I OPET BI PONOVILI

I OPET BI PONOVILI

Bila je produkt žestokih posesivnih beskonačnih maštanja,

fatamorgana nepreglednih obzora, varka slatkih izvora.

Nasmiješeni cvrčak  cvijetnjakom škakljive romantike.

Iskočila iz bajki i tračaka nadanja, sladorom nasukala.

 

Vrteć se hodnicima čekanja, momentima smušenog lutanja.

Bila prevelik zalogaj žednim usnama,nemirnog romantika.

Neprekidno rovarila nezasitnim kanjonima škakljivih stihova.

Glavnu ulogu strastvenih požuda, snovima proživljavala.

 

U njima rastura, ne miruje, ne progovara, srce raspucava.

Sve dok mu na usne nije zasjela, iz mašte se probudila.

Nasjela na najslađe zasjede, kušala strasti izazova plodove.

Srce svjesno na tanak led navela, čaroliju ljubavi doživjela.

 

I sad se koprca između požude i čekanja, strast priziva.

Htjela bi još, al daleko je, navikla usne na tepanja čarolije.

Pa se s nemirom prepucava, kriomice maštom dolijeva.

Po nekad pozove, samo glas da oslušne, srce zadovolji.

 

Jer on kad progovori, jeza stara je podsjeti, trenom zaludi.

Teško odoljeva, klica strasti njegovih dodira i usana rovari.

Tako bi samo trunčicu sve ponovila, film u prvi čin vratila.

Da odigraju glavne uloge, do sljedećeg  susreta zadovolje.

 

Sebičnost se posesivno ušunjala, krišom na vratima sačekuje.

Šapat tišinom odjekuje, dodire usana usamljenoj noći najavljuje.

Stihovi svjedoče, tajne slatke otkrivaju, između redova javljaju.

Oni su stvarnost doživjeli, kad bi moglo… sto put bi opet ponovili

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.04.2013 u 21 i 25 minuta

ČORSOKAK LJUBAVI

njena odluka

 

Izgubljena, zaljubljena, dva života, između deset vatri spržena.

Godine zajedno proveli, sa falinkom od početka putovali,živjeli.

Međusobno se analizirali, što fali im, gdje su pogriješili.

Riječi među njima nestale, tmurni pogledi jezdeći rovare.

 

Jedno drugom su počeli smetati, u zraku uzaludnošću režati.

Uvijek druga strana kriva je, deranje i galama tišinom zavladala.

Pitanja potpuno nestalo, nema smisla se na drugog trošiti.

Rješenje se nemože pronaći, pregovori u ćor sokak su zapali.

 

Počele su teške uvrede, čija bi oštrije zasjekla, srce iskrvarila.

Granice fer borbe su nestale, iskopane potpuno ratne sjekire.

Puklo je, ljubavi niti trunke u tim srcima više ne postoji.

Što prije se raziđu, iz pakla negativne energije pobjegnu.

 

A tako malo fali im, da popuste, sujetu u podrumu duše ostave

Ima tu i mora biti još iskrica, nemože tek tako ljubav da nestane.

Možda samo da se zagrle, potok suza razmjene, jecajima isplaču.

Možda oprost za sve nanešene uvrede, na obje strane se zatraži.

 

Al žara, nema žara niti iskrice, da im ponovo plam u očima upali.

Da ga opet zavoli, na grudi mu grudi položi, možda i ljubav doleti.

Pa se opet stari dani vedrih osmjeha istim žarom ponovo dogode.

Al teško je, kada se dva bika glavama zariju, ni pedlja ne popuštaju.

 

Fali da uvide gdje su pogriješili, u pješčanom satu ima vremena.

Zašto, kako pored tolike ljubavi usamljenost se oštricama uvalila.

Zašto je praznina zavladala a u srcu još uvijek nešto proziva.

I što sada, sve zajedničke godine, neka poplava zaboravom potopi.

 

Pustimo , na miru neka se sudbina dogodi, sve će se desiti

Život se dešava dal kao rađanje il potopom suznih poplava.

Boga molim da svoju mir u duši i u novoj ljubavi pronađu.

 

Na panju sam čekanja, ljubav hitno, potpuno mi je potrebna..

Dok se drugom ne smrkne ni meni osmijeh neće da svane se.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 28.04.2013 u 14 i 00

 

Puknuo bih kad ne bih priznao

e7eb470ca47581638b9325240b559064

Puknuo bih kad ne bih priznao, istinu rastvorio.

U meni mravićka sreće je probudila, pretvorila.

Sa lakoćom sve stazice života tutnjem prolazim.

Najljepše oblutke ljubavi čudošću doživljavam.

 

Srećom njeno ime se naziva, žudnjom priziva.

Preostali zračak života maštanju posvećujem.

Sve dok opet se ne pojavi, nepovratno zagrli

vječnošću u srce zaroni pa nastani, meni pokloni.

 

I kada kiše su, i dok svi mravi spavaju

Vani stope joj žmirećki nanovo pronalazim.

Slike boravaka prizivam, nemire sustižem.

Neslućena ljubav žari i neprolaznošću podsjeća.

 

Ispod stare smokve uvijek je osjetim, susretnem.

Najljepše prošlosti momente susreta presložim.

Pa se pod smokvinim listom grlato raspjevam

Klapske pjesme jecajima skišom dotaknem.

 

I dok tužne kapi o smokvin list odlamaju

Skriven plačuć a presretan, ona samnom je.

Kapljice pljuska žuborećim  usnama podsjeća.

A samoćom, tuga kišom prikrivena… obuzima.

 

Svaka sijeda čudesnu ljubav potražuje i daruje

Teško zaljubljenost prikrivam, gušenje strahova.

A tako fali mi, svi njeni vreli uzdasi i dodiri.

Samo uz mene da ostane, što bi tek učinili.

 

I dok mravinjakom dubokim snom odmaraju

Pod smokvinim listom mjesečinu dočikam.

Sve potmule boli i požude mjesecu prepričavam

Puknuo bih kad ne bih priznao, istinu rastvorio.

U meni mravićka sreće je probudila, pretvorila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 22.04.2013 13 i 00 minuta

FRIZ

 

Ako te ikada svi napuste

perfect eye

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ako te ikada svi napuste jer ne znaju u oko da ti zavire

moju adresu poznaješ dovoljno je da se iznenadno pojaviš

opet onaj savršeni osmijeh mi pokloniš i poljubac udijeliš

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 27.04.2013 u 05 i 12 minuta

SRETNICI

na vodopadu 

Božijoj ljepoti nemoguće odoljeti…

kada noći praskom postanu dani,

slobodni trenutci  trenom u sebe zavuku se,

pa kočijom maštanja probiru poljske livade,

njenim osmijehom, šapatom našuškane.

 

Pa se u ogledalu u smijuljka stvorimo

i dok šetamo, tuge ljudima licima razaramo.

Bože kada smo zaljubljeni i volimo beskrajno

Sreća ne napušta, škaklji, svrbi, doziva…

najljepšim obiljem njenih dodira izaziva.

 

Božije bogatstvo izobiljem naslijedili,

da niti svijesni nismo čari i čarolije.

Nekima se lažima uvale i zaslijepe

Pa vole vile i palače, dvorce i carstva

A srca im tuga prazninom rasprsne.

 

Naša srca izvor iskričave ljubavi pronađoše.

Da poji onoga tko čeka i voli, koga volimo ….

budućnost prepunu ljubavi dijelimo…

O Bože hvala ti, do galaksije hvala ti…

 

Kao sretnici se okrenemo, bure srca otvorimo

pa tko je gladan i želi neka kantom zagrabi

da tuge u svojim srcima potruju,život oprobaju

svjetlost u očima izobiljem da im pristigne,

da ljubav dušama slomljenim napokon zagospodari.

 

Rođeni da osmijeh sreće i ljudske ljubavi širimo

Bumerang svakim trenom doživljavamo.

U tom je sreća najveća, kad ti se drugi raduju

Svakog jutra na tvojim usnama stanuju.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 26.04.2013 jutro svanulo 07 i 31 minut

 

Neka prsten vječni srcima se veže

vitez prstenova

Hvala Natashi na divnoj slici

Zujeć nemirom rastrgan, pomrčina otegla, a nesanica savjete dijeli.

Nevidljivost njena u grudima vrišti, ritmom plahog srca poskakuje.

Nakrcana duša harmonijom sjećanja zauzela busiju.. ne popušta.

Koprcanje prazninom koračanja, lutanje kroz noć tišinom usmjerava.

 

Otvoreno srce ljubavi što je nema, škripeć starosti zaliječuje rane.

Silnost ljubavi čekanjem se gušća, na sve strane grozdove sprema.

Rasuti požude damari, krikove trncima umiruje, na nju podsjeća.

Nađoh boginju što zame srce vezla, žednošću usana ranjivih.

 

Voljeti bez mrvice straha, istina okrutna, slatkom jezom sijeva.
Slatka bol se tragovima širi, krhotine  slatkih sjećanja stežu.

A ona me podsjećanjem češka, da joj slika grudima ne izblijedi.

Redaju se želje, svaka svojom mukom vrišti, preko reda žure.

 

Stižem draga, neka vlak se sprema, prtinu duše srećicom počeši.

Stižem evo, ljubavi se spremaj, postelja sa tobom nije više nijema.

Dvorove otvori neka ptice slete, obiljem hrane zasiti im duše.

Evo stižem, neka pjesma gudi, usnama čigre  vatrica je žedna.

 

Neka drage vile, stražom draži bdiju, dok nam tijela vino vatre srču.

Dosta nas je vrijeme zakinulo slasti, poljubaca srcu izobiljem fali.

Neprospavanih noći, neka lampa sijeva, mojom bit ćeš odluka je sveta.

Neka prsten vječni srcima se sveže, kočijama strasti svadba nek se sprema.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 25.04.2013  rana zora 05 i 22 minuta

 

NE ODUSTAJEM

ne odustajem

Ne odustajem iz pregrštom valjanih razloga

da moja, jedino moja što skorije postaneš

Nisu to dešavanja, zbog suludog maštanja

Krv zarazom uskomešala, nesanicom svezala.

 

Susreti prošlosti sve su, al nikako, ne slučajni.

Daškom vjetra usnama  kao žrtva si ušetala.

Na postolju neiscrpnog čekanja, slatko osvanula.

Molbe ljubavnog prosjaka uslišene, o Bože dođem ti.

 

Previše dugo među nama se krčkalo, pripremalo

Nevidljivo i na prstima bez opiranja ušuljalo.

Kao najljepša aroma životom si osvanula.

Nepoznate prostore ljubavi otkrila, očarala.

 

A onda, nestankom usana vrijeme se oteglo.

Snovima,maštom si briljirala, stihove vezala.

To me spašavalo, na zemlji u oblacima držalo.

Toliko puta sebe  nisam prepoznao, uživao.

 

Ne odustajem, maštom planove slatke razrađujem.

Već sam skužio, način pronašao kako te imati.

Sve besane noći što smo proveli, magijom otvorim.

I beskrajno uživam, omamljen dušinim tajnama.

 

Osluškujem, koračaš, ulazima odjekuje, poručuješ.

Rado bi se vratila, gitara obećana bi te čekala.

Krošnjavim brezama, ljubav se strastveno otima.

Zbog tanga, dodira tijelom strašću me podsjećala..

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 24.04.2013 u 1o i 01 minuta

 

 

MENI UVIJEK SI PRISPJELA

životna kapija

 

Nedam da mi zabrane tišinom da ječim.

da valjam te mislima, snovima bez dodira.

Svi bi od tebe topli osmjeh na prevaru ukrali

Za uzvrat led u grudi sačmaricom ti sprašili.

 

Nedaj se, kad osjetiš da si sama na obali ostala

Osjeti, postoji tvojih grudi srećica tračkom prispjela.

Kada te svi razočaraju, razlozi života ne postoje.

Kada ljubav od sviju  ti jutarnjom zorom presuši.

 

Ako nedaj Bože te priklješte očaji, tuga razori.

Ako sva nada u grudima bujicama tuge potone.

I tvoj dragi osmjeh nepovratno u očima nestane.
Il nedaj Bože da djecu više neće da ti čuvaju.

 

Do mojih teških tugom rezbarenih vratnica.

Pokucaj starim šiframa, usnama nasloni se.

Samo na tebe su čekala, posljednja si utjeha.

Sve bore i tuga trenom na duši ti nestat će.

 

I ako si bila propala, istrošena tugom beskraja

Da su te nemilice šibali, jaucima dušu hranili.

Usne moje sve će da ti povrate, dušu probude.
ponovo djevojče sjajnih očiju trčećki postat ćeš.

 

Boga molim da te što prije polome, proživi uloge.

od tebe svi ruke nek podignu…ono baš razočaraju.

Na ulicu bez ljubavi te izbace, i ostave, tad sjeti se.

E takvu ranjivu, nepokolebljivu najviše volim i čekam te.

 

I kad im ne budeš valjala, meni si prispjela.

Želim ostatak života ti preporoditi, svaku suzu

Iz dubine duše izbrisati, totalno tugu presušiti.

Samo da osjećaj sreće ostane, ljubavlju drži me.

 

Znaš u kojoj luci sidro bespuća sam spustio

Ispod sidra su svezani čarobne ljubavi ključevi.

Godinama za tebe i tvoj dolazak sam spremao.

Napokon doživio da moja vječnošću postaneš.

 

E tek onda će jadnici možda shvatiti, što su izgubili

U bescjenje  u debelo blato cinički te razbacivali.

Kad jednog dana, zajedno, sa osmjehom protunjamo.

Oči od muke će da im iscure,pa zanijeme… to su zaslužili.

 

Hvala im…napokon put ka sreći  dozvolom su nam otvorili…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 23.04.2013  ponoć  iscurila 02 i 02 minuta

 

 

ODLAZI STRANKINJO

 požuda

Uzalud pokušavaš slatkim riječima strankinjo na izvore preljube me privući.

I makar tvoja flauta, srce opija, ne popuštam , ona u srcu je zavjet položila.

Samo njoj sam zavjet na usnama popio, pečatom duše potvrdio, da čeka me.

Moju dušu ćeš teško osvojiti, tijelo možeš danima ubjeđivati, ona je u mislima.

 

Dovoljno sam prije griješio, opeklina na duši nosio, dok me nije preporodila.

Svaka moja misao, moralna je pouka šte se davno desila, tragovima podsjeća.

Zato okreni se , od mene skloni se, našu ljubav teško je provaliti, razdvojiti.

Nisi za mene, nisam od onih što padaju na otvorene prozore, ljubav čuva me.

 

Bezvrijedna sva slatka obećanja su,nepovezani red tvojih podvala, što si spremila.

Nasmijavaš srce mi presretno, šumski cvjetovi svjedoci su vatrene nepresušne ljubavi

Bestidnica si, u tuđe gnjezdo sreće se uvaljuješ, san prekrasne ljubavi rasplinjuješ.

Uzalud, sve je uzalud , njoj je duša poklonjena, srce njenim osmjehom otkucava.

 

Suze radosnice njeno ime nose,plamen njenih usana, snjegove proljećem otapa.

Ona je čežnja dubokih korjenja, srž požude uskipjela,nesanica mojih tumaranja.

Strepnja uzaludnih tuđih maštanja, uvaljivanja, kamen sreće na grudi mi položila.

Njeno crvenilo u licu kad osjetim, iskrenu ljubav doživim, dohvatim vrhove maštanja.

 

Zato strana ženo , uzalud pokušaje zabacuješ, na udice oholosti ne nasjedam,ne zagrizam.

Bludnik bih odmah postao, njeno povjerenje izigrao, čarobnu ljubav izgubio, vrijediš li.

Svojim putem uputi se, pusti sreću ljubavi nek putuje, tuđim bolom se ne uživa.

Drugome sreću razoriti na sebe proklestvo navući, samo jedna noć da bi se provela.

 

Previše sam skrenuo, blažene ljubavi njene se napio, kaput skitnice duše zagubio.

Plašt njene ljubavi sam nagrnuo, stvarnu strast doživio, toliku sreću teško je dočarati.

Sve sam joj poklonio, od nje sve dobio, i više nego što zaslužujem, sretnik sam.

I strankinjo reci mi, zar se jeftino prodati, zbog tvoje kašike požude i podlosti.

 

Vrijedi li… baš vrijedi li tako podlo, dvolično ispred nečije kapije ljubav razarati…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 18.04.2013 u 20 i 11 minuta

 

ONA JE GDJE JE…

strepnja na usnama 

Nikada nije upoznala proljeće, behare što srce salome,dušu nemirom opiju.

Kada se oči zacakle,a krv slađanim strahom zatruje,željice uskomešaju.

Glava srcu poduže ne priča, tvrdoglavost se prepriječi, pamet oduzima.

O tome nikada nije niti sanjala, presretna kad bi u mirnoj luci prenoćila.

 

U ljubavi bila je baksuzna, pogrešne tipove birala, u njima posebnost tražila.

Da bi se na pogrešne procjene opekla, al kasno je, opekline tragove otkrivaju.

I onda se životom primirila, našla je nešto što odgovara, bolje nego prijašnje.

Sva njegova huja, istresanja bila su pjesmica kad bi prošlošću uporedila.

 

U duši bezbroj rana je skrivala, nesanicom godinama  ožiljke jadanjem vidala.

U osmijehu brdo tuge je skučila, vješto od bolnih pitanja sklanjala i tugovala.

Al nije srce od kamena, jednostavno jaucima bi trenutcima puknula, odlutala.

Božija snaga je pazila, duboko u grudima osmjehom putuje, na kapljice dolazi.

 

Većinom razočarenja upoznala, ništa pravo doživjela, vinom tuge gušila.

Albume prošlosti spalila, samo su bolove žderali, na loše podsjećali.

Cvrkut ptica u grudima, kroz lektiru je saznala, bajkama upoznavala.

I život svela na trku frku, galamu piće i žderanje, trunkom ljubavi lažljive.

 

 U njegovom krilu se smijuljila, mada je tuga na usnama plutala, al tako je.

Bol u napuklim grudima njemu na usne je doveo, pogledom sve je iščezlo.

I sada poruke pismima razmjenjuju, telefonom po nekad se prikradaju.

O nekoj budućnosti maštaju, otvorenih karti pokerom života guštaju.

 

Ovog momenta širokim grudima proljeća u ledeno more je uskočila

Ljubav novu novcatu najavila, njemu za ljubav u more se potopila.

Preporod u duši, osmjeh beskrajne sreće i nemira  kapljicama bacala.

A onda sa majkom bi šetala, dugo dugo razgovarala, nešto skrivala.

 

A tako bi se otvorila, na glas vriskom sve priznala, ljubav je doživjela.

Bonaca  ogledalo moru podarila da se njena sreća duplira sve obuzima.

Na pragu je tridesetih pristigla, tek sada ljubavni izvorni žižak otkrila.

Pronašla usne da gase suštinske nemire, kud li je vode životne sudbine.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.04.2013 u 03 i 31 minut

Njemu nije valjala

IRBINA ČEKAJ ME 

 

Njemu nije valjala baksuz životu mu donosila,

a mene izobiljem prostranstvima duše ozarila.

Sreća nikom nije planirana,  namjenjena

nego iz dubine duše i od Boga je suđena.

 

Ona,mrvica srećice, razlog posebnih  jutara

divnim osmijehom izmami,sve se uskočoperi.

Nekako srećom milkeći baš me odalami

da se čovjek nesvjesno slatkošću probudi.

 

A njemu nije valjala baksuz  životu mu navlačila,

O Bože hvala ti što ga tereta oslobodi a meni

Čarobnom cjelokupnom ljubavlju podari.

Nema vraćanja, vječnošću srž srećice postala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.04.2013 u 13 i 10 minuta

POPRIŠTE DRUGIH USANA

na vodopadu 

Koju moć nada mnom je imala, poljubcima otkidala.

To riječi ne znaju i ne mogu opisati, pameću prostruji.

Vagalica na granici požudnog nadanja, obuzima.

Toliko toga imaginarnog obećava, tragove ucrtava.

 

Previše posesivnošću obuzima, sreći prevrtljivo obećava.

I onda sve se obruši, na njenim usnama usne drugih osjetih.

Ljubav kao zakletva, odjednom jedno drugo podvalom izjeda.

Okus tuđe strasti sve je promijenio, zidove hlada nagrnuo.

 

Ne mogoh oprostiti, ljubav se osvetnički tišinom zagasila.

Pregorak okus trule višnje usnama, suze bez praštanja,

S razlogom nestala, sujetu lomovima nemira probudila.

Neka se zamisli dal je vrijedilo ljubav razvaliti, izgubiti.

 

Dva suprotna pola različitih gledanja, ivicom obećanja nestala.

Sve slatke riječi godinama plutale, suhim lišćem su prekrivene.

Jesen ih sustigla epicentrom tek pristiglog proljeća,uzalud ratuju.

Ljubav neopisivo zamisliva, okusom drugih usana srca je zaledila,.

 

I sada na poprištu tuđih usana, zbilja tuge i sjećanja se pobunila.

Tako jeftino se prodala, toliko obećanja vjernosti bestraga zakopala.

I oboje tuguju, koračaju tragovima praštanja, ako je ikako moguće.

Na koljena kleknut će, da se sve podlosti te prevare izbrišu i zaborave.

 

Dal za povratak prebolno i kasno je..neka se tišinom dogovore.

Poprište drugih usana teške rane na grudima i srcu otkriva.

Klasična izdaja, prejeftino se ljubav iz mašte bolno potrošila.

Dal je bila prava i posebna, ako se drugim usnama prodala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.04.2013… zora 04 i 11 minuta

 

ŽIŽAK STRASTI

ma koliko čekala 

Ljudi prepuni ritma i tonova strastvenu ljubav imaju pa uživaju.

Zato se naša tijela bez i trunke dodira razumiju, totalno opijaju

Čekah da vlakom napokon pristigne, sebe mi zauvijek pokloni.

Cijelu noć stenjajućim vlakom putovala, bezbroj puta me prizivala.

 

I onda je izašla, pljusak suze prikrivao, beskrajan zagrljaj žuborio.

Nijemost zavladala, bez glasa požuda prenosila, teško se odvajali.

Jedno drugog drhtajima žedno čuvali, zagrljaj još malo da ne popusti.

O kako se drugačije strastvenije ljubila,posebnost u meni je probudila.

 

Noći prazne tišine nestaše, ugarak, nemirni žižak  strasti postade.

Toliko toga sam maštao i sanjao, beskrajno više i neopisivo dobio.

A skoro sam ruke od životne pratnje digao, mislih sve samo mašta je.

Obilje neobjašnjivih događanja se otima, para pregladnjelim usnama.

 

Sva bivša za ljubavlju lutanja bila su obilje razočarenja bez dodira.

Kao na žici sam treperio, naviknuh da sam dio životnog baksuza.

Al ona se stvorila, sve granice oborila, sve je posebno, neobjašnjivo.

Tišinom strastvenog poljubca , vrelinom dodira, sve mi je priznala.

 

Povratnu kartu nije uzela, dvorima duše i srca apartman osvojila.

Nema joj odlaska, sunčana sjena mi postala, svega preporodila.

Žižak strasti neponovljive, jedinstvene u meni pipke je raspršila.

Zaljubljenici ritmova i tonova strastvenu ljubav imaju pa uživaju.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,

17.04.2013 u niti noć niti zora 02 i 22 minuta

 

 

 

PREČESTO

vitez prstenova

Čarolija je posebna, vječnost sebi oduzima,meni otkida

Da bi se pregladnjelim usnama žarom požude položila.

I kako je ne željeti, svaki tren njenog bića doživljavati.

Ljubav se događa, strastima sagleda, beskrajno razuzima.

 

Zuji vam u ušima, svaki treptaj njenih misli vas podsjeća.

Toliko suza među riječima, slatkim dugim pismima šuruju.

U minuti čarobnog tepanja tišinom se izrekne tiha istina.

Usne planule, suze oči razapinju, doživljavamo svitanje.

 

I nemoj prečesto da kažeš Volim te, riječi mogu da izblijede

Šutimo i kada je najljepše, neka se duša i srce sjedine.

Žižak u grudima čistoćom podsjeća, pakleno  doživljava.

Stobom će starost mladošću da se proživljava… doziva.

 

Volim te svojom nazvati, volim te posesivnošću žderati.

Sve izraze iz tvoga srca sam krišom ukrao, pa zarazio.

I sada kad tepam ti, trnci poskakuju, haraju nemiri.

Voli me, voli me najljepša kazna je, moja je, slatko je podnosim.

 

Mrvice,molim te ušuti se, ne ponavljaj prečesto Volim te

ne želim da te riječi snagu izgube dok grudima sviraju.

Samo stisni me, usne prisloni mi,neka se ljubav prenosi.

Zagrljajem te imati…brazdama strasti sijati, osjećaj poseban.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 16.04.2013 u 20 i 59 minuta

 

 

VRISAK NJENOG IMENA

kad ste sretni

http://www.youtube.com/watch?v=i8bL9qHCkrM&feature=youtu.be

U posljednje vrijeme , ma skoro često, ma svaku večer se dešava…

Vrisak njenog imena u meni se događa, svakim korakom odjekuje.

Savršeno jasnu sliku mi predskazuje , oooooo..kako sam presretan.

U tom filmu osmjehom poručuje koliko voli i neizmjerno čeka me.

 

Kada se prava pojavi… lom u duši i srcu se krišom dogodi,

svi padaju kriteriji, kidaju ugovora i zakletvi požutjele stranice.

Srca i duše glavno je poprište, nepojmljiv preobražaj se događa…

Ulazite u svijet ljubavi o kojoj niste niti sanjali, napokon shvatite.

 

Glavnu nagradu života ste osvojili, pored zdravlja, nju ste dobili.

Ona postaje pokretač svih bitnih i nebitnih razloga, ljubav obuzima.

Svaki pokret il misao Vam kontrolira i slatkošću mira razgaljuje.

Jutra su bajna i prekrasna, dani prekratki koliko bi je željeli.

 

Nema panike, duboko dišite, ona Vas milinom popunjava

Vjerojatno je samo zračak ljubavi koji vas napokon zauzima…

Budite presretni što Vas tek očekuje…beskrajno žarko gledanje,

slatko smijuljenje…ponovo ste rođeni…sretno vam !!!

 

Shvatite, Vrisak njenog imena se u Vama događa iz sto razloga.

Vi ste nju i ona je Vas sudbinom odabrala i konačno zaslužila.

Nemojte vrijeme traćiti, svakim moment joj posvetite, pokazujte.

Beskrajno tepajte, mazite, zagrljaja izobilje poljubcima nudite.

 

Vrisak njenog imena se događa … najljepši osjećaj što obuzima.

VOLIM JE, OBOŽAVAM … znajačno i ubitačno ovisno

 

O Bože hvala ti što nam ovo dozvoli, do neba i nazad hvala ti !!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 15.04.2013 rano jutro 04 i 33 minuta

JEDAN DODIR

 beskraj čekanja

Treptaj, moment, slatki dodir,zagrljaj…

poljubac iz snova…što se dešava…

Dal vam se to ikada u mašti dogodilo,

barem mrvicu blizu srdašce izbezumilo.

 

Eto mene je sreća neki dan poslužila,

u dvorište duše mi svratila, i ostala.

Nisam niti sanjao da može da postoji,

srce od ljubavi vriskom da zaori.

 

Od onda  oči joj promatram,osjećam

srce osluškujem, nemiri osmjeha.

Mrvica se slatkošću zavukla

Odijelo sreće duši mi navukla.

 

I onda kao kreten se kreveljim.

Ništa oko sebe ne primjetim

Srce se razvalio, a ja uživam.

Ništa ne poduzimam, volim je.

 

Treptaj, moment, slatki dodir,zagrljaj…

poljubac iz snova…stvarnošću se dešava.

Mašta iz snova javu razgolićila,slast obuzima,

Srce neće i ne želi da odoljeva…hehe odgovara

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 14.04.2013 u 19 i 14 minuta

Zakletva

zakletva tebi

Do nedavno sam od sebe se skrivao, duboko u njedra zavlačio,rijetko maštao.

 U meni je hroptala dosada, preteška apatija,lijenost da se pokrenem gušila.

Kao da bijah u dubokoj pećini, pritisnut preteškim stijenama gorične i užasa.

Krateri strahova, bez razloga slabosti sam priznavao od svega odustajao.

 

Češće bih zijevao nego imao želju da se pokrenem, beskoristan se osjećao.

Vjera u meni nije postojala, cilj do nekog uspjeha nisam niti imao niti tražio.

Bezvoljnost se uvalila, srcem i dušom šurovala sve na svoj milin navodila.

Tjeskoba u stalnoj duševnoj postavi nikako na miru da me barem trenom ostave.

 

I onda , Božija se umiješala, njenu nevolju na moja leđa natovarila, donijela.

Savršena sudbina dugo ju mučila, Bog je testirao do kada može izdržati.

I kada je na postelju zalegla, zadnji atom snage na poziv meni je uputila.

Od tada obje strane se naglo počele mijenjati, osmijeh, sjaj u očima dovlačiti.

 

Nestaala porozna dosada,ludost i sreća se u srca uvalila, nemirom šapuće.

Radoznalost da se što više zbližimo, na kapljice ljubav beskonačnu udijelilo.

Iskreno, potpuno, presretno, prepožudno samo u njenom naručju se osjećam.

Svi skriveni osjećaji zbog nje su sazrili  u nebo me podigli, savršeno uživam.

 

Sa njom pravu ljubavnu sreću sam otkrio, oduševljenjem zarazio, slatko poludio.

Iz mene onaj sramežljivi dječarac je nestao, vuka ljubavnog u meni je probudila.

Osjećaj uzdignuća, posebne slobode, prepun strasti i požude,novo potpuno izvire.

I sada onako slatkošću prikriveni, zagrljajima obučeni, kragne nam se zaplele.

 

Mi se volimo, al ono nepojmljivo jedno za drugim patimo, sastanke skrivamo.

Premlada je, školu života još nije završila da bi meni napokon potpuno pripala.

No vrijeme za nas problem ne predstavlja, scenario života neka zapetljava.

Kada znaš tamo negdje netko voli te i žudi , neizmjerno  tvoju ljubav osjeća.

 

Dovoljna je garancija da se i taj moment vječnog spajanja bez problema dočeka.

Ljubavi kad ovo budeš čitala, znam stanujem u svakoj suzi, što srećom te obliva.

Sve zvijezde i knjige gatanja, sve datume su preispitali, ljubav treba da se dogodi.

Čekajmo, usne se prepoznale, tijela strašću zapalila, vrijedi ljubav potpunu čekati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 14.04.2013 u 13 i 01 minuta

 

ŽIVI U MENI

dođi čekam te

Prve zrake sunca njenim osmjehom još u veljači se najavile.

Travke, cvijeće, behara pupoljci, sve se nakofrčilo u meni.

Takav osjećaj posebnošću sve oslikava, proljeće u nama.

Sve je neobično prekrasno, osmijeh sa lica ne silazi, lebdimo.

 

I mada daleko je, svaku strunu srca i duše joj prelistavam.

Noćima do rane zore slatkim snovima prevrćem…ono uživam.

Ako je nemir obuzme u meni strujanje nepoznato zazvoni.

Istim trenom osjetim, nešto joj se događa, traži ruku mi.

 

A ako se u dogovoreno vrijeme ne javi, panika neka zabruji.

Neke crne misli odmah razuzmu, slatku maštu rastjeruju.

Bukvalno njen nemir, suzu osjetim, vuka u meni razgoropadi.

Tamo bih skočio sve oko nje rastrgao da udahne, suze zaboravi.

 

Njene suze bole me, kao živo meso da mi trgaju, srce mi paraju.

A nemoć, nemoć da bilo što poduzmem, samo duboko udahnem.

Sve mentalne snage upregnem, srce i duše povežem, da osjeti.

Da osjeti da živi u meni,neka me totalno koristi samo da se izbori.

 

A među nama pustinja okeani ključaju sve do dalekog istoka.

Telefoni ne rade, pisma nam zabranili, sve to zaljubljene izludi .

Pa onda misli usredotočim, pozitivne misli joj prosljeđujem.

Tada me osjeti,vjetar u leđa joj pristigne, na mene podsjeti.

 

I onda nestrpljenjem povratni signal očekujem, da me obuzme

O njenom stanju, dal je dave vukovi, il  u glib zlobe je zavalila.

Istog trena bih skočio, raketom misli na grudi joj prispio da osjeti.

Da ima me , ima sve do zadnjeg momenta, kad god joj zatrebam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.04.2013 u 15 i 15 minuta

 

 

 

Bože VOLIM JE…pomozi mi

molba sjeti se 

Brojne greške i gluposti kroz život sam pravio tuđa srca cijepao.

Nesvjestan da sve sabire sudbina, sreću u rokovniku mi sačekuje.

Al od rođenja me pratiše neki baksuzi, što god započnem se razvali.

Pa me hvatali očaji, izgubljenim mislima sam lutao, sreće putove tražio.

 

Sve što bih uspio radosti nije imalo,al sam kroz život učio, puno naučio.

Po nekad možda i češće budala bih ispao, naivnošću na led naletio.

Nepovjerenje, snaga i vjera u sebe na granici se držala, nešto me čuvalo.

Snagu za nove pokušaje od nekud mi prosljeđivalo, da još malo izdržim.

 

A pokušaja koliko bilo je nesmijem niti spomenuti, što bi mislili o meni.

Toliko puta sam padao u blatu svojih glupih odluka i poteza valjao.

No toliko puta se spržio na svojoj koži shvatio da vatra zna opeći.

I poslije tih opekotina, sazrila tikva počela nešto drugačije da poduzima.

 

Sve što sam do tada radio na drugi način i drugom tehnikom sam primjenjivao.

Rezultati se počeli javljati, malodušnost i nevjerica se gubile, mene snažilo.

Znam da nismo savršeni, al ljudske gluposti i tvrdoglavost često nemaju granica.

Tko na vrijeme shvati sa osmijehom kreće iznova, za to postoje dobri razlozi.

 

Dok su drugi ruke na pola puta dizali, ja sam se dizao, potajno se kuražio.

Prošla iskustva i pamćenja drugačije donosilo odluke i greške skoro nestale.

Postah neprepoznatljivo stabilan, do krajnosti uporan, savršenstvu težio.

Ciljeva nije manjkalo, al jedan po jedan postepenošću sam doživljavao.

 

I još kada sam shvatio i snagu božiju doživio i upoznao, sve je lakše krenulo.

Svakim danom bijah uvjeren da Bog na moj strani je,on signale prosljeđuje.

Da bijah slijepac, podignuta nosa sam šetao, pažnju kroz život nisam obraćao.

Toliko puta svojim greškama se zapetljao, i sada svemu tome smijem se.

 

Hvala ti Bože što me na pravi put lagano i neprimjetljivo na svoj put si izveo.

Tako je i ONA tvojim darom do mojih usana pristigla, život bljeskom probudila.

Sada sam kompletan, samo još trebam strpljivost naoštriti, nju dočekivati.

Znam sudbina svoje krojeve na svoj način skraja nam, sve do kraja prihvatam.

 

No molim te dragi Bože, oprosti mi …a toliko VOLIM JE…pomozi mi !!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.04.2013 u 11 i 55 minuta

 

 

PO NJU ODLAZIM

perfect eye

Čudo, sa njom se čudo za čudom dešava,

svakim jutrom osmijehom usne dodiriva.

Uvijek nova, nikad ponovljivo doživljava.

Nekako posebnost svakim dodirom očara.

 

Sve poslove ostavljam, kad mislima pristigne.

Oči ukoče a uzdah duboki, trenom  se zaori.

Sa njom obroncima raja nedodirljivo putujem,

Na drugom kraju duše uspomene utopljujem.

 

Dal ćemo u rqju il paklu završiti, Bog će odrediti

Al definitivno uvijek i samo naprijed se krećemo.

Takva strast rijetko se doživljava, i preživljava.

Ako me ostavi od gladi zbog ljubavi bi se raspao.

 

I dok zaljubljene bih gledao, o njoj bih maštao.

Svi uživaju  opijeni sokovima božije bašte prezreli.

A u meni sve presušilo, bez i trunke volje ostavilo.

I zato ma gdje se nalazi, po nju dolazim, neka čeka me.

 

Neka nas razdvajaju sumorne, nepregledne godine.

Ona ljubav potpuna i više nego dovoljan razlog da se izdrži.

Znam, srce joj osjećam, na isti put meni se uputila.

I onda kad sve složi sudibna, eto vječne sreće i osmjeha.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.04.2013 u 09 i 35 minut

Čudo me opilo

čarobni stihovi

I dok suze kriomice šapuću priznajem

koliko važna mi ona čudom je postala,

U meni sve vrišti od sreće u grudima,

VOLJETI dal to znači voljeti, bruji u nama.

 

Daaaaaaaaaaaaaa, ona bi poskočila…

srećom razigranog osmjeha bi odgovorila

i stihovi se nekako kao iz rukava izvlače,

previše tajni bi otkrili nemirom zapalili.

 

VOLIM mrvice čudo što me nenadno opilo,

svega u najljepši prah požude samljelo.

Obožavam teeeeeeeeeeee..srećo moja najdraža,

slatko bi se iz tunela duše maštanja javljala.

 

I sada kao požudna prašina stanujem,

u svakoj pori duše smijuljeć se putujem

A čarolija ne popušta, danonoćno priziva,

magičnošću ljubavnom u detalje očarava.

 

Eh da je meni bio barem mali vjetrić u leđa

kao što nju svi vjetrovi još odavna čuvaju.

Sazviježđem neviđenog čuda bih se bacio,

do njenih požuda podlošću slatko prikradao.

 

Pa čovjeku uzburkana duša mirno ne spava,

snovi prepuni slatkih suza i osmjeha krčkaju,

najljepšom kuhinjom stihova prerađuju…

mirisima strasti i požude nepopustljivo caruju.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.04.2013 u 21 i 00 minuta

PRESTAO BIH AL JOŠ VIŠE OBUZIMA

na leđima svjetlosti

Ne znam dal je to uopće normalno, al svakakve misli po glavi vrte se

Toliko se među nama posebnosti izrodilo, strastvenu ljubav probudilo

Zašto nebi što prije srca spojili i do kraja u toj savršenoj ljubavi uživali.

Nismo se mi skrivali ljubavni zov sve zamutio, čarobnošću života spojio.

 

Zbog nje bih ovaj tren sve priznao, možda bih pogriješio al ne kajem se.

Mogu me glupim prozvati sa konja na magarca se spustiti, ljubav je pobijedila.

Nepomično zaluđen, milina mi dušu raspara, još bih i više njenih dodira.

I sada  se neizmjerno sladimo, skrivenim namjerama maštamo, ludo je.

 

Valjda je sa posebnim razlogom meni pripala, milione drugih sam sretao.

No ipak je izbor zbog njezinog dodira, osmjeha poljubca ma sve je odlučilo.

I zbog svega me san ne obuzima valjda je java iskrenu ljubav dokazala.

I zato ne želim više sanjati nego je potpuno imati java od snova ljepša je.

 

I kako njen odraz, njenu sreću da skrivam u sebi, iz mene ljubavi potoci.

Toliko je očigledna u meni promjena, okolinu strast osmjeha obuzima.

Kod mene bila je , sve mi pružila , cijelog me dobila, i sad je otišla.

Znam ako vrati se, jedno drugom smo stvoreni, vjerojatno suđeni.

 

Vrtim je u krug opsesijom proljeća, prestao bih al još više obuzima.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.04.2013 u 16 i 55 minuta

 

Paze i čuvaju te vitrovi

oko plaže 

Lipoto hridi nemira, ća neveru stobon doživljavan.

Kap jubavi, čini me ka dite sriće u majčinoj posteji .

Posta ka stina san, ka obala moren, vitron vezana.

Fale vali, pina tvojih usana suncen vrelin kuhana.

 

Vira u riči ća mi svakin danon poklanjaš, dozivaš

Od prevega dana u me se prikrila, smijon očarala.

Posta slab san na suze ća svakim jutron darivaš.

Stobon berekin sriće putuje, ća si sebe mu podarila.

 

Ka barci novu pituru nabacila, svega me oživila.

Ranin jutron ustajen, da bi na usnan tvojin ronia.

Sanjar san dok mi na grudi ne svratiš, pojubiš.

Pa bez riči nestaneš al u grudima cili dan jaučeš.

 

Da triba godinu plakabi, jubav prema tebi dokaza bi.

svaki dan ka dite bi jeca, suze bi potocima rida

da shvatiš koliko si posebna srcu mi draga postala.

nikada ne zaboravi, iza leđa paze te najslađeg srca vitrovi

 

Fala ti lipa ća svakoj riči ovog srca slipog viruješ

Ća mu jutrom usne žedne daruješ, pa izludi.

Ka stina san posta , mogu udare godinama da odbijan.

Znan tebi jednog dana vičnošću napokon pripadan.

 

Sve ća si draži pružila, moga san suludo sanjati

Kako da ne izdržin  ća u srcu i duši sriće stanuje.

Svakin jutron Volin te, mriža riči se jubavlju navata.

Škovac san prodati ća prosi bokun ne zadržive jubavi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.04.2013 u 07 i 33 minuta

 

 

Još uvijek se sabirem

njeno iščekivanje

Bezbroj puta prečešljah je kako mislima tako užarenim očima.

Kao što mravi pješčanom plažom tutnjaju, tako žarko voljeh je.

Ona svojom pojavom bi proljeće očarala, a meni se predala.

Još uvijek se sabirem, da pravu istinu otkrijem, dal se desilo.

 

Za njom bi se uputili zaljubljenih konvoji, a ja iz prikrajka.

Šutim, mukla tišina u meni od sreće se ne znam javiti.

Ako prozbori, taj osmjeh njen sve razori, lanci popuste.

Slatka riječ njenih usana, knjiga slavnoga Lava Tolstoja.

 

Mnoštvo pohotnika u njenom koraku uzdasima se otkrivaju.

Srce im slomila, kad naiđe, tananim korakom boginja dolazi.

Mnošto mlađanih zaluđenih srca se skupilo da bi se obratilo.

A ona samo meni je pusu i osmjeh u džep spremila, zarazila.

 

E mene je sreća poslužila, divljah obrnocima njenih usana.
svega me izgrizla, kao pregladnjela lavica svega me otima.

I tako kandžama njenim poderan, tijelom izgreban, uživah.

Slatko se smijuljio, samom sebi divio, mene je doživjela.

 

Sve razmijenili, tišinom bez i jedne riječi toliko ispričali.

Njena vrela oaza žustrih iskonskih izvora, ludilom obuzima.

I sve požude nezasitno napajam, neprekidnošću me cjeliva..

I kao nježna pahulja oko usana se uvija, tišinom osvaja.

 

I koji sretnik sam, mene izabrala, mladošću krišom osvojila.

I sada sam njen jedini, kaže samo za nju postojim, izgubljen.

Ništa ne mogu da saberem, magijom nemira totalno očaran.

Usnama čaroliju rasula, vrelina vriskova od tada ne popušta.

 

I sada podignuta čela ispršen, gordo ponosan, šetam radostan.

Ispod mene svi se klanjaju ljubav njenu sam vječnu osvojio.

U mene svi uzdasima gledaju, zavide i maštaju al sretnik je.

A ja nesvjestan što sam vječnošću dobio, suzama prikrivam.

Gromkim glasom tišinom uzvikujem, očima sijevam zaljubljen.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.04.2013 u 23 i 22 minuta

 

 

MA KOLIKO JE LJUBIO

ma koliko čekala 

Ma koliko je ljubio, uvijek tajanstvena ostala.

Svaki pređeni dio tijela u meni se žiškom otima.

Sve u bobu i mrvicu tijelo joj usnama poznajem.

Nema dijela gdje me nije pozvala, da ljubim je.

 

I kad oči zatvorim, u grudima mi postoji

Ispred mene se pojavljuje, požudom obliva.

Drhtajem tijela žeđ u krvi požudnošću osjetim

Kada steže me sve adute nesvjesno otkriva.

 

U meni se milina prelijeva, pamet razuzima.
a njene suze niz obraz prozivaju, da voli me.

Dok se tijela kao glinom  vječnošću uvezala

Kiparsku vatrenu prepečenu figuru skrojila.

 

I uvijek ma koliko je ljubio, novu strast bi budio.

Nije se bunila, tragove da ljubim nije skrivala.

I svaki put nesto novo mi pripremi, trenom oduševi.

Ljubav sa njom voditi kao beskrajni okean otkrivati.

 

Čarobnu moć je imala, momentom me zaslijepila

A u meni beskrajna požuda samo da me uzima.
ne mogu joj odoljeti, tragove njene ljubavi tražiti.

I kad pomislim treba odmora, u meni se probudila.

 

Njoj se posvećujem, beskraj sreće doživljavam.

I uvijek na isto mjesto kraj starog svjećnjaka.
moju sliku je stavila, da uspomene podsjećaju.

Bludne dane noćima vraćaju, tugu rastjeruju.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.04.2013 u 19 i 39 minuta

Njima posvećen

ključ ljubav crveni iNapokon je majku slomila

svoju desnu ruku pripitomila

da šetnjom obalom prati je.

 

Zajedno cerekajuć se šetaju,

priča protiče obalom sjećanja,

očima mašte neprimjetno pratim je.

 

Toliko se zapričale

da bi ih noć sustigla,

mjesečina bi kunjala, zvonilo.

 

Onako čarobno vesele,

jedna drugu nasmijavale,

život se ponovo vratio.

 

A morska obala šaputala,

miris mandarina sa limunom izmiješala,

dušu smirenošću opijaju.

 

Na prozoru plod ljubavi ostao,

pupoljak carskog limuna se posadio.

I kad šetnja završi,

hladno tuširanje sve osvježi,

partija tepanja limunu dolazi.

 

U čarobna biljka maštanja

njegovim usnama i sjećanju  se posvetila

izobiljem nedavnih dodira.

 

Čežnja bi momentima navalila,

dok bi od sreće duboko u grudima jecala.

Suton bi njemu posvećivala,

ritual da sjećanje na doživljenu ljubav održi.

 

Onda bi se mislima spojili,

jedno drugom u krilo uvalili,

o susretu ponovnom sanjali.

 

Nakon toliko vrelih misli

tijela bi se očajnički stopila

sretnički  bi duboko zaspala.

 

Trenom, neosjetno jutro nemira pristigne

njegova majica na grudima spominje.

Osmijeh se uzvikom razveže,

po tko zna koji put ga pozove

na jastuku njegovog uzglavlja.

 

Onda bi oboje iščezli,

na tajnom mjestu se cerekali,

jedno drugom oči upijali.

 

Pustimo neka svoje rituale maštanja nastave,

dok ih kiše juga ne probude.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.04.2013 u 19 i 01 minut

SHVATIH DRAŽ I LJEPOTU

srce u meni

Kad mi je najteže sanjam na njenim grudima, opijenošću usana.

Žudim susretima, mirišljivim kovertama, telefonom kad zazvoni.

Sa njom u čarobnom prolazu zakopano blago sam otkrio, ljubavi popio.

I kad me neke stegnu tuge i nepravde, uznesenje sa njom doživim.

 

Zajedno sve kletve, mržnje, grcanja, suluda nepravde trenom raspire.

Ma kakve utukle okolnosti, groznice trzaju, u naručju bez traga nestaju.

I svime je nejasno, dok se svima mrena i oblaci preko duše navuklu.

U meni svijetlost osmjeha sve pokriva, bljeskom iz očiju neuhvatljiva.

 

Svo slobodno i vrijeme što me okupira, prati me neizostavno mislima.

I gledam jadnike sami sebe sažaljevaju a milion puta više blaga imaju.

Al oni osnovnu tajnu života skučeni, zamisliti ne znaju, jer su kažnjeni.

A sva moguća Božija energija plovi u nama, vatru života nam upalila.

A mrak im stalno pada na oči, okruženi sa miliun prijatelja, no nešto ne štima.

Fali osnovna iskrena ljubavna potpuna karika, da se potpunost sreće doživljava.

Oni nemaju sa kime suze i osmijeh podijeliti, savršenu sreću doživjeti.

I onda ih tuga i patnja nemilice izjeda, prebogati a tuga bespovratno rastura.

 

Usamljenost obuzima jer bogatstvo previše guši i na kraju bezvrijedno postaje.

A ona sve u meni probudila, jastuk za plakanje, dušek za smijanje postala.

Sa njom se srce kao kanjon otvorilo, voljenost potpunu doživjelo, izludilo.

I onda kao u nekim nepoznatim tajgama, između neba i zemlje srećom zapeli.

 

Između nas nema riječi praštanja, oprosta,ljubav potpuna i iskrena zaživjela.

Savjest se srećom prekrcala, puca od slatkih sjećanja, neprestanošću doživljava.

I onda sam presretan jer je srce mi ukrala, ljubav žarku u njega tetovirala.

I onda od sreće i slika magičnih, dal su iluzije u meni il se stvarno događa.

 

Objema rukama Boga molim da nastavi da ljubavlju njenom me prehranjuje.

Sa njom shvatih draž i ljepotu čarobnost trenutka nezasitnog zaljubljivanja.

Svakim danom joj dozvoljam, da me opija, do u sitne detalje održava.

Hvala ti ljubavi što si u mome sokaku zastala na vrata srca zavirila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.04.2013 u 15 i 35 minuta

 

 

 

 

NE DIRAJTE SRETNIKA U MENI

SDC11658

Od prvog trena, od prvog momenta , prvog osjećaja da je posebna

Sva priča je krenula, brdo neprekidnih dešavanja ljepotom donijela.

Jednostavno ljubav potpunom žarkošću osjetih, sve zaboravih i otkačih.

Nije baš sve išlo kako se poželi, nešto zakoči, al srca sve razbiju.

 

I kako se u nama potpunošću, iskrenošću začela, ljubav sazrijevala.

Kao vitez neke rezervne varijante sam čuvao, sablju za slučaj prikrivao.

Nikad se nezna što se iza nekog osmijeha prikriva, dal gušter  lepršavi

Il troglava zmija što nam moment slabosti pretražuje i sačekuje.

 

Glas joj posebnu sonatu u sebi sadržava, milinom obuzima, dušu raspjeva.

Mogao bih danima da je osluškujem, ako dozvoli cjelivam il dodirujem.

No po nekad zna i da zagrmi, nebo se prepolovi, takvu je ne poznajem.

Al sve je sa razlogom, samnom kao labud je, glavu milujuć naslanja.

 

Uz nju sam nekako krošnje života raširio, potpunošću baš uživam.

Al znam i druga strana se negdje prikriva, da krošnju mi ne potkreše.

Al eto spreman sam sve iskrenošću da dijelimo, u ljubavi živimo.

Svi smo od krvi i mesa sazdani, po nekad rijeke pucaju u nama.

 

Jednog drugog se treba držati, zajedno se sve lakše prepliva.

Prava potpuna ljubav sve naštimava, kako treba tako se i događa.

Ako trebamo patiti i to ima svoje razloge da nas po nekad ošine.

Škola životna sudbinom je klesana, ljubav lepršava vrije stoji u nama.

 

Do krošnje njene ljubavi savršnstvu moga cijelonoćnog maštanja.

Odvijalo se dugim noćim, nezaistno traganje da ona se otkrila.

I sada skromno da me nitko ne primjeti njenu ljubav potkradam.

Halucinacije doživljavam., ne dirajte sretnika u meni nek postoji.

 
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.04.2013 u 14 33 minuta

ČOVJEČULJAK OSMJEHA

srce u meni 

Čovječuljak sam sa osmjehom klovna veselih cirkusa, od rane mladosti lutah prerijama ledenog zavejanog Sibira do Južne ritmom opijene Amerike. Europa me najmanje zanimala, previše vještačkog osmjeha tamo sam susreo. Nekako sve se čudno kotrljalo, bijah u potrazi za nečim što  mi je falilo, a srce još nije otkrilo. Kada bi vidio il susreo možda bih prepoznao i odmah svatio koja je svrha skoro pola životnog lutanja, koja je stvarna misija ovog životnog dešavanja. Koje kakve signale, slike mi se dešavale snovima i javom miješale, budio bih se u morskim pjenama, razapet između mjesečine i ranog buđenja. Preko duga su mi stizali čudni glasovi, proljećima kroz behar bi neke siluete prepoznavao, al nikako ne bih shvatio što mi to javljaju, što žele da me upozore il obraduju. Sa cvijećem redovno pričah, njihove životne priče shvatao, iz prošlih života svoje sreće i tuge bi name sručili pa bi zajedno plakali i smijali kako je život bašta prekrasnih čarolija. Zavisi u kojem redu je predstava, dal smo dio tog scenarija, tko je kostime za nas spremao, dal se ljubav il tragedija događa. Godine nisam brojao, sjećam se da sam većinom sa osmjehom pred rano jutro lijegao u krmeljama budio.

Sa nekim posebnim ljubavnim izletima nisam baš sreće imao, žene su me zaobilazile, zbog moje cirkuske uloge bi se smijale, neozbiljnim valjda budućim partnerom smatrale. A oni tarzani na trapezima kod njih u šatoru žena i golotinje uvijek prepuna trpeza. Krišom bih na kratko ćirio gole grudi promatrao, iskreno po neku za sebe poželio. Al eto nije me sreća pratila da bi se neka na mene sažalila i usne mi podarila. Možda se na meni ne vidi al ljubavi toliko u meni postoji, da bi bila kraljica sve dok mi srce otkucava. Život samnom se prosto igrao nije neke tragedije valjao il oštre zube tuge na meni lomio. Sve se nekako tečno valjalo, nikada se nisam žalio da mi je nešto ekstra potrebno, sa malo bijah presretan da ljudima osmjeh na lica povratim bar dok su u cirkusu naših varki uživali. Život se tako u krug vrtio, da bi po nekad čudnim tijekom sudbine iskočio tek da nam ne dosadi. Al stalno cijelo vrijeme neki nemir se vrtio u meni, i željeh da tajnu tu otkrijem pa sve dublje u sebe sam se zavlačio svoje ponašanje promatrao, psiho analize pisao, al na kraju nije bilo nekog konkretnog zaključka. Sve se svodila priča između raširenih i skupljenih šatora.

Poslije kasnonoćnih predstava dugo ne bih zaspao, usamljenim gradovima bih lutao, vriskove kao životinja osluškivao , ljubavnike po parkovima kroz šapat prepoznavao. Da bi me pred svitanje umor srozao, na nekoj klupi u parku bih se probudio, i nekim novinama prekrivenim utopljavao, da me rosa ne ohladi i da sljedeću predstavu ne propustim. Ipak je klovnova uloga da svijet nasmijava, kisela lica da od tuge ispere, da im donesu najbolje u tom trenu što požele i da se presretni  sa oduševljenjem svojim kućama na počinak dokotrljaju. A kada bih klovnovske cipele napokon nakon desetak dana skinuo, sam bi se sebi zgadio kako zapustih se, al jednostavno mi nije bilo potrebno niti se kupati, brijati zbog nečega posebno sređivati jer klovnovska maska je sve te izraze moje vanjštine skrivala. Nitko me nebi prepoznao da me van šatora bez tih cirkuskih ukrasa susretne. Od Uskrsa pa do Božića bila bi ludnica od silnih cirkuskih predstava, na desetina kila bih izgubio a kao lav bi se prežderavao. I onda me počele neke misli stizati u što mi život prolazi, nemam podmladka, ljubav života nisam susreo, koji smisao je ovog življenja tek tako da život proćerdam da drugima uljepšavama dok svoj život na nulu srozavam.

Te dugo noćne šetnje su me nekako popunjavale, kada bi jeseni pristigle a sunce se zagubilo jer kišni oblaci bi riječ uzeli za sunčeve namjere nisu marili. Baš se i ne sjećam al jedna noć bijaše posebna, protutnjaše sa 6 prekrasnih upregnutih konja kao srebrno zlatna kočija. Mislim da je skoro ponoć otkucavala. Čuo se žamor zaljubljenog para koji sreću očigledno je svima na glas dijelio. Tako sam se sretan osjećao, u njihove uloge uživio jer ipak sam neki glumac šatorski postao. Slatko sam njihovu poznatu melodiju pjevušio. Nitko u cirkusu nikada nije otkrio da je moja tajna ljubav bila pisanje stihova i glazba sve pratila. Al eto to bijaše moja tajna skrivena nikome dostupna. Plaših se da to neće cijeniti i kao uvijek svemu što radim će se smijati i većinom šprdati, ma tko sam ja da se tim poslom pjesnika zabavljam. Kao da vidim i čujem njihove podle i zavidne reakcije. No borba za život i moja povučenost bi uvijek pobjedile da se ne svađam bez razloga ulazim u sukobe koji nikada nikud ne vode. Pa bih uvijek ostao nasmiješena cirkuska dobrica što sve nasmijava. Od mene se nikad nije očekivalo da se tuga dogodi to bi predstavi moglo da naškodi, a to ipak je najvažnije koga briga što se u nama tog momenta dešava.

I svake noći kao bjegunac bi se osjećao sa teške robije pobjegao. U tuđoj srećici bih uživao kada bi mlade zaljubljene parove krišom promatrao. Njima niti kiša niti snjegovi nisu smetali, uvijek u strastvenom zgrljaju poljubcima bi varnice dijelili da se i mi usamljenici malo zgrijemo. Krasan je bio osjećaj kada se vatra mladosti na vas mislima prenese i sav život naglavačke preokrene da se u trenu prenete iz tog slatkog maštanja izvučete. I većinom sam uvijek na ta ljubavna mjesta bježao, kao da sam osjećao da vrijeme je i mene taj zagrljaj strasti da zapadne. Čudo je bilo kako sam izdržavao da nespavam noćima, punila me ta ljubavna nedoživljena energija lutanjem do izvora nadanja. Krišom bi kao vranac zaržao kad bi ljubavne scene  golih tjela spazio. Nekakvo ludilo bi me uzelo, neshvatljivo bi samnom nešto magično vladalo. To su neobjašnjive pojave, nešto posebno vas razuzme, sve bi trčali na prstima, krikove neke bi izbacivali da svi vide da život u vama postoji. Pa bi se smijeh i tuga na licu smjenjivala, kad bi me kiša iz tog maštanja krupnim kapima ošamarila. I tako odlučih da pišem stihove, kratke priče i sve ostale strastvene slikovnice.

Pokušah i pisma nekim svojim nedoživljenim ženama da ispisujem u poseban stari poderani rokovnik da polažem. To bijaše najstrože čuvana tajna jednog klovna iz cirkusa, i uz mene je uvijek stajao  jer bih ga oko pojasa zadjenuo. Čisto da budem siguran da nikome nepoželjnom u ruke ne padne. Jer ako to moje carstvo mašte osvane, mislim da bih u grob propao, od stida što sam sve u tim pismima požudno ženama maštarski pisao. Nije tu bilo prljavih sirovih riječi il tako nekih nekulturnih izraza, nego finih manira gospode, prinčeva,princeza, kraljevića i kraljeva.

Nekako te vrste tepanja na nekom nivou moga maštanja su najljepše izgledale.

Pisma posebnu draž su imala, uvijek bi ne njenim usnama ranom zorom osvanula, tik što bi oči otvorila. Rusko-sibirsko ime sam joj nadio, IRIBINA moja draga IRBINA krštena mojim uzdasima maštanja. Nisam kruta pisma pisao kao neki vojni atašei što bi naškrabali, o teškom naoružanju i ratovima bi pisali, il neki ucviljeni što su im žene nesretno pomrle pa sada tuguju na tu foru druge žene primamljuju. Bijah klovn sa romantičnim pričama iz kraljevske loze stidljivog maštanja.

Ona Gđica Irbina sve je moja postala, svakim jutrom cvijeće iz mog srca je dobijala. Najljepše šešire bih joj kupovao, posebnom dostavom sa parfemom zrele dunje  mirisao. A ona bi tako spokojna svakim danom naučena sve više od mene očekivala. A mene bi šamarali noćni vjetrovi dok bih kroz drvorede smišljao najljepše riječi da joj poklonim. Pleo sam najljepšeg pruća korpice, u njima cvijetno proljetno cvijeće sto jezika govore. Svoju neutaživu glad za ljubavlju svu svedoh na puko maštarsko dopisivanje. Njeni osmjesi i poljubci bijahu moja najsvježija vitaminska prehrana, koja me danima opijala i držala. Onda nakon nekog vremena Gđici Irbini sam se približio, mirisa njenog tijela skoro doživio. Skrivala se ispod noktiju, perut mi izazivala kolika je želja za njenim usnama žudila. Znojiše se dlanovi, vrvilo je požudnošću danima u meni. Zamišljah da imamo sinove , i kćerkice su pristigle, slatka obitelj se složila. Boja mog glasa na predstavi se totalno promijenila, još življi i veseliji postadoh. Svi su primjetili da je u meni procvjetalo poroljeće ali su svi nekako žurili i nisu previše pitanja postavljali, a to mi j još više odgovaralo. Željeh da se uzrok moje sreće na meni ne otkrije a neka očima i osmjehom i glasom sreće otkrijem pa putuje. U meni se životna maštarska priča zaholcala. Željeh da tanani glas moga talenta pjevanja na jednog od sinova prenese. A kćerkici neka moj smisao pisanja , slatkih riječi izražavanja u grudima nastani. Boga sam molio i život mi prepun tih radosnih trenutaka kroz lažljivu maštu postao.. Neka mi ne dira sada kad a se sve složilo, i u tome najslađe uživam tu ljubav kroz predstave ljudima poklanjam.

Svi su govorili kako izgledam presretan, u slatkom odijelu sreće zamotan. Nisu shvatali da je u meni tuge jegulja, samotnjačku kolibu sagradila. Al kad u vode maštanja se uvalim svim tugama i problemim odolim. Horiznoti moga maštanja bijahu bez vidljivih granica, osvajah najljepše, najdivnije vrhove dok bih uživao tišinom u njenim očima,a ona bi spavala na mojim grudima. Samom sebi bih se ispovjedao, sve u detalje slike prepričavao po stotine puta najsitnije detalje opisivao.

Toliko puta bih klekao na koljena uz svjedočenje mjeseca ljubav joj izjavljivao, što mi je sinove i kćeri podarila. Beskrajno bih tepao, oko nje obigravao dok bi moje najslađe jelo slatkim nježnim prstima pripremala.Sve u detalje bih se sjećao , što je na sebi imala, kako je koju riječ izgovorila, dal su se smrkle obrve il je bora na čelu se pojavila. Svaki milimetar njenih usana sam znao opisati, kako se ljube i na kojem dijelu mladež kod oka postoji. Imala je oči boje prošaranog polena, smiješana pčelinjim igrama i eto mene ja zapala. Na stotine puta bih kroz šator provirio kao da osjetim da ona stvarno pristiže samo je na odmor do svojih roditelja skoknula. I kada bih šetao njen lik prekrasnog osmjeha je stajao na svim plakatama. Jer su to moje oči željele niti trena je nisu napuštale. Mjere nisam imao, do iznemoglosti bih maštao, ljubav beskrajno vodio, očaran da se to meni događa. Da se moglo snimati što mi se dešava u grudima, koja je to savršena magija, ma ne nemogu to nigdje ljudi doživjeti. To nemože nikome da se ovako kao meni savršeno dogodi. Život i predstave postadoše mješavina mašte i čarolija jer u mojim grudima nije postojala dosada. Živjeh potpuno i spokojno, mada bi me kiše pljusnule i probudile da bih pod neki most skonuo da taj san do kraja dosanjam.

Moja lađa maštanja sve rijeke jezera i okeane je obilazila. Jedina bijaše moje mašte posada, moja najdraža Irbina za kormilom bi uvijek nasmješena sjedila. Čašu piva po nekad je voljela dok bi vrućine vladale. Po koja kap za moje usne na njenim bi tragale, pa dugo u noć se nebi zasutavljale.

Život mi dobio potpuni smisao, lađa se zastavom sreće vijorila, dok je posada mirno spavala a valovi svojim igrama ljuljuškali.Ništa nije uzaludno pravljeno sve se sa razlogom kroz moju maštu valjalo i dešavalo. Nekakvo dostojanstvo se u meni probudilo, novu snažnu osobu u meni stvorilo, zahvaljivah Svetom Anti što me je vodio. I tako u kapetana broda prerušen , neprepoznatljiv svojom barkom sam plovio najljepše trenutke porodične idile sa najmilijom Irbinom dijelio.

Sve moje strasti i tragovi nježnosti sa njenih prekrasnih grudi pokupih. A ona od strasti sva nabrekla, usnama medenim bi vatre mi gasila dok nas zora nebi uspavala. Jutrom il oko podne bi poskočili nesvjesni gdje smo i što nam se događa.

 

Kada je samnom u meni posebni kemijski spojevi se dešavaju, u ma kakvom obliku pristigla, dal je dio slike, mašte, prekrasnim mislima jednostavno svega carskim osjećajem najzaljubljenijeg princa razuzima. Ne možete joj odoliti, za rukav osmjeha vas povlači, na usnama poznatim izrazom se krevelji. Žudnja svoje priče slatkim lažima ukrašava i gotovo svaki put nasjednem jer te jednostavno neizmjerno trebam i obožavam, i laži ću da neprestano ispijam nadajuć se da će ta hrana da me do tvog dolaska održi.

Često bih je sanjao, kroz snove bi jedno s drugim razgovarali, tepali::

O slatki mlinu moga maštanja, ljubavnih požuda stremljenja, ludovanja, plakanja, šutnje bez i trunke trunčice najslađih dodira…a legao u pola tri i opet bez trunke spavanja..pisao,pisao pisao. Ne brini čekam te na zdencu gdje si me često kriomice ljubila..

 

OPROSTI NIJE MI BILA NAMJERA DA TE RASPLAČEM NEGO JOŠ VIŠE LJUBAV DA MI OSJETIŠ

 

Idi… tu sam, ogrlica srca ti na mome vratu slatkošću stegnula sve u meni dozira. Hvala ti sve ću ti i najsitnije zrnje čekanja najslađim tajnama pokriti.

 

Onda bi se ona razvezala:OBOŽAVAM TE…I NE BRINI U MOM SRCU JEDINO TI POSTOJIŠ…  MJESTA VIŠE ZA NIKOGA NEMA…. SINOČ DOK SAM PLAKALA MISLIMA SAM TEBI POBIGLA…..NEŠTO MI GOVORI DA JE PRIČA ZAVRŠENA TVOJA SAM I VIŠE NIČIJA. MA TO SU SUZE LJUBAVI TO SU SUZE SREČE….FALIŠ MI NEOPISIVO MI FALIŠ .

UBIJA ME OVA DALJINA UBIJA ME ALI OPET ME NEŠTO DRŽI OPET SE SMIRIM I ZNAM DA SI TU BEZ OBZIRA KOLIKO SMO DALEKO VOLIMO SE A TO JE NAJVAŽNIJE…..ZNAJ DA MISLIM UVIK NA TEBE….I KAD SAM TU I KAD SE NE JAVIM MOJA LJUBAV JE KOD TEBE 24 SATA MOJE SRCE SAMO ZA TEBE KUCA…..

ZNAM JA TO SVE TO OSJEČAM SVAKIM DANOM TVOJA NJEŽNOST I LJUBAV ME OBASIPA ….NIKAD TO NISAM DOŽIVJELA…HVALA TEBI ŠTO SI TU ,ŠTO ME VOLIŠ I ČUVAŠ…..HVALA TI NA SVAKOJ SEKUNDI VREMENA ŠTO GA SAMNOM PROVODIŠ….JA VIŠE BEZ TEBE SE NEVIDIM

 

Da… sve si u detalje sažela i to je ono  što me doima, obuzima, salvama sreće posipa. bježi  da te oštre ivice paukovih kandži ne zaderu.

Ne brini sve se dešava sa razlogom žrtve smo slatko nemirnog čekanja tako nam se trenutna uloga života odigrava, al na kraju, na kraju tog tunela smo zajedno, rukama, usnama, srcem i dušom  vezani nepovratno prepunom ljubavlju satkani. Samo kad sam u tvojim mislima, na tvojim rukama ovako prekrasne riječi se probude, sve tvoje draži na tacni presahnulih usana ponude…i odletim slatko ti odletim jer jednostavno tom ludilu ljubavne strasti u srce se pogodim.Krasno se osjećam kada nekome odabranom sudbinski pripadam..

TVOJA IRBINA ČE TEBE CIJELI ŽIVOT ČUVATI PAZITI MAZITI BODRITI BIT ČU TI UVIK POTPORA U ŽIVOTU I TOLIKO PONOSNA ŠTO SAM TVOJA POSTALA.

 

Idi čekam te, možda te odmah neću vidjeti sa razlogom, jer su suze sreće oči zakrvavile pa se slika čekanja zamuti. Smiri se dok me jugo ne oslobodi kandži strahova, javim se sa jedrenjaka čim sunce jedra obmota nemirom..O kako te osjećam po dubini disanja se primičeš, u grudi mi uskačeš plahovita, nezasitna krasno požudnih dodira.

Onda bih slatko pjevušio što se još jedan nesvakidašnji san doživio. Sve su me putokazi usmjeravali, ideje prenosili, na što pažnju da obratim, spontanošću sve doživim. Moja način sreće sam posebnim trenutcma doživljavao Bogu dragom zahvaljivao jer bijah preponosan svakim trenom preporođen i radostan.

Valjda sam napokon zaslužio, iskrenu, potpuno nepoznatu planetu iskrene ljubavi otkrio. Toliko me obasjava, u meni svim bićem rasprostranjenošću uživa. I došla je, meni, nama dobro došla je iz vrtloga nekih sivila izvukla je. Po svim parametrima maštanja ona za mene je stvorena, i takvu je osjećam niti trunke ne griješim, jednostavno ponosom nekim me uzdigla. Ne pamtim da sam neku barem mrvicu ljubio koliko sa njom sam dobio, i spreman sam sve zaloge i sve što posjedujem da u razmjenu za njenu ljubav ponudim. Neka sve odnose  al ovo sretno srce i preplamtjelu duše ne mogu, jednostavno stvoreni jedno za drugo tako potpuno stvoreni. Stobom najviše volim plakati jer me tako najbolje razumiješ, al ono od sreće ludo plakanje, suze ne mogu da se zaustave. Uvijek u svakom momentu sve me na tu ljubav podsjeća u svemu oko mene odiše, divno je biti strastveno zaljubljen sam sa sobom strastveni tango plesati dok je maštom usnama obasipam. Ljubav pravu pravcatu doživljavam, dal sanjam il sam od sreće kriterije realnosti izgubio, sve bitne stvari potopio, jer svakim trenom samo o nama razmišljam. U zamku daljinom maštanja smo upali, nama najvažnije srca smo otvorili preporod se u njima dešava, Božija je zasluga i čuva nas jer iza nema tragova sve dok ne pristigne njegova dozvola da se javno i spojimo, a poslije toga više neće biti strahova STRASTVENA LJUBAV HAPPY END DOŽIVJELA.

Sekunde svakog trena na našoj strani opreza su ćulile, stražu čuvale, uvijek na vrijeme usne razdvajale, pamet bistrile da nas duhovi ne otkriju.

 

Nitko nam neće vjerovati kako se ta veza igrom nekih događaja uvezala. Naša bajka se prostirala između pisama i poštara. Hotelskih soba nemira kada bih na put krenuo da joj na vratima osvanem i da je dodirnem.

Portiri su me već odavno upoznali, u mojim očima adresa njena je stanovala, sve je tetovirano na usnama jer ništa se nije moglo sakriti. I onda usamljen po neke pijane bih susreo njihove tuge na daleko doživio al jednostavno sve se osjećalo. Suzu bih spustio, jer žao mi što ne mogu dio sreće mi da osjete mada bi iz tog delirija alkohola glavom bez obzira pobjegli. Onda bi crkveni zvonici rano jutarnje buđenje najavili a ja usamljen parkovima šetam beskrajno razmišljam da ću ti jednog dana pripasti. Iskustvo sa tobom je posebna duši i srcu nagrada , melem što sve trenom oporavlja, zaborave tuge ispire duboko u dušu mirnim osmjehom zadire. Rekoh joj uzmi sve i pedalj moje duše, sve ti bezgranično pripada tolika opijenost njenom mladom dušom me uzela. I ne samo to, ona me totalno voli, obožava, sve sam joj postao kao da sam svoje misli u njeno srce ugurao. Jer ovo što me kao srednjoškolca obuzima tajna i uzrok je na njenim usnama vatrenom tijelu bez dodira.

Volim te djevico savršenog dodira, volim te bespućem podivljalih vjetrova, volim te kao more kad se silinom uzburka. I znam kada ove riječi budeš čitala kanonada suza te bude uzela , shvati da ti pripadam, da je sreća napokon nama navratila, sve dijamante sreće izbrusila jer jedno drugom smo najvrijednije blago postali.

 

ZAŠTO NE MOŽEMO BIT ZAJEDNO….DA OVO SVE JEDNO DRUGOM U KRILU DIJELIMO,KAD SE TOLIKO VOLIMO……….IZDRŽAT ČU JER MORAM I ŽELIM ALI TEŠKO JE…………………TOLIKO TE VOLIM………………A TU SAM SAMA………

 

Volim kad plačeš postojan sam u tim suzama. a nos crveni dodir usana mojih požudno naručuje da te opet nesanicom otrujem.

NA OVAJ NAČIN SE JA PRAZNIM ..TI KROZ STIHOVE  A JA KROZ SUZE JER BI ME INAČE TO UGUŠILO………….

 

Nemoj misliti da u meni kamenje stanuje toliko volim te i lomim se na momente kao stijena sam dok me ne slomi sve i mrvicu stijene u kapljice suza sreće za tebe pretvori

SAD SLIKU GLEDAM TI, SVAKI ALI BAŠ SVAKI DIO TVOGA TIJELA BI OSJETILA,LJUBILA,MAZILA…..

OSJEČAM SVE SI MI POKAZAO I VIŠE NEGO SI TREBAO TVOJA LJUBAV JE TOLIKO VELIKA DA JE NE MOGU NE OSJETITI………..NESEBIČNO MI JE DAJEŠ I HVALA TI NA TOME…

 

U meni minsko polje prepunih zamki od požude je stvoreno samo što nije eksplodiralo, i pažljivo svaki korak procjenjujem da  na minu ne nagazim sve što dugo spremamo izgubim Nedaj bože da se to dogodi

TIM DANOM BI VALJDA I MOJ ŽIVOT STAO..NEBI VIŠE IMALO SMISLA ŽIVJETI…….ZA KOGA SE BUDITI,KOME TEPATI,KOGA TOLIKO VOLJETI ŽELITI,NIŠTA VIŠE NEBI BILO ISTO.

 

Nećemo crne misli one nisu dobri znakovi neka se osmjeh požude makar i kroz suze pretura jer ljubav u njima stanuje na izdržljivost poziva.

 

NE ŽELIM O TOME NITI RAZMIŠLJATI………….I U SNOVIMA KAD MI NA TREN MISLI TAKVE PROSTRUJE NA MOMENT SRCE MI OD TUGE STISNE….SVE ČE BITI DOBRO JEDNOG DANA SVE ČE SE OVO ISPLATITI I JEDAN KRAJ DRUGOG ČEMO SE BUDITI..

 

 

Od sreće svakim danom skakat ću sreću beskrajnu najavljivat ću da i taj dan pristiže na vrhove usana najljepše tajne da sadrže.

A ovaj gluhonijemi film dugih pisanja, dok su suze u očima toliku vrijednost ima da su sve oko nas sami baksuzi jer im to život najljepši ne dozvoli.

 

NISMO NI SVIJESNI KOLIKO SMO SRETNI….STAVILJAM NAŠU PJESMU

 

Jesmo zato jedno drugo ne napuštamo kao gladni vukovi po još nježnosti naviremo, osjećam i previše te osjećam jer sa tvojim srcem u potpunosti stanujem na slatke laži nagovaram da me ne ostaviš da me svega porobiš.

Mozgu temperatura provrila, hladan tuš priziva, i onda kada na sunce izađem preptrpan suzama zapjevam da sam najsretniji jer tebi postojim i sve to u osmijeh se preokrene tragove suza nestanu.

 

VOLIM TE 

 

Ah ti čuperci moje ruke čekaju najljepše strasti da probude izlude po tko zna koji put na grijeh navode…imali kraja ovom tepanju totalno požudnom proždiranju, nezasitnom maštanju

Oprosti al dječak u meni se od sreće upiškio suze bez dozvole pustio slabosti mi otkriva.

 

NEMOJ MI VIŠE NIKAD REČI DA TI OPROSTIM JER DA TEBE NIJE NIKAD OVAJ DIVAN OSJEČAJ SREČE NEBI DOŽIVJELA,ONAJ SLATKI OKUS TE TVOJE ČAROLIJE TIJELOM OSJETILA,JEDNOSTAVNO JEDNO DRUGOM PRIPADAMO I SA SUZAMA I BEZ NJIH,SVE NA TEBI MOJE JE I JA VOLIM VIŠE OD IČEG NA SVITU………..

Samo zadrži me, u srcu što duže opijaj sve ostalo je nebitno kada te osjetim i znam da sretna si i znaš da sigurno nepovrtano po tebe dolazim.

Krenimo u šetnju da se izbrišu tuge tragovi  da se dušmani ne sjete da u nama nešto skriveno postoji.

 

Molim te prosim te  ovaj tren

: ALI

Budi mi vječna pratilja to me od prvog dana tvojih usana obuzima..

 

MA SAMO TVOJA SAM..I DAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA

 

Da samo znaš koja gužva u meni se suzama napučila, samonom gospodari.

 

: VELIKO DA ČU TI REČI SAMO DA DOĐE TAJ DAN, ZNAM JER JA BEZ ZRAKA NA MOMENTE OSTAJEM….

 

Bježimo, upadamo u zamke kukanja  ne želim da nam nestane osmjeh sreće sa usana.

 

NIKAD NEČE, JER OVU SREČU NAM NEMOŽE NIKO UKRAST

SUZE SU TU S RAZLOGOM KAD SE VEČ NEMOŽEMO VIDJETI NEKI ISPUŠNI VENTILI MORAJU POSTOJATI,PA ETO MENI SU TO SUZE ALI ZAPAMTI TO SU SUZE SREČE….. NEMA ZAMKI DOK SMO JEDNO KRAJ DRUGOG,JA SE OD TEBE NE ODVAJAM…

Ne brini sve dok suze u nama budu plutale siguran dokaz je,da jedno drugo posesivno obožavajući volimo. Vratim se uskoro, jer moram da te obozavam, bez tebe prazan sam kao kazan za rakiju.

 

ZAMISLI KAKO BI TO TEK IZGLEDALO DA SMO ZAJEDNO……..HEHEHEHE

Neću da zamišljam nego to doživljavam od prvog trena…

Jer od prvog zvuga njenog glasa u meni sve se uzburkalo, Osjetih nešto posebno, i onda taj prvi susret te usne što se odlijepiti ne mogoše sve u stvari zacemnetiraše i od tada je ono rpavo sve krenulo. Ljubav potpuno zavaljalo i eto to nas i održava.

Strastvena ljubav jednostavno je ne objašnjiva, a brate nemamo niti razloga niti kome to raditi niti od njih dozvolu il razumijevanje tražiti. Koji je razlog i zašto se sve ovo desilo, božije zakone je pratilo i eto nas u svoje krilo primilo.

Po nekad se pitamo dal smo pogrješili dal smo prokleti il nam je Bog dragi ovu ljubav podario. I kada sve slike i ono što nam se dešavalo svarimo nema razloga za kajanje svaki put nam je držao stražu u sekundama, se sve prikrilo i nikada tajnu ljubav među nama razotkrilo.Sve što nam se u prošlosti dešavalo, nije bitno i ne treba se znati niti i kada o tome priču otvarati. To su prošlosti koje nikome ne trebaju da nam ovu idilu rasturaju. Jedno pored drugog se složili, iste stvari zavoljeli na isti način savršenošću doživjeli.

Nema predavanja niti odustajanja, sve nam je na dohvat ruke složeno, samo treba lagano uživati pamet ne gubiti.  Puno nam je trebalo da se odlučimo kojim putem krećemo, al nekako Bog dragi nam je sličice slagao gdje bi zapeli, on bi to na svoj način neobjašnjivo složio. Život ispred sebe prostran i pun sreće vidimo, i tome se istinski nadamo, jer nemamo zlih misli i namjera u sebi. Samo pozitivne misli među nama se šetaju drugima niti na dnevni red da uđu ne dozvoljavaju.

Ponos među nas se uvalio strastvenu ljubav raspršio, frcamo na sve strane iz svih tjelesnih oružja.Kajanja nema, i nema razloga, ljubav se dogodila , savršenošću se isijava. Duše nam toliko ojačale da tijela su razbucale, želja ne prestaje u nama jer se u potpunosti u svemu slažemo. Starst i ova ljubav među nama nije samo maštanje to je vatreno izgaranje, tko će više nuditi , al iz dubine duše nuditi jer se tako nekako ponosnije šepurimo sebi samim nesto dokazujemo.
Nekako kad god bi trebalo da pismo prekinem il razgovor završim onda mi se baš apetit priče otvori samo da je što duže u mislima zadržim da mi ne izblijedi  il nedaj bože da krećem po malo da je zaboravim. I sve se nekako preispitavam dal to stvarnu ljubav žarku doživljavam, da to povijest neku šprdnju sa našim srcima ne pravi, ludilo nm u glavu ubacilo, sjaji nam u očima , jedno krajd rugog bi samo cmizdrili, ljubili, al valja živjeti, za kruh zaraditi a sitauacija i nije baš najsjanija. Ljudima se od usta otkida, teška vremena su prispjela. No uz ljubav koju smo nas dvoje doživjeli nema što može da nas polomi, na kruhu i vodu možemo opstati kad su nam duše nasmiješene i zadovoljne. I neželim ništa da čekamo nekome drugom da prepustimo, ovo što se nama događa jasan je znak sudine, treba ga što prije kompletirati.Jedno uz drugo vječnošću sjediniti. I nekako što više tepam joj kao da bumerang njenih usana me povratno obigrava, osmjeh na licu strašću otkriva. Ne želimo da se naša ljubav prikriva, jer tako polako nestaje, možda vrijeme nije najbolje al samo što nije pristiglo, nesmije nikome boli biti nanešeno. Neka se sve spontano i sudbinski odigrava. Vrijeme nam dozvoljava jedino srce i duša od nestrpljenja izgara, al tako je iz ove kože se iskočiti ne može. Nas dvoje tako dobro štimamo u svemu sekundom zajednički odgovor nađemo a osmijeh sa lica opčinjenošću jedno drugog ne silazi. Ona klasična zaljubljenost u glavnoj je ulozi.

 

I tako mene nasmješenog čovječuljka baklja sreće zapala, iskočih iz životnog cirkusa. Sve iz mašte mi krenulo da bi na njenim usnama završilo. Sve te nekakve slučajne susrete planiralo u najsavršenijim ulogama odigralo, da jednostavno se nista nema niti dodati a niti oduzeti.

Još uvijek smo daljinom vezani, pisma redovno pristižu, vatru slasti održavaju. Tehničke stvari prijevoza i koja će biti čija uloga sa da se u detalje planira. Al to su i ne toliko bitne sitnice, kada znamo da ćemo jednog dana a nadam se uskoro, pred istim kaminom onako šćućureni vatru slasne iskrene potpuno ljubavi slatkim poljubcima i davanjem održavati.

Bože dragi pazi nas i vodi i čuvaj kao sve ove godine da se nešto neplanirano na odroni, pa nas neki kamen il stijena pogodi il nedaj bože pritisne.

Mi smo ti lojalni, Iskreno se volimo i zajedno želimo da putujemo, pa ako nemaš nista protiv molim te dozvoli nam da se na isti vlak života ukrcamo pa sve do luke gdje nas jedrenjak očekuje .

O Bože hvala ti ma kako odlučiš il što god nam napraviš budemo shvatili kao volju tvoju kako na nebi tako i na zemlji.

Daj nam blagoslov koji od početka ima osjećaj da imamo, možda griješimo al nekako tvoje signale pratimo.

Vječni naš zaštitniče, svjetlosti naša vječna budi uz nas i kad je najslađe i najbolnije jer bez tebe nema ljubavi potpune.

Amen !!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,

11.04.2013  ponoć me prevarila i 31 minutu otkucala..

 

POVRATAK NE POSTOJI

EVO ME MRVICE

Ako mi dozvoliš da te zavolim i a ko bude sreće možda i osvojim.

Sve stranice prošlosti zatvaram, dnevnike  i događaje zaboravljam.

Sa tobom u novu galaksiju s čarobnim svijetom se premještam.

Želim potpunošću tebe da uživam, dok svijetli beskrajna galaksija.

 

Nema više petljanja, crnih misli, galame, gorkih nerazumijevanja.

Bježimo zajedno u jednom komadiću bez pomisli i povratka.

Život nam poklonio iz najljepših bajki odlomke, živimo čarobne  uloge.

U natrag riječ je nestala, vlakovi i sve linije za povratak ne postoje.

 

Novi jezik ćemo stvoriti, očima, tananim  usnama se sporazumijevati.

Patnje ne postoje, srce nikakve bolove ne poznaje, sve staro je nestalo.

Kada preko praga te prevedem, zaboravi u budućnosti samo ljubav postoji.

Na pamet ti neće niti trunkica misli pristići da prošlost trenom povratiš.

 

I SADA, OVOG TRENA DOBRO RAZMISLI DRUGA ŠANSA NE POSTOJI.

Želim te samo za sebe imati, jer vrijeme je pristiglo, dubinom sve sazrilo.

Krenimo, čarobni se otvorili putevi, horoskopi zvijezdne staze uvezali.

Potvrdu nam izdala sudbina, vječni pečat doživotno zaljubljenih usana.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09.04.2013 u 17 i 27 minuta

 

 

NO VEĆ TAD KASNO JE !!!

no kasno je

Moja cijelogodišnja si pratilja u sve  četri vreće se strpala.

Kad nasmijanog me primjete znaju stiglo je rano  proljeće u meni stanuješ.

Životna energija putuje, savršenstvo iz srca i duše izvire.

Plašt najljepših dodira poljubcima tvojih usana me prekrio.

 

Ponosnost… nježnost okupana tajnama…prepoznatljiva.

Pa ako malo zakiši, trenom zahladni, još uvijek si u meni.

Ne poznaješ rok trajanja, nepoderiva, niti mrvice izblijediva.

Sa zaljubljenih pleća ne silaziš, savršeni komad duše si.

 

Vodo otporna, nesalomljiva, protiv uroka i svih nepoznatih udara.

Tješiš me noćima kada nesanica krakovima tuge obuzima.

Stanujuć  u grudima ponosno bez stida,vrckavo se podsmjehujem.

Dodatak si najljepšim jelima dok gutam te suludim maštanjem.

 

Totalno ne poderiva, šivanjem duše konaca, osmjeha si vezilja.

Prožimaš, pamet realnosti otimaš, drugima bez mirisa i okusa.
A meni preko okeana prepoznatljiva, svojestvena, usnama prijemčiva.

 

Volim te vječno proljeće životne energije, zbog tebe život darujem.

korisnik trenutno nije dostupan ljubavni zagrljaj ostvario… doživio

nazovite kasnije dok se ljubav ne zasiti a on glavu poludjelu ne ohladi

 

Lud sam sistematično, i to javno deranjem , na glas priznajem

Sa tobom najljepše trenutke životne sreće dobijam i ostvarujem

a dok drugi spavaju podlo im najljepše stranice ljubavne kopiram

u njima guštajuć uživam dok me ne otkriju, NO VEĆ TAD KASNO JE !!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09.04.2013  u 16 i 44 minuta

NE PLAŠI SE

 na vodopadu

Nekakav grčeviti nemir ščepao, na putu tužnu sam te vidio

U nekoj svađi si plivala, napetost srcem te lomila i gušila.

A tako se lijepo spremila, golih leđa, pramičak preko oka sijevao.

Mene si mislima prizivala, skoro usnama jecala, da pazim te.

 

A na drugom kraju ostrva, puna čaša neke gorčine me ščepala

Bez i kapi vina na rubu straha kriglom suza sam te vagao.

Grčevito me stiskala mislima i kandžama, grozote optužbi trpila.

Nemirnu osjećah te, znadoh da sam ti baš toliko potreban.

 

I dok si skliskim putevima jezdila, otrovne spletke ispijala.

Neka tupa slutnja me savladala,trebaš me, da priskočim.

Okružena čudnim deranjem, mozga ispiranjem, samo šutila.

Znala si da te podržavam, iza leđa jedrima usana dozivam.

 

A on uzaludno dosadan, savršeno naporan, ne prestaje.

Želi tvoju ljubav na silu da povrati, stari plamen galamom raspali.
Misli da silom se strast pobuđuje a ne zna da sebe izluđuje.

Po nekad žao mi, al nemam pravo se miješati, tvoji su putovi.

 

Za njega si sluškinja, nebitna doživotna robinja, bez prava govora

A u mome srcu si bila i ostala pahulja, jezgro ljubavnih maštanja.

Znaš što te preko obale u mojim sačekuje dvorima, tješiš se.

A nemam se pravo miješati, u tvoj život uskakati, kazna je.

 

Svjestan sam i skoro siguran da nepovratno gubi te, izluđuje.

A ja iza ugla sve promatram, pismonoše najnovije vijesti donose.

Od tuge i nemoći s tobom bih plakao, torture prolaziš, nevina.

Nedaj se mrvice medena, kad god pristigla, meni si stvorena.

 

Nepotrebno slušaš sve njegove optužbe, užasne gadosti

kao da u tebi srce ne postoji, a tako bih zube mu pokazao.
Prepun mržnje, bijesa bez trunke kajanja, sve u tebi satire,ubija

Al nemam pravo niti u mašti se pojaviti, da sve ne izgori.

 

I sve nekako puževim korakom se odvija, kao da upravlja kornjača.

Trenom bih to riješio, sve karte otvorio, al trenutno rano je.

I znam da sve mu robusnošću prkosiš, snagu sam ti dolio.

Čekaju ga pregladnjeli gavranovi, al će da plati cehove.

 

Sve sam oporuke davno napisao, da me na miru konačno ostave.

Čekam te, naše mjesto prikriveno, jezgrom ljubavi preliveno.

Nakon toga zatvaramo sve tužne i bolne doživljene stranice.

Krećemo potpunošću spojeni,a njima od tuge srce nek se zaledi.

 

Nek ti ljubav bude vodilja, daje snagu suznim uvijenim noćima.

Sve se dešava sa razlogom, još uvijek neke kazne plaćamo.

Valjda će njih nestati, kapije sreće čekaju fanfare da se otvore.

Ne plaši se, sve ćemo izdržati, osjećam…ljubav smo ISKONSKU upoznali.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08.04.2013 u 22 i 04 minuta

POSEBNA MAJICA POSTALA SPAVAĆICA

strast maslačka

Čarobnica  majica postade njena najdraža spavaćica

U njoj dugim noćim stisnuta,potpuno najsigurnije osjeća.

I dok snovima se prepire, trepavicom signale prosljeđuje.

Treba me, osjetim, svakim trenom nemiri grlom stišće me.

 

Briga neka podlošću razuzima, e baš sve bez razloga.

Tuga bi se nastanila, e baš nema razloga da mi te otima.

I kad budem 120 proslavljao čarobne usne ću ljubiti

tek tada pravi uragan života postati, srce joj osvojiti.

jer sada pravi pubertet doživljavam, mrvicom osvajam.

 

Spavaj mrvice, spavaj bez i trunke nemira, tvoja sam vodilja.

Stražu čuvam ti na skalama ispod tvoje cvijetne verande.

S vjetrovima na duge staze razgovaram, razne teme otvaram.

Što bi bilo najbolje, kako srce do mene da ti pristigne.

 

Lukavosti razne spremamo, dok nas mjesečina prisluškiva.

Ona bi sve naše tajna otkrila, od nekog je pare primila.

A mladost što se umeni opet razbudila, goropadno poludila.

Tvoje ime na usnama ponavlja, osmijehom tišinom tetovira.

 

Onda kroz otvoren prozor ti uskočim, bore sa lica izbrišem

Slatko mislima poljubim, da nemirom osjetiš al ne probudiš.

I onda opet na stražu istrčim, stari jarani vjetrovi čekaju.

Sve planove skovali, samo treba da se dogodi, kad sazrije.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,

08.04.2013 ponoć se ušuljala protutnjala o4 minuta

NEDAJ SAMOĆI DA TE PREUZME

 iščekivanje

Svakim trenom kotrljaš se nemirom prikrivena

Pamtim, najslađim usnama bure si mi tepala.

Uzkomešano stremljenje suzama štampano.

Ćulim, nesvjestan da ipak si otužna osmjeha otišla.

 

Pustiš na kapaljku koju misao da me sustigne.

Tragove obnovi… savršenstvo mašte izrodi

Burno more suznim kamenjem obalu prekrilo.

I kraj obale dok prolaziš, sjećanjem prostruji.

 

Klackam udubljenih očiju, nada se prikriva.

Neke lažne slike mi dostavlja, da doći ćeš.

Al neznam, nešto u meni, strahove raspiruje.

Dok sanjaš vidim graške znoja kako pritišću.

 

Osjećam ime mi prizivaš, za ruku da držim te.

Al skliska obala, na prevaru dušmana te nasukala .

Ne brini, u dubini srca čekam te, nedaj im vapaje.

Samo mojih usana sjeti se, zbog tebe su oživile.

 

Nedaj samoći da te preuzme, da pusti podlo korjenje

Svu snagu crpi kroz suzne stihove, pozovi nadanje.

To će te snažiti, osmjeh sreće održavati, znaš da volim te.

Džinovske uložimo napore, nedajmo da nas rasture.

 

Mogu nas lošeg dana na slaboj nozi pronaći, pa ureći

Onako šćućurene i zbunjene bezglavošću da opiju

Da nas razdvoje u hrastovu čvrstu burad ljubav sabiju.

Al naš ljubav zrije, pucaju buradi željezni obruči.

 

Ljubih te u sjenama lelujavih paprati, uraganom trešeni.

A ljubav vatrena iz prašume iznikla divljinom zavladala.

Neka trenutci savršenog sjećanja opijaju do povratka.

Valja daljinu prebroditi, suzno čekanje osmjehom prikrivati.

 

A svo to vrijeme ispred nas se raširilo kao u inat usporilo.

No nekako sam siguran, u stvari to jasno osjećam

Potpunošću do posljednjeg daha ti pripadam, sjeti se.

Najljepšu ljubav smo trenom doživjeli, opet se tome radujem.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,

07.04.2013  ne spavam o tebi razmišljam a tek je 21 i 55 otkucava

 

JEDNO DRUGOM SUŠTINA RAJA POSTALI

 jedno drugom obećali

Najmilije nježnosti, beskraj kunjanja, na grudima salve poljubaca

Obožavam da ljubiš me prinudnom tišinom, dok svi mirno spavaju.

Znam i želim svaki tračak žudnje da osjetim savršenstvom me poželiš.

 

Hvala ti Bože !!! lijepotom što nam pregšrt trenutaka dozvoljavaš, poklanjaš

Ne želim da iz grudi iskoči, želim da me nikad ne zaboravi i napusti

U ogledalo kad god pogledaš osmjeh će te milovati umjesto žudnje usana.

 

Ma koliko me drugi mazili, pazili sve na dlan donosili,

samo na tebe kad pomislim il ako je sreće ugledam

sve me milina obuzme  kao da više tu ne postojim

na tvojim vrelošću grudima se probudim sve proživim.

 

Koliko puta rekla si samo osmjeh želiš na mojim usnama

al i tebe sustigne prevara,suze te prevare jer od sreće rovare,

Puknemo, ma kakvi lomovi, skrše nas kao grančice ledenice.

 

Odlazi al me mislima ne napuštaj, sve mi tajno dozvoljavaj

Svu sam galaksiju trenom preletio i toliko te ljubio,moja čarobnice.

Previše zdravlja koštaš me, pucaju srca šavovi.

Ovo tko preživi savršeno zdrav i zaljubljen postat će.

 

Hvala ti za momente najslađeg očaja kada me pustiš u zagrljaj bez dodira

Kada mi vrata srca i duše otvoriš, bez riječi svu ljubav na glas prozboriš

jer sve piše u tim čarobnim suzama što si zbog nas osmjehom sreće grcala.

 

S tobom život je čarolija, magija sa tobom je nepojmljiva,

toliko javu lažima naštima, svega me obuzme i otima

A dani vikenda se otegnu kao neka usporena  godina

usta nam zatvore, sve poštare progone da nam pisma ne donose

 

Mogu nas u boce strpati, vječnošću zapečatiti,

al će sirene morske struje jednu prema drugoj dopeljati,

da bi se na našoj plaži na vrelini sunca boce otopile

srca i duše iz zatvora napokon nakon godina pustile.

 

Prebaci plašt moje nevidljive ljubavi preko leđa da čuva te

pod njim ću te stalno imati dok budeš rivom ponosna šetala

osmjeh čuđenja izazivala od kuda takva ljepota osmjeha u tvojim grudima

 

VOLIM TE, MOJ DIVNI ČOVJEČE  od sreće bi vikala

Lago lažljiva, ova ljubav je posebnošću ne objašnjiva

VOLIM TE, BESKRAJNO I OPET IZNOVA !!!

To su ofucane riječi Romea i Julie, mi smo sa druge galaksije

Desert si moga nezasitnog dugim noćima maštanja

slađe i sočnije strastvenošću potpunije stvorenje od tebe ne postoji.

 

I zbog toga svo ovo ludilo ima čaroban smisao, sretnik sam

Sretnica si… jer smo jedno drugo iskrenom ljubavlju zadojili.

Umiri se koji tren da ti srce osluškujem, sa mojim se dogovara.

Simfonija požude i strasti vječno je u njima, i sve dirigira.

 

Usni trenutak, privremeno mi na grudima ,

vrijeme je , sustigla slatkog umora  pauza….

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 07.04.2013 u 17 i 50 minuta

 

NEDAM IM …

njeno iščekivanje 

Nedam im da mi dozvole, zaboravom da te izbrišem.

Da rosnim kapljicama magle nestaneš, prašinom prekriješ.

Nedam im, da uporno lažne slike podvaljuju,potkopavaju.

Džaba im, svo podlo laganje, lažni svjedoci i suđenje.

 

Nitko nikada neće moći oči sa tvojih da mi odvoji

Sa razlogom u meni stanuješ, svakim trenutkom podsjećaš

Posesivnošću uzbuđuješ, vibriraš, sjećanjima navireš

osmijeh kovitlaš, najslađim stranama vjetrova opijaš.

 

Sve dok te nisam upoznao u lažnom svijetu sreće sam živio.

Neobjašnjive šumove, divljaštvo u meni si pripitomila.

I samo nadanje, u ljubav čarobnu vjerovanje, tješi me.

Daje motiv da sve do kraja izdržim, nikada te zaboravim.

 

Toliko puta sam uzdisao, i samo druge nevolje privlačio.

Dok se tvoje usne nisu pojavile, sve lomove u meni zavidale.

I tek što si pristigla srce na sebe navikla, trenom si nestala.

I kao posebnu, neopisivu, kratku ljubav ne zaboravljam.

 

U čvrstom zagrljaju, čarobnost poljubcima doživljavam.

Jednostavno teško iz misli te pustiti, od sebe odvojiti.

A tek tko te trenom strasti doživi, svu prošlost zaboravi.

Čekati, ponovo čekati, da se nanovo dogodi, se isplati.

 

Ovim suludim maštanje ljubav prema tebi izoštrujem.

U tebi niti zrno neke mane ne prepoznajem, to nesto govori.

Ljubav potpuna me opila, stanuješ u zaljubljenim očima.

Jednostavno ne mogu a da ljubav prema tebi ne iskazujem

 

Dostojevski je rekao: *Ako raj nije u tebi, nikad ga nećeš doživjeti*.

A to se nama od prvog momenta dešava, ludosti zavladala mećava.

I u meni više ne stanuje ljubomora, bukvalno bestraga nestala.

Širom vrata sreće nam se raspučila, prekrcana žubori u grudima.

 

Nudim ti iskrenosti čekanje, dok vječne ljubavi dan ne osvane.

Da ti se pred koljena poklonim, nježnu ruku na usne prislonim.

Od tog momenta više nikad ne razmišljam, nemirom probudim

Da mi prazan jastuk tugom spominje, nema je, pusto maštanje.

 

I zato nedam im da mi dozvole, zaboravom da te izbrišem.

Da u kapljicama magle bolno nestaneš, prašinom prekriješ.

Nedam im, da mi uporno lažne slike podvaljuju, potkopavaju.

Džaba im, svo podlo laganje, lažni svjedoci i suđenje…. kad volim te !!!

 

Srce neoborivo javlja mi da Woman in Love prvim trenom si postala

Sve mi rečeno je,tajnim šifriranim valovima u srce pristiglo,

Bila, ostaješ i postojiš  da vječnu ljubav mi poklanjaš.

Jako dobro poznaješ i osjećaš: When a man loves a woman

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 07.04.2013 u 10 i 44 minuta

PRIVREMENO ODLAZIŠ

 oproštaj

Šansu nenadnu mi pružila, vrata duše i srca otvorila, sebe predala.

Toliko žarko me voljela, svijet na dlanu podarila, moja si postala.

Tajnim kutkom srca valjam te, slike susreta požudom prevrćem.

Hvala ti, do neba hvala ti, što si me u sebi vjernošću ugradila .

 

Još uvijek u suzama sjećam se, osmjeha tuge dok odlaziš.

Suze kao lješnjaci, licem se naborali, tek što nisu buknuli.

A u grlu prašina trenom me presušila, nijemost zavladala.

Zar se ovo događa, ljubav moram da ispraćam, tako boli me.

 

Al tvoja sličica, na stolu u knjizi ostala, čupercima podsjeća

Osmjeh ukradoh ti kamerom iz čekanja, dok si me željela.

I sada svakim danom podsjećaš, koliko ljubav se osjeća.

Jednog dana shvatit ćeš, sreću nisi propustila niti posustala.

 

Tako prekrasno uživam voleć te a još više jer želiš i voliš me.

Na prstima sudbine si prispjela, spavajuć krišom imala, uzela.

Sve će biti dobro nadam se, kada se karte na kraju prebroje.

I ne znam kako sve vratiti, da ti svu ljubav skučenu podarim.

 

Privremeno ne rado puštam  da odlaziš, ako vratiš se, shvatit ću.

Mene si odabrala, za našu ljubavnu budućnost sve pripremala.

Svečano dajem zakletvu, smjesti me u kreletku, da čuvam te.

Drugi u tebi sreću ne vide, meni su vrata otvorili, hvala im.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.04.2013 u 20 i 24 minuta

 

Kako god život promatram

strepnja na usnama 

Kako god život promatram, iz raznih uglova analiziram.

Ne mogu reći da me sreća nije pratila,bilo je i pregršt susreta.

Mnoge veze sam imao, kratkog vijeka ih prazninom pamtio.

Brzo su pucale, valjda ljubavi u njima nisu tragove imale.

 

Nekako sve brzinom izblijedile , po ničem posebnom pamtile.

I nekada u strahu sam se našao, dal me to netko ureko.

Svi o nekim čarobnim , magičnim vezama beskonačno pričaju.

U sebi razloge pretražuju, dal su sretnici il su kažnjeni.

 

Ne mogu reći da nije bilo plakanja, klečanja, srceparajućih pisama.

No nekako prebrzo bi nestalo sjećanje, likovi, usne se zaborave.

Sve te neke nazovi ljubavi, kratkog vijeka su bile trajanja.

Možda je previše bilo glume il laganja, sa obje strane lutanja.

 

Sve smo nešto dokazivali, inat tjerali, niti pedlja popuštali.

Samo da bi se prevlast u nekom toru zamišljenom dobila.

Pa onda sebe presaberem, grijehove prebrojim, pa uplašim.

O bože previše bilo je teških riječi, suza, bez razloga svađa i plakanja.

 

Sa lica mi već poodavno nestala zvijezda slatkog iskrenog smijanja.

Lažni neki ponos je vladao, normalnu vezu tvrdoglavošću rasturao.

I kada na kraju prebrojim niti jednu vezu posebnošću ne mogu da izdvojim.

Jednostavno nisam pod sretnom zvijezdom ljubavi se rodio.

Na ludi kamen ljubavne zaluđenosti naletio, priznao bih.

 

Dok se nije ona, početkom veljače kroz mećavu zametena pojavila.

Onako smrznutog nosića na vrata srca i duše trenom mi uskočila.

Nisam uspio niti ime saznati, u njenim očima nešto me potrefi.

Poseban osmjeh i žamor sa rumenih usana se javljao, samo sam šutio.

 

I od tada je sve krenulo, život mi prevrnulo, ljubav potpunu doživljavam.

Ranim jutrom ustajem , da kroz prozor ugledam, njeno pismo dal pristiže.

Toliko me osvojila, da slatkim suzama i osmijehom zaljevam, ludujem.

Stihove i eseje u nedogled istovaram, najljepše bumerange doživljavam.

 

Ona je, ona je prava i eto meni se desila, nakon toliko lažnih dojava.

Svakom trenu njenih usana posebnošću se radujem i pripremam.

Svakog sekunda za sebe je otimam, da javi se, osmijeh učima pokloni.

Tek sada sam shvatio da me Bog dragi njenim dolaskom probudio.

 

Zbog nje se noćima budim stihovi me pritisnu, hoće vanka da izađu

Da joj na usne svoje draži polože, kada se probudi, osmijeh da podari.

Ona bi plesala, pjevala, slike crtala, ljubav punim plućima oživjela.

 I sada se slatko prikrivam, tajnu ne odajem da nam se drugi ne natovare

I nepovratno u živo blato sve uruše, e taj film im nedam gledati.


Skriveno i tajnovito se sretati, kratkim vikendima strastveno uživati

Dok sve ne sazrije , da se meni zvanično jedno jutro vječnošću probudi.

Zvanično Moja postane, jutrima usnama njenim da doručkujem,

presretan a na neki način tužan, još uvijek ne mogu je svojom zvati

 

Baš zavoljeh je…i od nje niti pedlja ne želim da odustajem.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.04.2013 u 18 i 45 minuta

JUBE NASLONI SE …IMAŠ ME

beskraj čekanja

A ća reći, skužaj jube, satrli se daron šesnih usana.

izludi san, gledajuć te u ledenim valima ća guštaš.

Ruke širila, svakim dilom tila tražila da priđen ti.

Teško mi pravu rič pronaći, ća bi jubav dokazale.

 

Nima nazad, uša san u more osićaja, sriće izobilja.

Naresle su želje nan požude, hoće da se provode.

A misečina, ka opijena našin glavam tutnjala.

Proždržljivost ranih punim pjatom tvojih osmjeha i gušatnja.

 

I ondan san zaspa nakon dvi strofe tilo tražilo da odmori

Ispred sebe ogromne zidine vodootporne na leđin nosimo

Valja nan kroz njih procuriti, sve zamke lisica ugroziti.

Kapljice smo nezadržive jedna drugu privlače,

snagon osićaju da jedno drugom na kraju pripadaju.

 

I takvu sriću jadni judi praznih duša ne  mogu sanjati.

Ne mogu niti žuditi jer im praznina šoldima zamantala.

Jadni su ka prazne boce životnim moren plutaju.

A mi najlipše boce valima dobili, pisma pročitali.

 

I sada mogu sve zakone i kazne priminiti, u pržun strpati

Od kada svoju zvizdu san upozna, stoljećima na me čekala

jubija , jubia cilin bićem se stopia, na njenim usnama doživia.

Sada kaznu prihvatan, i to ću izdržati, al vječnošću moja će ostati.

 

I vidin je, vidin svakim trenom i oči kad u snove potonu

SAMO NASLONI SE JUBE NASLONI SE …IMAS ME,

UĐI PONOVO U NAŠE VALOVE TAMO ČEKAN TE.

I SVE PROĆI ĆE AL JUBAV ,JOŠ JAČE  JUBAV OPSTAJE

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.04.2013 u 15 i 07 minuta

Ima oko mješavine polena

 oko plaže

Ima oko boje mješavine polena, nemirima treptajem magično opila

Od kako u gnijezdu me uzela, bezbroj ludorija dušu mi zakrčilo.

Sa njom jednostavno presretan, poletnošću  u detalje podmlađen.

Otkrih slasti gutljajima sočnih usana, dok mi se slasno predala.

 

I kad uzdiše, ruke tijelom joj šapuću, po nekad kandže zariju.

I kad je uhvati peta brzina nježnosti, svega me zagrljajem poklopi.

U očima vidjeh joj bezbroj slasnih poziva, tišinom da nastavim .

Sa njom dvorska luda neiscrpnog ljubavnog maštanja sam postao.

 

Tijelo mi satima lomila, kandžama čvrsti oslonac uspinjanja tražila.

Kroz kosu je ruke moje obožavala, usne prćila, izazivala, tražila.

Tako sam se suludo, trenom predao, bez vremena detaljno uživao.

Meni, ona se meni predala, sve je isplanirala, u detalje doživjela.

 

I sada kroz pisma uspomene vraćaju, na trenutke podsjećaju.

Ona, premlada, duha nemira u meni razbudila, vatru oživjela.

Svakim trenom se okrećem, kao da prati me, poljubce mirišem.

Još bi, još bi ljubavne požude da ispijam, žedno doživljavam.

 

Ludost sa njom je posebna, ispod svjećnjaka što dogorjeva.

I onda kada se raskrije, sve baci sa sebe, proždrljivo zgrabi me.

Kao uplašeni vrabac nad jastrebom što se bespomoćno šćućuri.

Vatra tijelom nagrnula, prodorno me imala, uzdasima potrošila.

 

Od mene pajaca stvorila, ljubavnu masku smiješkom nabacila.

I okolo skakućem, ludosti provaljujem njenog osmjeha da se napijem.

Od tog momenta od tih slika ne mogu da se oslobodim

Noćima filmove vraćam da se opet nezasitno i beskrajno ponove, dogode.

 

Spontani scenario pregladnjelih usana, vatra čekanja poklonila.

Bez riječi, gluho nijemi film se odvijao, facama kroz uzdahe otkrivao.

Iskolačene oči i beskrajni trzaji, potpunošću doživjeli, tajne ispričali.

I sada tetovaže natopljenih usana, otkriva osmjeh iz požudnog prikrajka.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.04.2013 u 12 i 07 minuta

 

 

Jednosmjerne karte u džepu duše čekaju.

 ŽUDNJA

Gledam, vidim te, ispred mene si, očigledno ne sanjam.

U ogledalu zavidne promatram,hinjski  iza leđa sačekuju.

Svi bi htjeli do tebe, usne užarenošću slašću navaljuju.

Meni se ispovjedaju, račune polažu, strasti otkrivaju.

 

Slatka briga izobilja si postala, nemirom me zaludila.

Svakog trena o tebi računa vodit ću, straže čuvati,

da te otrovni pauci ne dohvate, nepovratno zalude.

Previše sebe mi  podarila, ljubavlju iskrenom vezala.

 

I dok ljubiš me, podlaci podkradaju vrhove naših osmjeha

Htjeli bi tajnu formulu da otkriju, našu sreću potkopavaju.

Dok se između sna i jave skrivamo, nepokolebljivošću volimo

Oni u prikrajku sačekuju, po nekoj ispaloj mrvicu se nadaju.

 

Al niti jedna mrvica naše sreće i maženja nije, niti će otpasti

Previše vrijedno se među nama skupilo da bi u ludo bacali.

Nisu svjesni kada se srodne duše prepoznaju pa zavole.

Ništa ih nemože potkupiti, ljubav strastvenu nepovratno razoriti.

 

Volim te neizmjerno i bez granica, odjekuje hodnicima nemira.

Samo prijatelji, šutke našoj skrivenoj ljubavi i strasti se raduju.

Od prvog momenta naše tajne su skužili, tišinom odobravali.

Sa nama se raduju, možda malkice zavide, ipak ljudi smo.

 

Čekaj me, slat ću ti tankere, prepune goropadnih maštanja

Da nikad ne prestane da žubori požuda grudima beskraja.

Lopovi prve klase smo postali, na sred kolodvora zastali

poljubce krademo, dok svi gledaju, ništa ne primjećuju.

 

Vrijeme potpune ljubavi skoro pristiglo, mrvice u detalje slažimo.

Jednosmjerne karte u džepu duše osmjehom nas otkrivaju.

Trenutcima zajedničkog budućeg spajanja, polako prizivaju.

Skrivajmo tragove, još rano je…dušmani žude sve da pokvare.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,

 06.04.2013 rano jutro, subota u 05 i 12 minuta

 

 

 

 

PROZOR DUŠE OTVARAM

angel 

Kad mi suze ZBOG NJE poteknu,

kao da prozor duše otvorim

Sve nemire u sebi provjetrim,

osmjeh STARO  mjesto preuzme.

 

Sve u trenu tuge zaboravom nestanu,

nemire rasplinu, samo ona prati me.

I presretan, ljubavlju  mi pomaže

trunkicu otvariti duše prozore.

 

Jer da se to ne dogodi,

sve bi ustajalo u meni, pa nestalo.

Ne bih potkradao proljeće,

njenih usana doživljavao mirise.

 

Ne bih shvatio zaljubljenih čaroliju,

svega te otima, a  toliko toga poklanja.

Svakim tren čaroban, napokon pripadam.

Ljubav potpunošću sretnika doživljavam.

 

 I kad suze opet ZBOG NJE poteknu,

prozor duše trčeći naglavačke otvaram

Nemire u sebi razorim pa provjetrim

Da osmjeh STARO  mjesto preuzme.

Takve usne, takvu ljubav ne zaboravljam

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 05.04.2013 rano jutro u 06 i 40 minuta

 

NE ŽELIM VIŠE DA TE SANJAM

beskraj čekanja 

Dal si se naježila , kad si ove riječi ugledala, ne brini muvice.

 

Moje srce će puknuti, sav ću u komade se raspasti od čekanja.

 

Mašta je prekrasna , cijelog me obuzima, živim u oblacima.

 

Al brate više ovako ne ide, želim te potpunošću kraj sebe.

 

 

 

Ti si tako prekrasna, savršenošću jedinstvena,nitima obavijaš.

 

Usne sočne ti do neba, mjesečina samo tvoje sjene mi poklanja.

 

Na vrh jezika si, putuješ kroz nagrnule stihove, jutrom osvaneš.

 

I uvijek toliko me očaraš, i svaki, baš svaki put u sve to vjerujem.

 

 

 

Više se ne skrivaš iza zavjesa, nisi samo polen poljskih cvijetova.

 

Niti hladan znoj što me prožima, onaj tren kad te od mašte otimam.

 

U svakoj kišnici si stanovala, mira nisam imao, postala si naporna.

 

Pod nokte se zavukla svrbež neki izazivala, misli ne prestaju.

 

 

 

I onda odlučih da se linija podvuče, ovako više nikako ne ide

 

Sve ovo ubi me, toliko u tebe se stopio, previše živih rana otvorio.

 

Krvarim, jednostavno se polako raspadam, jer ti ne pripadam.

 

Posesivno, samo posesivno razmišljam, jer ovako više ne ide.

 

 

 

Volim te, želim te, sanjam te, hoću da si ovog momenta kraj mene.

 

Zar te riječi više nisu dovoljne, da ti malo vremene za mene uštine.

 

Dajem ti nekoliko godina, toliko će da krvari moja rana najteža.

 

A onda ću pješke krenuti, na vodopadu nemira noćiti, čekaj me.

 

 

 

Ovako više ne ide, izluđuju me tvoje usne i svo lažljivo  čekanje.

 

Tu si, svakog trena imam te, al jednostavno malo je, cijelu hoću te.

 

Datum ću ti kovertom poslati, u njemu bit će naša čarobna amajlija

 

Sa satom i sekundom nestrpljivog čekanja, molim ozbiljno shvati me.

 

 

 

Izdržah nekoliko godina, da ne osjetih mekoću neprevaziđenih  usana,

 

treptaje tijela dok me uzimaš, ugriz prokleto čaroban, na leđima ispisan.

 

Jednostavno sam slabić postao, na svaki tvoj mig bih suzu pustio,

 

Za muvicu tebe bih suze ronio, klečao, kamčio da se trenom pojaviš.

 

 

 

I ta neisrcpna maštanja, pisanje beskonačnih eseja i stihova na rubu je.

 

Želim te, zapamti… želim te vječnošću kraj sebe, ma kada pristigla.

 

Jer bez konkretnog datuma, pojest će me prašuma suludog maštanja.

 

Pojest će me ove riječi što iz mene nezaustavljivo naviru, tebe dozivaju.

 

Obećavam, svim srcem ti obećavam samo tebi ću se predati, izdržati.

 

Sve do onog dana kada spremna odlučiš, da meni vječnošću pripadneš.

 

I sada bježim, da ove suze do kraja ispustim, oluci duše se začepili.

 

Prolom oblaka u meni se dešava, u srcu gromovi, uzela me mećava.

 

 

 

Znaj da te čekam i volim beskrajno,čekat ću koliko god bude potrebno

 

život moj si ti…samo ti….jednog dana, uskoro biti samo tvoja amajlija

 

zajedno dobro i zlo dijeliti… uplakan…..klečeći u suzama… obećavam


 

Amen !!!

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 04.04.2013 u 19 i 19 minuta

 

SPOJENI

oko zemlje 

Kad bi ste samo jedan tračak njene duše upoznali

bez teksta bi cijeli život ostali,a tek usne da joj probate,

tijelo slučajno osvojite, sve bi moje ludosti razumjeli.

Sigurno u detalje shvatili zašto mi se sve ovo dešava.

 

Od kuda sreća sija u ovim zaludjelim nemirnim očima,

zašto me osmijeh i kad spavam nepopustljivo ne napušta.

Sa njom sve što se dešava, mora da bude posebno,

najslađa je sudbina i nemože biti ničija nesreća.

 

Čarobna energija među nas se uvalila, spojeve uvezala,

i sada kroz ogledalo sitne greškice nerazumijevanja 

dodirom usana ispravlja

Sve što mora da se između nas dogodi,

srce i duša mora i hoće da se prilagodi,

makar to i bila neka bolna dešavanja,

sve je to dio čekajuće sudbine u nama.

 

Ništa ne želimo i ne možemo izbjeći

sve će po redu da se čarobnošću dogodi.

Neizvjesnost među nama pipke negdje je skvrčila,

maštanje prosuto da se srećom prosijava.

 

Rezultat nas iščekuje i naravno raduje, ljubav je pobijedila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 03.04.2013 u 18 i 33 minuta

 

 

KUTAK IŠČEKIVANJA

 perfect eye

 

Njih dvoje se tek upoznali, jedno drugom se jadali, kroz suze ispovjedali, kako ih život nije mazio, većinom se neki bolovi srcima parali a duše po tko zna koliko puta dnevno bile bi ranjene do skoro zadnje kapi iskrvarile da nikoga nije bilo briga što se sa nama dešava. A vani se ljeto razgoropadilo sve tako reći u korjenu spržilo, jedva se na škrge disalo, rijetko tko je vani na toj vreloj mećavi pokušavao da izađe. Mada noć je već duboko zagazila vrućina nije popuštala. Pošto je dijete uspavala sa njom je priča krenula, pod starom maslinom nekako najugodnije se osjećali.

Dok mu se jadala non stop od nervoze prstima je pucketala. Govorila je da je slatka požuda drži već više godina, da je u svemu zaluđena. Na prste je pojedine ljude mogla nabrojati kada se recimo ne baš nešto posebno osjećala ali je bar sve probleme i tugu zaboravila.

 

Ispovijest njena je krenula:

 

Možda ste primjetili da sam posljednjih godina bila povučena, nekako utučena, malo razgovaram, nekakve crne i tužne misli me stalno okupiraju nikako iz njih da se iskobeljam i nekakav mir u duši pronađem. Stalno skoro stalno svakodnevno bi se vraćale , suze bih ronila i tako dane uzalud preko leđa tugom prebacivala. Suze  su oči toliko isprale da su krvave skroz izgledale. Nekako u svome skrivenom templu ljubavi sam tugovala. Zbog svih tih ni sada neznam glupih razloga mrzovolja i duboki uzdisaji postadoše svakodnevna pratilja. Možda ako se Vama izjadam da lakše možda bude mi. Sama sam ostala, toliko puta ranjena da se povjerenje sa stotinu lokota svezalo u svakog sumnje pustilo pa plašim se da ne poludim. A Vas nekako toplo iskreno osjećam, ne sjećam se da sam nekoga tako toplo u moje skriveno krilo tuge pustila. Jednostavno nekakvu nadu u meni budite. Zato Vam otvaram svoje tuge kapije, polako ih zatvorite da se od silnih bolova ne raspadnu. Osjećam da me možete slušati a to mi je sada jako potrebno, jer ako ga sa vama podijelim teško ću da se razbolim samu sebe ću prestati da sažaljevam jednostavno od tuge puknut ću. Priznajem slaba sam, potpore imala niotkud nisam imala čak što više svi su na meni zube pohlepe, huje i divljaštva oštrili. No i pored svih silnih trauma nisam totalno poklekla, osjećam da nada za mene na nekom mjestu postoji.

Želim da sve te prošle loše misli i strahove duboko negdje da prikrijem i da ih vjetrovi rasprše. Jer sada me hvata nepoznata čarobna energija koju sam napokon prepoznala. Njegov skriveni lik, nepoznati čuvar mojih snova i maštanja prati me.

Još od mladosti taj lik kroz maglu prati me, jedva da ga poznajem, al kad mi je najteže on bi od niotkud svratio par riječi šapnuo i sve bi težine nestale. I onda bi me neko vrijeme ta snaga držala. Pored mog kreveta bi mirno sjedio, frulu samo za mene svirao, al da nitko ne čuje samo do mog uha čarobna melodija dopire. Trenom bih se trznula , preplašena, al njegov mio glas bi me smiro, lagano glavu na jastuk spustio. Čaroban glas je imao, milina neka iz njega izbijala.

 

Sjećam se da su mu oči kroz noć caklile, takvo toplo povjerenje u mene ulijevale, smirena u trenutku bih postala čim bi zasjajile. Onda bih poslije sama sa sobom razgovarala, kako preduboko negdje u svijest mašte zalazim al jednostavno njegova blizina , glas , tepanje takvom toplinom obuzme da fali Vam svakim trenom nevjerojatno fali Vam. Tako taj čarobnjk mojih maštanja postade svake noći vodilja, snagu sam jutrom dobijala da bi se preko dana sa vukovima izborila. Po nekad bih posumnjala da sam poludila, al jutrom sam tako jaka i samouvjerena postala da mi nije smetalo svo to slatko maštanje. U svome svijetu sam najrađe boravila. Samoća je bukvalno nestala koja me prije danima i noćima ubijala.
On je mene tako dobro slušao, da oka nebi trepnuo dok bih ja satima zborila. Po nekad bi moje prste pucketajuće stisnuo neka topla energija kroz mene bi prostrujala, mir u mene unijela. Glas bi iz kreštanja u nekakav smiraj osvanuo, Sva bih se opustila, nesvjesna koliko na mene pozitivno utjče da smirim se i ne eksplodiram. To se samo može doživjeti. Uvijek i stalno mi je ponavljao da ako u sebi pustimo teške misli da rovare one nas i rasture pa se tako i osjećamo, da vrijeme je da se sa osmijehom o svemu razmišlja da u duši je samo pozitivna energija. I nevjerojatno to se i počelo dešavati, sve mi svjetlije misli svraćale osmjeh na lice navlačile.

            I ponekad bi mi se učinilo ranom zorom kada jedno oko kroz krmelje otvorim kao da njegove usne na obrvama osjetim, al ga nisam vidjela prve zrake sunce sa zorom bi ga odnijela. No tu je uz mene svaki korak mi pratio , skoro na ramenu sjedio. Kao jedrenjak bi ruke raširio, i po nekada kada bih počela u nazad da propadam njegove ruke i grudi bih osjetila. I sigurnost u meni bi opet zavladala.

I danom se počeo javljati, mada slike nije bilo niti likova, samo me pratila njegova prepoznatljiva energija. Toliko čvrsta sam postala da se problemi oko mene sami rješavaše kao da je sve to on svojom magijom otpuhao. Previše sam se uljuljala, sve njemu prepustila, neka milina bi samnom vladala. A  kada noć pristigne njegove ruke na plaži preko ramena osjetim, kao najmekši prekrivač od leptirovih krila uvezan, neka nježnost bi po meni plazila, sigurnošću luke opila. Tko zna koliko dugo u noć na stijeni bi sjedili i razgovarali, u stvari sve sam ja pričala a on bi me samo potapšao ako bi se složio.

 

To mi je baš odgovaralo, takva vrsta terapije me totalno na bolje mijenjala, sebe nisam prepoznavala kako se sve pozitivno oko mene događa. Noćno kupanje smo posebno doživljavali, nisam ga vidjela al su me valovi na njega podsjećali, bilo je nesvakidašnje posebno i prekrasno samo bih se od sreće smijalo a prohladno more bi tako prijalo. Onda bih na leđima zaplutala, njegove ruke i milovanje bi me očaralo, obrve mi namještao, kapljice mora sa usana skidao, a tako sam željela da me poljubi al nikako da se ta čarolija dogodi, valjda sa razlogom.

I onda se jutrom presretna probudim, kao pero sam,kao da sam deset dana spavala. Svi su primjećivali da sam se drastično promijenila a nikoga samnom nisu vidjeli, oko mene sve je blistalo. Ovo stanje ilizija u mom cvijetu životne mladosti sam blagonaklono i sa punim uživanjem svakodnevno na svome smirivanju primjenjivala.

 

Netko bi rekao uhvatili me vjetrovi nepoznate duševne bolesti, a sve je vrilo, pržilo u meni da ga otvoreno ugledam, usne mu poljubim. Osjećam da tu je , meni da pripada da isto želi me, ali nešto ga skriva od mene. Kao da trenutak susreta još nije sazrio, al ove trenutke nikada sa nikim nebi mijenjala, nikada nisam bila sretnija a smirenija dok u meni se dešavaju neobješnjive čarolije. Od sreće na glas pukla bi , svima bi priznala, al bi me čudno gledali kako netko u nešto ne viđeno može da tako otkači i zaljubi. Pa baš u tome i jeste sva ljepota te magije, neshvatljivo realne čarolije. On samnom putuje, rijetko koju riječ prozbori, al raširene ruke drži mi na koja se non stop naslanjam da osjetim dal je uz mene.Tako sam potpuno spokojna, nista me nemože izbaciti ovakav osjećaj nikad kroz moje tijelo nije strastveno i posesivno požudno strujao. Tako bih mu se sva predala, samo neka uz mene vječnošću ostane.

I ovo beskonačno ičekivanje nekako posebno osjećam, da to nije samo fikcija, moj vitez je,moja maštarska skrivena ruka što me iz ponora života izvukla. I tako nas vode čudnovati putovi preko prekrasnih ostrva, pučine i ogromnih valova, kroz sunčevu svijetlost smo se skrivali, bljesak u oči drugima pravili da nas ne primjete. Pa smo mjesečine posebno doživljavali. I stalno bi mi ponavljao….

 

*Budi molim te još malo strpljiva, naša maštanja dolaze do najslađeg proplanka, tamo bi se trebali susreti , konačno jedno za drugo vezati.Volim te… ovo nije samo fikcija, zarobljen sam u tijelu kažnjenog, skrivenog viteza. Možeš me čuti i ponekad ako sreće imamo i ruke da mi osjetiš al do usana malo fali mi da me dodirneš*

I meni sve to zvuči relano jer se svakim detaljima kroz dan pronosi, sve mi je idilično i stvarno da se od sreće slatko smijuljim a drugima to čudno izgleda. I sve ovo što sada doživljavam , nova iskustva iskušavam, o Bože kako će tek u javi da se dogodi.

Njegove riječi rijetko da čula sam , malo ali pametno zbori i sve nešto uči me. Kao za neku posebnu misiju da sprema me.

 

I sve me više oduševljava, nista mi ne fali, sva sam presretna ali eto sam morala sve ovo sa Vama da podijelim.

U mojoj utrobi su nepoznata i ne objašnjiva dešavanja, urnebes cijelo tijelo obuzima osjećaj potpune sigurnosti, da netko svakim trenom pazi me i vječnu ljubav nudi mi.

 

I onda je zavrištala bez teksta me ostavila toliko sreće u nečijim očima niti blizu ne vidjeh. Suze su mi potekle, eh kada bi mene takva sreća zapala, na glas je vikala:

 

I TKO GA NEBI ČEKAO, SVOJ PREOSTALI  ŽIVOT POSVETIO, A KAO DA SE ZNAMO STOTINE GODINA, NJEGOVA SAM NE PREŽALJENA VOLJENA IZ PROŠLIH NEKIH ŽIVOTA SKRIVANA. TKO ZNA SVAŠTA MI PADA NA PAMET, JEDNOSTAVN O SLATKOM SREĆOM I IŠČEKIVANJEM SAM ZANESENA. SEBI SAM SE ZAKLELA DO ZADNJEG DANA ĆU GA ČEKATI JER VRELINA TTE LJUBAVI SE ISPLATI SAMO JEDAN JEDINI DAN DOŽIVJETI.

 

Samo sam suze spontano sputio, takvu sreću i izraz nečije sreće nikad nisam doživio, takva iskrenost iz nje se prosula, srećom i osmjehom kroz tišinu sve mi trenom objasnila.

Uh kad bih ja na takvu princezu kojim slučajem naletio, na sve bih pristao, sve žrtve za takvu vrstu ljubavi trpio. Jer život jedan je, zašto ga u patnji derati kada nam sreća u skrivenom kutku džepa duše iščekuje. Valja je otkriti, Boga molim da i meni podari da se to jednoga dana i ostvari. Njoj najljepšu sreću od srca uz topli zagrljaj prenesoh. Kao perce skakutajuć jednostavno je u trenu nestala dok sam zamišljao kako je sreća kad nas sustigne neobjašnjiva i posebna.

Bože dragi hvala ti nadam se da moje iskrene želje na dnevni red jednog dana postavljaš.

 

Hvala ti što vodiš brigu o meni !!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 03.04.2013 u 17 i 18 minuta

Stobon bi poša

stobon bi poša

Stobon moje riči veslaju, svim burinima, jugu  odolivaju.

Ća se tvoja srića bez kucanja na moja vrata svratila.

U krilo mi uskočila, kvaku za tvoju dušu mi udilila.

Stobon bi poša, rive bi zapalili, srcima  tragove skrivali.

 

Taman jedno za drugo ka stvoreni, mirnim bonacama skrivani.

Sasvin sami smo sudbinu odredili, da nas napokon sastavi.

A do jučer bijah jidan, prepun tuge, boli, a ti me spasila.

U tvoje srce se suzama uvuka, da bi svoje opravia, spasia.

 

Stobon gušti posebni su, ispode stina najlipše noći udilila.

Na tvojim šesnim grudim, spava ka tić  kad bi dozvolila.

Jubim te medena, jubim i suze puštam valovima skrivenin

bogu zahvaljujem što trenutke mi poklanjaš, sebe otvaraš.

 

Slatka kazna zapala, kleten jer sam tri dana dobia, više žudia.

S tobon bi poša, nek sprži sunce, nek metu bure, mene si svezala
Nadon podlom si me lomila, pa na prvim otvorenim vratima.

I tako na pučini , ka berekin se ispovidan, misecima tebi pripadan.

 

Skužaj ovoj duši ća se ka luda zaljubila, ka dite bez riči ušutila.

Oštre kuke srca nam svezale, i dok krvare, ljubav priznan postoji.

A mrižom života sam zagropan, izgubljen da od požude ne prolupan.

Zar se to nama ova lipota događa, ka da me sirena pljuskom probudila.

 

I neka me na oltar samo za tebe spremaju, vagon ribe triba da se pojede,

bokun vina po glavi ispije, da nas vičnošću kroz stihove vrime spominje.

I evo protutnjala prva godina, ća si srce mi tvojon požudon zarobila.

Teče vrime, sve se topi, samo naša ljubav jedrenjakom se raširila.

 

Bogu zahvaljujem, ća te meni burom života posla, da me potražiš.

U mriže moje duše uloviš, a ljubavlju srca od prvog dana napojiš.

I sada priznajen, parangale i sve druge mriže na obali ostavljan.

Na kopno zauvik se moreplovac spustija, ljubav vječnu ti poklanja.

 

S tobon bi poša, ma što odlučila, bilo kojim parangalon mamila.

Pa se pitan dal sam normalan, ka car u tvojim lukama uživan.

Sriću pravu još nisan susrea, dok me nisi prevaron poljubila.

Ne kajen se,sve san ti pustia, nisan falia sriću sam pronaša..

 
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 02.04.2013 u 19 i 31 minut

Jutarnja srećica

izvidnica ljubavna

Jutros me probudila srećica, i kaže :

* Danas sam ti na lijevom oku trepuška,

zjenicu ti vjetrom dodirujem* i smijem se,

cijelo jutro lijevo oko suzi mi !

 

Još kroz snove nešto me budilo,

stihove usnama trke valjalo

a vani zapuhali snjegovi

da mira kroz spavanje ne dozvoli.

 

I onda oči otvorim, eksploziju stihova izbacim

i sve riječi od snivanja zaboravom potopim.

Samo se jedno te isto kroz glavu vrtilo

Tračak , samo preostalo slatko  sjećanje:

 

Danas sam ti na lijevom oku trepuška,

zjenicu ti vjetrom dodirujem i smijem se,

cijelo jutro lijevo oko suzi mi !!!

 

Toni Ljubiša božić, Bugojno, 01.04.2013 u 09 i 25 minuta

SLATKO GORKE LJUBAVNE NEDOUMICE

IRBINA ČEKAJ ME 

Još od prvog pogleda, ravnodušnost izbrisala, i totalno me zaludila.

Tolika ljubav se naelektrizirala, na ivici mržnje bez razloga prikrivena.

I nekako sav sam omeknuo, na sve njene zamke svjesno nasukao.

Sve što je htjela i  planirala, očito uz dozvolu slijepca pored očiju dobila.

 

Ona voli da je najviše volim i suludošću obožavam a nikako poštivam.

Želi totalna ljubav iz moje duše da ističe, da samo njen izvor postanem.

Neka druge crknu od žeđi,to ne dozvoljava,samo njenoj požudi pripadam.

Pa se po nekad zapitam, dal ta opsesija ima razuma , totalno nas otima.

 

Ne želim da ona žena život preuzme, muški  se moram do kraj držati.

Da svu podršku i snagu ima svakog trena u meni, i da je bez strahova.

Jer ako se moje suze previše zbog ljubavi otkriju, da se ne uplaši.

Bespovratno odleti, tražeći sigurnije, muškarčine snažnije, otpornije.

 

Uzela mi osim pameti slobodu svih maštarskih letova, nebeskih izleta.

Zbog njenih usana i očiju, postajem krvoločna okrutna orlušina.

Plijen strasti, požude i nemira nedodirljivim skrivam kandžama.

Sve moje slabosti do zadnje kapi iskorištava, jer me kontrolira.

 

I još žešći sam,njenu potpunu ljubav doživljavam,svu je otimam.

Usnama kao drogiran uživam, milosrđa njenog izobilje otimam.

Kažu  ženske kandže su bezdušne, uživam kada srce mi uštine.

Ništa ne dozvoljava niti bilo što oprašta, svega me zadojila.

 

Osjećam, kako u detalje me analizira, srce od duše mi razdvaja.

Ravnodušnošću se prikriva, al u dubini za mojih usnama izgara.

Posebnu čaroliju u meni je stvorila, cijelo biće razbudila, uživam.

Sebe novog novcatog doživljavam, ljepote života detaljima otkrivam.

 

Nekako što više sebe suzama slabosti otkrivam, još žešća postaje.

Sumnja u njoj još goropadnija, nikome neda  me, posesivnija postaje.

Beskonačno tepa mi, ne grijehove navodi, luđačkim smijuljim se.

I to nekako godi nam, u nekom posebnom svijetu smo skriveni.

 

Od kako u nju zaljubih se, počeh da sanjam anđele, dal je to normalno.

Da se o glavu ne obije, što me podiže u oblake, da bez krila ne ostanem.

Jer ako jednog dana nestane, nikad ne pojavi, a ja totalno propadnem.

Za mene će postati sotona, što sve nepovratno je skršila u grudima.

 

Plaši me grabljivica u njenim očima, prošlosti trenom zaboravlja.

svega me otima, niti vlas kose ne stavlja, poput orkana svega usisa.

Oblacima vrti me i preko okeana prebacuje, dok se srce ne zasiti

Pa me ispljune u središte životne pustinje, da se nikad ne povratim.

 

Sva njena čarobna nježnost tako ranjiva, cijelo biče slasno obuzima.

Imam osjećaj da se u sve oblike momentom pretvara, meni udovoljava.

Mijenja mi putove sudbine, srce mi u trenu osmjehom il suzom otkine.

Slabostima mojim se poigrava, repićem kao kuca lajuć dotrčavam.

 

Bojim se od kada me osvojila, odmah na početku svu strast iz mene isisala.

Sve joj je laskalo, na pijedastal je podiglo, osjeća se kao faraonuša posebna.

Da se ženska ne zasiti sujeta, pa drugome na polen odluta, mene ispljune.

Sve naše dodire i strast zaboravi, ako se drugim izvorom mladosti ne zadoji.

 

Jedino je ona potpunu ljubav u meni probudila, postojanost želje betonirala.

I sada putujem kao kroz ludilo, sve mi je prekrasno, neodoljivo i strastveno.

Imam miliun planova, priviđenja me uzela manija, cijelog potpunošću otima.

Moram se na zemlju spustiti, previše zaludila, bacila u oblake, da ne padnem.

 

Možda griješim što sve slabosti u detalje joj otkrivam, slobodu  poklanjam.

Rezervni položaj ne postoji, sve komande života na neki način prepustio.

I sada strepnja me obuzima, ako se zasiti, što sve može da se dogodi.

Jer sa njom u ljubav sam sve uložio, zanesen posljednju šansu izgubio.

 

Nekako njena mladost ne sagorijeva, vječita djevojčica u grudima.

A kroz mene se valjaju godine, vrijeme trenom ispari, istinom ošine.

Ljubomora plaši me, iz njenih očiju isijava, posesivnošću me otima.

Ništa ne dozvoljava, niti mrvicu mjesta za druge u mojim mislima.

 

Nekako smrti se ne bojim, al životom kontrolu mi ona preuzima.

Sva sudbina, u njenim je rukama, sve karte i mape života joj otkrio.


Mislih krhka je treba joj potpore, a ona stijena je nesalomljiva.

Dušom i srcem tunele probija bespovratnošću teško obnovljive.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 01.04.2013 rana zora oko 05 i 35 minuta