ŠEKSPIROVSKI VEŽITE ME



eye 6Skučen u uglu sobe meni skrivene, zbog ljubavi prema njoj uzavrele.

Pokušavam svakim dijelom tijela smireno disati o njenim čarima misliti

Da me njenog izazova plamen ne navuče, riječ ljudsku nenadno da pogazim.

Katance na prozore sve stavite… na svaka vrata po četri najžešća lokota.

 

Na koloturu svoje misli požudne jedva zadržavam, u njene bunare da ne potonu.

Boga molim da mi oprosti što su moje misli prema njoj vatrene, grijehova prepune.

Ona čedna i bezgriješna , tu sniva na mojim grudima, sva mi se predala.

Nesvjesna, da je čudovište želja u meni probudila, oko vrata kamen svezala.

 

Da odolim da je ne volim ne mogu, ljubim je i cjelivam, barem jezicima stihova.

Sve dok moja ne postane, za mene otvori kapije u krvožednog pretvori podanika.

Tada na tacni duše ću joj sve želje donositi, preko jezera i planina čergariti.

Zbog nje svo poljsko cvijeće ću proljećem ljubiti, suzama sreće zalijevati.

 

A to dok se dogodi, moje čuvajte slabosti, na izvore njene nepuštajte da dolazim.

Strpljenje postom prema njoj želim da podnosim, gladovanje u sebi ugradim.

I sve pokorno baš  ću da ponosno izdržavam, jer kada me oslobodi,vrijedit će.

Svaku sa njenih usana kapljicu, posebno ću spakirati, od uspomena živjeti.

 

Gospodarica moja postaje, štamparijom stihova iz prve ruke će da upravlja.

Ni jedna druga ne smije da slučajno  zaluta, pod okrilje romantičnih stihova.

Poslije toga sve moje slobode nestaju, nisu mi potrebne, u ruke se predajem

Tako odlučila je sudbina,nakon dugog posta godina, žeđ njene ljubavi je sazrila.

 

Sve zvijezde moga maštanja , na odmor mogu krenuti, sve mi je poklonila.

Njenu oštru kaznu i muke ostale slađane… pokorno izdržati spreman sam.

Pišem joj Šekspira jezikom, da pokažem koliko mučiteljica meni je posebna.

Titulu Božice ljubavi počasno  dodjeljujem ,vrijedilo je posta i dugog čekanja .

 

JOŠ OD MALENA

Još od malena u sebe se uvlačila, u zid komunikacije pretvarala, patila.

Svi su je izolirali, izrugivali, lagali, spletke smišljali, danonoćno je ridala

Samopouzadanje je gubila, u ogledalu sama sebi grozna izgledala, gadila.

Imala je osjećaj da i životinje pokraj nje prolaze i glave okreću, boje se.

 

Tako mizeran , potišen život joj curio, s proljećem bi se mrvicu probudila.
Sa poljskim cvijetovima družila, priče i bajke im servirala, da gutaju latice.

Izvor njenog života se polako vraćao, osmjeh po nekad bi bljesnuo, ukrasio.

Jedina utjeha bijaše joj cjelodevno  druženje na jezeru sa ribama iz potoka.

Sa Blizancima je najlakše razumijevanje pronalazila,s vodolijama plivala.

 

Poljsko cvijeće pored jezera bi pjesmom budila, na ispaši bikove tješila.

Vremenom snagu Bikova  je dobila, srce poljskog cvijeća ljubavlju davala.

I ptice su samo na njenom ramenu cvrkutale, sreću  na njena leđa donosile.

Da je svakim danom bivala sve atraktivnija, ružno pače… košuljom prikrivena.

 

I onda svu ljubav koju je prirodi davala, srcem i dušom tješila, stigla je nagrada.

U princezu se pretvorila, njega na bijelom konju je susrela, prosidbu doživjela.

Kao zakrpa na njegovo srce se zaljepila, najljepšu sreću na srce mu donijela.

I sada zajedno putuju, vrijedilo je čekanje u redu za sreću uz paćenje i guranje.

 

Toni ljubiša Božić, Bugojno, 31.07.2012 15 i 15 sati

AMOROVA STRELA STREFILA

 Dal je slučajno istovremeno rano jutarnje buđenje, prostrelnim mislima spojeni.

Dvije maštarske duše se prepoznale, trncima požude… usnama pristižu poruke.

Nekako iz krila je nebih pustio… neka mi na ramenu stanuje, neka mi šapuće.

Svakim trenutkom se valja dragim mislima, trenom osmjeh na licu zažubori.

 

Hajde,bar se na ovaj način podlo iskorištavamo, začinjenom srećom laži opijamo.

Ona vlada prostornim planom moga kretanja, svih scenarija maštanja, uživanja.

Neprekidna igra moga udvaranja, slatkog maštanja mojoj Juliji iza golih krošanja.

Slatkim stihovima na tanak led podlo privlačim, da se oklizne na usnama probudi.

 

Njena čednost i ljepota , prosto neosvojiva, ljubim je krakovima zakinutih stihova.

Ne buni se, sve joj odgovara, mislima još više nagovara da ne prestajem…osjećam.

Ona je moja djevica, nikad me nije ranila, samo srce i dušu iskrvarila iz ljubavi.

No ljubav ta je podložna vrtlozima životnih virova, obmotana stiskom udava.

 

Želi da drži me misaonim stegama, da osjeti i rukovodi  kojim se krećem prugama.

Zakletvu od mene potražuje, opsesija njenog maštanja postajem, prokleto želi me.

Njena čednost zarobljena suzama, sve joj govori, razumije me i kad me nevidi.

Nedavno smo maske skinuli, u oči se gledali, puste želje razmjenili, divno maštanje.

 

Dogovor među dušama se poštuje, noćima, danima putuje, istovremeno nadograđuje.

I kada šutimo  toliko ljubavi se tišinom dogovara, čednost iz zidova izbija, podsjeća.

Zbog podlosti i poruga neljudi se sklanjamo, Sve potajno skrivamo… samo maštamo.

Tako nam se Grah zavrtio, bolja vremena čekamo, skrivenim, slatkim maštama dojimo.

 

Zar je i mene Amorova strela strefila, poput mene sličnih, dal Orfeja, Triola il Romea.

Postadoh oličenje zaljubljene duše što se proteže još od pamtivjeka, venama putuje.

Ova naša ljubav je totalno mistična, istovremeno duboka simbolika, previše poručuje.

Glupaci i primitivci s ljubavlju izgaraju, meni tu priču nemogu da prodaju, jer osjećam.

Ljubav postoji, znakovima se pokazuje, njena mladost sjedim kosama mojim putuje.

 

Amorova baklja , dugo će srcem da druguje, neukroćenu goropadnicu da očekuje.

Jer svakim jutrom bolan bez nje ostajem, oči ne želim da otvorim sve to prihvatim.

Jer kad oči otvorim, sretan a bolan se probudim, sinoć me voljela, zorom je nestala.

Valjda tako iskrena ljubav se dešava, na mrvice dozira, da ne postane navika.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 31.07.2012 jutro u 10 i 08 sati

 

 

 

 

TELEPATIJOM OPIJA

IMG_20181213_182238 

Telepatijom njene misli proždirem, tisuće izvora  na duši maštom luduje.

Njenom liku mlade Venere što je prikrila tridesete, nitko nebi pogodio.

Toliko u njoj je magičnih izvora da jezero treptajem,vodopadima napaja.

Samo griva garava se noću presijava, dok očima usne mi osvjetljava.

 

Bolesno me zavoljela, gušu bi mi istrgnula, samo da stih drugoj poklonim.

Brazde na mojim leđima, osveta dubinoreza njenih noktiju, da podsjeća.

Potpuna je zagonetka kao Sfinga mistična, svojim otrovima nerješivo opija.

A ja , sladokusac, navučen prevarom do njenih požuda, sanjarim noćima.

 

Mmmmmm  zna me u bobu, čita mislima, osjeća svaku podlost,sve dirigira.

Zamke  joj pripremam,rukama odguriva,a srce i duša me priziva, ne odustani.

Toliko bačenih utopljenih pokušaja da osvojim ljubavni trokut njenog izloga.

Čekanje se isplatilo, do kasnih jutarnjih sati se ćulilo, da prozor otvori.

 

Smilovala se kraljica, ljestve do njene duše spustila, vrata otvorila, ulazim.

Toliko je mojih vapaja kroz duge noći primala, telepatijom sve razumjela.

Jedno za drugo smo valjda stvoreni, prejaka snaga u krv  nam je uronila.

 A sada , kada ljubav treba da sve opije, među nas  je unijelo ratove.

 

Hvala Divnom Beethovenu što mi noćas tako dušu odmara, na poljanu odnosi

Pa sve njene riječi teških udara sa lakoćom podnosim, osmjehom prkosim.

Znači da Volim je, a i ona Voli me a to je karika najvažnija, ljubav neodoljiva.

Nepotrebno je bacati energiju, kada se srca prepoznaju, istim ritmom sviraju.

Prepuštam ovu krasnu noć Beethovenu, neka svira silencio, što tišinom odzvanja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 31.07.2012 u 00 i 02 sati

 

 

TAMNOOKA STREPNJA

 Premlada je, opasno žarište što kao centar zemlje privlači, zaslijepljuje.

Moj zaluđeni mozak prevrće, pravi kombinacije nemogućih planova.

Zarila u srce moje se, para duševnim staklima, želja požude neopisiva.

Tamnooka strepnja podlo se podsmijava, trenutke nemilice priziva.

 

Nije zame stvorena, siromah sam…pridržavam prazne korice stihova.

Još je nisam niti susreo a od strepnje skoro sam izludio, dal će me uzeti.

Njenu ljepotu preteško je opisati, maštom mi se zavlači, za nešto priprema.

Često sumnjam dal je moja mrvica ljubavi njene duše prekrasne dostojna.

 

Strepnja neopisivo obuzima, prolaze žmarci, u grudima lupanje i panika.

Moja duhovnost se uznemirila, vrti se kroz iglene uši stihova, polako osvaja.

Lažljiva utjeha, mojim nadama se poigrava, želje lažnim slikama obećava.

Kako sam naivan, staropan prosjedih tragova, vidi sebe na njenim grudima.

 

Sva ova gromoglasna simbolika… klasična ljubavna je mistika,jasna poruka.

Bojim se da nečiju sreću ne skrnavim na sebe prokletstvo navalim, osveta.

Da me noću neki vjetrovi tame ne proganjaju, godinama objašnjavaju.

Moram biti mudar i nada sve ponizan, ljubavlju zaražen postah nesvjestan.

 

I tako dok slušam Beethovena,glazba Silencio me obuzima, potiho razmišljam.

Na klaviru na svakoj tipci njene prste pregledam, svaka nota šiframa poručuje.

Ako volim je , neka to bude maštanje, daleko mistično sazrijevanje kroz godine.

A jednoga dana ako ljubav se probudi, pred vratima osvane, neka se i dogodi.

 

Od tada svake večeri na obali, svijetlim Amorovim bakljama,signale prosljeđujem.

Njen brod duše prizivam  da ne zaluta, olujama sumornim, nikada ne vrati.

Tamnooka, moja Tamnooka strepnja na tronu moje duše tragove spustila.

Iščekujem, nadam se, možda se na moj mlin stvari pokrenu, oooo maštanje.

 

ONA Putuje mislima, pa nek mašta ostale korake poduzima, sve je moguće

Neka se bar požuda zadovoljava kad je realnost lažljiva, bolno nedokučiva.

Mnoge,mnoge su maštale, prosile, klečale, sve nudile da se kraj mene šepure,

Al neide, to tako ne ide, druge energije prave svoje čarolije protiv njih se nemože.

Sex je nebitan, ljubav kroz maštanje neopisiva predigra čarolije, nek putuje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 30.07.2012 u 17i 47sati

 

 

 

 

ONA SJEME JAGODE

Nakon dugo vremena razmišljanja i analiziranja, saznah da sjeme jagode ne poznajem.

Nekako kroz život se krećemo ništa nije stihijski, sve se sa razlogom dešava, izaziva.

Kao kad ugledaš mrvicu jagode, pa joj pomogneš da se probudi, u slatki plod pretvori.

I onda ti jedinstvenom slašću uzvraća, dušu nekako primiri, srce se zadovolji, uživaš.

 

Uživaš jer si sreću imao da si na to sjeme sreće naletio,bolom prikriveno, pa odraslo.

Čarobno sjeme zahtjeva puno ljubavi, zalaganja i tepanja na kraju da bi uživali.

Posebnošću privlači, ono malo sjemešce iz koje takva slast se izrodi, usne zaludi.

A onda sve to vrelim usnama putuje, pa se duša uvjeri i sve ostale sumnje razuvjeri.

 

Ljubav je produkt moždanih manipulacija, sokova jagode što me zasladila, namamila.

Od tog trena, kako upoznah je, život simfonija postaje, sve u radost se pretvorilo.

Pa sretnošću uživam što me moja jagoda zapala, svijet mi otvorila, jer je posebna.

Hvala joj do neba, u moje DNKa kodove se uvalila, i ne mrda, ljubav  je zaslužila.

 

S jeseni ona nestane, tragove sablasno prikrije, skloni se od mojih pogleda, ludnica.

I onda jedva čekam proljeće , ponovo u vrtu duše da se probudi, požudu nagradi.

Cijelu zimu ću maštati, fige joj držati, da u proljeće javi se, puštajuć nove cvijetove.

Bit će to znak da me nije zaboravila, u krvotok maštanja se vratila, opet opila.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno, 29.07.2012 u 16 i 34 sati

 

 

 

 

DVADESET I NEKA PREKO

u moru

 Dok je šetao pokunjen starom kaldrmom, ulica ga neprimjetno do fontane dovukla.

Tu na staroj gvozdenoj klupi, uplakanam u suzama, povučena sjedila djevojčica.

Čini se da je na prstima tiho i nježno prišao , bradu podigao, zaplakao…

Oči su ga molile, stotinu riječi izgovorile, drtanjem ruku miliun poruka prenjele.

 

Tek napunila dvasedet i neku preko, život je u najgorim obilicima popila, zatrovala.

Toliko bora u očima, krateri u grudima, nezaustavljivo tjeralo suze potocima.

Podiže joj slatku glavicu, obrisa suze, nije se bunila, uplašena, na ulici ostavljena.

Bez nade i krova samo je jecala, na rame se nabacila, drhtanje na njega prenijela.

 

Nije joj ime mogao doznati, nije prestala jecati,neka bude NADA, što dolazi.

Sa njim je krenula, čojinim kaputom prekrivena, duboko uzdisala…izgubljena.

Nešto joj govorio, nesluži ga sjećanje, pokušavao da odagna joj teško jecanje.

Rukom preko ramena, zagrli je,uz njega je šetala, mrvičak sigurnosti uzela.

A njeno krhko mladalačko tijelo, jedva se držalo, koljenima klecalo…iscrpljena

 

Dovede je do njegovih kapija, pogledala je, suzu je opet pustila i zahvalila…

Komplet se okupala, limunom i lubenicom prelivena, napokon se smirila.

Priča je počela, kako je zapala ulica, izbacili je bez razloga, užasna poruka.

Djecu mlađanu je izgubila, on ih je oteo, a tek joj je dvadeset i neka preko.

 

A on… samac , usamljen, toplo gnjezdo joj ponudi, dušu i srce da joj prehrani.

A onda neka odluči kojim će putem krenuti, dal će za djecu se boriti, pa tu ostati.

U nekoliko dana iz nje se žena pretvorila, prekrasna sa osmjehom smaragda.

I još uvijek kod njega stanuje, svakom danu se raduje, a njegova duša presretna…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 28.07.2012 u 22 i 07 sati

PARAMPARČAD LJUBAVI

 Dal Vam se desilo , da srce u parmparčad se prelama, ljubavlju izgara.

Sve vaše nade se rasplinjuju, svi planovi potapaju, svijet se obrušava.

Jednostavno iz svih maštanja i nadanja, realnost izroni bolna i totalno drugačija.

Sve temelje koje ste pripremali, zemljotres u duši i srcu u sekundi razori.

 

Na pamet svakakve gluposti padaju, sulude ideje u glavi rovare,provaljuju.

San iz duše se otkotrljao, bez traga nestao, noćima nespavam, slike dovlačim.

Temeljnom analizom Pokušavam da greške u potezima srca i duše pronađem

Jednostavno neide, sve sam od srca iskreno radio, požudu plamičkom hranio.

 

Energijom pozitive me potopila, srce osvojila, daleko mlađa je, svega izludila.

Tiho na prstima u pore maštanja se uvukla, korjenje strasti u sekundi raspršila.

U njoj sam sve idole pronašao, savršenu polovinu duši i srcu poklonio.

No kada sam u njeno oko totalno zavirio, upoznao, u trenu dušom protutnjao

Shvatih, nemam pravo sa njom praviti nikakvo planove,drugom potpuno pripada.

 

Od početka znao, osjećao,njemu pripada, jača želja požudom brisala tragove.

Bolje se okrenuti, ničije gnijezdo ne dirati, njeni lavići njeno srce trebaju.

A ja, lako za mene, ostat ću vječni prijatelj, spreman uvijek da joj pomogne.

Vrijednost je neprocjenljiva, na drugom kraju svijeta pravog prijatelja imati.

Uvijek se jedno drugom smijati, sve najljepše poželjeti,mrvicom u grudima žuditi.

 

Svo naše pisanje, maštanje, planiranje bilo je iskopina tihih strasti i požuda. 

ONA na drugom ramenu snove prevrće, tamo se ugnjezdila,sudina je položila.

Pokunjen, izgubljen, bijelom zastavom odlazim, molbe se nisu uslišile,putujem.

Putujem, ostavljam da život uživa, na bodlje mojih stihova više ne nasjeda.

Hvala  joj što se u dvorce mojih maštanja zavlačila, princeza čarobnih stihova.

 

Sada, pod kamen života se zavlačim, neka me opet pritišće, život mi ukrasila.

Pakujem sve teže kofere,tuga ih je napučila, svaka za sebe priču nakrcala.

Nestat ću, u ranu zoru kada najslađe bude spavala, osmjehom na licu pratila.

A kada se probudi, pismo bolne  istine će čekati, sa pečatom mojih usana.

Koje je tako voljela, grickala, na tanak led navlačila, priča naša se istopila.

 

NA ŽALOST !!! nije nam suđeno iskreno u javi  se voljeti… potpuno imati

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 28.07.2012 u 17 i 07 sati

 

 

 

 

ONAKO SJESENI

Kako je mladost bezbrižna , bez obzira koliko imaš godina, u duši uvijek stihovi.

Sa njom još mlađe se osjećam, ludorije napamet padaju, njenom srcu se osmjehuju.

Mada prešla je 30,još uvijek je stidljiva, pred drugima povučena, u krilu obožava.

Zato mazim je , prstima pramenove prolazim, dok ona skoro sanjiva, odluta.

 

Pa često odlazim u obližnji vinograd, bijelo je najviše voljela, zrncima pucketala.

Kao dijete bi se smijala , u tome bi uživala, trunkicu, pogleda poklonila.

Svako godišnje doba njoj je prijalo, jednostavno punog života je rođena.

Njena duša pretrapana košnica, vrvi gomilama sladora, tko proba je,ludnica.

 

Ona, kao maza je rođena , al je u pustinju života bačena, bez razloga ranjena.

Sada se meni dovukla, osjetila iskreno davanje, pa se ne prepoznaje, luduje.

Naše tople, požudne  misli ne miruju,kragnu duše nam ukrašavaju POVAZDAN

Vraća se bljesak iz ogledala, ljubav ga poslala, nesvjesna bez zrna opreza.

 

Onako  sjeseni ona moja maza porumeni kao breskva najslađa primami.

Topi se na mojim usnama, koje kakve ludorije na pamet mi navlači, izaziva.

Taman kad pomislim da moja je, u tren naprosto nestane, pobjegne, ispari.

Ostane zrnce njenih tragova koje cijelim danom povlačim preko usana.

 

Za fitnes se pripremila, malo bi tijelo sredila, kaže da vrijeme je sebe voljeti..

Budem joj sve pokazao, na detalje pažnju obratio  da ponovo zablista djevojčica.

I kada taj stomačić nestane, tragovi strija se istope, sve se u red zategne.

Bit će mi trajno zahvalna, nagradu primam na usnama, cijena je nepromjenljiva.

 

TONI Ljubiša Božić, Bugojno,27.07.2012 u 17 i 17 sati

 

 

 

 

 

IZ KRLETKE PROVIRILA, PA POBJEGLA

Kako upoznah je, skrivene tajne mi otkrivaše , koliko je puta ranjena…

Kao mlada se slomila, gorčinu života na iskap popila, dušu zatrovala

U sebe se uvukla, povjerenje ne poznaje, sebe u sklošnite zavukla.

Samo otužnim okicama promatra, kako svijet oko nje truli i propada.

 

Kaže…davno je snovima sva vrata zatvorila, skromnošću sreću dočekuje.
U nikakva čuda više ne vjeruje, tako mlada a život satrla pod nogama.

U gnijezdu mlade svoje odgaja, u njih svu ljubav je utkala, sretna uživa.

Smisao života trenutno u tome prosijava, dušu i srce novim znanjem napaja.

 

Shvatila je da stvako svoj grijeh, na leđima godinam pronosi, odmorište pronalazi.

Ona je bez maske rođena, nezna da glumi, jer ta vrsta koda u njoj nije ugrađena.

Svoje boli je pod jednu kapu stavila , da drugi nevide, samo se smijala, prikrivala.

U poslu je jako ozbiljna, nema zezanja, njoj prići , nemoguća misija, nepovjerljiva .

 

Iskrenu ljubav nikad nije upoznala, dugo mada mlada životom je kaženjena lutala.

Osjećala se kao ptica ranjena, slomljenim krilima bolovala, noćima prikriveno ridala.

Često bi dugo noćima lutala, kao djevojčica poskakivala, bolnu dušu napuštala.

A onda bi se u svijet realnosti vratila, Boga molila, da snage daje joj da izdrži.

 

Napokon ga upoznala, divna duša u njoj se raspučila, traži samo prstić ljudskosti.

Sa malo je presretna, samo malo iskrene ljubavi …bilo bi kao Alpe drugima.

Ona bi svom Vitezu poseban mač iskovala, srce i dušu bi u njega ugradila

Da čuva je , više nikada da ne potone, vjerujuć da je spašena, na njegovim grudima.

 

A dugo je lutala, samo kroz maštu ga prizivala, krikovima požude putove pokazivala.

Sada je sigurna, nada se da je istina, koliko trajat će, ne želi da se umara, razmišlja
Skoro sav život je proživjela  u krletki skučena, kapija sreće se otvorila, priziva.

Poletjela je, vrijednost slobode shvatila, nemjerljiva, udiše punim plućima osmjeha.

 

Napokon …nakon svih lutanja,čekanja, proplakanih noći do ranih svitanja, patila.

Njegov poziv je prepoznala, drugu sebe upoznala, godinama pritajenu vatru raspirila.

I sada po nekad u letu presretnu vidim je, samo mi trepne očima, krilima zamaše.

Rado je sjetim se, ona je primjer kako duša slomljena napokon život potpuno uživa.

 

TONI Ljubiša Božić, Bugojno,27.07.2012 u 16 i 44 sati

 

 

 

BRBLJIVICA JE

1

 Nakon nekog vremena , iznenadno došlo je do susreta,pod starom lampačkom.

Susret je  sve u njenim riječima prošao, neprekidno je brbljala, objašnjavala.

Sjećam se da je govirila, da bi samnom na kraj svijeta bisere tražila, iskopavala.

Više je rukama opisivala nego što je rumenim usanama u riječi moglo da stane,.

 

Objašnjavala da dolazi iz planinskih krajeva, gdje je rado bosonoga trčala.

Jorgovane najradije mirisala, prvi se proljećem ukrašava, na djetinjstvo podsjeća.

U kovrdžavoj grivi rado je cvijet zabadala, u ustima peteljku cvijeta sisala.

Jednostavno nemirna , ona nije hodala , nego poskakivala, srna je rođena.

 

Dok smo prečicom kroz parkove hodali, sjenama starih lampački prikriveni

I dalje je meljala, nešto mi dokazivala, nije dopuštala da jednu riječ izustim.

Kao da se plašila ako nas tišina uhvati, da će izgubiti kontrolu svoji požuda.

Uživao sam u njenim grimasama,toliko mi se u krv uvlačila, smijuljih se…

 

A noć , vedra prekrasna,mjesečina kroz zakrpe tame probijala, ukrašavala.

Prorijeđene stare lampačke, namjerno tako stavljene, da se dodiri dogode.

i taman kad bi do klupe prispjeli, očekujuć da će u krilo mi posjesti,dodirnuti.

Jednostavno sva je bila plašljiva, providna bijela majica grudi otkrivala.

 

Strpljivo sam je slušao, do kada će izdržati, toliko meljati, skoro satima.
A šetnja… baš godila, u neko doba povjetarc se pojavio, kosu joj mrsio.

Glavu je zabacivala, namjerno svojom mladošću me dražila, izazivala.

Jedan uvojak do usana se nabacivao, stao sam, prekinuo blebetanje.

 

Lagano sam uvojak sklonio sa njenih vrelih rumenih usana, tako prizivala.

Osjetih u grudima treptaje, ona se u trenu preznojila, sve mi dopustila.

Poljubih je, čaroban, sočan, dugotrajan , iskreno željeni poljubac zavladao.

Poslije toga, brbljati je prestala, *to sam i čekala, al sam se plašila*, rekla je…

 

I tako te mrkle noći nas sve češće izazivale u šetnju pozivale, da se tješimo.

Čudno je bilo to primicanje, do krila dovlačenje, jednostavno se događalo.

Pored mene , pričat je prestala, na moje usne se navukla, ne prestaje…

A i brate ne bunih se, ljubila se prekrasno, strasno, mada je život tek otkrila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 26.07.2012 u 14 i 24

NAŠE ŠETNJE

Dugo sam razmišljao kako da se otvorim, dal da je svojim problemima otrujem.

Prekratko smo se poznavali, dovoljno je svojih sporovoda kroz dušu provukla.

Privlačila me, nebrojeno puta sam u sebi pomislio, da to je ona, mene je čekala.

Al ono neka sitna zakačka u srcu me spriječavala da se totalno otvorim, izjadam.

 

Samo kada bih njene oči prostrijelio, sav bih se naježio, prekrasne misli dovukao.

Pripitomih svoje požude da se ne otkrijem, da je do nje na nekin način stalo mi.

Samo sam je pogledavao, očima sjevao, odmah je shvatila, ruku na ruku položila.

Kroz oba tijela veza je strujala, sve je govorila, al strahovi, kočnice u nama blokiraju.

 

Krenuli smo naša druženja sa laganim šetnjama, ispod starih žalosnih vrbi klackali

Sve do aleje oraha tiho , neprimjetno bi šaptali, da ne izgledamo prenapadno vidljivo.

Rado je svoju lepezu nosila , svoje blijedoliko lice rashlađivala, teško je disala.

Zato smo šetnje kroz sjenu drveća provodili, uz potočić krivudavi, mirišljivi prikriveni.

 

Kada bih joj ruku dirnuo, kao ledenica je drhtala, a tako hladna se užasno znojila.

Kilogram nekih lijekova je trošila i sve se lošije osjećala, znala je da su to otrovi.

Nakon nekoliko dana šetanja ubijedih je da prestane trovanja, bez teksta je ostala.

U nekoliko dana boja u licu se vratila, oči se zacaklile, živost u tijelu probudila.

 

A nakon nekoliko tjedana, razigrana djevojčica, život u dušu i srce je vratila.

Sve duže za ruku me držala, strasno zagrlila, uz veliko hvala ti, bila je predivna.

I onda , napokon nakon mjesec dana čekanja, dogodio se nenadno spoj usana.

Tišina je sve govirila, zagrljaj , ruke oko vrata je stezala, sebi privlačila, uživala.

 

I tako kroz naše šetnje u neplaniranu vezu smo ušetali, guštali, uživali… ćeifili..

Ljubav se spontano dogodila, odjednom neke planove donijela, sve razbudila.

I sada , još uvijek rado našom alejom šećemo, no sada i djecu vodimo, smijemo.

Kako život u sekundi  iz podruma bola izvuče te, novu ulogu sretnika dodijeli.

 

Toni ljubiša Božić, Bugojno, 25.07.2012 u 23 i 33 sati

OPROST I KAJANJE

 

Poslije  dugo godina maltretiranja, ispiranja mozga i ponekad šamara.

Napokon je shvatio da je pogriješio, bez razloga u nju sumnjao, pratio.
Bila mu je godinama družica, desna ruka kroz svjetska lutanja da izdrži.

Zajedno su i mladost izrodili, na put života izveli, napokon luku pronašli.

 

Dugo joj nabacivao neke grijehove, da kosu oboji, nosi se kao prošle žene mu.

Sve je trpila, na koljnima puzala, smatrala da je normalno torture trpiti.

Ipak je on glava kuće duplo od nje starija, valjda i pametnija tako je mislila.

No onda je drugog upoznala, prijatelja iskrenog kojem se jadala, savjete gutala.

 

Reče joj da sebe krene voljeti, na svome zdravlju raditi, tako će postat snažnija.

Odjednom su njene oči zasjajile, tijelo u sirenu se pretvaralo, poželjna je postala.

U njemu se ljubomora probudila, bez razloga, ali je uspjela, da se opet njoj posveti.

Pa su krenuli ponovni požudni pogledi, tople riječi, posebne večere, ona to zaslužuje.

 

Na neki način joj odgovaralo, napokon je shvatio da je 300 puta vrijednija

Od njegovih prošlih ženturača, bile su duplo starije ofucane,godinama otrova.

Napokon je uživala, svjesna da je to i zaslužila, godinama zatvorena je patila.

Ni skim nije kontaktirala, Boga molila da joj pomogne, i eto …napokon se desilo.

 

Po nekad se čuje sa prijateljem iz druge galaksije, savjetom starijeg joj pomogne.

Sluša ga , voli svoju djecu, i nije zlopamtilo, lijepo je opet ljubav u kući doživjeti.
Dokle će to trajati, il je to samo njegova igra zbog ljubomore, vrijeme će pokazati.

No ona je napokon stasala, vjeru u sebe je dobila, samopouzdanje razgranala.

 

Poslije toliko opraštanja, slomljenih leđa i šamara napokon je odlučila

Nikad mu neće oprostiti, kako je mogao gaziti, kao najveću mizeriju pljuvati .

Svjesna je koliko je patila sve zbog djece trpila, lažima je neće kupiti…

neće uspjeti…

Blago onom tko te oči promatra dok se medenim usnama opija

sretna ga zvijezda zapala, ona je posebna i rođena da napokon uživa.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 26.07.2012 u  19 i 27 sati

IZGUBLJEN MEĐU ZVIJEZDAMA

 Kako iz krila si pobjegla, niti poljubac nisi dopustila, od tada bolujem.

Mladost tvoja me razvaljuje, ponašam se kao netko kome to ne dolikuje.

Što si više hladnija, moja ljubav je bezobzirnija, na sve načine želim te.

I onda , kao u inat nebo se naježilo, brdo na dušu salilo, grcam mislima.

 

Kao da me neka duševna oluja spopala, plovim, borim sa orkanskim vjetrovima.

Naslućujem  u kojoj luci si sklonjena, da drže te skrivenu od mojih pogleda.

Dušu ti osjećam, ritam  tvoga srca me navodi, sa delfinima u spašavanje polazim.

Blago onom kome si srce poklonila, u svoja njedra ga pustila, dušicom opijaš.

 

U tvome mladalačkom osmjehu toliko nade se prikriva, nešto iščekuje, potražuje.

A ti misliš da pod sretnom zvijezdom nisi rođena, patiš zbog mladalačkih prevara.

Teško opraštaš, u svakom biću vidiš strahove da te ne opeknu il prevare, plašiš se..

Hladna si, teško ljubav i svoju strast prenosiš, princa na bijelom konju poželiš.

A strahuješ, možda taj drugi bude još gora prokletinja da te bol kroz život razara.

 

Kao zvrk si, zujalica, gdje bace te, tu puštaš korjenje, iz tvojih ruku život budi se.

Možda , možda sam ja neka čarobna srećica, u džepu tvoje duše se prikrivam

Možda kujem planove, koji nemaju podloge, nemaju šanse da se obistine.

Čudna je ljudska sudbina , kada se najmanje nadamo desi se životna ponuda.

 

Neki je prepoznaju i sretno kroz život uživaju, a ja izgubljen među zvijezdama.

U nekom čudnom prostoru pokušavam svoju dušu pronaći, što ona zahtjeva.

Sa njom često razgovaram da kaže mi razloge, zašto smirit se nemože.

AL ne ide Moja duša u sebi duboko se sakrila, od sebe same sve bolove prikriva.

 

Toni Ljubiša Božić , Bugojno, 24.07.2012 u 22 i 52 sati

PLJUSAK U GRUDIMA

 Tuga mu se na dušu natovarila kao kiša obliva, suze prikriva i ne popušta.

Ona je otišla, ljubav se udaljila, nadanje se raspršilo, samoća grebe na vratima.

Bol postala snažnija, mrak se svuda priviđa, sve se u svoje kofere zavlači.

Svaka kapljica, svoju tugu prepričava, rijeka nezaustavljiva , pljusak u grudima.

 

Ako se duša dovoljno natopi, možda će njen odlazak da preboli, možda ,možda.

Napuklo ogledalo, nešto je poručilo, oprez dovlači, da se sve izvaga i razmisli.

Ona sada svojom plažom pješači, na njega možda pomisli, želi da zaboravi.

Nije ispunio njeno nadanje, razočarenje je razorilo, a srce je govorilo… ne idi.

 

Mlada Francuziše ljepotica, u njega se razočarala, mlađeg je zamišljala.

Poslije susreta složila je kockice,ne to ne ide, ogromne su razlike… vidljive.

Toliko se bola napučilo kroz Niagaru nebi proteklo, zašto se to dogodilo.

U nju je sva položio nadanja,iskra je dugo u pričuvi žudila, sanjarila.

 

Al eto, nije ga poljubila, mrvičak usne spustila, da istinski strast požude osjeti,

Tako se to dešava, kada izgori maštanje, planovi se u sekundi razore, potope.

Vrijeme će brzo pokazati, njihova veza jača je kroz maštanje, noćno dopisivanje.

Neka i takva veza opstane, više im treba vremena, jednog dana, enigma se otvori.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 24.07.2012 u rano jutro 04 i 11 sati

CVIJETOVE U KOSI IMALA

Nije fer…da se to ovako dogodi, gromada boli u srcu provaljuje, tebe spominje.

Zašto najljepše stvari iz ruku izmigolje, kada se najviše nadamo,sve raspline.

Tužne slike se namrgode, smrknu obrve, borama niz lice suze svoju priču donose.

Jednostavno teško se uzdiše, bez daha ostaje, da ridanje iz grudi ne pokrene.

 

Krećeš,odlaziš, okret glavom miliun puta ponavljaš, zar se to nama događa.

Nestaješ  sa žednih  usana, ispucala pustinja na duši će prazninom da podsjeća.

Ljubim ti stope kud si gazila, preostalim uvelim laticama staza  podsjeća.

Vrijeme se nekako istopilo, istrošilo, kao da nije niti postojalo, srce zabolilo.

 

Gledam, nevjerujuć da opet daljinom nestaješ, tko zna kad ćeš opet da osvaneš.

Naši dodiri bljesnuše tek u prolazu, nekako sve se prebrzo dogodilo, izmaglilo.

Tvoje usne sam tek kroz mašto doživio, miris tijela trenutkom dodirnuo,osjetio,

Na tvojim leđima ostavih mojih prstiju tragove, kroz čuperke sam poslao kodove.

 

Moram se boriti da ne potonem, na kliske stijene boli naviknem, boljet će.

A tako, tako smo se spojili, neplanirano kontakt doživjeli, i bljeskom nestaješ.

Toliko je kratko bilo da niti u mašti  nemogu da te zadržim, pramenom podsjećaš.

Plavo zelena haljina sa cvijetovima u kosi se šepurila, uzdahe okolnih izazivala.

 

Vrijeme čarobnog susreta, drugi su spriječili, uskratili, nismo se istinski doživjeli.

Tako  je malo falilo, da se tijela priklješte, prenesu strast  što dugo se kuhala.

I onaj prvi dodir u prolazu, bijaše slučajna lozinka, sve je dogovorila, prekrasno.

Al jednostavno nije bilo suđeno, za druge termine se spremamo,ponizno  žudimo.

 

Čekat ću, brzo ćeš da vratiš se, osjećam…poklonit mi najljepše poljubce čuvane.

Bez daha ćemo pričati, kanjonima usana sve prenositi, jesenjim lišćem prikriveni.

Iznova moj život češ udahnuti, jer do tada će biti na čekanju, srcem na hlađenju.

Sve ću izdržati, poziv iščekivati, kovertu sa poznatim pečatom dragih usana.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 23.07.2012 u 21 i 03 sati

SIRENA SE DOGODI..KAD TAD

Kad ste slomljeni, bez nade i vjere da će se nešto popravit, odjednom stvori se.

Mašta se porodi , signale vam pošalje u obliku sirene, nju Vam izroni, pokloni.

Svojim perajama na grudi se ugnjezdi, usnama bajke prepričava, pa vas izludi.

U tim krasnim nevinim očima miliun zamki se prikriva, srce i dušu vam rastura.

 

Prekrasno biće koje očarava, svojim dolaskom je čarolija, dal se to vama dešava.

Nesvjesno u bubanj sreće ste upali, sa vašim srcem se igrali, dušu vam rasporili.

Tako su otkrili sve vaše slabosti, zalijevaju ih virusom požude, da pamet oduzme.

Nakon toga ste bez obrane, zombi  pod njenim drogama, leluja izgubljen noćima.

 

Onda se ljubav pojavi, zanesena, prekrasnim bojama caruje, njenim kosama putuje.

Na ćoškovima usana  najslađe sokove otkrivaš, svaka njena riječ milovanje poziva.

Igra postaje opasna, bez kontrole se mnogo čega dešava, bude se znakovi pošasti.

I kada vas uzme sve, i kada nema kontole razmišljanja, u bunar ljubavi ste upali.

 

Mali neoprez namjerno ste dopustili, njoj u krilo upali, iz kandži milina nepušta.

Tuga sa srećom se dešava, suze putuju očima , osmjeh najljepši se šepuri.

Nigdje se nebi maknuli, sekundu nebi propuštali, postane drage mašte lozinka.

I onda sve kodove otvara u vama, nemirom vas prehranjuje, vječno ne popušta.

 

Od tog sna il jave se teško oprostiti, samo na trenutak odvojiti, jednostavno neide.

Molite Boga da što duže potraje, toliko vam pamet opije, dani za danom prolaze.

Divno je to doživjeti, sirenu na grudima ljubiti, noću  usnama uspavljivati.

Strela sreće  sa otrovom ljubavi duboko se zarila, protiv otrova nećete pronaći.

 

Samo se prepustite, dok traje vi je trošite, dok vas jutarnje sunce ne probudi.

I shvatite bila je prekrasna čarolija, još uvijek nesvjesni da se istinski desila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 22.07.2012 u 14 i 14 sati

 

TRBUŠNI PLES ZA MENE

 

Bijah baš na vrhu  usnama, u oku joj sebe vidio, miris njene strasti me prostrijelio.

Tako me željela, svaku moju riječ upijala, neki je strahovi rešetali, obrazima crvenila.

Bila je onakva , kakvu sam je i zamišljao, al daleko toplija, robusna panika je uzela. Prestrašena, okolo zujila , bezvezne razloge izmišljala, stalno kriomice pogledala.

 

Mmmm al sam je gutao, nije ispalo kako smo planirali…spontano dodiri dogode.

Bila je prekrasna, toliko topline u tim divnim očima, toliko strasti na usnama.

Moja Frnacuziše lutkica, sve je za moj dolazak spremila, u detalje isplanirala.

Onda se  svi planovi pokvarili, nepoželjni gosti su pristigli, svaki potez nam pratili.

 

Odjednom na svečanom ručku smo osvanuli, preko puta sjedili, signale uštimavali.

Svaka riječ drugima upućena  njoj je bila poslana, u njoj se pronalazila, smijuljila.

Kako se sve brzo dešavalo, direktan dodir na na sve načine spriječavalo, satima.

No to nas je još više palilo, maštom , mislima vezalo, šutke da trošimo požude.

 

Očima smo tako razumljivo razgovarali, sve u lice spremali, nama jasni znakovi.

Ispod stola se razgovor kretao, lagano prstima nogu prenosio,osmjem na licima.

Onda se na binu popela, moja plesačica trbušnih plesova, sve bez teksta ukopala.

Moj osmjeh sve je govorio, gutah je zalogajima bez trunke dodira, tako je blistala.

 

Bila svjesna je…taj moment da sve je osvojila, samo meni je taj ples posvetila.

Hvala ti bože što si je meni doveo, do mojih usnana nasukao, trenutak fali nam.

Samo da se ukrademo, jednu sekundu kroz usne da družimo, sve bi se pokazalo.

Sve bi magičnim pokretom nestalo, samo  bi se ljubili, dok nas zora ne probudi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21.07.2012  17 i 27 sati

 

 

DUŠA…PUNA SJEĆANJA

Ljudska duša…nepregledna bašta, oaza divnih sjećanja, prikrivenih u dubinama.

Duša ima bezbroj slatkih vrata il kapija, slučajno se i na trenutak otvore, iznenade.

Brdo divnih uspomena dragom maštom se pokrene, u sekundi poznat osmjeh dovalja

Cijelim danom, predivna sjećanja naviru, krv u glavi mješaju, milinom Vas osvaja.

 

Sreća je da čovjek nemože u te kanjone duše da se zavlači, samo od sebe se dogodi.

Spontano i sa razlogom izrone draga sjećanja, upozore i podsjete svrhu javljanja.

Signali životom dolaze i odlaze, kao bljesak il svakodnevna dosada, nešto upozorava.

Ponornica slika i sjećanja, dovuče se kroz svoja skrivena korita, otvara maštanje.

 

Shvatite,nešto želi da kaže nam, navede na razmišljanje…zašto dolaze sjećanja.

Podsjeti da draga osoba u tom trenu žudi za vašim usnama, šalje drage vibracije.

Svaki znak koji vas sustigne , u oči upadne, kroz misli vam doleti, razlog je poseban.

Zatvorite oči, uključita prirodnu logiku, neka vas poveže sa pristiglim signalima.

 

Onda ćete shvatiti, zašto se sve događa, zašto se nešto po cijeli dan vrti mislima.

Neda vam da spavate, miliun kombinacija vrtite, dok ne shvatite, razloge skužite.

Život je divna križaljka, slaže se iz nepredviđenih događanja, poruka i pisama.

Na vama je da shvatite, zašto postojite, koje je vaša uloga, dušu upoznajte.

 

I kada prepoznate znakove, sve fame nestaju, problemi  sa osmjehom istapaju.

Turobne tamne oblake, sa  vrhova srca u trenu nestanu,  nepoznata snage opije.

Ljubav je divan sastojak, na srcu privjesak što iz duše prima naredbe, da se podigne.

A onda svi šuškaju, oko vas primjećuju,renesansa je nastala, BAŠ prepoznatljiva.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21.07.2012  15 i 55 sati

pješčani sat iscurio

 

 Nakon dugo vremena vrijeme se spojilo, pješčani sat iscurio, bit ćeš moja jedina.

Znam da voliš i želiš više nego ja, ista nas je karma spojila, do rubova usana dovela.

Krenimo, na pola puta se nađimo, oči u oči pogledajmo, neka se usne dogovore.

A kad te ugledam il me ugledaš za sve poteze ne odgovaram, što će se desiti.

 

Zagrljaj u suzama, vreli dodir usnama, prodoran pogled napokon face to face očima.

A onda zaplači, najslađim, najsretnijim suzama zaplači, moje srce će da te poprati.

Tada se nemože glumiti, sve u sekundi će se pokazati, ponor sreće se otvoriti.

I sada kad o tome razmišljam , u stomaku tvoje usne osjećam,  slatki su strahovi.

 

Krenušmo  neizmjernom radošću da se napokon sretnemo, mećava u grudima.

Na pola puta stiže poruka, sorry , nema teorije da se nađemo, prati me armada,

Sve kamere me snimaju iz grada, Oprosti mi medeni  al sve se lomi u meni, izgaram.

Nemogu ti opisati, volim te  budi siguran al jednostavno Bojim se a želim te upoznati.

 

Kako upoznah te život mi postade prekrasno nemiran, svaki dan protekne presretan.

Ovdje sam pod staklenim zvonom čuvana, kao posebna biljka ukrasna, osjećaju.

Molim te razumi me, tako bih se predala da uzme me sva požuda…poljubcima okupa

Bijašmo tik na pola koraka, na miris usana, osjetih bilo treptaja, uzaludna nadanja.

 

Slatka tajna Naša ostaje, kad god bude vremena voli me preko maštanja, uzmi me.

Toliko si riječi sasula u poruci što je brdo suza prosula, potučen vratih se izgubljen.

Jednostavno znao sam, vjetrovi te neće na jedra mojih usana dovući, nasukati.

No tako je….Sudbina vuče neplanirano poteze, oduzme a sutra triput poklanja .

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 18.07.2012 u 16 i 04 sati

OKUS ISKUŠENJA

Dal je grijeh biti zaljubljen, cijelim danom biti nasmijan, srećom u srcu nakrcan.

Nitko te izbaciti nemože, osmjeh je tvoje najjače oružje, preskačeš prepreke.

Poskakuješ preko rupa na asvaltu, lokve ti izgledaju zanimljivije, igraš se.

Ona je stalno u mislima…šalje požudu očima, u svakom izlogu se šepuri.

 

Njeno ime vrti se u svim pjesmama, postaje prepoznatljiva, dušom se poigrava.

Na klaviru čini osnovne akorde, prekrasan najljepši je cvijet , pupoljak prirode.

I kad gledam filmove, stalno se njeno ime spominje, trbušni ples je plesala.

Kraljica, opsesija svih mojih stihova, DNKa ludnice u nemirnim grudima.

 

Dal je grijeh biti zaljubljen, ako si sam, u vezi il oženjen, srce je lomljiva stvarčica.

Očara ga cvijetić bez listova, jedna njegova latica, iskrica u pupoljuku što doziva.

Očara ga ptičica u letu što cvrkutom omame proleti, u duši nabaca slatke grančice.

Gnijezdo mu na duši sagradi da niti svjestan nije da se uvalila, totalno omamila.

 

Od Silnih čarolija dušom se razlije iluzija, srce se drogira, usne izgube moć govora.

Vremenom se razvije ovisnost, da se samo mrvicu u njene oči zaviri, usnama osjeti.

Nakon toga se teško od svega odvaja, postane sastavni dio snova , nemira i stihova.

Tek tada još više si presretan, sve ti kontrolira požuda, strast i glad bez dodira.

 

Ne…nemože biti grijeh biti zaljubljen, to je od Boga čarolija , sve u duši preuzima.

Zaljubljen ,potajna želja u nama,vremenom nestaje, rutina guranjem života postane.

Pa kada nas iznenada neplanirano, nenadano neki povjetarac preko usana pokrene.

Tako se ljubavi i dogode, oženjen il udata dio je neplanirane sudbine, sve preokrene.

Neka se dogodi, makar skriveno, u drugoj galaksiji, moja tajna je u njoj se prikrivam.

 

Toni Ljubiša božić, Bugojno, 18.07.2012 u 11 i 55 sati

 

 

 

ONA SE DEŠAVA, LJUBAV

Ovo je priča što se negdje nekad dešavala , i još uvijek se događa, dušu oslobađa.

Dok bi sa njim pričala, nasmijana vesela duša je otkrivala,dal pomislila il poželjela.

Čudno kako ljudi osjećaju, u svakom trenu, uzdisajem putuju, na usne tuđe zasjedaju.

Razmjenjuju najintimnije poruke, bez i trunke riječi izgovorene, šutke razmišljaju.

Svaka vlas na glavi svoju priču je pripremila da prošeće kroz prste onim drugima.

 

Razgovor očima, bez snimljenih dokaza, nepobitna činjenica da se ljubav dešava.

Trebam te ljubavi, trebam te medena, trebam te srećo ne doživljena, curi iz stihova.

Jedno drugom bi tepali, do sitnih sati se valjali, nesvjesni koliki su sretnici.

Uspjeli su najljepše vrhove da pronađu, životne nagrade ispijaju, ljubavni otrovi.

 

Kad se netko zaljubi, kažu tada poludi…ne nije istina, samo pogubi kompase.

A sve to se dešava zato što je promaja iz njenih očiju krakove raspršila, uzela.

Pune mu oči suzama, presretnih što im se kemija dešava, kad gledaš bez razloga.

I treba biti presretan kad ti se ona dogodi, nenadno, svim dijelovima duše zavlada.

 

Svaki njen pokret il riječ il haljina vas oduševljava , jednostavno blista u vašim očima.

Ma koliko vas ranila, opravdanje se pronalazi, da to život sudbinom sve donosi.

Enciklopedija praštanja vašom rukom pisana se nastavlja, ona vas nemože raniti.

Za nju ste sve podredili, na koljena kleknuli, od srca za koricu ljubavi prosili.

 

Hodate rubovima maštanja, dal je sve to istina il se baš vama događa ljubav iskrena.

Svako jutro na prstima hodate, od sreće skakućete, sve od milja tepate, ludite.

Sve vam od ruke kreće se, problemi nestaju u sekundama, zavoljela vas sudbina.

Kako draga sitna jedinka u vama probudi viteza, što se od ljubavi srećom ubija.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.07.2012, u 20 i 20 sati

 

 

 

 

Francuz i Bosanka

 Proljeće gradom inspiriše, kraj jezera planinske Švicarske, na granici Italije.

Obalom  cure šetaju, mamice u kolicima dječici gugukaju, ispunjavaju željice.

Kućni ljubimci za frisbijem luduju, u valove jezera uskaču, samo da uhvate.

Usamljena Bosanka šetala, sama sa sobom pričala, probleme rješavala u koraku.

 

Nije se udavala, pravog nije pronašla, za romantikom  pjesnikom patila, žudila.

Pa je tako izgorjela, mnoge slatke mladiće otjerala, sve zbog užasnog pjesnika.

A bila je prekrasna , sve je u sebi imala, previše istinu govorila, nikada lagala.

Naivno bi je koristili, do određenog momenta bi trpila pa nepovratno poslije prekrižila.

 

Mlada a već iskusna u dijeljenju lekcija drugima na sebi sva kola je lomila.

Više energije dijelila drugima, da bi na kraju skužila da je zbog toga i propala.

Onda je Francuza upoznala, slušajno obalom jezera, dok je ljubimca šetao, smijao.

Frizbi je slučajno doletio na njene grudi sletio, a Lesi joj prišao, trajno odabrao.

On…crnih očiju, kose garavog ugarka, a ona garava iz polja suncokreta iskočila.

 

Odmah ga zavoljela, prošlu vezu u sekundi izbrisala, samo njega je gutala.

Tako se upoznaše, spontano…prekrasan razgovor očima završiše bez dodira.

*Sutra u isto vrijeme*, čulo se u momentu, oboje grizli, žudili usnama.

Da bi se opet pronašli, tu na obali jezera, strastveni zagrljaj, i veza je počela

 

Sa njim bi budućnost potrošila, svoje draži nježno noćima dijelila bez prestanka.

Sve svoje snove njemu je  poklonila, pjesnika u sekundi  zaboravila, izbrisala.

Zadnjim dahom za vezu je disala, svaki pokret mu gutala, u grudima pjevala.

I ljubav je tako buknula, On Francuz a ona Bosanka violinom duše ga očarala.

 Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 16.’7.2012 u 21 i 00 sati

 

 

 

PLAVE KRVI ROBINJA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Na godišnji je odletjela, usamljenog kao guštera na vrelom asfaltu duše ostavila.

mmmmmmmmmmmm ljubavno pismo mu položila, da bude dobar i ne skita.

A toliko mu se u glavu uvrtila, sa njim je na pazaru, u trgovini i na skuteru

Stalno piše joj stihove da nadomjesti romantične  razgovore, koji su prestali.

 

Japanskim morem sada putuje,krstari kruzerom svojih bogatih lordova.

Potječe  iz grupe plave krvi i kraljeva, njena obitelj siromasima ne pripada.

Kako je u njegove ambare stihova zalutala, kriva je iskra u očima bez dodira.

Garave kose je imala, repove, kikice po nekad vezala, da bi ga zadojila.

 

A on, romantik na sve zamke je nasjedao kroz stihove pripovjedao, opisivao.

Na slamku ge hranila, prokletinjama bogatih ne bi li ga skroz pridobila.

On, naivan zbog njenog oka je poludio, čuperka sa kikama i ostalih pridjeva.

Ljubav mu  kao siromahu po nekad udijelila, na uho slatke laži navlačila.

 

A onda sve se okrenulo, jednog dana je osvanuo, u trenu došao pameti.

Shvatio da je život bogatih proklet i da nemože tu nikako da pripada.

Kofer pospremio i krenuo, putom romantike i stihova, biciklom na korake.

Ona nemože biti njegova, pravilima bogatih ga udavi, bez pameti ostavlja.

 

Tek tada je shvatila koji dragulj je izgubila, kleknula…ridajući  molila.

Shvatila je kako njegova duša dušu oporavlja, bez dodira slatkim riječima.

Molila , sve  prepisivala, otoke davala, al ne ide, srušila je ljudske mostove.

No tada bilo kasno je, ljubav u njegovvom srcu jednostavno iscurila je.

Konačna odluka se donijela, odlazi u svoju pećinu stihova bez njenih eura.

 

Sebi se čudio kako se jeftino prodao, na šarene laže bogatih nasjedao.

Sada se svome slobodnom letu vratio, ponovo onaj stari romantik postao.

Ona je ostala , kao prokleta, u izobilju ničega, siromaštvom duše se gušila.

A on… sa orlovima dijeli vrhove, nasmijan, normalan vraćen na Božije tragove.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 18.07.2012 u 17 i 01 sati

 

 

ZBOG NJEGA JE SRETNA

 

Zaljubio se sa razlogom, srcu je bilo potrebno…valjda, vitamine nadoknađuje.

Čeznuo za divnim sokacima gdje je po nekad hodala, dok kiša joj stope ljubila.

Niske pete je nosila, za glavu viša od njega, zato ga i voljela, valjda ima razloga.

Kosu je nedavno srezala da bi mu srcu udovoljila, mlađeg od sebe je ulovila.

Iskreno je zavolio, nije bitno dal će sa njom spavati nego uz nju svako jutro buditi.

U nju je gledao drugačije nego druge muškarčine samo je iskoristiti, pa pobjeći.

Njena karma je bila drugačija, potpuno posebna, ženska, biserna čarolija dodira.

Zato su se slagali, o drugim stvarima maštali, kako bi možda zajedno živjeli.

 

Uzajamno se pomagali,na momente dušu praznili, trgali duše tamne zavjese.

Brzo ga očarala…odmah mu dušu prokužila u srce vampirski uvalila, ne popušta.

A on…zaljubljena ludica, pruža joj čarobne napitke kroz romantične stihove.

Tako uzajamno se voliše, na daljinski igrice igraše, zavlačili preko granice.

 

Kao bršljen za stihove se vezala, potiho usne mu cjelivala, noću žarko sanjala.

Svilu za njega je oblačila da bi ga privlačila, dok još uvijek stanuje u njegovim očima.

Zvijezda sretnica se pojavila , posebno i magično želje ispunjavala, pa ga osvajala.

Osmjeh na lice se vratio, obje strane se sredile, strasno… pod velom vjetra uživale.

 

Slatko su noćima cupkali, darom božijim uživali, tko zna dokle će trajati.

Daljina ih ipak razdvaja, njihova ljubav…čisti je plod  prekrasnog maštanja.

U ogledalu razmjenjuju poruke dok se ne susretnu, tko zna koliko će čekati.

Al oni su uporni, bolje je prekrasnu maštu imati, nego bolna vješala gledati.

 

Oni nisu par klasičnog prosjeka, pripadaju posebnoj grupi nemirnih romantika.

Za njih je duša neumoljiva , u njoj sve tajne skrivaju, malim strastima uživaju.

Treba ih pustiti…nikoga neće povrijediti, sa mrvicama su presretni, jer vole se.

Žude čarobne godine, možda se dodiri dogode, makar i samo kroz maštanje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 15.07.2012 u 22 i 44 sati

 

 

NA SJEČIVU USANA ŽUDILI

O njihovoj vezi svi su sumnjali da postoji, u grudima nejasno brbljali, šuškali.

Znali su da su se sjedinili, ali nitko i nikada zajedno zagrljene vidjeli, uhvatili.

Za ruke nisu se držali, kao super prijatelji šetali, samo razgovarali, smijali.

Svakim danom kilometrima potiho razmjenjivali požude, bez i jednog dodira.

 

Vijest se potiho kuhala, kuloarima šuškala, dimove vidjeli, bez dokaza nemoćni.

Onda je iz prve ruke vijest se objavila, tabu veza kao grom iz vedra neba grunula.

Medijem su krenule čestitke, svi su im čestitali, na posebnoj, neviđenoj ljubavi.

Toliko godina zajedno bez dodira se voljeti, za prvu noć sve sačuvati, doživjeti.

 

Kad tad se moralo to desiti, nisu se mogli više skrivati, ljubav ih pobijedila.

Razlika u godinama je nebitna, i ako je stoljetna, iskrena ljubav je uskrsnula.

Rubovima požude i strasti su hodali, na sječivu usana žudili, sve izdržali.

Tiho se pritajili, iskrenu ljubav gajili, produbljivali, da sazrije i čvrstvu vežu iznikne.

 

U ogledalu bi sjenke brisali, dok bi se ljubili, duginim bojama skriveni.

U grudima strast je gugukala, pritajeno žuborila najljepše slasti udijelila.

On je njen princ što je napokon stigao, prstenom karte na stol položio, sve otkrio.

Na njenim usnama brdo osmjeha rasprešno igrom vjetrova, svima se ukazala.

 

U njihovo ime karneval se skupio, kandila se palila, princezina priča se ostvarila.

Stigle su i cipele pepeljuge, za nju posebno pravljene, zlatnih prstića nožice.

Bajka se njihova složila, cijelo selo je slavilo, iz tajne ljubavi se razvila.

U inat drugima su slavili, osmjehom zlobnike izluđivali, dušmane ukopavali.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 15.07.2012 u 11 i 44 sati

LJUBAVLJU ĆU DOKAZATI

 Slučajno, u tvoj grad sam doselio, nisam te poznavao, sudbina nas približila.

Prošlo je više godina dok nisi naišla, potrešena u suzama iza ugla iskočila.

Vjetar grivu ti raspršio, jedan pramen tvoj u usta mi uletio na prvom kontaktu.

U srcu osjetih fanfare, najaviše dolaziš, srca se prepoznala, signale razmjenila.

 

Bilo je dovoljno, u ogledalu duše se spojilo, jedno drugo rubovima usana razumjelo.

Sva si bila ko u bajkama, tek princu  pristigla… da odvede te njegova kočija.

Rubovima dodira se šutjelo, svjesno neprimjetno analiziralo, sekundama snimalo.

Oboje znali smo, moramo se vidjeti, lagano ritmove srca uštimati, da ne izlude.

 

Dugo susret planirali, odgađali, nije nam godila, vremenska prognoza sve pokvarila.

Posebnu feštu samo za nas dvoje na izletu smo spremali, pritajeni sve planirali.

Vješto si pogled izbjegavala, u oči me ispod čuperka promatrala, užasno me sludila.

Sve sam ti nudio, za mrvicu usana kamčio, nedodirljiva si ostala, princip u tebi.

 

Poslije se gradom šuškalo, da se nešto dogodilo, svi su sumnjali al nisu vidjeli.

Velom tajne vješto smo prikrili, tragove pobrisali, nisu ih pronašle ni kamile.

Hvala ti na tom izletu, novo si u meni otkrila, ritmove nove probudila, pa postojim.

Ovako slatko je, prikrivene imamo planove, da nas nitko ne uštine, skoro volimo.

 

Jednog dana sve će otkriti , iskrena ljubav se pokazati, na oltaru se dokazati.

Sudbina je davno prorekla, križ na tvojim grudima, meni ćeš pripasti napokon.

A bila si lik iz mašte, svojim prolaskom si sve osvajala, pamet izbijala iz cipela.

I eto… meni si pripala, srce poklonila, nećeš se kajati…ljubavlju ću dokazati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 14.07.2012 u 23 i 43 sati

MULATKINJA UZDAHA

 

Gledam te… žudim, prirodom vajana, čarobnim kistovima života si bojana.

Kose ti prorasle kroz iglice borova, zakovitlani pramenovi žestinom vjetrova.

Basna si, Jednostavna a prekrasna… skrivena u šarama vatrenih tigrova.

Osjećaš dolazak mislima, šuruješ vjetrovima, u pustinji ostavljaš poruke.

 

Ako naiđu horde kamila, mirisom tvojih usana nanjuše, pronalaze tragove.

Rasna si crnka iz afričkih pećina, dva oka u glavi zavadiš bez treptaja.

Teško ti odoljeti, na tvoje pozive ne nasjesti, trbušnim plesom izazivaš.

Sva raskoš u duši ti  na spavanju, ona je na čekanju, ljubav da pokloni.

 

Kome otvoriš srca ti kapije, u trenu oluja će  dušu da zatruje..slatka kazna je.

Od Boga svajana, sve na svome mjestu…strast i požudu neumoljivo izaziva.

Raskošna mulatkinja, kamenu srce otvara, ratnike bez daha i štitova ostavlja.

Vrelo sunce u tijelo je utkala, vatrenom strašću osmjeha, plamenom razara.

 

Kada nema te,čupaju korjenje dragih sjećanja…prašinom si tragove prikrila.

Koga si poljubila, uzdahom sreće si proklela, u nedogled traži tvoje izvore.

Pješčanih dina si prašina, u trenu završiš u suznim očima, teško dušu napuštaš.

Sa tobom uzburkana sjećanja, haljina stidljiva…leprša ti raskošnim grudima.

 

U pješčanoj oazi  iznikla, fatamorgana konvoja, simbol toplih je vjetrova.

Pusti me u svoje pećine, neka me tvoja strast raskine, vrijedilo je čekanje.

Dugo ćeš biti oslonac vatrenih stihova, osnovna nota melodija  sjećanja.

Imati tebe na grudima, tigrova mast si  što izgara, otklanja bolna buđenja.

 

Toni ljubiša Božić, Bugojno, 14.07.2012 u 21 i 01 sati

 

oko4

AKO SE DOGODI

Kada prvi put počeh da ti pišem stihove, glazba iz duše podsjećala na tebe.

Prekrasni tonovi boje tvojih očiju, strmoglavo opijali, u neke zavlačili prostore.

Žudnja zagrljajem trajanja, budila izvore čarobnih tonova, romantične tekstove.

Kako bi sve se desilo da smo se spojili a ne samo maštali, duga pisma pisali.

 

Ako se naša ljubav možda dogodi, neka bude spontana, buđenjem na tvojim usnama.

Uvijek sam i uvijek ću te voljeti, teško preboljeti, ako me napustiš, ljubav zatvoriš.

Nisam siguran da sam baš ono što očekuješ, u mojoj duši možda bolove otkriješ.

Dugo bijah provalija ranjena, tražio izlaz iz zamke životnih, tamnih duševnih  podruma.

 

Ono što očekujem od tebe… iskrena je ljubav sa nama da putuje, mazo medena.

Uvijek, baš uvijek ću te voljeti jer namam ništa izgubiti, osim maštu osiromašiti.

Ake me ostaviš, tako je moralo da se dogodi, teško ću sve to preboljeti, dugo patiti.

Bit će kanonada tužnih stihova, jecanje noćima, klizišta duše otkinutim suzama.

 

Ali zašto o budućim dešavanjima misliti, sudbini sve prepustiti, neka sretno putuje.

Jedno za drugo smo stvoreni, sto puta se uvjerili, grešku međusobno nismo pronašli.

Kad nas je galaksija spojila,putujmo prostranstvma dodira, budimo zvijezde maštanja.

Što će se desiti il ne desiti prepustimo sudbini, ona je najmoćnija, Najljepša igra Božija.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 14.07.2012 u 18 i 35 sati

 

 

RULET ŽIVOTA UHVATI !!!

 

Tvojoj duši fali svjetlosti, otvori širom duple balkonske prozore.

Pusti zlobne neka zavide i govore, ne puštaj u dušu njihove otrove.

Ti si posebna stvorena, rajska duša skrivena u tvojim je grudima.

Tebe blizu sebe imati, bila bi čarolija, sanjati u njoj da se uživa.

 

Nestvarna si kao druga strana mjeseca, bol te neka presjeca.

Otvori se, piši stihove, slike iz duše na platno postavi…pokaži ih.

Blažena među ženama si, prekrasan jedinstven cvijet među stijenama.

Samo tvoje skrivene tajne i vrline ja prepoznajem, tugom si ih prikrila.

 

U tim čarobnim, skromnim a prekrasnim očima, miliun priča počiva.

Čeka da se prozori duše otvore, kroz suze bolovi istovare, olakša se.

U stvari…ti si sretnica rođena…privremno na obalu tuge se nasukala.

Pitanje je momenta kad ćeš na lude gljive naletjeti, srodnika upoznati.

 

Prvi put kada ga poljubiš, sve ćeš da osjetiš, dali ti pripada, odgovara.

Duša dušu kroz vjetar prepoznaje, sunčevim zrakama sve prosijava.

Kada mu zaspeš na grudima i presretna se probudiš, sve ćeš da osjetiš.

dal te je spojila sudbina, bez obzira koliko je godina razlika, nebitna.

 

Poslije toga sva tvoja jedra će se raširiti, potpuno i zasluženo uživati.

Suze ćeš zaboravit kako su izgledale, u tvom srcu će stanovati srećica.

Na duši najljepši pupoljci će cvjetati, život ti uljepšavati do vječnosti.

Samo još malo treba izdržati, rulet života zavritit da te uhvati, usreći.

 

Toni Ljubiša Božić, bugojno, 13.07.2012 u 20 i 00 sati

 

 

DUŠA U KALJUŽI STROPŠTANA

oči toplog kestenja

Upoznah je…pokisla…slomljena duša pokraj blatnjavog životnog puta stropštana.

Uzdasima neprekidno šutila, suzama je pomoć molila, ridala,ranjene ruke pružala.

Koljena joj klecala, mlada srna u provaliju života na prevaru upala, zaglavila.

Izgubljena, što je spopalo, zar je ona prokleta rođena, iz prošlog života kažnjena.

 

Otvorih svoje duševne kapije , da se moje snage napije, iz glave rastjera strahove.

Sve u mene je sasula, gromade kamenja iz srca i grudima tako se olakšala.

Ruke mi svezane, kako da joj pomognem , savjetom, istinom da upoznam je.

Nemoj plakati, samo oči zaklopi, na svu ljepotu života pomisli, vjeruj u sebe.

 

Bog dragi na put normalnog ljudskog življenja će je iznjeti bez strahova i

na srcu grumenja, na duši joj trpano godinama, pa putuje ranjena, slomljena.

Sreća…nas je pronašla, skromno životom žuborimo, ljudske sudbine čupamo.

Ako nas prepoznaju, pomoć upitaju rado im dio duše prenesemo, strahove odnesemo.

 

Divan je osjećaj nekome pomoći, bez micanja ruku, pamet u glavu im vratiti.

Pa onda svoje oči otvore, u život vrate se, pjevajuć životim kraterima nastave.

Ljudi su rođeni da se pomažu a ne nož u leđa zabijaju, otrovne strele puštaju.

Biti ponosan , prizeman, u duši nasmješen kroz život putovati…NEPROCJENLJIVO.

 

Svi smo od Boga stvoreni, jednu cjelinu slažemo, ljubav ljudsku treba da vežemo.

Mi nismo monstrumi stvoreni, to su sotonske nakaze, one nikoga ne priznaju.

Biti čovjek je najteža zadaća, što nas kroz život iskušava, na tanak led navlači.

Kako ćemo idržati, ne pokliznuti, jeftino dušu prodati, svakome je odraz u obrazu.

 

Božić Ljubiša Toni, Bugojno, 13.07.2012. 09 i 50 sati

 

 

SLUČAJNO ZALUTALA

Slučajno zalutala, na moju kapiju svratila…adresu njegovu tražila.

Sve je prostrujalo, očima sjevnulo, znoj na dlanove spustilo.

Bez riječi smo pričali, uzdasima se otkrili, oružja požude položili.

Znali smo, to nam se događa, nije slučajno da je zalutala, izronila.

 

Jednim zrikom očima sve na njoj sam snimio, u očima plamen uhvatio.

Samo zaljubljena žena staklene oči pronosi,vjetrom ljubavi plamen donosi.

I eto mene je sreća poslužila da u moje dvorištu  slučajno je svratila.

Mašta se raspirila, sekundama sve je sjevnulo, u želje se pretvorilo.

 

Uzajamno se gutali, slučajno dodirnuli, sekundom dodira strast prenijeli.

Bila je kao boginja, rumenim usnama i prodornim očima, totalno ubija.

Na njoj plava, ne žuto-plava lepršava haljina sa divnim brošem na grudima.

Sa jednom minđušom se šepurila, njena mladost sto jezika govorila.

 

Prva je usne pomaknula, pa zastala, uzdahnula, shvatio…iz duše joj čitao.

Ključ od duše sam poklonio, sve treptajem očima ugravirao, usadio.

Glavom je klimnula , zahvalila, oko sebe okrenula, nemirom prikrivala.

Kao da smo u ustima imali vrelo kestenje, šuštalo halapljivo trabunjanje.

 

Prstenje na našim rukama, najgora prepreka, što nas spriječila.

Toliko smo očima ispričali , niti riječ prozborili, grašci znoja svjedočili.

Za njom bih krenuo, na tren  se mrvicu zbunila, kristalni osmjeh uputila.

I onako tiho kako se pojavila u trenu i nestala, pitah se dal je to maštanje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.07.2012 u 00 i 23 sati, kasna noć

 

 

PROSIDBA NA KIŠI

 Dugo sam planirao kako pred njena vrata kleknuti, možda zaprositi.

Pustinja u srcu i grudima, glas  surovim vjetrovima škripeć odlepršao.

I dok šetah pred njenim vratima, kiša plakala satima, suze prikrivala.

Htio sam da ostanem muškarčina bez suza u očima da me ugleda.

 

U sebi ponavljah riječi, kako ih položiti, tišina kišom prelivena suzila.

U meni se grčili strahovi, da se pred njom ne izgubim, obrukam.

Znam da bi oprostila, shvatila, rijetko karte života pred ženu se otvaraju.

Snovi i mašte u stvarnost pretvaraju, na najljepši način doživljavaju.

 

Satima cupkanje, izgubljeno samopouzdanje me pritiskalo da neću uspjeti.

Dal je u oči gledati, il samo na usne se fiksirati, kosu promatrati, gubih se…

Dal ću kleknuti, zamoliti da samnom na kišu izađe, zašto ovaj dan izabrah…

Možda sam trebao sunčani trenutak dovući, bila bi vedrija, možda…samo možda.

 

Sebe nemogoh prepoznati, kao da je netko drugi u mene se uvalio, sve poremetio.

Zaboravih sve što smo dogovarali, maštali, planirali, ostade u nekoj saksiji.

Mislih da će to biti najslađi trenutak moga pojavljivanja…greška u koracima.

Nema praznih planiranja, najbolje spontanost da se dogodi, suze radosti porodi.

 

A bio je 13-ti, kišni dan u mjesecu, PA SAM SE PLAŠIO DAL ĆU USPJETI…

Sebi se zakleo, ponos u meni me kovitlao, sa jednog na drugi kraj vrata bacao.

Glas je zadrhtao, kada se pojavila, moja garava na lutriji dobijena sudbina.

Samo sam klekao, bez riječi ruku pružio, na dlan joj srce položio, tišinom pričao.

Suzu je pustila, bez riječi u zagrljaj uzela, dugo…dugo cjelivala…sreću pokazala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.07.2012 u 00 i 03 sati

 

 

NJENE GORKE SUDBINE

 Od djetistva užasno je živjela, trale su i žvakale je najgore sudbine

Nikad ljubav pravu, iskrenu nije upoznala, doživjela, samo maštala.

Krož život je gorka sudbina testirala, o stijene razbijala, gušila.

No Bog dragi je vodio, snagu joj davao, upućivao…još malo da izdrži.

 

Što god bi pokrenula, vrata sudbine su je pritiskala, na obalu vraćala.

Nikako nije mogla na brod života da se ukrca iz svih problema pobjegne.

Jednostavno neke kazne iz prošlih života se vraćale,dugove naplaćivale.

Nikad je nije lijepa riječ pratila, stalno neka prokletinja, gušila u grudima.

 

Onda se snjim povezala, crnu rupu na pola iskopala nesvjesno pogriješila.

To je kada iz jednog zla drugo izgleda sjajnije, al te dočekaju ralje sudbine.

To joj se dogodilo, sa njim je pola svijeta prokrstarila, u svim oblicima gladovala.

Sve je trpila, zbog pilića koje je rodila, svoj mladi život njima posvetila.

 

Trpila je sve njegove udare, mentalno ispiranje, ubijanje, po neka šamračina.

Muška je Sirovina koji bruka dobre duše muškarčine,al on drugčije ne poznaje.

Na koljena mu je padala , krvarila,da bi njegov hirove zadovoljila, o sudbina.

To je tako kad u životu pogrešne karte zapadnu, snove u komade raspadnu.

 

No postoji Božija sudbina koja okrutne kažnjava, u kolica invalidska zavali.

Pa kaju se, Boga mole za oproštaj, al kasno je, svatko je kovač svoje sudbine.

Ono što se na drugima iživljava, bespomoćne podcjenjuje i maltretira.

Kazna jako brzo dolazi, kada se najmanje nadamo, u prvim cipelama kažnjava.

 

Drugome zlo željeti a da se nevrati lažno je maštanje, sustigne bol najbolnija.

Bog je svemoćan, na dušu ti natovari takve strahote da nemožeš umrijeti.

Samo se raspadaš, komadićima vapaja dušu povraćaš, nemožeš umrijeti.

Kada se on odluči možda će ti pomoći da oči zatvoriš, ako se pokaješ…MOŽDA.

 Dobro razmisli, dal vrijedi samo običan dobar čovjek postai , ljubav dijeliti,

nikoga mrziti, osmjeh iz duše širiti, samo tako mirno na onaj svijet odseliti.

Iskrena ljubav najljudskija je osnova, žubori,  boravi u nama treba je ispijati.

Ako Vas dohvate sotone, gotovo je… život potone, neka Vam Bog dragi MOŽDA pomogne. 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.07.2012 u 20 i 30 sati 

 

http://youtu.be/MZilcTLkYOw

  

 

UDIJELI SAMO MRVICU LJUBAVI

 Dal smo tjedan ili manje…škrto vrijeme potrošili, kao kornjače  privlačili.

Buket pogleda, sa pregrštom osmjeha, tremom dal da priđem ti…strahovi.

I onda, jedna noć preostala pa se predala, protutnjale dane treme izbrisala.

Sa razlogom je bilo svo iščekivanje, nagrada pristigla,dok sunce ne svane, voli me.

 

Udijeli mi samo mrvicu ljubavi što u srcu tvome stanuje, neka me opije.

Sada…ovaj moment, na obali pokraj naših morskih stijena…sjećaš se.

Dok smo ljubav vodili, ispod maslina , gustih borova tamo si skrivena.

Dal i tebi se slike vraćaju, vatru u srcu raspiruju, nemir u duši provociraju.

 

U kosi osjetih tvoje vlažne dlanove, dok si tepala, strasno ljubav vodila.

Zavoljeh sebe kakvog si me stvorila, u meni putuje miliun pupova usana.

Stvorila si romantika, srcelomca što  ga vjetrometinom raspršuje sudbina.

Dok se u tebi skulptura, igra kistova probudila, novu sebe prepoznaješ.

 

Bez tebe bijah ljubavna sirotinja, fale mi žubori medenih usana, krdo dodira.

Bez tebe bio bunar sam, neprekidnih suza trajanja, što proljevaše se iznova.

I onda sa razlogom si pristigla, iz ponora podigla, novu snagu života unijela.

Meni se sudbina nasmješila, sa tobom podijelila, izvukla iz duševnih dugova.

 

Prošetašmo smo kartom ljubavi, u koju uvalu navodi, koje da slijedimo znakove.

I onda…kad smo se spojili, jedra srca rastvorili, vjetrovima strasti prepustili.

Dok se strasno grlimo, valovi nas zapljuskuju, usne ne žele da rastaju.

Oko tijela si tijelo zamotala, svu požudu u mene nagurala…mmmm moja si.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno 11.07.2012 u 11 i 21 sati

 

 

 

 

 

NE OKREĆI LEĐA …SRETNIK SI

 Čudan je osjećaj kad se duboko u NJENE oči zagledaš, sekundom život pregledaš.

Milina čarolije te obuzme, kao da najljepše zvijezde dušom i srcem dodirneš.

*Stand by me*, u tebi odjekuje, uz njeno srce te prikuje, na usnama da odsjedaš.

Vrijeme nestane, ništa nevidiš, žudiš od sumraka do svitanja da je opsjedaš.

 

Dubokim brazdama divlja  grudima, poplava sjemena preko usana se ubacila.

Iz toga samo najljepše voće može krenuti, strašću opijati, za primjer pokazivati.

Ljubav je posebnost što obuzima, bez obzira koliko u novčaniku je godina.

Jednostavno u sve ladice zalazi, sve knjige popuni, svaku obalu zarazi.

 

Vječnošću je krojena, rok trajanja zavisan od korova u grudima dal obuzima.

Ljubav Osvaja sve, rasipa stihove, piše romane, izaziva tragedije il rastave.

Glavni je sastojak, mrvicom strastvenih začina, od meda postane ljutica.

Al opija, trncima kroz stomak se prevrće, čekanjem…graške znoja izvlači.

 

Ona nije kažnjiva, za zdravlje je i više nego preporučljiva, u trenu srce naštima.

Ako nema je, sekunde su kao godina, čekanje ujeda, sijeda glava u trenu nastaje.

Bezbroj bolnih pitanja glavom rovari do svitanja, srce nemože da shvati i prihvati.

Sva prekrasna sjećanja, bojama duge prelivena, u trenu boli postanu sivila.

 

Zato njeguj je, čuvaj je, jer kada te zadesi, na rijetkoj listi si sretnika presretnih.

Rijetkost je repriza iskrene ljubavi da se dogodi, do nje se sudbinom nasučeš.

I ako kroz vino pokušaš da je zaboraviš, ona na tvojim usnama vječno boravi.

Zato njeguj je, čuvaj je, jer kada te zadesi, ne okreći leđa …sretnik si….

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 10.07.2912 u 21 i 42 sati

 

 

 

 

STRAHOVI IZ LJUBAVI

Dok je onako razgolićena ležala, gutao je njene usne, u snu je pričala.

Nova zora vrškovima zraka sunca potiho izranjala, razlivenim bojama.

Tu kraj njenog uzglavlja, šćućuren, novi sretan dan se spremao propupati.

Zračila je vrećama ljubavi, biserima nježnosti, obiljem  stvarnosti…pretovarena.

 

Onako razbarušena budi se iz sna, trepavicama, okama potiho pozdravlja.

Nestvarna slika što osvaja, u trenu  rasprši strast zaljubljenika….venama.

Ona je posebna, brbljiva, dugačkog jezika, al srce iskrenošću  osvaja.

Koja sam sretna budala, ljubav me iskrena zapala…kašika u med upala.

 

Pa me hvataju nepoznati strahovi, da je možda ne izgubim, ona da nestane.

Ova beskrajna sreća, uzajamno tepanje, zar je moguće ova ljubav da prestane.

Potoci nježnosti, topline u grudima, naše gnijezdo obuzima, ludošću poigrava.

Jer ako sve ovo potone, naša strast i ljubav nestane, nema smisla dalje živjeti.

 

Hvala Bože što si je stvorio, u naručje mojih želja spustio, beskrajno UŽIVAM..

Gnijezdo smo savili, osmjehom i srećom napunili, čuvaj nas da ne nestane.

Al mlađa je od mene, krv je vrelija, vremenom odleti do obližnjeg izvora…možda.

Možda vratit se više nebude željela, drugu mlađu bi krv osjetila, oprobala.

Poslije toga nema vraćanja, sve odrađuje priroda, sudbina sve odredila i poslala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,10.07.2012 u 17 i14 sati… a vani + 37 C

 

 

Kako su propali

Njihovu vezu idealnom su  smatrali, iz držanja za ruku izvlačili zaključke.

Da sve idealno je, da vole se…bila je prelijepa plavuša, s pramenom na grudima.

Stalno je donosio poklone, bukete cvijeća, obilje nakita, da bi mu udovoljila.

Uvijek… sve za nju se spremalo, posebno organiziralo, bila je njegova carica.

 

A onda…preko noći sve se srušilo, za sobom je sva vrata zatvorio, sve izbrisao.

Ona je suze puštala, klečala, molila, da joj sve njene podlosti,hirove oprosti.

Ništa nije vrijedilo, njene suze se nisu brojale, lažnim sjajem su odzvanjale.

Nije mu bilo važno dal će shvatiti, da u tom domu nema više trunke one radosti.

 

Sa njom živjeti je bilo uzalud, totalni brodolom, nije ga cijenila, hinjski ismijavala

Radi  njenih hirova barka se potopila, bez povrata u dubine razočarenja izgubila.

Nikada dovoljno, sebi je udovoljavala, nije ga vidjela, ljubav mu istinski vraćala.

Žao mu što svoju je mladost i srce na nju potrošio, njene hirove zadovoljavao.

 

Nikako nija shvatala, da ljepota njenog tijela je prolazna, a samo ljubav je tražio.

Posljednji put su se voljeli, jedno drugom kroz suze su tepali, praštanju nadali.

Time je sve izgorilo, sve u duši se slomilo, ostade samo pepeo, na vjetru lebdjeti.

A sve je imala, ni trunku to cijenila,a sada kasno je, kasno za bilo kakve povratke.

 

No u životu tako je, možeš koliko hoćeš, al ne do kada planiraš da možeš.

Nije bilo kajanja, ona , ona sve to je zaslužila, na svoju podlost se nasukala.

Sada kasno je, nema više povratka, sva njegova ljubav s potrošila… nestala.

Koferom u nove potrage krenut će, siguran…ona pravu na putu sudbine sresti će.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09.07.2012 u 23 i 11 sati

 

 

LUZERA SI SPASILA

Čime sam te zaslužio, kako si do mene pristigla, u srce me pustila.

Da bih se preporodio, drugi pjesnik postao, na zemlju se spustio.

Nestale su tmurne priče iz stihova, tvoja karma je sve razbistrila.

Samo strasti i požude nastaju stihovi, da se ova ljubav nikad ne zaboravi.

 

Kada sam totalno tonuo, ti si me spasila, ruku mi pružila, srce otvorila.

Kiše su prestale, čudotvorna reinkarnacija se desile, ponovo uvezala.

Sve je djelovalo nestvarno, da se baksuzu takva ljubav iz mašte dešava.

Sve moje grijehove si otkupila, svojom ljubavlju sve potopila, da spasiš me.

 

Od sad ću prostiti, svaki dan ruke ti ljubiti, bez tebe nema smisla se boriti.

U početku sve si mi praštala da bi me pripitomila, na svoje tračnice navela.

I sada pratim te, u korak sa tobom putujem, nesigurno tvoju ljubav zaslužujem.

Do neba hvala ti, što si se luzeru priklonila, na put ga izvela , bila strpljiva.

 

Pored tebe progledah, sve bolne prošlosti ugledah, kako sam se gubio.

O bože kako sam kockao, pogrešne poteze vukao, da bih te pronašao.

Toliko sam doživio bolova, razočarenja iznova, dok se nisi pojavila.

Sva vrata mraka si zatvorila, oči mi otvorila, pamet obiljem zamutila.

 

Zagrljeni pod kapom nebeskom ugovaramo ljubav sa zvijezdama.

Repatica zatreptala, želju nam ispunila, srca udvojila, pa nestala.

Na tebe sam sve uložio, najbolji ljubavni potez u kartama povukao.

Toliko si mi vratila, iz dubokih dugova duše iskopala, ponovo oživjela.

Hvala ti, hvala ti , hvala ti  divna ljubavi.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09.07.2012 u 22 i 11 sati

KRISTALNA KUGLA DODIRA

 Biti sa njom vrhunac je ponosa u grudima, posebna je…kristalna kugla dodira.

Sve dat ću i činim od sebe, što duže da plovi mojim vrtoglavim snovima stihova.

Bez dozvole i neprimjetno koritom duše plazila, srce škakljila, osmjehom dobila.

Postala je kristalna kugla zanosnih maštanja, dodira…neprekidnih stihova.

 

Bliskost je opasna oštrica…ako se previše približi…u srcu se plaše vezanja.

Sjećam se njenih strasti… pecanje uz riječna korita, tamo me odvlačila.

Uvijek je ljubila, tragove mojih usana tražila, kistom ljubavnim me uokvirila.  

Jednostavno se pod kožu uvlačila, mladost izluđivala, igre bez granica voljela .

 

Strahovi, ako se previše približi, srce  može da nagnječi, nagazi, bliskost je opasna.

Nakon toga postanem sebičan, želim je zadržim, u kavezu ljubavi zarobim.

Postajem posesivno ovisna škrtica, samo za sebe isisava otrove njenih tokova.

Mmmmmmmm koji okus na usnama, neobjašnjiva pojava strasno se doživljava.

 

Obožavam kad javi se, usne mi pošalje… mmmmmmmmmm naša je lozinka.

U njima se sve sadržava, kolika je želja postala, kako požuda maštanjem otkida.

I sve to u našoj kugli mašte se zakuhava, putem poruka i emailova razbuktava.

A onda kada se susreti dogode, proročanstva kugle sve detalje pogode, prekrasno.

 

Mmmmmmmmm , fali mi, svaki trenutak njenih neiskorištenih usana fali mi.

Mada daleko je, na krilu je, u mraku sačekuje, uzdahom, mirisom tijela povezuje.

Mašta mi postane realna, kao da fatamorgana je totalna istina, meni poslana.

Čekat ću, ćućit ću, iza grma vukove skretat ću da njene tragove slučajno ne nanjuše.

 

ONA, za mene je stvorena, osjećam…signale šalje sudbina, nije me izigrala…do sada.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09.07.2012 u 17 i 02 sati

 

ZALJUBLJENI PRIJATELJ

Garavo moje sjećanje, na mala vrata si srce romantika razorila, prekrojila.

Svjesna si svih svojih poriva, smijuljiš se, kada želim te…prosim požudno.

Izgubljen na bijelim grudima, kamčim za kapljicu vrelih usana sitna nagrada.

Uzmi me, da ti budem kao slijepcu pas vodilja, najvjerniji prijatelj čovjeka.

 

Sada na moru si, cupkaš bosonoga pješčanim plažama, presretna trenutcima.

Do jučer si bila među strmim planinama, udisala kapljce uzburkanog jezera.

Davno ti poslah mirišljive koverte, nikad se nisi udostojila,da odgovoriš.

Ako si primila javi se, povratnu kovertu pečatom usana ovjeri… proslijedi mi.

 

Sjeti se kako si sve koverte i stihove željno čekala, dok si njemački jezik učila.

A sada , Francuske plaže u tvojim venama čačkaju , moji stihovi blijede, nestaju.

Melje sudbina sve dokaze, sa razlogom sve zaboravljaš, iz slika me izostavljaš.

Zemlja umjetnosti Francuska dušu ti očarala, rob si boja …umazanih kistova.

 

Možda me u nekoj slici pronađeš,naslikaš…kada te slomljena duša podsjeti .

Tražit ćeš opet stare brojeve, klečati da primim te ponovo, možda čvrsto zagrlim.

Slat ćeš mi silne poruke, emailove, da mi sve objasniš da si bila ranjena.

A ja, tako slab na tebe, potrčat ću kao najjeftinija robinja, pružit ti ruke dodira.

 

Prokleto volim te, opraštam sve kikseve, laži i obmane, mlada si trebaš me.

Valjda ćeš jednom ostati, shvatiti…da si me voljela zbog suludih hirova odbacila.

Uvijek si od srca čekana, da vratiš se, makar i ranjena, ovo je tvoja sudbina.

Budem ti rame za plakanje, od srca nudim se…postavi duše šator…kraj mene.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08.07.2012 u 00 i 00 sati..

Njihova prva večera

 Ljubav propupala, košmari, nespavanje noćima, suhe usne…panika osvaja

Miliun misli prolazi, planovi se kuju bez prestanka, dal će uspjeti prva večera.

Sve mora najljepše na stolu da se postavi, još veću želju i strast da probudi.

Najsitniji detalji, posebna muzika, svijećnjaci, dekica na čednim… grudima.

 

Dugo planirana dešavanja, propali projekt susreta, spontanost pobjedila.

U trenu nestali strahovi, treme sve protresle zglobove, usne sve izbrisale.

Cvijeće u saksiji uvelo, šampanjac na stolu izlapio, sve je tako nevažno.

Usne se nemirom upregnule, mozak začarale, u podnožju sobe se zagubile.

 

Strasno , nezasitno su zaronili, tijelo uz tijelo sapleli, bez daha uživali.

Vrelina sunčanog ludila u hladovini sobe se prenijela, grašci slada na grudima.

Nerazumne, samo njima poznate reakcije tišinom uzdaha sobom su harale.

Večera je propala , najslađi desert sve je preskočio na usnama završio.

 

Crne oči se preklopile, jedno u drugo se stopilo, nova nastaje galaksija.

Ona je njegova, on na čarobnim grudima, prikriveni magičnim svijećama.

Dogodilo se ono najslađe, samo jednom je bila njegova, potpunošću uzdaha.

Ona…duplo mlada.. iza njegovih kapija, čarobnjaku se predala…prepustila.

 

Violinske karike, uzdasima odzvanjale, da i to se dešava, ona je njegova.

Napokon se i ta večera dogodila, naslađe završila, sve planove iznevjerila.

Zaključak, ne pravite planove , ljubav je spontana, kada se najmanje nadate.

Osvaja,na glavi hodate, nesvjesn slijepi ste, pravite pogrešne korake…MOŽDA.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08.07.2012 u 18 i 11 sati

 

 

NIKAD NEMOJ DA ZANIJEMIŠ

 Nikad nemoj da zanijemiš, bez riječi ostaneš… u grudima ih prikriješ.

Biti riječi robinja  jeste teška prevara, imaš pravo na svoje maštanje.

Kada te pokrene u oblacima putuješ…jer šutnja je bolno izgaranje.

Istresi sve terete makar i ljubavne, blefiraj, tim kartama češće dobijaš.

 

I pazi da te znakovi na tijelu ne odaju, pokeraši najmanje sitnice čitaju.

Al nek te to ne brine rijetki su oni koji iz tvoje duše SLABOSTI čitaju.

Neka suluda veza maštanja, najljepša skrivena požudna tajna ostane.

Jedno drugom ste pripali, neplanirano srca otvorili, u mašti zalutali.

 

I kada šutite kroz srca riječi šaljete, kodove očima pokeraša prikrivate.

Divan je osjećaj nekome pripasti, tko razumije te, sa tobom tuguje.

Na ramenu njegovom jadaš se, usnama suze prikrivaš, strastveno osvajaš.

Na vrh brda popni se, izderi se, da voliš, iskreno voliš i ako je sebe laganje.

 

I sve što među Vama se dešava, neka bude poljana poljskih šarenih bisera

Na svakom cvijetu usana tragovi , koliko ste se ljubili, strasti noćima dijelili.

Rijetko se srodne duše pronađu, možda iz prošlih života repaticom su jezdili.

Da bi se napokon susreli, u počektu zbog daljine mrvicama maštom uživali.

 

Zavucite se u skrivene kolibe sretanja, laganom vatrom kuhajte, dugo ljubite.

Vrijeme u trenu proleti, ostanu samo sjećanja, prekrasna događanja iz filmova.

Glavne ste uloge imali, sve vrhove istražili, na grudima zaspali, presretni.

Vrijedilo je, pokerska partija se dobila, najljepšu nagradu pobudila…ljubav.

 

 

Nikad nemoj da zanijemiš, bez riječi ostaneš… u grudima ih prikriješ.

Biti riječi robinja  jeste teška prevara, imaš pravo na svoje maštanje.

Kada te pokrene u oblacima putuješ…jer šutnja je bolno izgaranje.

Istresi sve terete makar i ljubavne, blefiraj, tim kartama češće dobijaš.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08.07.2012 u 11 i 10 sati

 

 

 

 

ŽIVOT JE PREKRASNA IGRAČKA

 Život je prekrasna igračka, popunjen čarima, razlikama izmišljenih godina.

U njemu ne postoji dosada, ljubav iz svakog tračka stihova trncima izbija.

U njemu je obilje hrabrosti, snivanja, brdo maštanja, igrom neviđenog pokera.

Nikada nisu važne godine, nego ono što te opije, trenom nepoznatim razvali.

 

Po nekad možda u očima drugih budala ispadneš, al i dalje ljubavlju putuješ.

Nije te briga što to drugima značilo je, jer srce presretno samo za sebe je.

Pustolovine, su dio romantičnih maštanja, neki od njih se zalome, osvanu.

Postanu prekrasna istina, i često nas vraćaju da ponovimo suluda  igranja.

 

I nekako ti rizici odrastaju u navici da hodamo rubovima ljubavnih maštanja.

Pustolovine u grudima, duša natopljena odrazima prošlih prekrasnih dešavanja.

Postaje navika, zavuć se krišom u svoje pećine, upališ kandilo, korjenja istražuješ.

Bez ikakvih šlepera…zavidnih glupih javnih kompleksa, sebi mrvicama udovoljavaš.

 

Jednostavno odeš na svoju galaksiju, imaš prsten oko grudi od saturna kao vodilja.

Postaneš najsjajnija planeta svoje galaksije jer te ljubavna energija održava i opija.

Bolove, strahove ne poznaješ, iz orbite izbaci napolje da nestanu i nikada nevrate.

Jednostavno osmjeh postaje tvoja galaksija, ojačana od svih zavisti,obmana,podvala.

 

Nikada se netrabaš skrivati, podignute glave ulicom duše šetati, nek crknu zavidni.

U srcu ti ostaje samo radosti korjenje, cijelo tijelo podiže, porađa prekrasne stihove.

Tvoj svijet ti jedino preostaje, jer u inat onih što zavide, širokim jedrima putuješ.

Na tvome ramenu sreća je zaštitna zastava, na daleko prepoznatljiva, sjajem u očima.

 

A još ako te prati pratilja, snovima i maštom te zarazila, novo tvoje ja otkrila, izludila.

Više je nego dovoljno, tu opreza nestaje, požuda svu vlast preuzme bez zrna granica.

Dal je ta priča istina il maštanje, nebitna je razlika, u tebi se sve dešava, opet iznova.

Neki mogu reći da to je izdaja, koga, čega, pa to je moja skrivena galaksija…stihova.

 

Neki kažu ljepotu života ne poznajem, a tako lijepo je u životu nikome ne smetati.

Povučeno, skromno, maštama slatke tajne istraživati, za sebe jagode snova skupljati.

Možda se ona i pridruži i shvatimo da je prekrasna sudbina, sve to namjerno skrojila.

I onda , dal na obroncima rubova jezera, il plažom strastvenih dodira, tišinom uživaš.

 

Samom sebi govoriš, bravo što tako jednostavno postojiš, trunčicama se zadovoljiš.

Nije važno koliko novaca imaš il si sirotinja, nebitna vanjština, duša bogatstvo je.

Nekad se upitaš kako si dospio u te skrivene pećine, izbjegao čopore vukova.

Ona te vodila, ljubav kroz maštanje, žarom vatre u grudima, sve osvijetljava.

 

Nikada netreba posustati, diplome , titule, nazive u duboku jamu nepovrata  zatrpati.

Neka nas gura snaga života u nama, maštanje neka preuzme ako je bolna životna istina.

Život je stvoren da se doživi, pokušajmo biti što dalje od rubova zlobe i bolova.

Neka nas vodi ljubav pružena il iz maštanja dobri duhovi, neka se sve sjedini.

Neka ljubav trenutcima praznine duše zaplovi, samo tako život nastavlja da postoji.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08.07.2012 u 08 i 07 sati

 

SEDLO NA SRCE STAVILA

Napregnuti svu ću maštu što postoji , prepoloviti more, potopiti satove.

Izlapjeli razum, podrhtava tijelo jer je nestala, život prazninom zavila.

Taman kad sam bio siguran da je moja postala, sva se vrata zatvorila.

Sve stope je zamela, pješčanom plažom pustila slonove, da unište tragove.

 

Podlo se smijala, mamce mi bacala, i uspjela, nadu moju svuu je pokopala.

 A tako sam joj tepao, svim njenim lažima nasjedao, na grudima mi plakala.

Svu prošlost ispovjedila, rana na duši joj od granitnog kamena razvaljena.

Zavoljeh je, bez ikakvog prava , bez ikakvog razloga na svijetu što postoji.

 

Mladošću svojom me privezala, sedlo na moje srce je stavila, kasom vodila.
Sve svoje principe sam ukopao, sam sebe sam slagao, na tanak led naletio.

A toliko sam pazio, sebi u grudima šaptao, pazi se, premlada je ona za tebe.

Al srce napuklo, budala se probudila, nikoga ne sluša, njenih otrova snaga je.

 

Kako da zaboravim da sam nekad sa njom plovio, najljepše snove doživljavao

Odbaciti uspomene i sjećanja, na ljubav koja me čekala, zbog mene ridala.

Još nisam siguran da sve bilo je istina, dal je samo moje stihove željela.

Uvijek je maštala da joj poklone stihove, upozna pjesnika, samotnog romantika.

 

Želimo da sve ovo potraje, romantične duše se opile, kroz požudne stihove.

Što duže potraje, obećanja, traženja , postat će enciklopedija bez krajeva

Pusti mene sada…odmaraj, totalno odmaraj ljubi svoje najbliže, a za mene

ako zrno ostane bit će veliko kao tvoga srca drago kamenje, vt po miliun puta.

 

Ne budi škrtica sebična, neka i drugi dušu ranjenu mrvicama stihova ispiru

Jer i njima su duše slomljene, bez trunke ljubavi pružene, pa gutaju stihove.

Mi smo iz jedne prašine pristigli, nošeni, zameteni polovima ljubavnih vjetrova.

Pusti se, trenutci u trenu nestanu, otvore se prozori, voli me, to treba nam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08.07.2012…rano jutro 03 i 24 sati

 

O BOŽE , GDJE JE SAD !!!

 Jedan , samo jedan dan kako nema je, uzburkana panika šuruje, poručuje.

Nije važno gdje si, kojim se krećeš stazama, no fališ mi, o Bože kako fališ mi.

Vrtim po mislima kako i skime provodiš trenutke ovih vrelih ljetnih datuma.

Izdaleka nekako osjećam, da me se prisjetiš, mojim osmjehom nahraniš.

 

Možda tvoje bose nogice, pješčanim plažama pljuskaju, mene mislima prskaju.

Ljubim te, izdaleka ljubim te, na svoj skriveni način, želim te, ne…nemoj nestati.

Možda skakućeš hotelskim sobama , nasmješena, i u duši vesela, jer pratim te.

Ah moje maštanje… pomaže iščašenu dušu da namjestim, požudu zadovoljim.

 

Za tebe najslađe, najljepše riječi u kazanu mojih stihova se pripremaju, gurkaju.

Da što prije na svjetlost osvanu, do tvoje duše se naslažu, osmjeh ti probude.

Ne želim da budeš srna ranjena, bez pomoći u divljini okrutnih  čopora vukova.

Hoću da budem ti oslonac , mada daleko, al slatka skrivena pećina bez dodira.

 

I znam pod hladan tuš kad odlaziš, da svoje srce iskrenim osmjehom napuniš.

Znaš da sa tobom sam i kad si najudaljenija, čuva te vjera iskonskih stihova.

Mlada si, premlada, prevarena od životnih prašuma,čupam te pozivom stihova.

Samo kaži, na mene pomisli, stići ću  kroz maštanje, na usnama ostavim pečate.

 

Nema veze što daleko si, stihovi požudom opijeni ka nemirnim usnama putuju.

Da ih u živo osjete, u svome ćošku duše su skučeni, od svih zlobnika prikriveni.

Ne boj se, samo poželi me, u trenu osvanem na tvojim grudima, vrhovima usana.

Uživaj, cijele noći troši me, neka sve boli iz tvoje duše nestanu, dovoljno si patila.

 

Ljubav za tebe bila je pustinja, nikada stvarno je doživjela, prevarom zavedena.

A onda, nebo nas spojilo, sa razlogom pjesnika  si prepoznala…oduvijek žudila.

Želja ti se ispunila, stigla kroz maštanje, al vrijednije od gorke istine…što pritišće.

Zato produžimo maštanja, prikrivenog virtualnog druženja, do vatrenih susreta.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno…07.07.2012 u 18 i 38 sati

1.love

OPET BI

 Strasno me izljubila pa tragove zamela, vjetrovima kroz maglu zagubila.

U trenu sve proletjelo… u očima sve drage priče se napučile…podsjećaju.

Rado sjećam se poljubaca grozdova , bobu po bobu sa grozda si skidala.

Ljubih te miliun puta…nesanico izvora, prostranstvo dragih želja si postala.

 

Neka te čuva iskrena vrela požuda , jer razlog svih prekrasnih si razloga.

Od tebe baš htio sam sve, da imaš me, da imam te, bez granica lutanje.

Opet bih te oteo i daleko u prašumi strasti volio, lišćem poljubaca prekrio.

Bila si privremeno zauzeta galaksija, bez teritorijalnih pretenzija.

 

Učili smo kako se voljeti, iskreno iz dubine duše srcem ploviti, uživati.

Zajedno smo sanjali, poslije maštali pa ostvarili…najslađe bajke doživjeli.

Obrisi našeg dešavanja, u svakom proljeću zaljubljenim parovima se dešava.

Molim te potraži me, toliko još imam za tebe, nedorečene stihove da govore.

 

Naše istine u bajke se pretvorile, ispunjavaju čarobne stihove da podsjete.

Tako nam sve u sekundama tutnjalo, cijele noći besane, u koricama završile.

Šifre SRCA rasturali, na oštre ivice obmana se dovlačili, nesvjesni da ludimo.

Vrijeme će reći, pokazati… koliko smo uživali, sočnom preljubom prehranjivali.

 

Možda sada cupkaš pored morske obale, dodira poželiš, u srca kutke zavlačiš

Rado prisjećaš, da smo se pronašli, nevjerojatne stvari doživjeli kako smo maštali.

Rado sjetim se… dok putuješ,osmjeha podsjetim, nagutam, zagrljaja podlo poželim.

Medena si, prkosna, inatljiva… što voli da izaziva, u krilu draga i nepredvidljiva.

Opet bi, dal stvarno opet bi… bosonogi, pješčanom plažom žeđ usana utažili..

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.07.2012 u 22 i o1 sati

 

 

 

LJUBAV JE ZASLUŽILA

 

11

Put do njenih usana pronađoh krošnjom prezrelih višanja…sladorom doziva.

Pod korom bolova se zavukla, po nekad izmigolji…dušu od boli krišom da otvori.

Zimom se prikriva, u lišću je skupljena, tragovi Jelena vode do njenih usana.

Moja je, makar maštom varala, makar mi sve obećavala, al u lažima moja je.

 

Zbog nje po trnju sam tragao, maslačke na njene usne prosijavao, da ljubav oživi.

Od  hladnoće okopnila, vrata mi odškrinula, sva u vatru se pretvorila, pa privlači.

Prosim je slatkim riječima, zaluđen iglicama zatrtih požuda, srce mi otvara.

Pratim tragove u garavim očima…krije se …boji se zasjeda, tko kome pripada.

 

Bez ljubavi je djetinjstvo provela, svoju mladost prebrzo odrastala , majka postala.

Sada njena ljubav venama se raspiruje da svoje najdraže ljubavlju dovoljno pokrije.

A tko je takvu nebi poželio, na postolju vile držao, za tračak njene ljubavi molio.

Ona je posebna, Bog je napokon na njenu stranu tračak svijetla poslao, da je isproba.

 

Nemože biti zlobnica, vrata nebeska su čekala, napokon svjetlost života da osjeti.

Toliko je puta ruke sklapala, Boga molila da joj oprosti na svjetlost života uputi.

Ponosna majka je plodova cvijetova, u djetinjstvu propustila da bi najdražim davala

Iz svoga srca odašilje prah polena ljubavi da putuje, onom tko najviše zaslužuje.

 

Predugo je bila zakrpa, srce je na kamenu klesala, bez kapi vode duša joj odrasla.

Zato je sada prekrasna, sva iz prirodne oaze iznikla, prosijava zrno ljubavi proklete.

Tamo gdje je naviše očekivala, rane duboke je dobila, životom nimalo mažena.

Dolazi vrijeme njenih pobjeda, sebe je napokon zavoljela da bi drugima davala.

 

Nije važno gdje je sada, u mojim stihovima stanuje, za nju straže  postavljam.

Snjim je temelje salila, al duša vuče u neke druge predjele, od tamo je otišla.

Šaljem joj zračak iskrene ljubavi da snage u srce si postavi, izdrži do mojih usana.

Vuku je prema meni mostovi, nek srce prati i nastavi, sve se sa razlogom dešava.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 07.07.2012 u 22 i 42 sati

 

U NEPOZNATO PUTUJE

U njenoj sobi pregršt slatkih krpica, sve je pažljivo u detalje pripremala.

Samo da ništa ne zaboravi, nema vraćanja, povratna karta ne postoji.

Njegova  slika je na vrhu svih haljina, sa adresom da ga pronađe, susretne.

Troše se minuti do polijetanja, nervoza stomakom leptire rastjerava.

 

Ključevi su posebno spremljeni davno poštom su pristigli, da ne zaboravi.

Sve kremice, šampone i parfeme koje je prije trošila u smeće je bacila.

Prvu ljubav je bolno doživjela, u srcu slomljena, to nije zaslužila, obazriva.

Što kod njega  očekuje, predpostavka u srcu i duši putuje, maštu raspiruje.

 

Ako bude prekrasan kao kroz stihove, užitak i ludilo nebi smjelo da izostane.

Kupljena na njegove slatke romantične stihove, normalnu glavu izluđuje.

Jednostavno mu vjeruje, u srcu osjeća da iskren je, valjda i voli je.

Pisati vatrene stihove a da u tom srcu hladnoća i led možda stanuje…Nemoguće je.

 

Ljubav i strast pobjedila, srca zatrovala…žude, žure u naručje da se sastave.

Kako će sve to ispasti kuda će ih sudbina odvesti, dal će opstati u silnoj ljubavi.

Dal je sve samo prevara što im u duši rovari, neznaju što je iza novih zidova.

Sljepci od ljubavi nevide slona pred očima, opasna igra vreba iza prikrajka.

 

Ako je sudbina da skupa ostanu, u svakom trenu iskrenom ljubavlju uživaju

Bit će to najljepši hapy-end, kojem su sudbinski stremili, sa razlogom žudili.

Neka ih prati sva sreća svijeta, da se nikada ne zasite ljubavi iskrene sulude.

Mnogi su o njoj samo sanjali kao o izvoru što samo u srcu i duši postoji.

 

O Bože dragi čuvaj ih, malo je takvih sretnika… duša prepuna ljubavnih zlatnika.

Pepeljuga se napokon skrasila, Snjeguljica u njegovom krilu završila.

Sve bajke se sretno okončale, a njihov san preostaje da ga provjere i dožive.

Neka ih prati sva sreća galaksije, da takve ljubavi i strasti nikada ne nestane.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 04.07.2012 u 17 i 37 sati

PRVO TUŠIRANJE

Sjeti se njenog prvog tuširanja, iza zavjese provokacija blještavila

Čitao joj stihove i promatrao kroz rupice zavjese, voda je oblila, očarala.

Čarobna figura  se oslikavala, sijede kose izluđivala, nagone budila.

O Bože hvala ti da u pejzažu prekrasne žene uživam, u sebi je zborio.

 

Testira njegove slabosti, zna da na nju je naoštrio stihove, koja ludnica.

Na vlastitu odgovornost preuzeo sve rizike, da srce ne izludi pa otkaže.

Rosa ga spriječavala da je odmjeri u detalje procjeni, kako je prekrasna.

Izašla…iz pare se pojavila, oblakom svoje draži prikrila, peškirom pregrnula.

 

Bijele noge sijevale, glatke, nježne ruke iščekivale da se nešto pokrene.

Nije mogao da se pomjeri, oduševljen, zar se to pjesniku događa.

U trenu skamenjen, prišla je, u krilo zasjela , slatki poljubac podarila.

Odletjeli , u sekundi se krv upalila, u očima sijevala  želja da ima je.

 

Na sve je pristao , ona je igru vodila, strasno ga ljubila u sebi nesto mrmljala.

Što se tu dešavalo, kao da se znaju sto godina, dugo čekana vatra planula.

Tijela su šaptala, u jedan se izvor pretvorila, svaki kutak vatrom se širio.

a tako neplanirano , spontano… jedno drugo su na najslađi način otkrili.

 

Onako mlađana, grizla ga usnama nježno da se još ljepše  opijeno osjeća.

Tu… na podu sve bez planova ljubav neplanirana se uvalila, tako medena.

Pramenovi kose skraćene, preko njegovih usana se gurale, pogled zaklanjale

Da ne vidi grudi što čekaše usne da ih oslobode, pobude strastvene požude.

 

Bila je posebna, od njega je dosta naučila, romantičnog pjesnika u prolazu.

Kada se zaželi stihova, Po nekad do njega doleti prvim letom iz Pariza,.

I tako se stvorila… neplanirana ljubav se probudila iz tračka stihova.

Prekrasno virtualno dešavanje, ne povrijeđuje a dušu lažima razgaljuje.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 02.07.2012 u 20 i 24 sati

U RUKAVU DUŠE SAŠIVENA

Ne želim  da pišem teške stihove, neka ljubav svojom aurom ukazuje putove..

Majka je, umjetnica, frizerka, spisateljica…vragolasti izvor romantičnih  kasnih stihova.

Pred zoru je nestala žutim tramvajem, da je ne vide… da u krilu je srce meni otvorila.

Ostala je zgužvana sa porukom hartija, da me napušta, ljubav postala…prevatrena.

 

Fleke NA DUŠI u šljivama, tu me  zagrizla, strast u ludilo pretvorila, požudu razbuktala.

Takva je kada se u snove zavlači, tako blizu je, mada galaksija  daljinom odvlači.

Ona …slatka je srećica u rukavu duše sašivena, prikrivena, bodom osmjeha podsjeća.

Sebe sam pokorio, volio svim čulima, uramljena kroz stihove, na obzorja opstaje.

 

Zašto se nismo sreli kada je bila 25, slobodna, lepršava kao poljskog pupoljka cvijetovi.

Ništa nije slučajno, što me upoznala na prag duše mi svoju slabost nehotice položila.

Pa sada razbuktan stihovima svoju strast primirujem, novu mladost u sebi otkrivam.

Valjda sam to zaslužio, da se opet penjem vrhovima nadanja, ljubavih otrovnih ponora.

 

Mlada je, o Bože kako mlada je, ranjiva kao srna je… po ledenoj kori života skakuće.

Na opasnost okrutnog života se neobazire, samo gleda svoje hirove da zadovolji.

Samo mogu njenih caklenih okica da se nagledam, uzivam u nadanju bez dodira.

Svakom je Bog dao da kroz tunele života prolaze da ne oslijepe il zaglave.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 02.07.2012 u 21 i 41 sati

 

A TEK 33

U zraku zujilo da će se dogoditi, da će nestvarnu maštu ostvariti.

Mjesecima se guštala, na tanak led navodila, mrvicama dijelila.

Sve se više prosila, u krilu maštanja da ostane, želja je vladala.

No nisu se nadali da će  zavoljeti, da srce će zbuniti, izluditi.

 

Sve se u nekom nemiru zavilo, srce je lupalo, bez daha gubilo.

Kako je moguće da se PJESNIKU ovo događa, a tek je sustigla 33.

Samo daljina među podlim dušama, nepremostiva granica zavija.

Al je zato mašta buktala, sve dozvoljavala, kapljicama dojila.

 

Ruse kose…Duge, samo zbog njega šišala, požudi nemira ugodila.

Hinjski se krvlju strast raspirila, na najluđe ideje pamet navodila.

U početku je bilo ispitivanje, zezanje, al kad su suze počele vladati.

Onda su shvatili , ljubav se dešava, slatka…neprikosnovena.

 

Sve su tajili od samih sebe skrivali, prečesto na vezi šaputali.

Pisma se prosljeđivala , kurire nagrađivali da sve tajna ostane.

Plimom najslađe misli u dušu utapali, da ih oseka ne razduži.

Mladost zloupotrebljavali… Dugim šetnjama iščekivanja cupkali.

 

Požuda je odlučila, glavne odluke donijela da se polovi približe

Od te vreline  klima se u trenu zažarila, krakovima strasti uvezala.

Romansa se stvorila, na obje strane lažnu  nadu probudila.

Pa sada zbunjeni, sami od sebe prikrivaju da se ljubav razljutila.

 

Lijepo je u mašti i nadi živjeti, u luku mašte jedrenjakom pristati.

Jedra spustiti, i najsitnije trnce prečešljati pa bestragom nestati.

Namjerno al slučajno osmjesi se poklanjali, miliun zamki uvezali.

Na sve su nasjeli, nesvjesno drage volje pristali…da napokon vole se.

 

Vrijedilo je, spoznaše… kanonada medene slasti u grudima postoji.

Žubori, povećanom potrošnjom, požudom, samo tako izvor se obnavlja.

Što se više ispija strast je obilnija, požuda svoje karte otkriva.

Kolut sudbine ih zapetljao, do kontakta doveo…nek ljube i  šute.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 01.07.2012 u rano jutro 05 i 05 sati