Iz starca u sretnog čovjeka se pretvorio

Svi su ga kiselog godinama gledali

I baš nisu shvatali što mu se događa

Neka tuga u grudima mu vidno zasjela

Kao da je stotu dogurao sav se izborao.

A onda odjednom onaj osmijeh mu se vratio

Skoro svaku boru sa lica je magično izgubio

A onda su svi shvatili ona mu se vratila

Onaj čarobni osmijeh sreće na lice mu vratila.

Za ruke sretnički drže se,ljubav iz njih izvire

U posljednji tren baš mu je izleda pristigla

Stalno negdje putuju poljupce razmjenjuju

Mnogi im na toj očiglednoj sreći zavide.

Prosto je nevjerojatno koliko čovjek voli je

Iz starca u sretnog čovjeka se pretvorio

Kao da je tek onu ranu četrdesetu navršio

Kada ga pitate iz osmijeha sve mu shvatate.

Rekli bi da nije uzalud čekao I njoj se nadao

Eto sretnu ljubav je napokon doživio,sretno mu.

Neka ih prati sva sreća ove beskrajne galaksije

Dok ih smrt kažu ne rastavi, neka zauvijek vole se

Toni Ljubisa Bozic,Toscana,20.04.2022

Komentiraj