NAKON DUHOVNIH OBNOVA…ONA JE ZOMBI BEZ CILJEVA

 

Ono kad se čovjek luđački zaljubi

Pa vrhunac svojih osjećaja probudi

Odjednom zavidnim sve to zasmeta

Brižno urgiraju da  pamet im vraćaju.

 

Šalju vas il predlažu duhovne obnove

Da niste dobro,poremetili ste procjene

Neznate što vam je u životu najvažnije

Na đavolski put skrećete,kontrolu gubite.

 

Nije ljubav jedina za koju vrijedi živjeti

Na toliko primjera oni će Vam dokazati

Valja se kroz život o djeci stalno brinuti

A strast što prije zagušiti i sve zagasiti.

 

I vi glupo naivno do tada nesalomljiva osoba

Krenete preplašeni cestom  duhovnih obnova

I odjednom ukočeni zombi u vama se nastani.

Zatamnjenog pogleda hladnih ledenica u očima.

 

Rijetki se uspiju iz tih katakombi vratiti

Život i sreća u njima više rijetko da postoji

Postaju klasični roboti sa lažnim osmijehom

Kako je lijepo i gordo duhovno sebe uzdizati….

 

Istjerajte iz duše đavle i ogavne  sotone

Šaljite je hitno,žurno na duhovne obnove

Da se mužu vrati i postane pokorna robinja

Da se ljubav u njoj nikad za nikad više ne razvija.

 

Da sve muža sluša i bude mu totalno pokorna

Da rađa djecu,prava majka, uzorna robinja

Muža da sluša i da nikad mu se ne protivi.

Jer lijepi život može i bez ljubavi da se proživi.

 

Kriva je, tračkom pravu iskrenu ljubav otkrila je.

Usne i tijelo beskrajem blaženstva napajala je.

Zato tuđe sujete NAVODNI glupi preljub drsko osuđuju.

Duhovne obnove zaljubljenim dušama sotone istjeruju.

 

Kažu i dan danas mu vjerna je i ono totalno pokorna

njegovim poklonima sa lažnim osmijehom se kao raduje

a u dubini duše kroz oči se može ono baš jasno vidjeti

da pati ,da je do kraja slomljena, jer je ljubav u njoj

tako bolno ugušena i pod katance tuge spremljena.

 

Nakon duhovnih obnova…ona je zombi bez ciljeva

Za sve oko nje postala je savršena majka i normalna

Dok bi lažni osmijeh oko sebe svakodnevno pružala

Negdje  duboko u sebi pravu ljubav u suzama bi skrivala.

 

Preveliku žrtvu na kraju je odabrala,sebi glavnu ulogu dodijelila

da bi sa djecom sretna bila i beskrajno izgleda tamo uživala

dok bi njeno ranjeno srce bez ljubavi prema njemu neprestano patilo

jer je njega od svega kao rak iz tijela odstranilo i lažno zaboravila.

 

 

Baćuška,31.10.2017,Bugojno,10:11

 

 

 

 

 

 

 

DUHOVNA OBNOVA,KAKO LI SE SADA OSJEĆA

 

Sada kad je na pod bačena,kako li se osjeća.

Dal je mrvicu sretnija il je cmizdreć poklekla.

Dal opet treba njen dolazak suzni da očekujem

Da spasim je,ako je moguće da ponovo pomognem.

 

Ona je posjednik sebe i svojih nezasitnih nadanja

Utire stazu,ceste svoje želje i sva bolna sjećanja

U tupim čulima i sjeni omiljen osmijeh zadržava

A onom poljubcu i dan danas trunke ne odoljeva.

 

Njenim odlaskom prvi snjeg srce joj je razorio

Usamljenost,čežnja balvane na život srušilo

I sebi postala gadljivija,takva se nije poznavala.

I najgore kad se čovjek u sebe totalno razočara.

 

Sve u sebi i oko sebe bi brutalno gnjevno zgnječio

One silne tragove i ostatke ako je moguće prikrio

Nebi li savjest barem na trenutak olakšao i primirio.

E tako plime sjećanja nju noćima podlošću razdiru.

 

Sve što mu je okrutno učinila kajanjem podsjećaju

Nemože da smiri se,ide na duhovne kažu obnove

Nebi li mirnu savjest na silu u dušu bolnu nalili

A nisu shvatili ljubav prema njemu nisu ukrotili

 

Nezagašena kao kreč boravi li boravi baš podsjeća

Sa njim imala najljepše godine, savršena proljeća.

A sada okamenjeno srce u spomenik pretvorila

Svaki dan u njoj zimske mećave tugom haraju.

 

U srušene skršene grane sve u njoj pretvaraju.

I kada ih hladnoća i snjeg rastopi u prah pretvori

I kad bukvalno sva zaboravom tihošću nestane

Zemlja klicama trave u srce nanovo  će da zarije.

 

Da iz druge perspektive cijeli prošli život sagleda

Kada joj budu sunčana zelena jutra svanjivala

A on sa njom ljubav na travi bude nezasitno vodio

E taj trenutak srce joj baš do kraja bude skršio.

 

A život nije obiljem poklenjenim nikako shvatila,

hod u beskonačnost sreće olako je naivno odbila.

U plamenu laganog izgaranja sudbina cvileć jauče

Svakog dana joj napominje,što si nam ludo učinila.

 

Suze će brzo da joj okrutno pržeć dušu tiho presuše

Više neće olakšat joj dušu kajanje i cmizdrenje

Za bilo kakav povratak isuviše zna da kasno je.

Kad bi barem mogla da vrati onu ljubav čarobnu.

 

A suze krupne od prvog dana plašt teški nabacile

Mokar i sve mokriji je,koliko je na njemu kajanja

A u duši beskrajna provalija sva svjetla ugasila.

A život prašnjav okrutan,pregaranjem srce podbada.

 

 

Baćuška,Bugojno,30.10.2017 u 12:42 minuta

S TOBOM SU PRELJUBE …LJUBAVI

Idol si mnogih Boginja… vrline im pokrala… prisvojila

Proždrljiva  …grabljivica… ne uhvatljivo…otkidaš mislima

prokleto izazivaš…  rubovima ponora… žrtve pronalaziš… iznova

 

Proždireš trenutcima … nemilice… drobiš kamenje …ranjivo

Jedeš ih kao miševe… jer nemaju obrane za tebe

U srcu vulkan si… prštiš …spaljuješ …pepeo ne ostaje

Kada se kore ljubavi osuše…  žrtva u prahu nestane.

 

U genima… crna magija … vrelim lažima… omamljiva

Uvijek si bila otrovna… otrovna iz više razloga

Samba si …obilje ritmova… vrela krv…rođena iznova

Dok ih strašću ne samelješ … u otpadu noći … prikriješ

 

S tobom… su preljube… ljubavi… pod tobom padaju Berlinski zidovi

tijelom ti violine šaraju… duše izluđuju … u trenu zalude

nesvjesne žrtve … u stopu prate te… heroinske dojilje

ovisnici igrica…kleče  hodnicima….tvoja …ljubavna sirotinja.

 

Ljubavi…obične …slatke…iskrene …nedostaje tonama

Valjaju  se maštama … kamčeći milostinju… dok se ne probude

Prokletstva baksuza u ljubavi… iz duše svoje odagnaju

bar na tren… istinski… svoju požudu…strast zadovolje.

 

Zato vladar si mislima…dugim noćima …prekratkim snovima

Čavrljanje s tobom satima … nestane na tren … u sekundama

Takva si… neodoljiva.. sreća… u mašti si …zakinutih …naših umova

 

Ne … nije moguće  da u javi si… produkt moje mašte si

No …Ipak lijepo te… momentima prisvajati..makar od  laži …satkana  si.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,

25.03.2013 

 

NESTRPLJIVO ČEKANJE …

 

 

Oconjilo samotno uzaludno čekanje

Ispucale usne ispijajuć kapi za nadanje

Obuzeli gusti oblaci,magla zavladala

Toliko toga predugo lažima obećavala.

 

Glavu isuviše teško gordo podići,krenuti

Svojim životom i sudbinom nanovo vladati

Sve je u grudima isuviše bolno grubo skršila

Da bi se osmijehom životna energija vratila.

 

Zalasci sunca bolno na zagrljaje podsjećaju

U oblacima previše suza očigledno napučili

Sa pljuskom bi isuviše lako jecaje probudili.

I opet prokleto ridanje nikako da prestane.

 

Zar može skršen čovjek tako olako da se utopi

Da u životu zaglibi da tračak nade više ne vidi

Od svega ruke bi jednostavno razočaran digao

U pustinjski život beskućnika nepovratno odlutao.

 

Tek sada razumijem slomljene duše u prolazu

Kad im u očima krvavim gorka tuga prošaptava

Pognute glave jedva korake ispred sebe puštaju

Zamišljeni u svome svijetu odgovore pretražuju.

 

Rado bi im prišao toplu riječ nade možda udijelio

Al ne ide, ista sudbina drsko odavno mene razdire

U čarobnu ljubav koju sam toliko sigurno vjerovao

Tako iskrvavljena srca se naivno glupo nasukao.

 

Al opet vrvi u prve redove progurava se čekanje

Nebi li se poznati lik pojavio,možda telefon zazvonio

Al sve se veze zagušile,pošte od onda zatvorile

Sve kurire u zatvor zaborava su podlo strpali

Samo da mi glas nade nebi nikad više isporučili.

 

Toni Ljubiša Božić, Moskva,16.10.2017 07:27

 

Čekam te JUBE strpljivo

 

Što sam od nje tražio možda i ne previše očekivao u stvari više nego dosta ljubavi neobjašnjive, savršene svakodnevno sa njenih usana sam ispijao.

Bijaše luka za sve oronule utjehe,sjedište na peronu životnih razočarenja i prikrivena stanica.

Da sam godinama se pripremao i sve ovo čarobno dragog boga molio nevjerujem da bi mi tračak sve te ljubavi uslišio.Među nama se spontanost nezasitnom strašću dešavala, obostrano do ludosti sretnika navodila.

 

Inspiracija među nama kolala da se kroz brdo problema olako gordo nastavi i sve daleko lakše izdrži.

Međusobnu čežnju bi bilo neozbiljno sa desetak romana opisati koliko je žuborila u nama, u meni. Inspiracija što stihove u kolone kineskog zida postavlja da bi se ta ljubav jednog dana opisala.

Samo je ona uspijevala život učmalog samotnjaka, zombija, ljušturu od čovjeka da probudi, kada trenutkom one čarbne usne prislanjajuć nježnošću pokloni.

Poslje nje nema drugih solucija,nema rezervnih stranica, jednostavno neuporediva još uvijek ovim slomljenim biće svaki treptaj olako preotima.

Neki bi rekli da sam totalno poludio,što sam u običnoj prosječnoj starijoj ženi nepresušne izvore ljubavi otkrio.

 

Njene savršeno stojeće 33 bijahu mi i više nego dovoljne,da se koliko god treba za nju galaksije otkine.I neka je brdo djece rodila,time je još vrijednija jer i tamo ljubav njena djecu živom održava.

Neki bi je ženom lakog morala nazvali,u preljubnički status strpali,al su toliko glupi i nikad nebi shvatili koja beskrajna ljubav u njoj postoji.

Ona nije gladna niti proždrljiva njoj je samo iskrena potpuna do bola ljubav i nježnost potrebna.

Kaže samo samnom skrivenu nimfomanku u sebi je otkrila,a na svaki njen dodir i ako ovako oronuo olako sam se palio.

 

Nju nemožete zlatom,i vilama kupiti,na preljub svim tim jadom navesti.

Meni je srce otvorila, ljubav iz srca mi direktno u njeno se strovalila i nepovratno sva vrata otvorilo.

 

Nema broja koliko puta bi me JUBE MOJA iz dubine srca onako slatko nazvala dok bi u očima suze sreće ispraćala.Ona je beskrajno sebe iz srca i duše potpunošću ljubavi davala.Ljubav sa njom do vrhunca bi me ludošću srtnika uspinjala.

Možda bi je rospijom il najvećom kučkom nazvali jer brakove nam je razorila ali među nama nema niti trunke kajanja,i opet bi toliko puta taj preljub ponovili.

Možda smo po vama glupi i suviše naivni i daleko više smo izgubili nego dobili,no to je u stvari samo vaše praznog srca mišljenje.

Čarolija ove savršene ljubavi do vašeg srca jednostavno ne dopire jer ste nesretni i jadno baksuzni i vaše srce to nemože razumjeti jer to nikada niste doživjeli.

Bijaše božićna svakodnevna prskalica života mi učmalog.

Dragi bože hvala ti što mi je navrati,što je sve svoje karte otkrila potpunu ljubav nepresušnu svakodnevno samo meni udjeljivala.

Kad bi ona meni sipu ispod peke spremila nema koja nebi prste polizala,pa mi crnog čašu nalije i sve onim vrelim potpali usnama da se duša opije.

Ona daje se iz ljubavi koju osjeća koliko i srca  joj se uzvrati ,isporuči.

Srž naše sreće i ljubavi jeste potpuna iskrena ljubav i beskrajno davanje, kada  svakog momenta osmjeh staklenih očiju pozdravi, kada sve to na usnama se razgori a tijela izlude koliko vulkanske u nama vatre je.

 

Pokušavaše da nam podmetnu, ljubav mržnjom zatruju, pisma čudna od neznanaca bi nam stizala prepuna laži i podvaljivanja.

No sve to smo izdržali niti trena jedno u drugo nismo posmunjali.

Ona me nije hranila na kapljice I mrvice, ona se sva davala al istom mjerom uzvrat tražila.

Tako je voljela da je strasno uzimam,i svaki potez usnama najavljivam sve je to izluđivalo nepoznate vatre u njoj raspirivalo.

A ja bih do zadnje kapi strastveno ispijajuć je gnječio,do posljednje mrve snage bi se iscrpljivao kao da sam je posljednji put imao.

Meni je u najsitnije detalje svakog trena pripadala i to je strastvenom igrom dokazivala.

Faktički skoro pa iste želje smo imali da bi jedno drugo u potpunosti usrećili.

Energija između nas je čarobna kolala,a vođenje ljubavi samo zračak je sve te čarolije.

Ne zavoljeh je što je prelijepa,savršeno zgodna i čarobna nego što me njena osvojila galaksija i čarobna duboka savršena duševna energija.

 

Kad god bih poželio sina bi mi rodila i eto želja nam se iznenadno ispunila,

na mene kao jaje sličan je i sve moje fazone i poteze iz djetinjstva povlači.

Na moje slike se nasmiješi i vrišteć ime mi progovori.

Potpuni ljevak je,gitara mu iz ruku ne ispada,na motoru dane provodi… slika iz mog djetinjstva je…

Ona uzima sve što joj se ponudi polovne nikad srcu ne približi,i meni je kao takvog privukla ljubav čarobnu srcu si poklonila i vječnošću dodala.

 

Uvijek je iz shema iskakala,posebnošću u svemu se skromno nenaturivo izdvajala. Živjela je luđački i , u ljubavi tražila više nego je razumno.

Nije htjela da je podižem u oblake nego samo da u stopu kroz našu ljubav sretnički zaljubljeno prati me.

 

JUBO SAMO ISKRENO POTPUNO  NEZASITNO SVAKODNEVNO VOJI ME..

 

Na svakom uglu me vidjela i sačekivala,u mirisu vjetra dolazak prepoznavala, žuborom rijeke poruke razumjevala.Sa oblacima je tajne prikrivala a pljuskovima kroz kiše kapi tajnu energiju svoga sazvježđa upijala.

Uvijek i nezasitno bi planirala do u detalje svaki odlazak analizirala samo da bi naša ljubav još čvršća i jača oživjela  na rubu ludosti nas vodila.

Nije željela da se u nazad vraćamo nečega sjećamo nego svaki dan potpuno volimo i nezasitno imamo,za ruke kad smo razdvojeni mislima držimo.

I kako da je zaboravim,kako u zapećak zaborava da ostavim ako je jednostavno MORALA za oboje užasno težak potez povući da se ova ljubav među nama na neko vrijeme bukvalno zahladi i da nas život bukvalno bolno odvoji.

A jednog dana kada proljeće za našu ljubav ponovo pristigne ona će kao prvi pupoljak na obrnocima snjegova na mojim usnama sretnički da se uzdigne.

I vrijedi je čekati,ma koliko smo ovim raskidom izgubili rane srcima nanjeli.

Ona ostaje naša tajna duboko od sviju daleko skrivena.

Na jedno vrijeme uspavat ću njene stihove,da je ne diraju na bolnu razdvojenost podsjećaju.

Volim je i neka tako skrivena tajna duboko skrivena ostaje.

Jer samo kad smo zajedno život dobija smisao a cijelog života tome sam težio.Isuviše kratko doživio pa izgubio,no strpljenjem sam se naoružao.

Čekam te JUBE… sve bure tvojih krajeva nemogu ovu ljubav da ohlade.

 

Baćuška,Moskva,08.08.2017 Iljuškin rođendan

 

 

Užasno, ljubav tvoja hitno mi je potrebna

 

Obronci sjećanja noću podlošću slatkom navlače

Da čarobnih naših trenutaka nanovo sjećam se.

Između snova čini se isuviše olako me provlače.

Glas čujem ti,prozivaš, LJUBO dal sam ti falila.

 

Sav mokar iz sna trznem se,u grudima vapaji

Trebam ruku ti,neka mi Bog dragi noćas oprosti

Znam da si udata,u tom braku ljubav je umrla

I zato si je meni svesrdno široke ruke nudila.

 

Ruku pruži mi,daj ponovo zanosima vodi me.

Stisak sjećanja treba mi da te potpuno osjetim.

I kada u duboke snove svi usniju,dušu primire

Tek onda još više i žešće trebam te,osjetiš me.

 

Usne ti nasilnički tepaju,i one moje silno vrebaju.

Tvoja ljubav neophodno potrebna,nemir savladava.

I kad se sve oko mene priguši,svi hodaju na prstima

U meni vrisci požude za tvojom ljubavlju u grudima.

 

Užasno, ljubav tvoja hitno mi je potrebna,javi se.

Dal si preživjela,u kom gradu i mjestu si zaglavila

Pismo napiši mi,na staro mjesto poruku ostavi

Tajno mjesto,kod zelenog kampa konoba,sjećaš se.

 

Užasno ljubav tvoja hitno mi je potrebna,javi se.

Tvoj glas me noćima zadnjih godina proganja

Tvoje mjesto u srcu mi imenom još uvijek odzvanja.

O bože nisi svjesna kako ljubav tvoja je potrebna.

 

Sve u meni divlja,nemirom pamet drsko razdvaja

Što si od duše ove učinila,kojim otrovima opila.

I glas ti se nije promijenio,tu u meni odzvanja

Onaj vrisak ti što strastvene noći nam otkriva.

 

Baćuška,Bugojno,29.10.2017,005:28 ĆIZA-poklopljene kazaljke

 

 

Preljub bez kajanja,žubori obroncima nadanja,strpljivo čekam je

 

Što sam od nje tražio možda i ne previše očekivao u stvari više nego dosta ljubavi neobjašnjive, savršene svakodnevno sa njenih usana sam ispijao.

Bijaše luka za sve oronule utjehe,sjedište na peronu životnih razočarenja i prikrivena stanica.

Da sam se godinama pripremao i sve dragog boga molio nevjerujem da bi mi tračak sve te ljubavi uslišio.Među nama se spontanost nezasitnom strašću dešavala, obostrano do ludosti sretnika navodila.

Inspiracija među nama kolala da se kroz brdo problema olako gordo nastavi i sve daleko lakše izdrži.

Međusobnu čežnju bi bilo neozbiljno sa desetak romana opisati koliko je žuborila u nama u meni,inspiracija koja stihove u kolone kineskog zida postavlja da bi se ta ljubav jednog dana opisala.

Samo je ona uspijevala život učmalog samotnjaka, zombija, ljušturu od čovjeka da probudi kada trenutkom one čarbne usne prislanjajuć nježnošću pokloni.

Poslje nje nema drugih solucija,nema rezervnih stranica, jednostavno neuporediva još uvijek ovim slomljenim biće svaki treptaj olako preotima.

Neki bi rekli da sam totalno poludio,što sam u običnoj prosječnoj starijoj ženi nepresušne izvore ljubavi otkrio.

 

Njene 33 meni su i više nego bile dovoljne,da se koliko god treba za nju galaksije otkine.I neka je brdo djece rodila,time je još vrijednija jer i tamo ljubav njena djecu živom održava.

Neki bi je ženom lakog morala nazvali,u preljubnički status strpali,al su toliko glupi i nikad nebi shvatili koja beskrajna ljubav u njoj postoji.

Ona nije gladna,proždrljiva njoj je samo iskrena potpuna do bola ljubav i nježnost potrebna.

Nju nemožete zlatom,i vilama kupiti,na preljub svim tim jadom navesti.

Meni je srce otvorila jer ljubav iz srca mi direktno u njeno se strovalila i nepovratno sva vrata otvorila.

Nema broja koliko puta bi me JUBE MOJA iz dubine srca onako slatko nazvala dok bi u očima suze sreće ispraćala.Ona je beskrajno sebe iz srca i duše potpunošću ljubavi davala.Ljubav sa njom do vrhunca bi me ludošću srtnika uspinjala.

Možda bi je rospijom il najvećom kučkom nazvali jer brakove nam je razorila ali među nama nema niti trunke kajanja,i opet bi toliko puta taj preljub ponovili.Možda smo po vama glupi i suviše naivni i daleko više smo izgubili nego dobili,no to je u stvari samo vaše praznog srca mišljenje.

Čarolija ove savršene ljubavi do vašeg srca jednostavno ne dopire jer ste nesretni i jadno baksuzni i vaše srce to nemože razumjeti jer to nikada niste doživjeli.

Bijaše božićna svakodnevna prskalica života mi učmalog.

Dragi bože hvala ti što mi je navrati,što je sve svoje karte otkrila potpunu ljubav nepresušnu svakodnevno samo meni udjeljivala.

Kad bi ona meni sipu ispod peke spremila nema koja nebi prste polizala,pa mi crnog čašu nalije i sve onim vrelim potpali usnama da se duša opije.

Ona daje se iz ljubavi koju osjeća koliko isrca mog dobija.

Srž naše sreće i ljubavi jeste potpuna iskrena ljubav i beskrajno davanje, kada  svakog momenta osmjeh staklenih očiju pozdravi, kada sve to na usnama se razgori a tijela izlude koliko vulkanske u nama vatre je.

Pokušavaše da nam podmetnu, ljubav mržnjom zatruju, pisma čudna od neznanaca bi nam stizala prepuna laži i podvaljivanja.

No sve to smo izdržali niti trena jedno u drugo nismo posmunjali.

Ona me nije hranila na kapljice I mrvice ona se sva davala isto tako tražila.

Tako je voljela da je strasno uzimam,i svaki potez usnama najavljivam sve je to izluđivalo nepoznate vatre u njoj raspirivalo.

A ja bih do zadnje kapi strastveno ispijajuć je gnječio,do posljednje mrve snage bi se iscrpljivao kao da sam je posljednji put imao.

Meni je u najsitnije detaje svakog trena pripadala i to je strastvenom igrom dokazivala.

Faktički skoro pa iste želje smo imali da bi jedno drugo u potpunosti usrećili.

Energija između nas je čarobna kolala,a vođenje ljubavi samo zračak je sve te čarolije.

Ne zavoljeh je što je prelijepa,savršeno zgodna i čarobna nego što me njena osvojila galaksija i čarobna duboka savršena duševna energija.

Kad god bih poželio sina bi mi rodila i eto želja nam se iznenadno ispunila,

na mene kao jaje sličan je i sve moje fazone i poteze iz djetinjstva povlači.

Na moje slike se nasmiješi i vrišteć ime mi progovori.

Ona uzima sve što joj se ponudi polovne nikad srcu ne približi,i meni je kao takvog privukla trofej srcu si poklonila i vječnošću dodala.

 

Uvijek je iz shema iskakala,posebnošću u svemu se skromno ne naturivo izdvajala.Živjela je luđački i potpuno u ljubavi tražila više nego je razumno.

Nije htjeela da je podižem u oblake nego samo da u stopu kroz našu ljubav sretnički zaljubljeno prati me.

JUBO SAMO ISKRENO POTPUNO  NEZASITNO SVAKODNEVNO VOJI ME..

Na svakom uglu me vidjela i sačekivala,u mirisu vjetra dolazak prepoznavala, žuborom rijeke poruke razumjevala.Sa oblacima je tajne prikrivala a pljuskovima kroz kiše kapi tajnu energiju svoga sazvježđa upijala.

Uvijek i nezasitno bi planirala do u detalje svali odlazak analizirala samo da bi naša ljubav još čvršća i jača oživjela  na rubu ludosti nas vodila.

Nije željela da se u nazad vraćamo nečega sjećamo nego svaki dan potpuno volimo i nezasitno imamo,za ruke kad smo razddvojeni mislima držimo.

I kako da je zaboravim,kako u zapećak zaborava da ostavim ako je jednostavno MORALA za oboje užasno težak potez povući da se ova ljubav među nama na neko vrijeme bukvalno zahladi i da nas život bukvalno bolno odvoji.

A jednog dana kada proljeće za našu ljubav ponovo pristigne ona će kao prvi pupoljak na obrnocima snjegova na mojim usnama sretnički da se uzdigne.

I vrijedi je čekati,ma koliko smo ovim raskidom izgubili rane srcima nanjeli.

Ona ostaje naša tajna duboko od sviju daleko skrivena.

Na jedno vrijeme uspavat ću njene stihove,da je ne diraju na bolnu razdvojenost podsjećaju.

Volim je i neka tako skrivena tajna duboko skrivena ostaje.

Jer samo kad smo zajedno život dobija smisao a cijelog života tome sam težio.Isuviše kratko doživio pa izgubio,no strpljenjem sam se naoružao.

Čekam te JUBE… sve bure tvojih krajeva nemogu ovu ljubav da ohlade.

 

Baćuška,Moskva,08.08.2017 Iljuškin rođendan

 

 

Iz Ljubavi u gnusanje

 

Kad bih nedavno njeno ime začuo

Istog trena,plamen sreće bih probudio

A sada da slučajno ime joj spomenu

Od nekud pristigne odurno jadno gnusanje

 

Ono kad ne želiš da je trunke pogledaš

Neznaš dal je više mrziš il sažaljevaš

Nedorečeno mišljenje o njoj se formira

U koju grupu ljudi il ne ljudi bi pripala.

 

Čovjek bi najradije kad je slučajno ugleda

Da pogled na drugu stranu hladno uputi

Da je niti periferijom pogleda ne primjeti

I korak ubrza sa tog mjesta što prije

Sagnute glave žurno nervozno da nestane.

 

U grudima se neobjašnjiva nervoza pojavi

Srce zalupa,mislima daleko nekako zadubi

Što je meni ovo užasa i razočarenja trebalo

Zašto se baš meni ljubav sa njom razmjenilo.

 

Čuo sam da je opet postala njegova jadnica

Konobarica,sobarica,tajnica i definitivno robinja

No sve je to svjesno samo nanovo odabrala

Sve što je meni učinila,osveta joj se osvetila

 

I džaba što je mrzeć iz glave istjeravam

U duši prepunoj suza teško bolu odoljevam

Suza suzu ispraća,uspomene tiho naviru

A tako bi moje usne njene opet da dodirnu.

 

Ista zamka me lopovski olako naivno zavara

Pregršt ružnih riječi iz srca krči, nekako izbija

Al ljubav prema njoj preduboka je i ne jenjava

Očigledno nezaustavljivo na prevaru opet osvaja.

 

Baćuška,Moskva,24.10.2017 07:21 minuta

 

MUŽEVA OSVETA

 

Iljuška se bogatunu snobu mužu vratila

Svu našu strast i ljubav prebrzo zaboravila

I još najgore svojim nasmješenim lažima

Muža ubijedila da njemu moj sin pripada.

 

I bez obzira što na mene kao jaje sličan je

Sve prošle godine preljuba on je oprostio

Ne zato što voli je,nego da bi mene kaznio

Da bi se meni na istovjetan način osvetio.

 

I bože dragi jeste i više nego gordo uspio

U meni bilo koju želju za životom je ubio

Svu zajedničku budućnost sa našim sinom

Daleko daleko u novom svijetu je raskrinkao.

 

I sada u zapećku krišom noćima prohodam

Svi pitaju što se desilo,kao duh ispijen izgledam

Jedva sa sobom borim se i teško je zaboravljam

Jer najdražu ljubav života olako idiotu ostavljam.

 

Da me pitaju koja je sada godina il možda stoljeće

Iz mene tišina nijema bi uzdahom jezom iscurila

Iskolačenih očiju prepunih suza odgovor bi dobila

Da na miru puste me, užasno fali mi jer volim je

 

Džaba je, bez njenog prisustva užasno sve teško je.

Dok On sladi se,zna da oboje patimo, još više uživa

Djecom je ucjenjuje,sirovinski  grozno se iživljava

Nebi li joj srce slomio,što više ranio …osvetu naplatio.

 

Ipak ona,samo ona je sve tako bolno odabrala,

na sve njegove užase, jad i čemer je pristala

samo da bi djeci bolji život misleć pružila

tko zna što će od tog njenog života ispasti.

Neka je Bog dragi čuva,podržava i što više pripazi

 

Baćuška,Moskva,22.10.2017

ZA LJUBAV NIČIJU NE PROSIM

 

 

Mislih,ma bijah potpuno siguran

Da stobom završih životnu potragu

Bijaše to najljepša moguća stvarnost

što se godinama valjala I nama dešavala.

 

A onda u glavi ti žarulja puknula

Iz anđela me u đavola pretvorila

Ljubav čarobnu do mržnje nagurala

Sve što si boga molila u prokletstvo si pretvorila.

 

 

Sve me godinama zamaljavala i lagala

Kojem Bogu i Gospi za nas se molila

Da bi sada oprost grijeha zbog te ljubavi

Od samog Pape klečeć u suzama kamčila.

 

Djecom se zaklinjala da više od tebe nemogu voljeti

zašto sada skrivaš se i šutiš,nemaš ništa prozboriti.

Planove ti si pravila i mene pripremajuć nagovarala, a sad…

 

Zašto zbog čega si se odjednom čudno promjenila

Sada mene u krivca za sve želiš da optužiš

I sve ono naše da silom olako izbrišeš i zaboraviš.

 

 E JA NE MOGU,BAŠ NE MOGU TU LJUBAV DA ZABORAVIM

 

Razočarenje moje naivnosti me izjeda jer je moja budućnost

Bila potpuno u tvojim lažnim rukama, zar se ne sjećaš…

Miliun puta si govorila da te ne ostavim,ne zaboravim

Da bez tebe nigdje ne odlazim,šutiš,vrata si zatvorila

 

I eto leđa si okrenula hinjski spuštaš slušalicu

Na poruke i pisma ne odgovaraš, na sve moguće načine

Lažima odgovor  izbjegavaš, mir ti je potreban,

koje licemjerstvo …najvećeg jadnika pokazivaš.

Samo da nebi otkrila pravu istinu ti oklijevaš…

 

Da si totalno ohladila i mišljenje promjenila

Ljubav u tebi nikad nije iskreno niti postojala

Hajde neka si, al otvoreno sve priznaj mi

Svatko svoj ponos ima uzdignute glave odlazim.

 

Ali ti ćeš mene da moliš i uskoro preklinješ

Da vratim se jer znam gdje i sa kim ostaješ

I kako uskoro od tuge se lagano raspadaš

Jer si sebe svojim postupcima razočaral.

 

Takvu lažljivicu u sebi nikad do sada nisi otkrila. 

Koliko puta smo ljubav vodili il smo i to izgleda glumili

Milijardu puta si rekla, molim te iz ovog pakla vodi me

Daj ovo preostalog života napokon spasi me tvoja sam

 

Iz mrtvih sam te slomljenu godinama dizao tepao

Noćima poruke prosljeđivao silne stihove odaslao

Koliko sam puta 2000 km prešao,da bih te pola sata  imao.

Hvala ti na stotinu pisama i samo za mene romantične slike

Što si spremila da bi me tvoja ljubav grijuć održavala.

 

Kao našem sinu si tepala,i govorila da ću mu biti najbolji

Pape,jaran il prijatelj, instruktor trener il odgajatelj.

Moju sliku si pokazivala,stihove čitali pjesme preslušavali

Moju sliku je ljubio, ljubio na moje ime je sretnički vrištao

 

I tko je svemu tome mogao odljeti i vas ne voljeti

Cijeli svoj preostali život posvetiti,a sada sve laži su ispale

Bože zar sam tu okrutnu kaznu tolikom ljubavlju zaslužio

Kad god bih te nazvao pravi moment tvoje tuge sam osjetio

 

Koliko su me puta u tvojim nasmješeni očima prepoznali.

Od jednog voljenog anđela sad pred bogom kaješ se

što bila si uz sotonu i đavola svih prošlih godina.

 

Koliko puta u danu bi me nazvala da bi mi ljubav izjavila

Da falim ti i da ti odmah odgovorim dal volim te…sjećaš se

 

Kako je sve to preko noći izgubilo značenje, ne trebaš me

Kako si na grobu pokojnog  djeda molila,za našu čaroliju 

potpuno široke ruke blagoslov dobila

 

Ja za ljubav ničiju ne prosim

Uzdignute glave odlazim, i neću moći sve silne laži

Jednog dana da ti oprostim I to  shvatit ćeš….

 

Daj mi blagoslov da se zauvijek iz tvoga života udaljim

I jednostavno zaboravom nestanem, ti si odlučila

Moj odlazak tišinom si odobrila

 

Tvoja šutnja mi  čisti biserni je blagoslov

Da se okrenem i zauvijek iz tvog jadnog mizernog života nestanem.

U tvom srcu ljubavi za mene trunke više ne postoji

Još malo da sve izdržim i do odlaska sve  dane odbrojim

 

Sve ove užasne boli,teško ranjivo,ali izgleda nečim sam I zaslužilo

Možda nakon godina tišine ako ovo srce sve i preživi bude trezveno

I sve nekako povezalo i možda tvoj položaj tada shvatilo

Do tada…Bože mili pomozi mi da od svega ne poludim.

 

Toni Ljubisa Bozic, Baćuška,Moskva,25.10.2017 u 11:12 minuta

 

 

 

Slomljenu dušu na široko svi zaobilaze

Duša bez ljubavi,cvili,jadom presahnula

ugušena,beživotna kao beskrajna pustinja

vjetrom tuge,čemera,jada skršena i oborena

kao potištena zapuštena sagorjela pustopoljina.

 

A još žešće krši i melje vrijeme drskih vjetrova

Na jedvite jade jadu i užasnom čemeru odoljeva

Drsko hladno bezobzirno ucviljena i neobješnjivo

Podlo na milost i nemilost surovog vremena ostavljena.

 

Kao na ruletu života možda,samo možda trunku uspije

Nekim čudom da koji trenutak užasa preživi

I svoj mizerni razočarani ubogi život nekako iz dana

U prokleti novi dan jedva šepajuć usamljeno nastavi.

 

A ta ljuštura u kojoj tihošću ucviljena krmeljava boravi

Neka joj Bog dragi pomogne i nikad je ne zaboravi.

 

Pogled u prazno na tko zna koliko dugo svako jutro će

Natopljena gorkim vodopadima suza da promatra

Dok u glavi ima godinama da vrti miliun teških pitanja

Što je razlog,kako zbog čega i koga je ona savršena

Posesivna čarobna ljubav tek tako prestala i nestala.

 

Ima takvu slomljenu dušu na široko da svi čim je vide zaobilaze

I bolje da je dalje izbjegavaju,da taj baksuz il groznu nesreću

Na svoj put sudbine možda trunke ne preliju

Da se grozne kraste slomljeng srca slučajno

Na njih niti u mislima ne prošire

I sve ostale sretno zaljubljene tom groznom tugom ne zaraze.

 

Skršena duša bez ljubavi,točak što iskrivljen teška srca

Svojim normalnim cestama makadamom života nastavlja

Jer ama baš ništa nemože da pokrene i barem zraku životu u njemu probudi

Samo se u svojoj ljušturi jada onom groznom tugom davile dok se na onaj svijet razočaarane nebi napokon smirajem istopljene preselile.

 

I nakon toliko usamljeničkih godina,slomljen čami,barem ga vide u prolazu

Na krastavoj glavi po koja sijeda vlas sjenu na ćeli u rijetko prošara

Okrutna sudbina zgurenog grbavca već odavno je kaznila i pretvorila

Tko zna dal će sljedeće jutro na mrašavim nogama da doživi.

 

Skršena duša bez ljubavi,sablasna ispucala kao korito jezera presuši

Iz mladića u Starca za nekoliko dana neprepoznatljivo se preobrazi

Svega u životu se tiho zasiti,leđa svemu okrene i daleko od sviju

Ugašenih svjetla na putu ka vječnosti mizerni život završi.

 

Skršena duša bez ljubavi,vulkanski vrelo zaljubljeno srce,

preko noći okameni,i najmanju iskru života u prošlost pretvori.

Pa ga vrijeme gazeć okorjelim zaboravom busenjem nade prekrije

I nikada iz njega niti jedna klica života ne izbije.

 

 

 

 

Baćuška,Moskva,20.10.2017 u 08:31 minuta

 

Kako god znaš Senjske cure izbjegavaj

 

 

E jarane,kako god znaš senjske cure izbjegavaj

srce za miloga boga nikad im trunke ne otvaraj

Kad se najmanje budete nadali, pazite,e garant

bol budete užasnu gorku otkrili,da teški lažov je.

 

Ako ikad curu iz Senja slučajno negdje susretneš

Nemoj na njen osmjeh i priču da naivno nasjedneš.

Nebi  okom trepnuo strelicu u srce bi duboko dobio.

I nakon toga nastupa posesivna divljačka čarolija.

 

Svaki mogući slobodni trenutak ti otima

Iz dana u dan te zaluđuje,u svemu bukvalno ugađa.

Bogu zahvaljuješ što si je napokon susreo.

I tako neopisivu savršenu ljubav doživio.

 

Olako bi se u život i najmilije  ona svoje zaklela

Život za ljubav bez razmišljanja bi poklonila

Njih su bure oštrile,ledenice u srce im zarile

A jugo pretvori u ljigave,užasno podlo lažljive.

 

Njihova ljubav čarobno opija sve zaluđuje

Al sve to suviše kratkog slatkog vijeka je.

Jer nakog toga kad vas ono hladno šutne i ostavi

Takvu bol razočarenja rijetko u životu se doživi.

 

A još ako se Iljuška naziva,dizala bi vas u anđela

A za neko vrijeme postajete joj dosadna sotona.

Lako se svega zasiti u čudovište hladno se pretvori.

A sve u vama razori,i kao hladno ona to ne primjeti.

 

Ljubav sa njom kao Magična duga se doživljava

iza koje prazninu pronađeš u depresiju razočarenja

skršen upadneš i nepopravljivu drsku bol doživiš…

E neka ti Bog mili pomogne,da te iz jame bola uzdigne.

 

I evo mene ljubavni krah nekoliko godina razara

Srce se na jedvite jade preotima da je zaboravi

Al nekakav događaj sjećanje podlo oporavi

U ona vremena vrati me i podlo hinjski tješi me.

 

E jarane,kako god znaš senjske cure izbjegavaj

srce za miloga boga nikad im trunke ne otvaraj

Kad se najmanje budete nadali pazite,e garant

bol budete užasnu gorku otkrili,da teški lažov je.

 

Baćuška,Moskva,27.10.2017 u 18:33 minuta

Duša bez ljubavi izgorjela pustopoljina

 

Od tada prazan usamljen hodam besciljno

Za daljni životni motiv želje nisam pronašao

Kroz život izgubljen skršen suludo mjesečarim

Ništa oko sebe ne osjećam i trunčice ne vidim.

 

Samo jedna misao u meni se razmnožava

Da ostane tamo sa njim da živi slomljena

Bila bi totalni idiot i glupo šašava

Jer ona meni i ja njoj odavno pripadam

 

Kad se bez razloga il ucjena odlučila

Da bi život bez mene bezbolnije nastavila

U meni se toliko toga neobjašnjivog desilo

što sam luđački zavolio jednostavno se zagubilo.

 

Samo zahvaljujući njoj ljubavi istinski čarobnoj

Samo tih nekoliko godina život nam imaše smisao

I uvijek potajno čekah i nekako se nadao

Da nam novu šansu možda život pokloni.

 

A život bez nje u pustinju osjećaja me stropštao

Sve frekvencije satelita odavno sam pogubio

Mrak i jeza samoće sa svih strana obuzima

Sve se srušilo ljubavna sreće me nije dokučila.

 

A duša mi bez ljubavi igorjela pustopoljina

Na slamku diše i na jedvite jade preživljava

I za tračak nade se sirotinjski preotima

Na cjedilu smorenog slomljenog me ostavila.

 

Njenim odlaskom život se tamom narogušio

U okamenjenu šumu jada i samoće pretvorio

A toliko toga smo planirali i toliko očekivali

Jer sam u toj vezi otvorena srca pristupio.

 

Od tada slomljen uvučen u sebe sam odlutao

U želudcu čudne traume strahom prokuhavao

Sve što je bilo planirano prisilno sam otkazao

Totalni vegetarijanac bez žena sam postao

 

Razočarenje mi temeljni apetit ubilo bolno ugasilo

Sve rom,antične svijeće u kamin zaborava sam bacio

Vatru histeričnim bijesom razočarenja potpirivao

Samo da bih njene tragove što prije pobrisao.

 

U sebi miliun pitanja postavljam i prelistavam

Njenu ulogu u ovom preljubu jedva razumijevam

Zar je moguće da sretno udana žena mene zavoli

Da želi daleko samnom vječno da ode sve napusti.

 

O sebi je uvijek imala zakinuto jadno mišljenje

Da nije lijepa atraktivna i nikome zanosna

Previše djece je rodila i njeno doba je isteklo

Da nitko u njoj nikad ništa atraktivno nije vidio

Od kuda sam se ja u takvu odbačenu zaljubio.

 

A kad se sjetim kao bijesna zvijer me napala

Tako strastvenu vezu niti blizu nije imala

Godinama nas je sada vidim lažnim nadama

Svakodnevno riječima i obnanama hranila.

 

Očigledno previše idealnu sam je zamišljao

A u stvari izmaglicom mašte sam je uzdizao.

 

Od tada prazan usamljen hodam besciljno

Za daljni životni motiv želje nisam pronašao

Kroz život izgubljen skršen suludo mjesečarim

Ništa oko sebe ne osjećam i trunčice ne vidim.

 

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,23.09.2017

 

UKROĆEN OSEDLAN MAGARAC

 

O bože bože kako bijah glupo idiotski naivan

Kao najveći magarac ukroćen i olako osedlan

Svim njenim slatkim riječima namamljen

Vrelim mladim tijelom i strastima opčinjen.

 

Kao pas za njom sam nekako opijen trčkarao

Onim njenim požudnim nezasitnim željama udovoljavao

Da bih na kraju istrošen iskorišten odbačen ostao

Pa u život i žene do bola razočaran nestao.

 

Navodno je jako loš i užasan brak imala

Sa njim je samo strahote i torture doživljavala

A sve je samo radi divne djece gordo trila

Mada je od njega užasne grozopte i poniženja doživljavala.

 

U NJENIM OČIMA SAMO TUGA SE SADA VIDJELA

OSMJEH JE PRVIM ROĐENJEM DJETETA IZGUBILA

ZA NJEGA SU DJECA TERET OD UVIJEK POSTALA

Mada mu je gluma brižnog oca ispred ljudi prijala.

 

Rado se kao brižan otac prodavaoa istovremeno ih mrzio

Političar i ministar u njemu se podlošću nastanio

Sve bi za visoku funkciju i položaj isotg trena prodao

Cijeli život samo je jenenoj karijeri podredio

 

I tako ranjena meni je slomljena srca prispjela

A ja željan mladog tijela i strastvene ljubavi

Srce joj širom ottvori i pokloni

I eto nakon nekoliko divnih godina i planova

Ostavljen šumi i meni presušjela prazna pustinja.

 

A što mi je sve to kad sagledam trebalo

Njenim strastvenim poljubcima sam nasjeo

Na njenoj tužnoj priči o jadnom braku vjerovao

Navodno muž je nasilnik stalno je maltretirao.

 

Na njoj se svakodnevno iživljavao,živce trenirao

A ona kao samo djeci se eto posvetila

No meni se u zagrljaj potpuno opijena predala

Kaže niti zrno ovakve iskren  strasti

O potpune ljubavi od njega nije nikad imala.

 

I moram priznati imadošmo divne tajne

Skrivene savršene momente ljubavi

Sve što smo u životu tražili i maštali tada dobili

No na kraju se jednostavno ohladila i tiho nestala.

 

Ne želim da tražim je,a znam tako sam siguran da treba me

Opet je taj idiot u svoj mlin sadizma ubacio ucjenio

Svaki dan na njoj bi silu i snagu trenirao

No ona je odabrala i tim prevcem  svoju sudbinu odredila.

 

O bože bože kako bijah glupo idiotski naivan

Kao najveći magarac ukroćen i olako osedlan

Svim njenim slatkim riječima namamljen

Vrelim mladim tijelom i strastima opčinjen.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,13.09.2017

 

 

 

 

 

 

 

Voljela je da snimamo naše porno filmove

 

…

Voljela je da snimamo naše porno filmove

Da divlji sam i pobuđujem želje joj vatrene

Voljela je usne da mi zvjerski krvavo nagriza

Kad bi do vrhunca strasti tog trena pristigla.

 

Voljela je nokte duboko u leđa da mi zarije

Da ruke vežem joj i da nemoćna totalno  je

Voljela je da pričam joj dok je na tanane osvajam

I svom težinom tijela onako sirovo da pritiskam.

 

Voljela je divljački dok svršava vrištati

Voljela je ljubav neprestano mi izjavljivati

voljela je pogledom da me privlači i poziva

Da je uspaljena i da se strasti jedva preotima.

 

A nakon toga voljela je u krilo da mi se uvali

Onako skupljena leđima mi se okrene i stisne se

I tako kao beba olako bezbrižno da slatko usnije

Jako dobro znala je koliko obožavam i volim je.

 

Voljela je da se vidi u svakom mom pogledu

Uživala je da me promatra u svakom momentu

Voljela je da zajedno u duetu onako vrišteć pjevamo

Dok bi strasno zagrljena uz mene stisnuta  plesala.

 

Voljela je da me strasno divlje opako grubo zajaši

Da me što dublje ono sirovo divljački u sebi osjeti

Do posljednje kapi uvijek bi me na tanane cijedila

Da bi zadovoljna na grudima mi nakon toga usnula.

 

Sve što nikad nije probala sa mnom je tako željela

Neka poza joj se prije gadila il se bukvalno plašila

A sa mnom je u svemu ono baš divljački uživala

I govorila da sa mnom ne zasitna nimfomanka je postala

U ne prepoznatljivu divlju zvijer se odjednom pretvorila

 

Voljela je da kuća njenim štihom duše do u detalje odiše

Da svaki pupoljak cvijeta njenom ljubavlju miriše.

Da sve na svom mjestu treba uredno da ostane

Nikad nije voljela da ima trunke bilo gdje prašine

Sve je bukvalno čini mi se e baš bolesno peglala

Da se nebi neka priča o njoj u gradu raspredala

U ljubavi nikada nije postavljala granice

svakog trena i na svakom mjestu željela me

jednostavno proždrljiva gladna strasti postala

i svakim danom sebi se baš nekako čudila

koja posesivna divlja zvijer godinama u njoj se skrivala

 

Zvala me je slatki moj brižni najdraži anđele

Život bez tebe istog trena bi prestao ugasio

A ja naivan iskreno do bola bijah zaljubljen

u svaku njenu riječ sam ono baš slijepo vjerovao

 

I nakon svega sve je u njoj odjednom se ohladilo

Lavicu ljubavi prebrzo sve to izgleda nekako  zasitilo

Samo se bez objašnjenja hladno hinjski okrenula

I nikad više iz brloga samoće nije niti porukom javila.

 

I čujem na plaži usamljenu izgubljenu je viđaju

Sama sa sobom prepreda,kažu izgleda stigla je…

kaznena sudbina, kaje se, boli je  jer nema me

i kad to čujem mada na neki način i mrzim je,

nisam od kamena ipak boli me jer luđački godinama voljeh je…

 

Toni Ljubiša Božić,Mostar,12.09.2017 17:24 minuta

 

 

 

 

ONA BI VOLJELA DA MU SE NIKADA NIJE PODALA

 

Kako vrijeme sve više prolazi,nekako istina procuri

Svoj neki dosadni ustaljeni život je imala

Kuću djecu i novca sasvim dovoljno skupila

Rejting divne i brižne majke supruge je stvorila.

 

Na partije i rođendane i svadbe vikendima je žurila

Da bi navodno odušku sebi dala i proživjela

Aonda je sama odlučila i njega odabrala

Silnim željama i planovima putovanje ka njemu

Detaljno i precizno sa sigurnošću ispalnirala.

Kako da ga mladošću i vrelom strašću osvoji

Kako da svu svoju ljubav samo njoj pokolni

 

A ona je klasična otrovna škorpija,a glumila lavicu

Kad je srca njegovog svaki kutak i ulicu osvojila

Da bi jednostavno bez pozdrava onda nestala

Navodno su joj samo djeca postala najbitnija

 

I onda  oproštajno pisamo joj je dugo napisao

Sve  baš sve priznao kao najveći papučar ridao

Suze nije zaustavljeao bolu se prepustio

I sve što mu na duši bilo je  jedva je isprao.

 

 U tom pismu je bukvalno vrištao na neki način je prokleo..

 

Nemoj da mi se javljaš nikada više

Kada te tvoja djeca hladno ostave

Kada te sreća bez ljubavi razočarenjima obuzme

Kada sama u zapećku zaborava ostaneš

I kada te bore u staricu tuge zarobe.

 

Ne računaj više na moj osmijeh i na mene

Svoju jedinstvenu šansu u sto života si imala

I onda jednostavno sve to u zapećak bacila

A moj život i srce u pakao tuge zaronila i satrla.

 

I kad se meni kao izborana starica pojaviš

Kad na koljenima kapljice moje iskrene ljubavi

Ridajuć i plačuć moleć zaprosiš i potražiš

Shvatit ćeš, jer u meni će hladni pogled mržnje da te dočeka

Da te do kraja tvoga života svake noći ispraća.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,19.09.2017

 

 

 

 

RIDANJE U POTKROVLJU DUŠE

 

Kad god se bilo koja misao nekako izrodi

Pa se njenim imenom il likom pokrene

Grmljavina sjećanja se podigne sve uznemiri

I duša istog trena potocima suza prokrvari

 

Na sve strane grmljavinom vrisaka podsjeća

Srce na jedvite jade ridanje izdržava

Niz lice oluci nemogu suze da pokupe

Na grudima vodopad jada da nekako primire.

 

Pogled od cviljenja se u daljini ukočen zagubi

Slinavi klinac u meni uplakan se probudi

Riječi se zagube,uzdqah pritisne nekako zaguši

Mućavac bez daha ridanje slomljen nastavi

 

Zašto ga grmljavina u duši ne popušta

Zašto se provala oblaka tako brzo navukla

U njemu klizišta i strašni slomljenog srca odroni

Ništa u njemu ne ostaje,život na ivicu dogoni.

 

Krovni prozori srca na sve strane propuštaju

Lavinu suza nemogu trunke da kontroliraju

Slomljeni pjesnik,u pustinji samoće ostavljen

Između dva svijeta da il ne odlukom raščerećen.

 

Samo jedno želi,da mu napokon odgovori

Zašto…

Zašto je svu žitnicu nade svojom odlukom spalila

Zašto nije jednostavno ispred njega sjela i odogovorila

Ne volim te više… jednostavno sam se ohladila

Ali ne bez i jedne riječe jednostavno je nestala.

 

Muk tišina sa njene strane uzastopno pristiže

Još žešće grmljavine u skršenoj duši navrće

 On slomljen,kao krovni prozor slomljen prokišnjava

Lokvu u duši i srcu sve više jadom navodnjava

 

Ništa više toj slomljenoj duši ne pomaže

no mora sve da izdrži,neka bol protiče

Ostaje samo pusta nada da srce i duša če na čudan

Način sve to nekako da prevaziđu i izdrže.

 

A ona na pučini kao da sve to promatra

Kao sve više oblaka namjerno srdito navlači

Misli se grmljavinom drsko dovlače,umire

Dok pljusak i ridanje lomljavom srce napuče.

 

Slomljen,krvari,svakim danom izgubljen

Već odavno prokislo duše trulo potkrovlje

Slivaju se jadi niz blatnjave srca potoke

Razočerenju i samoću nemože da odoli.

 

A suze kao najveće kapi prelama

Obala bodenskog jezera jedva bi ih primila

Odakle sve to više klopočuć izlazi

Zar je toliko težak krš u njemu zabrazdio

Još od njenog odlaska nepomičan ne odlazi.

 

I tako se oblaci tuge danima dovlače

Već odavno su nastupile monsunske poplave

Klizišta se probudila i svu moguću nadu

U njen povratak su izgleda zauvijek zatrpala.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,11.09.2017

 

 

Tužni podsjetnik

 

Zašto ono što me činilo sretnim potpunim

Sada podlou provalijutuge me strpalo

Njen osmijeh i pogled me sada razara

A do jučer bijaše savršena ljubavna čarolija

 

Slike i albumesam teška srca sklonio

Da ne bih od tuge i razočarenja se raspao

Sva pisma sam trostrukom sajlom stegao

i mrtvi čvor zaborava zauvijek svezao.

 

Mjesto kud smo hodala uvijek zaobilazim

Da slučajno na trag njenih stopa ne nagazim

I opet bolno sjećanje u srcu probudim

Pa cmizdrenje i ridanjem se rasturim.

 

Zamrzio sam skijanje,stihoe i plesove

Zamrzio morei pješčane plaže nadanja

I njeno izazivajuće suludo prskanje

Jer užasno bolno na nju sve podjseća

 

Ostala je jedan tužni bijedni podsjetnik

Zbog nje godinama krvarim kao ranjenik

Rana ne zarasta samo se proširiva

U grudima srce na komadiće otpada.

 

Oči od suza zamutile,podočnjake napuhale

Godinama samo jadom i čemerom samoće se punile.

Bore me satrle,kao ratni rovovi

A u srcu eksplozija razarajuć prozbori

Ništa ne jedem,ništa me ne privlači

Samo prazan,isprazan pogled negdje

Daleko u daljinu se smrtnički zapiljim

 

Sve što mi je poklonila odavno sam razbio

Sve boce vina u sebe bolom sam sasuo

I krevet na kojem je spavala

U iscjepana drva sam složio i zapalio.

 

I sve što me na nju slučajno podsjeti

Boltuga razočarnjeme još više razvali

I onda krenenekontrolirano ridanje,jecaji

Vrisak srca prodorno vrišti u meni.

 

I moram sa ovih prostora otići

Da ama baš ništa na nju me ne podsjeti

Previše toga je u meni bolno razoprila

Da bi krvareća skršena duša to proživjela.

 

Toni Ljubiša Božić,Mostar,10.09.2017 11:22 minuta

UŠLJIVO LAŽNO ILJUŠKINO TEPANJE

 

Jedini moj čarobni anđele,zgodnoćo moja

Bit ću ti vječna pratilja i budem te beskrajno

Svakog dana obiljem iskrene ljubavi obasipala

Nikad za nikad ti leđa ne budem okrenula

 

Sve što ti je u životu falilo,uz mene bude

Svakog trena sa mojih usana pristizalo

Bit ću ti vjerna žena i životna dadilja

Za tebe ću sve od srca spremati ljubav udjeljivati

 

A ti ćeš biti moj muž,ljubavnik postati

Sa tobom dragi anđele život želim proživjeti

Budemo išli na skijanje pjesme i plesanje

Sa tobom ću biti sretna najljepša i najzgodnija

 

Od tebe se trena ne budem odmicala

Sve što budeš tražio obiljem budeš dobio

Svakog trena budemo se mazili i tepali

Nema mjesta gdje ne budemo ljubav vodili

 

Sjećaš se da je bio dogovor da motor budemo kupili

I da cijelom europom budemo zajedno jezdili

Malu kućicu samo našu ja budem spremala

I mojom ljubavlju ona bude zauvijek odisala

 

I kad sve slike tvoje strasti pregledavam

Tvojim savršenim tijelom još uvijek se tako palim

I strašću požudnom nezasitno nezaustavljivo opijam

Da ti nakon svih prevara i laži opet olako sve opraštam

 

Mada uviđam tvoje beskrajno lažno tepanje jer nemam te.

Do jučer si cmizdrila i miliune puta ponavljala

Jesam li ja samo tvoja maza toni, moj anđele

Nemoj nikada nikud otići bez mene,ja bih ti umrla

Jer kada tebe uz mene nema,srce neka užasna

Praznina zarobi,pa tonama tuge na grudi navali.

 

Voli me,znam da voliš da voliš me

Znam da sam ti ja život u raj pretvorila

Ali to je samo mrvica koliko još samo za tebe

Čuvam u ovim grudima i na požudnim usnama

 

Iz dana u dan stalno si u suzama ponavljala

I gle što se dogodi,svega čega si se godinama plašila

U stvari  meni si to podlo hladno preko noći učinila

Bez kajanja leđa okrenula i sve veze ugasila.

 

Neka ti je sa srećom predivna posebna jedinstvena Iljuška,

put beznađa,bijede i jada bez ljubavi si sama odabrala.

Valjda ću sve bez tebe izdržati jer znam što će te strefiti

I kako ćeš se kao grudva snjega usamljena tugom otapati.

 

Toni Ljubiša Božić,09.09.2017 u 15:15 minuta

Oconjilo samotno uzaludno čekanje

 

Oconjilo samotno uzaludno čekanje

Ispucale usne ispijajuć kapi za nadanje

Obuzeli gusti oblaci,magla zavladala

Toliko toga predugo lažima obećavala.

 

Glavu isuviše teško gordo podići,krenuti

Svojim životom i sudbinom nanovo vladati

Sve je u grudima isuviše bolno grubo skršila

Da bi se osmijehom životna energija vratila.

 

Zalasci sunca bolno na zagrljaje podsjećaju

U oblacima previše suza očigledno napučili

Sa pljuskom bi isuviše lako jecaje probudili.

I opet prokleto ridanje nikako da prestane.

 

Zar može skršen čovjek tako olako da se utopi

Da u životu zaglibi da tračak nade više ne vidi

Od svega ruke bi jednostavno razočaran digao

U pustinjski život beskućnika nepovratno odlutao.

 

Tek sada razumijem slomljene duše u prolazu

Kad im u očima krvavim gorka tuga prošaptava

Pognute glave jedva korake ispred sebe puštaju

Zamišljeni u svome svijetu odgovore pretražuju.

 

Rado bi im prišao toplu riječ nade možda udijelio

Al ne ide, ista sudbina drsko odavno mene razdire

U čarobnu ljubav koju sam toliko sigurno vjerovao

Tako iskrvavljena srca se naivno glupo nasukao.

 

Al opet vrvi u prve redove progurava se čekanje

Nebi li se poznati lik pojavio,možda telefon zazvonio

Al sve se veze zagušile,pošte od onda zatvorile

Sve kurire u zatvor zaborava su podlo strpali

Samo da glas nade nebi nikad više isporučili.

 

Toni Ljubiša Božić, Moskva,16.10.2017 07:27

 

Samoća ko pljusak oko duše oblila,pritisla

 

 

Svi se žurno uputili cvijeće ljubavi stisnuli

A moj pijani putokaz od tuge se iskrivio

Samoća ko pljusak oko duše oblila,pritisla

U srcu kamen temeljac njenim odlaskom salila.

 

Kad bi joj samo javili,barem trunku napomenuli

Da eto kad uzmogne barem razglednicom javi se

Da me kao nekad lažnom nadom mortus napije

I sve suze barem na trenutak zaboravom prebriše.

 

Pa da barem na trenutak kao sretnik proživim

Da joj usne barem kroz maštu posesivno osjetim

I neznam što bi se desilo kada bi nenadno pristigla

I svu onu strast posesivno strasno vrelo podijelila.

 

I tako stisnut iza zavjesne ljude u žurbi promatram

Sa tugom i samoćom kapi nade nanovo dosipavam

Neznajuć što da poduzmem dal da se pokrenem

Izludjet ću ako je uskoro usnama ne dodirnem.

 

Toni Ljubiša Božić, Moskva,15.10.2017 20:20