BRIŠEM POŽUDE TRAGOVE

 

iv oko u jezeru

Još dok si spavala, rastopljena, u klupče se smotala, sa palcem u ustima.

Na  licu ti ne vidjeh grijehove, samo osmjeh prepun prošlih dešavanja.

Ispod plahte palac nožni se šepuri, termostat  što iz duše vatru rashlađuje.

Dvije noći su proletjele, kao da smo tek jučer u gnijezdo sletjeli, gugutali.

 

Spremam prostirke, brišem tragove, tvojih usana otiske  u brlogu brvnare.

Svijeća tragove što nisu dogorjele, istopljene našim žestokim krinkama.

Na prozoru tvoja šnala ostala, kojom si kosu samo za mene češljala.

Jedna tvoja čarapa pod tušem završila, mogla sve otkriti, priču provaliti.

 

 A  u prolazu, pokraj kuhinje, tvoje vera je ostala, na lančiću visila.

Toliko si tragova slučajno spremila, ludnica i strahovi u mojim mislima .

Moram protutnjati, od tavana do podruma tragove strasti tražiti, brisati.

Na tavanu na starom dušeku, tvojih usana opet otisci, jastučnica bilježi.

 

Pramen se jedan složio na postelji, dal sam ti kose čupao, bilo je ludilo.

Pod jastukom knjiga stihova sa mojom posvetom je ostala…to si  tražila.

Na njoj su usana tragovi, da te na mene podsjeća da moja bila si, napokon.

Ako si još nešto zaboravila, trebam vikend da otkrijem preostale slučajne tragove.

 

Kao da želiš da se otkrije, da objaviš naše prevare, javno sve da postane.

A ne shvataš, bljesak slabosti nas puknuo, sve naše brane razvalio.

A sada… grizu savjesti, dal je trebalo da se dogodi, zar smo podjetinjili.

No strast je sve ukrotila, požudom je vladala, misli pred brvnarom isključila.

 

Zato probudi se, pomozi mi , da se ovo zaboravi, brišimo požude tragove.

Neka  brvnara ostane, dahom naše strasti se napaja svjedočenjem zidova.

A mi, maštajmo i dalje samo maštajmo, slatkim lažima mamimo.

To je najmanje ranjivo, dušu i srce napaja, daleko od očiju i dodira.

 

Lažov sam što istinu govorim, nekada  probada i nervira, al to je istina.

Podvucimo linije, neka se granice ne prelaze, neka sve ostane puko maštanje.

Tako je najbolje, ako želiš javi se, dobro došla si moja draga jaranice.

Previše smo zaglibili, pamet izgubili, pa sada plaćamo kroz grubo kajanje.

 

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno…24.04.2012 u 11 i 51 hrs

 

 

BOŽUROM PRIKRIVENA


Tolike mašte smo kuhali u našim dušama spremali, stihove sklepali.

Riječi smo požudne koristili, prljavim plesom se služili, maštu raspirili.

Najljepše bajke smo sanjali, eh kamo sreće da smo se susreli, pa vidjeli.

No sve se dešava s razlogom , tako blizu si a nemam te, znam želiš me.

 

Neke su nagurali zidove, da ne dozvole susrete, prikrili ceste do tebe.

Kada o tebi razmišljam, kroz latice božura izvireš, polenom te prepoznajem.

Opojne su tvoje čarolije, kao zraka sunca kroz oblake…dobacuješ do mene.

Mijenjaš oblike , samo da te ne vide, kako bi do mene dospjela prikrivena.

 

Koliko će još proći vremena, da se dogodi, možda ostvari podla, tajna požuda.

Kočiju za tebe spremit ću, kočijaš postat ću , samo  dašak usana ti osjetim.

I neka budeš sa njim se vozila, ostat ćeš moja potajna želje ne izmirena.

No meni je dovoljno samo da te pogledam, na usnama treptaj me uzdrma.

 

Ništa ne tražim, samo  želim potajno voljeti… u svojoj mašti posluživati.

Tada sam tvoj, a ti moja princeza …što kroz stihove meni se predaješ.

Tako nestvarno je, dječačko maštanje, al meni je posebno, mada neostvarivo.

Tako si moja u svim mojim snovima, ostavlješ otiske kroz stihove da ne izblijede.

 

Uliječeš …izliječeš ,vjetrometina nastaje, stalno te spašavam iz ludila izvlačim.

Dok drugi te gutaju, u tvojim mislima putujem na lice osmjeh navaljujem.

Tako je , ljubav je skrivena.. kada se krvi prepoznaju, logiku iz glave izbijaju

Oba srca se prozivaju, stihovima oblagaju, da duže potraju, oseku ne upoznaju.

 

Divljinom našeg maštanja sva se zarazila poljana cvijetova, kojim smo trčali

Dugo si šaptala, da želiš me, baš u tim trenutcima  uživanja, na poljani požuda.

Mene bi lako ubijedila, prodata duša sam, svojim nitima slasti me zarobila.

Pa se od srca predajem, žalbe ne želim da ulažem …sreća me poslužila.

 

Mrvica fali da me osvojiš,  samo jedan broj je ostao ne otključan, izlizan.

al u pravo vrijeme na pravom mjestu mozda se i dosjetiš, osmjehom provališ

Sačekajmo kazaljke da se poklope našim grudima odzvone, vrata se otvore.

i tada me dotakneš, prozore duše rastvoriš, srcu svu vatru prepustiš

nošeni beskrajem ljubavnih valova jer je istina, čarobne  trenutke podarila.

 

Ne držimo dušu na uzdama, ona je polovinu prepoznala, sve dozvolila…

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 22.04.2012  u 22 i 42 hrs


ŽAROM SKUČENIH OKLOPA

1 noći

Sjećaš li se one noći, kad su usne šutile, jezikom pretraživale…žuborile.

Šutnjom se prikrivala, žarom skučenih oklopa, zasjeda pripremala.

Vrelo tvojih izvora… vatra mojih požuda, otvoreni plamen razotkrila.

Slatke rane, dugo pamte…stihovima trajno putuju, dokaze ostavljaju.

 

Iz naših požuda , stvarnost se porodila, stihove  romanu poslala, da putuju.

Mamurne glave su ostale, od ljubavi da se razbude, poljubce rastjeruju.

Tragove sve moguće da prikriju, a tvoje mirise…dahom vjetrova izbrišu .

Scena preljube da nestane, bez dokaza nema prevare, sudijska odluka.

 

U našim venama, trunčice otrova stanuju, ludilom glavu opslužuju, podsjećaju.

Na noć bez drskih kajanja, kad si me uzela, nakon dugog izazivanja.

A radio ostaje, baladom da podsjeća, poljubcima si plaćala moje požude.

Jedno drugo smo osvojili, dašak prevare isprobali, krvoloci strasti postali.

 

Istovarili oklope, bitke strasti pozvali, na postelji da se vatre raspire.

Rovovska borba u dušu se uvukla, zagrljajem bitke, strasnom žeđu opijena.

Dahom dodira,  noć se u trenu istopila, bijele zastave razvila, svanulo…

A mi slatko sklupčani, jedno u drugom stanovali, strašću opijeni, usne ispijali.

 

I kad nas razdvoje, iz luke odplove brodovi, bit ćemo vezani, delfini putuju.

Njima ću slati sve svoje poruke, neka te pronađu  , na obali zaspalu.

Neka ti zagrljajem , perajima svu moju ljubav prenesu, da ne zaboraviš.

U meni ostat ćeš, na palmama da stanuješ , samoću sjećanjem da odpuhuješ.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 22.04.2012 u 16 i 41 hrs

 

SCENARIO POŽUDE

passione

 

Dal si razmišljala, koja je uloga naših poigravanja kroz nemirna maštanja

Dal smo samo dio nečije režije, radimo što se nesmije, preko linije.

Preskačemo električne ograde bez straha da nus pojave ne sustignu…udare,

Brzom vožnjom pokušavaš riješiti u sebi neko kajanje, nervoza te osvaja.

 

Dal sam jedan od onih tvojih hirova, želiš osvojiti dušu mi bez tragova.

Da plazim pred tvojim grudima, žudim za nagradom, mrvicom dodira.

Voliš kada je sve pod tvojim žicama, nema iskakanja, tvoja su pravila.

Sa drugima imas neprobojne ograde, okrutna si…ne dozvoljavaš prilaze.

 

Scenario tvoje požude, duboko u teritoriju moje duše ranjive dopire

Zatvorenih očiju, uvijek vidim te, osjetim usne ti darežljive, neponovljive.

Prva noć bit će  ludnica, dal si tako planirala, il će biti stihija van scenarija.

Neka se tako i dogodi, da ne razmišljam i ne poludim, jednostavno prepustim.

 

Znaš kada blizu sam, tada imaš me, na svoj način cijediš me, obilje ponude.

Žedna si mojih usana, pomama osvaja, reznolike uzdahe provocira, putuju.

I kada sam siguran da imam te, nestaneš, na pragu požude kamčeć ostajem.

Svaku sekundu voliš da kontroliraš, da po tvome satu ljubav putuje, omamljuje.

 

Žedan uvijek ostanem, tvoje strasti vulkanske, na pola obroka uvijek prekineš.

Vitamniska doza stalno je u minusu, jer na slamku doharanjuješ, obmanjuješ.

Svjesna si da sam postao ovisnik, tvojih čari , svih tvojih prikrivenih maštanja.

Tješim se, utjehom lažnom prikrivam, da sve nekako prebrodim, opet ne ožednim.

 

No protov sebe ne mogu, osvojen sam, prikrivenim ponudama privučen sam.

Slabost si u meni pronašla, otrova tvojih usana tek je mrvica u meni se prikrila.

Ti si prekrasna ali sve treba vremena… na frforac se ništa lijepo ne događa.

Zato budi strpljiva, čekaonica bukti u nama, uskoro… konkretno možda događa.

 

Toni Ljubiša Božić,  Bugojno, 22.04,2012 u 11 i 51 hrs

 

U DUŠI ČOVJEKA… PREGRŠT LIKOVA


 

Najljepše što može da se čovjeku dogodi je kroz maštu ludovanje,

krišom iz duše se iskrasti pa u nekom tuđem životu otkačiti, ludovati,

i onda… pune duše i srca u sivilo starog tijela opet se ušuljati, zakopčati…

Noćima slike vraćati, prikrivenim osmjehom uživati…da se ne primjeti.

 

Čovjek u sebi ima bezbroj likova…na pustom otoku u duši  pjesnika.

Slikar među palmama, što svoju maštu na platno prosijava, noćima.

Dječak suludih požuda , bez razmišljanja preskače ograde zabrane.

Samo da se njoj dodvori, srce joj otvori, možda ga poljubcem podari.

 

Ljudska duša vulkan je, grotlo što prividno miruje, tragove ne pokazuje.

A onda se možda dogodi, po malo treperi  danima, zemljotrese najavljuje.

Pa u trenu sve razvali, poruši svo skupljeno kamenje , snagu bijesa iskazuje.

Vrelina iz njega izbija, katakombe u duši raslojava… čija je prava istina.

 

Poslije zemljotresa, rijeke  kajanja, greške se prikrivaju,dokazi uklanjaju.

Klečanje na koljenima možda pomogne, da se oprosti, nije namjerno.

Onda se kora duše primiri, zemljotresi nestanu, jedino pepeo ostaje

Da podsjeća da ljubav je u trenu bila ranjena, ljubomorom oblivena.

 

U duši čovjeka…stanuje  pregršt likova, izvlače tombolu koja je uloga.

Padaju u duši opklade, tko će nagradu da osvoji, na suncu u javi se provlači.

Nekad su uloge u tunelu bolova, ako ga ostavi, bez razmišljanja glavu okrene.

Tada je teško, ništa ne pomaže, samo taj dan proklinje, zašto je došao.

 

Al sreća sve u mašti je, brzo se zaboravlja, u duši sebi se podsmijava

Sa sobom uloge prepričava , što rekla je i zašto susrete odgađa.

Možda joj treba više vremena, da upozna ga, jer ga u živo nije vidjela

Neki oprez u njoj stanuje, dan od noći ne razlikuje, jer zavolješe ga.

 

Najljepše što može da se čovjeku dogodi je kroz maštu ludovanje,

krišom iz duše se iskrasti pa u nekom tuđem životu otkačiti, ludovati,

i onda… pune duše i srca u sivilo starog tijela opet se ušuljati, zakopčati…

Noćima slike vraćati, prikrivenim osmjehom uživati…da se ne primjeti.


Toni Ljubiša Božić, Bugojno…21.04.2012  u 14 i 44 hrs


 

NESTAJEŠ SA SVIH LINKOVA

 

1 noći

 Što se  stobom dešava, brišeš se sa svih linkova, mene okrivljuješ.

U jednom momentu sam ti ljubav jedina , a onda nestaješ bez razloga.

Ne mogu kroz sekunde zavoljeti, treba mi vremena, ljubav istražujem.

Ljubav su užasne nus pojave, ako ne upali…srce izgara, duša se rastopi.

 

Onda ću nositi traume, dugo u venama kolat će rane ne izbrisive, zbog tebe.

Zato hladnoćom odišem na NEKE tvoje izjave, sumnja u mene je razumljiva.

Putujmo ovako kroz maštanje, budućnost će termine u detalje da pregovara.

A onda kada se dnevni red dogovori, potpisujemo  kluzule ugovora maštanja.

 

Kako će na djelu da se dogodi, svo to dugo planiranje, pripremanje, izgaranje.

Treba se  čekati, u sebi izdržati i naravo ako se dogodi u svemu pakleno uživati.

Strašno te nervira, kada u pola poljubca nestanem , na skypu me neki  potraže.

Naša seansa nikako da se do vrhunca dotjera jer je u meni neka vrsta kočenja.

 

Valjda ću jednog dana sazrijeti, face to face ti se pokloniti, zajedno uživati.

Do tada budimo dio virtualnog tješenja, strastvenog maštanja bez dodira.

 

Toni Ljubiša Božić , Bugojno, 20.04.2012, u 11 i 15 hrs

 

LAŽU TE ROBINJE


 Sjeti se snova…preko leda sam te navodio, od drugih žena te skrivao… branio.

Lažu te… one što ih nisam u skute duše primio …od ljubomore podmeću kamenje.

Samo su lagale da sam ti nevjeran, da su one odbačeni dio obale mojih stihova.

Branio  te grudima, skrivao usnama, preskakali nasukano, podmetnuto kamenje.

 

Pitaš se, dal živimo u lažima, kako je lako unijeti nemir grudima, bez razloga.

Ne obraćaj pažnju na zavidne podvale, zavide ti, što su skužene njihove namjere.

Pa na njih pažnju ne obraćam, samo tebi poklanjam stihove, a to vraća se.

Nudiš mi poljubce, tijelo ne prikriva tragove, zov strasti u nama sve dokazuje

 

Boli me kada sumnjaš u mene, obraćaš pažnju na klasične prevare, zavidne duhove.

Uvijek si kriomice željela ,maštala na mojim grudima… o Bože, dal je to moguće.

Sada prepusti se…napokon se stvarnost desila, na moment smo van maštanja.

Ljubi me kako si željela, na svoj način se prikrivala, neka se dogodi bez kajanja.

 

Nakon toga se vratimo u prezrelo maštanje, da ne izblijedi, nek žubore stihovi.

možda nikada u mome krilu nećeš zaspati, usne mi trošiti, zagrljajem ploviti

al mašta nas povezuje, dušom i srcem protkana, prekraja granice ludovanja.

Zato ne uzalud trošimo ovo zrnce vremena, za trenutak ponoć je pristigla.

 

Postajem  igračka, vrti š me među prstima … nesvjesna da me ranjavaš,

No gorka je sudbina, nikada neznaš u kojem paru cipela te dočika suza lavina.

Al meni je najvažnije da sreća kroz tvoje srce putuje, cakli se , svjetluca  

Nemože da se prikrije, jednom ćeš shvatiti ,možda.-.. koliko si blago stiskala rukama.


Plačuć ispisujem stihove, sapiram rane od tvojih uboda…  nesvjesno ih poslala

Al sretan sam sretan što si me bar na trenutak željela, otvorila sve svoje kapije

Ne vraćaj me u prošle ratove, prekrasan osjećaj dijeljenja sebe trenutcima spajanja.

U nedogled maštanja, dječak u srcu ostajem dok me budeš trebala ….iskorištavala.

 

A toliko si puta zaspala, na vlak si kažeš zakasnila…a čekah te, kod skladišta.

Možda mi se nekad posreći , da te baš u živo ugledam , ljubav ti savladam, sebe podarim

Iskreno, bojim se toga susreta, kako će se desiti kemija, jer sve pregara u nama.

AL dječak u meni, očekuje tvoje pozive, da opet ne zakasniš  ….dok  vlakovi prolaze.

 

U 5 minuta stihovi nastanu, iz nekih budžaka duše se bockaju, da te upoznaju.

Tvoje snove sam prepisao…žustro na platno stihova nabacio, jer si me željela.

A Danas si kasnila, poruke pisala, a nisu stizale, jasno miješanje sudbine

Čekah te na rubu stanice, kada si kazala, predaleko si …da bude sve istina.

 

Toni Ljubiša Božić,  Bugojno, 19.04.2012   u 23 i 23 hrs

 

 

 

TRNČIĆ U GRUDIMA

 

Ljudsko srce je čarolija, u njega… u trenu, stane cijela galaksija, bez treptaja.

A trnčić sve razori…obični, nevidljivi,skromni,katastrofalan a tako bolan i rizičan.

I onda nas rastura, nedozvoljava disanje, prekida svako realno pristupanje.

Ne pomažu operacije, pre sitan je, ima snagu atomske energije, srce razgrađuje.

 

Znaš li Bona da si postala svakodnevna manija, putuješ suzama, trnčić u očima.

I kada te ne vidim , tu si… u grudima… šapćeš, lažima opijaš,  da izdržim.

Stići ćeš , najmanje kada se nadam moje srce daškom grudima potopit ćeš.

Ludnica…cijelo vremena, zujim kao pčela zalutala izvan voćnjaka događanja.

 

Nejasno kako se to dogodi, zar u trenu čovjek može da poludi, ishlapi.

Da se krevelji, podmuklo u sebi utješen… kao da je dobitna tombola pristigla.

Nestvarno  ponašanje, drhtaji, jeza prožima, davno izbledjelo treperenja.

Nepojmljivo se dešava dešavanje, strahovi se  razložno uparuju pa  šuruju.

 

Volim… jednostavno obožavam da ušima cvrkuće, u zjenici oka da stanuje.

Molim da grli me, kada god je zatrebam…. poruke maštom pristižu …osjetim.

U grudi se direktno zariju, poruče da još više  je zavolim dok se ne pojavi.

I onda ćulim satima, na parkingu kraj starog kestena, opet mašta me varala.

 

Kako da ti vjerujem, po tko zna koji put te sačekujem od radosti ludujem.

A ti, srce  mi raspukla, trnjem duše me ogradila, pa vjerujem maglama.

Strahovi dodira sve skršili, paniku u srcu rastvorili, mozgom dirigirali.

Al eto…preostaje maštanje, kradom dopisivanje, otimanje noćima uzdaha.

 

 

Možda je ipak tako najbolje, na distanci strast se dopisuje, lažima šepuri.

Guštajmo kroz maštanje, sudbina sve raslojava… raspršuje bliske susrete.

Putujmo čašama sjećanja, talog na dnu duše neka podsjeća…strast je postojala.

Neka se trunčice požude, nikada ne zagube,  na vrele usne prosjaka… podsjećaju.

 

Toni Ljubisa Bozic—-Bugojno, 19.04.2012  ….u 19 i 39 hrs

NE DODIRLJIVA

Sa anđelom me susrela, u korjenju požudnih  stihova , klacka dugim noćima.

Sa njom, tango je obilje čarobnih ritmova, tijelom se prelama, dodirom opija.

Među prstima, požude šapuću, sve u očima… ritmom strasti se dogovara.

Kada nasmije se, bljesak što razara, java nestaje, sve se u dugu pretvara.

 

Kroz pramenove priče ispisuje…putuje, po neku tajnu na slamčicu otkriva.

Žudi da ljubim je, nježno, samo usnama se dokazujem, a tango dirigira…

Toliko me obuzima , njena skromnost duše prekrhka je i ranjiva, mene priziva.

Ne gleda tv programe, samo sa glazbom putuje …meditacijom se zadovoljava.

 

U svome svijetu uživa, rijetki joj se mogu privući, do njenih tajni se zavući.

A onda bi otkrili, da je najmoćnija kada te drži u grudima, sva ti se predaje.

Žudnja preko skrivene kamere putuje, da se napijem tog štedljivog osmjeha.

Onda bih promatrao, kako u svojoj mašti putuje, možda prikriveno me priziva.

 

No ona jako malo govori, tajne su u očima…prenosi  pogledom, bez dodira.

Jer kada je doživiš, sve shvatit ćeš, u sekundi sve jasno je, pamet se prevrne.

Vladar je svih kretanja, mašte, svih budućih stihova, razbarušenih u grudima.

Raspušteni STIHOVI se guraju, utrkivaju, uz gitaru svu strast da poredaju.

 

Nedodirljiva si bila i ostala, samo me prozivaš da na tanak led ti doletim.

Maštamo zajedno, da se sretnemo, prikriveno, kroz pupoljak strasti provučemo

Da otvorimo  provalije, nasukane požudama čekanja, rane strasti  na usnama.

Da se što duže stapamo, skriveni baldahinom, jednom drugom dodvoravamo.

 

Razdražljiva, ne dodirljiva, kada plane oko nje se brane savijaju, pucaju.

Kapljicama prigušenih poriva, otisci tragova ostaju, strašću njenog izazivanja.

Nisam te sreće da će me zapasti, mrvičak do mojih usna se nasukati.

Ne dodirljiva, još uvijek na mene udicu bacila, sve manje odoljevam.

 

Toni Ljubisa Bozic…Bugojno, 18.04.2012   u 21 i 21 hrs

 

PIJEM TI SA USANA


 

Tu sam …pijem ti sa usana, treperiš, nudiš pregršt dodira, škrinja čuvana.

Tako se prekrasno osjećam na kiši što tvoje riječi po krovu ispisuje.

Ime ti prikriveno, u plavom autu si vozila, otvorenog prozora prizivala.

Čuperak preko očiju, vjetrom pristigla poruka, da me obožavaš, stalno, iznova.

 

Ponoć samo što nije pristigla, čekaš me na parkingu, svjetla si upalila.

Signale odašilješ, na koju stranu da krenem, ispod starog kestana prikrijem.

Čitanje između riječi skriva poruke…koje vode do tvog bunara uzdaha.

Nekome treba nacrtati da shvati da je razlog postala, razlog poludjelih stihova.

 

Koliko još treba vremena, da se približe , da shvate da veza je buknula

Da jedno drugom su postali ovisna terapija, do kasnih sati… ranih jutara.

Tepanje, maštanje kroz prozirne zavjese, samo to ih dijeli da se zavole.

Otkriju , dugo čekano, stremljenje, želja za tajnama skrivenih maštanja.

 

Al postoji prepreka, koja guši u grudima, što će biti nakon dešavanja.

Dal će onda srce da izludi, pamet da rasije… bez obzira što se dogodi.

Neka tako kroz stihove sve putuje…ostane, najmirnije je kroz maštanje.

Možda će srce patiti , al od očiju daleko je, samo će stihovi plutati.

 

Pala je zakletva, da ću  klečiti, moliti zrno pažnje i uzajamnih dodira

Bit ću njen kada ona odluči da me pusti u predvorje nemira, jutarnjih prevara

Laku noć joj priželjkujem, dubokim snovima dok putuje, ne zaboravi

Neka stihovi dovrše naše maštanje, tamo gdje nam je najljepše…

na zadnjem sjedištu naše sećije, okupane u požudne stihove.

Toni Ljubisa Bozic, 17.04.2012 u 00 i 22 hrs

NAPUČENA BAŠTINA

 

U tim očima toliko napučene baštine… čeka da žubori nečijim usnama.

Provlači se kroz sve srca stanice, podsjeća kuda ona putuje, tragove ostavlja.

Crvena haljina na njenim grudima, broš u kosi boje usana, lozinka da je slobodna.

Žute minđuše, od mene je dobila,  prvi put me poljubila, ljepota od usana.

 

Drugi dan u bijeloj haljini je koračala, svega me omađijala, Singapurom se šetala.

Znala je kako me uzeti, na tanak led me navući, sve moje misli začarati

Jednostavno je prekrasna, sve na njoj je magija, dal to ljubav u meni protiče.

Slab sam na sve njene razloge, ljutnju, morgođenje, i kada je ranjiva.

 

Na grudima lančić sa mojom pločicom, u njemu svi zapisi… da me ne zaboravi

Prekrasno se osjećam…gledajuć 4 slike putujem, u skrivene sokake zavirujem

Klasicnom gitarom prebirem tajne ključeve… do njene duše da me zavlače

Opijen se radujem stihovima što dolaze da me podsjete, da ona moja je…

 

Jako malo je dovoljno, da sretan sam, iz prikrajka nasmiješen se radujem .

U stihove se noćas utetovirala, duboko svoje ime upisala, sve mi dokazala.

Kuda sada krenuti, svi na stolu su dokazi, nema više povratka, požuda doziva.

Ne mogu joj odoljeti, mada borim se… samo da joj popustim, žalju ispunim.

 

Eto uzmi me, nemam više snage da izmičem, pao sam na sve tvoje poklone.
Iskreno si me zavodila, sve na grudi polagala, uspjela, eto me na usnama.

Neka tišina nas zaludi, neka se prepoznaju dodiri, prepustimo tijela da govore.

Uživajmo u ovoj noći dešavanja, iznenada , stihijska vatra dodira… najljepša je.

 

Toni Ljubiša Božić  16.04.2012 u 23 i 14 hrs

 

RANJENA BEZ RAZLOGA

 

 

U jednom danu, njena duša je ranjena, bez razloga ušutila, prozore zatvorila.

Kamena gromada u srcu joj se zarila, osvaja, sve briše nikoga ne izostavlja.

Na trenutke pomislim , Bože što sam skrivio, možda što se nisam prvi javio.

Nije razlog da postane tako ledena, od muke povraća, osjećam duša nagrižena .

 

A  nezna koliko se pod kožu zarila, predpostavlja da ljubav moja nije iskrena.

Jednostavno bojim se, da se neke rane ne otvore, poruše svo divno maštanje.

Ne želim da gubim je, paše mi njeno tepanje, požuda u njenim očima, grudima.

Divan osjećaj, nekom stalo je, iskreno se poklanja, u svakom momentu proziva.

 

Dođe mi kao romantična gitara što opija, prebire svojim dahom po grudima.

Zažmirim, na grudima prste  osjećam kao da je baš tu… poljubce poklanja.

Uzdišem , jer je moja postala, nesvjestan da je uzice svezala, borba predata.

Nose me njeni šapati, godi mi njena požuda…gitara prebire preko zvučnika.

 

Hvala na svakom momentu  kojeg si poklonila, toliko vremena na mene potrošila.

Tražila u meni skrivene tragove, da se iz leda probude, na tvoje usne zavare.

Predivna si i kada očima govoriš, prepusti se, da zavedem te romantikom pjesnika.

Pokucam ispod duše ti prozora, razgrnem zavjese tvoje strasti i požude

I onda ljubim te, sve dok u nama je ritam mladosti prohujale, varnice govore.

 

Strah me reći da volim je, možda isuviše rano je, u te rijeke bosih nogu gaziti.

No kada sam već zaglibio, usne osvojio, svu tvoju vatru popio, na grudi nasukao.

Previše dugo  se prva javljala, svoju dušu i srce poklanjala, vodolija se opijala.

A sada žudim, prvi na usne da se navalim, da ne odleti …što duže me zadrži.

 

Toni Ljubisa Bozic  16.04.2012  u 22 i 02

 

 

 

 

 

STRPLJIVO ČEKANJE

 

Jednostavno iskren sam, i za sve trebam vremena, voljeti nije prevara.

Jer kada zavolim, tada ne stajem, stopim se u tuđim grudima, nastane čarolija.

Zato vrijedi čekati, promatrati što će se izleći, dal će se ljubav probuditi, opijati.

U tome i jeste čarolija,u svakom momentu se uživa, sjaj iz očiju otima.

 

Ljubav kad odrasta…ne voli gušenja, davljenja pravilima kretanja, ponašanja.

Što će na kraju ispasti, svaka veza treba da potraje, uspone i padove prebrodi.

U njoj pregršt suza se razmijeni, osmjeha kroz suze podari, zagrljajem završi.

I onda…ljubav žubori strastvenija, rane zaliječi, sve grijehove zaboravlja.

 

Iskreno priznati,ljubav treba vremena, klečanja, bez preticanja, nekome bolno je.

Šuškanja usnama, vragolastih igrica, nemirnih željica što maštom putuju.

Rastanaka, susreta, ne razumijevanja…jasna najava je da se polako dešava.

Postajemo sebični, samo svoje prohtjeve guramo, drugu stranu nasukavamo.

 

Rane duboke lako nastaju, dugim vremenom se povlače, ne opraštaju

U snjegovima duše zameteni tragovi, čekaju tople vjetrove da bolove otopi.

Da bi se duša probudila, daškom iskrenog proljeća, dolazi nakon dugog čekanja.

I onda se razviju bijele zastave, priznaju porazi, gluposti, sve zaboravi.

 

Združeni usnama, putuju kočijom, nerazdvojna formula u duši razvedrava.

Prigušenih svjetala, maštarija putuje, želje ispunjava, strašću se prežderava.

Prava iskrena veza…posebna vrsta što odrasta, traži svakodnevno zalijevanje

Traži čuvanje… protiv mrazeva prekrivanje, od oluja se otima da opstane.

Ako se bude sve sklopilo, znat ćemo , u grudima će tajne se razotkriti.

 

Zato molim te, budi strpljiva, da kažem …da volim te, rominja u vrču čekanja.

Čučanja na uglu kraj stare trafike, trpanje korica žuborom nadolezećih stihova.

A onda, kad se sve poklopi, ljubav se propinje, proviruje preko duševne ograde,

Našim srcima žuborit će proljetno rastinje, da podsjeća…dal je vrijedilo čekanje.

 

Toni Ljubiša Božić….. 16.04.2012   17 i 17 hrs

 

 

ISPOD TREŠNJE

 

Toni Ljubisa Bozic

 12.04.2012  u 23 i 59 hrs

 

Ispod trešnje sjećanja na jastuku si spavala, milinom izazivala, opijala.

Čuvah stražu , ludujuć za tvojim grudima, strast i požuda priziva.

Nedostaje mi naše klicanje slatkim strastima, pred zoru …jutrima.

Uspješno obuzdavam, da oči ti ne otvorim , na usne strast natovarim.

 

Čarobnjak sam usana, bez tragova se prikrivam , dušu dodirom rastapam

Strasni moment dovuče se, krišom kad se najmanje nadamo, jer žudimo.

Divljakušo mojih stihova što izrastaš iza čađavog grebena prikrivena.

Nedostaju direktni dodiri da se leglo nemira raspiri, popucaju granice.

 

Iz riznice drskih maštanja ukrast ću najslađe oružje, da vatru raspire.

Onako ludi smo… iz prvih cipela šaljemo svoje maštanje, da nas ne vide.

Skidam zlatnik,na tvojim grudima izaziva, nesvjestan da si me namamila.

Pa lagano stazom tvoga uzdaha putujem tragovima usana do granica ludila.

 

U skačem u tvoje zamke, pužem dominama tvojih dodira, ne važi pošteda.

Nije vrijedilo, lažno izvlačenje, plaših se tvojih zaklona, strastvenih podvala.

Medij sam što se pronalazi kao krtica kroz dušu se provlači, zagrižen mamcima.

 A minđuša na tvojih ušima satkana od duplih trešanja, ludilom usana priziva.

 

Preslatka si, da je istina, štipam se u sred snova il maštanja …dal izluđujem

Skokni do starog oluka, gdje si me upoznala, dugo sam čekao jer si slagala.

Da nisi slagala, uvijek je priča postojala, naivanog pjesnika nadom privlačila.

Al sve ima svoje granice, kada ti u srce zavuče se, tada kasno je, nema povratka.

 

Probudih te , grickanjem trešanja sa tvojih ušiju i usana, proljetna nagrada.

Nisi se bunila, repetom me nagradila, neizmjernim željema u srce se uvalila.

A onda, sunce u trenu se zagubilo, dan se skratio prikriven našim strastima.

Pretrpani trešnjinim dražima, nastavismo do žuborećeg izvora u kolibu čekanja.

 A tko trešnje nije volio, života put je zalud promašio…potrošio u zaborav.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

TRUNČICA ŠKRTOG NADANJA

 

Koračam niz stepenice slatkih sjećanja, pusta ulica… sve  postalo ledenica.

Pokušavam da te ugledam, nema te , nestale  sve oznake..penjačice presušile.

Siguran bio sam, da ću te pronaći, kroz povjetarac prepoznati, da se približim.

Ne želim da tek tako nestaneš, raniš me , naučiš na slatke požude, pa nestaneš.

 

Najslađe kada se izgubi, tad se pamet razbudi, al kasno je, nema povratka.

U našoj ulici, uvijek si postojala, budila slatka proljeća, 100 razloga podsjeća.

Ljubav kada se dogodi, rijetkost je… iskrena pojava što posebne odabire.

A onda… plazimo pred vratimo, klečimo, molimo zrno, dašak iskrenog davanja.

 

Al život je teška prevara, večinom navodi do gorkih izvora, što para iznova.

Nanosi teške rane u grudima, srce u parm-parčad razara, nedužne  ubija.

Pa se pitamo noćima, zašto se to nama događa, kad naša ljubav je iskrena.

No tako je, okrutna sudbina, iznenađuje, zavlači, na pogršne obale istovari.

 

A tako sam bio siguran ,da moja si sudbina, čupaš  iz blata hladnih dodira.

Sve sam na tebe položio uloge, svo moje maštanje u tvoje srce je poslano…

Al ne vidiš, ne vidiš da si me opila, hraneći mrvicama tvojih uz put dodira.

Pa patim, rutinom me još više razaraš, iskrenošću još više opijaš,to  ubija.

 

Bože …teško iz glave te pustiti..da me bar uvrijediš, na pločnik grubo izbaciš.

Al  nježna si, potpuno iskrena, koliko možeš pružiš mi, al moja ne postaješ.

Iz ničega se strast probudila, toliko suza iz grudi izbacila, a volim do neba.

Ljubav…životom se provlači, možda reprizu ponudi, al rijetkost je tombola.

 

Hvala ti što po nekad si pružila  TRUNČICU ŠKRTOG NADANJA , meni maštanja.

I to je dovoljno, pronosiš kroz suludo maštanje, predivne nus pojave izazivaš.

Pa jezdim od mila do ne draga, opijen da možda ćeš zavoljeti, sebe varajuć.

Al dijete ostajem , što kamči pred tvojim vratima, sudbinska je uloga.

 

Dal uopće znaš što je ljubav iskrena… dal si je ikad osvojila, na ruletu čekanja

Dal znaš  uzroke svih vatrenih maštanja, ludovanja , krikova nemoći danima.

Suze se rađaju buđenjem, u snove te zavlače ludilom, dal poznaješ taj osjećaj.

Pa neka… vrijeme je, prebrodit ću…mojom krivicom rane na grudima, zalječit ću.

 

Teško je ljubav glumiti, osjećaje lažne odašiljati, onda si od srca kamena.

Znam da sam ti barem daškom u dušu zavirio, svoju sliku sam ugledao

I to mi je dovoljno, tamo si me smjestila, na čekanju, peron moga maštanja.

A vlak sa tvojim usnama samo što nije stigao, mene unutra pustio, pa odnio.

 

Možeš me brisati… sa svih adresa odjaviti, no uvijek ću te posebnu voljeti.

Mmmmmmmm Bože dragi hvala ti za sva maštanja, opijenost lažnim slikama.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 11.04.2012 u 14 i 25 hrs

 

 

 

 

TREPTAJ SI


 Treptaj si, prinesen sužnjim vjetrovima, žuboriš  violine strunama.

Prekrasna duša, nevjerojatna dobrica, iščekuješ da te iskreno zavole.

U životu si prosuta kao prašina, metu te svakodnevno vjetrovi bez dodira.

Treba ti ljubav, jer u tebi je nastala pustinja, sve  presušilo bez dodira.

 

A onda…na mome pragu si izronila, kao cvijet iznikla , da te zalijevam.

Kracima stihova dodirujem… da shvatiš da si posebna, romantična.

Skromno u duši pjevušiš, osjetiš da si u mislima, pjesnika na leđima.

Nosi te preko šarenih livada, to dugo nisi doživjela , poljubaca planina.

 

Prikriveno skromna, ulizuješ se svojim tajnama, okupiraš moja korita.

Želiš na dlanu da te okupam, promatram, tepam ti …iglicama stihova.

Nesvjestan tvojih sokova, krv se zaledila, miris ti očarava, priziva.

Branim se, pokušavam da iskočim iz nemirnih valova…vragolastih ponuda.

 

NA ritmove svoje poruka me navukla, nemam rješenja , nemam izlaza.

Osjećaš da me opila, otrove strasti duboko zarila, preuzima požuda.

Idi, odlazi, ostavi  da se probudim, da napokon sebe osjetim, da ne izludim

Želiš da te noćima ne puštam , da si mi na grudima opijena rijekom dodira.

 

Zašto sam popustio, vrata kapije pritvorena ostavio, pa se kroz dušu uvlačiš.

Nesvjesno si zarazna, smirena upornost melje, tunelima duše se prikrila.

A sve bih se branio, od sebe odgurivao, al pašeš mi, trncima usana zadivljuješ.

Nema protiv otrova, skamenjen uživam… na tvojim grudima, mašta neshvatljiva.

 

Treptaj si svog dešavanja, treptaj  na usnama, treptaj  bljeskom u očima.

Trbušni ples za mene si plesala, kukovima strasti ubijala, grudima zveckali pozivi.

Prejaka si za moje obrane, nemam prototip oružja, predajem sve ratove

Uzmi me, vodi me kako si zamišljala, zbog rana na grudima… teško  preživjeti.

Iz vremena vitezova i romantike sam stigao, još uvijek nosim na duši tragove.

 

Bugojno, 10.04.2012

22 i 32 hrs

 

 

 

NAŠA LOZINKA


 Nekako vrijeme posvetih da napišem stihove ,  gitarom razabirem  akorde..

Tišina se uvukla … nježnost plovi grudima, samo bih je ljubio vrhovima usana.

Mmmmm je tajna lozinka, sve objašnjava, želja, strast i podla požuda… čekaju.

Eh da je kraj mene, znam… ljubav bi mi nudila, u sekundi pjesma  se izrodila.

 

Obožava da me opija riječima , hvata na preskoke, čeka moj pogrešan odgovor.

A ja, vodolija ispred svoga vremena, maštom se poigravam, mada srce ne miruje.

Po nekad me smatra propalicom , njenim srcem se poigravam, dobro zna  što osjećam.

Da iskren sam, perom stihova svoje stanje otkrivam, otvorene kapije ostavljam.

 

Na prvom susretu, usne bi otključale, prikrivenu iskrica zbog koje vrijedi putovati.

Tišinom ćemo prelistati ,sve planove u vodi potopiti, prepustiti tijelima da govore.

A onda, neka se dogodi što bude sudbina, dal vrijedi il ne vrijedi zrno maštanja.

U šatoru našeg maštanja neka se dogode najljepša  dešavanja …dugoročna ulaganja.

 

Poslije toga gitarom ću opiti stihove, sa njenih usana neka pređu u akorde

Pjevat ću dok budem šetao ulicom, lijegao u krevet bez njenih dodira

Htjela je da me isproba , testira… dal vrijedi sva buka što izvire iz stihova.

Il sam samo dugog jezika maštanja, prikriven… izbjegavajuć njene ponude.

 

A sve dok se susret ne dogodi, car sam što kontrolira, igru… riječi stihova.

Mada sam iz provincije ,ona velikim gradom se prikriva na mene  preosjetljiva.

Nekako se radujemo, prvom dešavanju žudimo, istovremno strahove skrivamo.

Jer poslije svega što će se desiti, kako će srca reagirati, možda razočarati.

Jer sve smo pretvorili u prekrasno maštanje, bez greški planiranje iščekuje..

 

Tajna mapa susreta, zapečaćena koverta, tek na mjestu susreta se otvara.

Tek tada ćemo lutati, žuditi …u  momentu susresti, neka bude spontano.

Tako je najbolje, nitko nezna poteze, kroz potragu nek se dogodi.

Na kraju svežimo marame, da što duže čuvaju, da se ljubav  dogodi.

Ako zaslužuje, svi će dokazi poklopiti, dokazati dal je vrijedilo čekati.

 

Bugojno, 07.04.2012  Uskrs

21 i 12 hrs

 

 

 

PRVI STIHOVI

 

Sjećaš li se medena, izvor si mojih prvih stihova, prikrivenih maštanja.

Onako premladi, u klupi se gledali, došaptavali, nesvjesni da se događa.

Jedno drugom …uvijek pritrčavali , prijatelji iz klupe tajne otkrivali.
Tko su nam simpatije, zbog koga smo tiho patili, zajedno poruke im pisali.

 

Rođendane proslavljali, pjesme pjevali, zadaće pisali… nesvjesni događanja.

A onda, tvoj osmjeh  u izlogu slučajnih  maštanja, nesvjesno  si izazvala.

Kada sam …ruku ti dotaknuo, treptaj nemira u trenu se prenio.

To se prije nije događalo, valjda je sve sazrilo, svoje vrijeme čekalo.

 

Od onda, još bliži postali, o nečemu maštali , nesvjesni tihe ljubavi.

Sve nam se slagalo, pratili horoskop, što piše u zvijezdama…o sudbina.

I onda u 6 razredu, tvojih se usana još uvijek prisjećam,mene si začarala.

Zatvorenih očiju si me poljubila, sam sve pratio, da ne zaboravim …još te osjetim.

 

Hvala ti … u svijet čarolije si me uvela, medenim usnama na kratko osvojila.

Zbog tebe sam počeo pisati stihove, naglavačke al iskrene, meni najmilije.

I od tada počinje moje maštanje, da me još više zavoliš , moja postaneš.

Love story smo često slušali, za ruke držali i maštali …u tišini maštali.

 

Sjećam se tvojih kikica, najslađa bila na izletu, gimnastičar škole postala

Svi su oko tebe skakutali, sendviče nudili, tvoje pažnje podkradali, al si zračila.

Al samo moja bila si, ljubav smo prenosili dodirom rukama i tu je granica.

Bila si najbolja drugarica, moja ljubav prikrivena, razlog neopisivih maštanja.

 

A onda, njega si upoznala, u suzama priznala, da luduješ, neznaš kako ga osvojiti.

A ja… najbolji prijatelj , sve je bio spreman učiniti, sve ti opraštati.

Jer kada si sa srećom u očima , meni dovoljna nagrada, dok patim u grudima.
E to je ljubav  iskrena ,sve poraze upija.. mržnji neda da se izrodi.

Da me ne ostaviš ,kao prijatelja izgubiš, to bi me tek slomilo, u led zatvorilo.

 

Sa njim si otišla… nakon dugih godina u naš grad se vratila, nesretna i slomljena.

Sve sam ti čitao u očima, mada nisi govorila, otkrivali znakovi od boli rezbare.

Duboko u duši naprave tragove, jako bolne kratere, i sve na licu izbija…otkriva.

Prišla si , dugo plakala, pokušavala da tražiš oproštaj, da se vratimo u naše maštanje.

 

Al ne ide, sve sam dao od sebe, pokušao staru ljubav da probudim, ne dozvoljava.

Neko teško kamenje u meni… ne dozvoljava da do tvojih usana preskočim.

A tako sam želio da te opet strasno doživljavam, volim u najljepšim bajkama.

Slaže sudbina , naše putove razdvojila… zar se tako ljubav života zaboravlja.

 

Bugojno, 06.04.2012

20 i 10 hrs

 

NA TRI IZVORA


 Odrastao sam na tri prekrasna izvora, svakim danom me dojila, opijala.

Svakim danom sam bio pun osmjeha, volio sve cvijetove iz raznih vrtova.

Vjerovao svim dobrim ljudima, da smo raj na zemlji što se doživljava.

A onda odjednom sve se srušilo, voda izvora se zamutila, ljude zadojila.

 

Slušajuć Federalni radio srce mi se rastvorilo, suze u očima napučile

u strahote rata vratile,da se nikada više ne ponovi, kalvarija duša Bosanskih.

Tako su nas učili i poslije drugog rata se krv proljevala, mržnja sve zatrovala.
A sada evo opet se strahote vratile, u mojim grudima napravile kratere.

Pokušavam ih zatrpati, oprostom i ljubavlju zalijevati, da cvijeće iznikne

 

Neka  tuga u grlu se slila, obronci suza samo što nisu popustili, pa grunuli.

Gdje god se kretao Bosanac sam bio na vratima, Antin sin došao da zapjeva.

Majka mu srpkinja , nema veze, savršeni ne postoje, tako su zborili, u srce ranjavali.

Samo sam želio biti nasmijan, čovjek… što pruža ruku od dragosti  kada je nevolja

No postojala je zabrana, sve tri zatrovana izvora, žubore li žubore, hrpom otrova.

 

Igrom slučaja plod sam mješanih vrtova, bez prava na biranje, poslan u ratne izloge.

Sa SVIH STRANA šikanirali ,obilježavali, da mi je polovina srca lošeg sastava.

Djeca nam obilježena , raslojena, izgubljena, pored krvavih tragova odrastaju.

Bojimo se kakva će biti reakcija nakon 50 godina, jer zli duhovi ne miruju.

 

Gledam oko sebe, obilje starih prijatelja… nemam, protjerala ih ratna životinja.

Od Sarajeva, Banja Luke do divnog Mostara, njihova mjesta zjape prazna.

Sada su negdje u tuđini velom boli smrvljeni , puni para, tuga ih proziva.

Srce im  slomljeno, bolom natopljeno, leglo našeg druženja raspršeno.

 

Rado se sjetim naših druženja, gitare i pjesme ,  ljubavi što nas je vezala.

A sada…drugi nam sole pameti, govore da se nemože zajedno živjeti

Da bi oni svojim lažima svoja mjesta mržnje zadržavali, budućnost trovali.

A mi …krivi smo, što smo ih birali, vjerovali, da švicarska zlatna u Bosnu dolazi.

 

Pokušavam biti čovjek na dobrom glasu, da nitko nemože zrno mržnje prišiti

Al teško.. sa lažovima živjeti, zatrovane vode se napijati, normalan ostati.

Dužnost je… dijelove srca svoga da ne zatrujem ,na put života normalne povedem.

Da bi ponosni svakom ulicom šetali, bez straha da ih vukovi budu prozivali, pojeli.

 

Al, strahovi , duboko u grudima , ne miruju, samo zbog njih strahuju.

Da ne dožive , duboke u srcu kratere, zbog budala što nemirno rovare.

Da bi sve na bolje krenulo, primjer bi iskrene ljudske duše trebali postati.

Da bi se možda i drugi tako počeli ponašati, treba vremena bolove izbrisati.

 

 

U Bosni dragoj teku rijeke crvenih stolica da na bolne praznine podsjeća.

Neko zlo se u ljude uvuklo, a voda i priroda pamti te otrove poprima

Pa nam se i zdravlje polako razbija, postajemo nepopravljiva krntija.

Mene su sve strane mrzile , nisu vjerovale, puno nas iz Bosne to osjeća

No svakog proljeća se nadamo, da će te rane nestati, izvori života razbistriti.

 

Bugojno, 06.04.2011

16 i 50 hrs

 

 

PTICA U TUĐIM RUKAMA

Njihove  razmjene nježnosti…basnoslovne  vrijednosti …čista je sreća sudbine

Što se doživljava u momentima krađe slatkih maštanja i duševnih lutanja.

Kako i čemu lagati,lažnu nadu davati, dal ima smisla nekome srce lomiti

Avantura se dogodi, no dal je to cilj nekog maštanja, ako ostane uvreda.

 

Volim zavučen tamo negdje da se prikrivam , slatke požude razabiram,  otkrivam

Ljubav se šakom ne dijeli tko god naiđe, ona se čuva za posebne susrete.

100 razloga je pronašla da priđe mi, otkrije u kojoj galaksiji  stanujem.

Zato ludujem, maštam , ne prestajem da nadam se, prenosim kroz stihove.

 

U početku bijaše formalni razgovor, možda u sebi prikrivaše dražesne planove

Prekrasno je nekoga zavoljeti, a još ako se vrati bumerang, raspali srce u grudima

Doživljava se nepoznata energija, što skakuće na prstima, svijetli u očima.

Svako jutro se rasprši na usnama, zatrovano slašću dugog čarobnog davanja.

 

Zašto,baš kad se nešto zavoli , ptica u tuđim rukama, ne želi da pjeva u grudima.

Nudimo joj isto i slađe sjemenje samo da na naš prozor doleti, nama se mrvicu posveti.

Al ne ide, možda na trenutak je čujemo, divimo njenom pjevanju, al ne ostaje

Ne ostaje na našem prozoru, da cvrkutom sve oblake rastjera , duša je ranjena.

 

Onda se suze zakolaju, ne prestaju da ridaju, pritišću kao najoštrije kamenje

Zašto je tamo slađe sjemenje, kad od tebe ne cijeni grumenje ljubavi iskrene.

Al ljubav je jednostavno nepredvidiva karika, u kojoj ne postoji logika, bez razloga.

Preostaje  sanjati, tajnu nadu u sebi održavati ,što žuborom  škripeći otvara prozore

Možda… jednog dana se ptica predomisli , opet navrati, pogleda… ipak vrijedi živjeti.

Bugojno, 05.04.2012

11 i 12 hrs

11 i 12 hrs

ZAVOLJETI… TRAŽI VRIJEME

Nekoga zavoljeti …treba vrijeme, a ne oduševljenje momenta… bljesak.

Strast je opekotina, sprži u trenu, požuda zavrti kotače nemira i onda …

Poludimo bez i trunke dodira, bez razmišljanja pravimo poteze slatkih grešaka.

Dok propadamo u živi pjesak svojih neshvatljivih odluka …nesvjesni događanja.

Oči samo uprte na onu stranu obale, ne gledamo skrivene bukove i podvale

Padamo pod okrilje sitnih nagona, što razvaljuju svu pamet u nama.

Spremni smo dokazati da ljubav je iskrena, makar rušili svoja koljena.

Jer neko divljaštvo zavlada dušama, zbog  boli …u srcu duborez opekotina.

Lijepo je strasno maštati , zabranjeno voće gledati kako zrije… izaziva

Tu je pred očima, mami svojim užasno, samo nama slatkim žudnjama.

Pa ćulimo mjesecima… kada će doći vrijeme branja neodoljivih plodova,

Možda nas zapadne mrvica, koja bi jako puno značila, ljubav možda probudila.

Oni su uvijek totalno različiti znakovi koje samo priroda privuče, udovolji.

Trepere jedno drugom na usnama, tišinom se razmjenjuje, prikrivena taktika.

Jedno drugog okrivljuje, da nije iskren , da je sve samo gluma il prevara

Al među njima nešto jako je , što srcem i dušom dubokim tajnama razgovara.

I onda reći joj, da… VOLIM TE ….treba ipak vremena, jer to nije istina

Strast je Vražičak u paučini požuda, ona u trenu skreše što leži na grudima.

A onda, ona druga strana bez teksta ostane, izgubi se, pita… čime to zaslužuje.

Jer VOLJETI  nije igračka, kamen temeljac je što dugo ostaje u srcu i grudima.

Bugojno,04.04.2012

19 i 02 hrs

JARANSKA GRANICA DODIRA,

 

 Uh  prekrasno, ona je njegova jaranica… super SUPER frendica

Među njima leprša prikrivena… jako osjetljiva…granica dodira

Do koje granice smiju se kretati, vrhove usana mogu sanjati.

Možda dlan na ruku spustiti, u očima dozvolu tražiti, maštati.

 

Dal dalje krenuti a ne  uvrijediti, super jarana izgubiti, kocka je.

Među njima vize ne postoje, jedno drugom u srce i dušu se zavlače.

Znaju svaki dan koja je tečajna lista između njihovih banaka.

Vremenska prognoza nemirna, uraganska, neprimjetno izaziva.

 

Satima provode, razna iskustva spominju, savjete razmijenjuju.

Isti moment osjete kad je na drugoj strani tuga se u grudi privukla.

Poznaju kroz osmjeh, sjaj u očima koja riječ im tada odgovara.

Jednostavno super neki jaranluk među njima, al nešto ne štima.

 

Nesmiju iskreno karte da otvore, da bez njih nemogu da postoje.

Iste snove u momentima sanjaju, iste poruke kroz snove dobivaju.

Pa se pitaju dal se sve dešava sa razlogom, koči ih sudbina.

Uvalila granice da druge ne povrijede,izazovu lavine bez potrebe.

Tada pucaju mnoge karike jer mnogi drugi možda će patiti.

 

U strahu je miliun očiju,okolo sumnjaju, čekaju dušu da pritisnu.

Pa zato samo mašta vatru raspiruje, da sve slabosti prikrije.

U ovom životu takva je sudbina, bodljikavu žicu na granici razvezala.

Pa se gledaju samo po nekada, krišom kroz dugu prikriju poruke.

  Izjavljuju ljubav, ona u knjigama ne postoji, jedinstvena veza vibrira.

 

A tako bi rado negdje pobjegli, u buđaku sanjarenja se rastopili.

Svaka minuta ludilo kao godina, poljubcima sve objašnjavali…

Riječi bi nestale, duhovno mjesto bi postalo leglo njihovog maštanja

U kojem doživješe prelazak jaranske granice, zatrovani usnama požude.

 

A poslije toga, što bi se desilo, kakva bi bila u srcu rekacija, duši lekcija

Teško je čak i zamislit, koje bi se otvorile zabranjene kutije, da progovore

Kome bi se teške rane nanijele, samo zbog krivolova jaranskog maštanja.

AL tako je ,  život prikriva najslađe, žudimo… u tuđem vrtu voće najslađe

jer u duši drugačije izgleda, srcu sve ritmove razigra, pa nek kazna je.

 

03.04.2012

13 i 40 hrs

TJESKOBNA SJEĆANJA

Zavučen u uglu tjeskobnih sjećanja, duša mu putuje u suzama.

Neka težina u grudima plugove zarila , pa ore danima i noćima.

Brazde ga sve dublje razdiru, lome da popusti …gluposti napravi.

Kako god pokušava da sve kocke u mozaik poslaže… sliku dočara.

 

Ona se nikako ne uklapa, kako god je okrene, strši van  mozaika.

Popušta svim njenim hirovima, boju podloge na duši prilagođava.

Al  jednostavno ne ide, te kocke se nikako ne slažu, nakrnjeni krugovi.

U njenim očima izviru požude pozivi, da voli ga i želi … samo za sebe.

 

Da eto budu samo prijatelji, super frendovi, a kasnije… ljubav se izrodi.

Konstantna je… fura neke svoje filmove, da ne misli na njene prohtjeve.

Al teško je, namjerno u njemu je, virus  nemoći putem vode ulila, zadojila

Pa se guši njenim kapima , ne silaze sa usana, neka vrsta droge je u njima.

 

Pa se previše i ne opire, sve češće usne oblizuje , navlači na slatke tragove.

Hoda ulicom, lupa sebi šamare da ne misli na njene usne… oči nemirne…

A kaže da VOLI ga, u tome i jeste problematika… izvor grubih nemira.

Da on samo poželi ona bi ga napustila , toliko ga voli i to bi za njega učinila.

 

No koja budala bi poželjela da ga srce napusti, da mu zoru mjesec tamom zamjeni

probudi …užasne trete na dušu i  leđa natovari, to nitko ne poželi.

On …vodolija…nikada neznaš u kojem stanju se nalazi od kapljice na usnama

Onda  u isparen kroz dugu se prikriva, a santa leda u trenu može da postane.

 

Santa je titaniku dohakala, na oštre ivice njegove duše nasukala, potonula.

Postaje  čamac za spašavanje, pruža joj ruku… vuče je …ulazi  mu u stihove.

Čim stignu do obale zaboravit će sve njegove stihove laži na čamcu dok putuje…

al ona ne popušta , kandže mu u dušu zariva… krvari… da je ne napusti

 

Zaboravi prošlost…ne pati… otvori prozore u budućnosti se pronalazi.

Za nju je ostavljena otvorena kapija da se provuče do njegovog srca  kad god poželi

U  početku bijaše igra………….. njen  pokušaj provale njegovog kofera nemira.

Ah njegovi stihovi …kao vjetrovi… u sekundi okrenu smjerove, varaju

sve ptice u letu bez kompasa ostaju, od ljubavi luduju…

Ljubim te, volim te …želim te …hoću te cijeloga …provlači se kroz njegove

stihove

02.04.2012

21 i 38 hrs

BOL I SREĆA U LJUBAVI

Voljeti …drugog voljeti, znači  bol u  srcu očekivati, patiti …grcati

Zbog njene reakcije izluđivati, ljubomore što izjeda, želi vas cijeloga.

Nemože gledati kako vas gutaju… osmjehe prosljeđuju, to je varanje.

Želi Vas samo za sebe.. da nakit ste najdraži….  najsigurniji u kutiji,

 

Ne dira se i drugi ga mogu samo sanjati, a nedaj Bože na grudi staviti .

Da Vam kontrolira misli i sva dešavanja , kojim vlakom se vozite.

Tko Vam odijelo sašiva, tko je konobarica koja Vas uslužuje

Zašto se odmah kući ne vraćate, što imate sa drugom pričati,  stajati.

 

Sa njom u  vezi ste…o čemu Vi imate sa nekom drugom pričati, jede Vas.

Ona želi da u svakom džepu je, sve provjerava, osluškuje, a to teško je.

To Vam vremenom postaja takva gromada na grudima, što pritiska.

Neda vam slobodu govora, razmišljanja, robot ste, naručen skučeni.
A duša Vam izvorna, prepuna života ,ne trpi gaženja, i sukobljavanja.

Zato bolje je krila raširite, poletite… slobode udahnite, takvi ste rođeni

Uživajte iz prikrajka  i slušajte srce što Vam govori, neka prijatelj ostane.

I prijatelj se može voljeti, prekrasne snage upijati, dar je Božiji.

 

A ljubav, neka bude Platonska, neka u srce ne zalazi, maštom nek putuje.

Teško će biti…  sa njom odlazi, nestaje jezgro stihova, izvorna matica pjesnika.

No sve se dešava sa razlogom , životna pratilja određuje putove, naša sudbina.

Voljeti, voljeti …jako teško je, kada druga strana sve želi samo za sebe.

 

Ne pita kako je vama u grudima , čemu suza grcanje, ljubavi cijena je.

Svaka ljubav ima dvije stranice, jedna svijetla je, druga u tami sačekuje.

Svakoga dana one se svađaju,pokušavaju jedna drugu da preovladaju.

Lomi Vas… melje u grudima, navlači na ivice ponora, pucate bez razloga.

 

A tako malo, samo mrvica tolerancije je potrebna da sve nemire rastjera.

No kada jesen ukaže svoje znakove, ljubavi…gube se svi tragovi, ona izblijedi.

Zimom se totalno zamrzne, u srcu pucaju šavovi, tope se strasti … ledenice.

Život ljubavi  se ugasi…ne postoji, vide se bolni krateri da druge podsjećaju

 

Pogrešno se voljeli, bez povjerenja kroz život uzalud putovali, sve prokockali.

Ako si sebična, bez svega ostaješ, poslije kajanja kasno je, nema povratka.

Nisi cijenila, ono što ti je cvjetalo u grudima, svaki dan pjesmom se budila.

Zato se mnogi izgube a neki prepoznaju  koje je su granice ljubavi istinske.

Na dlanu znakovi sudbine poručuju, Kovač si svoje sreće …ne zaboravi…

 

Bez obzira ti si me u život vratila iz ponora i kaljuže života trgnula

da mi se osmjeh na lice vrati a život život je dobio smisao………………………..

01.04.2012

13 i 43 hrs