Da izbrišem te iz srca nemoguće je, tamo nedaš se

Znaš da od početka do bola sam ti Vjerovao

Klela si se svime i svačim onim godinama

Da nikoga kao mene nikada nisi voljela.

Da bi istog trenutka sada od njega otišla.

Uvijek si ponavljala iz pjesama stihove

Da bez mene nebi dana tako preživjela

Da si napokon samniom u život se vratila

Da te moja iskrena ljubav baš preporodila.

Mislila si da iskrena prava ljubav ne postoji

Da su to samo sulude bajke eto za naivne

A onda preko noći luđački zavoljela si me.

I stalno u suzama ponavljala molim te zagrli me

Samo tvoje riječi ponavljam i bolno prisjećam

Prosto ne mogu da vjerujem kako bijah naivan

Kao dijete tvome dolasku u očima radostan

Prosto sam te gutao,bez tebe tužan bih lutao.

Prosto mi sve kao nemoguće sada eto izleda

Da si jednostavno ti bože ti lažovčina ispala

Da si me toliko nemjerljivo  u srcu skršila

Jer si moju iskrenu potpunu ljubav dobila.

Pa suludo se nadao da pravu sam pronašao

Ona koja će me do kraja života vjerno pratiti

Da nema problema koji zajedno nemožemo riješiti

Da ću napokon kao sretnik na prstima hodati.

Koja naivčina i koja zabluda kazna me sustigla

Ali zašto čime sam tu kaznu zbog čega zaslužio

I svo to naivno povjerenje o zube mi se sasulo

Srce i dušu nepovratno nepovjerenjem zatrovalo.

Zašto su se kola na meni slomila,svega me razorila

Ne mogu da vjerujem da između nas nije bilo kemije

Još uvijek nakon silnih godina toliko žestoko volim te

da izbišem te iz srca nemoguće je, tamo nedaš se.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, Belgija, 25.06.2021

Hvala ti što si me barem onda voljela.

Niti sam ne znam čime si me prvo osvojila

Dal svojom ljepotom ili kako si me poljubila

A taj izazov kao lovac nisam olako propustio

Tvojoj strasti i požudi baš sam svjesno nasjeo.

U početku strašću me gladnom sve to vodilo

Da bi se vremenom sve dublje u srcu odvijalo

Mada su me u podsvjesti pratili stari strahovi

A što će se desiti ako te srce luđački zavoli.

Trebalo mi je za čudno baš malo vremena

Kako si preduboko mi u srce zakoračila

Sve što je moguće  u par dana si osvojila

u roba ljubavne strasti si me tad pretvorila.

I ti isto si osjećala …nisi se ono pretvarala

Mada smo oboje na srcu teške rane imali

Nekako oboje smo se nakon poljupca otvorili

I gladnoj strasti i požudi se svjesno prepustili.

Takvi trenutci opijenosti se ne propuštaju

Dok ide ide… samo neka što duže potraju

Ako se među nama nešto loše nekada dogodi

Bar ćemo imati sjećanje da nas tamo poprati.

Znam ako ovo prebrzo svrši se,boljet će

Nekako preduboko si me svime osvojila

Taj osmijeh i strast koji si iskreno dijelila

Hvala ti što si me barem onda iskreno voljela.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, Belgija,24.06.2021

Hvala ti što si me barem onda voljela.

Niti sam ne znam čime si me prvo osvojila

Dal svojom ljepotom ili kako si me poljubila

A taj izazov kao lovac nisam olako propustio

Tvojoj strasti i požudi baš sam svjesno nasjeo.

U početku strašću me gladnom sve to vodilo

Da bi se vremenom sve dublje u srcu odvijalo

Mada su me u podsvjesti pratili stari strahovi

A što će se desiti ako te srce luđački zavoli.

Trebalo mi je za čudno baš malo vremena

Kako si preduboko mi u srce zakoračila

Sve što je moguće  u par dana si osvojila

u roba ljubavne strasti si me tad pretvorila.

I ti isto si osjećala …nisi se ono pretvarala

Mada smo oboje na srcu teške rane imali

Nekako oboje smo se nakon poljupca otvorili

I gladnoj strasti i požudi se svjesno prepustili.

Takvi trenutci opijenosti se ne propuštaju

Dok ide ide… samo neka što duže potraju

Ako se među nama nešto loše nekada dogodi

Bar ćemo imati sjećanje da nas tamo poprati.

Znam ako ovo prebrzo svrši se,boljet će

Nekako preduboko si me svime osvojila

Taj osmijeh i strast koji si iskreno dijelila

Hvala ti što si me barem onda iskreno voljela.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, Belgija,24.06.2021

Svi ga optužuju

Što im je … i on ima pravo da iskreno voli je

Nema veze što su pristigle srednje godine

Od prvog poljupca Ludo do bola zavoli je.

Sve se kao u divnim oblacima mašte odvija.

Ljubav  nikada nije poznavala neke  granice

Zašto bolesnim umovima iskrene ljubavi smetaju

Neka je on skoro duplo stariji i strasno želi je

Na kraju žena je ta koja uvijek na kraju pristaje.

Nisu trenutka  pogriješili što su se ludo  zavoljeli

Stanuju u svojoj galaksiji,planeta tamo je ljubavi

Što se mene tiče držim im fige da zauvijek  istraju

Da ljubomornim zavidnim i staromodnim odoljevaju.

Iskreno i ja u posljednje vrijeme baš često razmišljam

Kada bih ljubav života upoznao tu želju baš osjećam

Fale mi oni žmarci što cijelim tijelom prostruje

Kada se srce svakom njenom pokretu mimici raduje.

A oni što su tu sreću imali neka su punim srcem uživali

jedno drugo su savršenim osjećajima sreće darivali

valjda će i nas ostale bijednike ta sreća da pronađe

pa makar neka  to i za neko kraće vrijeme potraje.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel, Belgija,24.06.2021

Mada mlađa si od mene ipak mudrija si

Mada mlađa si od mene ipak mudrija si

Na vrijeme si sve shvatila i eto povukla

Previše opasno bijaše ono među nama.

Preduboko u srce se sve tiho zavlačilo.

A toliko zajedničko među nama se otkrilo

Al je vrijedilo,svake sekunde potrošilo

Nije žao mi opet i opet gladno ponovio bih.

Da imam te da te srećom i muvicom zovem.

Tvoja ljubav bijaše nekako čista i bezbrićna

Prepuna duboke strasti što posesivno obuzima

Jedino ti znala si kako samoći se suprostaviti

Sa mog lica sve što osjećaam olako čitati.

Nikada nisam uspio od tebe da bih sakrio

Uvijek znala si kada me kolebanje preuzme

Tada još više i divlje posesivno gladno ljubiš me

Na put ka tebi olako i baš uvijek vraaćaš me.

Ti kao krhka žena si me uvijek tješila i hrabrila

Nekako bijah siguran zagrljen na tvojim grudima

Znala si da je moja ljubav iskrena i beskrajna

I zato si mi 100 puta više iskreno uzvraćala.

U tvom voćnjaku strasti rado bih se noćima skrivao

Plod po plod bih na tanane na usne spuštao

Bože kako sam te rado svakog momenta želio

Kažu da sam te volio, da luđački sam te volio.

Toni Ljubisa Bozic, Brissel,Belgien,20.06.2021

Hajde odgovori mi, dal bi opet prijalo ti

Jedva se suzdržavam u mislima te razuzimam

Moja si kao ono ljetno veče stalno postala

Vineš me visinama slatkih davnih događanja

Što si od mene izluđenog zaljubljenog stvorila.

Pa te u skute gladne onako duboko privijem

Pa daleke visine strasti i požude dodirnem

Dilje strasno ljubiš me ,kažeš posesivno želiš me

Iz tmine samoće me noćima zaljubljenog  izvlačiš.

..

Hajde odgovori mi, dal bi opet prijalo ti

Da se na istom mjestu istoga datuma nađemo

Da tim trenutcima samo šuteć se gledamo

Sama pomisao  na tebe  na suze me natjera.

Jer nikada niti jedna kao ti nije me željela.

Kao da si violina u dši duboko  mi ostala

Budiš neke savršene sretne valove

I stalno gladno požudno želim te još.

Toni Ljubisa Bozic, Belgija,near Brisell,20.06.2021

Ljubav na kiši divlja se vodila

Ne znam zašto ali ono kišno ljetnje popodne

Vrti mi se stalno u mislima, tad si me željela

Vrelina ljetnje kiše sve je nekako zapalila

Ti si me divlje požudno strasno željela.

Još uvijek na leđima imam tvoje tragove

Tvoje kandže su me divlje grebale

Tvoje požudne usne grizuć moje su divljale

Tvoji uzdasi od onda trajno borave u meni.

A kiša onu vrelinu na nama je kao  hladila

No nije uspjela čak što više nam je prijala

Dok se niz tvoje čarobno lice kiša  slivala

Svaka tvoja kovrdža u sjećanju je ostala.

Bože dal si svjesna kako zarazno ljubiš se.

Slike ne zaboravljam to ljeto ispod masline

Želim te,svakog dana mislim i želim te

Po nekad si kažem da je to samo puko maštanje.

Ali znam u sve sam tako do bola siguraan

Da smo se to ljeto u Senju skrivećki imali

Da smo divlju ljubav na pljusku vodili

I da tu kišu trenutka nismo osjetili.

Ljubav na kiši divlja se vodila,nije odustajala

Toliko divnog nepoznatog u meni si probudila

Hvalaa ti što si se to ljeto kraj mene stvorila

Hvala ti što si svoju strast sa mojom sjediinila.

Drugi su sa plaže bježali a mi onako skriveni

Još više i divlje ljubav strasnu uporno vodili

Ti Iljushka užasno gladno vjeruj da fališ mi.

A znaš  što boli me… što više ne javljaš se.

Toni Ljubisa Bozic, Belgija,near Brisell,20.06.2021

Naše nezaustavljivo

Da ono među nama nije se moglo zaustaviti

Ono među nama jednostavno se moralo desiti

Ali  opet i ti kao i ja bi bez kajanja sve ponovili

Jer smo se tih vrelih dana potpuno voljeni osjetili.

Kažu kajanje, ma neka to što dalje od nas ostane

Jer tvoje usne vrijede više od svih koje sam ljubio

Divlja Strast i požuda koju sam kod tebe osjetio

Ne… te dane nikada neću niti sam zaboravio.

Kao da si znala da će nam sve kratko trajati

Zato si sve od srce željela mi to ljeto pružiti

Hvala ti, do neba hvala ti srce neće da zaboravi

Bilo bi jako lijepo da nam se opet ljeto dogodi.

A onaj ples na plaži i mjesec što nas je pratio

Onaj tvoj nezaboravni osmijeh me izluživao

Vidjeh se duboko u tvojim požudnim oćima

Tako iskreno potpuno divlje si me željela.

Daj molim te kada me osjetiš poruku pošalji mi

A ja od tada stalno pišem stihove samo za tebe

Ti na moru možda te valove često promatraš

A tako bih volio znati dal na mene pomišljaš.

Kada smognem snage i ipak na kraju odlučim

Da možda tvoju zbirku stihova eto objavim

Krišom bih ti na vrata došao u suzama poklonio

I vječno zahvalio što si me životom nagradila.

Hvala ti što si na ljeto kao i ja u Senj pristigla

E neka si iz Pule  na istu plažu to ljeto svratila

I nekako kad god te spominjem Senj javlja se

Nije jasno mi zašto u Puli više ne vidim te.

Toni Ljubisa Bozic, Belgija,near Brisell,20.06.2021

Budite sretni jer punom dušom u stvari volite

Život sa tako malo može da bude prekrasan

Da se svaki dio duše i tijela mirom presijava

Da se divna energija sreće na daljinu osjeća

Jer je istinska ljubav u nama burno procvala.

Ona uz mene je…ona u meni se strašću zapalila

Jer je najljepše usne galaksije  napokon  otkrila

Ako vas taj osjećaj jutrom jednoga dana probudi

Budite sretni svaki moment srce  neka je proživi.

….

Ako i tada suze krenu da se potocima dovlače

To je svaki dio vašeg duše i srca  presretan

Novi dio vašeg života se napokon srećom pokrenuo

Na stazu strasti i požude sretno su vas dovukli.

Kada vam njena poruka ili pismo trenom pristigne

Nešto savršeno nemirom u vama se eto pokrene

Budite sretni jer punom dušom u stvari volite

Na vas je zvijezda sreće skute širom nadvila.

Neka vas taj osmijeh nikad više ne napušta

Ljubav je nešto najljepše što može da se događa

Glupo bi bilo kada bi bez razloga tren prestala

Jer je na vas pustim godinama samoće čekala.

Za ruku čvrsto držite je trena je ne ispuštajte

Sto godina i dalje morate tako silno da se volite

I u sljedećih toliko života uvijek da se nađete

Jer vi svjesni ste da samo zajedno postojite.

Toni Ljubisa Bozic, Wiena,18.06.2021

Sve je bila farsa što se eto baš odužila.

Slušaj me,konačno sam o svemu odlučio

Tvoju lažnu ljubav budem ti eto vratio

Kao opušak od cigarete sam odbačen

Sve bila farsa je što se eto baš odužila.

Neću više da se sijećam lažnog milovanja

Sve ono što si obećavala bogom se zaklinjala

Oni tvoji ko fol uzdazi da uživaš u meni

Na kraju istinu su mi napokon izgleda donijeli.

Koliko sam samo pustih godina i stihova

Uzalud baš uzalud naivno trošio na tebe

Ne zaslužuješ da ti ime ikada više spomenem

No moje srce pusto i naivno uvijek te voljelo je.

Ono mi je najveći problem uvijek stvaralo

Sve mi je govorilo,vrijedi ona zadrži je divna je

Nije to ona vjeruj  bez pritiska nekog učinila

Imala je dobar razlog zašto te hladno odbacila.

Svaki tvoj poljubac kao glogov grm bode me

Bolno je svo to prohujalo daleko sijećanje

Hvala ti što si se na kraju i kakva si pokazala

Što si sve svoje velike laži otkrila, i priznala.

Ne nemoraš ništa više reći i onako si hladno otišla

Niti jednu jedinu riječ na odlasku nisi prozborila

Dovoljno si mi kakva si na kraju ipak pokazala

Hladna si i srca u tebi nema niti male mrvice.

Ti nemaš pojma koliko sretna samnom bila

I koliko ovo moje naivno srce iskreno voljelo te

sve analiziram tvoje nebuloze i laži proživljavam

u duši onaj propuh tuge me užasno razara.

Pitam se na kraju pa dal si ti mene ikako voljela

Al opet kažem si tako savršeno strasno si ljubila

Ne nije moguće da si svo ono vrijeme to glumila.

Prolazim kroz razna razmišljanja i dileme.

Jedno veliko dugo pismo spremam samo za tebe

Vagam kako da krenem ili još gore kako da završim

Svijeće još uvijek gasim u kruopnim suzama

Nisi nikada bila svjesna koliku ljubav si imala.

Toni Ljubisa Bozic, Wiena, Hotel Melia,16.06.2021

Iris iz Rima porno filmove već poodavno snima



Iris iz Rima porno filmove već poodavno snima
Nije da nešto zaradi nego čisto sebi eto da ugodi
Njena Strast i požuda u životu imaju veliku ulogu
One prve moraju da se namire zbog toga i gladuje.

Tijelo joj je kao u sirene, ona baš nije nikada rađala
Mada je da ima  djecu ono baš stalno željno maštala
Al eto nije joj dala sudbina u njenih prvih 40 godina
Mada onako ipak mlađa izgleda zato je poželjna.

U Europi jako su  gledani njeni svi  Video uradci
Sve je potpuno  prirodna nema silikona i botoksa
Nema one pačije usne nego prirodne čarobne
Bože toliko je u svojoj karijeri muškaraca imala.

A opet svima pa i meni još uvijek jako  je poželjna.
I evo sada nesanica u Beču oko 4 me probudila
Porno njen da potražim da se noćas eto  zadovoljim
I posesivnu glad za njenim tijelom da muvicu nahranim.

Hvala ti Iris za sve ove čarobne seksi izazovne uloge

Sa tobom sve nekako prekrasno i baš prirodno je

Sve što radiš i snimaš kao da sam ona ja uz tebe

Uzdahe ti osjećam miris ti prepoznajem ili ludujem.

Samo nastavi po neki novi filmić za nas samotnjake

Pažljivo probiraj,mlađe su očigledno pristigle

Ali vjeruj niti jedna nemože niti blizu do tebe

Tvoja je uloga napuniti duše samotnjaka noćima.

Toni Ljubisa Bozic, Wiena,15.06.2021,hotel Melia,1201 room

Ali prekasno je shvatila… sebe je provalila.

Ali prekasno je shvatila… sebe je provalila.

Nije niti oči otvorila već se u kučku pretvorila

Prerano se ljubavi prepustila posesivno zarazila

Nikada nije dosta joj stalno bi novu žrtvu tražila

Ali nije osnovna pravila ljubavi ipak shvatila.

Kerovi vole da se hvale i da okolo šire i pričaju

Kako nju kad god požele mogu olako da imaju

Njen miris i glas se baš brzo kroz selo pročuo

Svaki ker njene strasti gladan je požudno prilazio

Rijetke je odbijala i ona je u toj ljubavi uživala

Ali vremenom su je kučkom svi prozvali

Stari i mladi su planirali nebi li je imali

Ali prekasno je shvatila sebe je provalila.

Ela je prerano strast i požudu ipak otkrila


Nezaustavljivi gladni vulkan je probudila


I skoro su joj 30 al se nije još zadovoljila


Svaki kao i prvi put ona baš divljački uživa.

A tijelo joj neodoljivo sve se baš posložilo


Sva je savršena i prirodna i prosto neodoljiva.


Ela Ela nisti to ipak prerano probati smjela


Sada ne znaš da se zaustaviš strasti odoliš.

A možda shvatit ćeš, mladost u trenu projuri


Sve se brzo zaboravi život u sjećanju nastaviš

Listat ćeš albume sa prepunim suznim očima

Kajat ćeš se kasno je život si prokockala.

….

Nakon nekoliko godina druge mlađe su pristigle

Mada je i ona još mlada ali je više ne vole

Svi su je izguštali i zauvijek u smeće odbacili

Bila je vreća za istresanje i sada kaje se.

Ella iz Rima na daleko je postala poznata svima

Nema muškaraca kojeg je željela da nije imala

Nije niti 28 napunila već se u staricu pretvorila

Puši pije kažu da se vjerojatno sada i drogira..

Svi se pitaju kako je takva radodajka postala

Iz jako fine obitelji je pristigla svi ih poznaju

Ali o Elli najružnije sada nakon svega pričaju

Nisu fer kada samo njeno ime u svemu spominju.

A  jadnica prekasno je shvatila kučka je postala

Jedna uska ulica u Senju po njoj se od onda nazvala

I sada tamo druge mlađe darodajke viđaju

Jeftino se za par pića olako strancima prodaju.

Toni Ljubisa Bozic, Madrid, Espana,13.06.2021

Nije moguće da me svo vrijeme ipak lagala.

Bože nikada nisam ovo niti slutio

Da te budem na kraju eto izgubio

Toliko srcu ovom sam vjerovao

A ono naivno luđački te zavoljelo.

Jer nekako sve se preko noći prelomilo

Od tebe više niti  glasa nije stizalo

Ništa mi ne bijaše jasno što se dogodilo

Gdje sam pogriješio dal sam te uvrijedio.

Zidove oko sebe tišinom si sagradila

Samo da mi me od sebe zauivjek udaljila

A ono baš najviše me ta tišina boljela

Jer da odeš stvarno razloga nisi imala.

Džaba sada noćima u sebi raspravljam

Kao tebe za kraj i sve optuživaam

Moram malo i svoje ponašanje da sagledam

Treba mi vremena ovo je za mene šok terapija.

Kiseli osmijeh na lice radi drugih nabacivam

A u duši i srcu teško oboljevaam…osjećam

Plačem ridam cvilim dugim samotnim noćima

Nebi li se neka nada bar malom tragu pronašla.

Pa kažem si možda su razlike i sve te godine

Al se sjetim kako si zaklinjuć voljela me.

Sve sam ti do krajnosti naivno vjerovao

Nikada u tvoju ljubav trenutka nisam sumnjao.

E baš tu sam pogriješio, srce naivno širom otvorio

I bol užasnu nakon svega dugim noćima preživljavao

Jer jednostavno nije lako mi da bih te zaboravio

Kažu mi čovječe daj pusti je nije ti nešto vrijedila.

Kako sve to olako zvuči na tuđim hladnim usnama

Problem je što mi je srca do posljednjeg osvojila

Što se njena slika u očima mi zauvijek nastanila

Pa svugdje prati me na miru ne ostavlja me.

Pa se sjetim kako bi na ramenu mi plakalu

Utjehu u mome zagrljaju uvijek je tražila

Kako, bože mili kako svaa ljubav je nestala

Nije moguće da me je svo vrijeme ipak lagala.

Toni Ljubisa Bozic, Madrid,Spain,13.06.2021

A znam da me je barem neko vrijeme luđački voljela

.

Niti sam neznam kako bih ovu bol  nazvao

Sve ovo što se između nas eto ipak događalo

Dal je to prolazna nevera ili teška možda

preozbiljno strašno nešto se meni priprema.

U sebe sam se povukao, vani baš ne izlazim

Ne želim slomljeno srce pokazati zavidnim

Valjda gore sudac prikriveni i ipak najviši

Pravu istinu na kraju će uvijek da uvidi.

Sve one koji su lagali i laži stalno prodavali

Na prijeki sud dovest će,bit će nekom kajanje

Bit će suzai svakako  na koljenima oprost moljenja

Ali onaj tko je iskreno uvijek pobijedit će istina.

Siguran sam da srce nije pogrešno procijenilo

pa joj se od prvog poljupca iskreno otvorilo

da preduboko uđe i tako bolno se zarije

da sada kada je nema užasno eto boluje.

Kakva mi je to sudbina drugi bi kazali

Srce se otvori iskreno luđački je zavoli

A onda čisto preko noći hladno je izgubi

I nije čudo što nemože da je eto preboli.

A ova tuga čini mi se nekako najbolnija

Kao da miliuni bodlji ovo  srce mi razara

Pamet je pokušava iz glave izbaciti

Ali prije svega od srca mora dozvolu dobiti.

Al to baš olako i ne ide,srce luđački voli je

Nema tu demokracije,srce u svemu gazda je

Kako ono odluči sve ostalo to mora da prihvati

I zato će godinama bez nje svo  tijelo patiti.

Čini mi se morska sol na rani je nekako najbolnija

Ona na moru se rodila pa sve to još više ubija

Bolu prkosim da sam slomljen tajnu prikrivam

Nekako na kraju dana preboljevam,ali noć dolazi.

E tek tada muke nastaju, nesanica kao rđa nagriza

Sve u meni se užasnim bolovima nekako raspada

U tom mraku u toj nesanici ridam, suze ne prestaju

Jer duša i srce život bez nje ipak nekako ne prepoznaju.

Od kako je ona hladno otišla niti glavu nije okrenula

Kao da se svo zlo svijeta nad mene namjerno nadvilo

Sve mi se srušilo, ništa od ruke mi baš i ne ide

Boli me,boli me, bez njene ljubavi sve baš jadno je.

I što je najgore tišine u meni podlo uporno caruju

Suze vodopadima niz lice noćima se bolno slivaju

Nema njenog osmijeha,nema onog blica u tim očima

A znam da me je barem neko vrijeme luđački voljela.

Toni Ljubisa Bozic, Madrid,Spain,13.06.2021

Ljubav prema njoj još se nije niti blizu ugasila

Pronaći utjehu uzalud godinama pokušavam

sebe nekim sulidim idejama opet zaluđivam

planiram silna putovanja samo da zaboravim

da na tebe više niti trenutka barem ne pomislim.

Furam sa rajom europom i spremam se do kanade

Tamo moja draga sestra nestrpljivo uvijek čeka me

Imam tih rođaka po svijetu se silom prilike raspršili

Jedni na druge zbog brzog života nekako zanemarili.

Valjda ću nekako tim putovanjima nju zaboraviti

Ali nešto duboko u meni govori i uporno  upozorava

Ona u podlom zaboravu ipak mjesto nije zaslužila

Ipak je godinama ljubav iskrenu mi baš dijelila.

Možda će uspjeti i neku novu utjehu pronaći

Možda se ipak na kraju ono luđački propijem

Samo ne znam dal će to biti vino ili rakija

Al ipak piva mi je nekako od svega milija.

Možda će pisanje stihove da me eto primiri

Sve je to lijepo planirano al srce neće da zaboravi.

Stalno je u mislima, za svaki moment se preotima

Ljubav prema njoj još se nije niti blizu ugasila.

Možda sa knjigama nekako da utjehu pronađem

Al opet sebe varam i obasipam nekim lažima

Uporno se vuče ona u mojim gladnim mislima

A ipak mada je njegova od mene je neodvojiva.

Možda sa gitarom zaboravit je nekako uspijem

Ali kad navrate teški molovi srce se probudi

Suze niz lice prosto divlje baš nekako navale

Bože moram si priznati da još uvijek volim je.

Na sve moguće načine Pokušavah da pronađem utjehu

Obilaio sam raju i stare prijatelje,vrijeme trošio

Al i nakon deset godina utjehu niti blizu nisam pronašao

Bože koliko sam tu posebnu mome srcu ženu volio.

Toni ljubiša Bozic, Madrid, Spain,12.06.2021

Tvoje četrdesete za tren prolete

Kako se sada osjećaš kada četrdesete proživljavaš

Dal na pamet sve češće padnem ti,dal me poželiš

Dal te u srcu probada, sjećanja ti često nadolaze

A bar što se mene tiče srce još uvijek ludo voli te.

Znam priznaj mi u sebe sve češće bolno se zavlačiš

Svoju odluku po tko zna koji put detaljno preispituješ

Dal si pogriješila što si me onda bez riječi napustila

Možda samo možda zbog svega ipak muvice kaješ se.

Al ne brini, nisam više ljut na tebe,ohladilo me sjećanje

Na sve si tamo pristati morala da bi me eto zaboravila

A vjeruj nekako u posljednje vrijeme sve češće razmišljam

Da te nekako krišom posjetim al da ti se ne najavim.

A onda kažem se nemoj se na tako nisko spuštati

Da je vrijedila ona bi uz tebe ipak zauvijek ostala

I u pravu sam,al nekako tvojih usana željan sam

Tvoj osmijeh i sjaj u očima toliko fali mi za poluditi.

Dal su te bore sustigle,dal ti vid je po malo oslabio

A što se mene tiče nikad te nisam trena prebolio

Srce čuva te baš duboko u svojim tajnim špiljama

Duša kao plašt vjetrova nekako te baš obavila.

Tvoje četrdesete za tren prolete, sve u srcu razdire

Fališ mi a srce na stazi bolne samoće obilno krvari

Kako bez tebe sve ovo vrijeme baš teško je izdržati

Kako srce ovako ranjeno da bit će bolje eto ubijediti

Dok na gitari sviram i pišem ti uporne tužne stihove

Tako rado tim momentima naše tajne sjećam se

Suze naviru al da pišem me ipak ne spriječavaju

Čak što više još više inspiracije svemu dolijevaju..

Idi sa njim provedi četrdesete, al ja čekam te

Bilo kada se predomisliš ako me se poželiš

Ti ćeš me prateći srce uvijek olako pronaći

Jer ipak još koja mrvica u tvom srcu boravi.

Sama sebi moraš svu istinu na kraju priznati.

Znam da ridat ćeš,tražit ćeš da ti oprostim

Ako se sretnemo o prošlosti nećemo da pričamo

U novi život sa novom ljubavlju opet krećemo.

Toni Ljubisa Bozic, Madrid,Espana,12.06.2021

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je c5a0ec5a0i.jpg

Svo vrijeme je vrijedilo što sa tobom se dijelilo

Godinama pokušavam od tebe sakrivam

Al ne ide,stalno si uz mene,ne puštaš

U svakoj misli  boraviš,vrijeme zaokupiš

Jednostavno godinama na miru ne ostaviš.

Nije da binim se…. da sve to kao loše je

Ali najveći problem je što nemam me

Samo si u mojim gladnim posesivnim mislima

Putuješ svim uskim stazama ovih stihova.

Dio mene od prvog poljupca si postala

To si odmah shvatila gladno me ljubila

Godinama lažnom nadom si me hranila

A ja na sve to nasjeo srce ti širom otvorio.

Da me sada pitaju dal trenutka kajem se

glavom bih odmahnuo i sve opet ponovio

Nema veze što bih na isti način srce ranio

Svo vrijeme je vrijedilo što sa tobom se dijelilo.

Jeste da se noću prečesto probudim

Sav u suzama okupan o tebi razmišljam

Sve nekako da povežem eto pokušavam

Al ne ide srce vrijeme bez tebe ne razumije.

I saada kao pokušavam bijeg od tebe analiziram

Kako kojim putem koje kraće staze da pronađem

Jer ako ovako nastavim mogu uskoro da se ubijem

Kako jadno sve izgleda jer bez tebe ne umijem.

Bijeg od tebe najvjerojatnije neće ipak pomoći

Problem je jer iz srca te prosto ne mogu pustiti

Život bez tebe u ovim u stihovima i mislima

Jednostavno srcu i duši ne mogu eto dozvoliti

Toni Ljubisa Bozic, Madrid,Espana, 12.06.2021

Ella iz Senja… život mi mijenja… naopačke

Jednostavno bez pozdrava je od mene odlutala

Otisla je da bi ipak o nama na miru razmislila

I nikad nije se vratila… razmišljanje je zaokružila.

U njenom krugu za mene mjesto više ne postoji.

Nadam se da će još jednom o nama da sagleda

Sve se lažnom zabludom nadam da će da uvidi

Da smo ipak nas dvoje svijetlu budućnost imali

Ali za sada mišljenje joj ipak ne mogu promijeniti.

Ella iz Senja… život mi mijenja… naopačke

Nikada niti jedna nije me tako strastveno imala

I sada zavaravam se, nemogućem eto nadam se

Ipak svi aduti su u njenim rukama,bude odlučila.

Do tada mi samo prokleta samoća bolna ostaje

Dal će se možda javiti ili barem poruku poslati

A sve bih dao kada bih mogao je pronaći, pitati

Što se je to sa njom desilo da je od mene udaljilo.

I sada kad god me slike čarobnog senja dočekaju

Toliko toga u srcu i duši sa nemirom zatruju

Suze krenu ,cvilim ridam u sebi i pitam se

Bože čime sam samoću zaslužio i kaznio dobio.

Toni Ljubisa Bozic, Munchen,05.06.2021

Jednog dana te moram zaboravit, u drugo sazviježđe premjestit, da nestaneš.



Nismo pokušavali, dogodišmo se, mada raslojeni daljinom zidova
Sjetih se tvog prvog pogleda, sumnje u moje riječi, izbora upita, istraživanja.
Ponornica pitanja u tebi je čekala da se strovale, meni na grudi da poteku.
Bila je već zaholcana zima, jorgovana niti na vidiku da bi se njime skrivala.

Odmah si shvatila koliko bola stanuje u mojim grudima, tuga rominjala očima.
Koliko je samo suza proteklo kroz moje dlanove, bez razloga, suludog maštanja.
A ti moja draga djevojčice, ne pripadaš mome sazvježđu, u tebi je višak prostora.
Koliko je samo soli iscurilo vapajem u suzama, nisi mi pripala, samo se okrenula.

Neizvjesnosti prepuna riječna korita, ogromne rijeke što različitošću razdvaja.
Nikad dovoljno neću sazrijeti, odrasti, da bih te totalno ljubio, tebi se poklonio.
Vjetropir je na mojim usnama, postavio zamke slatkih otrova, da te primame.
Gorka je i bolna su lažna dešavanja, oranje po duševnim ranama razdire.
Moram te zaboravit, u drugo sazviježđe premjestit, …da nestaneš…

Ne želim ti nikako smetati, na rane duše gorke boli dolijevati, nisi to zaslužila.
Predobra si , jednog dana moram shvatiti, teška ilizija je o tvome krilu snivati.
U gnijezdu tvome spavaju papige, cvrkuću, majku dozivaju… strah osjećaju.
Najgore što volim te, ne želim da ostavim, srce sebičnošću zatrovano odvraćam

Mora da krene moje odvikavanje, kukanje, zatrti sve za tvojim usnama požude.
Jednog dana te moram zaboravit, u drugo sazviježđe premjestit, da nestaneš.
Predugo si kružila, jednosmjernim ulicama na moje znakove skretala, pa zalutala.
Prkosila svim upozorenjima, žureći u zagrljaj, fatamorganu mojih stihova.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 05.06.2021

Bože 35 godina prošlo je a još uvijek često zadrhtim

Postoje trenutci koje srce u prolazu uhvati

Ono svojom skrivenom kamerom sve zabilježi

Pa te divne slike srcem duboko jezom zaoru

jer divna sjećanja naviru preduboko dušu opiju.

Naravno i suze se tada uvijek pojave pa utrpaju

A uzdasi se prekinu, na momente skoro ne dišete

Još niste toga svjesni ništa tada baš ne shvatate

Jednostavno bez teksta tim momentima ostajete.

Riječi se zaustave,uživate u tom trenu momentu

Koji vas na nešto lijepo podsjeća,sijećanja dolaze

Od sreće smijete se ili jednostavno tiho jecate

Fale vam ljudi koje pored sebe tim momentima nemate.

Meni se to dešava jer skoro svaka fotografija mora

Kada je ugledam,onaj slatki nemir duboko osjećam

Bože 35 godina prošlo je a još uvijek često zadrhtim.

Još fali mi, daj više ženo srce napokon napusti mi.

Jer to ljeto posebno na tim vrelim  Senjskim usnama

Toliko toga divnog u meni navraća duboko dodiruje

Zar je moguće nakon toliko godina da jadnik volim je

Il je to prosto ona divna sjeta koja uporno dosađuje.

Toni Ljubisa Bozic, Munchen,05.06.2021

Sve je u tvojim rukama ipak sve je tvoja odluka

Bože mila od tvog prvog slasnog divljeg poljupca

Sve se nekako prekrasno kao u mašti odvijalo

Sve oko mene na tebe onako nasmijanu podsjećalo

A ranu u srcu beskrajnu onako baš širom otvorilo.

I naravno sve se savršeno među nama odvijalo

Po nekad bi se neki nesporazum među nas uvalio

Ali jedan tvoj zagrljaj i poljubac sve bi olako riješio

Nosim te duboko u grudima samo ti si dio sjećanja.

A najviše mi falilo što na rođendanu ne bih uz tebe

A onaj vreli osmi mjesec posebno strast pobuđuje

Obožavaš da ljubim grlim i strasno požudno imam te

Još uvijek tvoja slika sa naše plaže uporno prati me.

Bijah spreman na sve bih se tada sigurno kladio

Da te nikad za nikad od sebe ne bih trena pustio

A gle što se među nama dešava,sve si hladnija

Ne javljaš , ne stižu strasne poruke, ne želiš me.

Skroz si se promijenila, u neprepoznatljivu pretvorila

Ali sve tješim se neka kriza te je u svemu uhavtila

Neznas što bi od svoga života ovih dana učinila

Pa si me udaljila da bi lakše o sudbini odlučila.

Valjda budeš dovoljno prisebna i pametno odlučila

Analiziraj što je moguće više razloga da bi ostala

Nemoj neke sitnice da te poremete i odvoje od mene

Bilo stvarno glupo bi kad bi sve savršeno razorili.

..

Sa srcem najiskrenije popričaj njegovo mišljenje

Kao najbitnije ipak prihvataj, ne žuri…strpi se

Jedna ludo zaljubljena izgubljena duša čeka te.

Do tada ću pozitivne misli da ti proslijeđujem.

Sve je u tvojim rukama ipak sve je tvoja odluka

Nemoj misliti da sve na tebe sada svaljujem

Ali nikako tvoju situaciju trenutno ne razumijem

Ali sa užasnim nestrpljenjem odluku tvoju očekujem.

Toni Ljubisa, Bozic, Munchen,04.06.2021

Ima nešto na tim njenim vatrenim usnama

Kasna jesen nad Senjem se noćas spustila

Prepuni oluci svoje serenade vrišteć skladaju

Rijetko koje lice naiđe,sve se pametno sklonilo

Bura senjski zavrće kišu sa zemlje baš podiže.

Neko sivilo baš nad Senjem se nekako nadvilo

Nema šanse da me kišobran ovu večer zaštiti

Kiša sa burom sa svih strana kupajuć me dolazi

Dok okom trepneš baš sve mokro je na meni .

Ali baš tom sivilu niti trenutka olako nedam se

Samo zato jer njen signal da krenem sačekujem.

Vrata terase poluotvorena za mene će ostaviti

Da je mogu noćas slatko požudno strasno imati.

Tresem se,neki nemir me iznenada uhvatio

Bože kao da sam se njenih usana preplašio

A fali mi ,nitko kao ona ne zna slatko ljubiti

Ima nešto na tim senjskim vatrenim usnama.

A njoj 33 se navukle,a daleko mlađe izgleda

Ima jedan nezasitni vulkan na njenim usnama

Njeni prsti znaju kako da me u trenu zapale

Bože jeste da je iz Senja ali luđački volim je.

Rekli bi mi oni iz metropole vidi ga [to je poludio

Nemaju oni pojma kako usne senjske haraju

Svaki moj damar u sekundi razgoropade

Senjske usne led tuge u duši u sekundi otope.

Tresem se,nekako mi se oteglo noćas čekanje

Al što ću fali mi i luđački volim je eto priznajem

Već godinama za tim usnama beznadno ludujem

I svaki svoj dolazak nestrpljivo uporno sačekujem.

A zadnji put sam je za rođendan 08.08. ljubio

Moju strastvenu lavicu u krilu sam to ljeto imao

Nikada u životu tako sretnički se nisam osjećao

Jer sam strastvenu požudnu ljubav napokon otkrio.

A sve je unjenim rukama, sve je njena na kraju odluka

Dal će mi pismo poslati,dal će me možda pozvati

Njena poruka kad odzvoni srce hoće tada da polomi

Znam da želi me, a to je srcu mi ipak najvažnije.

Toni Ljubisa Bozic, Munchen,03.06.2021

Daleko je u Australiju odselila

Kada su me jednom pitali što sam to u njo vidio

Kako sam je tek tako nakon prvog poljupca zavolio.

Jednostavno sve mi savršenstvo tijelom prostrujilo

Jednostavno na njene nezaistne usne navratilo.

Neke čudne signale jasno iz galaksije sam dobijao

Neko 6 čulo mi je govorilo srce je bude zavoljelo.

Kao što životinje ,mogu daleko više od nas da osjete

One mogu baš da nas o mnogo čemu da upozore.

Ono kada iziđeš vanka pa miris vjetra osjetiš

Kada znaš da lijepo vrijeme jednostavno dolazi

Čuješ jedino ti kako čvrci vrelinu najavljuju

E tako se u meni odjednom sve od sreće zaorilo.

Čuo sam osmjehe vjetrova između gustih krošanja

Slike na staklu od jutarnje rose su baš blještile

Nekako čak su se mravi eto oko mene uzvrpoljili

Kao da su i svu moju razdraganu sreću osjetili.

Čak su se i slike nekakve u oblacima pojavljivale

Vjetrovima se pejzaži oblako slatko mijenjali

Njenu siluetu na sve stranu svima odašiljali

A ja zaluđen, jednom riječju skroz preporođen.

A dole ispod terase odmah u more možeš da zagaziš

E tu sam je skriven u grmovima kadulje i maslina

Uporno sačekivao, u gluho doba noći dočekao

Bože samo na nju kada pomislim usne joj osjetim.

Moja muška duša očigledno se do bola zaljubila

Na srce mi je neku milinu savršenu ona položila

I kako može netko takvu ljubav da iznevjeri

Kako netko takvoj ljubavnoj sreći da odoli.

Baš i nismo onih prvih trenutaka previše pričali

Jednostavnop vremena za bacanje nismo imali

Kao da smo osjetili nekoliko dana sve trajat će

I da ona prosto kao vjetar odjednom nestat će.

Strast i požuda među nama je prosto neopisiva

Usne se trena ne odvajaju,dijela u jedno se spajaju

Vatra ma vulkan zadovoljstva iz nas izbija

Ta strast i požu da bi nekako eto zadovoljila.

Srce je duboko osjetilo da ima premalo vremena

Da bi se vrijeme ne razgovor uzaludno trošile

Samo kada bi zadovoljna na grudi mi zalegla

Koju riječ bi onako uz slatki osmijeh prozborila.

Tako zaluđeno ljeto se više nikada meni nije dogodilo

Srce baš niti jednu ženu kao nju nije zavoljelo

A tko zna da smo duže ostali i bolje se upoznali

Možda bi da nismo jedno za drugo na kraju shvatili.

Čuo sam da se udala,daleko u australiju odselila

Troje djece je izrodila, sinu moje ime ipak nadjela

Da je na ono naše posebno  ljeto i sreću podsjeća

Plašim se da je moj i da je zato daleko odselila.

Toni Ljubisa , Munchen,03.06.2021