
Paris,29.07.2022
Dani, mjeseci, godine se brzo redaju
Al srce moje slomljeno ne umiruju.
Sve džaba je, užasno patim nemam je
I još gore sa drugim kažu da sretna je.
…
A opet ne bih da joj tu sreću remetim
Al jednostavno ne mogu da je prebolim
O njoj se raspitujem istine I laži saznajem
Jer svatko svoju verziju mi ipak ispriča.
…
A na kraju istina je baš sasvim drugačija.
A ja osjetim propadam tugom se uništavam
U svakoj suzi se ona nasmiješena nalazi
I kako prosto je nemoguće da je zaboravim.
…
I dok ona sa njim strasne noći provodi
Ovo slomljeno srce I duša duboko to osjeti
Srce se ono baš preteško od nje oprašta,
Dok je paamet ipak malo u svemu realnija.
…
Ma koliko se trudio gdje sam pogriješio
Trunkicu razloga nisam nikada našao
Jednostavno se zasitila I njemu uputila
A mene slomljena srca I duše ostavila.