Oni su te pratili dokaze naše ljubavi tražili.

Znam i tebi su prošle prebrzo godine

Znam da prečesto pomisliš na mene

Znam i osjećam kada se zakoceneš.

A te suze od sviju  želiš da sakriješ.

I znam da te tuga u svoje kandže

Onako drsko priklješti da zaboli

Jer i ti garant ne možeš da zaboraviš

Ono što smo u naše vrijeme imali.

Znam da baš često u zvijezde pogledaš

Tamo negdje mene tražiš i prozivaš

Jer onoj požudi i strasti teško odoljevaš.

I ti kao i ja u srcu snove krišom dozvoljavaš.

Pogledaj sa terase sve silne podivljale valove

Oni kao i ja luđački žele te, fališ im shvataš li.

Pitaj senjske vjetrove,oni sve u sebi skrivaju

Oni ti misli i snove potpiruju na mene podsjećaju.

Sjećaš se kad si novčić u rijeku kod Bihaća bacila

Znam da si me onda predugo i uporno čekala

Nisam ti prišao jer sam na vrijeme skužio

Oni su te pratili dokaze naše ljubavi tražili.

A život kako nismo zajedno baš gorak je postao

Nemoj i nedaj da nas zaborav još više razdvoji

Da se ova ljubav postepeno nekako ne razblaži.

Jer vjeruj ja te nikad ne mogu  prestati voljeti.

Jer ja sam u vjetru u valovima u nabujalim rijekama

I kada zvijezde promatraš znam oči mi uočavaš

Osmijeh ti iskezim na dušu smiraj neki položim

Jer ne mogu i ne želim da me ikada zaboraviš.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,12.10.2020

Uporna u mislima

Gledam u daljini svijetla Stockholma

Mislima neko beznađe me zgrabilo

Bezvooljnost crnim mislima pristigla

Boze pa ona bas nikada nije voljela.

Pokusam da dignem glavu i više ne plačem

Ad više to dno tuge srcem ne dodirujem

Al dole u taj ponor tuge sjecanje uvlači

Nikako ne mogu da je prokletu zaboravim.

OK muško sam i teška srca poraz priznajem

Al ove grozne noći baš usamljen bolujem

Sve što smo imali pokušavam da proklinjem

Al plašim se da joj se nešto ne dogodi

Da je slučajno ne daj Bože ne ureknem.

I nekako kad u gluhov doba oči zatvorim

Jutrom se opet kao vedar probudim

Opet je na jastuku ggledajuć potražujem

I očima ne vjerujem da stvarno nema je.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,12.10.2020

Ako ikada hrabrosti bude mrvu skupila.

Pitam se dal je uopće vrijedilo

Što sam time na kraju dobio

Koliko sam samo suza ispratio

Koliko stihova u suzama  pisao.

Vise nisam siguran kako sam prosao

Toliku gorcinu razocarenje upoznao

Toliko boli u grudima užasnih nakupio.

Što sam iz ljubavi toliku bol doživio.

Što je najgore još uvijek jasno čujem je.

Iz svih zidova osmijeh joj  baš odjekuje.

I sada izmedju patnje i bolnog sjećanja

Lutam negdje izmedju snova i nadanja.

Kako god saberem nije me voljela

Nije barem kao ja iskreno srce otvorila.

Možda jednoga dana bude objasnila

Ako ikada hrabrosti bude mrvu skupila.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 12.10.2020

Neka je sada na tudjim usnama ali i tebe je voljela.

Dok sjedim na pjescanoj obali nasih susreta

Onako more kao ulje glatko se bas umirilo

Nije kako zna senjskom burom divljacki ludilo

Njen lik mi se onako slatko nasmijesen prividjao.

Boze kako sam a ocigledno i tada sam je kudo volio.

Slatki bljeskovi sjecanja prepuni laznog iscekivanja

Onaj dasak nade mi olako u srcu i dusi se potpali

Ona radost zaljubljenog ublehanog  vidno tad proviri.

Tim trenutcima koji bi se na srecu precesto ponavljali

Nas dvoje bi kao nekada smijuc se pricali,voljeli

One usne bih i te kako vrelo blisko gladno osjecao

Opet bi zenu moga zivota usamljen na plazi imao.

Sva ona tuga oni duboki strahovi zariveni u meni

Tim trenutcima nashi desavanja bi olako nestali.

A sto je najbolnije nema je,kada se iz tih snova

Iz te podle usamljenicke maste ipak eto probudim.

Onako sav u suzama,umrljanog slinavog lica od ridanja

Koliko sam se samo puta zapitao toliko zavaravao

Ali je bilo prosto ne moguce da je se otarasim.

Nisamo jednostavno da ona nestane da eto dozvolim.

Krenuo bih da pisem stihove ubacujem glupe floskule

I onda kazem si nemoj je nikada prestati voljeti

Neka je sada na tudjim usnama ali i tebe je voljela.

A sto mogu bez nje mi ostaje ova sumorna sudbina.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,09.10.2020

Rasut izmedju sjecanja i laznog nadanja

U tebe kao u sunce nade sam gledao

A onda sam najvecu tamu tuge upoznao

Tvojim osmijehom i ocima si mi tepala

Da bi mi bez izgovorene rijeci  srce izgrebala.

Vrelinu strasti takvu nikada nisam upoznao

Ali sam zaledjen bez tvojih usana postao

Toliko toga u tebi divnog  predivnog sam vidio

Da bih srz najvecih lazi jako bolno shvatio.

Sada kada bas nemam te niti trunke u snovima

Uraganom tuge i boli u grudi si se nastanila

Sve moje uzaludne utopije na povrsinu isplivale

Kako bijah glup i naivan prebolno mi  dokazale.

Sve one ljubavne carolije na kraju sranje ispale

Naivna budala zabludom i nadom se hranila

Centrifuge na sve strane me lopovski opijale

Nebi li me do tvojih vrelih usana dovele.

Vise ne znam koji atom mene nisi zarazila

Koliko boja savrsene duge u mene si nasula

A na kraju sve te duge u bijesu su nestaale

Bila si eliksir koji se u otrov na kraju pretvorio.

Sada izgubljen izmedju silnih razocaranih tsunamija

Jako bolna prica izmedju srca i duse se odvija

Ocekivanja su razocarenja ono bas do bola postala

Jer nikada niti jedna kao ti nije me ljubila.

Sada kada bokale vina u tuzi onako usamljen ispijam

Sebi u pijanom stanju uzalud nesto dokazivam

Osjecam kako se u sopstvenoj sudbini utapam

Ruku spasa bas i ne potrazivam, nit se sazaljevam.

Nekako sav rasut izmedju sjecanja i laznog nadanja

Dobro su mi rekli besmislena su mi ocekivanja

Ona je sada sa drugim i njemu se zauvijek predala

Kada ta svjesnost u mojoj glavi bude napokon  sazrila.

Sada su mi samo stihovi kroz rijeci onako isprazne ostale

Nikada vise nista vratiti meni nece je,sa drugim je.

Za nju sam samo grska starac u njenim ocima

Kada mi se predala najvecu gresku zivota je napravila.

Suze vec odavno vise ne ispracam, i ne dozivljavam

Samo znam da se iz nekon nejasnog stanja probudim

Sav mokar jastuk prepun suza pod tjemenom osjetim

Tko zna sto mi je tada radila koliko me je izranjavala.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,06.10.2020

I budes se smijala kako ljubav nisi shvatila…

Ma koliko se trudila, uzalud, vjeruj mi…

Tesko se budes iz srca mu iscupala

Ocigledno dovoljno ga ne poznajes

Jer ti kao on toliko se ljubavi ne radujes.

No premlada si kroz zivot shvatit ces

Ljubav iskrena prosto je neunistiva.

uskoro budes gledala njegovim ocima

I budes se smijala kako ljubav nisi shvatila.

Toni Ljubisa Bozoic, Amsterdam,06.10.2020