke.

Njeno lice, garave obrve i čarobne uvojke zbog mene srećom pjevaju.

Njenu ljubav bez i jedne riječi tišinom neopisivog osmjeha poklanjaju

 

Zar je moguće da sam prvu ljubav  pod kišobranom sijedih doživio.

Tek sada otkrio koliko je značajna, koliko cijelog nemirom obuzima.

Sa njom se jednostavno život probudio, kerozin u dušu nakracao.

Brzinom zvuka strasti na daljinu razmjenjujem, opijenošću  uživam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 05.06.2013 u 12 i 48 minuta

 

 

LJUBOMORU UNUTAR LJUBAVI NE VIDIM

gnijezdo 

http://www.youtube.com/watch?v=ayP_jrIQLNo&feature=youtu.be

Oprosti MUVICE što ti srce kradem 

i što ga svojim prozivam,

što te od sviju otimam,

što sam postao posesivno sebičan.

Al takav sam

takvim me tvoje usne stvorile ,

od prvog trenutka

u oblak sreće obmotale

i sada sam tako sretno nemiran

osmjehom nepovratno zatrovan

 

dozovoli mi

da te nikada iz naručja ne popustim,

da ti usne svake sekunde osjećam,

da u svakom kutku duše mi  tvoja slika stoji ,

u živo  podsječa

da samo tebi

i nikome više

nikada ne pripada

 

Noćas sam te sanjao

i rekla si

MOLIM TE

nemoj više pisati stihove,

tvoja sam postala

ne želim da to više bilo čija srca osvaja.

 

A ja eksplozivno presretan

neku dugu pjesmu napišem

svu sreću

tvojim dolaskom i pristankom opišem

koliko mi značiš,

kako te obožavam,

kako sam najsretniji

jer si napokon moja ,

samo moja muvica sreće postala.

 

Gđa Ministarka

moja je postala

sve je njemu ostavila

samo srce

meni poklonila,

a tijelo božanstveno

u kutak sobe požude

u herbar sam stavio

i svakim trenom ga njegujem,

nedam da ga previše sunce obliva.

 

Eto u što se pretvaram…

sa tobom upoznah užasno zagriženu posesivnost,

glad  proždrljivu za usnama, zagrljajem

al samo tvojim  druge kao da ne postoje.

 

smijem se

jer ne poznajem pojam LJUBOMORE

ja

koji nisam u zivotu 7 puta rekao zenama da ih volim

a tebi

na momente bih pukao

ako ti nebi svaki tren ponavljao

koliko sam opčinjen,

zaljubljen

koliko neizmjerno

nepoznato

VOLIM TE

 

A ljubomoru

unutar te ljubavi

ne vidim

i ne želim

da se ikada

pojavi

jer mislim

da bi bila

uzasno

grozna

i opaka

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,05.06.2013 jutro 07 i 59 minuta

 

 

Kako me nije ONA pronašla,sudbina je poslala

SUDBINOM PRISTIGLA

Još dok smo se upoznali neki su sumnjali među nama nešto postoji.

Zato svakim danom šaljem joj stihove da me iz srca svoga ne istisne.

Nismo bili ljubavnici, samo se probudila, kriomice domigoljila romantika.

Iskopala čudne jarkove da se izvor našeg maštanja slije kroz stihove.

 

I tako se priča zaholcala, koncima požude se skrajala, pa vezala.

Odkotrljalo se šutnje i čekanja kamenje, ljubav se primakla da uštine.

Sve mrkle noći, samoća, uvela tišina čekanja, njenim dolaskom nestala.

Iz ničeg značajnog toliko toga se probudilo, trojanskim konjem nasukalo.

 

Krenule su potocima poruke, tišinom riječi su žuborile,potiho uvezivale.

Nitko ih nepoznat nebi prepoznao niti njihovo značenje shvatio, naše su.

Samo nam uzdasi vjetrovima prikriveni, tajni kod sreće uvijek sadrže.

I po načinu žubora,tišinom govora, odzvanjaju tragovi tijelima od nemira.

 

Kako me ona nije pronašla,sudbina  je poslala, sve na svoje mjesto da posloži.

Otvorih sanovnik i svoj ljubavni rokovnik, da pogledam što me očekuje.

Toliko je nestvarnih znakova, sreća se smješila, sudbinu nagovještavala.

Protumačenu stvarnost ugledah, u mojem krilu stanuje, ljubi me, ljubi me.

 

U zadnji tren je pristigla, lance na duši od čekanja rastrgla, oslobodila.

Kalvariju samoće zaboravom raspršila, triumfalne kapije ljubavi otvorila.

Posebnošću tajanstvenom vezani bliskošću i dragošću satkani postašmo.

I sada nas tričavih stotinjak godina sreće očekuje, da se ljubav dokazuje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,04.06.2013 u 11 i 13 minuta

Često me pitaju

ljubav stobom je čarolija

Često me pitaju, kome , ma gdje i zašto je ta muvica čarobna.

Po čemu i zašto je ona baš tako važna, neizbježno posebna.

Zar toliko stihova i rima zaslužuje, strašću očaranom stanuje.

Sa njom sam dječak u duši postao, sa osmjehom život trošio.

 

Oni nisu svjesni, i oni pojma nemaju zašto svako slovo nastaje.

Zašto u svakom stihu il eseju se spominje, dušom mi putuje.

Kako je postala beskrajna čarolija, klepečuć nanulama stihova.

I ne pišem stihove da bih se važan pravio, nego ljubav iskazao.

 

Od kada je pristigla sve je naglavačke u duši i srcu razdigla.

Svi nestadoše bolovi, jadanje i kukanje,samo osmijeh spominje.

Da nastavim da volim je, da žudim i poklanjam čarobne stihove.

Da sve suze prošlosti zaboravim samo suze sreće da koristim.

 

Ta naša ljubav nije samo fikcija il magična čarolija, živa je.

Ona se nama dogodila, sve nam otvorila,do sada nismo voljeli.

Nismo pojma imali što je prava potpuna ljubav i kako srca razara.

I zato od straha se skrivamo da nam je zavidni ne zatruju.

 

Kost u grlo lažima uvaljuju, al se nedamo…s povjerenjem žudimo.

Romantičar bijah i ostadoh zbog nje se jutrima buditi, i čekati.

Svakojake planove smišljati da se čarolija susreta opet dogodi.

Nakon toga više nema rastanka,melodije srca postaje kajdanka.

 

Starost u samoći ne planiram da preživljavam,  tugama opijam.

Nego izobiljem njenih usana da ispijam, tijelo strasti doživljavam.

I ako smo jadni mali nevidljivi smrtnici, u nama plamen postoji.

Sa razlogom između dva srca se dogodi, beskrajnom ljubavlju nagradi.

 

Vojim je pakleno skriveno da nikad neće shvatiti

koliko još toga u škrinji pod velom tajne žudnje postoji

samo za muvicu, tajnu kodiranu ljubavnu čarobnicu.

Vojim je usnama po srcu zagrebati, ljubavlju tetovirati

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 04.06.2013 rano jutro 07 i 22

 

 

Irbina…ljubavi postojba

MUVICE VOJIM TE

(Natasha, veliko hvala za prekrasne slike)

O Bože hvala ti što je na grudi samotne požude stihovima prigrabi.

Ljubav neobjašnjivu mi pokloni, uzdasi, milovanje, od sreće plakanje.

Svaka riječ  se posebno ponaša, dolazeć sa vrelih, prćastih usana.

I tako tješi me  kada je miljama odsutna, svakim trenom obuzima.

 

Kada me čađave obrve prostrijele, jeza slatka obuzme, ćopi me.

Zbog nje bih jecao, sve i trunkicu njenih usana kajanjem kamčio.

Padao u očaje pismo ako ne napiše il telefonom ne prostrijeli.

Sve u meni razruši, sve kapije samoćom zavari, nesanica rastura.

 

U njoj simbolika sreće i blagostanja stanuje, očima njenim ljubav putuje.

Samo kad joj glas ošine, toliko toga posebnom energijom poručuje.

Svaki događaj i priča sa njom je bajkovita, bez daha ostavlja i obuzima.

Tješi i uvijek mislima poručuje da izdržim,plima ljubavna uskoro dolazi.

 

Zbog samoće i suludih maštanja toliko puta uzdisah  prevaren snovima.

Ljubav njenu definirati, u najkraćim crtama opisati, jako malo i teško je.

I da je analiziram i prepričavam, nebi se u par stotina godina sabila.

Toliko posebnih uspomena  nakrcala, u tjednu čarolijama sve podarila.

 

I kada samo trenom nestane, pljuskovi, kiše, munjom, nemirom pritisne.

Nekakvo tugaljivo obuzme ćutanje, uh, grizem,ujedam zašto je nestala.

Sivilo u meni se kišama nastani, grmljavina  strahovima ušasa odalami.

I bojim da kiše sjećanje ne saperu, borim se, nadam se, valjda čeka me.

 

Molim te muvice ne dopusti da preuzme čekanje, da me sjeta razuzme.

Izađi više iz snova i maštanja, napusti rijeku svih romantičnih stihova.

Ne čekaj na prozoru samoće i plakanja, tvoja ljubav vječnošću proziva.

Spusti njedra iz okrilja čekanja na grudi napučenih ljubavnim tajnama.

 

Dosta smo vremena zatočeni stihovima tepali, samoću  bajkama zavarali.

Vrijeme je da se scenario ljubavi promjeni, glavni glumci smo vječno ostali.

Samo ruke pruži mi, svu ljubav iz bajki u stvarnosti pretoči mi, trebaš mi.

Naše je vrijeme napokon pristiglo, toliko toga obećavalo, o Bože hvala ti !!!.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 04.06.2013 u 01 i 11 minuta

Jutra dočikam nemirima požude

MUVICE VOJIM TE

Jutra dočikam nemirima požude,

 

čekajuć da je misli uzplahirenog srca mi probude,


da je podsjete kome vječnošću pripada,

 

Muvice ..on voli te !!!

 

 

Imam osjećaj da sam te tako davno upoznao

 

A tako žao mi što se nije davno prije desilo.

 

Kako si pristigla sreća na leđa mi naskočila.

 

I ako mlada si,životne najljepše pokolonila lekcije.

 

 

Tvojim dolaskom totalni srećković sam i dobitnik.

 

Moja sudbina,  nisi me ganjala, trenutak si sačikala.

 

U krilo uskočila baš kad su zvijezde se posložile.

 

Na vrata moga čekanja spustile, doživotno da vodim te.

 

 

Da sam druge slušao, do tvoga srca ne bih nikada kročio.

 

Mada si sve moje slabosti skužila , ipak uz mene si ostala.

 

Neki su ljubav upoznali i na tren doživjeli , kao san

zaboravljen.

 

A nama se čarolija od prvog trena događa, sve žešće obuzima.

 

Ne prestaje, jača je, žeđ je neutaživa, otima, sve oduzima.

 

 

Muvice ..on voli te, uz njena  prikrivena ostani

 

Sve dok Vas sudbina sudbonosno i ne usvoji !!!

 

Samo srce osluškujem, žuboreć poručuje…drži je.

 

Od stranaca trenom si najbolji prijatelj postala

 

Da bi se čarobna jedinstveno ljubav probudila.

 

 

Neka vječna i ostane, nek nam daruje čarolija.

 

I da mi NIKAD VIŠE stranac opet ne postaneš.

 

Ako mi još jednom u zagrljaj doletiš, upozoravam…

 

Vječno ćeš da zaglibiš, trajnošću tamo si suđena.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 03.06.2013 u 04 i 22 minuta

 

 

 

 

 

I KAD SE NAJMANJE NADAŠ… ŽUDIM TE

kad se najmanje nadaš žudimo

Muvice čupavo čađava, i kad se najmanje nadaš… žudim te.

Divan osjećaj te imati i nemati, slatkošću nemira iscrpljuješ.

Jednog uskoro dana bit če vatreno, žustro vatreno čekano.

Jednostavno, romantično i ljubavno bezgranično strastveno.

 

Treba nam dugo čekani, što prije ako je moguće vatromet.

Ledenice u dušama čekanja  da se bespovratno rastope.

Da se konačno skrivena ljubav vulkanski trenutkom otopi

na žedne grozničave usne vodopadima čekanja prelomi.

 

Tako mi nešto tijelom prolazi, slador prikradanja osluškujem.

Čarolijom  podsjeća i poručuje da se potiho kriomice primirim.

Ruke naglo ohladile, zamka požude iščekivanjem se podvaljuje.

O što radiš mi, svaka struna tebe prošlošću priziva pa nagovara.

 

Nudim ti izobilje savršenih snova i tepanja, bez slika i gledanja

Na tacni jave potmulog, sumornog, dosadnog, neprekidnog čekanja.

A ti kad bi banula svega bi me ogulila, bez tragova ugriza, ostavila.

Samo ogrizak bi stenjao, slike vraćao, trebaš mi, nikada ne odustani…

 

Dvoje ispranih mozgova ludila, ljubav na prevaru nagonima zapalila.

I sada maštaju, izobiljem tepaju, noćima ne spavaju…nesanicom trguju.

Tko će više i značajnije ljubav izjaviti a ne dosaditi, lijepo im lagati.

Ne mogu shvatiti što se dešava, ljubav ih dok trepnu prožderala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 02.06.2013 u 07 i 38 minuta

MOMENTOM ŠUTNJE SPOMINJEM

susret 

http://www.youtube.com/watch?v=MtpRcCOFrZQ&feature=youtu.be

Pusti da momentom šutnje poklonim sebe ti .

I da krišom ispod oka škiljim, žubor tijela zove.

Dušom kaput požude nevidljive niti zagrću.

I tako skriveni usnama bridimo, tješeć šutimo.

 

A sjenke iza dva labuda stopila, grčevito uvezala.

Samo njih kad gledaju trenom kuže i sve shvataju

Kuda vode tišinom zavijene niti nemira i dodira.

Čarobno značajno i posebno ljubavlju se događa.

 

I onda zastoj, uzdah se popije, tango grčevito zapleše

Dok se lavina preko usana savija, sve u ritmu otima.

Karneval u njedrima, šarenilo ludila u grudima.

Usne kradom potkradam od tebe nemilice otimam.

 

Nevjerica između nas zaštopala, zaškripala, izjeda.

Nemire izaziva, dal se to stvarno ljubav događa.

Kao čarobnjak zaljubljen pravim greške čarobne.

I da upoznah te ranije, isto bih na sve nasjeo, pristao.

Niti trena ne bih se kajao, sve bih ti ranije žešće pružio.

 

Vojim te muvice čarobna, opisni stihu vrelih požuda.

Vojim dok namiguješ, čađavim obrvama u meni putuješ.

I ako na tren nestanem, malo prikrijem, ne brini,čuvam te.

Ljubav je naša od zlotvora u srcu kopriva debelo prikrivena .

 

A kada sve prođe i ona izađe, moja si do vijeka postala.

Muvice,duše mi čarobnice, čarobni štapiću strastvenih stihova.

Kažu ako te zavolim, čitav život neću i ne želim da izgubim.

Samnom ostani, duševni tunel si prostrani, svjetlošću čarobni.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,01.06.2013 u 08 i 54 minuta

 

 

DA STE BUDNI SVE BIH PRIZNAO

gnijezdo

I dok spava onako skupljena,zagrljaj strasti iščekuje, u sebe se zgrčila maštom meni oko duše umotala, sanjam je. Punog srca bih joj nazvao…

*jutro divoto svih dalekih skrivenih nadanja*

Sve iz sebe zebnje ,strahove, požude, čekanja, nemire istresao.

Jutrom od četri sam na nogama, misao prema Vama i budućnosti me na prevaru dovela i otima. Pokušavam duboko i mirno disati al sama pomisao kako ću Vas voljeti ritam ubrzava, nemir se odigrava pa ga pustim da se raspiri nek mi koje kakve slike nanosi jer bukvalno u tome svaki sekund uživam.

Vojim Vas muvice nema vage da to izmjeri.

ZNAM  LJUBAVI I JA TEBE TAKO MISLIMA BUKVALNO KRADEM I OTIMAM ČUPAN TE SAMO DA SI BAR U SNOVIMA KRAJ MENE,OPET SAM TE SANJALA,ALI TO VIŠE NISU SNOVI ,ČIM SKLOPIM OČI JA SAM KRAJ TEBE KAO DA DANOM STVARNOST TA PRESTAJE,ALI ČIM SE UMIRIN I OČI ZAKLOPIN KOD TEBE SAM,ŽIVIMO ZAJEDNO VOLIMO SE….TOLIKO JE SVE STVARNO…I ŽELIM I BOGA MOLIM DA SE TO SVE ŠTO PRIJE OSTVARI DA MI TAO UDE SVAKI DAN UZ TEBE……

VANI RUŽNO I KIŠA A JA BI SE TAKO TEBI U POSTELJU ZAVUKLA U KRILO TI SE STISKALA DA ME ZAGRLIŠ ŠTO JAČE MOŽEŠ,DA MI NA UHO ŠAPNEŠ DA SAM TVOJA I DA ME NIKOM NEDAŠ…..

Neka se svaka Vaša riječ, pomisao ljubav i sreća uz Božiji blagoslov i dogodi tek onda ćemo shvatiti koliko ljubavi u nama za ono drugo čeka i boravi da se potpuno pokloni

A NEZNAM KOJI BI TO BILI GRIJEŠNICI,KOJA BI TO BILA KAZNA DA NAM NE DOZVOLI DA BUDEMO ZAJEDNO,KAD VIDI KOLIKO JEDNO BEZ DRUGOG PATIMO ….JA BEZ TEBE SVAKI DAN LUDIM KAO DA ME NEKO ŽEDNU PREKO VODE KONSTANTNO PRENOSI….

Puštajte me što češće u krilo duše da Vam šapućem, na koje kakve vragolije navodim da samnom što više vremena provodite kad Vas pritisnu tereti. Nikada ne zaboravite da život Vašoj ljubavi posvećujem pa ma kako to dragi Bog posložio. No toliko sam siguran i nadam se da sve vode na mlinove naše ljubavi obilnim kišama nemira kroz potoke prikuplja da grunu i kolut sreće pokrenu da se najljepše brašno ljubavi naše napokon samelje i da se kruh nas svagdašnji ljubavlju zamijesi.

KAD SE SAMO SIJETIM DA ČE ME OVI DIVNI STIHOVI I TEKSTOVI SVAKO JUTRO BUDITI I DA ČE TO BIT MOJA NAJLJEPŠA SVAKODNEVNICA,SVE BI UČINILA SAD OVAJ ČAS KAD BI MOGLA VRIME UBRZATI DA TI ŠTO PRIJE DOLETIM I U KRILO TI USKOČIM…VOLIM TE TO JE ONO ŠTO ZNAM,FALIŠ MI I JAKO SAM LUDA,ODUSTATI NEČU NIKADA PA MAKR ME JOŠ MILIJON PREPREKLA I STRAHOVA NA PUTU ČEKALO ALI TVOJA SAM I SAMO MOLIM DRAGOG BOGA DA MI DA SNAGE DA IZDRŽIM,DA BUDE UZ MENE I DA ME PUTI DA ŽIVOT S TOBON NASTAVIN….

Bog dragi Vas meni na prag ljubavi poslao da Vas ojačam i u princezu pretvorim na Vaš put sreće napokon i dovedem i ništa nije slučajna sudbina, sve je to Božija nagradna igra surovog čekanja.

MA KAD ZNAŠ ŠTO ČEKAŠ I KOGA ČEKAŠ NIŠTA NIJE TEŠKO ….SAMO DA ZNAM DA ČE DOČ DAN KAD ČEŠ REČ LJUBAVI JA STIŽEM PO TEBE………

Ne ja neću stići, Vi ste davno stigli i naše sudbine odredili,sve je bilo u Vašim rukama

ZNAM SAMO DA BI SPAKIRALA KOFERE I SVOJE BLAGO POVELA,POLJUBILA SVOJE,OTIŠLI BI ZAJEDNO MOJOJ SVETINJI  NA GROB DA MU ZAHVALIM I DA MU KAŽEM DA SI DOŠAO DA SE VIŠE NEBRINE…..ZNAM TOČNO U DETALJ KAKO BI TO IZGLEDALO

Amen

AMEN, TOLIKO TOGA ŽELIM PODARITI,PRUŽITI,SVAKU SEKUNDU U TEBI UŽIVATI

Ima toga toliko da nećemo imati vremena dovoljno da se jedno drugom toliko potpuno dajemo, cupelak moj garavi !!!

SVA ČUPAVA I NIKAKAVA OD SPAVANJA,VOJIM TE , VOJIM I NE MOGU DA ODOLIM.ZAŠTO MI NEDAJU DA BUDEM UZ TEBE A TOLIKO TE VOLIM

Vidim Vas kroz rešetke zatvora okrutne daljine i čekanja,

TOLIKO TE ZOVEM I PRIZIVAN DA SAM VEČ OD DERANJA BEZ GLASA OSTALA

NAJLIPŠE I NASLAĐE SU MI TE OČI KAD POGLEDAŠ PREMA TOM PROZORU,TAJ PROFIL….ME IZLUĐUJE NE MOGU TI TAJ OSJEČAJ OPISATI,JEDNOSTAVNO NEKI NEMIR ME PONESE I LUDIM,OČU TEBI USOČITI TE OČI LJUBITI,TE USNE DA OPET M LJUBE,AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA

Vaš sam i definitivno čarobni napitak što ste ga zamutili djeluje, izluđuje. Pomaže da smirim se, da popunim prazninu što Vašim nestankom nastane.

KAKO BI JA TEBE MAZILA,PA TO NIJE NORMALNO

Da da iste smo lude gljive žderali.

GLJIVE NE JEDEM BIT ČE DA JE NEŠTO DRUGO HEHEHE

Onda je od morskih plodova nemira u njima su sva bura i jugo previše slane strasti požude uvalila

TO JE OD TVOJIH ČAROBNIH USANA, OD ČAROBNOG DODIRA,I AKO MI SE NEŠTO DESI DA ME PAMET VIŠE NEBUDE SLUŽILA,DA SVE ŠTO JE BILO U MOJOJ GLAVI IZBRIŠU TVOJE IME ČE VIJEČNO OSTATI U MOM SRCU.TO NIKAD NE ZABORAVI

Gluvo bilo  da se nešto u misilima a nedaj Bože ovako desi il dogodi…neznam sva vrata mog srca bi od tuge zapekla, od užasnog bola bi cijukanjem škripala, jezu drugima budila što znači kad se savršena ljubav izgubi. Molim Boga da to niti jedno od nas ne doživi. Previše ste za sebe me vezali, sve mi uzeli, u zajedniču galaksiju jednom vazom sabili. Crne misli nam ne trebaju  da se oko naših srca motaju idemo naprijed sa osmijehom nedokučivog ludovanja

JESAM ALI TE VIŠE OD SEBE NEPUŠTAM JEDNOSTAVNO UZ SEBE SAM TE VEZALA I NE ŽELIM ZAMISLITI NI DANA POSLJE DA MORAN ŽIVIT BEZ TEBE,A DA SE NEŠTO NEDAJ BOŽE DESI JA BI UMRLA TO ZNAM TU BOL I TUGU JA NEBI MOGLA PODNEST NITI BI VOLILA NASTAVIT ŽIVIT…

Moram poručiti čarobnoj  Kaduljici ako ikada budete sami ostali da Vas čeka luka u jednim vrelim grudima. Neka se ne brine što su Vas drugi srozali u blato tuge uvalili jer neznaju da su Vas tim meni poklonili i da se ona ne plaši. Život sreće tek tada punim plućima Vam dolazi.

KOLIKO JA TEBE VOLIM…DOĐI PO MENE !!!

Tu sam ispred Vaših vrata na terasi ljubavnoj klekao, prigušenim vjetrom sam prispio, svo cvijeće na terasi pomilovao dok se Vi ne pojavite.Tepam vjetru da Vas mjesto mene posjeti,probudi, na uho šapne u svakom trenu čuperak zavrti, osmijeh na lice nakači i tako mi dušu popuni.

I onda onako bunovni iza sna kada krenete nesvjesni da Vas jedno ozeblo srce  pognuto glave sačekuje, ljubav iz srca vječnošću ponudi.

Kad bi me možda pitali koliko ljubavi u meni za Vas postoji, dal volim Vas dal bih možda pristao da vaš voljeni vječnošću postanem. Ne znam dal bi sretnijeg dječaka sreli na ulici.Srce mi samo za Vas je sluđeno, pamet se od prvog susreta zaludila, i sve se otima al kandže strastvene sve više i obimnije u detalje se zavlače. Nema povratka, ljepšeg nismo mogli dobiti poklona.

A strpljenje sam rođenjem pojačano dobio da bih za ovaj posebno iscrpljujući test ljubavi izdržao.Da sve prepreke, sva odugovlačenja i čekanja još jaču želju za Vama pobuđuje i razuzima. Postajem sve jači i snažniji jer znam i sa sigurnošću osjećam da ste iste osjećaje i Vi kod sebe sabili, privremeno prikrili dok nam se zvijezde ne slože i napokon ta svemoćna čarobna ljubav i potpuno dogodi.

Uvijek neka Vam oko srca prigušena serenada daškom vjetra poručuje da Volim Vas i vjerno sačekujem ono što treba Bog dragi da sastavi i da više nitko na svijetu ne rastavi.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,01.06.2013 u ranu zoru 05 i 23 minuta