Skučen u uglu sobe meni skrivene, zbog ljubavi prema njoj uzavrele.
Pokušavam svakim dijelom tijela smireno disati o njenim čarima misliti
Da me njenog izazova plamen ne navuče, riječ ljudsku nenadno da pogazim.
Katance na prozore sve stavite… na svaka vrata po četri najžešća lokota.
Na koloturu svoje misli požudne jedva zadržavam, u njene bunare da ne potonu.
Boga molim da mi oprosti što su moje misli prema njoj vatrene, grijehova prepune.
Ona čedna i bezgriješna , tu sniva na mojim grudima, sva mi se predala.
Nesvjesna, da je čudovište želja u meni probudila, oko vrata kamen svezala.
Da odolim da je ne volim ne mogu, ljubim je i cjelivam, barem jezicima stihova.
Sve dok moja ne postane, za mene otvori kapije u krvožednog pretvori podanika.
Tada na tacni duše ću joj sve želje donositi, preko jezera i planina čergariti.
Zbog nje svo poljsko cvijeće ću proljećem ljubiti, suzama sreće zalijevati.
A to dok se dogodi, moje čuvajte slabosti, na izvore njene nepuštajte da dolazim.
Strpljenje postom prema njoj želim da podnosim, gladovanje u sebi ugradim.
I sve pokorno baš ću da ponosno izdržavam, jer kada me oslobodi,vrijedit će.
Svaku sa njenih usana kapljicu, posebno ću spakirati, od uspomena živjeti.
Gospodarica moja postaje, štamparijom stihova iz prve ruke će da upravlja.
Ni jedna druga ne smije da slučajno zaluta, pod okrilje romantičnih stihova.
Poslije toga sve moje slobode nestaju, nisu mi potrebne, u ruke se predajem
Tako odlučila je sudbina,nakon dugog posta godina, žeđ njene ljubavi je sazrila.
Sve zvijezde moga maštanja , na odmor mogu krenuti, sve mi je poklonila.
Njenu oštru kaznu i muke ostale slađane… pokorno izdržati spreman sam.
Pišem joj Šekspira jezikom, da pokažem koliko mučiteljica meni je posebna.
Titulu Božice ljubavi počasno dodjeljujem ,vrijedilo je posta i dugog čekanja .
toni"s poetry 