Poštovana grudo njegovih podlih maštanja !!!
Pišem Vam a da on nezna.Nikada ne doživjeh il ugledah da je netko tako potamnio od neke tuge se polomljen snuždio, kao da su sve lađe mu potonule. Nestade osmjeh sa njegovih obraza, kosa mu se nekako prorijedila,rasušila, odjednom se oronuli starac u njega uvalio, sve osobine slomljene duše pokazao. Ne priča, samo šetka sa tugom u očima, suza suzi nešto prepričava, u sebe se zavukao, i samo ponavlja … SVE SAM JOJ OBEĆAO I TAKO ĆE OSTATI. IZ NJENOG ŽIVOTA NESTAT ĆU…MORAM IZDRŽATI.
A znam toliko puta samnom je dijelio svo svoje maštanje, čitao po neka Vaša pisma sa suzama sreće u očima.Slušah i bijah svjedok kako ljubav među Vama se rađala, stasala.
Sjetih se Vašeg tužnog pisma kada ste slomljeni životom i tugom bauljali, u sve razočarali, u njemu ste spas pronašli, Obje ruke Vas primio, podržao, tješio da će sve to na svoj mlin da vrati se.Kada ste pomoć zatražili od srca Vam je pružio, sve Vaše terete sa Vama dijelio. Ako Vas svi ostave kod njega uvijek ste imali mjesto u srcu i duši posebno čuvano. No sa Bogom se niste smjeli igrati niti božije svetinje skrnaviti. Nitko se na tuđoj nesreći neće usrećiti. Stalno je to ponavljao, život će sve sam da posloži. Tko treba patit će a drugi uživat će, kad tad.
Sve misli prema Vama je usmjeravao, maštao, toliko toga planirao da mu napokon stignete. Nije dao nikakvim crnim mislima da se među Vas uvale, da prekrasna sjećanja među Vama ne izblijede, da ne nestane čarolije koje su smisao sretne žene i sretnog čovjeka postale. Stalno ćuli pred ogledalom , kaže da tamo dobija poruke, rosom ispisane, neka je čarobna formula između Vas očigledno u svakom pogledu postojala.
U sebi je ponavljao : * O Bože oprosti mi , ako sam zgriješio, molim te oprosti mi, al zašto dozvoli da se mrvice te ljubavi dogodi pa nas zatruje opije, Moramo , jednostavno moramo sve izdržati* Kao da ste oboje kažnjeni il prokleti, ne razumijem što se to događa.
Govorih mu da je sve što se dešava među Vama čista zabluda, da je to samo puko maštanje, daljina svoje vremenom obrušava, zaborav će mu srce vidati da se vremenom oporavi. Nije dao o tome da se loše niti pomisli neka zla sudbina da doleti.
Evo na neki način sebe krivcem prepoznajem jer je samo u meni ta sumnja postojala. Vjerojatno sada mene on optužuje zbog krakova zle , loše sudbine, koju sam nesvjesno prizivao.
A on je toliko daljinom maštao, kofere, kovčege, stihova pisama Vama napisao. To nisu dani , to su godine i godine da to jedva i životnu škrinju može da se nagura.
Svaki dan iz te škrinje vadi neke uspomene, prostirke, čašu iz koje Vaše usne limunadu su ispijale, kaže da zna gdje se nalaze otisci Vašeg boravka, gdje su stopala bosonoga gacala. Neke plesove spominje, škrtari, neće detalje da mi otkrije. Stalno mu na usnama Vaši pokloni, nemože da se tih opsesija vaših dodira oslobodi.
A sada, sav njegov život sveo se samo na poslovni rad rad i rad, to više nije ona vedra osoba, puna života sretnog osmjeha, sav je nekako preslužbeno hladan postao.
U detalje sve bez greške odrađuje, al duša, duša mu je nestala, negdje se zagubila, jedino ja to osjetim jer kao njegov najbolji prijatelj jako dobro ga poznajem. Šutljivo izgovara * tako mi i treba kada sam glup i naivan..*
Rijetko ugrabi mrvicu slobodnog vremena na ljuljašku tugom skršen zasjedne, suzama vodopad ga oblije, kao da po narudžbi tu dođe da se isplače i onda opet onu hladnu službenu facu na lice dovuče i kao da se Ne davno sam jedno Vaše pismo čitao, suze su mi ridale tek onda sam shvatio što je to među Vama se dešavalo.
Obožavali ste njegove stihove, eseje da Vam poklanja, stalno je Vaša požuda sve to naručivala, pa su iz njega grcali stihovi, porađale se priče i neka maštanja. Uživali ste da Vam tepa satima, dok Vas je dirao lepezom razbarušenih stihova pjesnika. Kako bi on rekao da je u Vašim očima oganj stanovao, da se na Vašim usnama posebna strastvena formula događala da bi se posebnošću sjedinila. Sada mi je jasno je zašto je krišom odlazio do kolibe, tamo je na miru mogao kroz maštu da Vas ima izobiljem maštanja. Dobijao je obilje ljubavnih darova, sjećam se da je govorio kako mu sati u sekundi se istope kada Vaše usne osjeti.
Jednom smo satima o Vama pričali , kako mrzite uštogljene šeme i da obožavate da kršite protokole i naturena pravila, kao da ste slutili da će se nešto desiti.Gutao je vaša pisma, zamišljao Vas kako spavate dok se na Vašim grudima duga uzdaha prelijevala. Kaže da je tada u njemu naviralo toliko riječi, da su potoci otopljenih snjegova jedna kapljica koliko je za Vas i Vašu ljubav imao da iskaže.
Znam da obožava da iz duše ispušta stihove, nagrnu neiživljeni presretni kao lepršave pahulje.I onda bi ga taj zanos držao dok se nebi pjesma izrodila , riječi na mjesto poredala da mrvicom pokaže što u tom momentu osjeća. Nikad mi nije otkrio u kojoj državi živite, stalno me vozao između Francuske, Švicarskih jezera i modrog jadrana do Budve i njenih uvala.Onda bi me do Yalte odbacio pa čednim riječima zaludio. Jednostavno nisam mogao otkriti tko ste iz kojih ste krajevai što Vam sve posvećuje.
No tako sam siguran da sa Vama trenom je osvajao sve vrhove, svijećom maštarske strasti bi uzburkao čarolije. U duši ste mu bili najslađa datula, koju bi na mrvice usnama da otkida, da je ne povrijedi al da joj slador ispija, da nikada ne nestane nego da se nepovratno obnavlja. Bili ste mu posebna amajlija, plašio se da ta neobjašnjiva zaluđenost i sreća ne izblijedi i jednog dana zbog daljine i nestane. Vi, bijašte razlog njegovog življenja, jer kada bi na Vase usne kroz maštu zasjeo žderao bi al se nebi prejeo usnama po Vašem čarobnom tijelu bi šarao. Tu srećicu je sa posebnom pažnjom čuvao da ne izlapi jer neobjašnjivo mu dođete i neplanirano nestanete.
Uvijek je govorio da smisao nema smisla ako mu niste na grudima, i bar trunčicom da putuje Vašim usnama. Znao je da osjeti vaše tragove da sa sigurnošću posebnim senzorima srca i duše da prepoznaje. Kada bi kiše krenule on bi rekao *ona ih je poslala.* svaka kapljica bi tajnu od Vas poručila.
I onda bi ga te kapljice preporodile, osmjeh gordosti povratile, dječarac bi postao. Sve bi ga to onako po nekad posrnulog od daljine i čekanja povratilo kada bi glas od Vas pristigao. I eto bili ste i mašta ostali. No ono prepoznatljivo rovarenje u njegovim grudima je nestalo.
Sada se kao robot iz sna probudi, dnevni red pogleda što treba da se odrađuje i ne prestaje , ne posustaje. Samo se radu predao, ljubav u sebi je voskom čekanja zapečatio, obećanje nekom održava, al neznam što se u suštini tu i događa. Neda mi niti jednu jedinu riječ da upitam, što se dogodilo, što je slapove njegovih stihova zamrzlo, jer ovako ako nastavi, neznam… ledenica postaje.
Sve on savršeno bez greške odrađuje poslove, al neznam, na prosto žao mi ga jer nije to ona osoba što svojim dolaskom svima osmjeh dovalja.Jer znam da se svakim jutrom budio sa Vašim imenom na usnama.
Pa bi noću ispred svijećnjaka klečao, Boga bi molio u sebi bi šaptao. Bijašte njegova utjeha svih teških trenutaka i slabosti, dok ste rominjajuć šetali dušom njegove mladosti. I Sada sve to prazninom duše zamijeniti, Bože dal to kazna je, al mu teško, preteško pala je. Šutnja mu se na usne navukla, prazninom progovara sve ono vedro je mračnom tišinom navukla. Nestadoše oni proljetnji vjetrovi, nestadoše straže skakavaca, duša je bukvalno postala pustinja, u kojoj ostade milijarde nedorečenih maštanja i poruka. Kao da mu je neki natureni zaborav sva vrata osjećaja zapečatio, neke čudne zakrpe na dušu zalijepio, nekako bez veze su i boja im je odvratna, ali tamo mora ostati svaka ta zakrpa, tako mi on u kratko škrto odgovara.
Sva vrata prošlosti je zatvorio. Lomove u duši trpi , suze ne pušta al vidim i osjećam što mu se u duši kroz oči događa. Od mene nemože sve to sakriti. Nekako kao usamljenik na peronu života se šćućurio, posljednji vlak sreće ga prije vremena napustio. Nema više šanse da ga pristigne i da ima atomsku moć letenja nebi mu ta moć pomogla.
A do jučer sa cvrčima je tajne šifre dogovarao, da ljubav vama prosljeđuje, da se tajnim putovima sve poruke na vrijeme pismima pošalje. Sa Vama je doživio ljubav sanjanu,u grudima satkanu, i sve što Vam budu lagali, lažu , lažu, do neba lažu ljubav ste njegova bili i postali makar sve to maštom prikrivali, al život je bio prekrasan.
Zato što ste u njegovj duši sekundom dovlačili proljeće, sav bi cvijetao poput proljetnje latice i baš zbog toga Vas je i obožavao, noćim maštao.
No život ima svoja pravila sve se po našim željama ne odvija, povlačimo pogrešne poteze, zaljubljujemo u pogrešne osobe, nasučemo dušu na kamene sprudove a srce se nepovratno bolovima prošlosti raspara i od čovjeka ostane samo isprazna, tugom iscrpljena ljuštura.
Oči mu upadnu, svjetla nestane, kao kip bez osječaja postane, il kao mumija okolo se povlači, ljudi ga izbjegavaju jer iz njega tuga izbija.
No takva je kazna Božija, sve dolazi na naplatu.
Znam da ponedjeljak 24 jedva je iščekivao kada ćete u naručju da mu snivate, da Vam crni pramen sa očiju usnama odvraća. Od kako prođe godina u njemu se toliko toga na bolje promijenilo, postade snažniji i samouvjereniji. Nekako svo voće ljubavi u njemu savršeno opijenošću dozrijeva. Vaše usne na svakoj voćki stanuju, sokovima izazivaju da ih prinese i potpunošću osjeti. Pa se cijede Vaše požude i strasti sokovi, srce i dušu trenom mu podigne i obnovi. Čarobni izvor otkrio direktno iz Vaše duše se pojavi i čisto, jasno i bistro osjeća humanizam u njemu se događa. Tetovaža Vaših usana još prije godinu stoji i bridiše mu na usnama. Kao jucer da se desilo, kada ste iz dlana mu život pogađali Vašu vezu najavljivali a Vama tek 33. I čudno il slučajno sve ste pogodili, i ovaj čudesni ponedjeljak što dolazi Vašim osmjehom treba da ga ozari, te čupave obrve najdraže poželi, poželi da ljubi što duže je moguće i sve više i više iz njega požuda izriče. Kada ste crte na dlanu poslagali svaku liniju u detalje objašnjavali. Da sreću neobjašnjivih širina će da doživi i neshvatljivo zaluđenošću da se zaljubi.
I ako Vam je tek 33 al nevinost kruli Vašim venama, njemu ste se trebali predati, toliko povjerenje nudite. Ožiljaka samoće i čekanja toliko ima unutra i van na grudima. Svaka bora Vam može roman ispričati što se u vremnu vašeg dolaska , samoće i čekanja, nesanice , suza i prelamanja u njemu događalo. Plaših se da će pokleknuti i Vašu ljubav zaboraviti. Al vjerujte sam sebi čudih se koliko čvršći i bolji postade. Na toliko čudotvornih maštarskih načina je vrijeme sa Vama popunjavao, lažima mašte i snova varakao. I sve je bilo realno samo bi ga jutro opeklo, o zemlju omlatilo da mu je trebalo više vremena da se u javu povrati, jer žao mu od Vas se iz snova ukrasti. Zlato ste zajedno na nekom vodopadu ispirali. Sanjao Vas u Italiji , neka specijalizacija, pa sve do Budve i predivnih plaža gdje se od ovih vrućina skrivate. Za Vaš dolazak, poseban Vaš omiljeni voćni kolač priprema, prste liže kao da Vaše usne su i slatko nasmijava jer tu je dan Vašeg dolaska. U Vašim rukama savršenstva doživljava, melem ste svih njegovih požuda, ljekovita trava svih strepećih grčeva. Sa Vama luckast i sretan je, bolji, jednostavno savršeno bolji je. Molim Vas ostanite do kraja zaljubljeni kao od prvoga dana, kao kroz svo vrijeme Vašeg čekanja i do susreta. Neka se ova požuda nikada ne razrijedi, neka još gušća i žešća postane ako takva može i da se pronađe il postoji. Njegova pomisao na Vas i Vaše usne čarobne, plamen treperavi u njemu boravi srce hoće od dragosti da progovori. Molim Vas samo takvi posebno jedinstveni ostanite, ljubav mu niti manje niti više ne dajite. Ako smanjite, strahovi će ga obuzeti ako više dobije može od strasti da eksplodira.
U dvorištu njegovog maštanja i čekanja stara glazba odjekuje u oba srca strast raspiruje.
I odjednom , kao iz vedra neba sve je nestalo, prestalo, šutljivi starac je postao. Ne pamtim da se jednom nasmijao, da mu se sjaj vratio u očima. U njemu neka zavladala mračna tišine čarolija.
I sada viđam ga, kao starac gega se , neda se, sve poslove završi, al duše tu više nema da to finalnom fasadom napravi.
O Bože dragi nedaj da se napati, preostali dio života neka barem mirno proživi, al poznajuć ga, neznam koliko dugo će izdržati.
Il će puknuti il će jednostavno negdje otići i bez traga nestati.
I stalno ponavlja.
SVE OBEĆAH I TAKO ĆE OSTATI. IZ NJENOG ŽIVOTA NESTAT ĆU…MORAM IZDRŽATI.
BOG ĆE ME KAZNITI AKO TAJ DOGOVOR PREKRŠIM
Oprostite al sam morao da Vam ovo napišem, što mu se dešava, neznam dal će na Vašu adresu ovo pismo pristići al po kuriru Vam ovo prosljeđujem jer samo on zna kome dalje kovertu prenositi kako će do Vas sve ovo pristići.
No znajuć ga, opet ne mogu da svemu vjerujem, znam da on u sebi nikada nadu do kraja ne potroši. Negdje u njemu je ona sigurno prikrivena, i to ga tajnim dosijeima održava.
Pozdrave primite iz ovog jadnog duševnog sivila što ga je njegova slomljena duša obojila.
Prijatelj Vašeg bivšeg i duševno slomljenog T. B….!!!
Bugojno,30.06.2013… Hrvatska ušla u Europsko ropstvo
toni"s poetry 