Magnetni pol samoće godinama posesivno privlači

Magnetni pol samoće godinama posesivno privlači

Near London,16:08.2022

Magnetni pol samoće godinama posesivno privlači
Od njenih usana odvlači, od njenog pogleda prikriva.
Užasna  samoća opsesivna neotuđiva odzvanja mu u grudima
Njen miris je tako jasno zracima sunca osjećao

mada mu se njen lik skoro iz sjećanja izbrisao.


Težio je iz tog košmara da se nekako bar tren probudi

Gdje se nalazi dal sanja da uvidi, svoj jasni cilj odredi.
Al gubi se, između jave i sjećanja vozala ga četverokonjička kočija.
Držao je uzde ali kontrolu potpunu rijetko da je imao
Tako je u nekom prostranstvu njom zaluđen lutao.


Odjednom vrata terase ona otvara, držao u ruci buket ruža,

sve je procvala, u srcu u duši sve je vrelinom buknulo
Prema njemu je usplahirena krenula, strah skrivajući se skupio
Hrabrost od jednom izgleda je baš potpuno  izgubio
Riječi sa usana nestale vilicu mu kao vječnost ukočile..


Odjednom zajedno srpom ljekovito bilje kosiše
Gladno posesivno smijuljeć se gutali, nestrpljivi.
I slika se odjednom u nekom vodopadu izgubi
Guši se, bez daha ostaje, plašim se, gotovo je, zauvijek izgubio je.


Kao kroz maglu konja jahajuć u daljini se gubila
Otišla je bez riječi, niti riječju nije se oprostila.

U nedoumici je jedno slomljeno srce ostavila

Ali ta lažna nada I zabluda se trena nije zagušila.

Da stanuje u srcu mu izgleda zauvijek je ostala.

Magnetni pol samoće godinama posesivno privlači
skoro da nema dana da je njenim detaljom ne podsjeti

Nema dana da mu na pamet to biće ne padne

Previše njenih ljubavnih tragova ostalo je

Da ga na nju podsjeća mada ga je skoro sahranila.

Komentiraj