Ako ikada hrabrosti bude mrvu skupila.

Pitam se dal je uopće vrijedilo

Što sam time na kraju dobio

Koliko sam samo suza ispratio

Koliko stihova u suzama  pisao.

Vise nisam siguran kako sam prosao

Toliku gorcinu razocarenje upoznao

Toliko boli u grudima užasnih nakupio.

Što sam iz ljubavi toliku bol doživio.

Što je najgore još uvijek jasno čujem je.

Iz svih zidova osmijeh joj  baš odjekuje.

I sada izmedju patnje i bolnog sjećanja

Lutam negdje izmedju snova i nadanja.

Kako god saberem nije me voljela

Nije barem kao ja iskreno srce otvorila.

Možda jednoga dana bude objasnila

Ako ikada hrabrosti bude mrvu skupila.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 12.10.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s