Još uvijek si nezaborav u meni

 

Kad me jube priupita dal mi nešto znači

dal još uvijek kao prvog trena volim je.

Dal se ljubav među nam mrvicu istopila.

Dal još uvijek stanuje u mojih stihovima.

 

A ja joj istog trena resko, kratko odbrusim:

Nevolim te više jube kao na prvom susretu

to je samo ogrebotina ove preostale ljubavi.

koliko strasti i požude ćuli suspregnuto u meni

želeć da eksplodira, da svom snagom nagrene

da nam usne od vatre vrelinom nezaborava utrne.

 

Da ti svakim dijelićem sebe ovu ljubav dokažem

da sa tobom sve ima smisla i da je magija.

Da je sto godina čekanja jedan tren tvojih usana.

Volim te, ne brini, još uvijek si nezaborav u meni.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.12.2014 u 11:48 minuta

 

Prožimaš

 

Čim oči sklopim, tako duboko, toplo te osjetim

kroz svaki dio bića jezovito prožimaš,prozboriš.

Kao da me obuzme čarobna magija u grudima.

Vitlaš me, zapetljavaš korake, suze u očima.

 

U zraku lebdiš, uzdah ti prostor nemira osvaja.

Šapat strasti  s čežnjom se goropadno poigrava.

Ne želim taj savršeni osjećaj ljubavi da zaboravim,

da mi ne iščezneš, da te nikad više ne izgubim.

 

Od žeđi nepodnosive si neshvatljivo snažnija.

gdje god krenem, kada god oči mrvicu zatvorim

kao svijetionik svijetla u meni bljeskom zapališ.

Pa sisaš i nagovaraš zadnji atom slatkog nadanja.

 

Topla tvoja prepoznatljiva energija me ispunjava

Sav gnjev i nemir tim trenutcima nepovratno nestane.

Kao strijela sladora u mene se tragovima zabadaš.

Sve na svoje mjesto sa lakoćom bezrižno postavljaš.

 

Na dušu si mrežu ljubavnih niti izobiljem mi posula.

Sve konce si brižljivo usnama požude vrelo satkala.

Pa sam krila stobom dobio, u zagrljaj dolijećem.

Nesvjestan da si neprekidnu vezu nama poklonila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.12.2013 u 10:46 minuta

Javi se, neka poštaru ramena odpadnu noseći poruke

 

 

Kroz prozor sjećanja promatram njene obrise tragova

U dvorištu ruže posadila, o kako mirišu njenim usnama.

i svakog proljeća kad se behar pojavi, cvrkute najavi.

Tepihe od latica strasti i požude na grudi joj  položim.

 

I svi tvoj korak prepoznaju, u osmijehu tvome stanuju.

Kao iz bajke da silaziš, rijedak pupoljak cvijetu pokloniš.

Sve se oko tebe na prstiće propinje da se tebe napije.

Pa slatko ponosan ispod ruke te pridržavam, usne zagrizam.

 

Jer proljećem kad prispiješ,slatke vibracije nemira donosiš.

A s vjetrovima neprestano šuruješ, čuperke njima iščešljavaš.

I onda vjetrovi miris tvojih pramenova poljsko cvijeće šaraju.

A ja mladalačkim usnama zaluđen, vatrenim tijelom zadojen.

 

Jednostavno se gordo osjećam dok me strastime prelijevaš.

I onda po koju suzu krišom sa tvojih nasmijanih očiju pokupim

u posebnu skrivenu škrinju sve ih zaledim da ne nestanu.

I onda kad me samoća obuzme, škrinja me magijom podigne.

 

Pa te onako u dugoj haljini zamišljam, trenutcima otkrivam.

Konac po konac nitima te prelistavam, sve usnama otkrivam.

I onda se zaluđena u krug presretna okrećeš, hajina lepršava.

moje najdraže noge otkriva, i opet olako zapali vatru nemira.

 

Volim te ženo mada si eto trenutno odsutna, al javi se.

Javi se, neka poštaru ramena odpadnu noseći poruke.

Na svako tvoje pismo ja ću deset puta više da napišem

sve u meni da ti opišem koliko fališ i koliko volim te.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.12.2014 u 20:51 minuta

 

 

Pod ambrelom prohujalog sjećanja Cvokoćem

 

Pod ambrelom prohujalog sjećanja Cvokoćem,

Posljednji puta kad si na sastanak pristigla.

Ispod krošnje na krezavoj klupi čekah te.

Dok jesenji vjetar pljuskovima  lišće sapire.

 

Oronulim sjećanjem, slike požutjele bljescima dovlače.

Na davne najslađe usne me podsjete, suzu prolijem.

Bijaše bajka, pregršt laži i nadanja,grozdovi sjećanja.

Eho osmijeha uhom ne prolazi, kao da si tu i ne odlazi.

 

Tvojim usnama, nezasitno vrelo mladalačko proljeće

svako malo me uštine, neda da te olako zaboravim.

A ja proždrljivac, nekako stalno bih da to ponovim.

Pa u zamke između slika sjećanja nanovo upadam.

 

I onda vadim komad papira da nagrnuli stih zapišem.

Ne želim da mi zaborav prignječi tek friške stihove

da mi nedorečena riječ u grudima zaboravom nestane.

Jer sve ih iz dubine duše i srca strastveno prosijavam.

 

U meni vrije, kanonada slatkih razloga, sve bi izrekla.

Pa onda uzde smireno kroz osmijeh resko povlačim

između srca i duše smiraj dubokim uzdahom navlačim.

Želeć pod kontrolom iz dubine duše strujanja da održavam.

 

Ova naša ljubav, prepuna neistraženih slatkih lutanja.

Kao kad se kist iz dubine nekog sjećanja na platno nabaci

pa se neobjašnjivo prekrasna slika sa milion riječi dogodi.

I osjetiš kako veza između nas se tajnovito odigrava.

 

I tvrdoglavo uporno, pod ambrelom sa sobom prepričavam.

Vraćam  film kad si me luđački grizeć ljubila, leđa išarala.

Kada su tvoje kandže  godinu dana na guzi podsjećale

da si me strastveno, potpuno posljednji put žarko imala.

 

I kad god u duši kleknem, Bogu dragom se kriomice pomolim.

Čisto zamolim da nam da snage da se izdrže kazne i pokore

da se savršeni osjećaj ljubavi u grudima nikad ne raspadne.

I da nas u nekom drugom životu vječnošću zajedno poveže.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.12.2014 u 06:55 minuta

 

 

 

zašto, zato

Zašto je on sretan,

zašto mu vrvi proljeće u očima

zašto mu osmijeh blješti,

 

 

jer mu cvrkućeš u grudima !!!

Ne želim da me vidiš nego u srcu osjetiš

 

 

Kako bih se glasno tišinom prodero

da joj se u grudi i srce onako uvalim

njenim najvećim tajnama približim

da vrelinu tih požudnih usana osjetim.

 

Do srca ti sve mostove ću da sagradim.

svaki prozor duše ti ljubavlju nakitim.

ne želim da me vidiš nego u srcu osjetiš.

Tek tada sve će imati smisla da se dogodi.

 

Zbog tvoje, posebne ,neopisive ljubavi

toliko toga sam istrpio, od sebe otkidao.

I sada se ova čarolija neobjašnjiva dešava.

kruži svim čulima budućnosti i sjećanja.

 

Zato nam je Bog dragi ovu sreću podario

da bi nam srca iz podruma tuge iščupao.

Da bi shvatili da život ovaj ima smisao

da bi se trenutak neopisive sreće desio.

 

Jer ova ljubav po svemu je posebna

gdje god idemo il mislimo on je prisutna.

osmijeh na licu nas zaljubljenički otkriva

da nam se desila ljubav vječna, neodoljiva.

 

I sada ovo života što nam je eto preostalo,

nećemo dirati, brisati gumicama zaborava.

jer od prvog ddodira svijeća si moja postala

što u srcu i duši čeka te i nadom dogorjeva.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07.12.2014 u 12:53 minuta

 

 

 

SRETAN PUT KROZ ŽIVOT MILA

 

Koji god cvijet prolaskom ugledaš, 

koju god  krošnju vjetar zanjiše, 

sjeti se da tvoje ime spominjem, 

i tako ti tišinom nade poručujem.

 

Da sam tu bllizu tebe se prikrio,

da me britko slađano osjetiš, 

i samo ozarenoj zaljubljenoj duši, 

svojj sretnički osmijeh pokloniš.

 

Sretan put kroz ovaj život mila.

Ne saginji leđa, obilazi slapove.

Nedozvoli da ti koja teška suza

poremeti sreće i ljubavi planove.

 

Sve što u tebi ćuli i nemirom podsjeća

neka ostane najljepša tajna sjećanja.

a godine,kad ti se uzdahhom približi

sve loše ćeš da trenutkom zaboraviš.

 

Shvatit ćeš da je to bila životna škola

što nam je toliko toga poklonila

da bi nas eto jednog dana il trenutka

nanovo jedno drugom na usne nasukala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07.12.2014 u 11:04 minuta

 

 

Propusti me prostorima dragih sjećanja

Molim te, propusti me prostorima dragih sjećanja

da skriven u obodima tvojih mednih usana osjetim

kako nagrizaš svaki dodir vrckavih  maštanja

kako prolaziš uzhićena nemirima požudnih dodira.

 

Jer kada ti ruku pridržim, srce dubinski osjetim

da jedno drugom neprikosnoveno pripada.

Ljubav je svoje čarobne krake čari razlila.

Po nama jezom šapuće, suzom sreće spominje.

 

Suze uzalud ne prolivam, u srcu te osjećam.

plačem i ridam jer mi se stobom ljubav dogodila.

Neka je nestala, možda se samo tišinom prikrila.

Jednoga dana, il koje godine, možda opet osvane.

 

I zato te svakim trenom tišinom nadanja spominjem.

Toliko puta album sjećanja osmijehom uštinem.

Jer ono što smo imali nikad neće zaboravom nestati.

savršena neobjašnjiva ljubav u grudima prozbori.

 

i ne želim da kujem budućnost il neke planove

neka sve sve spontano iznenadno čarobno dogodi.

Sjeti se kako smo jedno drugom u naručju osvanulu.

Bez i jedne riječi il plana da se to u mašti dogodi.

 

Uvijek sam ti ponavljao iz dubine duše govorio.

Da ne brineš, da se ne bojiš nikakvih strahova.

Ništa u našoj sudbini se ne dešava bez razloga.

zato se i bljeskom ona čarobna ljubav dogodila.

 

I sva ta magija što nam se grmljavinom tišine desila.

Neodoljivu strast i požudu u srcu i duši zapalila.

I zato sada miljama udaljeni jedno drugo slutimo.

Svaki nemir tugu il osmijeh daljinom misli dijelimo.

 

Molim te, propusti me prostorima dragih sjećanja

da skriven u obodima tvojih mednih usana osjetim

kako nagrizaš svaki dodir vrckavih  maštanja

kako prolaziš uzhićena nemirima požudnih dodira.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07.12.2014 u 10:50 minuta

 

 

 

 

 

 

 

KAKO DA JE OLAKO ZABORAVIM

  

Kako da je olako zaboravim,

kako da je iz duše izbacim , 

pa to bi bila najteža kazna,

koja bi me grmljavinom spopala,

sve u meni bi orkanski razorila.

 

Sav bi se u krhotine tuge rasprskao,

jednostavno bih od suza zanijemio,

razlog,volju i snagu za dalje bih izgubio,

u najdublje dubine samoće bih potonuo,

sam sa sobom bi razgovarati prestao.

 

Zato se i žrtvujem i spremno čekam je,

jer ljubav ovu koju u meni je probudila, 

samo u ludo zaljubljenim srcima zasvira.

I zato nek nebrine, po koji trenutak nek uštine.

Nek posjeti tajne škrinjice, ljubav VJEČNA čeka je.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07.12.2014 u 09:52 minuta

 

LEBDIM, NE HODAM… KAD SI MI U MISLIMA

Prilazim danima i noćima do tvojih izvora… krišom se igra rasplamsala

Kočijom bez uzda strast se viorila, ranjiva , prekratka igrarija.

Nestašnim vjetrovima, nada na grudima cvrkutala, na put me navodila

Paleći vatru nemira, jezdi utjeha… blistajuć iznova… vrijednija od bisera.

 

Eh , kako u meni se renesanse raspiruju, škakljivo provlače mislima

Valovima nadolaze,  mostove duše mi nadgrađuju, da se ne saviju.

Lebdim… ne hodam kad si mi u mislima, ruješ mi kanjonima , slatka zaraza

zbog tebe su mnoge pjesme razastrle korjenje, pa se plodovima šepure.

 

Čudna su moja lutanja, do granica tvojih, zabranjenih kapija

Lance su oko tebe poredali, olovna kugla ti na grudima, dušu pritiska

Jedva se pomičeš, kroz pozor mi mašeš, signalima poručuješ

Da čekaš me, da šunjam se preko tvrdih zidova, do tvojih grudi  čekanja.

 

Slobodu ti u duši donosim, kosama tvojim niz zidove spuštenim

Samo usne da ti poljubim, da čaroliju rastjeram što u oklopu guši te

Onda , na konjima bježimo iz čarolije, ljubav je najjača u dvoje

Ljubavna klica izrasta, među nama širi se, tajnim kanalima

 

Hrani se strastima, požudama  naših pretrpanih podruma

Da se uhvati , na svoje noge se postavi, pa krene ne uzalud

Ah tek onda , vrata se otvaraju, u svijet ljubavi nas ispraćaju

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.12.2014 u 22:00 minuta