
Ti bi što prije da te zaboravim,i nikad za nikad ne spominjem
Da se jednostavno kao ti bez pozdrava okrenem I nestanem
A dobro znaš koliko duboko u meni si strašću rovarila
Koliko su iskrenih stihova samo ti I tvoja ljubav probudila.
U meni si jednostavno svetinja I nitko tvoje mjesto
Nema šasne da pomjeri il slučajno trenutkom oduzme
Volio sam te I luđački još uvijek posesivno volim te
Mada nisi moja ,mada si njemu otišla,ipak moja si.
A ja,lažnim slikama tvoju zamjenjujem da te ne povrijedim
Il nedaj bože neki problem napravim,čuvam te ne brini
Al ime,ime tvoje ne mogu da promjenim I zaboravim
Shvataš li što ti od mene zahtjevaš,čime me ucjenjivaš.
Samo tvoje ime kad spomenem mada ostavljen u meni prostruji
Toliko toga divnog na tebe istog trena tako divno podsjeti
I ne želim se makar tog lažnog nadanja da trenutak odreknem
I ovo preostalo ljubavi u meni samo za tebe ne daj bože ureknem.
Ti slobodno svoj mizerni život tamo nastavi,tako si odabrala
A moje sitne mašte na miru ostavi,jedino zbog toga uživam
Samo to je razlog što se ovako usamljen kroz život I dalje probijam.
A tvoje slike na skijanju kad ugledam,bukvalno se raspadam
Jer nisi moja, nisi samnom a to bože toliko boli…shvataš li
Ti… jedina ljubavi moga života dal ti osjećaš ovu ljubav u meni
Dal ti ikad sebe između redova stihova barem negdje pronađeš
Dal iskreno barem po nekad eto moje ime spomeneš valjda si
Ja samo znam da još uvijek volim te… posesivno volim te I prokleto fališ mi.
Iz tvog grada nikad neću otići tamo ću posljednje godine da proživim
Samo da te po nekad u onoj senjskoj buri zanosno osjetim
Jer miris tvojih usana na vrh Himalaja bih istog trena prepoznao
Tim nektarom sam se godinama presretan posesivno hranio
Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,06.04.2018,u 13:03 minuta
