Ne mogu da prestanem da joj poklanjam stihove

10

Kako bih je dostojno te što jasnije opisao

Ne bih trunke u dušu i srce joj zavirio.

Dok je kupam kroz rano jutarnje stihove

Nebi li slamku njene strasti razotkrile.

 

U pogledu požuda vrištalica joj stanuje,

Dok slutnja od sujete zavidna podriguje.

Zagonetna od početka neodoljivo privlačna

Olako vrata srca mi otvorila pa zarobila.

 

Nema tog pjesnika da joj dušu opiše

Nema rijeka I mora da ljubav utrnu

Svakim pokretom plijeni,dahove oduzima

Dok se čarobnim osmijehom okolo naslađiva.

 

Vulkan u njoj ne može da se trena zagasi

Sonete, tango žude da je nekako opišu

Al nikako tajnu čarobne ljubavi da otkriju.

Iz svakog dijela ljubav vatrena krišom izvire.

 

Preko presahnulih usana njeno ime se prebire

Vjetrovi o njoj fijuču na široko vrišteć se prepiru

Nebi li trenutak njene ljubavi lopovski dobili

Dok čarobna ljepota obuzimajuć,tinja li tinja.

 

I ne mogu da prestanem da joj poklanjam stihove

Bez nje sam prazina što tugom I jadom odzvanja

Bila I ostala srca I duše mi nedodirljiva svetinja

Dok svaki mogući trenutak luđački mi preotima.

 

Toni Ljubisa Bozic,30.01.2018,Bugojno

 

 

Pusti je,neka ide putom koji je svjesno na svoj rizik odabrala.

 zum

Magla s mrazom oko duše hinjski drsko obavila

Kontakt sa srcem očigledno odavno tiho izgubila

Kuda,što,kako,zbog čega dalje da se pokrenem

Da barem zrno nove snage od nekud potegnem.

 

Da korak ispružim,kroz život slomljen nastavim.

Svi mogući snovi i planiranja stihija tuge potpila.

Nekako kraj ispred mene se pružio,u život razočarao.

Nema je,ljubav života očigledno zauvijek sam izgubio.

 

Vrištim,u sebi prigušene valove suza suzdržavam

Plašim se da ću od tuge tako jadno da eksplodiram.

Nema veze,i onako bez njene ljubavi ništa nema smisla

Nema apsolutno nikakvog motiva il razloga da nastavim.

 

Bože od kuda tolike suze i koliko dugo duboko u meni borave

Zar mogu toliko noći da ridajuć i cvileć godinama ne spavam

Samo o jednoj  ženi i njenoj ljubavi lažnoj da razmišljam

I sebe iz dana u dan tugom jada i čemera da sahranjivam.

 

Kakav je to jadni mizerni život ako nemaš uz sebe ljubavi.

Valja sve ovo preživjeti,tko zna dal ću i kako sam uspjeti.

Nada je nestala što me godinama lažima podlim hranila

Još uvijek snovi tuge,čemera i bola užasno me ranjavaju

Podbulih podočnjaka svako jutro pred ogledalo guraju.

 

Sebe ovako slabog,mizernog skršenog nisam nikad upoznao

Da sam ne pokolebljiv ne salomljiv sam sebe uvijek smatrao

I gle sada na što sam spao,na kako jadni kraj sam dogurao

Svu mladost što mi je podarila,preko noći tuga je drsko isisala.

 

I sada nakon godina užasne tuge,razmišljanja srem lomljenja

Neka tajanstvena snaga na životu me održala,glavu podižem.

Izgleda vjeru u sebe nanovo, gordo na jedvite jade sam probudio.

Čarobnu snagu oprezno na životni put sreće sam pokrenuo.

 

Desi se,po nekad desi se u misli njen lik mi navrati,pa zarobi

Opet usne joj strasno poželim,pa su šamar drsko opalim

Idiote,skoro te ubila,duboko u raku tuge zatrpala i sahranila

A ti opet trenutke svoje sreće joj poklanjaš,glavom ne razmišljaš.

 

Pusti je,neka ide putom koji je svjesno na svoj rizik odabrala.

Tebi je dovoljno godina strastvene ljubavi izobiljem nudila.

Nešto u njoj je sagorilo, nešto je na odluku tuge bez tebe navodilo.

Možda,možda jednog dana uvidi,koliko je izgubila i svoj život

Nepovratno na mizerne jadne obale bez ljubavi se nasukala.

 

Sad tako jasno uviđam,koliku bol ovako slomljen mogu da izdržavam

Čudna snaga,nepoznati nagoni iz te kaljuže bez ljubavi me čupali

Na put novog života stopu po stopu me navodili, da lakše izdržim.

I bogu dragom obavezno moram i treba da skrušeno zahvalim.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,29.012018

Šutnjom se prikrio,sve udovoljavao

 iv u mećavi

A obična kukavica sam ipak ispao

Samo da je ne bih možda  izgubio

Šutnjom se prikrio,sve udovoljavao…

Sad uviđam,užasno pogriješih naivno

što je nisam pametnije lagano ukroćivao

upozoravao,na svoj mlin i pravila navodio.

 

No sada i suviše kasno je,više gotovo nema je…

Drugu luku je presretna izgleda pronašla,

svoja pravila,cake,laži i silne obmane

Očigledno njemu je olako naturila.

I po nekad  u šetnji sa njim viđam je.

Za ruke drže se,zagrljeni kao eto uživaju.

 

Il je sve njena gluma da mi napakosti.

Da mi se za nešto što nije bilo osveti.

A ja buktim,užasno patim pa izgaram

U tuđem krilu nemogu da je zamišljam

Bože,što nam je sve ovo jada trebalo.

 

No sada kasno je,povratka nema

Sva ona savršena ljubav kao staklo

Se skršilo,polomilo beskrajno rasulo.

Hodamo bosonogi tragovi naši krvare

Tako silno trebam i znam da treba me.

 

Beznadežni griješnici,oboje postali

Ono savršene neopisive čarobne ljubavi

Prelagano i prejeftino smo se odrekli

Sada oboje se kajemo,zbog glupog ponosa

Oproštaj niti pomišljamo da možda tražimo

A u srcu krševi, suza odroni… beskrajne poplave.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,27.01.2018

111

Srca se od prvog poljubca totalno bezvlašću prepustila

 iv u magli 

Iz kuta,možda dva igra plamena može da se osjeti,

gorka k’o pelin al’božanstveno,okusa-ukusa slatka..

Samo nastavi, u srcu mi nepovratno zarazno boravi

I stihom kaplju ove strasne ljubavi trunke ne zaboravi.

 

Srca se od prvog poljubca totalno bezvlašću prepustila

iskrenost se u dušama svojim kaputima nade prekrila

Postadošmo neizbježne zarazne luđačke slatke navike

Pišuć nezasitne stihove dok posesivno u mašti čekam te.

 

Neznam samo koliko puta dnevno ovu posesivnu strast

Ledenom vodom pokušavah da hinjski drsko okupam

I uvijek na noge padnem dok usne ti medene izazivam.

Da zavolimo Mi vrijeme više trena ne čekamo jer ludimo.

 

Odškrinuta vrata strasti su nas kao mrvice namamile

Ponos,sreću,strast,požudu da bi u temelju nahranile.

Svakim trenom kroz stihove pravim mjesto za požudu

Volim da ludujem,za odgovornost naivnošću nehajem .

 

Mažda sam se na tvoje ranjeno srce slučajno nakačio

Niti trena nisam se pokajao niti prežalio,jer zavoljeh te.

Od tada samo za tebe izranjaju iskreni zaluđeni stihovi

Samo ljubav za tebe jedina u ovom srcu nezasitno boravi.

 

Vidim te usplahirenu zamućene pameti pismo odašilješ.

Usplahirena tjeskobu pokušavaš ovom srećom da satireš.

Adresu svoga srca si od prvog poljubca zaluđena otkrila.

Pa srce osluškuješ,razum jedva ukroćuješ,stazom putuješ.

 

Vrijedilo je,svaki rizik je beskrajno vrijedio,ljubav pokazao.

Iscjeljitelji smo uzajamni nezasitni zakluđeni postali.

Na istvom izvoru se strastvene požudne ljubavi napili.

Tijelo se u trenu regenerira I tajnu niti trunke ne otkriva.

 

Ljubav je poruka koju smo prepoznali,uzajamno udijelili.

Tetovaze smo usnama izšarali,da se duboko zabilježi.

I kad me život negdje samo na trenutak hinjski odnese

Ništa ne brini,srce od tebe nije trunku nikad maknulo.

 

Bez tebe bi jednostavno u nekoliko sati tiho uvenulo.

Na dlanu sudbina tragove nam je davno gravirala

Ti na mojim a ja na tvojim nezasitno jezdim usnama

I nema brisanja,nema šanse da nam se sumnja uvali.

 

A kompas što nas je jedno drugom vječno navodio

Nit trenutka se nije hladnim vjetrovima grčevito ukipio.

Jer u srcima sjećanja nedaju da se zaborav podlo uvali

I sve što smo godinama čuvali jednostavno tiho sagori.

 

Toni Ljubisa Božić,Bugojno,24.01.2018

 

 

Preškrto na mrvicu mi riječi poklanjaš

46

Prošlo je toliko vremena,kako se nisi zavukla u dvorove maštanja

Baš svakim zalaskom sunca očekivah tvoje nasmijane oči da izrone

Da medene usne šapnu slatkim glasom opiju, da se radujem

Odskačem od zemlje,humorom napijem…pjevušeć dočekujem

 

 Preškrto, na mrvicu riječi mi poklanjaš, skrivaš iza svakog oluka

da te moja sjena ne zahvati, da te ne opije moja  čedna poruka.

Samo tvoja pojava vrtovima mašte  beharom krošnje nanizava

Latice cvijeća odišu tvojim slikama, vjetrovi  natrpani tvog   osmjeha.

 

Bajka se neka dešava…meni razigrana, za moje želje stvarana

U njedrima  sklupčan strahujem, da bajka ne nestane… vrata zalupi.

U svakom godišnjem dobu dio si proljeća , lepršava …moja pletenica

Na konju si u mojim maštama… griva lepršava, daljinama pozdravlja.

 

Vodama caruješ, skrivena ribama, prepoznatljiva sirena  rječnih bukova.

Izaziva, nas nesretnike…strastvenih istraživača, korita ljubavnih izvora.

Sa tobom će …o tebi su…o tebi će uvijek bajke kružiti požudne beskrajne…

Preko strmih gora i planina, preko jezera i dolina do tvojih strasnih visina.

 

No proći mnoge zamke troglavih zmajeva, trebać će srce oholog viteza.

Za tebe se isplati ginuti , makar i u maštama, u kose ti hinjski zavlačiti.

Kako te teško imati, bar na trenutke usne ti rastapati, požudno sanjati

Na grudima tvojim ,preživljavati…strasti tvoje se nezasitno napijati.

 

A onda , neka me nose vezanih čvorova struje morskih divljih valova.

Uvijek ćeš za mene ostati, sirena , ne dokučiva , mojom maštom stvarana.

Zavuci me ,prevrći kao senjski divlji burni vjetrovi,tragove duboko ostavi

Želim u sebi zauvijek da imam te,I onda kad prestaneš iskreno voljeti.

 

Preškrto, na mrvicu riječi mi poklanjaš, skrivaš iza svakog oluka

da te moja sjena ne zahvati, da te ne opiju moja  čedne poruke.

Samo tvoja pojava vrtovima mašte  beharom krošnje nanizava

Latice odišu tvojim slikama, vjetrovi  natrpani tvog   osmjeha.

 

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,17.01.2018

Pokušaj potrudi se u ljubav da me uvjeriš

3

 

Jeza me ščepala,praznina,nemam te

Osjećam u grudima brišeš mi tragove  

Pokušaj da me ljubavlju razuvjeriš

Prozbori, dal si možda nešto umišljam.

 

Potrudi se da me tiho bijedno ne izgubiš

Potrudi se da kao nekad me  zavoliš ,

Nemoj da izmišljaš razloge,glupe izlike

Samo zajedno  ima smisla dalje krenuti.

 

U korak bih te od dna do vrha pratio

Svaku suzu sa tvog lica bih ljubio

Nedaj mi razlog da te trena izgubim

Pokušaj potrudi se u ljubav da me uvjeriš.

 

Sve dok iz srca ti ljubav bude zborila

Ljubit ćeš me u zagrljaju na rukama

Ako treba evo kleknut ću… tiho puziti

Za tračke tvoje savršene ljubavi kamčiti.

 

Nemoj da te polako iz misli i stihova izostavljam

Nemoj nakon toga u provaliju suza da propadam

O jezik jecajuć ima de se noćima smizdreć spotičem

Samo kad posmislim il ime ti slomljen spomenem.

 

Ponos,inat u sebi ima da zauvijek ukrotim

I svim tvojim suludim zahtjevima da ugodim

Jer u srcu si duboke moje strašću ugradila

Neznam kako bi me olako od tamo izbacila.

 

Pokušaj potrudi se kao nekad da voliš me,

Prozbori, dal se možda ipak zavaravam.

Pokušaj potrudi se u ljubav da me uvjeriš.

Da zajedno ovu giljotinu nekako prebolim, izdržim.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno15.01.2018

 

 

 

 

Lutanja između maštanja

Njih dvoje dvije totalno različite generacije,30 godina razlike između njih se napučilo, na dva različita skoro pa kontinenta razdvojilo.Na tko zna kakve načine i preko kojih veza su uspijevali da pisma prosljeđuju da ih godinama nitko ne primjeti ,možda su samo osjetili da se oboje savršeno i sretno ludo zaljubljenički osjećaju.

On iz okolice Senja u Hrvatskoj,rođen ispod Velebita,Lička oštra klima ga us svijet do Salzburga na preživljavanje otjerala.a i ljubimac leda baš i nije nešto more volio.Više ga je snjeg i mećava  na vrhovima Ličkih planina privlačila. Kao da mu je Nikola Tesla upute davao pa se u svijet daleki uputio.

Ona nesretno udata,majka dvoje djece i on u krizi srednjih godina pamet izgubili,onu žicu životne sreće dugo čekanu izgleda napokon su pronašli.

No tragova nisu imali, jednostavno dokaza za preljub dušmani protiv njih pronaći nisu uspjeli.

 

PISMA…PORUKE il tko zna što još se razmjenjuje

 

…pa , jesam…..Nalazim se tik ispod tvojih mostova maštanja…pa me po nekad potrefi ogrizak tvojih čarobnih stihova i lutanja…onako željnih iskrene potpune strasti koju žene vješto prikrivaju…a jako dobro ženske duše poznaješ i znaš da se i za svaki ogrizak istinske ljubavi grčevito bore i nikome nedaju…


…znam da jesam… skromno priznajuć za druge čudana,ali samo tvoje srce me prepoznalo kao posebnu……mozda me to cini drugacijom od drugih jer to priznajem sebi ,  prvo , a onda mogu i drugima ,mirne savjesti……
….i nosim trenutke , duboko urezane u dno moje duse , ponekad ih pustam , isplivaju na povrsinu …. vrate mi osmijeh …vrate mi radost ….kad nemam drugog nacina da nadjem srecu ….medjutim…..ne zavaravam se …to je nekad bilo ..uspomene……a  to je proslost , i perfektom i aoristom…..

A ti…neukrotivi….divan si …..
….pronicljiv …..
…..iz rijeci tvojih …mudrost i iskustvo…..
…uspio si sto vecina oko mene nije ……nikad ni nece …..vidis moje ” zice “……
…imam ih …mnoge nisu realizovane …pitam se ponekad …da li ce ?!!!
…moj svijet ……moj senzibilitet ne odgovara ni mjestu na kom sam , ni vremenu u kom sam……
……nisam birala…….desilo se ….prihvatis …prilagodis se ….
…mimikrija je cudo ……
…kao i zivot , uostalom……
…a i ta …mimikrija … umjetnost je…  , vjeruj mi….    : )
……po ne znam koji put , zahvaljujem karakteru koji mi je stvoren , koji sam stvorila  , da sam pozitivna , nasmijana …….i da vidim ljepotu i gdje je nema……
…ne bi dalje…. zbog patetike ..cini mi se da je pocela da se provlaci kroz ove moje misli …ne zelim to……
……….                     …………………….
…………….
….smijem li da pitam ?!!!!!!
…….objasnices mi nesto vise u vezi sa onim sto radis skriveni pjesnice  ?!!!!!….
….djeluje interesantno…….
…..aktivno…..
…….pozdravljam te……..na tim snježnim padinama tko zna gdje i znam da nisi sam barem si uz butelju omiljenog crnog vina ……dok robusno skijas po ranjivim ženskim srcima i preroniš im dušama  ?!!!!

M a daj svi smo i od krvi i mesa, tko je taj koji za sobom nema prašine.
život nam čine uspomene, trenutci koji se stalno mogu u sjećanja vraćati. Samo lipe stvari se pamte, za starim se prasina diže i za kojim se ne treba okretati…sklatkice moja.

Samo prenesem na papir ono sto mi se slikama ukaže, javi i evo sada to pokusavam nekim slikama da docaravam. Vidim da si i ti obuzeta apstrakcijama i da imas umjetničke žice, to su ipak ljudi iz drugih galaksija , ubija ih ova siva eminencija.

Ma lipo mi je kada pišem ono što kroz mene struji,pusa ti sa snjeznih padina poezije uz guštanje crnega vina.

pusa nezasitnoj fatamorgani

 

..kao sto bi Dzoni Stulic rekao……..
“…ponekad je vidim …lezeci u snu ….
…kao igru sjene  na mom ramenu….”   ………..
…..ne znam zasto …mail me asocirao na ovu pjesmu…..
……jednostavno …pocela sam da pjevusim …moje misli dobile su ..notu…..
..vec dugo trazim znakove , koji bi me odveli u nekom , samo meni , poznatom smjeru …..ili ih nema  ili ih ne prepoznajem…….znam …desice se …….dugo sam cekala na nesto pravo u zivotu ……po kosmickim zakonima ,trebala bih doci na red za mali bezbrizni komadic srece , nebitno kakav……zar ne ?!!!!
…..kazes …….energije se stapaju …..
…..da ……..
….tacno je …….
……gledam fotografije , sto si ih poslao ……
…smijesis li se stalno ?!!!!!
…….tvoj osmijeh tjera druge na osmijeh
…..divno bi bilo imati nekog kraj sebe,  ko moze uciniti ,  da ti osmijeh na licu bude ….konstanta……..
……pjesniče skriveni…tajnoviti……    : ))
……iskazujes mi osjecaje …one koje se sapucu nekome samo na uvo……
……sapatom…….
…u tisini …i osami…….
…..oh , divni čovječe……..

Koji lipi osjećaj kada s energije stapaju i potpunjuju jedna drugu.
Što je bilo zaboravi, gledaj ispred sebe i primaj znakove koji ti dolaze, treba vremena i prostora da se nesto posloži a o tome što će biti je bespotrebno razmisljati.Obozavam tvoje poruke koji me podizu, onako krišom te uzmem u zagrljaj i nekako stisnem tek toliko da te ne ugušim, počeo sam i usne da ti mirisom prepoznajem a još nemam hrabrsoti da ih osjetim da ih rastopim onako strasno……….
eh odoh ja opet u svoje kanjone maštarske duše

pusa posebnoj kraljici umjetnosti

 

danas možda dok si krstario Opatijiom,priznaj ipak bez mora ti nemožeš?!!!!
…..pa , znas kako je neugodno kad zapuše vjetar oko Opatije i kad su ljepsi dani , a kamoli zima……smrznuo si se….al srce ti vrelo se tim strujanjima napuni…

…mene ne bi niko natjerao da se junacim tako …… brrrrr……
..a zima se uvlaci u kosti ….
..ne … hvala lijepa……
…a reci mi …je li Opatija , sto je nekad bila  ?!!!.
…nisam tamo bila unazad  6-7 godina……
…hvala za pisma…slike …i jucer i danas …..priroda je prelijepa …tako nestvarno mrvicom zavejana i zaledjena …..uhvacena u trenutku ……
……… ……………….                  ………………………
…..bice mi drago da te upoznam …….
…nastojacu da dodjem u Salzburga …nadam se da to nece da se poklopi sa mojim obavezama , naime 5 puta sedmicno sam obavezna i navece …. o poslu preko dana , suvisno je govoriti …pa djeca sve više zahtijevaju…o tome neki drugi put …….
…sve bi bilo lakse izvodljivo da zivim u bliže Salzburgu…..
…..ali , hajde da se dogovaramo za to , kad mu dodje vrijeme …ne zelim da sad razmisljam , kako i kada ……mozda ce mi biti lakse da samu sebe iznenadim ……
…molim te …..
….ne sumnjaj , nimalo ,….bilo bi  mi zadovoljstvo da te upoznam ….bas , bas……
…..i tko jos moze da pretpostavi , cudne gospodnje puteve ,…..tko je taj ko moze sa sigurnoscu tvrditi da nesto ce biti ovako …ili onako ?!!!!!
…desice se , sto treba da se desi ……
…na to ne mozemo uticati …ni ti …ni ja …..
…..neke stvari su odredjene same po sebi …….
…pa tako i nas susret ……ćakula , kako kazes …….ili …tko zna sta …..
…uostalom …zar je bitno ?!!!!
….ti si poeta ….nosis to u dusi ……Bog ti je dao dar , da mozes da iskazes , sto vidis , sto osjecas…i znas sta je filing …i znas sta je tren….i znas sta je fatum……
……a ja …o tome ne razmisljam …..
……ja cekam da mi se to desi ……..
…..cekam da …to …prepoznam……
…..i da zadrzim…..o bože sati istrčaše noćašnji maraton
……vrijeme  je za spavanje …..
…laka ti noc ….. pjesniče skriveni…tajnoviti……   ……

..ne znam da pisem  stihove ………..okružuje me sladunjavo maštanje
….
ponekad …..kad moram da iskazem nesto…….ostanem bez rijeci ……pokusavam to da nadoknadim gestom , mimikom , dodirom………nekad uspijenekad….ne ……
a za mene kazu …..puno pricas  , mnogo kazes i pomazes….
..
a jabez teksta kad je najpotrebnije…..
……………………………………………………….
..
htjela samvecerasda podijelim s tobom jednu pjesmu , koju mnogo volim…..
….
ona me tjera da joj se uvijek vracam……da zamisljam boje , mirise i okuse
..
da zamisljam osjecaj ,  koji bi se javio u grudimada sam jata…..
da zamisljam da sam ..mozda ..ja ..ta …..
…………………………….

Možda ove stihove prepoznaješ


Zbog svega sto smo najljepse htjeli
hocu uz mene nocas da krenes
ma bili svijetovi crni , 
ili bijeli ,
ma bili putevi hladni , 
ili vreli , 
nemoj da zalis ako svenes…….
Hocu da drzis moju ruku ,
da se ne bojis vjetra
i mraka , 
uspravna i kad kise tuku ,
jednako krhka , 
jednako jaka…………….
Hocu uz mene da se svijes ,
korake moje da uhvatis ,
pa sa mnom bol
i smijeh da pijes
i da ne zelis da se vratis……
Da sa mnom
ispod crnog neba
pronadjes hljeba komadic bijeli
pronadjes sunca komadic vreli
pronadjes zivota komadic zreli……
Il crknes  ,
ako crci treba
zbog svega sto smo najljepse htjeli…….

.da ..bili su praznici ….mada ja to i nisam posebno osjetila …..kućni posao je takav , da radim bolje reći rintam svaki dan……da bi se nekako balkanski preživjelo…djeca..restoran gdje konobarim,..kao djelomično upravljam…….

….nisi samo , ti , nervozan ovih dana…
…u mene se uvukla neka tjeskoba …nemir……
…posla bih negdje …bez cilja …samo da odem ……a znam da ne mogu……
…i preispitujem se , tada , sta se to desava sa mnom….
…ne volim praznike ……vecini donose radost ……
…ja sam ,  pomalo , usamljena  , bez obzira sto su moji jedini ,dragi, sa mnom…..ali , sa mnom su svakog dana ….
…nije to ….to…..
….i svu krivnju prebacujem na Saturn ili na neku drugu planetu  , vjerovatno mi konstalacija planeta nije dobra
……   : ))
…..lakse je drugog kriviti , zar ne ?!! …pa , bile to i planete…..
…..luckasto razmisljanje ?!!!
…i ja sam takva ……nosim , jos uvijek u sebi , luckasto dijete , spremno na sve i svasta , kad ima priliku i kad ima s kim…..
…otprilike tako i izgledam …..” ostarjeli hipi “. ..,.hahhaha….cesto tako , sama sebe klasifikujem….
…….ne mari …..a nije ni bitno….
…..
pjesniče skriveni…tajnoviti……   ….
…razmisljala sam o tebi ….
…ti si ……
…dovoljno je da te vidim , onako , nasmijanog , i da znam da si …poseban,,….
…..vjerujem …da ti je srce siroko i dusa topla , njezna ….beskrajna……
,,…..donosis  mi radost …….
….dovoljno je da vidim samo da je pismo u sanduče pristiglo …i da me ucinis sretnom…..
…kako malo treba u zivotu…..
..oprosti mi …na sentimentalnosti …..
….budis toliku lavinu mašte u meni …..
….vec sam bila zaboravila kako to izgleda …..
……..
……
…poslacu ti slika da te snovima prate dok se jesen nakićena septembrom šepuri     : ))

a sta da ti kazem,opijum si moj postao ?!!!!
…znas i sam …svaka tvoja strofa otkida,duboko zalazi,razotkriva,raspaljuje, grize,nezasitno još i još najavljuje… je prelijepa …..
…. “.paucina na usnama “…..
….tacno je …..
….pojavljuje se……a znas da paucinu treba svaki dan skidati…..inace …..zaplete se ..kucina …..pokrije sve…..
…Isuse !!!…..kako ti mene nazivas ?!!!
…planeta ?!!!……
….oprosti mi …takav kompliment , jednostavno , ne mogu da prihvatim……
….ako prihvatim , moram da ga  opravdam……ne znam da li sam dovoljno sposobna , dovoljno odgovorna za tako nesto…..
……….mozda………
….morala bi biti dostojna i osobe koja mi takvo nesto udjeljuje…..zar ne ?!!!
……..mozda ……
….moj čarobni neviđeni predaleki pjesniče …..
…moras da znas nesto …..
…..kako nastojim prema sebi da budem iskrena , tako to cinim i prema drugima…..
…i skupo me to kostalo u nekim  životnim izletima i situacijama ……
…ipak , ne zalim…….
…..cemu ovaj uvod ?!!!….
…samo da ti kazem …..
…imam tremu….
…uzasnu tremu u odnosu prema tebi……
…ja …samosvjesna , odrasla osoba  …..majka dvoje djece..
…bez obzira sto je ovo puko usporeno na tanane upoznavanje …bez obzira  sto se radujem svakom tvom pismu ….bez obzira , sto si unio posebnu radost u moju svakodnevnicu …….bez obzira ,  sto osjecam senzibilitet kojim zracis…..
…ja …imam tremu …ili kako god to nazovemo….nebitno je…..
..zasto ?!!!!
…..svjesna svojih ljudskih osobina , svoje pozitivnosti , zdravog razuma , moralnosti i jos mnogo toga…….
………………………………………………
…..u odnosu na tebe ….
………sasvim sam obicna …..
…..previse obicna ……možda i zapuštena..a tek mi je 33…
….ne pokusavaj da me demantujes…..
..istina je……
…….ne degradiram sebe , to ne dopustam ni drugima …. realna sam …..
…..kriticna …
…da …i to sam……
…..znam da razumijes……
….bit ce vremena …..sve ce se samo razjasniti po sebi……
…..da li me prihvatas …ovakvu …kao do sad ?!!!!
.. i to ….dovoljno je …..
…..ne krijem se …
…mozda mi je bilo simpaticno da ti saljem takve fotografije …….
….poslacu ti  ” pravu “……
……vidjeces da sam bila u pravu ….
….” hipi” ?!!!……da …..
………………………….
…….oprosti mi ……na otvorenosti……
…drag si mi ….nedostižni daleki skriveni pjesniče
….mnogo…….

..ali , pjesniče…..srce sam ti široko otvorila
…nista nisam uradila …..
…..samo ti spontano odgovaram ….
…ako pitas …zasto …….
…ne znam……
…jednostavno …desava se ……kao da ti mogu sve reci …ama bas sve …….rijetko mi se to desava ……s vremenom , totalno nesvjesno , podigla sam nevidljive zidove oko sebe i ne pustam  tako lako , nekog u taj svijet ……
….nije to nista posebno …taj svijet ……
…..obican je …svakodnevno opterecen problemima …….medjutim , moji trenutci osame , za mene su nesto sveto ……….kako godine idu , duhovno je bogatiji , svjesna sam toga svakog dana , …. iako ….. nemam  , ja , visoke skole , nemam diplome , nemam papire , ….nemam nista    ……osim , samoobrazovanja , stalno , stalno , stalno …….. ,   i  , vidjevsi , sta su ljudi , sve  , u stanju da urade , protiv nekog a najzalosnije , sami protiv sebe   , …taj moj mali svijet …..i nepristupacniji je za vecinu …ili za nekog novog……
…valjda tako , vecina nas radi ……neko to zove … i  ….iskustvo….. i …oprez…..
…………………………..     …………………………..
…a onda se pojavis …ti …..i procitas neke djelice moje duse , onako …skoro savrseno , sto ljudi koje svakodnevno vidjam , ne mogu godinama   ili   nece ……
…i svaka tvoja pjesma je prekrasna …..
….i jeste …..takva sam ……kako me savršeno sjećaš…savršeno opisuješ…
……………pogodio si …………….
……znas li da me …polagano …zavodis ?!!!!
…pletes mrezu oko moje duse …..
…i sta vise da ti kazem……..
…ne , meni hvala …..
…hvala ….. tebi …….
……divno je , kad znas , da neko , …tamo negdje …ponekad ….pomisli …na tebe …….
….eto……

 

..zavodis me …..
….cinis me ………….posebnom……
…..opasno je…….
…..mogu da povjerujem ……da sam…..bas …takva…….
…..zelis da …tvoj nemir …..bude …i …moj nemir …?!!!!
……zar ne ….a kada bolje razmislim…sa tvojim pismima se savršeno značajno i voljeno…strastveno voljeno osjetim…hvala ti ?!!!

 

Ah, oprosti mi na mome maštarenju. ne bih želio da te uvrijedim
no tvoja energija me izluđuje i u tvojoj galaksiji nemam kontrole svojih osjećaja
pa se tako izražavam, prepun tajnih, skrivenih, iskrenih , romantičnih želja

a tako bih uz flašu crnega vina i tvoje medeno tijelo, usne prevalili svjetlosne godine dok nam se zora u oko ne uvuče i energije nam se potroše.

Da, želja si mi nezasitna, iskreno i duboko poželjna,ah oprosti mi na maštarenjima nemoj da te uvrijedim, ne želim da ovako divnog prijatelja izgubim,tvoje riječi me drže živim, otvaraš mi neke zaboravljene kanale mojih kanjona duše.Svaki sat bih ti pismo napisao,toliko toga što osjećam novo,savršeno,ushićeno podario.

..vidim….
…hedonista po vokaciji …
…hmmm…..
…nije to lose……naprotiv….    : ))
……ne plasi se……
…necu se uvrijediti ……ne prelazis granice ……uostalom …ja , kao ona “ruza sa dva trna  ili snom …” ….znam da se odbranim…..ne osjecam se  ” ugrozenom ”   , na taj nacin………vjerovao ili  ne …i ti mene cinis zivom…..bas , bas………………………
…..zaboravila sam …..odavno vec ……kako je to kad ti neko njeznim rijecima otvara svijetove……….sve je danas interes …a toga se najvise bojim…….
…napisah ti jednom…..divno je znati …da tamo …negdje …neko …misli na tebe…..
….nepoznat si mi …….istina je ……a opet …….tako poznat …….
…….deja vu …….
……ne znam sta je ovo ….., ne znam cemu vodi …….ne zelim da ocekujem …ne zelim da se nadam……..ako razmisljam o  svemu ovom , zaplicem se o sopstvene misli ……
…..znam….. da uzivam……
…..znam…… da cu pustiti vrijeme , da ucini svoje …..
…..znam…… da si mi drag……..

da………
pustimo vrijeme i energije da se spoje…tko zna iz koje galaksije se pune naše baterije…ti si definitivno sazviježđe savršenih nemira

volim kad te imam, kad si dio moga okvira
kad mi tepaš dok ti milujem kosu
kad me ljubiš, dok ti oči pregledam
da……
vrelina je neiscrpna

hvala na razumijevanju
lijepo mi je da se ovako dopisujemo i maštamo,tako sam vulkan svoj ponovo oživio

pusa ti,
dosta dosta za veceras.. pjesniče skriveni…tajnoviti……   

 

pa…dobro…..
….dosta……
znas ….sad mi je jasno , zasto je tamo pisalo …….vulkanos      : )))

kako bih sad, ovaj moment došao, u sobi te zatvorio…
a onda poljubcima optočio , da se nebi do jutra svjesni probudili,dal je to bila mašta il fatamorgana il stvarno polijetanje u nedokučive nemire

da tako bih te rado imao , njezno , tajanstveno, potiho, izazovno
pedalj po pedalj tvoje geografije bih prešao
u svaku boru usana se prikrio svu bih te pretražio…
a joj što mi je večeras
ja ludim nisam normalan

ka dite sam

pusa ti

..    : ))  ……..
…laka ti , ova zimska … duga …noc…..
…divan si  i kad si …ka dite…..već ti usne…tu na mojim uspavanim grudima osjećam,…žarko, posesivno,nezasitno,strastveno,proždrljivo ih osjećam….

Vladaš svim mojim dugama…otvaraš gdje se godinama nitko nije kao ti lopovski prišunjao…


mmmmmmmmmmm o tvom tilu
neka se umjetnici kipari zabave
o tvojoj duši pišu se pjesme romantične
a svaka tvoja rič ka igla u srce probada
po morskim valovima tvoja se volja događa


a ja , gdje ću ja tu da se provlačim
da pored tebe hodam i kofere ti povlačim
da i to je nagrada
za zaljubljenog romantičara
slatki pozdravi
otoku strastvenih nemira, požude srasti do beskraja

pozdrav od mene… izgubljenog slučaja

da, da
kao je lijepo imati nekog na žici kome se raduješ
imati nekog o kome maštaš, planove razrađuješ
maštariti, njenim usnama se po nekad zasladiti, osvježiti
ne gubiti glavu, jer ne biti svjestan
opasan je razlog gubljenja pameti
a tako te lijepo imati
makar u snovima, makar u pjesmama,
makar priče bila ne svjesna
no mome tijelu i duši je prekrasna
i od nje ne odustajem
tako volim da ti riječi razgolićujem
da te zamišljam u raznim prozama i pjesmama
jer si ti posebna igračka
najdraža u mojim igrama
lipo mi je o tebi pisati a ujedno zamišljati jer si me preporodila
preslatka sirena ravničarskih potoka
ljubim te medena
ljubim te u nosić medeni
u svaku tvoju riječ napisanu
u tvoje usne NEPRESUŠNE
U SVE U SVE…

 

.haahaha…
…ti …. mozes biti ..sve ……ali  izgubljen slucaj……nikako….. pjesniče skriveni…tajnoviti……
…ja …..mozda mogu biti …svasta
..ali….muza umjetnicima……ne vjerujem……
…………kako god……….
…svidja mi …u kontekstu …van konteksta …kao i svaka do sad……….
….nadam se da si danas uzivao …..
…da si se odmorio…….

……
p.s. ……moji koferi su mali …
….sve svoje sa sobom nosim
…ali u malom pakovanju ……
…navika…….

….priznaj….
…..dobro je i kad se glava ponekad izgubi……
…..ali da to gubljenje bude….. obostrano ……
…..samo pod tim uslovom…..
……polovicno nas vise ne zadovoljava……
……nismo vise djeca …ne uzivamo ,odavno ,  u jednostranim relacijama……
…..prepoznajemo , ko i sta nas cini sretnim…….
…..na dobro cemo odgovoriti dobrim …ili boljim
….na lose  , losim…..ili gorim……
……koristimo male trenutke , kao i sto bi velike ….
……
i radujemo se svakom podjednako ……
…………………
…..i toj ..zici ..kako kazes…….
…i njoj se radujem i ja …
…pa , kako bi mogla drugacije …….!!!!
….znas …..
…..mnogo nas je usamljenih , bas tako ….usamljenih ….
…tu ubrajam i sebe ……
…ne …samih ….
…..ljudi koji su vezani na bilo kakav nacin , cesto su i oni usamljeni  kao i oni sto nemaju nikoga …
…apsurdno……
…takvo je vrijeme doslo ….niko nikog ne shvata …….niko nikog ne slusa ……
…nema se vremena …..nema se novca …nema se rijeci ……
….pomislis…..
….pa cemu sve ovo ?!!!!……..
…dokle i kako ?!!!
….i ta zica ……kad se desi …..
….pokrenu se svi damari , zar ne ?!!!
…dobar je to osjecaj ……
…ako nista drugo…….onda ….ono …razumijevanje kad se desi …prepoznavanje …..necega u nekom……..zlata vrijedi ……
….ocekujes dusevnu katarzu , jednom rijecju napisanu……..
…svi se nadamo da negdje nesto dobro ……pravo …….ceka ,  bas ,  na nas…….
…u sebi mirimo nadu , oprez , ljubav , bol , povjerenje , skepsu …i mnogo toga drugo…..
…nije lako …..nije nikad ni bilo…….
…..a ja pocinjem da lupam gluposti …….izgleda …..
……ili ne ?!!!!
…ma nebitno…..
…prestajem………gotovo…..
…odjava……za večeras stvarno…ipak dosta je..grlim svoju dječicu…


Obozavam da citam tvoje riječi ,
imam osjećaj da ih ispijam sa tvojih usana,
dok ih plavetnilo tvojih očiju u dubinu osjećaja obara
da,… ta naša NESKRIVENA ENERGIJA
tako malo a puno faktora nam zadovoljava
ne prestaj da pišeš mi, da mi usne osvajaš, da mi tijelo truješ
jer to mi je zavisna , prezavisna predivna harmonija

ljubim te medena
ljubim te u svaki dijelić tvoga blještavila na koji si me namamila a
ja … jedva dočekao i uživam….

 

…a dragi moj…..
…ja sam ti prava brbljivica …samo da znas ….
…s teme sa temu …..
…ako mi dopustis , gotov si ……
…do rijeci neces doci , vjeruj mi ….
: ))
….samo….
…nemoj da te trujem…..bas ja ..od svih…..
..pa , da te nosim na dusi …….
…..    : )))
…moje misli cesto teku ….vezu se jedna za drugu ..i tako bez kraja i konca…….
…..tezak slucaj ……vjeruj  mi….
……
…idem….
….umorila sam se na treningu …..
…sutra novi dan…..
…rano  ustajanje ……
….laku noc…..
daleki pjesniče…..

da zamotani poljupcima nesvjesni ne osjetišmo da  noć se istrošila
a zora nam kuca u očima
vjetrometina nas dočeka
slatkice moja medena

 

..hmmm….
…malo sam zaboravila , kako to izgleda…..
…kad se zora  proslavlja  poljupcima …..
… pjesniče skriveni…tajnoviti…… a bogami izgleda i strastveni…
…..a ne mogu ti kasti .. ne smin …viruj mi ……a toliko jema lipih stvari …..
….skuzaj me ……
….iden spati ….
…..adio……

..znas i sam …to nisam ja pisala …nisu moje rijeci ……
…ali….
…znam da osjetim svaku rijec ……volim poeziju …..i ova je bila pohranjena , negdje u mojim malim sivim celijama , i jednostavno ….u trenutnu sam se sjetila da bi mogla da ti se dopadne……
…i drago mi je sto je tako…..
…ma , ne osvajam te ja …nemam ja skrivene namjere …..ponasam se prirodno i ne zelim nista da krijem od tebe ..sto mogu , mogu …sto ne mogu , ne mogu …
…koliko je pametno ophoditi se tako , prema nekom ko je ,… priznaj da je , ipak ,  tako …nepoznat ?!!!!
…vjerovatno vecina ne bi igrala na kartu iskrenosti ….ali sta je- tu je …..po pitanju bilo kakvog rizika , takva sam….
…mozda se pitas , zasto ti uopste ovo pisem ?!!!!
…mozda je to jos jedan mali koracic u upoznavanju , mozda mi je zao , sto ne mogu na neki drugi nacin da ,…. recimo …., rizikujem ,
…mozda sam i previse svjesna te  , kako je ti zoves  ,  energije …….
…i onda , ne preostaje mi nista drugo , nego ta iskrenost i realnost …..bolje da je nema ….
…ipak……tu je …..
….i ti znas da osvajas …da se podvlacis pod kozu i ostajes u mislima ……
…radis to na sarmantan , romantican , njezan nacin ….

a tko to jos ne voli   ?!!!!
….i sta mi drugo preostaje nego da se prepustim i uzivam …..
…bar da moja masta radi , da razmisljam , da zamisljam …….
…kad ne mogu drugim damarima…..
…a i to je nesto ……
…energija…….

 

.skriveni pjesniče…..
….sta da ti kazem?!!!
…zavodis rijecima …..dragi moj……opasno …..radis to tako da moram da se zapitam , kakav si u stvarnosti ?!!!……….da li bi i trenutak s tobom bio vjecnost , da li bi to bilo savrsenstvo , da li bi , jednostavno , pozeljela da ne prestane ?!!!……………
…..pokusavam da dokucim , kako ja to tebi izgledam , predstavljena na ovaj nacin , u  ovom virtuelnom svijetu ..majka,dvoje krasne djece…sebe ne vidim , bas takvu ……mozda i jesam …ne mogu da sudim o sebi  ……uvijek postoji subjektivnost koja se granici sa gordoscu , a to ne zelim , zaista …….
…kako-god …….uzivam……..to nije grijeh ……..
……….
……odoh da se odmorim ….slomili su me danas u restoranu pa poslije na treningu , mislim da ce biti i modrica ……..   : )))……ma , nije ni vazno , to je bila moja mala zelja koju mogu da realizujem…….
…..nadam se da ti je lijepo na skijalištu , da uzivas svakim damarom , da pozitivna energija kruzi oko tebe …….
…..enjoy…..

..da …., i mislila sam da romantik si …….
…..usamljeni..zagubljeni..raritet odavno nestali..mene je romantik izgleda zapao……?!!!
….ta je osobina rijetka danas ….pravi raritet ……
…svi se pretvaraju da su nesto sto nisu …..glume da su jaki , ne znaju koliko su mali i slabi , boje se pokazati da mogu biti njezni i pazljivi …a za to …tako malo truda …tako malo vremena ….tako malo prirodnosti treba……..
….. s tobom …..vjerovatno ….vrijeme prolazi brzo…….s tobom …vjerovatno ….divno je razgovarati ……
…a ako je …s tobom ….divno sutjeti ……onda si savrsen ……..onako savrseno gresan  …tacnije …….
….to je bolja defenicija ……..
….ispravi me , grijesim li ……

primjetila sam nesto danas ……
….svaki put kad sandučić otvorim , ocekujem da ces , ti , biti tamo , sa novim pismima….
…unaprijed se radujem svakoj tvojoj rijeci upucenoj meni ….
…potajno je analiziram….
…ne priznajem to ni sama sebi……Kćerke me pitaju..tko mi ta pisam šalje..uvijek je Lucija…vjerna prijateljica… opravdanje prikrivala
…male slabosti vjesto cuvam…..
…znam da su neznatne granice izmedju malih i velikih ……..
….sekund jedan i sve se brise …..
,,,a ja ….vjesto cuvam svoje strahove …..
…kao u Pandorino kutiji , ispod lijevog pazuha …..
…..razmahnem li rukom…..odletjece…..
……katanac pada sa kutije …..
…i svi strahovi se rasplinjuju u svijet……….
….bolje je da cutim …..
ali …kako ?!!!!
….misli mi teku …..
….mozda u tebi imam pozornog slusatelja …ili citatelja ….
…mozda …ti…..bas to razumijes…….
….mada……bolje da cutim…..
….o tome da sam vecinom hiperaktivna…..
…nekada melanholicna …..
nekada sa iskrom pozude u oku ….
….nekad sa osmijehom , koji ne silazi sa lica
…pretvara se u konstantu …ako ima zbog koga……
….nekad malcice odsutna …..
…oblacim se prema raspolozenju ….
…moje su boje odore….
…imam ravne tabane ,…..volim da plivam,ronim…a nemam vremena za sebe…
…ljeti na moru jedva da  mogu da pocrnim…..
…cekam da okopni snijeg ….
…da u proljeće  otrgnem grancicu sa behara …
…u maju da uzberem jorgovan …..
…da mi ….mozda …tada …krene bolje……..
…bas , bas lupam veceras…….dok moje surice slatko snivaju…
…………
……………..laku noc…….
pjesniče skriveni…tajnoviti……   

da …sve je moje naravno …..
…..nisam ja protiv simpatija , pjesniče  , naprotiv ……
…to se desava nezavisno od mene i mojih zelja ……kao zasebni dio mene kojim je nemoguce upravljati , …svijet sam po sebi ……
…..i da nije tako , ne bi bilo ni ove poruke , ni nadanja , ni pregrst fotografija koje razmjenjujemo , a nadam se da ce ih biti jos —-i jos…..
…..sve  moze biti  a ne mora biti nista ……
…skoro nikad nisam zatvorila vrata za sobom ….samo , ako to druga strana zeli ………
…a tudje zelje postujem
….ne zelim da se desava nesto sto ne bi ni sama htjela …..ne  zelim da nekog ” tjeram ” na nesto…..ovo malo grubo zvuci , ali to je bit svega…..
…..znam…..jednom……promjenice se moja svakodnevnica …sigurna sam ……
…znam …zasluzila sam …dobre prave stvari u zivotu ….prave ljude …..iskrene i otvorenog srca ….
….mnogo bi toga mogla napisati …opisati …….
….ali …..bojim se …..to bi na kraju bio ….roman…   : ))
………..              ……………
….vjerujem …..dan ti je bio ugodan…..vrijeme je posluzilo….sunce ?!!!…mozda ?!!!!……….
……..   
adio…ciao    : ))))

…hvala ti…..
….mada ……ti svaki dan cinis kao da je Valentinovo …..
….paznja kojom me obasipas ,….. rijeci koje mi upucujes ,…..emocije koje mi saljes ….
….mnogo to znaci ……..
….znam….
…steta je ….
….nismo blizu ….ti u Salzburgu a mene strmoglavi Balkan prigrlio
….ovako …..ostajemo u tom svijetu romantičnih pisama ……
….mozda bi i ti napravio korak prema meni ……..
….ja …prema tebi ……
…jos uvijek…ne mogu ……
…..meni puno znaci i kad si ovdje na ovaj nacin ……..
……puno …puno…..
…..mozda zvuci ….kao da smo djeca ….kao da se igram sa tobom …..
……kalim te i zarim…….
….privlacim i odbacujem…….
….istina je ,,,,,
….ne zelim da nestanes……
….trenutno ….
..u mojoj glavi stanujes,,,,
…tu ti je soba i mali balkon sa kojeg puca vidik na moje misli najtajnije ….
…na one koje niko ne zna …sem tebe ……
…ono …da nisam tako jaka …tako cvrsta ….kako misle ….
…da sam njezna …i lomljiva ……da moze …rijec …samo jedna …da me uzdigne ……
…ili ….da me ubije…….
…..da jos uvijek trazim onu mjeru po kojoj cu  znati  kako nesto boli…..
…ili kako nesto …ili neko ….. voli…….ili  volim….
i ova noc ….hladna …ledena ….sjeverac duva …cujem ga …..
…i ova soba …i ovaj sto …za kojim pisem…..
…..i ova lagana muzika …..
…i ono sto me ceka sutra….
…prekosutra …..
…i opet sutra ….i tako redom…..
…donkihotovski polozaj i ove vjetrenjace ……
….i osmijeh koji …ipak…..ne skidam sa lica …….
…i ovo sto …ponovo……lupam…..i pisem svasta…..

…sve sam to ja …i nisam ja ……
…ne mari ….
…srecan ti …taj praznik zaljubljenih ludica……

.citam …ponovo …polako ….sta si mi napisao …..
…..kako te to …ja ….obicna …..udata žena,majka…mogu da izludim ?!!!
…kako te to ….ja …..i sebi ponekad …cudna …mogu da zavodim ?!!!!
…naprosto…u mojoj glavi ….ne mogu to da shvatim……
…drugaciji si od ostalih …..priznajem……
…i  ne zelim da poredim
….ne zelim da trazim razlog zasto je to tako…..
…ali……
…sa drugim mogu ……lako ….
..mogu da mislim njihove misli ….
…mogu da ukradem njihovo vrijeme…..
…mogu da ucinem da misle da oni misle……
…ti ….
…iznenadis me …..iznova ……
…i kad ocekujem…i spremna sam za to …..
..i mislim da nece biti…….
….opet …iznenadis me ……
…ti …dragi moj…..
…ti ….
…mene….. zavodis…..
…a moje su emocije udate zapuštene a mlade žene dugo neiskoristene …..
…podlozne maloj …maleckoj rijeci ….
..onoj pravoj ……
….i zato …..
…kriv si ……
..o , da …….kriv …..
….molim te …preuzmi tu krivicu , bojim se da ne bi mogla da se nosim sa tim da je krivnja , samo moja , mogle bi mi strasne stvari , opasne stvari pasti na pamet , kako da se iskupim , kako da je se rijesim….
…a kako uvijek postoje neke posljedice , tako bi i ove ,  dugorocno se sanirale obavezujucim prisustvom , koje nikako ne bi bilo lako , jer bi svakim danom , ta posljedica , trazila neizostavnu terapiju ……
….bojama …ili ne …..
….ne bitno ……
..terapija je …terapija…….
………..
…idem spavati ……
…..laku noc…….
pjesniče skriveni…tajnoviti……   

..sto god da si dalje….
…to je veci prostor sto pripada nama…..
….tvoje konaciste…..
…posebno omiljeno mjesto…..
….ta zemlja po kojoj gazis….
…..ta kuca…..
…soba….
…taj vrt……
…tvoja uspomena…..
….trag tamo gdje stanes nogom…..
…..sve se to brise ….
…u svakom spletu rijeci….
–…..malo …i mnogo……
…..
suvisno je odrediti prag…….

Moj novi posao šefice restorana..na Norveškom kruzeru…konacno …kuci sam ….nakon krstarenja Mediteranom
…dug naporan dan ….
…sve se smjenjuje danas u meni …
…cudno je to sta sve covjek moze izdrzati i od kud samo snaga da se vlada u kojekakvim situacijama…
…da  se smjenjuje …… tuga koja kida prsa i ostavlja te bez rijeci …
…prazna  , prazna glava….
…bol koji se javlja odnekud odozdo ….
…iz dna stomaka …….
..onda se smiris …..
…sjetis se lijepih stvari ….
…pocnes da se smjeskas …onako u sebi …..
…pa ispricas to nekome do sebe …..
…onda smjeskanje postaje prikriveni smijeh …..
…nemoj da te ko cuje ……sramota je danas …..
…danas se zali…..
…onda te …taj smijeh …otkravi …..
…pocnes misliti o drugim lijepim stvarima …ne samo o tim …..
….sta je bilo juce …..
…sta je bilo sinoc ….
…i opet …..
…smjeskas se …..
..unutra …..
….tako ti je ugodno odjednom …..
….tako ….dobro …..
….tako …toplo ….
…znas kako ono kazu …
…toplina se razli mnome …..
…odlutas ….
…mastas …..
…i to je dobro …..
…sta bih da nemam maste …..
…stroj …..eto , sta bi bila ….
…da nemam duse …..
…da nemam srca ….
…da nije intuicije…..
….da nije misli…..
….uplasi li tebe …ponekad ….pomisao …..
…s kim to luta svijest kad zaspis ?!!!!
…a s kim se izlezava tvoj san dok si budan ?!!!!
…opet lupam gluposti ………
…vidi sta sam sve napisala….kruzer me razgolaćio…
priznajem….
…bilo mi je potrebno …..
…bas , bas ….
…i ovo ovdje ,,,trpi sve….
…pa i mene…..
…sve me je mimoislo….
…generacija u medjuprostoru….
…recimo ……….
….lakse je kad bi postojala ….nesto kao …..
…najljepsa medalja za najljepsi rat kog bih vodila
…i dobila ….
…da dam da mi srce …
…svjesno i odgovorno …..
…amputiraju ……
…da je zasluzim …
…za nekog ….
….naljepsim razlogom…..
…obostrano …..
… ……………………………….
……na tren…..
…ili dva……
….implicira beskonacno …………….
…………………….
…oprosti ….
…sebicna sam …..
…znam da si danas bio na putu prema Salzburgu, pa za London …..
…nadam se da je sve proslo u skladu sa tvojim nadanjima i ocekivanjima ……..
…da ce sve biti dobro i uspjesno…….
…iskreno…………
…tako mislim………….
……………………
…laku noc…….
pjesniče skriveni…tajnoviti……   

….hmmmm…..
…a mozda se nije desilo …bas tako …..
…mozda …..cijeli taj dan……mirisao je na tebe …….misli su bile tvoje …….
…svaki pokret , svaka radnja  vodila je tebi……
….sve je bilo uvertira za noc ……za susret …….za sjenu ……
…..sve je vodilo usijanju …..
….pamet se muti …..razum se gubi ……ne razmisljas …..
…pustas …da damari vode tebe ……a ne ti njih ……
…samo kontrola nestaje ……
…a i kome treba ?!!!!……..
….sjecas se ?!!!!……
….izasao si u sjene ….ili mi se ucinilo ?!!!!!
…ne ….nije to opsjena …..to je carolija……
.. savladavsi iznenadjenje ……upornim pogledom .uspjela sam da te pozovem , bez i jedne rijeci ……da se okrenes ……da mi uzvratis pogled……
…posmatramo se cutke….gledamo se preko sobe ……nedokuciv ponor ….ta soba…..
….oklevam da ti pridjem …vidim …ipak si stvaran …ali …oklevam…..
….za mene si superioran protivnik u ovoj bitci bez rijeci ….
…ako me odbijes ?!!!……
….imam potrebu za tvojom naklonoscu …..
….sasvim necujni pokretima …prilazim ti…..
…cekam trenutak ili dva , da vidim , da li cu biti odbijena……
…ne pomjeras se ………sa paznjom me posmatras kako se primicem…..
…vodimo ” rat ” ocima ……..
-…..ispruzila sam ruke i njezno te pomazila po vratu ….osjecam snazno postovanje prema tebi jer vidim da ne pretrazujes pogledom moje tijelo …..ti ….gledas me pravo u oci ….sve je u njima ….
…zelja …potreba …njeznost …..strast …predaja ……
….samo gledas u oci , kako bi u mojim zenicama procitao da li sam spremna …..za ljubav…..
….svaka misao nestaje iz glave ……..jezgro mog bica , duboko je u utrobi i sad pulsira . ritam je sve brzi …..treba zadovoljiti ceznju……..
….pokrenuo si se ……o , Boze …..pokrenuo si se prema meni ….
…nadnosis se prema meni …..
…zadrzavam dah ……posmatram te ….
…podizem ruke ..obavijam ti ih  oko vrata …porucujem ti ….
…poljubi me…..
….mali plahi poljubac …..
…najava da dolazi nesto mnogo vece ….
….prsti mi drhte ……mazim te po jagodicama ……
….osjecam da ti se misici stezu kao opruge …..
…pritiskas mi usne …..
…ovaj poljubac je …….onaj …..
…..pamet se muti …..
.razdvajam  usne da te primim…..nije njezno …..nije plaho …..
…zahtjevno je …obecavajuce …..muski snazno …..
..posjednicki ……
….samo tvoje ……….

..negdje , duboko dole , u skrivenom dusevnom fajlu ,…. obicna sam …..ogoljena udata zena …..vodjena primarnim ,  iskonskim ,  instinktom , da bude zasticena ,da daje , da prima , da voli i da bude voljena …….dovoljan je jedan …pravi …pogled , tvoj …..dovoljan je jedan , pravi , dodir tvoj  , da me imas zauvijek……..uvijek sam se cudila , kako to muskarci ne prepoznaju , koliko smo , mi u stvari , slabe , koliko smo , mi , zene , satkane od tananih niti , koje svakog trena mogu da se raspadnu , koliko ,nas , kao i vas , vodi primitivan , a tako ispunjavajuci , instinkt za obostranim pripadanjem , za nekim od koga ides , i kome se vracas , tijelom , srcem i dusom……..


…a ipak ….opet obostrano …pretvaramo se da smo nesto sto nismo ….da smo jaci  , da smo prepredeniji , da nam nije stalo , ….lako cemo sve …..hocemo li ?!!!……ne znam …nisam sigurna mozemo li sve ….sami ……moglo bi sve biti …jednostavnije……….potrebno je da dodjes  situaciju , kad ne mozes da biras drugi zivot , druge navike …i ljude ….i onda …cijenis …ono sto nemas……ili si imao nekada …..pa , izgubio …..a nadas se ….doci ce ….nekad… nesto …neko ……iznenada ….i znas …daces sve za to ……sebe cijelog., bez dijelova i dijelica , sebe , potpuno , ogoljeno i ranjivo , da rade s tobom sto hoce , i nece ti smetati to , …sve za jedan pogled ,….za jedan dodir ….da znas da si ziv …..da dises …da udises vazduh jer je neko bio tamo i udisao taj isti vazduh ……da prodjes , tamo , gdje je vec neko prosao , da pratis stope , pratis pokrete , pratis strujanje vjetra ,….. mirises …..posmatras …predpostavljas …ah , niko nista ne zna ……mozda je pao trag istine u meni …….uostalom , zasto ti ovo pisem ?!!!!

Ne……ne bi smjela ……jedna tvoja rijec …pokrenula je sve …i bolje da sve ovo izbrisem….ali neka …..kao i do sada , neka bude spontano …neka izlazi iz mene …….nek bude iskreno …….i vjeruj ……pravicu se da nista nisam napisala …….zaboravila …..nije se desilo …a ti …..poderi pisma kad procitas ….kazem ti , nije se desilo ……mogla sam veceras , mnogo toga napisati …zaustavila sam se na vrijeme ……mogla sam ti sve svoje tajne reci , nesto mi je , tu , u utrobi , odjednom tesko ….ostalo je nesto nedoreceno ……ovo je samo teska noc …..nista drugo …ne brini ……misli same nadolaze ….nocas su samooptuzujuce ….dodje to ponekad , znas i sam ……..sutra je ….sutra …..ja  , kao Skarlet ……sutra je novi dan…….eto , nova pozitivna misao …..
…samo nebo posuto zvijezdama ., zna kako ugasiti tamu …..
…samo nebo zna , koliki je beskraj ljepote ……
….a ja ……idem sad spavati …..
…o ,
pjesniče skriveni…tajnoviti……   …….
…oprosti mi na mislima ,,,,,,,,skrenula sa teme ,,,,,,,,raditi na kruzeru nakon napornog dana…dođu…nakupe se trenutci …koji moraju i trebaju…poželjeno je sa nekim da se …iskreno podijele
…desi se …… tjesim se    ; )))


imao sam osjećaj da ta obostrana privlačnost  nas zavlači u neke nama nejasne dimenzije.
Promatrajući tvoje oči i dubinu u njima u meni se budila sebičnost škrtice koji ne želi da dijeli niti treptaj oka sa nekim, a kamo li osmjeh, dodir, strast, požudu energiju u nedogled…
U mojim očima si imala snagu dominantne krhke žene… tvoja šutnja je brdo riječi odašiljala kroz sjaj iz tvojih nepreglednih očiju… U prvom momentu sam mislio da je sve to imaginarno…  izgubljeno, jer nisi bila standardni tip žene jednolične, monotone, ubrzo se moja procjena pokazala ispravnom…Brine me što sam ti se u brak umiješao,ali ipak ti si odlučila da nastavimo,ovim pismima i porukama da se popunjavamo.Prepuštam ti se kraljice,
onako neumornoj princezi tek puštenoj u svijet prevara pokušavao sam da naslutim kojim putem želiš da me vodiš…
Zamišljah te u prolaznim dijelovima sekunde i pojavljivala si se u raznim oblicima nestvarnosti…

U jednom momentu si samo sa kuhinjskom pregačom koja se sjedinila sa tvojom neukrotivom dugom dugom kosom…noseći mi čaj sa medom ….
na tvojim usnama sam vido da mi nešto kroz osmjeh govoriš, no niti jedna riječ do mojih ušiju nije dopirala … kao omamljen sam buljio u tvoj osmjeh i po tko zna koliko puta gubio se u pogledu iskrica tvojih očiju.
Onako u polu mraku ćućih, moje djetinjasto prepuštanje tebi je jedina moja reakcija koje se sjećam.
tvoj ulazak u sobu je oživljavao sve slike na zidu, rovareći po najskrivenijim kutcima moje duše…
dodir tvojih ruku dok je plazio po mojim usnama i licu …
je najmeksi, …najtopliji dodir na daleko koji je prostrujao mojim prostorima osjećaja…i ako smo se gotovo nikako poznavali… veza među nama se osjećala kao dugo dugo provedeno krstarenje na kojem smo znali u svakom momemntu sto druga strana misli i želi…
oblik osmjena na našim usnama je pokazivao razumijevanje razmjene mišljenja…
Da nas je netko promatrao sa strane rekao bi kako se stranci samo pogledaše  …  u tišini zagrliše želje…
te nestadoše onako iznenada kako su se i pojavili…
nitko ne bi mogao da shvati da ti kao žena si u sebi… duboko dole negdje skrivenom duševnom fajlu…svojom instiktivnom suzdržljivošću na svoj jedinstven način , samo treptaj po treptaj pružala … poklanjala … djeliće svoje osobnosti… dajući na znanje koliko je žena oprezna u davanju svojih ljubavnih osjećaja… i da je vrlo opasno ulaziti u bilo kakve šale na tu temu…

AH … koliko samo misli i slika prolijeće u tim treptajima dešavanja dok mi miluješ usne…

…..hmmmm…..
…a mozda se nije desilo …bas tako …..
…mozda …..cijeli taj dan……mirisao je na tebe …….misli su bile tvoje …….
…svaki pokret , svaka radnja  vodila je tebi……
….sve je bilo uvertira za noc ……za susret …….za sjenu ……
…..sve je vodilo usijanju …..
….pamet se muti …..razum se gubi ……ne razmisljas …..
…pustas …da damari vode tebe ……a ne ti njih ……
…samo kontrola nestaje ……
…a i kome treba ?!!!!……..
….sjecas se ?!!!!……
….izasao si u sjene ….ili mi se ucinilo ?!!!!!
…ne ….nije to opsjena …..to je carolija……
.. savladavsi iznenadjenje ……upornim pogledom .uspjela sam da te pozovem , bez i jedne rijeci ……da se okrenes ……da mi uzvratis pogled……
…posmatramo se cutke….gledamo se preko sobe ……nedokuciv ponor ….ta soba…..
….oklevam da ti pridjem …vidim …ipak si stvaran …ali …oklevam…..
….za mene si superioran protivnik u ovoj bitci bez rijeci ….
…ako me odbijes ?!!!……
….imam potrebu za tvojom naklonoscu …..
….sasvim necujni pokretima …prilazim ti…..
…cekam trenutak ili dva , da vidim , da li cu biti odbijena……
…ne pomjeras se ………sa paznjom me posmatras kako se primicem…..
…vodimo ” rat ” ocima ……..
-…..ispruzila sam ruke i njezno te pomazila po vratu ….osjecam snazno postovanje prema tebi jer vidim da ne pretrazujes pogledom moje tijelo …..ti ….gledas me pravo u oci ….sve je u njima ….
…zelja …potreba …njeznost …..strast …predaja ……
….samo gledas u oci , kako bi u mojim zenicama procitao da li sam spremna …..za ljubav…..
….svaka misao nestaje iz glave ……..jezgro mog bica , duboko je u utrobi i sad pulsira . ritam je sve brzi …..treba zadovoljiti ceznju……..
….pokrenuo si se ……o , Boze …..pokrenuo si se prema meni ….
…nadnosis se prema meni …..
…zadrzavam dah ……posmatram te ….
…podizem ruke ..obavijam ti ih  oko vrata …porucujem ti ….
…poljubi me…..
….mali plahi poljubac …..
…najava da dolazi nesto mnogo vece ….
….prsti mi drhte ……mazim te po jagodicama ……
….osjecam da ti se misici stezu kao opruge …..
…pritiskas mi usne …..
…ovaj poljubac je …….onaj …..
…..pamet se muti …..
.razdvajam  usne da te primim…..nije njezno …..nije plaho …..
…zahtjevno je …obecavajuce …..muski snazno …..
..posjednicki ……
….samo tvoje ……….
pjesniče skriveni…tajnoviti……   
….    ………………………..
……………………………
………………………………………

———–

Čekajući u tvojoj toploj sobi, onako prikriven.zamisljao sam na koji način da ti priđem. 
koje riječi prve da izgovorim…
dal da te odmah zagrlim … u naručje prinesem i ljubim u nemiru…
il možda polako da čekam tvoju reakciju…
koliko ćeš mi dozvoliti da ti priđem.

Ipak je to nas prvi sastanak,ušla si u sobu onako pahuljama ukrašena … nestvarna, al nasmijana, zadovoljna…
prostrujalo je mojim mislima…
da bit će moja,ma ne bit ću njen … ma ne bit ćemo…
dosao je spontani zagrljaj, osjetih promrzlo obraze dok sam te grlio…
drhtala si…
dodirivao sam ti nježno prstiće promrzle u ljubio ih gledajući dubinu tvojih očiju ne vjerujući da smo napokon zajedno…da…  sami samcati …sebi se predajemo
Tako neka nježna usporena reakcija sa obje strane još je više stvarala vatrenu želju na obje strane…

skinuh ti jaknu snjegom poprskanu i šal oko vrata…
poljubih te u vrat … podizući zlatne niti tvojih dugih plavih pramenova…
stopila si se… osjetih da ti prija. nastavih da te ljubim…
onako…  polako po cijelom bijelom vratu mirišeći strast u zraku.
naglo si se okrenula… privukla meni zagrlila me i strasno počela da ljubiš
uživao sam u tvojim medenim sočnim začaranim usnama…
ne znam kako ali je počelo svlačenje sa obje strane..
dok sam pokušavao da ti otkopčam džemper vec sam od strane tebe bio na pola skinut…
neka nevjerojatna žurba nas je uhvatila…
kao prvenac … nezaboravni…

odjedom ti ugledah grudi…
poljubci… dodiri …
bradavice samo prizivaju … obaraju me nemam kontrolu…

smirujes me poljubcima…
da … uvijek … imas vecu kontrolu od mene..
lijepo mi je ..zagrljeni … tijela u jedno se spojila
samo ih po boji moguće prepoznati…
moje tamnoputo tijelo i tvoja kraljevska bijela boja … zamotani jedno oko drugog
stvarali su sliku idealno zamotanog peciva … izazovima  tesko mu odoljeti

ugasila si svjetlo i ostala je velika posuda sa crvenom svijećom mirisnom…
imam te u narucju … sva si oko mene zamotana…

divan osjećaj…
poljubci ne prestaju … natopljeni dodirima i zagrljajima

želim da te imam polako, nježno…

Istovremeno neke slatke misli su me nosile nepoznatim predjelima, onako kao kroz maglu se smjenjivale slike
predjela koje sam sigurno nekada posjetio.
U tišini tvoje sobe , lagana instrumentala me nadahnjivala kroz ta moja magična lutanja kroz maštu.
DIvan je osjećaj …
istovremeno se trznem kao da sam čuo tvoj osmjeh… tvoje riječi… a još si tu  lipi moj…bacih pogled kroz prozor tvoje sobe neke krošnje su mi ukrašavale pogled.
mislim da je jedna bila žalosna vrba a druga, trešnja ili višnja, razgranata,  opijala je slučajne prolaznike koji su na momente bacali poglede na tu ljepotu prekrivenu bijelim snježnim ukrasima.

Nekako sam lutao iz sna u javu ne snalazeći se kojem vremenu i prostoru pripadam.
Dal je to samo moj san il sam stvarno u tim nekim novim prostorima.
ulaskom tvoje plave duge kose kroz polu odskrinuta vrata, booje bukve. osjetih neku toplinu…
nekakav osjećaj opuštenosti vraćao je zadovoljstvo na moje lice.
skrivala si svoje lice prebačenom kosom preko cijelog lica.
bila si samo u gaćicama, mislim na neki slatki dizajn … detalj na njima…
cijelo lice i grudi su bili skriveni tvojim rusim zlatokosim pramenovima.
još više me golicalo.
Ravno iz kupatila sa još pokvašenom kosom i mirisom kao magneti su me uvlačili tvoji  energetski izvori na neko novo tlo…
ne … ja ipak sanjam… kako me prate ti slatki….

ali neizvjesni snovi nikako da te ugledam… a osmjeh ti osjećam, prizivaš me tišinom…
pališ me mirisima tvoga tijela…
ma ne ipak je to izgleda moj san…


dok si ležala na mome krilu otvorila si srce i krenule su priče iz tvojih dubokih tajnih ladica…
kao da su čekale taj moment da se meni istovare u jednom dahu.
počela si sa pričom da mi muškarci nismo svjesni koliko smo sretni da ne obraćamo pažnju na mnoge sitnice koje žensku dušu razvaljuju i često puta čine izgubljenim… imao sam osjećaj da mi se javljaš iz neke druge galaksije… prenosiš razmišljanja nekih drugih vrsta žena… a opet veoma sličnih ovom vremenu i prostoru.
promatrao sam ti oblik lica i face … smjenjivale su se dok si sva uživljena prepričavala ladicu po ladicu svojih dugo čuvanih doživljaja… razmišljanja… zaključaka… prijedloga… ideja… ili nisam bio više siguran.
često puta sam te prekidao sočnim poljupcem ali bi odmah nakon toga vraćala se u ne završene izgovore…
sjećam se… da… da si rekla da je muški rod adaptilan lako prilagodljiv i ne sklon padovima … duševnim razočarenjima…
muški rod ne ulazi u diskusije stvari koje su za njih marginalane a za žesnski rod ne izostavne da se o njima ne razmatra…raspreda… jer od toga život znači…
po nekad sam se krišom smijao u sebi da ti ne poremetim seansu koja ti je očito bilo taj trenutak potrebna.
onda si se okrenula potrbuške vrteći savijene noge iza leđa … prstima sam ti pravio pletenice ne prekidajući tvoje momente pražnjenja…

Po neke priče tvojih usana su mi dovele suze na oči, tako sam želio da te nekako vratim na stazu osmjeha… toplih … slatkih događaja… Neke si započinjala kako su tvoje priče iz djetinjstva turobne, mračne, činilo mi se krvave … sa ružnim pozadinama… osjećao sam jezu  gledajući prizore u tvojim očima…
i glas je bio tragičan … intonaciju vrhunske glumice si davno prevazišla… vrlo tečno i lagano si prelazila iz tragedije u komediju i obrnuto.
Na momente si se skupljala kao klupko u mome krilu da si postala kao perce… povjetarac usana te mogao odnijeti…

po nekad faca djevočice u rascjepu … raskolačenim očima si sve govorila ah da … otvorila si srce i rekla kako si pokušala da sviraš u mladosti … da su tvoji talenti duboko u tebi skriveni ali im tesko otvaraš vrata da se rasprše u sonatama… jednom si skoro pukla jer nešto nije bilo po tvojim zamislima, skoro živčani krah negdje u kanjonima tvoje duše… da tvoje riječi još mi se vrte pred očima… da a mogla sam da budem vrhunska predstavnica, šteta, moje je vrijeme davno isteklo… prepuštam se sivilu koje mi je predodređeno … čak i u zvijezdama je zapisano… da si takva rođena baksuzna i promjene se ne naziru na milione kilometara. na momente bi se trgnula, zamislila…  pa opet zaronila u neke tvoje davno davno nepretražene doživljaje nakrcane … pretrpane podsvijesti…

nisam mogao da prihvatim te teze, ali jednostavno ti je bio takav dan da nisi vjerovala niti trunke u svoje ogromno bogatstvo koje imaš kome da pokloniš… da podijeliš širokoj masi koja je željno čekala tvoje priče da izađu na vidjelo…
Nekako i oblačno vrijeme se poklopilo sa tvojim sivim … mračnim raspoloženjem…
odjedom tračak sunca … izronu na tvojim usnama… eeeeeeeeee nisam dozvolio da mi nestane… utopih se tvojim usnama osjetih da si to trebala, vatrena stihija opet probuđena… još jedan dokaz podastrt da imaš mnogo mnogo razloga  da uživaš u svemu i najmanjem oko sebe…

 

dragi moj….. pjesniče skriveni…tajnoviti……   
….procitana do kraja …..
…kako ti je samo uspijelo pretpostaviti svaku moju mimiku , kojoj sam sklona , kad se uzivim pricajuci ?!!!!
…kako ti je samo uspijelo …znati …kakve prsavim pokrete ocima …usnama …rukama ….kako se vrtim …kako znam da “drzim rijec ” …i paznju ?!!!
…jer ..sve …am bas sve …istina je …..mnogo puta su mi rekli da sam bas takva ……
…jos jednom si me uvjerio u sirinu tvoga duha , u pronicljivost tvoje duse , u veliko iskustvo ……
…moje postovanje zbog toga ……
….rijedak …rijedak covjek kroci ovim putevima …..
..zahvalna sam sto si me prihvatio sa mojim manama , jer ti , izgleda  , samo to i pokazujem……a ne uspijevam ti nista pokazati od vrlina koje imam .(..nadam se.)……
…dajes razmah mojim rijecima , dajes sirinu mom duhu …..
…i zato sam ti zahvalna …….
….ponekad se pojavi neko ko te probudi , na neki nacin …..
…ovaj put si to ti …..
…..svjetlo….
…znak ….., da nije sve tako crno , da jos ima ljudi ,koji su , prvenstveno ljudi …….sa velikim LJ……..sad odlazim……
..idem na   na kruzeru slave nečiji rodjendan …..
……..pjesniče ….
eh pjesniče skriveni…tajnoviti……   
,,,cao …….

 

 
Ljetnji je dan, ne najavljen dođoh  do tvoga vrta…
Bilo je pred veče, sunce  na zalasku je svojim purpurnim preljevima izazivalo oduševljenje i duševno blagostanje. Ugledah neku okupljenu žensku masu na balkonu koji si prekrila nakićenim saksijama cvijeća …. preljevale se svojim cvijetovima.
Atmosfera …nabrušena osmjesima i zadovoljstvom ženskog društva u kojem si držala glavnu riječ. 
Bilo je tu različitih generacija … ali su u suštini sve bile zrele osobe.  zurile su u tvoje pokrete  … 
tvoj govor ih je držao hipnotiziranim.
Mogao sam predpostaviti da su to bile neke školske kolegice ili možda susjede, ili pak prijateljice sa fitnesa…
Isticala se tvoja nadmoć nad tom ženskom populacijom… po nekad si im skoro naređivala kako i što da urade…
Imao sam osjećaj da su u svakom momentu bile spremne da ti ispune svaku tvoju želju … koju si ti po nekad zločesto iskoristila… osobina ljudskih stvorova…
Tvoja priča i zaokupljenost mase me je privukla , sjeo sam ispod terase i čuo najmanji šum koji je dolazio iz tog oduševljenog društva.

imala si plavu providnu maicu… neke žute naslove na njoj…  na sebi i šorc… da bio je to šorc koji je jasno obilježavao duge… bijele… žilave krhke noge.
počela si da objašnjavaš kako žene treba da vode računa o sebi i da su ženska prava nešto za što treba svaka od njih da se izbori u svome toru… da vladaju muškim stvorovima te da im uzde popuštaju tek toliko da ih uvjere da je muška odluka zadnja… a onda … noćnim satima sve to lagano pretvore u svoju dominantnu pobjedu…

dražala si im pridiku o štetnosti zadimljenih prostora te važnosti pravilnog disanja…
širina tvoga znanja je ostavljala okupljene dame bez texta. 
Sa strašću si im prenosila… iznosila svoja mišljenja…
Godilo ti je …
Taj dan je bio neki praznik pa su se ljudi okupljali da se malo više druže. Neke su držale čaše vina a neke pivo i sokove. 
Pila samo vodu sa limunom… uvijek si bila posebna…
laganom vatrom zaraze hvatala si ih u svoju mrežu…
Nisam imao snage da se pojavim jer ne znam u kojim si kombinacijama u kabini il na kruzeru i što je na stolu. 
Da se možda pojavim …
a ne…  možda je netko već duboko u tvojoj igri nisam želio da te dovedem u neugodnu situaciju.
već je davno sunce bilo zašlo… društvo se polako razilazilo…
zazvonio ti je mobitel… iz razgovora sam zajkljucio da je muška strana na liniji… vodila se neka rasprava…
bila si ljuta… nikada nisam čuo takvu oštrinu u tvome glasu…
što ti misliš da sam ja dijete, da neznam što mi radiš iza leđa…. zvonile su tvoje riječi
kada ćeš da shvatiš da ja vrijedim više nego što misliš… letjele su tvoje riječi na drugu stranu veze…

bilo mi je strašno neugodno… došao si u pogrešan momenat… pogrešan dan i sve je pogrešno što se nisi najavio… sam sebi sam zborio…
polako i na prstima dok si još razgovarala … okrenuta leđima… mahala si rukama  praveć gestikulacije…

izgubih se u krošnjama voćnjaka ispod tvoga balkona…
otišao sam bez pozdrava… 
a toliko toga sam ti mislio da saspem ti u lice… svu dražesnu snagu koju sam dugo pripremao da ti poklonim…
očito mi nisu taj dan bile naklonjene galaktičke energije…
ah bit će vremena… doći će moj momenat… ponavljao sam u sebi… vozeći nazad slušajući CD koji sam snimio samo za tebe sa instrumentalom koja nas je više puta noćima spajala…
cesta se gubila u nedogled u mraku… bit će opet trenutaka… nadam se… vjerujem… siguran sam
mi to zaslužujemo…

 

dabio je to ljetnji dan ….jako je sparnosvi se borimo za dasak vjetra , za malo vazduhamada , meni to itekako odgovara, uvijek sam voljela vrucinu ….
ali , danas ….nije mi bas bilo do nekog drustva …..nisam htjela da ih slazem , odavno smo se dogovorila da dodju do mene na bazenu kruzera, na male zenske razgovore …..
….
ja ..te ..razgovore …..ne podnosim……
ipak , ne mogu mimo svih …..zene su posebna sorta , ako ih odbacis , ako se ne druzis sa njima . otpadnik si za citav zivotne prastaju izostanak zenske solidarnostia bas ta solidarnostnajcescelazna je ……..
tako bi nocas ostala sama …..da sjednem na terasu …kruzer noći osvaja…pustim laganu muziku…..da podignem noge na sto ……stavim jastuk iza ledja ……smjestim se ….zvjezdana svjetlacekam noc da ovladacekam da iz toga mraka pojave se zvijezde ……razmisljamili bolje da  ne razmisljam ….bila bi u stanju istog casa da skocim i stavim veliku tacku na I -……kraj ….dosta mi je svega ……
…..
ipak …..tu su …..
pa i nije tako lose …..trudim se da se opustim……pokusavam da pratim slijed njihovih pitanja , koja znam vec unaprijed ……kako radis ovo , koliko treba da se postigne ono …..koliko se dugu vec bavis time ….sta da radim u slucaju ovom ……..kako izgledas kao djevojcica kad hoces …….blago tebiti mozes i ovo i ono …….pokazi mi kako …….pokazi mi zasto…….
mogu li ?!!!!
u njihovim glavama …..da 
….
u njihovim ocimada ……
….
misli su mi cijelo vrijeme na drugoj strani …..
znam da ce zvati ,…..
spremna sam na to …..
spremna sam da mu kratko i jasno kazem ……dosta je ……
…..
i suvise sam bila tolerantnaisuvise sam gledala kroz prsteoprastala  precutala …..
sta meni to treba ?!!!….apsolutno ne bitno u mom zivotu …….nestalo je svega
….
ne zasluzuje me ….tacno je ……znao jeod samog pocetka …..nisam tip koji igra dvostruke igrejednom kad ti kazemdaok………onda je to takoi za mene nema drugih ,,…..nema foliranja …..mora biti istinabila ona bolna ili ne ….volim fer igrutakav sam i igrac……dacu ti sve …..bezrezervno , jer ulazim bistre glave u bilo kakvu kombinaciju …..a ako je to nesto zvanoljubav ….onda stvari moraju biti ciste ….jasne …..obostrane ……
znao je …..i opet ……kao da nije ……
odlazio i vracao se ……a ja ?!!!……pustala ….da vidim granice ……namjerno ….dokle…..
….
i njima sad pricam ……prava zena …..a sad se pitam , da li sam to ja ?!!!… prava zena , zna , kako , muskarcu pruziti osjecaj da je onuvijekglavni ….da , bas tako , …..da je sve , eto , bas , kako on zeli ……to je umjetnost ….to postoji od kako je svijeta i vijeka ….a prava zena to zna …… a pravi muskarac  ….i on to znai nece joj to nikad spocitati …..jer znaju oboje ……tako se najbolje funkcionise …….
….
kako se uzivim kad nesto objasnjavam……blizanac u meni proradi ……moje ruke su kao dirigentske palice ….privlaci ih moja gestikulacijai na taj nacin docaravamili ocaravam ….oko sebe …..
i bas tad …….zazvonio je telefon…………. pjesniče skriveni…tajnoviti……   

Spavaš li

 

Nosim te u naručju,

Uspavanu,

snenu.

Trepavice,

kapci, usne i bore,

pokušavaju kroz san nešto da mi šapnu.

 

Uvojci kose,

po prstima bježe,

Skakuću,

nemirni,

vrtoglavi,

nijemi.

 

Grudi,

čedne,

pljosnate,

nemirne i rosne

kroz majicu traže spas.

 

Kuda li nas vodi ova bludna noć ?

 

Moram nešto da priznam ti..dal se sjećaš onog čarobnog susreta u Opatiji.

Bijaše nekako između nepredviđenih smetova suludih strastvenih osjećaja.

Neshvatljivo se i vrijeme uzburkalo,čak je i snjega koje kuda po parkovima Opatije …eto da se taj susret ne zaboravi…iznenadno nabacalo.

Znam da si preko Senja i bure jedva nekako pristigla…na sve strane ti je opel astru bacalo.Tvoj jedinstveni pas mezimac Sitzu… Bingo nije te nigdje samu na put puštao..kao da je mene pitao svakog trena na tebe je pazio.

Za njega taj snjeg i nije neki problem kao i za tebe predstavljao.

Kako u tom susretu uživašmo njega je neka divlja sreća također obuzela pa se po tim malim nanosima snjega koprcao…valjao veselio…

Jedva čekam tvoje novo pismo da pristigne…

 

Ženo Volim te…eto napokon izustih ti te riječi velike,neznam dal je vrijedilo da me nebi jednog dana iskreno otvaranje srca I suviše skupo stajalo.

 

Hvala tin a svim ovim pismima I porukama koje u životu drže I vode me..nekako postajem posesivno škrt I samo za sebe trebam te.

 

 

 

Kažu prošle su godine ,a još se nije dovoljno isplako

 

 

 

Duša se nekako u sebe razočarana zavukla

Sa svih strana pljuskovi nagrnuli,stropštali

Sve moguće i nemoguće na nju se prosulo

Kao da netko u inat tugu drsko joj doljeva

Sav jad i čemer svijeta na nju se saljeva.

 

Pljušti, trunke da stane il uspori ne pomišlja

Srce na jedvite jade izdržava,sve klokoće

Rominjaju ,guše stara ljubavna sjećanja

Ne tako davno je otišla i hinjski nestala

Nije se ljudski niti okrenula a kamo li oprostila.

 

Sve nekako duboko salilo pa bućkajuć, klokočuć zagalavilo

Nema kuda da otiče,sav mogući raspad stigao je na naplatu.

E onda se glava nekako na jedvite jade podigne

Sline suznih očiju tko zna kako drhteć obriše

Nešto se u sebi doziva,pokušava il pronalazi.

 

Da se sav taj jad i čemer što prije očisti il zaboravi

A pljusak zloćo,ne popušta,jeza oko duše se ščepala

Pljusak u ledenice se pretvara skoro u snjeg se zaledilo

Bože što mu je žena u tako kratkom roku razorno učinila

Neprepoznatljiva,skršena ona vedra osoba u njemu se potopila.

 

Podočnjaci oconjili,kosu skoro svu izgubio,plačuć dok je spominjo

Kažu prošle su godine a još se nije dovoljno  isplako

Da bi izgubljenu ljubav života nekako teško zaboravio

I svu moguću tugu, jad i čemer svijeta prebrodio.

 

Kad bi se ona samo na tren pojavila,možda tko zna… 

Možda bi se stara iskonska potpuna ljubav nanovo probudila

Pa mu totalno dubinski sve što se u duši događa osjeti

Pa mu sve crni misli naprasno isisa a u srcu sve bore

Sablasne dugogodišnje tuge, jada I čemera potpuno  ispegla.

 

 

Valjda mu se Bog dragi jednog dana bude smilovo

Da je napokon zaboravi pa život gordi nanovo obnovi.

i vedra nasmiješena srca kao nekada nastavi.

Molim Vas da fige mu sreće ono složno držimo da se

Uskoro što prije ta dobra dušica preporodi.

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,09.01.2018 u 05:45

 

Ljubav je pahulja iz koje nastaje lavina… srcem, dušom u grudima.

10

 

I ako daleko si, na momente osjetim, guši te… disanje preskačeš

Lupanje srca te na mene podsjeća, dok provociram mislima.

Zamišljaš … trenutcima ti sve kose pomrsim, lice zažarim.

Dovodim do ludila  nemirnim mislima, smiješ se u grudima.

 

Strast se spontano događa, izranja iz čarobnih  galaksija

Ma koliko nas daleko skrivali, mislima smo vezani, opijeni.

Mogu pokušat… izbrisat svo naše sjećanje, ljubav krvlju putuje.

I uvijek do srca svrati se… da sve upozori, da ljubav postoji.

 

Ma koliko je brisali, ispirali, na lomači spaljivali, ona opstaje

Šiklja gdje se najmanje nadaju, dopire u najdublje galaksije.

Iskrica, mada nevidljiva skrivena na usnama uvijek postoji,.

Sve jača je što je više satiru, izranja poput nezaustavljivog korjenja.

 

Od Boga je stvorena, da zaljubljene privlači, protuotrov ne postoji.

Ljubavlju… srna je pobjegla iz kandži smetova, žudi na tvojim grudima,

Priziva jelena da je pronađe, rogovima razbuca sve bolove u njedrima.

Vrijeme se otvorilo, da ih spoje nakon dugog vremena željnog iščekivanja.

 

Putujmo vječito zajedno…kroz nevidljive misije, ne ostavljajmo tragove.

Zaljubljenih  se vene uvezale, krv su davno pomiješale, čudo nastaje.

Dokaz smo da je mašta ne umoljiva, sve kapije otvara, u snovima rovari.

Razmjenjujemo se strastima, putujemo u grudima,na jastuku i  kroz stanice.

 

Slika smo svakog proljeća što krošnjama behara na našu sreću podsjeća.

I ne mogu nam ukinut proljeće, izbrisati sve cvijetove, zatrti behare trešanja

Naša se sreća događa, na daljinski sve probleme riješava, bez tragova.

Džaba im sva moguća oprema, hakeri nam ne mogu pasworde probiti.

 

Uvijek će strast među nama jedno drugo posjećivati, snove ukrašavati.

Ne dajmo  naše maštanje, zamolimo vjetrove da otpušu tragove

Neka se behar rasprši, u što više nemirnih zaljubljenih duša zarije

Na našu ljubav nek podsjeća, kako prekrasno  je divljački voljeti.

 

Čarobna formula življenja dio je naših kodova, nikada neće nestati,

Bez obzira koliko nas rasturali, veza mislime opstaje i putuje.

Ljubav je pahulja iz koje nastaje lavina… srcem, dušom u grudima.

Zato te posesivno neraskidivo čuvam duboko u srcu I grudima.

 

Toni Ljubisa Božić,Bugojno, 04.01.2018, 02 i 12 hrs

 

Nesvjesna krišom moja si

BLJEŠTAVILO ZIME 

Bez obzira što pomišljaš, prevrćeš se grubim snovima, krišom čekam te.

Ma kako teško bilo ti, ne paniči , mislima, straže oko tebe postavljam.

Gromila tovara pritišće,grudi vrve suzama, tvoja sam pokrivka,bdijem noćima.

Ma nije važno tko si, koliko imaš bisera, vrijednost duše ti je beskrajna.

 

Kada noći dovuku se… u sebe uvučeš se, mislima putuješ kanjonima nemira

Ćulim pod kaputom nježnosti… hrpom požude da obaspem usne ti dražesne.

Ne brini, tu… na svakom uglu sam, pogledom pratim te, žuborim ti venama.

Čaroban osjećaj  kada poskakuješ kraj mene, strastveno putuješ pričama.

 

Čudna  energija što opija… podiže… izvlači iz ponora, vuče tvojim riječima.

Volim te krišom… pratim iz duševnog prozora, brišem maglu suzama.

Prepoznam u svakom trenu koji je pramen nemiran, dal  se trepavica savila

Koja je na tebi majica, što je bilo na usnama, dal je upareno sa šnalama.

 

Jednostavno te krišom potkradam… u albume duše slike dovlačim snovima.

Svaki korak pratiš mi , u snovima  nogu podmećeš u svoje krilo navrćeš

Minut sa tobom vrijedniji, nego u raju godina, Bogom si meni poslana.

Molim te… putujmo spojeni, u sinergiji ma gdje se skrivali, maštu ukrašavali.

 

Molim te ostani, značiš mi previše… krišom voli me, samo zato postojim.

Skakućemo obroncima naših maštanja, pupovima izbija istina, slike oživljava

Mada miljama daleko si, u nekim sivim zonama razgrčeš gusto lišće opalo.

Na ledu izrezbarene poruke, preko zime da se ne zaborave,možda izblijede.

 

Bez maski  se upoznali, iskreno srca otvorili, sto godina prošlosti razotkrili.

Među nas su laži plasirali, lažne kosti pružali ali nismo poklekli, što više…

U nama slatka požuda se razbudila, vrelim uzdasima i pričama se širila.

Volim te krišom, jer si to najmanje očekivala, možda frenda tražila…snivala.

 

Između Senja i Pariza možda stanuješ,burom nade se tiho prehranjuješ

Na prstima plaže obilaziš,nebi li u mom naručju obljubljena da završiš.

I onda me u pola sata strašću neobuzdanom divljački razvališ i nestaneš

A ja u kampu tko zna koliko sati nakon toga zaluđeno izgubljen ostanem.

 

A sada si skrivena pod alpama, nanosi snjegova te lopovski prikrivaju.

Mogu se Francuzi na Mont Blan popeti,uvale nek pretraže, pronađu tragove

do tvoga srca put da pronađu, al moja ostaješ, kad me se poželiš, doletiš.

I ako mlada si, tvoji životni putovi na mojim grudima se križaju, dozivaju.

 

Prepusti se, krišom smo spojeni neka ovako i ostane, maštanje lažne istine.

 

Toni Ljubiša Božić ,Bugojno, 03.01.2018 u 15:22 hrs

 

U INAT DUŠMANIMA GLAVU PODIGNI

 NOĆ ZA PAMĆENJEu oku

Gledam te…glave spuštene hodaš i ne vidiš kako tope se proljeća.

Bila si cvijet što svakog opčinjava, zbog tebe su padale opklade.

Tebi su slali poklone, samo da ti se dodvore, tvoje strasti napiju.

Bila si simbol dražesne kneginje, primjer  žene…ljubavi strastvene.

 

Dok se u tebi nije kula potopila, u ponor te povukla, podla prevara.

Nema te … zavučena u svojoj duši si i drobiš se, srce u prašinu pretvaraš.

Otvori prozore duše ti ranjene, nek iscure bolovi podlosti, bez jecaja.

Moraš podnijeti lomove što su te pratili, na ponoru si stajala…vagala.

 

Na noge osloni se, jedino preostalo, uzdignute glave prsi se, nek polude.

Stijena si Galaktička od koje se sve razbija, u tome je snaga ti najveća.

Nikad nemoj dozvoliti , da opet gaze te, sujetom hrane se u ne dogled.

Suviše rana u tebi se prikriva, treba ti svjetlosna godina , da ih istjeraš

 

Na moje rame osloni se, bit ću ti desna ruka, mislima, snovima, noćima…

Uvijek u meni ćeš imati, što mnogi mogu sanjati, prijatelja u nevolji, neprocjenljivo.

Bit ću karika koja te pokreće, iz blata , gliba, gdje su te gnječili… zavidni.

U meni možeš pronaći, suzu u oku što treba ti, od bola kad presušiš..

 

Samo da izdržiš, ako treba zajedno ćemo plakati, da se oporaviš.

Molim Boga …da pomogne ti, da snažna si, pronađeš u tunelu svjetlosti.

Signale prati, što život šalje ti, neki na mene podsjećaju, svijeće ću paliti…

Moraš da nastaviš, dovoljno snažna si, sjeti se… sunce na kraju čeka te.

 

Znam da ćeš izdržati, u mislima ću moliti,snagu ti davati… jer moja si, nadam se.

A onda… ako ti budem trebao, slobodno potraži me, starim mjestima prošetaj.

Uvijek ćeš u proljeće pronaći… cvijetnjak sa tvojim ružama dražesnim.

Za tebe sam, uvijek ih zalijevao, nadao… da ćeš možda… u meni se pronaći.

 

Ako osjetiš da sam ti potreban, potraži me …kao dašak proljeća oživi me.

Moja si pepeljuga za koju sam vezao tepihe iz mojih stihova, u trenu rađana.

Za tebe vrijedi čekati, da prođe svjetlosna godina, da se spojimo… miliun razloga.

Čarima vezan za tebe, iz prošlih života su pozivi, tko zna iz kojeg stoljeća.

 

Osjećam …vrijeme nas razdvaja, no to je pitanje momenta, na vrata kuca sudbina.

Nadam se… da će nas spojiti, u oblake ponijeti…da se volimo iznova..čarolija priziva.

To daje snagu mi ,da jutrima te dočikam , izlaskom sunca  pretražujem sjećanja

Poručujem preko letećih konvoja, lastama da te upozore, u gnjezdu da čekam te.

 

Samo mrvica, mrvica fali da progledaš , iz tvoje duše ranjene da isploviš

Oči otvoriš, u zagrljaj mi poletiš, da ljubim te, nadoknadim sve što je protutnjalo

Zar ne vrijedi za to živjeti, nadati se, odricati, vjerujem… osjećam da dolaziš.

Sa mnom ćeš zaboravit bolove, upoznat ćeš samo osmjehe, za tebe čuvane.

 

Na dlanu ću ljubav ti nuditi, da rane ti iscjelim da sve zaboraviš, nek nestane.

Prestat ću pisati stihove , jer si se u meni stvorila iz moje mašte izronila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,01.01.2018