Pepeo sjećanja

Između nas dvoje izgleda sve je sagorilo

Sve što smo imali u pepeo zaborava otišlo

Samo moje srce to zgarište uporno obilazi

Sve se nada neku mrvicu nade će pronaći.

Ali uzalud sve te naivne i jadne zablude.

A kažu da se iz pepela ljubavi probude

Da iz zgarišta nova ljubav nekad propupa

Možda ja te sreće ipak budem nekad imao.

A toliko suza na tom zgarištu sam prolio

Uzalud sam godine nešto od nje čekao

Sve se nekom magičnom čudu ponadao

I na kraju izgleda potpuni idiot ispao.

Sa moje strane sve se iskreno u ljubavi dijelilo

Nikada loše sa druge strane nije se očekivalo

Ali vidi vraga, sve se okrenulo dobrice je kaznilo

Na tanak led razočarenja bolno dovelo.

Uzdignute glave ostajem od ljubavi ne odustajem

Sve nečemu novom nadam se ipak desit će se

Jednoga dana iskrena prava ljubav bude me pronašla

Onu divlju mladost u meni probudila život mi vratila.

Toni Ljubisa Bozic, Erlangen,26.02.2021

A koliko bi taj tračak nade značio

Do kada misliš ovako za ljubav ti da prosjačim

Želiš li na kraju zbog tvoje hladnoće da izludim

A možda ti baš i odgovara, očito si me se zasitila.

Sve komunikacije ukinula ono sva vrata zatvorila.

A ja ono baš počesto na prag pred vrata svratim ti

Pa se satima predomišljam dal da ti pozvonim

Na kraju ipak odustanem, niz stepenice okrenem

pa ispod terase se tako divljački ridajuć  isplačem.

A nisi niti svjesna koliko bi taj tračak nade značio

Kad bi do srca mi sa tvojih usana trenutkom dospio

Kad bih tvoj osmijeh opet ugledao pa se ponadao

A ovako skoro na dno života sam skoro propao.

Osjećam da propadam,u duši i srcu se raspadam

Jasno… od tvog odlaska i te kako bolno to osjećam

A tvojih usana željan ostajem, ne mogu da ih prebolim

Oprosti toliko divnog si pružila i kako da te zaboravim.

Toni Ljubisa Bozic, Erlangen,26.02.2021

Princesse de la côte française — espoir sans fin

Seulement il a réveillé le feu sur ses lèvres

seulement il a trouvé un geyser de passion là-bas

et elle a rendu la pareille avec une abondance de passion et de désir

car elle aussi ne s’était jamais sentie aussi heureuse.

princesse de la côte française — espoir sans fin

tellement entre les deux âmes qu’elle s’est réveillée

et ils se souviennent volontiers les uns des autres

et fantasmer très souvent de se revoir.

encore une fois, ils passaient des heures à s’embrasser et à se caresser

ils ne pensent pas au sexe, ils aiment juste les bisous

et le feu engloutit l’être entier imparable

pas étonnant qu’elle ait laissé des souvenirs inoubliables.

princesse de la côte française — espoir sans fin

un poète sans texte que la nuit passionnée est parti…

…………………….

Princeza francuskih obala—beskrajna Nada

Samo on je na njenim usnama vatru probudio

samo on je gejzir strasti tamo pronašao

a ona mu obiljem strasti i požude uzvratila

jer i ona se nikada tako sretna nije osjećala.

princeza francuskih obala—beskrajna Nada

toliko toga između dvije duše je probudila

i rado se jedno drugog nekako često sjećaju

i baš često o ponovnom susretu maštaju.

opet bi satima samo da se ljube istrasnoi miluju

o seksu ne razmišljaju,samo u poljupcima uživaju

a vatra nezaustavljima cijelim bićem obuzima

nije niti čudo što je nezaboravna sjećanja ostavila.

princeza francuskih obala—beskrajna Nada

pjesnika bez teksta te strastvene noći je ostavila.

Toni Ljubisa Bozic, Nurnberg,25.02.2021

Nitko me nikada kao ona niti blizu nije ljubio.

Čujem da mi u posljednje vrijeme ime spominje

Kažu da kaje se,da može sve bi na staro vratila

Izgleda de je zaboravila što mi je srcu napravila

Koliko suza iz duše slomljene se noćima slivalo.

Al opet kakav sam na nju očigledno preslab sam

Drugi mi joj da spominje ime vjerojatno zabranili

A ja eto nikad nisam bio kao svi razočarani ostali

Još uvijek je u meni prema njoj ostalo divlje ljubavi.

Čujem da se šeće obalama francuske da me spominje

A ja više nikome ne vjerujem i puno se baš i ne radujem

Jer da se opet dogodi pa da me bolno ranjenog ostavi

To bi me garant na kraju u paramparčad skršilo.

Da mi je barem skoknuti do Francuske da samo malo

Promatram je, da joj one vrele usne možda osjetim

Pa da opet do kraja za njom kao klinac poludim.

Jer nitko me nikada kao ona nije niti blizu ljubio.

Jošuvijek sam sam,drugu nisma niti pokušao pronaći

Jednostavno previše je razočarenja očigledno u meni.

Čaš više luđački ne ispijam malo bolje se kontroliram

Al jednostavno iz srca i duše je još uvijek ne izbacivam..

Drugi na mom mjestu sve o njom bi garant uništili

I par dana bi je garant ono baš zauvijek zaboravili

Miliun mana bi joj svakodnevno eto pronalazili

Da im se ono baš gadi, kako su je ikada zavoljeli.

A ja ništa od nje ne mogu da iz duše odbacim

Tvrdoglavo uporno u srcu mi nepopustljivo boravi

Želja prema njoj se niti trunke nikada nije ugasila

Nikad se nisam ljepše osjećao na nečijim usnama.

Da mi je barem skoknuti do Francuske da samo malo

Promatram je, da joj one vrele usne možda osjetim

Pa da opet do kraja za njom kao klinac poludim.

Jer nitko me nikada kao ona niti blizu nije ljubio.

Toni Ljubisa Bozic, Nurnbeerg,25.02.2021

Ovu vječnu upornu nadu ne želim da ubijem

Imam osjećaj sve se moguće na mene srušilo

U sebe se povukao potpuno od okoline otuđio

Ne želim da izlazim te sretne face da prolazim

Kad mi baš ništa ne ide,otišla je ONA od mene..

Onda naivno nekako nečemu baš nadam se

Nije se valjda toliko Bog naljutio baš na mene

Valjda negdje u rukavu čuva tajne skrivene

Pa će da me do bola da obraduje i iznenadi.

Do toda moram da smirim i da se saberem

Da se više ne nerviram glavu o zid da razbijam

Sve se sa nekim objašnjivim razlogom dešava

I ona je zbog nečega takvu odluku donijela.

Dobro što žalim se ali čemu za nju pravdanje

Više sve njene poteze tako olako odobravam

U dubinu razloga ne zalazim sve joj oprostim

Kažu da ljubav sve vidi ali baš sve i oprašta.

Sve se tješim da se nisam u pogrešno vrijeme rodio

Da jesam ne bih nju nikada susreo i tako upoznao

Nebi najdivniji ljubav sa njom ipak proživio

Nebi takvu sudbinu kažu od boga na kraju dobio.

Jedino ovu tugu baš nabolje ipak ne podnosim

Teško pada mi, kao da na ranu baš eto sole mi.

Al ja sebi divim se kako svemu eto nekako prkosim

Sve što sam proživio ipak gordo eto podnosim.

Jeste da sam hinjski ostavljen, od nje zaboravljen

Al opet sebi čudim se kako naivno njoj nadam se

Jer životu i makar bez nje želim da se radujem

ovu vječnu upornu nadu u sebi ne želim da ubijem.

Tišina njenog nejavljanja rane na srcu mi stvorila

Slike se rijeđe se javljaju pisma više mi ne sustižu

Imam debele razloge i dokaze da je od mene odustala

Al u ovom naivnom srcu nikada nadu nije ubila.

Toni Ljubiša Božić.Graz,Austria,23.02.2021

Tako malo je potrebno

Vrtiš se, planiraš, toliko scenarija pripremaš

da priđeš joj,kako da te napokon ONA primjeti..

Toliko toga na izluđenoj pameti srce mi izludi.

Jer tako malo je potrebno da te voljena zamjeti.

Osmijeh onako slatko u prolazu joj baš uputiš

Nije da naprasno divlje na nju riječima navališ

Želiš da to bude nekako za nju sasvim posebno

Da što bolji utisak na njeno srce bude ostavilo.

Svaka riječ,svaki potez mora da se odmjerava

Nije to neka što bez veze sa ulice se pokupila

Njoj se malim koracima na kraju krajeva prilazi

Da se obraz ne ukalja da se možda ne uvrijedi.

A tako rado bih da je divlje sočno posesivno poljubim

Da sve što u meni već dugo izgara poljupcem osjeti

Da je strasno zagrlim da joj vatru u tijelu probudim

Da mi se još divlje preda i onim cijelim bićem ponudi..

A tako malo je potrebno da bi nas oboje usrećilo

Oboje smo toliko razočarenja kroz život doživjeli

Toliko puta sebe iskreno davali,pa eto nadrljali

Bilo bi nam preteško ako bi ovu priliku uprskali.

Pa se igra lagano strastvenim mislima nastavlja

Ona je prihvata i lagani tempo šarma joj odgovara.

I kako vrijeme prolazi teško je vatru suzdržati

Po neka iskrena požudna misao riječ naivno izleti.

Njena reakcija na to se uplašeno nekako iščekuje

Ne daj bože da se  uvrijedi , naljuti, da je izgubim

I ovako na daljinu samo kroz stihove je osjetim

Što mogu osjećaji gladno divljaju, hoću da poludim.

Al sreća nije se uvrijedila,malo više vrata je otvorila

I nju je ta iskrena požudna riječ još više zapalila.

I okuražen do bola ohrabren igru prilaza nastavljam

Planove da napokon upoznam je uporno nastavljam.

Jer ona ipak suviše daleko je, u drugoj državi obitava

Meni se barem na rijetko kad me primjeti dojavljiva.

A ja skroman i sa tim skromnim sam nekako izluđen

Tom  virtualno posebnom princezom baš sam zaljubljen.

Toni Ljubiša Božić, Mendresio,Switzerland,19.02.2021

Veliki Đole savršeno si dokazao da se ljudi ipak vole

Luda vremena kada čudni vode države

Kada naivnim ljudima mozgove ispraše

Da moraju kroz povijest da stalno mrze se

A to je baš profiterima uvijek odgovaralo.

Zavadi pa vladaj glupim narodima bi uspjelo

I dok bijednici za ideale ratuju,profiteri likuju

Tada se bogatstva debelo beskrajno namiču

A naivni bojovnici ili borci na laži nasjedaju.

Budućnost i živote olako kao državama prodaju

a kasnije njihovi najmiliji zabludu i te kako uvide

ali kasno je,oni u bijedi debeloj zaboravljeni ostaju

dok ratni profiteri sa drugom stranom se rukuju.

Dragi naš veliki Đole u ljude Balkana si vjerovao

Veliki Đole savršeno si dokazao da se ljudi ipak vole

Da su naivci nasjeli na profiterske laži i obmane

I da se više nikada prokleti ratovi ovdje ne ponove.

Ljudi se moraju na kraju krajeva bar poštivati

Jer ti jadni naivni narodi najmanje koristi imaju

U svim ratovima samo profiteri i političari likuju.

Hvala ti veliki neponovljivi dragi nezaboravni Đole.

..

Zbog tih profitera Balkan se ubrzano pustoši

Ništa mladosti više na balkanu neće ostati

Tko će im novac za mirovine il penzije uplaćivati

Al uvijek će jadne sitne ovce za šišanje postojati.

Glava dole i naklon VELIKI DRAGI NAM ĐOLE

Nadam se da će tvoj ipak prerani odlazak dokazati

da ljudi  balkana ipak i te kako u duši vole se

I vjeruj nas normalne zbog toga srca raspadaju se.

Svaka država ima svoje nacionaliste i fašiste

Oni postoje da za države rade prljave poslove

Ljude iza leđa lažima zavađaju ako treba i odrađuju

A političari i profiteri iza svega skriveni likuju.

Hvala ti divni Đole što si u moje vrijeme proživio

Što si nam ne izbrisive tragove zauvijek ostavio.

svijeće u našim srcima budemo za pokoj ti palili

I vjeruj mi normalnih ne budemo zaboravili.

Na žurkama će tvoje i Oliverove pjesme da se sviraju

Da normalne spomenike kulture normalni ljudi ponavljaju

A oni fašisti na platnim listama političara nek ostaju

Jadnici su i oni jer na tako proklet način preživljavaju.

Veliki Đole savršeno si dokazao da ljudi ipak se vole 

Molim te gore kada dođeš sve normalne pozdravi

Mi raseljeni u tuđini ćemo rado vas se uvijek sijećati

Sva vaša djela kroz suze sijećanja na žurkama pjevati.

Hvala ti i mislim da sam nekako ipak normalan ostao

Nikoga nikada nisam znati mrziti ljude razdvajati

I to bogatstvo u meni je ostalo isti sam evo ostao

samo sam na loše i dobre ljude ipak nekako dijelio.

I evo sada svijeću zajedno sa Oliverom palim ti

I Kemo i svi drugi u meni će te zauvijek ostati

Kroz vaše pjesme mi ćemo Vas uvijek spominjati

nadam se da će Vam gore to nekako ipak pomoći.

Toni Ljubiša Božić, EUROPA i tuđina,20.02.2021

Kako ono što smo imali da zaboravim

Ovo imeđu nas toliko je zapleteno

Toliko požudne strasti je otkriveno

I sad hajde budi pametna i kaži mi

Kako ono što smo imali da zaboravim.

Kako god sam se trudio više me boljelo

Tragova na srcu i duši svi više ostajalo

U meni si se začahurila gnjezdo savila.

I ako nemam te,srce na svoj način ima te.

Nema mjesta iz kojeg sjećanjem ne izvireš

U mene prosto neobjašnjivo posesivno uvireš

Gdje god da se pokrenem il nešto zamislim

Prosto je ne moguće na tebe da ne naletim.

Kad bi se naša ljubav na skjali poredala

Daleko na vrhu svima kao uzor bi stršila

Nitko niti blizu kao mi se nije nikada volio

Nitko nikada toliku strast i požudu otkrio.

Ne kajem se što sam da uđeš u srce mi dozvolio

To je najbolji potez ikada u životu napravljen

Na tvojim usnama oživio i baš sam preporođen

I čemu sada da trudim se da zauvijek zaboravim te.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel,10.02.2021

Eh da sam tada…

Bijaše proljeće ne pragu je kucalo

A moje srce na njen dolazak čekalo

Ma nisam niti trepnuo nju sam ugledao

Stajala je ispred kao enđeoska boginja.

Taj savršeni osjećaj sreće u ovim grudima

Ona je blještala,prosto divna neopisiva

Trebalo je tim trenutcima smo je gledati

niti u najljepšoj mašti se može sanjati.

Da sam tada u rukama gitaru imao

Sonatu u trenu bih siguran sam skladao

Toliko nota dušom i srcem je protutnjalo

Ne izbrisivih tragova u meni je ostalo.

Iz zbog toga anđela stihovi su se rađali

A već deset godina nisu trenutka prestali

Sve češće i note se pojavljaju i skladaju

Gitaru iz ruku ne ispuštam u njoj je osjećam.

A ona,u početku baš i nije ono sve povezala

Da je preduboko srce mi istinski zaposjela.

Snovima i maštom je kao glavni lik jezdila

Najvjerniji lik moje nezasitne mašte postala.

A onda se u njoj nešto otrovno produdilo

Kao bujicu nemira u srce mi tada donijelo

Bujice je sve dalje nosile mene napuštale

I sada nakon deset godina tamo  vidim je.

Sijećam se što smo sve imali kuda smo šetali

Rekla bi da pričam na pamet da sam u snovima

A to je sve zato što sam je oduvijek iskreno volio

a srce njenim otrovom nisam nikad prelio.

A sada, bez nje sve nekako užasno prazno je

Snaga i volja za dalje me vidno napustila

Jer od prvog poljupca ona bijaše vodilja

Razlog jedini da nastavim dalje je postala.

Kažu bog ti uzme i podari što si zaslužio

A bože mili kad bi mi barem eto objasnio

Zašto i zbog čega sam je nakon tolike ljubavi

Tek tako bez objašnjenja hladno izgubio.

To mi na kraju kao najgora kazna ispadne

Dal je zato što ono baš iskreno zavoljeh je

I sada patim još više mi užasno nedostaje

Bože mili dal ti shvataš da luđački voljeh je.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, 10.02.2021

Tek kad je nju upoznao ljubav je otkrio

Prije nje toliko žena je imao, baš ih je redao

Nikad niti sa jednom nije deset dana spojio

Uživao je kao da mu je svaki dan posljednji

Nije mogao niti u mašti slutiti ona će se desiti.

Svijetom je putovao neke od njih  po nekad poveo

One su mu društvo pravile želje mu ispunjavale

Već nakon deset dana bi se svega zasitio

I opet novi list sa novom žrtvom preokrenuo.

A onda kada se ono baš najmanje nadao

Jednu posebnu prekrasnu al udatu je susreo

Prosto je neobjašnjivo što se među njima desilo

Oboje istog trena na prvi pogled je baš zaludilo.

Ona, nesretan brak je imala za ljubavlju je žudila

I nešto posebno u tom osmijehu i pogledu je imala

Do bola ga začarala niti svjesna za koga se vezala

I ljubav ih je lagano svakim danom sve više vezala.

U krevet mu odmah kao druge nije olako pristala

A to ga je još više vezalo upornost u njemu probudilo

Svakim danom nestrpljivo susret sa njom bi čekao

Jednostavno za tobom posebnom ženom je ludio.

Ona mu je oči otvorila,da iskrena potpuna ljubav

I te kako na ovoj planeti tamo negdje postoji

Njene usne njen poljubac ga je obarao nije shvatao

Iskrenu strast sa njene strane je prvi put doživio.

Dugo je oklijevao dok jednoiga dana onako iznenada

Nije pred nju klekao i prvi put u životu nekome izjavio

Da neizmjerno voli je, da život bez nje potpuno prazan je

Ljubav života mu je postala budućnost mu odredila.

Jednostavno potpuna iskrena ljubav se napokon dogodila

Ona ga je u svakom pogledu oborila pamet mu pomutila.

Nikada sretniji nije se tako popunjen kroz život osjećao

I nikada nikoga niti blizu nije tako baš luđački zavolio.

….

Prvi put je počeo pisati stihove i noćima joj recitovao

Na svoj poseban način iskrenu ljubav joj dokazivao

Vidjelo mu se to tako jasno u onim crnim očima

Bijaše ona ljubav života koja ga je eto opčinila.

Svi su na njemu primjetili nikada viđenu ljubav  vidjeli

Druge su mu opet prilazile nešto kod njega pokušavale

Nikada ili baš rijetko bi neku ženu tako olako odbijao

Al od kada je nju upoznao, sav je na bolje promjenio.

Posebne riječi za nju bi uporno nekako pronalazio

Svoju iskrenu ljubav je presretan na dlanu pružao

A ona je cvjetala, majka što je djecu bez ljubavi rodila

Napokon je potpuno iskreno voljena ljubav doživjela.

Napokon je život predivnim shvatio,lušački je volio

Uzvaćenu ljubav duboko u srcu je od drugih čuvao

Prvi put u životu ljubomoru i strah neki novi je osjetio

Da mu ljubav života ne ukradu da je nebi izgubio.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel,09.02.2021

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je daleko-je.jpg

Bol prevare u grudima

Zašto mi nisi priznala… sa njim si spavala

Pa što… tragedija se na kraju nije desila

A ne od drugih da što smiju se saznajem

Meni iza leđa tračaju nekako me sažaljevaju.

To što sa njim si onda pijana spavala

Barem meni ne znači da si ljubav izdala

Znaš da na sve gledam potpuno drugačije

Jer očigledno nisi svjesna koliko volim te.

Trenutci slabosti se kroz život dešavaju

Jedno drugo ako voli mora da razumiju

I ja moram ti priznati imah svoje slabosti

A tebe sam baš luđački posesivno volio.

A opet sam sa drugom krevet onda dijelio

Jednostavno tu noć sam iznenada popustio

Nakon toga ako mi vjeruješ sam se kajao

na terasi cvileć ridao, sebe jecajima kažnjavao.

Niti meni jasno nije kako se sve to desilo

očigledno planirano njen plijen sam postao

Sve je dugo pripremala tu noć me opila

I onda olako u zagrljaj mi gladna uletjela.

Imaš pravo… tvoja je to zaslužena osveta

Da i ja osjetim tu bol prevare u grudima

Glavu saginjem niti riječi više ne spominjem

Ako bi vrijedilo kad bih se iskreno pokajao.

Sve što sa njom tu noć sam u krevetu imao

Zbog pijanstva više od pola sam zaboravio

Ostalo pola kao kroz maglu se nešto odvija

Tako da ništa od toga nije ostalo u grudima.

Tebe sa drugima ludost je bilo kako upoređivati

Sa tobom se ne mogu misice svijeta natjecati

Tvoja duša i srce su duboke i tako beskrajne

Klečim da razmisliš i možda oprostiš…evo molim te.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, 07.02.2021

Nikad nisam saznao

U posljednje vrijeme rado te sijećam se

Kad bi te neka teška  tuga noću sjatila

U gluho doba na moja vrata bi ušunjala

Ne bi se obazirala u koje doba bi banula.

Tad bi me trebala i da grmi ti bi krenula

Jer sretna bila si samo na mojim grudima

Ključ si imala i kao lopov ušla bi na prstima

Onako lagano me nježno ljubeć lagano budila.

Uvijek mi je prijalo jer sam te baš luđački volio

Hajde ljubavi budi se,ovu noć želim da maziš me

I to se sve češće u posljednje vrijeme ponavljalo

Meni te u dubokoj noći kao galaksijom privlačilo

Dal si to neke grijehove možda skriveno imala

Dal si zataškati nešto vješto tada pokušavala

Baš i nisam saznao a nisam se previše ni trudio

Jednostavno iskreno luđački gladno sam te volio.

Tek kada bi kako si tiho došla tako u zoru i nestala

Meni bi u bunilu ostavila da o nama razmišljam

Dal mi se to stvarno desilo dal sam te tu noć imao

Il sam opet halucinirao u slatkoj mašti te opet imao.

Nikad nisam saznao,nikada pravu istinu otkrio

Što se tim usamljenim noćima sa tobom dešavalo

Bijah slijep pored očiju,rastanak si najavljivala

Na svoj lopovski način lagano od mene se odvajala.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel,07.02.2021

Samo da me tu noć ranjivog u laži ne uhvate

Teška sjeta sa tugom me baš noćas skočila

Svi su na okupu a ti vidno  baš si nedostajala

Alkohol izbjegavam znaš loše ga kontroliram

Samo zbog tebe u grudima i srcu propadam.

Oko mene napušeni pijani otkačeni smiju se

Dimna zavjesa ridanje iz duše mi prikriva

Pa ne mogu da me uhvate il možda otkriju

Zbog tebe mila ovu  noć propadam u depresiju.

Svima bih se smijuljio, za tebe vješto im lagao

spriječena si,kasnije se budeš sigurno pojavila

nemam snage u lice da pravu istinu priznam im

da si me još prošli mjesec onako hladno ostavila.

Hajde popij još jednu sa nama ona sigurno dolazi

Al sreća nitko rijeku tuge u meni da ipak opazi

Lažno pjevam i sa njima polupijan smijem se

Samo da me tu noć ranjivog u laži ne uhvate.

Jer ne želim pravu istinu ove noći da saznaju

Moram vješto sve odgovore da lopovski izbjegavam

Stalno nazdravljam dok piće u saksiju saljevam

Ne želim ovu noć da se opijem pa samoću prikrivam.

Al kako noć sve dublje dolazi kako im laž priznati

Kako sve na vidjelo otkriti da si sa drugim otišla

Onda bi se rulja oko mene do bola pijana sjatila

Slobodne cure bi se nabacivale pijane me tješile.

Ne… drugu ženu  ove noći stvarno ne trebam

polutrijezan ovu noć lopovski se pridržavam

da ne mislim o tebi jednostavno ne uspijevam.

I tako sve dublje i dublje u ralje tuge propadam.

Al suze više ne mogoh da na distanci zaustavim

Bol se u duši provalila, u srcu tuga se  raspučila

Pobogu ti mi nedostaješ zbog tebe se radujem

A sada kao prokletinja tuga me svega razdire.

Pokušavam silom da njihove pjesme otpjevavam

Tugu  taj lavež u sebi na jedvite jade zadržavam

Pa mi se u drhtavom glasu jecaj trenutkom osjeti

Bože mili plašim se kako će ova noć da završi.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel,07.02.2021

Izgleda u ovom životu nisam joj baš određen

A bože mili trebalo mi je eto deset godina

Da bi ova naivna pamet napokon shvatila

Ona u meni nikada budućnost nije vidjela

Bio sam samo na kratko vrijeme neka utjeha.

Ona je u totalno drugom liku sebe pronašla

Hajde neka je, ali barem po nekad da javi se

Da barem jednu riječ onako kroz osmijeh prozbori

Da eto mrvicu šanse da imam nekako najavi.

Al ne ona se tišinom paučine gusto navila

Iz nje niti dašak da se protegne ili prožima

A to me do bola ubija i ono baš izluđuje

Jer fali mi kada tepa mi kada me miluje.

Kada se sve sabere, gubitnika vidi u mene

Nije neku svijetlu budućnost sa mnom vidjela

Nije se očigledno niti mrvice tomu nadala

I normalno u tuđem krilu da je završila.

U mom krilu i zagrljaju nije vidjela sklonište

A srce žensko bez sigurnosti baš i ne može

A ja beskućnik samo čistom  ljubavlju obdaren

Izgleda u ovom životu nisam joj baš određen.

I što da joj kažem da se na nju ipak naljutim

Ne mogu da je za njene teške poteze osudim

Samo nadam se da je pravu odluku odabrala

I da je u nečijem krilu ljubav kao moju  pronašla.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel.06.02.2021

Uvijek znala si da niti trena ne odoljevam ti

Često se uhvatim bauljajuć noću

Tako te blizu baš preblizu osjetim

pa hoću tvojom strašću ovu tišinu

Da divlje posesivno gladno razorim..

Prosto podivljam, usne ti poželim

Onih tvojih tepanja užasno fali mi

pa kažeš uzmi me samo tvoja sam

ovo predugo ljubavi tako željela sam.

Uvijek znala si sve moje  vrele damare

Uvijek znala kako da usnama pališ me

Uvijek baš znala si kako se tada osjećam

Uvijek znala si da niti trena ne odoljevam ti.

Nemaš pojma kako slatka je tvoja osuda

Patim, kamčim za tvojom strašću i usnama.

Volim kada tvojim usnama bride usne mi

Kada čak i u snovima  bradavice tražim ti.

I onda u nekoj od staklenih zidova kapsuli

Nas dvoje tako spojeno strasno boravi

Ti si mi jedina i drugima baš ne dodirljiva

Ti si tiho  moja divlja vatra svih svjetova.

Jer kada si tu onako sljepljena uz mene

Ti nemaš pojma kako još divlje želim te

I svaka moja misao svaki korak se planira

Da nam se što prije ona strast bude desila.

Jer predugo baš nekako sjetan čekam te

Prošle su barem meni preduge godine

Al ne brini još uvijek isto čak i više

Prosto gladno posesivno želim te.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel,06.02.2021

I nije prosto moguće da ga je skroz zaboravila

A tako je volio eto baš toga trena

U sivu masu da joj trenutak tamo zaviri

U tom mozgu mnogih tereta te oslobodi

Da malo bolje progleda pa sebi nadođe.

Da proviri dal u njoj još mrvu postoji

Dal su joj sijećanja vremenom izblijedila

Dal je od njega konačno do kraja odustala

Dal je sve lijepo što su imali  eto zaboravila.

Il od njega niti traga više u njoj ne postoji

Il spominjanjem njegovog imena glava je zaboli

Neka od njega barem i ružne uspomene sačuva

Neku zakrpu i mrlju njenog blijedog sjećanja

Čak i ako je bilo sa njegove strane grijehova

Nada se da ta huja u njoj više nema nekih tragova

Na srcu i duši sigurno daleko više je ostavila.

I nije prosto moguće da ga je skroz zaboravila

Zna da ima naviku da škure sijećenja navlači

da ga što je moguće prije baš zauvijek zaboravi

ali isto tako zna da ipak ne može da mu odoli

i ne može ma koliko se trudila sve ga zaboravi.

A kada bi mu u mozak mi zavirila, bez teksta bi ostala

Koliko ljubavi za nju tamo je neotkriveno ostalo

Koliko se samo iz dubine srca i duše sve skupljalo

Ali valjda se i to jednoga dana bude dokazalo.

A on požudno čedno prečesto onako proviri

Čisto da se još jednom eto sa sigurnošću uvjeri

Da slučajno ne dolazi da nekako ne pogriješi

Jer ne želi da ga svojim napokon dolaskom iznenadi.

..

A on ostario pa proćelavio al voljeti nije zaboravio

To u njemu prema njoj jednostavno ne prestaje

Rekli bi naivna glava još uvijek uzalud sanja je

Al što će sve od početka od njega bilo je iskreno.

Već si se i te kako uvjerila nitko kao on nije volio

I to je stalno kroz život bude vjeruje podsjećalo

Možda je sada u tuđem krilu kao nekad sklupčana

Al falit će joj vjeruje onaj vreli dodir njegovih usana

Vremenom će i nju kao njega nada da podsjeća

Probudi će se stara želja onih njihovih vatrenih dodira.

Kod nje tamo na moru ne dolaze često snjegovi

Zato još uvijek stoje svi oni njihovi vidljivi tragovi

Kuda su šetali po kaduljinim grmovima se valjali

Ljubav strasnu nezaboravnu barem njemu vodili.

Niti je bio niti ću ikada biti nekakva kukavica

Ne srami se što se bez nje budi u suzama

Time se ljubav prema njoj očigledna dokaziva

Jer bila i ostala je ljubav prosto mu nezaboravljiva.

Mora joj priznati često se sa mamurlukom probudi

Previše vina od prošle večeri u grudima natoči

Onaj zaljubljeni dječarac se nalokan prisjeća

Kako ga je najljepša žena  godinama nekad voljela .

Toni Ljubiša Božić, Brissel,04.02.2021

Đavolska posla previše u njoj je ostalo.

Bože mili provalija između njih se proširiva

Jedno od drugog neminovno udaljava

A ona baš hlada nebi se mrve pokrenula

Ona je bez njega otići definitivno odlučila.

A dok je trebao svu moguću energiju mu crpila

Sada se zadovoljila, na drugi cvijet preselila

Glumica, vrhunski ulogu zaljubljenosti odglumila.

Džaba joj nije svjesna što je time sebi napravila.

Kao prvo najvjerniju ljubav u životu je izgubila

I svoju pravu stranu lica je time napokon otkrila

Bumerang kroz život jako brzo i bolno vraća se

Kad tad ljudi se razotkriju pa svatko kaje se.

A u njoj jaz i nemir se širom sigurno razjapio

Najrađe bi je na dno dna u kaljužu zavalio

Prostor u duši je razjedinjava,prazna je ostala

Kuda će,kompas izgubila a dušu đavlu prodala.

A đavo iz nje sve  preostalo što je valjalo isisava

Ipak samo ljuštura na kraju od nje bude ostala.

Lebdjet će u vakumu samoće i od sviju sklonjena

Ridat će uzalud samotnim godinama,kasno je.

Trebala je davno prije misliti na svoje poteze

Može ona sada praviti fajlove svih isprika

Lažnih riječi, pomirenja i teških zabluda

Na kraju nije uspjela,ljubav života je izgubila.

A na licu joj baš krateri od slapova suza ostali

Uzalud sada prima protiv bjesnila cjepivo

U njenom slučaju ništa je ne bude spasilo

Đavolska posla previše u njoj je ostalo.

Ona bi sada da se sve tek tako čisto zaboravi

Da to srce što je krvarilo eto bude zaboravilo

E ne bude se tako baš sve olako odigravalo

Životni scenarije se okreće, na dno je prevrće.

Pomirenje se nikada više neće vjerojatno dogoditi

Sumnjam da će joj to nadajuć se iskreno uspjeti

On je nikada više kao nekada ne može voljeti

Mogu pokuštai,ali ne slavno će se sve završiti.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, 04.02.2021 at 02:40

Sjedim u hotelu blizu Brisela ti u mislima

Mada se godinama već ne čujemo

Primjwtila si a i  ne kontaktiramo,

čaše tuge i dalje se prelijevaju.

Pitam se kada će sve to prestati,

kada ću prosto eksplodirati

ili jednostavno iz sjećanja te izbrisati.

Ruke mi se tresu na samu pomisao

što sam sve od tebe godinama pretrpio,

toliku bol u životu nikada nisam osjetio,

a opet naivac te luđački posesivno volio.

Dobro sada sa drugim izgleda sretna si

I neka si, čak mi je drago što si uspjela

Ali nikada te ova do bola slomljena duša

Nije definitivno niti blizu preboljela.

Nešto si duboko u meni zarazno ostavila

Srce si na barem stotinu mjesta rasparala

I nekako krvareć i ono godinama preživljava

Bože koliko je ljubavi za tebe u ovim grudima

Al što ću, dalje moram da usamljen nastavim

Najviše boli me što ne mogu da te zaboravim

Ne mogu baš bez tvog osmjeha i poljubaca

Da ovaj krizni period na kraju prebrodim.

Sjedim u hotelu blizu Brisela ti u mislima

Postala si baš naporna iz pameti ne izbrisiva

Popusti me malo, daj da malo eto odahnem

Da napokon misliti na tebe prestanem.

Nekako lakše bilo bi kad ženo nestala bi

Kad se niti u snovima upornim mislima

Nebi mrve  više jednog trenutka javljala

Možda bi mi eto i u stihovima nestala.

..

A ova kiša što se oko Brisela nakupila

Niti blizu moju slomljenu dušu nebi pokorila

Toliko suza i boli je još uvijek u ovim grudima

A ti si jedina koja mi je sve to napravila.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, 03.02.2021

Ne traži me uzalud više ne pokušavaj

Pratim te već dugim godinama

Uporno me obmanjuješ lažima

Misliš da plašt zaborava  izbriše

Da iz srca bol tek tako da nestane.

Al varaše ispadaš glupa i baš naivna

Sakrij se duboko ispod svojih grijehova

Ne izlazi godinama iz tih laži rovova

Zar nisi više shvatila da si se provalila.

A to tvoje ko fol kajanje ne pali kod mene

Izgorjela su sva tvoja naivna očekivanja

Da svim lažima sakriti budeš sve uspjela

Još ne mogu da shvatim kako si naivna.

Pokopaj sve te zablude,očekivanja zamrzni

Toliko zlobe i lošega je ostalo duboko u tebi

Zar si već i oslijepila te nisi na kraju shvatila

Vremena ti draga moja davno su prohujala.

Sjetu duboko zakopaj ili potpopi u dubine

Da slučajno ljudi ne dođu do prave istine

Tad si još više nadrapala i sebe pokopala.

Pokunji se,i što dalje i prije bježi od mene.

Koliko ćeš se samo puta sjetiti mog osmijeha

A tako olako povjerenje si naivno izgubila

Da barem nisi lagala te istinu skrivalaa

Možda bih ti i oprostio i preko svega prešao.

Ovako draga moja što prije put pod noge

Da te moje oči više nikad niti blizu ne vide

Ne traži me uzalud više ne pokušavaj

Uzdaj se u se i tvoje vještine preživljavanja.

..

Toni Ljubiša Božić, Brissel,03.02.2021