Čovječuljak sam sa osmjehom klovna veselih cirkusa, od rane mladosti lutah prerijama ledenog zavejanog Sibira do Južne ritmom opijene Amerike. Europa me najmanje zanimala, previše vještačkog osmjeha tamo sam susreo. Nekako sve se čudno kotrljalo, bijah u potrazi za nečim što mi je falilo, a srce još nije otkrilo. Kada bi vidio il susreo možda bih prepoznao i odmah svatio koja je svrha skoro pola životnog lutanja, koja je stvarna misija ovog životnog dešavanja. Koje kakve signale, slike mi se dešavale snovima i javom miješale, budio bih se u morskim pjenama, razapet između mjesečine i ranog buđenja. Preko duga su mi stizali čudni glasovi, proljećima kroz behar bi neke siluete prepoznavao, al nikako ne bih shvatio što mi to javljaju, što žele da me upozore il obraduju. Sa cvijećem redovno pričah, njihove životne priče shvatao, iz prošlih života svoje sreće i tuge bi name sručili pa bi zajedno plakali i smijali kako je život bašta prekrasnih čarolija. Zavisi u kojem redu je predstava, dal smo dio tog scenarija, tko je kostime za nas spremao, dal se ljubav il tragedija događa. Godine nisam brojao, sjećam se da sam većinom sa osmjehom pred rano jutro lijegao u krmeljama budio.
Sa nekim posebnim ljubavnim izletima nisam baš sreće imao, žene su me zaobilazile, zbog moje cirkuske uloge bi se smijale, neozbiljnim valjda budućim partnerom smatrale. A oni tarzani na trapezima kod njih u šatoru žena i golotinje uvijek prepuna trpeza. Krišom bih na kratko ćirio gole grudi promatrao, iskreno po neku za sebe poželio. Al eto nije me sreća pratila da bi se neka na mene sažalila i usne mi podarila. Možda se na meni ne vidi al ljubavi toliko u meni postoji, da bi bila kraljica sve dok mi srce otkucava. Život samnom se prosto igrao nije neke tragedije valjao il oštre zube tuge na meni lomio. Sve se nekako tečno valjalo, nikada se nisam žalio da mi je nešto ekstra potrebno, sa malo bijah presretan da ljudima osmjeh na lica povratim bar dok su u cirkusu naših varki uživali. Život se tako u krug vrtio, da bi po nekad čudnim tijekom sudbine iskočio tek da nam ne dosadi. Al stalno cijelo vrijeme neki nemir se vrtio u meni, i željeh da tajnu tu otkrijem pa sve dublje u sebe sam se zavlačio svoje ponašanje promatrao, psiho analize pisao, al na kraju nije bilo nekog konkretnog zaključka. Sve se svodila priča između raširenih i skupljenih šatora.
Poslije kasnonoćnih predstava dugo ne bih zaspao, usamljenim gradovima bih lutao, vriskove kao životinja osluškivao , ljubavnike po parkovima kroz šapat prepoznavao. Da bi me pred svitanje umor srozao, na nekoj klupi u parku bih se probudio, i nekim novinama prekrivenim utopljavao, da me rosa ne ohladi i da sljedeću predstavu ne propustim. Ipak je klovnova uloga da svijet nasmijava, kisela lica da od tuge ispere, da im donesu najbolje u tom trenu što požele i da se presretni sa oduševljenjem svojim kućama na počinak dokotrljaju. A kada bih klovnovske cipele napokon nakon desetak dana skinuo, sam bi se sebi zgadio kako zapustih se, al jednostavno mi nije bilo potrebno niti se kupati, brijati zbog nečega posebno sređivati jer klovnovska maska je sve te izraze moje vanjštine skrivala. Nitko me nebi prepoznao da me van šatora bez tih cirkuskih ukrasa susretne. Od Uskrsa pa do Božića bila bi ludnica od silnih cirkuskih predstava, na desetina kila bih izgubio a kao lav bi se prežderavao. I onda me počele neke misli stizati u što mi život prolazi, nemam podmladka, ljubav života nisam susreo, koji smisao je ovog življenja tek tako da život proćerdam da drugima uljepšavama dok svoj život na nulu srozavam.
Te dugo noćne šetnje su me nekako popunjavale, kada bi jeseni pristigle a sunce se zagubilo jer kišni oblaci bi riječ uzeli za sunčeve namjere nisu marili. Baš se i ne sjećam al jedna noć bijaše posebna, protutnjaše sa 6 prekrasnih upregnutih konja kao srebrno zlatna kočija. Mislim da je skoro ponoć otkucavala. Čuo se žamor zaljubljenog para koji sreću očigledno je svima na glas dijelio. Tako sam se sretan osjećao, u njihove uloge uživio jer ipak sam neki glumac šatorski postao. Slatko sam njihovu poznatu melodiju pjevušio. Nitko u cirkusu nikada nije otkrio da je moja tajna ljubav bila pisanje stihova i glazba sve pratila. Al eto to bijaše moja tajna skrivena nikome dostupna. Plaših se da to neće cijeniti i kao uvijek svemu što radim će se smijati i većinom šprdati, ma tko sam ja da se tim poslom pjesnika zabavljam. Kao da vidim i čujem njihove podle i zavidne reakcije. No borba za život i moja povučenost bi uvijek pobjedile da se ne svađam bez razloga ulazim u sukobe koji nikada nikud ne vode. Pa bih uvijek ostao nasmiješena cirkuska dobrica što sve nasmijava. Od mene se nikad nije očekivalo da se tuga dogodi to bi predstavi moglo da naškodi, a to ipak je najvažnije koga briga što se u nama tog momenta dešava.
I svake noći kao bjegunac bi se osjećao sa teške robije pobjegao. U tuđoj srećici bih uživao kada bi mlade zaljubljene parove krišom promatrao. Njima niti kiša niti snjegovi nisu smetali, uvijek u strastvenom zgrljaju poljubcima bi varnice dijelili da se i mi usamljenici malo zgrijemo. Krasan je bio osjećaj kada se vatra mladosti na vas mislima prenese i sav život naglavačke preokrene da se u trenu prenete iz tog slatkog maštanja izvučete. I većinom sam uvijek na ta ljubavna mjesta bježao, kao da sam osjećao da vrijeme je i mene taj zagrljaj strasti da zapadne. Čudo je bilo kako sam izdržavao da nespavam noćima, punila me ta ljubavna nedoživljena energija lutanjem do izvora nadanja. Krišom bi kao vranac zaržao kad bi ljubavne scene golih tjela spazio. Nekakvo ludilo bi me uzelo, neshvatljivo bi samnom nešto magično vladalo. To su neobjašnjive pojave, nešto posebno vas razuzme, sve bi trčali na prstima, krikove neke bi izbacivali da svi vide da život u vama postoji. Pa bi se smijeh i tuga na licu smjenjivala, kad bi me kiša iz tog maštanja krupnim kapima ošamarila. I tako odlučih da pišem stihove, kratke priče i sve ostale strastvene slikovnice.
Pokušah i pisma nekim svojim nedoživljenim ženama da ispisujem u poseban stari poderani rokovnik da polažem. To bijaše najstrože čuvana tajna jednog klovna iz cirkusa, i uz mene je uvijek stajao jer bih ga oko pojasa zadjenuo. Čisto da budem siguran da nikome nepoželjnom u ruke ne padne. Jer ako to moje carstvo mašte osvane, mislim da bih u grob propao, od stida što sam sve u tim pismima požudno ženama maštarski pisao. Nije tu bilo prljavih sirovih riječi il tako nekih nekulturnih izraza, nego finih manira gospode, prinčeva,princeza, kraljevića i kraljeva.
Nekako te vrste tepanja na nekom nivou moga maštanja su najljepše izgledale.
Pisma posebnu draž su imala, uvijek bi ne njenim usnama ranom zorom osvanula, tik što bi oči otvorila. Rusko-sibirsko ime sam joj nadio, IRIBINA moja draga IRBINA krštena mojim uzdasima maštanja. Nisam kruta pisma pisao kao neki vojni atašei što bi naškrabali, o teškom naoružanju i ratovima bi pisali, il neki ucviljeni što su im žene nesretno pomrle pa sada tuguju na tu foru druge žene primamljuju. Bijah klovn sa romantičnim pričama iz kraljevske loze stidljivog maštanja.
Ona Gđica Irbina sve je moja postala, svakim jutrom cvijeće iz mog srca je dobijala. Najljepše šešire bih joj kupovao, posebnom dostavom sa parfemom zrele dunje mirisao. A ona bi tako spokojna svakim danom naučena sve više od mene očekivala. A mene bi šamarali noćni vjetrovi dok bih kroz drvorede smišljao najljepše riječi da joj poklonim. Pleo sam najljepšeg pruća korpice, u njima cvijetno proljetno cvijeće sto jezika govore. Svoju neutaživu glad za ljubavlju svu svedoh na puko maštarsko dopisivanje. Njeni osmjesi i poljubci bijahu moja najsvježija vitaminska prehrana, koja me danima opijala i držala. Onda nakon nekog vremena Gđici Irbini sam se približio, mirisa njenog tijela skoro doživio. Skrivala se ispod noktiju, perut mi izazivala kolika je želja za njenim usnama žudila. Znojiše se dlanovi, vrvilo je požudnošću danima u meni. Zamišljah da imamo sinove , i kćerkice su pristigle, slatka obitelj se složila. Boja mog glasa na predstavi se totalno promijenila, još življi i veseliji postadoh. Svi su primjetili da je u meni procvjetalo poroljeće ali su svi nekako žurili i nisu previše pitanja postavljali, a to mi j još više odgovaralo. Željeh da se uzrok moje sreće na meni ne otkrije a neka očima i osmjehom i glasom sreće otkrijem pa putuje. U meni se životna maštarska priča zaholcala. Željeh da tanani glas moga talenta pjevanja na jednog od sinova prenese. A kćerkici neka moj smisao pisanja , slatkih riječi izražavanja u grudima nastani. Boga sam molio i život mi prepun tih radosnih trenutaka kroz lažljivu maštu postao.. Neka mi ne dira sada kad a se sve složilo, i u tome najslađe uživam tu ljubav kroz predstave ljudima poklanjam.
Svi su govorili kako izgledam presretan, u slatkom odijelu sreće zamotan. Nisu shvatali da je u meni tuge jegulja, samotnjačku kolibu sagradila. Al kad u vode maštanja se uvalim svim tugama i problemim odolim. Horiznoti moga maštanja bijahu bez vidljivih granica, osvajah najljepše, najdivnije vrhove dok bih uživao tišinom u njenim očima,a ona bi spavala na mojim grudima. Samom sebi bih se ispovjedao, sve u detalje slike prepričavao po stotine puta najsitnije detalje opisivao.
Toliko puta bih klekao na koljena uz svjedočenje mjeseca ljubav joj izjavljivao, što mi je sinove i kćeri podarila. Beskrajno bih tepao, oko nje obigravao dok bi moje najslađe jelo slatkim nježnim prstima pripremala.Sve u detalje bih se sjećao , što je na sebi imala, kako je koju riječ izgovorila, dal su se smrkle obrve il je bora na čelu se pojavila. Svaki milimetar njenih usana sam znao opisati, kako se ljube i na kojem dijelu mladež kod oka postoji. Imala je oči boje prošaranog polena, smiješana pčelinjim igrama i eto mene ja zapala. Na stotine puta bih kroz šator provirio kao da osjetim da ona stvarno pristiže samo je na odmor do svojih roditelja skoknula. I kada bih šetao njen lik prekrasnog osmjeha je stajao na svim plakatama. Jer su to moje oči željele niti trena je nisu napuštale. Mjere nisam imao, do iznemoglosti bih maštao, ljubav beskrajno vodio, očaran da se to meni događa. Da se moglo snimati što mi se dešava u grudima, koja je to savršena magija, ma ne nemogu to nigdje ljudi doživjeti. To nemože nikome da se ovako kao meni savršeno dogodi. Život i predstave postadoše mješavina mašte i čarolija jer u mojim grudima nije postojala dosada. Živjeh potpuno i spokojno, mada bi me kiše pljusnule i probudile da bih pod neki most skonuo da taj san do kraja dosanjam.
Moja lađa maštanja sve rijeke jezera i okeane je obilazila. Jedina bijaše moje mašte posada, moja najdraža Irbina za kormilom bi uvijek nasmješena sjedila. Čašu piva po nekad je voljela dok bi vrućine vladale. Po koja kap za moje usne na njenim bi tragale, pa dugo u noć se nebi zasutavljale.
Život mi dobio potpuni smisao, lađa se zastavom sreće vijorila, dok je posada mirno spavala a valovi svojim igrama ljuljuškali.Ništa nije uzaludno pravljeno sve se sa razlogom kroz moju maštu valjalo i dešavalo. Nekakvo dostojanstvo se u meni probudilo, novu snažnu osobu u meni stvorilo, zahvaljivah Svetom Anti što me je vodio. I tako u kapetana broda prerušen , neprepoznatljiv svojom barkom sam plovio najljepše trenutke porodične idile sa najmilijom Irbinom dijelio.
Sve moje strasti i tragovi nježnosti sa njenih prekrasnih grudi pokupih. A ona od strasti sva nabrekla, usnama medenim bi vatre mi gasila dok nas zora nebi uspavala. Jutrom il oko podne bi poskočili nesvjesni gdje smo i što nam se događa.
Kada je samnom u meni posebni kemijski spojevi se dešavaju, u ma kakvom obliku pristigla, dal je dio slike, mašte, prekrasnim mislima jednostavno svega carskim osjećajem najzaljubljenijeg princa razuzima. Ne možete joj odoliti, za rukav osmjeha vas povlači, na usnama poznatim izrazom se krevelji. Žudnja svoje priče slatkim lažima ukrašava i gotovo svaki put nasjednem jer te jednostavno neizmjerno trebam i obožavam, i laži ću da neprestano ispijam nadajuć se da će ta hrana da me do tvog dolaska održi.
Često bih je sanjao, kroz snove bi jedno s drugim razgovarali, tepali::
O slatki mlinu moga maštanja, ljubavnih požuda stremljenja, ludovanja, plakanja, šutnje bez i trunke trunčice najslađih dodira…a legao u pola tri i opet bez trunke spavanja..pisao,pisao pisao. Ne brini čekam te na zdencu gdje si me često kriomice ljubila..
OPROSTI NIJE MI BILA NAMJERA DA TE RASPLAČEM NEGO JOŠ VIŠE LJUBAV DA MI OSJETIŠ
Idi… tu sam, ogrlica srca ti na mome vratu slatkošću stegnula sve u meni dozira. Hvala ti sve ću ti i najsitnije zrnje čekanja najslađim tajnama pokriti.
Onda bi se ona razvezala:OBOŽAVAM TE…I NE BRINI U MOM SRCU JEDINO TI POSTOJIŠ… MJESTA VIŠE ZA NIKOGA NEMA…. SINOČ DOK SAM PLAKALA MISLIMA SAM TEBI POBIGLA…..NEŠTO MI GOVORI DA JE PRIČA ZAVRŠENA TVOJA SAM I VIŠE NIČIJA. MA TO SU SUZE LJUBAVI TO SU SUZE SREČE….FALIŠ MI NEOPISIVO MI FALIŠ .
UBIJA ME OVA DALJINA UBIJA ME ALI OPET ME NEŠTO DRŽI OPET SE SMIRIM I ZNAM DA SI TU BEZ OBZIRA KOLIKO SMO DALEKO VOLIMO SE A TO JE NAJVAŽNIJE…..ZNAJ DA MISLIM UVIK NA TEBE….I KAD SAM TU I KAD SE NE JAVIM MOJA LJUBAV JE KOD TEBE 24 SATA MOJE SRCE SAMO ZA TEBE KUCA…..
ZNAM JA TO SVE TO OSJEČAM SVAKIM DANOM TVOJA NJEŽNOST I LJUBAV ME OBASIPA ….NIKAD TO NISAM DOŽIVJELA…HVALA TEBI ŠTO SI TU ,ŠTO ME VOLIŠ I ČUVAŠ…..HVALA TI NA SVAKOJ SEKUNDI VREMENA ŠTO GA SAMNOM PROVODIŠ….JA VIŠE BEZ TEBE SE NEVIDIM
Da… sve si u detalje sažela i to je ono što me doima, obuzima, salvama sreće posipa. bježi da te oštre ivice paukovih kandži ne zaderu.
Ne brini sve se dešava sa razlogom žrtve smo slatko nemirnog čekanja tako nam se trenutna uloga života odigrava, al na kraju, na kraju tog tunela smo zajedno, rukama, usnama, srcem i dušom vezani nepovratno prepunom ljubavlju satkani. Samo kad sam u tvojim mislima, na tvojim rukama ovako prekrasne riječi se probude, sve tvoje draži na tacni presahnulih usana ponude…i odletim slatko ti odletim jer jednostavno tom ludilu ljubavne strasti u srce se pogodim.Krasno se osjećam kada nekome odabranom sudbinski pripadam..
TVOJA IRBINA ČE TEBE CIJELI ŽIVOT ČUVATI PAZITI MAZITI BODRITI BIT ČU TI UVIK POTPORA U ŽIVOTU I TOLIKO PONOSNA ŠTO SAM TVOJA POSTALA.
Idi čekam te, možda te odmah neću vidjeti sa razlogom, jer su suze sreće oči zakrvavile pa se slika čekanja zamuti. Smiri se dok me jugo ne oslobodi kandži strahova, javim se sa jedrenjaka čim sunce jedra obmota nemirom..O kako te osjećam po dubini disanja se primičeš, u grudi mi uskačeš plahovita, nezasitna krasno požudnih dodira.
Onda bih slatko pjevušio što se još jedan nesvakidašnji san doživio. Sve su me putokazi usmjeravali, ideje prenosili, na što pažnju da obratim, spontanošću sve doživim. Moja način sreće sam posebnim trenutcma doživljavao Bogu dragom zahvaljivao jer bijah preponosan svakim trenom preporođen i radostan.
Valjda sam napokon zaslužio, iskrenu, potpuno nepoznatu planetu iskrene ljubavi otkrio. Toliko me obasjava, u meni svim bićem rasprostranjenošću uživa. I došla je, meni, nama dobro došla je iz vrtloga nekih sivila izvukla je. Po svim parametrima maštanja ona za mene je stvorena, i takvu je osjećam niti trunke ne griješim, jednostavno ponosom nekim me uzdigla. Ne pamtim da sam neku barem mrvicu ljubio koliko sa njom sam dobio, i spreman sam sve zaloge i sve što posjedujem da u razmjenu za njenu ljubav ponudim. Neka sve odnose al ovo sretno srce i preplamtjelu duše ne mogu, jednostavno stvoreni jedno za drugo tako potpuno stvoreni. Stobom najviše volim plakati jer me tako najbolje razumiješ, al ono od sreće ludo plakanje, suze ne mogu da se zaustave. Uvijek u svakom momentu sve me na tu ljubav podsjeća u svemu oko mene odiše, divno je biti strastveno zaljubljen sam sa sobom strastveni tango plesati dok je maštom usnama obasipam. Ljubav pravu pravcatu doživljavam, dal sanjam il sam od sreće kriterije realnosti izgubio, sve bitne stvari potopio, jer svakim trenom samo o nama razmišljam. U zamku daljinom maštanja smo upali, nama najvažnije srca smo otvorili preporod se u njima dešava, Božija je zasluga i čuva nas jer iza nema tragova sve dok ne pristigne njegova dozvola da se javno i spojimo, a poslije toga više neće biti strahova STRASTVENA LJUBAV HAPPY END DOŽIVJELA.
Sekunde svakog trena na našoj strani opreza su ćulile, stražu čuvale, uvijek na vrijeme usne razdvajale, pamet bistrile da nas duhovi ne otkriju.
Nitko nam neće vjerovati kako se ta veza igrom nekih događaja uvezala. Naša bajka se prostirala između pisama i poštara. Hotelskih soba nemira kada bih na put krenuo da joj na vratima osvanem i da je dodirnem.
Portiri su me već odavno upoznali, u mojim očima adresa njena je stanovala, sve je tetovirano na usnama jer ništa se nije moglo sakriti. I onda usamljen po neke pijane bih susreo njihove tuge na daleko doživio al jednostavno sve se osjećalo. Suzu bih spustio, jer žao mi što ne mogu dio sreće mi da osjete mada bi iz tog delirija alkohola glavom bez obzira pobjegli. Onda bi crkveni zvonici rano jutarnje buđenje najavili a ja usamljen parkovima šetam beskrajno razmišljam da ću ti jednog dana pripasti. Iskustvo sa tobom je posebna duši i srcu nagrada , melem što sve trenom oporavlja, zaborave tuge ispire duboko u dušu mirnim osmjehom zadire. Rekoh joj uzmi sve i pedalj moje duše, sve ti bezgranično pripada tolika opijenost njenom mladom dušom me uzela. I ne samo to, ona me totalno voli, obožava, sve sam joj postao kao da sam svoje misli u njeno srce ugurao. Jer ovo što me kao srednjoškolca obuzima tajna i uzrok je na njenim usnama vatrenom tijelu bez dodira.
Volim te djevico savršenog dodira, volim te bespućem podivljalih vjetrova, volim te kao more kad se silinom uzburka. I znam kada ove riječi budeš čitala kanonada suza te bude uzela , shvati da ti pripadam, da je sreća napokon nama navratila, sve dijamante sreće izbrusila jer jedno drugom smo najvrijednije blago postali.
ZAŠTO NE MOŽEMO BIT ZAJEDNO….DA OVO SVE JEDNO DRUGOM U KRILU DIJELIMO,KAD SE TOLIKO VOLIMO……….IZDRŽAT ČU JER MORAM I ŽELIM ALI TEŠKO JE…………………TOLIKO TE VOLIM………………A TU SAM SAMA………
Volim kad plačeš postojan sam u tim suzama. a nos crveni dodir usana mojih požudno naručuje da te opet nesanicom otrujem.
NA OVAJ NAČIN SE JA PRAZNIM ..TI KROZ STIHOVE A JA KROZ SUZE JER BI ME INAČE TO UGUŠILO………….
Nemoj misliti da u meni kamenje stanuje toliko volim te i lomim se na momente kao stijena sam dok me ne slomi sve i mrvicu stijene u kapljice suza sreće za tebe pretvori
SAD SLIKU GLEDAM TI, SVAKI ALI BAŠ SVAKI DIO TVOGA TIJELA BI OSJETILA,LJUBILA,MAZILA…..
OSJEČAM SVE SI MI POKAZAO I VIŠE NEGO SI TREBAO TVOJA LJUBAV JE TOLIKO VELIKA DA JE NE MOGU NE OSJETITI………..NESEBIČNO MI JE DAJEŠ I HVALA TI NA TOME…
U meni minsko polje prepunih zamki od požude je stvoreno samo što nije eksplodiralo, i pažljivo svaki korak procjenjujem da na minu ne nagazim sve što dugo spremamo izgubim Nedaj bože da se to dogodi
TIM DANOM BI VALJDA I MOJ ŽIVOT STAO..NEBI VIŠE IMALO SMISLA ŽIVJETI…….ZA KOGA SE BUDITI,KOME TEPATI,KOGA TOLIKO VOLJETI ŽELITI,NIŠTA VIŠE NEBI BILO ISTO.
Nećemo crne misli one nisu dobri znakovi neka se osmjeh požude makar i kroz suze pretura jer ljubav u njima stanuje na izdržljivost poziva.
NE ŽELIM O TOME NITI RAZMIŠLJATI………….I U SNOVIMA KAD MI NA TREN MISLI TAKVE PROSTRUJE NA MOMENT SRCE MI OD TUGE STISNE….SVE ČE BITI DOBRO JEDNOG DANA SVE ČE SE OVO ISPLATITI I JEDAN KRAJ DRUGOG ČEMO SE BUDITI..
Od sreće svakim danom skakat ću sreću beskrajnu najavljivat ću da i taj dan pristiže na vrhove usana najljepše tajne da sadrže.
A ovaj gluhonijemi film dugih pisanja, dok su suze u očima toliku vrijednost ima da su sve oko nas sami baksuzi jer im to život najljepši ne dozvoli.
NISMO NI SVIJESNI KOLIKO SMO SRETNI….STAVILJAM NAŠU PJESMU
Jesmo zato jedno drugo ne napuštamo kao gladni vukovi po još nježnosti naviremo, osjećam i previše te osjećam jer sa tvojim srcem u potpunosti stanujem na slatke laži nagovaram da me ne ostaviš da me svega porobiš.
Mozgu temperatura provrila, hladan tuš priziva, i onda kada na sunce izađem preptrpan suzama zapjevam da sam najsretniji jer tebi postojim i sve to u osmijeh se preokrene tragove suza nestanu.
VOLIM TE
Ah ti čuperci moje ruke čekaju najljepše strasti da probude izlude po tko zna koji put na grijeh navode…imali kraja ovom tepanju totalno požudnom proždiranju, nezasitnom maštanju
Oprosti al dječak u meni se od sreće upiškio suze bez dozvole pustio slabosti mi otkriva.
NEMOJ MI VIŠE NIKAD REČI DA TI OPROSTIM JER DA TEBE NIJE NIKAD OVAJ DIVAN OSJEČAJ SREČE NEBI DOŽIVJELA,ONAJ SLATKI OKUS TE TVOJE ČAROLIJE TIJELOM OSJETILA,JEDNOSTAVNO JEDNO DRUGOM PRIPADAMO I SA SUZAMA I BEZ NJIH,SVE NA TEBI MOJE JE I JA VOLIM VIŠE OD IČEG NA SVITU………..
Samo zadrži me, u srcu što duže opijaj sve ostalo je nebitno kada te osjetim i znam da sretna si i znaš da sigurno nepovrtano po tebe dolazim.
Krenimo u šetnju da se izbrišu tuge tragovi da se dušmani ne sjete da u nama nešto skriveno postoji.
Molim te prosim te ovaj tren
: ALI
Budi mi vječna pratilja to me od prvog dana tvojih usana obuzima..
MA SAMO TVOJA SAM..I DAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
Da samo znaš koja gužva u meni se suzama napučila, samonom gospodari.
: VELIKO DA ČU TI REČI SAMO DA DOĐE TAJ DAN, ZNAM JER JA BEZ ZRAKA NA MOMENTE OSTAJEM….
Bježimo, upadamo u zamke kukanja ne želim da nam nestane osmjeh sreće sa usana.
NIKAD NEČE, JER OVU SREČU NAM NEMOŽE NIKO UKRAST
SUZE SU TU S RAZLOGOM KAD SE VEČ NEMOŽEMO VIDJETI NEKI ISPUŠNI VENTILI MORAJU POSTOJATI,PA ETO MENI SU TO SUZE ALI ZAPAMTI TO SU SUZE SREČE….. NEMA ZAMKI DOK SMO JEDNO KRAJ DRUGOG,JA SE OD TEBE NE ODVAJAM…
Ne brini sve dok suze u nama budu plutale siguran dokaz je,da jedno drugo posesivno obožavajući volimo. Vratim se uskoro, jer moram da te obozavam, bez tebe prazan sam kao kazan za rakiju.
ZAMISLI KAKO BI TO TEK IZGLEDALO DA SMO ZAJEDNO……..HEHEHEHE
Neću da zamišljam nego to doživljavam od prvog trena…
Jer od prvog zvuga njenog glasa u meni sve se uzburkalo, Osjetih nešto posebno, i onda taj prvi susret te usne što se odlijepiti ne mogoše sve u stvari zacemnetiraše i od tada je ono rpavo sve krenulo. Ljubav potpuno zavaljalo i eto to nas i održava.
Strastvena ljubav jednostavno je ne objašnjiva, a brate nemamo niti razloga niti kome to raditi niti od njih dozvolu il razumijevanje tražiti. Koji je razlog i zašto se sve ovo desilo, božije zakone je pratilo i eto nas u svoje krilo primilo.
Po nekad se pitamo dal smo pogrješili dal smo prokleti il nam je Bog dragi ovu ljubav podario. I kada sve slike i ono što nam se dešavalo svarimo nema razloga za kajanje svaki put nam je držao stražu u sekundama, se sve prikrilo i nikada tajnu ljubav među nama razotkrilo.Sve što nam se u prošlosti dešavalo, nije bitno i ne treba se znati niti i kada o tome priču otvarati. To su prošlosti koje nikome ne trebaju da nam ovu idilu rasturaju. Jedno pored drugog se složili, iste stvari zavoljeli na isti način savršenošću doživjeli.
Nema predavanja niti odustajanja, sve nam je na dohvat ruke složeno, samo treba lagano uživati pamet ne gubiti. Puno nam je trebalo da se odlučimo kojim putem krećemo, al nekako Bog dragi nam je sličice slagao gdje bi zapeli, on bi to na svoj način neobjašnjivo složio. Život ispred sebe prostran i pun sreće vidimo, i tome se istinski nadamo, jer nemamo zlih misli i namjera u sebi. Samo pozitivne misli među nama se šetaju drugima niti na dnevni red da uđu ne dozvoljavaju.
Ponos među nas se uvalio strastvenu ljubav raspršio, frcamo na sve strane iz svih tjelesnih oružja.Kajanja nema, i nema razloga, ljubav se dogodila , savršenošću se isijava. Duše nam toliko ojačale da tijela su razbucale, želja ne prestaje u nama jer se u potpunosti u svemu slažemo. Starst i ova ljubav među nama nije samo maštanje to je vatreno izgaranje, tko će više nuditi , al iz dubine duše nuditi jer se tako nekako ponosnije šepurimo sebi samim nesto dokazujemo.
Nekako kad god bi trebalo da pismo prekinem il razgovor završim onda mi se baš apetit priče otvori samo da je što duže u mislima zadržim da mi ne izblijedi il nedaj bože da krećem po malo da je zaboravim. I sve se nekako preispitavam dal to stvarnu ljubav žarku doživljavam, da to povijest neku šprdnju sa našim srcima ne pravi, ludilo nm u glavu ubacilo, sjaji nam u očima , jedno krajd rugog bi samo cmizdrili, ljubili, al valja živjeti, za kruh zaraditi a sitauacija i nije baš najsjanija. Ljudima se od usta otkida, teška vremena su prispjela. No uz ljubav koju smo nas dvoje doživjeli nema što može da nas polomi, na kruhu i vodu možemo opstati kad su nam duše nasmiješene i zadovoljne. I neželim ništa da čekamo nekome drugom da prepustimo, ovo što se nama događa jasan je znak sudine, treba ga što prije kompletirati.Jedno uz drugo vječnošću sjediniti. I nekako što više tepam joj kao da bumerang njenih usana me povratno obigrava, osmjeh na licu strašću otkriva. Ne želimo da se naša ljubav prikriva, jer tako polako nestaje, možda vrijeme nije najbolje al samo što nije pristiglo, nesmije nikome boli biti nanešeno. Neka se sve spontano i sudbinski odigrava. Vrijeme nam dozvoljava jedino srce i duša od nestrpljenja izgara, al tako je iz ove kože se iskočiti ne može. Nas dvoje tako dobro štimamo u svemu sekundom zajednički odgovor nađemo a osmijeh sa lica opčinjenošću jedno drugog ne silazi. Ona klasična zaljubljenost u glavnoj je ulozi.
I tako mene nasmješenog čovječuljka baklja sreće zapala, iskočih iz životnog cirkusa. Sve iz mašte mi krenulo da bi na njenim usnama završilo. Sve te nekakve slučajne susrete planiralo u najsavršenijim ulogama odigralo, da jednostavno se nista nema niti dodati a niti oduzeti.
Još uvijek smo daljinom vezani, pisma redovno pristižu, vatru slasti održavaju. Tehničke stvari prijevoza i koja će biti čija uloga sa da se u detalje planira. Al to su i ne toliko bitne sitnice, kada znamo da ćemo jednog dana a nadam se uskoro, pred istim kaminom onako šćućureni vatru slasne iskrene potpuno ljubavi slatkim poljubcima i davanjem održavati.
Bože dragi pazi nas i vodi i čuvaj kao sve ove godine da se nešto neplanirano na odroni, pa nas neki kamen il stijena pogodi il nedaj bože pritisne.
Mi smo ti lojalni, Iskreno se volimo i zajedno želimo da putujemo, pa ako nemaš nista protiv molim te dozvoli nam da se na isti vlak života ukrcamo pa sve do luke gdje nas jedrenjak očekuje .
O Bože hvala ti ma kako odlučiš il što god nam napraviš budemo shvatili kao volju tvoju kako na nebi tako i na zemlji.
Daj nam blagoslov koji od početka ima osjećaj da imamo, možda griješimo al nekako tvoje signale pratimo.
Vječni naš zaštitniče, svjetlosti naša vječna budi uz nas i kad je najslađe i najbolnije jer bez tebe nema ljubavi potpune.
Amen !!!
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,
11.04.2013 ponoć me prevarila i 31 minutu otkucala..
toni"s poetry 