Repriza je poželjna, život nam ove trenutke RIJETKO dozvoljava

41

 

Sve moje  igre su  lagane, brzinu zvuka ne poznajem

moji su porivi… zarazni, pre dugi, venama putuju, šapuću

što ih više upijaš, u novu galaksiju požuda… zalaziš

prosiš, moliš… da ne prestanem, nepoznata ti pojava.

 

Voliš kad te opijem, poljubcima jeze slatko probudim

Glume u tim igrama ne postoje, sve nemirom otkine.

Vrtlogom sklupčani, valjamo novim tišinama dodira

nestvarna pojava u nama se prelijeva, čista čarolija

sebe ne prepoznajemo, druga osoba nas kontrolira.

 

Ne vjeruješ , sve je istina, lebdiš začaranim oblacima

fikcije mojih pjesama, mrežu navukle, slatkog pauka.

Nitko te nije tako topio , kao vrelina mojim usnana.

Jedrih  godina, dugo, jako dugo na mene si čekala

Nikome u transu predala,  na uzglavlju primirena.

 

Kako je strasno maštu u javi isprobati… koja magija

Gubiš se od nemira nesvjesna ,stvarnost ti se dogodila

Idila na usnama razvučena, treperi, posesivno izaziva

Pirka vjetrovima dodira, neka nikada trena ne prestaje…

Repriza je poželjna, život nam ove trenutke sad dozvoljava

 

Sve moje  igre su  lagane, brzinu zvuka ne poznajem

moji su porivi… zarazni, pre dugi, venama putuju, šapuću

što ih više upijaš, u novu galaksiju požuda… zalaziš

u sebi  vulkan pronalaziš… ne sputavaj … on će se desiti.

 

Baćuška,Moskva,29.11.2017 u 12 i 22 hrs

 

 

ISKUŠENJA ŠKAKLJIVIH GRANICA

izvorčić 

Još te nisam susreo,strast kroz strahove me priziva.

Toliko tajni neotkrivenih skrivaš u tim žarkim očima.

Mašti nesmijem da se prepustim,opasnost naslutim.

 

Čuperci te na pola prikrivaju kao da me izazivaju

Mira trena ovom ranjenom srcu nedaju,plašim se

Dosta,ma previše je bilo zbog ljubavi krvarenja.

Al opet čarolija tvojih očiju opija izvorno izaziva.

 

Mirisna koverta na adresu poslana, jasna simbolika,

Srcu šalješ uzdaha poruke, slabost tajno mi iskušavaš

Slab na tvoje igrice, vatrom, javom i mislima poharaš.

Al ne previše, nikako trunke mi sebi ne dozvoljavaš

 

Navodiš u krhke  prostore, da kršimo zakone prirode

Poznaješ , kojim stazama prolazim, zasjede postavljaš

Svjesna da te odbiti ne mogu, igra ti uvijek uspjeva.

Kao slijepac u mraku te prepoznajem,izazovi iznova

 

Obuzima nas skrivena poruka , u snu smo sve stvarali

Maštali, zabranjenim prostorima lutali, usnama žudili

Ovaj puta možda uspije, rijeke na ušću da se sastave.

Spusti se do naše obale,nestrpljivošću skriven čekam te.

 

U kosi ti polje cvjetova, zagrli me, kako znaš iznova

Riječi zaustavi, usne prisloni mi, želim  te imati

Ovaj moment, ovaj tren, sve prepusti slatkim lažima.

I nekako sve znam što će se desiti požudnim mislima.

 

Kose ti prepune poruka, vrancu grivu si ukrala

grivom ti vjetrovi šaraju, sve tajne prikrivaju

Na sedlu zajedno jahali, samo dušama spojeni

Dok kiše nas kupaju satima, poljubcima strastvenim.

 

Na tankoj grani sjedimo, želja nas podlo iskušava

strastvena, u trenu sve osvaja, sve brave razara

Pa rane otvara, preslatke …ovisnima česta pojava.

Slabe strane si od prvog trena u očima mi skužila.

 

Prečesta, nasmješena slika si, onih sjećanja, pisama

Iskušavaš moje granice, dokle će izazove izdržati,

A dobro znaš , da slabost si,  bila mi, užasno ostala .

Žurim,trčim,plotove i ograde zadihan preskačem.

 

Džaba ne mogu odoljeti, želim barem jednom te imati

Makar kroz pjesme, nadanja, pjesničko gladno  lutanje

dvojbena poruka, priča iznova, među nama luda panika.

 Volim se tebi dopuzati, krišom draži ti pokrasti

Tajnama tvojim lutati, čaprkati tvojim strastima

Neka se rasprši, razbukti, žudnja koju si skrivala.

Čekam te ispod prozora dok virim zaluđen na prstima

 

 Dvoboj usana se nekako prebrzo približio,strahovi…

Ritam bubnjeva u srcu sve otkriva i jasno govori.

Vidim ti bljesak u očima, izazovno si tako procvala

Neka se kapije čednošću otvore,bez trunke panike

Svo ovo dešavanje nešto govori il želi da upozori…

 

Baćuška,Moskva,28.11.2017 u19 i 12 hrs

 

 

 

 

 

Dali ti uopće u bilo što na kraju krajeva vjeruješ

vodenica 

Poslje svega čarobnog što smo nekad imali

Zar je moguće da smo zauvijek olako izgubili

Ma koliko se trudim i sve nekako pokušavam

Gubeć razum  užasno stanje bola ne razumijevam.

 

Tako hladno si me od sebe olako odgurnula

Da nisi trenutka objašnjena dala ili pružila

I što sad, poslje one neopisive čarobne ljubavi

Kako,reci mi kako da se ovaj bijedni život nastavi.

 

Sve moguće i nemoguće kontakte hladno odbacuješ

Srce na otok čemera i boli užasno bolno nasukavaš

Jednostavno niti najmanju priliku mi ne dozvoljavaš

Ženska glavo dal si ti uopće shvatila što si učinila.

 

Dali ti uopće u bilo što na kraju krajeva vjeruješ

Ili osnovna pravila životne ljubavi ne poznaješ

Reci,javi se kako možeš sada život da nastaviš

Što sve moraš biti  da tako ludi potez napraviš.

 

Neznam koliko godina će sve ovo da me razara

Jednostavno u srcu se sva moguća nada srušila.

I život bez naše ljubavi vjeruj mi sablasno izgleda

I svakog momenta izjedajuć dušu lagano razara.

 

Reci mi kakav život bez ljubavi ti iskreno zamišljaš

Posesivnim našim susretima očigledno olako odoljevaš.

A tu se uopće ne snalazim,jednostavno u tuzi se izgubim

Jer nikako tvoj odlazak i gubljenje ljubavi ne podnosim.

 

Dal si se barem jednom upitala da nisi nekako prenaglila

Što si sve najljepše što smo imali preko noći ugasila

Vrata pomirenju olovnim i čeličnim lokotima zabravila

Samo da me nikad više u svoje srce nebi možda pustila.

 

I kaži mi kako da se život bez ljubavi dalje ikako nastavi

U što ti uopće nerazumna ženo iskreno priznaj vjeruješ

Kad ovako okrutno i olako nečije srce hladno razvaljuješ

A za krenuti dalje stvarno treba mi ogromne sreće i vremena.

 

Zgazila si čovjeka što zamišljaše život samo na tvojim grudima

Puštam te da u sebi prečesto razmišljaš,i grešku života uviđaš

Jer sve ono što si nam obećavala,u Boga se gordo zaklinjala

Jednostavno obećanje srca ti, drsko, hinjski, jadno se pokunjilo.

 

Sve brane naše budućnosti srušilo i srca tugom i bolom potopilo

 

Baćuška,Moskva,26.11.17 u 21:41 minuta

 

Indigo sjećanja staropana

DAAAA 

Do vraga koliko dugo će ova patnja da razara

Podzemnom željeznicom škripanjem vlakova

Nema smisla dalje da nastavim,zidove oborim

Šutnju oko sebe armaturama tišine povezala.

 

Besmisleno se glupostima i mislima ubijam

Razloge opravdanja nema pa analiziram.

Uznemiren hodam svezanih krvavih očiju

Suze kratere poodavno bolom izbrazdale.

 

Lako je reći kreni, sve iznova u srcu poredaj.

Ali indigo, ljubavna kopija unutra prozbori

Svakoj novoj stranici otisak sjećanja postavi

Nemože da se izbriše, sve više dušu teroriše.

 

Patnja,samo me patnja kao sjena kontrolira

Svaki mogući trenutak dok vrtim je u mislima

Pokušavajuć nasilno da je zauvijek zaboravim

Uvijek na istu ranu duboko u srcu naletim.

 

Dani i noći se pomiješale,razočarenjem putujem

Kapi u meni njene medovine nije preostalo

Odavno njenim odlaskom razrono je presušilo.

Vrištim a usta ne otvaram srce i dušu razaram.

 

Do Rijeke preko Trsta nekako bosonog stigao

Niti pola puta do njenih dvora nisam prošao.

Nema smisla da se opet ne najavljen pojavim,

Sjesti moram te pozorno malo bolje da razmislim.

 

Zašto se tako mizerno jadno bijedno ponižavam

Crkavicu od njene ljubavi neprekidno iščekivam

A suviše davno je bez razloga i pozdrava otišla

Nije imala trunke hrabrosti u oči da me pogleda.

 

I čemu više ta prokleta mizerna lažljiva nadanja

lice podlosti napokon je detaljno javno pokazala

vrijeme je da se više iscjeđeni staropan opameti

i preostalom životu razdraganim osmijehom posveti.

 

Baćuška,Moskva,26.11.2017 u 16:04 minuta

 

 

 

 

Gušit će te noćima slike mojih stihova

 

 

Kada budeš jednom u polu snu odlutala

Riječi tišine ti budu ušuškano tepale

Vrijeme na sve strane hitro raspršile

Sve ćeš svece kroz bunilo nekako vidjeti.

 

Krošnje trešanja ćeš ridajuć promatrati

A grožđe kad sazrije, sjećanja čuvaj se.

Sve senjske munje bez glasa blještit će

Na slomljeno bolno srce podsjećat će.

 

Sva će juga na dušu ti da se strovale

Bure sa velebita srce da ti prepolove

Sve zato jer si naivno i glupo jeftino

Vatru u srcu ugasila,dušu tugom potopila.

 

One naše poljubce ima da stalno proklinješ

jer iz sjećanja nećeš moći da ih raskineš

Ići ćeš na molitve,priznavati kajanje

Al kasno je,isuviše za sve kasno je…

 

Gušit će te noćima slike mojih stihova

Jer si u njima glavnu ulogu uvijek dobila.

Princeza i kraljica u bajci što je uživala

Da bi na kraju kao podla vještica završila.

 

Neću da te proklinjem sama si to sebi uradila

Vrata savršenoj sretnoj ljubavi si zatvorila

Na putovanje bogatih snobova se jeftino uvalila

I sretno ti,al tamo nikad nećeš one ljubavi imati.

 

Huja će sa tobom prečesto da se prepire

Glavom ćeš da udaraš u tmurne zidove

Nešto davno izgubljeno ćeš da potražuješ

Svakim jutrom dolazak možda osluškuješ.

 

Čut ćeš možda  i prepoznatljive korake

Al sve u mraku isuviše daleko ostaje

Sva moguća svjetla ćeš paliti,mene tražiti

Ti si moj svjetionik što se ugasio

Put ka tvome srcu odavno podlo odagnao.

 

Samo će tvoji stihovi ostati, potvrđivati

Povijest jedne ljubavi strasne i čarobne

Što prejeftino u jednom dahu se prodade

I smisao sretnog života jednostavno nestade.

 

 

Baćuška,Moskva,26.11.2017 u 13 i 24 min

Nikad kao mene nećeš moći da ga zavoliš

 

Kad se jednom stigneš da zadubiš

Preduboko u ranjenu dušu da uroniš

Nemoj sebi da se krišom ulagivaš

Da lažnu sreću osmjesima potkivaš.

 

U srcu će noći da te tugom pretražuju

na svakoj stranici pečat bola da utisnu

Nikakve napojnice neće moći da ga potkupe

Samo pravi anđeli iskonsku ljubav osjete.

 

Nemoj sjećanja da krivotvoriš,jadno izvrćeš

Kad na slike sreće noćima onako naletiš

Okrutno si savršenu ljubav olako prodala

Da bi bogatašu u naručje bijedno završila.

 

I kad se u dušu ranjenu budeš zavlačila

Pakao tuge, čemera i bola budeš otkrila

Zašto i zbog čega sve si olako prodala.

Slobodu zauvijek kao ljubav si izgubila.

 

Sva ona zloća,đubre,smeće i otpad iz duše

Predugo će da te guši i suviše bolno podsjeća

Dok se sjeta prekrivena injem bude žalila

Srce budeš nesanicom jada često nagrdila.

 

Možeš ti da pokušaš da sretnički zapjevaš

I da se nečemu hinjski bijedno ulagivaš

al najbolje duboko u sebi ćeš da osjetiš

nikad kao mene nećeš moći da ga zavoliš.

 

A zlo za zlom te bude svakodnevno stizalo

Još više na nas bolno te bude podsjećalo

Dal ti je sve to užasno trebalo,dal kaješ se.

No već tad kasno je,mraz će pupoljke prekriti

I nadu u našu ponovnu ljubav zauvijek spržiti.

 

 

Baćuška,Moskva,26.11.2017

Sve ćeš sa nama da upoređuješ

dodir

 

Na skalama podno zamagljenih prozora

Bandit ludo zaluđenog srca čeka te.

Na plaži ispod terase kud prolaziš

Na ispucalom pijesku ime mu nagaziš.

 

Na ploči si poznate inicijale ugravirala

Kao što si  srce obiljem ljubavi natočila.

I sve dok budeš sa njim jadno živjela

Breme one ljubavi će da podlo podsjeća.

 

I svaku jesen kad loza na terasi sazrije

U svakom grozdu sjećanjem vidiš me.

Iz saksija miris usana će da te izludi

I suze nikad nećeš moći da zaustaviš.

 

I možeš opet sa njim da izlaziš i lumpuješ

U kasne sate da mortus pijana vraćaš se

Al u našem krevetu one strasti i požude

netko uporno čeka te,znam da trebaš me.

 

On ti nikad neće ono naše divljačko pružiti

Nikada nezasitnu luđačku strast probuditi

Sve tvoje tajne neće moći nikada zrno otkriti

I nikad iskreno strasno te posesivno voljeti.

 

Sve ćeš sa nama da uporno upoređuješ

tko zna koliko puta ridajuć da se pokaješ

što si među nama onu čaroliju zagasila

Zbog lažne sigurnosti u naručje mu otišla.

 

A ja prebogat u duši prekipjelog sjećanja

Sažaljevat ću te dok ti se podsmijehivam

I dok lažnu sreću sa njim budeš glumila

Da bi meni bez razloga jadno napakostila.

 

Samo nastavi u tom lažnom svijetu bijede

Bez i trunke istinske ljubavi slobodno ostani.

Od tamo si iznikla,sudbina te njemu vratila

Koju sreću smo imali dal si ikada shvatila.

 

Teško breme nikad te neće trena napustiti

Možeš da se foliraš i možeš mizerno glumiti

No srce svoje nikad nećeš moći lažima variti

Ljubav života si u rukama imala i eto odustala.

 

Baćuška,Moskva,26.11.2017

 

Ne brini,od mene te glava neće zaboljeti

SVIJETIONIK

 

Ljubavi jedina ne prežaljena

snivaš u njegovim rukama

A toliko čežnje bih ti prosuo

no neznam dal bih se usrećio

 

Čarobni štapić sam dobio

Samo par želja bih poželio

Al plaših se da ne pogriješim

Da vratiš se i opet nestaneš

Kojim slučajem  predomisliš

 

I opet nakon pružene ljubavi

I  hladno bez razloga izgubiš

Zato te želje neću poželjeti

Niti ćeš ikad za njih saznati.

 

A ti ljubavi jedina ne preželjena

Dal uživaš u njegovim rukama

Tako bez zbogom si leđa okrenula

Milion laži kasnije si izmišljala.

 

Ne brini,od mene te glava

Nikada neće trunke zaboljeti

Jeste da ću srcu često lagati

Dušu ću nekako ubjeđivati.

 

Da se možda,samo možda

Onako iznenadno pojaviš

I sve što se desilo možda objasniš

Zašto i zbog čega si nestala.

 

U među vremenu sa puta sklanjam se

Znam ovim trnutcima ne trebaš me

Boli razara al srce nekako izdržava.

Ljubavi jedina nikada prežaljena

 

Baćuška,Moskva,25.11.2017 u 18:00

Zašto se nismo desetak godina prije upoznali

I OPET BI PONOVILI 

Imadoh osjećaj da smo oboje iskreno potpuno čeznuli

O zajedničkim trenutcima nestrpljivo stalno maštali.

Sada se nekako sve zaledilo,u srcu si me  sahranila

Nisi trenutka objasnila,gdje sam,kako  i čime pogriješio.

 

Ova slomljena duša nemože olako rastanak da prihvati

Ne mogu niti za jedan opravdan razlog da se uhvatim

Da ti odlazak u potpunosti sa razumjevanjem oprostim.

Jer sam toliko tvoje savršene iskrene potpune ljubavi

Neprekidno danju noću obiljem sa svih strana primao.

 

Koliko puta si me skrivala,koliko sastanke organizirala

A ja sam tisuće kilometara nestrpljivo pjevajuć vozio

jer sam vatrenoj ljubavi nanovo nezasitno se nadao

Nitko me nije tako savršeno ljubio,nitko mi srce duboko

Preduboko svojom strašću i vatrenom stihijom prelio.

 

Na plaži ispod tvoje terase kasno noću smo se kupali

Dok su čuvari opijeni tabletama za spavanje hrkali

U duboke snove ukočeni planirano lako odletjeli.

A mi se do pred zoru tako savršeno potpuno imali.

 

Sjeti se noći i crnog vina što nas je lopovski opilo.

Tad si leđa mi divljački prerovala,usne  nagrizala.

Samo si tepala,Toni..uzmi me,nikad me ne puštaj

Vodi me,sa ove pješčane plaže zauvijek vodi me.

 

Nakon toga smo onako pijani zagrljeni zakocenuti

Jako dugo cmizdrili nad sudbinom našom se jadali.

Zašto se bože mili nismo desetak godina prije upoznali

Dok nam se djeca nisu rodila,e bože koja sudbina.

 

Ne mogu da shvatim što se u tebi tako promjenilo

A na godišnjici mature kroz prozor sam ti uskakao

Da nebi slučajno tragove preljuba svjedocima otkrio.

I sutradan ridah jer te nisam na vlak osobno pratio.

 

Svaki ljetni karneval pored tebe maskiran sam stajao

Miris tvoga osmjeha upijao,u prolazu tijelo ti dotaknuo

Da nitko od tvoje pratnje i stražara nikad nije primjetio.

A nakon toga te u kratkom roku opet uza zid stisnuo

I samo na naš strastveni način sjeti se žarko te imao.

 

Tvoja uzvraćena ljubav još više me palila,izluđivala

Divlju neukroćenu zvijer u meni je krvnički budila

A govorila si da takvu nimfomanku nisi poznavala

Da se u tebi neka galaksija nezasitne žene probudila.

A onda smo zagrljeni dugačkim poljubcem se rastali.

 

Nakon toga dok sam nazad tisuću kilometara vozio

Toliko ridajuć sam boga pitao zašto nas ne sastavi

Zašto ovo mora par puta godišnje da se škrto dogodi.

Željeh te za stalno,posesivno zagrljenu stisnutu u rukama.

 

Lignje,mrkača za mene si spremala,poljubce izobiljem nudila

A ja posesivko postao,još i još bih tražio,za tobom žudio.

I najteže bijahu rastanci,tad bijahu krševi i lomovi u meni

Bila si njegova a meni si pripadala,ljubav mi udjeljivala.

 

I nakon toliko naših razdvojenih godina u tebi se slomilo

Možda udaljeniost nas razdvojila,njemu si sve oprostila

Mislila si valjda ću lakše sve podnjeti i rastanak razumjeti

Sve zbog djece si učinila,da bez oca nebi sirota patila

I ta mudra odluka potpuno jasna mi je i sad razumljiva.

 

I dan danas od kako si otišla,godine su protutnjale

Još uvijek gladan i željan sam te,užasno fališ mi

Možda ispadam plačko,kukavica i mekušac posesivac,

Al bez tebe i tvoje ljubavi jednostavno nekako propadam

Života u sebi nekako ne pronalazim,od svega se lako umorim

Sebe ne prepoznajem,neznam što od života dalje da očekujem.

 

Baćuška,Bugojno,25.11.2017 04:14 minuta

 

Toliko laži i obmana je izrekla

 čekajjj

Kada se svo naše maštarenje njenim odlaskom srušilo

Tek onda se u suštini sve i u detalje razotkrilo,saznalo

Toliko laži i obmana je izrekla,i more bi teško primilo

Od svih laži Jadran bi je iz svoje utrobe drsko izbacio.

Nikad više blizu svoje obale nebi joj prići dozvolio.

 

U ljubav klela se i zvala me jedini anđele,samo voli me

Nikad za nikad ne napuštaj me, tako teško trebam te.

Bez tebe sam prazna ljuštura,s tobom sam poput proljeća.

Ništa mi nije važnije nego da voliš me, da sam uz tebe.

Molim te nikad od mene niti trenuntka ne odlazi

u ovoj pustinji života nikad usamljenu me ne ostavi.

 

Možda cijelom svijetu sam jedinka ali njoj sam svetinja.

Bez moje ljubavi ona bi preko noći jednostavno nestala

Tuga čemer jad i bol bi je sahranili,totalno bi je ubili

Samnom se ničeg nije bojala,kroz život olako  krčila

no bez mene je uhvate strahovi,sve je dušom razori.

 

Rekla je miliun puta da takvu ljubav nije doživjela

Da toliko sretnu ženu u životu nigdje nije upoznala

Da su joj svi govorili da blješti i okolo smirajem opija

Svi je pitaše što se iza tog osmjeha i pogleda prikriva

A ona je presretna u našoj tajnoj ljubavi uživala.

 

 

Kada bih njena pisma kopirao,divan roman bih imao

Prepun tepanja,strasti i nezasitnih divljačkih požuda

Dal bi ona vjerovala što mi je sve nekada napisala

Sva pisma zadržat ću jednog dana odlučih pokazat ću

Da uvidi koji lažov je bila i na kraju mizerija ostala

 

Kako život je moj 50 godina nepovratno unakazila

Preko noći u starca propalog oronulog pretvorila

Volju za životom onako totalno u temelju ugasila

Nakon sveg bez objašnjenja kukavički se okrenula

Jednostavno sve komunikacije hinjski pogasila.

 

Samo da nebi objašnjenja davala,razloge objasnila.

Zar je moguće poslje toliko izrečene neopisive ljubavi

da čovjek preko noći glavu bukvalno naprasno promjeni

da ti leđa okreće,kao da te nikako ne zna i ne poznaje.

I nikad neću moći shvatiti,takva hinja ne stanuje u meni.

 

Baćuška,Moskva,23.11.2017 14:44 minuta

 

Pravo muško postani

dolazi sunce 

 

 

Baš bih volio sada, ono iznenadno da je susretnem.

Da je čisto iz tiha ono promatram kako će da reagira

Dal će biti vrištanja,ridanja jadnih suza u očima

Il će hladno kao što je otišla da kao nijema ušuti

Da glavu sagne i ništa, ama baš ništa ne progovori.

 

Sada kad se sve u srcu barem kod mene stišalo

Kad je dušom bonaca smirenošću onako zavladala

Možda ću objektivnije da je svu detaljno procjenim

Možda i nije moju ljubav zaslužila zato je i nestala

Baš me iritira na taj susret nešto gricka i nagovara.

 

A kad bih je iznenadno susreo neznam što bih je pitao

Više bih neke njene nepredviđene reakcije očekivao

Baš me je u svemu iznenadila i do bola razočarala.

Pa kažem si zašto sekundu na nju misli usmjeravaš

Okreni se na drugu stranu,ona tvoje pažnje il ljubavi

Nikad više niti trena jednog nikada više ne zaslužuje.

 

Jednostavno ignoriraj i zauvijek nepovratno zaboravi je.

Imaš svoje ciljeve,znaš što trebaš gdje i kako raditi

Imaš ti važnijih stvari nego jadnici se više posvećivati

Jedva si rane od razočarenja u njenu ljubav smirio

Krvarenje u srcu možda i dan danas nisi skroz obnovio.

 

Ona ti više ne treba,prošlost je ružna i ne ponovljiva.

Svoje pravo lice lažljivice,muljatorke je pokazala

I najmizernije biće na planeti za tebe je postala.

Kani se više sotone,zato ona ide na duhovne obnove

Da u sebi pokuša jad i čemer barem mrvicu da ispere.

 

Teško,bilo što će nju da promjeni,bijednica je sagorila

Svu moguću sreću što je imala planirano je odbacila.

I sada samo loše stvari ima da joj dolaze da je uguše

Nemoj da se iznenadiš ako iznenada dođe, pristigne

Da klečeć tvoju pomoć il ljubav zakocenuta zatraži.

 

Budi jak,snažan i nemilosrdno nezaboravno okrutan

Odmah glavu okreni ne poznaješ je i sve zaboravi

Neka taj osjećaj kad te ostave napokon krvnički i ona doživi.

Jednostavno  više za tebe ne postoji, odmah sve zaboravi.

Dosta je bilo više ridanja cmizdrenja… pravo muško postani.

 

Baćuška,Moskva,22.11.2017 u 15:15 minuta

 

NAJDUŽE PISMO KAJANJA

CRY

 

Taman kad sam uspio nekako rane da primirim

Da usne joj i tijelo napokon nepovratno zaboravim.

Da se san u normalu polagano tiho šuljajuć vratio,

I da sam nekako miran život bez stresa zakotrljao

 

Odjednom predugo,debelo njeno pismo je prispjelo.

Osjetih dok ga je teška srca pisala, užasno je ridala

suze kroz riječi su kipeć žuljajuć obrazima vrištale

Toliko toga želi da mi ispriča,što joj se događa.

Užasno je pogriješila što se mužu divljaku vratila.

Bio i ostao odvratan,hladan bez trunke ljubavi u grudima.

 

Sve što je sa mužem stvorila,istog trena bi poklonila

Samo eto jedan dan nazad da primim je,da me osjeti

Dal u srci mi još i trunke one vatrene ljubavi boravi.

Dal je moje usne još uvijek onako posesivno željno trebaju.

 

Bog nas je odabrao i ona je godinama tu ljubav upijala

Niti sama nezna zašto i kako mu se suludo naivno vratila

Valjda je briga prema djeci nezadrživo tamo nosila

I sad bi za djecu  život bez razmišljanja darovala.

 

Al guši je,nema mojih usana,nema zagrljaja i osmjeha.

Nema nezasitnog vođenja nimfomanske ljubavi

Nema tko da je usnama najdražim vrelim slatko probudi.

Nema očiju u kojim njen osmijeh stanuje,ljubav joj daruje.

 

Piše mi da na obali predugo ucviljena boravi,kaje se

Stranice od suza fleke dobile,eh da mogu što bi ispričale.

Kaže i kad je bura najžešča, u našem kampu sklupčana boravi

Svaki kamen pozdravi i lagano se gušeć sjećanju pokloni.

 

Kao da moj dolazak opet ugleda,zatreperi joj u grudima

Na prste se propinje nebi li da opet ugleda me,al ne

Samo fijuk i udar bure i jakih vjetrova maštu raspiriva

Znala je koliko sam nezasitno trebao žudio i volio je.

 

Piše mi kad bi joj oprostio,nikad više nebi spavala

Stalno bi moj pokret luđački zaljubljenički pratila

Opet bi tražila da mazim je tepam i ne odustajem

Jer samo samnom je život potpun sretnički imala.

 

Kaje se po miliun puta što je eto onako preko noći

Bez ikakve najave jednostavno nestala i prekinula.

Kaje se što je pisma moja vraćala,poruke brisala

Što je moj broj blokirala i sve kontakte zatvorila.

 

Sada je tako sigurna da samnom starost nikad

Za nikad nebi upoznala jer bi vječno mlada ostala.

Od silne želje i ljubavi život bi bio čarolija

A to je ono što vodi ljude držeć mladost u grudima.

 

I kaže da može nekako sve propušteno bi vratila

I nema te cijene koju nebi za našu ljubav platila.

Čitav album slika mi je sa pismom poslala

Većinom je sva uplakana dok kleči u suzama.

 

Tako bolno je shvatila da je ovo vrijeme bez mene

Tako oronula,bukvalno propala,osijedila, ostarila

a tek 33 napunila, toliko toga kajanjem bi vraćala.

Samo da još jednom razmislim,i ljubav joj uzvratim.

 

Želi da našeg sina nekako samo ja odgajam

I njemu su naši razgovori falili,slike pokazivali.

Samo na moj glas bi od sreće izluđen vrištao,

toliko falim mu i moju blizinu je trebao i želio.

 

A ona je shvatila da je tako grubo pogriješila

I srce mi u paramparčad tuđinski iskasapila

Molim te oprosti mi,ljubav tvoju dozvoli mi.

Kaži,reci,prozbori, vrišti što treba da uradim.

 

A u meni suze prigušile,sve slike odjednom vratile

Vratilo se sve ono najljepše što sam jedva prigušio

Jer ostavljen, sam predugo skršen bez nje sam bolovao.

Zamagljenim suznim očima jedva sam riječi tuge čitao.

 

I neznam,plašim se,nisam siguran što dalje učiniti

dal joj sve oprostiti i što prije ono loše zaboraviti

al u grudima nešto me upozorava,rezervu uključuje

ako me opet ostavi u meni život jednostavno sagorjet će.

 

I kad sam nakon 100 puta čitanja onako suzama iscrpljen

Na prvu stranicu se pisma vratio,tek onda sam primjetio

Bože pa to nije njen rukopis,tko se mojim srcem poigrava

Tko tu pakost  da srce mi pukne tako podlo hinjski podvaljiva.

 

I tek onda još veći nemir uhvati,brdo preostalih suza niz grudi se strovali.

Bože,nisam ja te sreće da bi se predomislila i meni vratila

Još uvijek u meni ma koliko se trudio ljubavi za nju postoji

I srce jednostavno luđački voli je i sve može i mora da joj oprosti.

 

Bugojno,Toni Ljubiša Božić,18.11.2017 u 17:27 ćiza,sklopljene kazaljke

 

 

 

Moram ovo malo razuma da sačuvam

dolazi sunce

Što ti misliš da si ljubav moju vječnošću zaslužila

Da si me onim čarobnim noćima vječno opila

E pa grdno, jako grdno varaš se,nisi svjesna

Jer kad volim onda niti trunke nikad ne zakidam.

 

Svaki mogući trenutak ljubavi života poklanjam.

Misli su samo njenim likom skrojene,drže me

Stihovi samo zbog nje nadolaze,olako izranjaju

Svu moguću ljubav možda isuviše škrto iskazuju.

 

No sa mojih usana najljepše priče uvijek dolaze

One nemogu da ulogu nikada lažima  odglume 

i dobro svjesna si koliko si preko tih usana  dobila

Koliko si samo noći nezasitne žudnje razmjenjivala.

 

Isuviše puno puta sam te jasno i glasno upozoravao

Nešto se na tvojoj strani događalo a ja upozoravao

Svaki tvoj treptaj tugu il sreću sam jasno osjećao

Sa tobom svakim trenom u detalje sve proživljavao

 

Sjeti se samo koliko puta smo zajedno ridali

Jedno drugo onako srozano u suzama tješili.

Iz zagrljaja se na jedvite jade u kampu napuštali.

Sjeti se tvog jastuka,i tople ležaljke,imala si me.

 

No sada ne vrijedi kukati i nešto od tebe kamčiti.

Sve si srozala u temelju svega se odrekla

Mal te ne naše ljubavi stidiš se sve prikrivaš.

Pisma ne šalješ na pozive se ne odazivaš.

 

I da znaš tako sam se u tvoju dušu razočarao

kao kad sam ogavni rižoto u restoranu stobom pojeo

Želja za tobom u meni se konačno jasno ugasila

Jer si sama sve odlučila okrenula glavu i nestala.

 

Možeš da sada koje kakva opravdanja da izmišljaš

Da me iz dna duše zbog nečega nqavodno prezireš

Al u mom srcu totalno blijediš i apsolutno nestaješ.

Drugu šansu garant kod mene nikad nećeš dobiti.

 

Nikad više zbog tebe alkoholičar neću postati

Samoubojica  što skok razočarenja sačekuje.

Više ne želim ne patim i apsolutno ne trebam te.

Žudnja za tvojim strastima je totalno prestala

 

Sve sama kriva si do toga si planirano dovela.

Napuštam ove samotne životne zidove,bolni su

Svakodnevno podsjećaju na propalu ljubav I tebe

A baš to ne trebam,moram ovo razuma da sačuvam.

 

Sve adrese gdje smo se skrivali,ljubav vodili

Neka drugi reljubnici svojim strastima prekriju

Neka bilo kakvo sjećanje na našu ljubav pokriju

Ne zaboravi,ti si bez razloga naprasno nestala.

 

I kad se njemu budeš strasno kao predavala

Sva ćeš se gušiti u suzama naših sjećanja

jer samo samnom si neponovljivu ljubav vodila,zapamti.

I to će te svakog puta ugušiti i sve pokvariti.

 

Nikad više onu strasnu ljubav nećeš moći voditi

Jer ćeš se u naš kamp uplakana zakocenjena vraćati,

nebi li moj trag il poruku slučajno tamo pronašla

Uvijek sebe ćeš kažnjavati nikad si nećeš oprostiti.

 

I kad ti svijeću budu posljednju palili,cvilit ćeš

Samo moje ime ispucalim usnama ispuštat ćeš

Nitko te neće razumjeti,a ti ćeš samo jecati

Oprosti mi… tim riječima ćeš tada tiho nestati.

 

I kad te u grob budu spuštali  ime će lebdjeti

Tražit ćeš da ti tvoje grijehe nekako oprostim

Al nikad me neće pronaći,tragove ću prikriti

Na duši ti kao najgori očaj vječno ću te pritiskati.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,17.11.2017 14:00

 

 

Svi pokušaji da se otvori il progovori nisu uspjeli,zidove do nje su sagradili.

sve je u oku 

Svi pitaju Bože čovječe što ti se desilo

U pogledu osmijeh ti tugom razorilo

Sijede se raširile,glas nekako utihnuo

Šutim jadom skršen zauvijek bih puknuo.

 

Imam osjećaj sve u životu se srušilo

na paramparčad se tiho raspadam

malodušnost srozala,potiho srce ubija.

Ne greška je,to mi nije sigurno učinila.

 

Bilo što da je upitam,uzalud,džaba je

U njoj nijemošću naprasno zašutilo je

U zemlju bez traga jednostavno propala

Burama svoje tragove zauvijek izbrisala.

 

Rok trajanja ljubavi je iznenada prošao

Nedovoljno čiste ljubavi sam joj nudio

Iza nje je u srcu mi pustoš sama ostala

Toliko jada i čemera u grudi mi sasula.

 

Preduboko se uvalila, užasno rasparala

Nesigurnost u meni od tad se nastanila

Previše crnih užasnih strahova probudila

Sva bezbrižnost jednostavno je nestala.

 

Slomljen na koljenima užasa nastavljam

Bez nekog razloga se tugom kažnjavam

Zašto sam isuviše naivno srce joj otvorio

I svu moguću ljubav iz sebe olako udijelio.

 

A kao najvećeg stranca tako me ranila

Samo je leđa okrenula i uzaludno lagala.

Svi pokušaji da mi se otvori il progovori

Nisu uspjeli,zidove do nje su sagradili.

 

I nakon toliko godina još uvijek rani me

Kada netko njeno ime greškom spomene

Duboko u srži nešto se bolno probudi

I onaj teški bolni osjećaj srcem razori.

 

A nije niti uspjela da samo prozbori

Ljubavi u meni ljubav više ne postoji

Nego samo bez objašnjenja je nestala

Sve moguće ograde oko sebe je podigla.

 

Za šaku njene sirote mizerne ljubavi

više u meni nema snage niti zrno postoji

i ponos u duši se nekako tiho sagradio

da je nikad više za trunku lažne ljubavi

sigurno nikad više nebi uzaludno molio.

 

A tako iskreno me nazivala moj anđele

 

Vječno budi uz mene znaš da trebam te.

A sada me u sotonu nasilno pretvorila

Da bi duhovne obnove dijelom ispunila

I jadni lažni mir u sebi možda pronašla.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,16.11.2017 u 17:17

 

 

UVIĐAM GODINAMA JE LAŽNO ZBORILA

nestrpljivost 

Jednostavno ne mogoh da dva i dva saberem

Da iz luđačke zaljubljenosti na zemlju izađem

U svaku prokletu izrečenu riječ toliko sam vjerovao

Suviše slijepo na njene ideje i projekte olako nasjedao.

 

Miliun puta je prozborila,molim te čekaj me…

Nikad za nikad me u ovom grotlu s bijednicima

Sa gladnim zvijerima snobova ne ostavljaj

Na mene molim te nikad trena ne zaboravljaj.

 

Mislima čuvaj me,kad god možeš molim te nazovi me.

Budi strpljiv,trajat će teške godine,al vjerno čekaj me.

Čekaj me i nikad ne napuštaj ako priče dopru do tebe

Nikom ne vjeruj znaš da volim,ludim  i trebam te.

 

Ne brini u srcu silnu ljubav samo za tebe napajam.

I sada kad se jesen sa zimom bljuzgom pomješala

I kad me tuga noćima usamljenošću bijedno razara

po starim požutjelim listovima pisama ucviljena rovarim.

 

Uz kamin nekako stisnuta suzama sjećanja dovlačim

Dok vani mećava sve staze nanosima tuge prekriva.

U meni tvoje riječi odzvanjaju,čekaj me, hrani nadanjem.

Ne dozvoli da ti to bolno samačko čekanje trena dojadi

 

Da se čarolija ove savršene ljubavi ne ohladi i zagubi.

Kad god stignem pisma budem ti tajno prosljeđivala

U njemu svu tugu  mojih noći budem ti prenosila.

Shvatit ćeš da i ja ovdje razapeta sama umirem.

Od sviju našu ljubav moram nekako da sakrijem.

 

Ne tuđe priče i laži molim te trena ne nasjedaj

Samo samnom o svemu razgovaraj,dogovaraj.

A ove hijene ovdje oko mene moram da ubijedim

Da život sa tobom je nestao i da više ne postojiš

A to užasno boli me,koliko trebam i volim te.

 

Molim te nemoj u vinu tugu da više  utapaš

O našoj budućnosti  moraš bistro da razmišljaš.

Čekaj me uz ono naše ognjište,tako trebam te.

Mogu me samo otrovati,sultanima bijedno prodati

Ali ovu ljubav prema tebi nikad trunke neće ugasiti.

 

I gle što se sada desilo,sve od nje dolaziti je prestalo.

Samo je poručila da probleme joj naivno pripravljam

Njenu situaciju koja užasno teška je ne razumijevam.

A  ne shvata koliko je tuge u ovim ridajućim grudima.

 

I tek sada uviđam godinama je lažno podlo zborila

Da bi me svojim lažima opijenog ludog držala

i tako me bijednički razočaranog i slomljenog ostavila

izgleda ama baš nikad me nije istinski voljela,

nadam se da varam se….zar opet sam naivan

 

Toni Ljubiša Boožić,Bugojno,14.11.2017, u 18:08 minuta

 

 

PREMLADA U LJUBAV USKOČILA

kraj 

Premlada  u život  prebrzo uskočila, na prevaru u ljubav navučena.

U njoj  nemirko, vražićak stanuje, kroz dušu joj ritam putuje, razdire.

Predaleko od mene se prikrila, samo da bi mamila, slabost mi postala.

Po nekad javi se, bocne me dodirom, iz prikrajka mislima me  nadzire.

 

Sada što god pokrene u bisereno kristalno se pretvori, ljubav nadogradi.

Njeno srce je leglo slatkih ludosti, kamenje u vatru rasprši sve zapali

Trenom je posebna, savlada vrhove Velebita, gdje zapne kandžama otkida.

U očima joj životnih radosti je ognjište… najžešće ljubavi izvorno žarište.

 

Mudrica dalekog istoka, izraslo čudo sa vrhova Tibeta, duboki vjernik u grudima.

U prošlim životima piramide je gradila, samnom se družila, ljubav probudila.

Srca mezimica, najljepša lađica, labud prekrasnog jezera, mene dočekiva.

U stanju je mislima da pokrene vjetrove, podigne valove, zahukta lavine.

 

Značenje, kakvo ljubav ima značenje, prioritet za uzajamno poštivanje

Osjećaj posebnosti, pregršt je slatkih ludosti, igara radosti, lonac tepanja.

Napuštenosti srce ne poznaje, duša se svilom prekrije pa tuge rasprše.

Vrata sreće napokon otvorila, u život krenula predugo mene sačekivala.

 

Jednostavno je posebna , ljubavnih stihova čarolija, na vrhovima korica.

Maštom  plesali pa  sto godina samoće svu čaroliju iščekivali sve izdržali.

Život  napokon spojio, najljepše momente donio, daj bože da  vječno potraju.

Al tango, tango je bila naša amajlija, tijelo uz tijelo rapsodija maštanja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.08.2017 u 18 i 38 minuta

 

 

 

U njoj je bezbroj maskiranih, bezimenih i nedefiniranih likova

zombi 

Evo godine bez nje nekako taljigajuć se oconjile,vrijeme sumorno samoćom pritišće i još uvijek on ne shvata što se između njih dvoje bukvalno naprasno desilo da je ona jednostavno ohladila.Sva vrata moguće komunikacije prema njoj je kineskim zidom uškopila.

Niti slovo do nje ne dopire,kao da je u zemlju propala, a njega nikad nije izgleda niti vidjela niti upoznala.Pita se skim je to godine maštajuć o čarobnoj ljubavi dijelio,na kakvu lažljivicu prevaranticu bože sačuvaj je naletio.

Pokušava je u raznim likovima da zamisli pa se u tim lutanjima i sam zbunjeno zagubi.

Neka kokolekcija čudnih neobjašnjivih osoba u njoj se nastanila.

Kao da smije se,smiješkom okolinu opija a duši se od plača i neizmjerne tuge izgleda raspada.

Izgleda da je ništa hladnokrvno ne tangira,kao da je u horoskopu ravnodušnosti rođena a zna da u komade se ridajuć raspada.

Voli da glumi bogate snobove a u duši teška sirotinja i prosijak je.

Izgleda kao da je sve vrhove svijeta osvojila a u podrumu mizerije zaglavila.

Tako da se svakodnevno gubi između svih tih likova da bi svoj navodno dobar ugled divne brižne majke,uzorne supruge ostavila,očuvala.Sva šminka njenu bijedu nemože prikriti niti princezu od nje napraviti. Garderoba se mijenja skoro svakodnevno nokti se ukrašavaju štikle više oni niti prebrojavaju,no džaba je u sebi izgorjela je. Pokušava da glumi neke svoje falš idole a nesvjesna da se tako još više provaljuje.

 

Od svih mogućih tableta i hormona zdravlje je unakazila,brkove i bradu kao muškarac je dobila.Tko zna koliko puta dnevno se izbrijava da bi se ta lakrdija od izboranog dlakavog lica prikrila. No teško je  sve to da se izbriše i na pijedestalu  uspješne ostave.

Već joj se u njenom gradu rugaju,ono baš iza leđa je ismijavaju a ona misli da joj samo zavide što nisu na mjestu Gđe Ministarke one zasjele.

Jedino što je dobro napravila što je divnu djecu izrodila i njima potpunu pažnju poklanja no taj biljeg raskalašene žene je ubija.Svi sumnjaju da je muža sto puta prevarila ali dokaza nemaju,no selo ko selo na sve što vide sumnjaju i bez dokaza osude i optužuju.

 

I sav taj strah što je u njoj zavladao da je ne razotkriju od sviju se totalno otuđila,udaljila,ispod njenog nivoa su da bi se sa njom družili.

No sve je u stvari razlog da je nebi razotkrili,i zato je postala sva na distanci od sviju udaljena,ono bolesnički užasno prema svima nepovjerljiva,užasno opsesivna na svakom koraku oprezna da je nešto il neka slika nebi otkrila da se nebi jadno mizerno provalila.

 

A u stvari kad bi se samo malo više otvorila,ljudima povjerovala koju riječ razmijenila možda bi je razumjeli i nakon toga nebi zavidjeli i sažaljevali ,nebi od nje leđa okretali ,na protiv bi pričali i kad joj što zatreba sigurno bi priskočilii i vjerojatno pomogli.

A kad bi se svi ti susjedi onako smireno neprimjetno u njene uči ono baš zadubili garant bi joj sav jad i bijedu,strahove i tugu u duši na velike prepoznali. Vidjeli bi koje slabosti u njoj haraju no ona kao zmija noge uspješnoću to nekako prikriva.

 

A kad bi je netko bolje ,ono dubinski shvatio i kad bi joj potpunu iskrenu ljubav pružio možda bi se totalno otvorila i tu neiscrpnu ljubav iz sebe tome mužjaku uzvratila.

 

Obožavala bi da joj vjeđama usne klize  dok šapuću,da joj se trepavice poljubcima prebroje i sto puta više nagrade.Onda bi se sva od strasti u komadiće sladora raslojila i na kraju rastopila.

Oči su joj moram priznati savršene nepredvidive čarobne,onako vragolasto razigrane u kojim sve moguće tajne su prikrivene.

Vjerojatno je strasna i ljubavna strast joj je nimfomastično divljačka i čisto nemoguće ukrotiva.Tko zna koliko još u sebi neotkrivenog prikriva.

No pravi princ kad bi se našao sve bi to garant razotkrio i vječnom vatrom nezasitosti potpalio.

Niz njeno lice kao proljeće pupoljicima mladošću se prelijeva do onih izazovnih usana se tok nastavlja.

Mmmmmmm mogu misliti kako bi one vrele strastvene izgledale.

I onaj tko bi je tako strastvenu otkrio jedva bi njen tempo izdržavao.Postao bi nemirno uzrujan,grčevito rasejan i na koljenima bi šapatom stručke njene dobre volje molio da mu još koju kap njene čarobne strasti i sladunjavih nezaboravnih dodira udijeli.

A niz njih bi savršeni magični osjećaji slapovima se niz gola tijela slivali,dok bi se žitkim vatrenim strastvenim dodirima častili i na svoj poseban način tu čaroliju osjećaja razmjenivali.

Blaženstvo ih nebi napuštalo u oblacima na dugo bi zadržavalo, dok bi se vrele grudi onako naprasno napućene nakostriješene šepurile i nezasitno još i još nježnosti usana i dodira tražile.

 

Vrištat bi garant voljela tako bi dubinu užitka i osjećaja neskriveno izražavala, a još kad bi je vezali ono grubijana glumili tko zna što u nje sve nebi razbudili.

Tko bi taj blud mogao da zasiti,tek tada bi shvatili koji svijet  il galaksiju ljubavne strasti su otkrili. Možda bi se na kraju i zavoljeli il bi sve samo na toj strastvenoj požudnoj čaroliji ostalo.

 

Jer da su tako presretni zajedno pronađeni svijet oko njih bi se savršen pokazivao jer im je trenutke te savršene ljubavne idile poklonio.Ništa im nebi bilo kroz život zamršeno ili teško da se odradi,sve bi bilo prekriveno oreolom savršene sretne ljubavi.

Sve bi bilo magično,neshvatljivo jer bi ih ta strastvena ljubav opijene 24 sata dnevno držala.

A onda bi se jednog dana onako bez objašnjenja iz tog sna probudili,sa tog otoka iluzija bi se u svijet stvarnosti vratili iz labirinta bujne mašte na jedivte jade nekako iščupali dok ih je luđački posesivno osvajala.

Onda bi možda,samo možda shvatili da su u oblacima plandovali svoja buduća sjećanja prehranjivali da im kasnije to kad zatreba uzvrate.

Ako bi se rastali netko bi patio a netko radovao što se dosadne strane zasićeno udaljavao.Tako je kad ljubavi puknu i zahlade tek onda se srca onom tko je iskreno volio užasno rozore.

Suze je nemoguće kontrolirati jer neshvatljivo je takvu čaroliju imati i tek onako bez razloga je ugasiti.

 

E onda se taj njen lik laži i obmane razotkrije,glumica koja bi sve oskare olako osvojila ma bilo koju ulogu da je dobila jer je u svakoj tako strastveno potpuno se uživjela.Drugo srce bi osvojila i onda zasićena taj otok istinske strastvene ljubavi bi bez okreta i pozdrava napustila.

Ona druga ostavljena strana još dugo bi zaluđena na peronu njen vlak povratka neizvjesno iščekivala jer bi živjela u čarima zablude kroz sjećanja.

Nikad neće shvatiti da je bio samo namamljen da bi se njenoj ulozi još jedan iskorišteni lik pridružio i neke njene hirove samo privremeno zasitio.

Dok bi lahori razočarenja onako klonuli samo njegovj glavi tepajuć brujili nesvjestan oluje što mu dušu na tanane i paramparčad raslojava.

Zla sudbina ga strefila,navodno ga je voljela pa hinjski ostavila i nepovratno sva moguća vrata sljedećeg susreta zatvorila.

A on ubjeđen da ga je iskrena ljubav strefila dok mu se ona bespoštedno davala da bi i posljednji damar života iz njega isisala. 

E moj jarane nedaj bože da te ta vrsta žena sa sto maskiranih likova  ikada susretne,dok trepneš naivno neprimjetno gotov si… 

 

Baćuška, Moskva, 10.1.2017 u 17:01 minuta

 

slomljena duša

 

 

 

 

 

Sad si prazna ljubav si izgubila

u oku 

Dok smo jube zajedno disali

Sve je išlo,sve smo tada imali

A onda se nešto čudno desilo

Od mene te iznenadno odvojilo.

 

Dal se kaješ što si nam učinila

Čarobnu si  ljubav ti baš potopila.

Toliko si me u svemu razočarala

Tako bijedna i mizerna si ispala.

 

Sad si prazna ljubav si izgubila

Na sve strane si se rastrčala

ovakvog nikad nećeš pronaći

ma koliko  po svijetu kupovali.

 

I pored svega što se jube desilo

Tako slab sam da bi ti oprostio

Da se čarolija ljubavi nastavi

Zbog toga se vjeruj vrijedi živjeti.

 

Opet bi se luđački zaljubio

Ljubav bi ti nemilice dijelio

Opet bi nas sreća svugdje pratila

Duša bi se strašću opet punila.

 

Baćuška,Moskva,09.11.2017 u 23:01

 

 

 

SAHRANA ILJUŠKINIH STIHOVA

 

Za ljubav nikad prežaljenu ali u nju i bolno razočaranu

 Bolno spremah se, kako najbezbolnije,

da položim u duboku jamu stihove.

Na koricama dal njeno ime da upišem,

pod zemljom duboko skriveno da putuje.

 

Il na ploči samo njenu sliku da postavim,

tišinom i bez slova usamljenu da ostavim.

Kada prođu kraj groba njenih  stihova,

samo će očima podsjećati,da postoji.

 

Svake godine početkom Augusta,

teške duše ću svratiti,

svijeću zapaliti, ružu položiti.

Njeno ime u duši ću okovima držati

da se NIKADA  NE OTKRIJE, imam razloge.

 

Samo ću suze pustiti,

sa njenom dušom

neka korice stihova ispere,

da ne izblijede.

Trebat će deset godina,

da se bolnog augusta prisjetim,

pred njenu sliku pojavim.

 

Uvijek sam mrzio sahrane, bolne face,

ljude u suzama, duboke rake grobova.

Al eto, najteže mene je sustiglo,

u grob polažem stihove, bezimenih debelih korica.

 

Njena ruža tu će cvijetati,

oko njene duše će plaziti,

hranjena ljubavlju stihova.

A jednoga dana, možda će netko otkriti,

stihove otkopati, korice otvoriti, shvatiti.

 

Samo na jednom mjestu, u sredini knjige stihova,

pisat će njeno ime prikriveno.

33 je broj koji  na nju podsjeća,

u 13 i 13 obavljena sahrana, tišinom i suzama.

 

Laganim korakom , i bez okreta ostavljam

najdražu knjigu stihova, da počiva.

I opet cijelu godinu početkom augusta propadam,

koju riječ kroz suze dok joj podarivam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08.08.2018 u 13 i 13 minuta

i8

 

 

 

 

Tvoja ljubav postoji i zato u stihove dolaziš

čekanje 

Namjerno u pustinju zavukoh se,bez struje, pod svijećom da te probudim

Kroz moja maštanja da putuješ, dušom usamljen u sebi se pretražujem .

Komad crvene svijeće pronađoh u kolibi ,tik pored pera, položih je

da slova mogu da upratim, da se do tebe slučajno ne zagubim.

Pod svijećom sitni sati tutnjaju, škripavim perom riječi naviru …pišem ti, putujem…do tvojih grudi da spustim se, makar mrtvim slovima,

i to je poklon najveći kao savršena posesivna strastvena čarolija.

 

Vani kroz borove… čujem nemirne vjetrove, fijukanje ne prestaje.

Jugovina kišu navlači na svojim njedrima golemim, prepunim.

I sada dok pišem ti, ovom tišinom putuješ, u njedra se zavlačiš.

Nekako gordo se osjećam, jer tvoja ljubav postoji, zato mi i dolaziš.

 

Mrak, totalni mrak kroz prozor se provlači, tiho na prstima ulazi.

Iza nas ostaju prepoznatljivi tragovi,drugi će da ih koriste,ne zalutaju

Čudno je kako u toj pustinji, tvoja nasmješena slika stalno se šepuri.

Drage osobe šaraju mislima, slikama nadolaze, divne osjećaje razbude.

A one najdraže na dušu mirno spuštaju, srce se razigra,skoro pa govori.

 

Čujem lanac ritmova, goropadnih vjetrova, zavrće… dok kiša klokoće iz oluka

Pljusak na vrhu jezika vjetrova, poškropi, ispod kolibe poljane probudi….

U kaminu grane čavrljaju, kroz dimnjak vatrica fijuče, na licu rumenilo prelama.

Fališ mi, moram ti priznati, znam da tu bila bi  presretna, baš na mojim rukama.

 

Pa eto planiraj, da skupa nekad skoknemo, od svega se skrijemo.

Svijećama budemo noću se smijali, za ruke držali , tiho tepali, šaptali.

Tko zna kako jutra budemo sačikali, dal pospani il pune duše opijeni.

Trebamo probati, po nekad se sakriti, od svega pobjeći …bar u maštama.

 

Baćuška,Moskva,08.11.2017 U 00 i 04 hrs

 

 

Čarobne iskre u magičnim očima

prokleto si njegova

Čudne su iskre u tvojim očima, dolaze iz nekih čarobnih  područja,

neotkrivenih izvora, što privlači maštanje da kamči i navraća iznova.

Kriva si…što si me načela, tvoja energija dopire iznutra,skakuće kao košuta.

Ostavlja  nemirne tragove, zaluđene, nemirne vragolanke  da za njom pojure.

 

Predivno s tobom je čuti se, natapaš duševne kratere, brazde raspucale.

Ne skrivaš praskove gejzira u sebi… toplotom skrivenih, na izvora čekanja.

Nakon svakog chatanja, čudna se probude strujanja, halabukom iskrenog osmjeha.

Zadojen uživam pregrštom dešavanja… momentima razgovora, mislima, što si poslala.

 

Kada pričaš mi što si tijekom dana radila… kakve si slastice pripremala, a još djevojčica

Preslatko uvijek se zavlačiš u mene, privučeš me, ne namjerno u  tajne odaje.

Raspiruješ mi ne dozvoljeno lutanje, upaljene baklje vjetrovima lepršaju do tebe.

A onda se zaustavim na medenim usnama, tako blizu mi, da ih skoro osjećam.

 

Čudne su iskre u tvojim očima, u trenutku mi nastane promaja, zaluđenih mislima.

Pokušavam se nekako na zemlji držati, da te ne uvrijedim, na nekoj distanci prikriti.

Ta daljina me nekako spašava, daleko si od tjelesnog dodira, zato se borim sa mislima.

Uspjevam na momente, hladnom vodom se smiriti, no kontra efekt je, vatra si u meni.

 

Šaljem ti slatke pozdrave, i kad spavaš oni dopiru do tebe, u snove se zavlače i šapću ti.

Povratni odgovor stiže u snovima, doletiš brzinom mjeseca što vodu dolijeva žudnjama.

Oblizujem usnama pozive, dok sanjam, slatka obuzimaju maštanja, stvarna si, bez dodira.

Nedokučiva naša preklapanja, nema veze, neka se dešava, slatka simfonija dodira mislima.

 

Baćuška,Moskva,07.11.2017 u 22 i 22 hrs

 

 

 

Neka čuva te moj blagosov

 

Buspuće tišine pješčanim dinama se navlači

U duši prašinu tuge brodolomima zavlači

O jedina,neprežaljena ljubavi,dal falim ti

Dodir onih čarobnih usana tako nedostaje.

 

A vrijeme,zaledilo,kazaljke umrtvilo,ništa se ne miče

Dal još uvijek barem mrvicu u mislima mi pripadaš

dal sebe kao i ja noćima sjećanjem lažljivo zavaravaš

pa u suzama zakocenuta u tugaljive snove se zavališ.

 

Ljubav tvoja nedostaje,bez nje sve sablasno prazno je.

Tako bih volio znati dal još žudiš i nestrpljivo čekaš me

Il si se totalno ohladila,sve kapije do srca ti pritvorila

Ako jesi, zašto sve nisi licem u lice dešavanja objasnila.

 

A ne od drugih da mi dolaze poruke,ideš u nepoznato

Kljukaju te kroz duhovne obnove, da nas zaboraviš

Da svu onu moguću čarobnu ljubav u sebi ugušiš

Dal možeš ti samu sebe lagati,sve ono što smo imali negirati.

 

Ne, kao takvu podlu hinjsku te nikako ne poznajem

na takve lažne priče ne nasjedam niti razmišljam.

Znam da situacija nije idilična,jer imaš muža idiota

No svoje čarobne divne djece drži se,uz tebe sam.

 

Duhovne obnove ti neće pomoći,još više ćeš zaglupiti

Nećeš svoju bistru glavu koristiti,prejaka si,ne dozvoli im

A ja eto sa strane kao nečemu nadam se,mada nemam te

No ako si sa djecom najsretnija,blagosov ti   šaljem ovim mislima.

 

 

Baćuška,Moskva,07.11.2017

 

 

 

Do Nehaja bih se krišom na koljenima spustio

do obale

More vrišti, ljutito nešto zbori, progovara

Sunce gmiže,s pijeskom šumeć razgovara

A Iljuška skrila se,od straha nigdje nema je .

Bože strepim,što mi život danas jada sprema.

 

Mrkla noć se dušom hinjski srdito natovari

i snovi zapetljaju,nemir podlo nekako zavrišti

suza guši,glas zacvili, srce jezom zatreperi

trebam te bona,griješna jedina moja ljubavi.

 

I kad lampe tišinom užegnute zablješte,

Samoća se javi, nadu bolno bi prignječila

Dok vjetar vrišteć kroz kišu se zakoceno

Tuga pršti,zubi divlje usne tiho nagrizaju.

A nema je, tragove odlaskom bolno spalila.

 

Podno Velebita snjegovi ljutito samnom naricaju

I do mora buru ridajuć kašljuć srdito navaljuju.

A vrisno bih nebi li glas Iljuška opet prepoznala

Al tuga i bol u grudima jecajuć jadom zaglavila

Trebam je na usnama i ovim bolesnim grudima.

 

Do Nehaja bih se krišom na koljenima spustio

Danima ispred njenog praga uplakan bi kamčio

Da vrati se,da još jednom smireno razmisli

Dal postoji ikakva šansa da me opet zavoli.

Čekat ću dok mi iskreno napokon ne odgovori.

 

Ona ravnodušna hladna, zveket iz nje izbija.

Kao da je svaka kap ljubavi u njoj zatajila

Kamena stijena srce joj drsko zarobila

Kao da me ne poznaje i nikad me nije vidjela.

Toliko praznine i boli cvrči u njenim očima.

 

Jer do jučer sva moja budućnost uzajamno

godinama sa njom pripremana je i stvarana

Da bi bez objašnjenja ona tek tako ohladila

Niti riječi nije prozborila sva vrata zatvorila

Kaža treba joj mir da bi o svemu razmislila.

 

Baćuška,Moskva,06.11.2017 14:14 min

 

Ako se nekad naše sreće možda prisjetiš

dal me se prisjeti

grmljavina osjećaja 

Kad bi ona mene sada samo vidjela

Kako život  se u meni gasi i nestaje

Vrisak srca jecajem se bolno raširi

Bol u grudima nikako da se primiri .

 

Ili plačem il je stalno tiho dozivam

Glas iz grla jedva se primjećuje

Gorak ukus dušom tiho razvaljuje

Propadoh u jamu gorke sudbine.

 

Kako na rastanak da se priviknem

Svakog jutro ime da ti ne prozborim

Da te slatko čvrsto posesivno zagrlim

I volim te iljuška iz srca prozborim.

 

Uvijek nam je bilo premalo ljubavi

Znam da isti osjećaji bride u tebi

Možeš glumiti leđa svemu okrenuti

Al srce trepereće nikad nećeš ugušiti.

 

Kako bi ti ovaj ostatak života nazvala

Nije nas vječnošću stopila sudbina

A tako te osjećam presretnu na grudima

I još uvijek plutam onim mednim usnama.

 

Kaže pusti vrijeme moraš to da preboliš

Al  nemogu stim da se olako pomirim

Čemu prazan život i lažima divljenja

Kada guši patnja jer sam bez tebe,

ljubavi neizmjerno i posebno voljena.

 

Kažu došlo vrijeme je bure vina popiti

Sablasnu tugu i razočarenje potopiti

U svakoj čaši ime ti ridajuć dozivam

jedva ovom mizernom životu odoljevam.

 

Ako se nekad naše sreće možda prisjetiš

Pokušaj u snove da mi lopovski navratiš

Bar me tamo češće kao divljakuša posjeti,

Onu vrelu posesivnu ljubav  nanovo udijeli mi.

 

Baćuška,Moskva,05.11.2017 u 09:54 min

 

 

Srce su ti preparirali da bi savršenu ljubav ugasili

tuga

zombi

 

Mene optužuješ,kažeš da sve umišljam

Da mi u glavi lude bube odavno haraju

Da su to gluposti koje osnove nemaju

Al moraš priznati da luđački volim te.

 

A ti ravnodušna meni neprepoznatljiva

Drugi list srca prema meni si okrenula

Ne prepoznajem te,strankinju sam susreo.

Čak ti se i pogled zamutio,život izgubio.

 

Ta ravnodušnost u tvojim očima razara.

Koju drogu su ti uvalili,da bi nas razdvojili.

Znaš da te u detalje i na daljinu jasno osjećam.

Meni nemožeš bolove sakriti niti trena odeljeti.

 

Želim da me opet na isti način opijenošću promatraš.

Tvoja tišina bez pisama i poziva užasno razvaljuje

Prečesto luđački posesivno poželim pred tebe da iskočim,

odgovore iz tvojih čarobnih očiju i srca direktno zatražim.

 

Sve lakše bilo bi kad bila bi barem malo iskrenija

Što se divljoj snažnoj nesalomljivoj lavici desilo.

Kao da ti je kožu zgulilo,sva si nestala,ugušila.

Srce su ti preparirali da bi našu ljubav ugasili.

 

I onda si mi ono mizerno pismo jada poslala

od svega si se umorila, samo mir ti je potreban

i sav moj budući trud za našu ljubav je uzaludan

list si okrenula i svojoj djeci život si posvetila.

 

Od tada se ne prepoznajem,koliko sam propao.

Iz glave izbaciti milion puta sam te pokušao

No na protiv sve gore je,svega si me razorila.

Jer ono što smo imali bijaše savršena čarolija.

 

Osjećam,tako sam potpuno siguran što su učinili

Srce su ti preparirali da bi savršenu ljubav ugasili.

 

Baćuška,Moskva,04.11.2017 u 12:13

 

 

 

 

Posljednja noć za sjećanje

sve je u oku 

Srce mi krvari pred tvojim vratima

Prepoznat ćeš jada i bola tragove

Tišinom nijemom ću ugušen prozboriti

Sve što nije nikada izrečeno iskazati.

 

Nije potrebno zbog toga da se pretvaraaš

Nemoj da se praviš da ti je kao stalo

I da se rasplačeš kao da me sažaljevaš.

Oboje od razdvojenosti užasno strijepimo.

 

Neznamo što sudbina nakon toga donosi

Al sigurno jedno bez drugo ćemo jadni ostati.

Nešto se među nama bez obrazloženja desilo

Sve što smo savršeno godinama imali nestalo.

 

Budućnost za nas je tvojim odlaskom iščezla

Svu moguću nadu za novi početak potopila.

Hajde barem jednu posljednju noć da imamo.

Neka to bude gdje god ti odabereš il odlučiš.

 

Neznam dal ćemo samo pričati il se svađati

Obećajem pitanja u vezi nas nećemo postavljati.

Daj molim te potrudi se,probudi strast i nadanje.

Barem ta noć neka bude savršena nezaboravljiva.

 

Pokušajmo da se u nama nanovo ta strast probudi

Tepaj mi,ono što si uvijek savršeno mi ljubav nudila

Divljaj,grizi me,vrišti,leđa mi noktima krvnički išaraj

A ja ću ti istom mjerom vraćati da se noć ne zaboravi.

 

Uzajamno smo se bez iti jedne riječi razumijevali

Poljubcem bi toliko toga u srce i dušu tetovirali.

O sutrašnjem danu neću da trunke razmišljam

Pusti me da ovu noć u čaroliji ljubavi uživam.

 

Ta noć će mi biti više nego dovoljna potpuna

Da dokaže dal u nama još uvijek strasti postoji

A onda okreni se,bez pogleda uplakana me ostavi

jer znam i tebe će taj užasni rastanak užasno boljeti.

 

Baćuška,Moskva,04.11.2017 u 11:25

 

 

 

Zar je moguće toliko godina sam je imao

plaža

Čemu nesanica i glupo kukanje

Bijaše prekrasno divno ludovanje.

Ona mene a ja nju dopunjivao

Život godinama savršen imali.

 

Preljub nam se strašno nezasitno svidio

Toliki žar i vatru u nama rasplamsavao.

Uzajamno bi pregladnjeli u zagrljaj trčali

Da bi posesivnu glad trenutkom prehranili.

 

Poljubci bijahu izvor suludih vrelih varnica

Tijelima tekoše strast poput divljih potoka.

Na svakom mogućem mjestu gdje god bi stigli

Jedno drugo bi bespoštedno strastveno imali.

 

Toliko pisama zaboravljenih smo ispisali

Seksi slika uzajamno albume bi poslali

Da bi se hranili dok se nebi opet susreli.

Poruka milijardu sigurno se garant prosljedilo.

 

U bilo čijem  stanu kriomice se ludovalo

Susjede smo podmićivali,da bi poruke

Tajno, neprimjetno na vrijeme stizale

Kišom i vjetrom bi sve tragove brisale.

 

I onda se jednostavno film završio

Strast se primirila,požuda uspavala

Glavu je okrenula i zauvijek otišla

oboma život jednostavno olakšala.

 

I rijetko viđam je,djecom se obuzima

O nama il ljubavi rijetko razmišlja.

Život joj dječija sreća sada popunjava.

Sretna je, jer smo čaroliju doživjeli

I savršenu čarobnu luđačku ljubav imali.

 

Nedavno mi se dugim pismom javila

Da me nije  nikad trunke zaboravila.

Zahvaljuje što sam je bukvalno oživio

I tako podmlađenu njenoj djeci pustio.

 

Čemu baš nesanica i glupo kukanje

Bijaše prekrasno divno ludovanje.

Ona mene a ja nju bih dopunjivao

Zar je moguće toliko godina sam je imao.

Svojom čarobnom ljubavlju nazivao.

 

 

Baćuška,Moskva,03.11.2017

 

 

Dal si se zapitala, koji je smisao tvoga življenja

nestrpljivostočajnost

 u sumraku

 

 

Svako jutro osvaneš, suzama  dočikaš… zašto paćenje.

U očima ti ljubav… nepresušna izgara… pitanje budi pitanje.

Koliku patnju … tugu tvoje srce izdržava, nanovo…iznova.

Toliko ZAŠTO te okružuje, pritišće, potapa…opsesija nastaje.

 

U dušu ti poplava, balvane teške navukla, osmjeh ugasila.

Ne uzvraćeno… uvijek ti, nesvjesna počinješ venuti,gasiti.

Toliko žrtava, zbog njega, kompletna predaja tvojih poriva.

A bumerag, ne dolazi, noćima zamorna sjetna iščekivanja,

natopljena duševna brana… slomljena kod srca se prelama.

 

Dal si se zapitala, koji je smisao tvoga PUKOK življenja.

Čime se tvoja ljubav napaja, kojim strastima nadoljeva.

Tko šara po tvojim usnama, paučina te krvnički obavila,

olovnu mrežu navukla, pritisla sa svih mogućih krajeva.

 

Budeš li tako mizerno sklupčana samo za njega se čuvala

Korov … obuzet će , sve tvoje plodove u paramparčad satrti

Da bi na kraju , uvela, neobrana, slast tvojih plodova  propala.

A ti, presušila… u korovu nestala, na idiota… život proćerdala.

 

Jedan si život na poklon dobila, da bi uživala, a ne patila.

Mladost , trošiš , na pogrešne odluke, kažnjavaš se nemilice.

Zbog njega si , previše suza , u saksiju ljubavi nakrcala

Milijune pitanja kroz glavu ti protutnjalo, ridajuć noćima.

 

Puste planove, kovala, planirala, da bi u blatu snjim završila.

Eto ti  ne uzvraćena, strast, ljubav, ne shvaćena samo preostala.

Koliko gatanja kartama si tražila, šoljica kave ispila…analizirala

Da ti se ukaže, pokaže, gdje si pogriješila, ljubavna prokletinja…

 

Problem nije u tebi, posebna si, životna dobitna nagrada si…

No druga strana…  nije zaslužna, teret  na ljubavnim putovanjima.

Ugasi njegove nemire, rampu na prolazu tvome srcu, zatvori mu

Neka ti prestane biti navika, njegova ljubav je sablasno otrovna.

 

Ožiljke  na srcu i duši polako zalijevaj,da se probude pupovi

Za princa tvog procvjetaju, iskrenom strašću ih zalijevaj

Pa napokon  doživiš dugo čekana stremljenja, ljubav iskrena

Otvori prozore, duše svoje biserne,neka se i mladost ti opije.

 

Nakon toga ćeš shvatiti, uzalud si lutala, pogrešno procijenila

Sebe nisi upoznala, svoje vrijednosti prelako naivno podcijenila…

previše u njega pouzdala,sebe uzalud kažnjavala, NIZAŠTO..

 

Poleti , životne radosti upijaj, previše godina  gladovala si

red je na tebe došao, reprize u životu … rijetka su pojava.

A ja ću strpljenjem da se prehranjujem,dolazak ti iščekujem

Barem to što nam zajednički preostane da nikad ne uvene.

 

Baćuška,Moskva,03.11.2017

 

Dvoica što za ljubavlju žudišmo

u ogledalu stranac 

U kut me je ostavštinom sjete stjerala

Ispraznu ljušturu na promaji ostavila.

Dane godinama umišljen odbrojavam

Sve češće bradu zabrinuto naslanjam.

 

Preumoran skršen izgledam od čekanja

Sve mi pogled  tužnom tišinom zatvara

Sebe preispitivam,u dubinu analiziram

Budućnost obzorom blijedi skršena nestaje.

 

Zašto se od mene sve nekako udaljava

Sve što zavolim odnese nesreće mećava.

U ogledalu potpunog stranca ugledam

Sav je nekako slomljen bijedno iscjeđen.

 

Pitam ga što je tebe jarane tužnošću strefilo

na ljubavne jade izgleda odavno te nasukalo.

Koliko ti je godina,izgledaš staro i propalo

Zar te bože toliko užasno slomilo i zabolilo.

 

Niz lice izborano suze se sjatile,navalile

Niti riječi ne izgovara,duša mu proplakiva

Sijeda kosa i brada pljesnave,nekako urijedile

Uskoro ćelavu glavu  budu rijetko prekrivale.

 

Podigni glavu pokušavam nekako da ga utješim

Ljubav oko nas je svuda pupoljke raširila,pogledaj

Planinski vrhovi se šepure,morske valove natovare

Naš imena prozivaju,odjek naših srca prepoznaju.

 

Stranče u ogledalu idemo, pokreni se,zaboravi tu nesreću

Sa razlogom ti se desila,nije tvoju  ljubav niti zaslužila.

Glavu okreni, uzdignute gordo ponosno pokreni se

U njenu milost ne uzdaj se i uzaludno škrto čekanje.

 

Svijeću nadanja upalimo,kroz paučinu nade krenimo

Svijeća život ubrzano dogorjeva,izađimo iz tame

Put moramo pronaći,na njenim usnama boravi

I zajedno zagrljeni na put beskonačni krenusmo.

 

I još uvijek i dan danas smetove beznađa gazimo

Novu ljubav na vidiku uskoro vidimo,čeka nas.

I on se promijenio,u ogledalu već drugačije izgleda

Boja se vratila i osmijeh prikriven nadolazi,pristiže.

 

I taj dan uskoro svanut će jasno se daljinom nazire

Dugače ceste,visoki vrhovi,nepregledne ravnice

Nemogu da planove pokvare,snaga skrivena navire

I ovu zimu prezimišmo, dvoica što za ljubavlju žudišmo.

 

Baćuška,Moskva,02.11.2017,20:21

Walcer u Salzburgu sjećaš se…

 PLAVETNILO

 

Čekam , omamljen… alejom lisnatih šumova … maštanja, dal je to istina.

Jesen …ukrašena šepuri se igrom listova, predskazanja iznova.

Dok slušam na Lijepom plavom Dunavu, jeza obuzima, stara sjećanja.

Dugo  smo plesali, zagrljeni, osmjehom jedno drugom nježnosti prenosili.

 

NA divnom plavom Dunavu, sonata naših viđenja, najavljena zvonjava.

Salzburgom me zavela, osvojila, prvi poljubac potopio moja pravila.

Šešir na glavi, crveni šalovi, žutog kaputa, rukavi pjegavi, folklor tvog izbora.

Usne rumene, jagodom mirišljive, u očima vatromet, moja slatka pepeljuga.

 

Valcer smo dugo plesali, jezgre  vulkana budili, tijelo ritmom zanosili.

Jen, dva tri … dva ,dva,  tri …uvijek prekrasni koraci… ne zaboravljivi.

Andre Riue za nas je svirao, u Salzburgu na koncertu svih ljubavi …

Tad si mi poklonila, tajnu riječ… srca ti, pa me zarobila na tanak led prislonila.

 

Ah Voljena … naša pjesma treperi, lišćem  odzvanja, na tebe podsjeća.

Tvoji dugi koraci, laganih pokreta, gazela umiljata na mojim grudima.

Šetamo alejom natrpanih zlatnih šumećih  listova, skakućeš presretna

Okrećeš  oko mene nasmijana prekrasna, držeći ruke ispružena ponuda.

 

Volim te takvu, jedinstvena si energija, sa tobom nestaju provalije ponora.

Držim te noćima , dok snivaš , padaš u snove kao začarana pepeljuga.

Kao breza si, vitka treperava oslobađaš se listova jer je ljubav pobijedila.

Vjetar ti češlja listove, pramenovi tvoje kose …polude od požude.

 

Zagrljena, požutjela Dva  lista , zajedno opala, rijekom života se uputila,

Žuborom vodenice se kretala, slapovima uzburkana strast  SE TESTIRALA

Udari vjetrova, oštro kamenje, navodilo na pogrešne obale, da popuste

Snaga njihove ljubavi i dalje se šepuri, blista …punih pluća natopljenih vjetrova

jesenjim dugama ukrašena, prolaznicima maštu raspirivala… koja maštanja.

 

Iljuška , Hvala ti, još jednom hvala ti… na poklonjenoj čarobnoj energiji

ZRNU dovoljnom da inspiraciju raspiri, ponese prostranstvima ljubavnim.

Baćuška, Moskva ,02.11.2017  14 i 55 hrs

 

IZ PRIKRAJKA

 

Priznaj…u tebi postoje bar pahulja tragovi, naših snjegova nanosi

OGLEDALCE

 

Prelamaš se morima, dragulj si, skrivena, modrim dubinama.

Ime ti raznose fijuci vjetrova, tajna bila si i ostala…moja uspomena
Skriveni anđeo, il ne, činiš prelamanje, raznosiš maštanje… igranje.

Odavno, prikrivaš stremljenja, mučiš morske vukove, zavlačiš na pučine

 

Stobom se pričinjava ludilo, potonem pa izranjam  iznova

to boli , drži me …na kočijama jezdenja… oblacima nemira.

Oproštaji šušte daljinama, prosim  na gutljaje tvoje poglede.

Da mi na kragni ostaviš, usana tvojih tragove , ružom rumene.

 

Iljuška , ljubavi…nikad ne zaboravi, koliko srcem rovariš mi.

Priznaj…u tebi postoje bar pahulja tragovi, naših snjegova nanosi.

Sjeti se pogleda preko ramena, sjeti se vlaka što u magli nestaje.

Uplakana… tad si poslala , fijukom zimskih vjetrova, rastanak prizvala.

 

Bolno je… daleko si, znam u mislima da žudiš mi, uvijek te osjetim.

Kako ti se opet približiti, drugu šansu pokloni mi, klečeći gladujem.

Možda, možda me budeš shvatila, zbog čega nas dave strahovi

Molim te, dobro razmisli, vrijedi se boriti zbog čarolije i ljubavi…

 

Ostani… u našoj  luci boravi, zajedno jedra razvucimo

naši brodovi nek nose nas, bolno je biti sam, rastrzan.

Tuga potapa danima,dio si kormila razorila ,raznose valovi poruke

pustinja u duši nastaje, fatamorgana ne pomaže, uzalud lutanje.

 

Gukni… riječ pokloni mi, otjeraj zle duhove, naka bolove razore

Tvoja slika smiruje, ranu na grudima tvoja suza osmjehom izbriše

Kao da nikad nije postojala, kao bajka čini se izblijedjela.

U tebi sudbinu prepoznajem, uvijek izroniš , sireni si ,trebaš mi.

 

Moje tajne u tebi su skrivene, čuvaš ih u grudima spljoštene

Ne daš na tren da se pojave , na vatru našu te podsjete.

Moja ljubav si prva ostala, tebi sam gukao kroz  stihove

Vučeš uzdama nagone, na kapaljku pokazuješ tragove.

 

Ako …

I zrnce nade postoji, iskrice strasti tinjaju… molim te razmisli…

Nemojmo tragove zamesti, zbog tuđih priča biti  slomljeno ranjeni.

Malo se otvorimo, povjerenje povratimo,druge smo naivno slušali.

Pa ranjeni, u sekundi udaljeni,pa se odvojili, bez šanse za razgovor.

 

Odrastimo, stavimo karte na stolove, izbrišimo bolne polove

Zaplovimo razumnim morima, kad nas je strast predvodila

kad u sreći smo opijeni pjevali, NE ZABORAVI,

vatra nade u nama još uvijek postoji…šansu pokloni mi.

 

 

Moskva,02.11.2017,Baćuška,08 i 58 hrs

 

 

Zašto,zbog čega si je od mene tako drsko odvojio

u sumraku

morski nemiri 

Bože zašto si  ovu strast olako dozvolio

Pa sam je ovako grozno užasno zavolio

Jednostavno sobom više ne upravljam

Koliko ludo sam zaljubljen samog sebe

Svakodnevno bez teksta ostavljam.

 

Bože zašto nisi malo bolje razmišljao

Malo duže je pripremao a ne iznenada

Onako na moj prag razočaranu  poslao

Zašto si je prije toga godinama ranjavao

Da bi je tako skršenu meni na usne poslao.

 

 

A sad kad god na nju pomislim suze nagrnu

Jednostavno u mislima nema teorije od nje

Da se trenutka niti sekunde olako odvojim.

Uzaludno sjećanja potiskujem,još goru vatru

Duboko u ludo zaljubljenom srcu raspirujem.

 

I kad si nam tu ljubav savršenu godinama darivao

Zašto,zbog čega si je od mene tako drsko odvojio

Dal je to neka kazna,koju ne kužim i ne shvatam

Njenim odlaskom ridanjem samog sebe kažnjavam.

A tako nam je sve savršeno čarobno životom krenulo

 

Dragi moj bože hajde još malo razmisli pa providi

Daj joj snage da sve izdrži i da se od svega ne umori

A meni daj snage da svo to vrijeme bez nje izdržavam

Jer bez njene čarobne ljubavi,prazna školjka sam.

Uzmi moj prijedlog u razmišljanje,hrani me kroz nadanje.

 

Baćuška,01.11.2017,Bugojno