A što mogu reći da ne bude premalo
sve što bih rekao u enciklopediju nebi stalo
ona je izvor moga osmijeha
ona je nemir u mojim grudima
obožavam kada mislim na nju
obožavam kada me posesivno obuzima
bože hvala ti što me zavoljela..
al nekako u sjeni tiho plašim se
neki grč u stomaku me spriječava
da se opustim do bola zavolim
…
30.01.2012
20 i 30 hrs
Tvoje srce potiče ljubavne, strastvene pupove da sa radošću izrone.
Čarobna si saksija, što romantičnu dušu napaja, tonama požuda.
Zalijevam ti korjenje svojim skromnim pjesmama, stihovima dodira.
Slatki korjen si u njedrima, dugme sreće na grudima, što osvaja.
Nedaš se da te osvojim, suuuuuper frenda priželjkuješ, mada izazivaš.
Tako i treba da ostane, to što to imamo u maštama savršenstvo je našeg odnosa.
U bašti ružinih pupova, orhideja si što se prikrala, žuborima prigrlila.
Jabuke, orhideje, i druge slučajne situacije na košulji stoje i smiju se…
Od svega toga zbir usana karizmatična kombinacija, ostavlja tragove.
Hvala ti na dijeljenju duševnih grozdova što izviru na grudima.
Sve je muđu nama kristalno , iskreno bez vještačkih sladila.
Nikad te ne držim rukama …vezanimo smo usnama, snovima.
Možeš ti otići, sakrit se ispod 8 planina, al ostaješ trajna,
sjaj u očima, suza radosnica, med na usnama, moja lađarica.
Nježne riječi vežu nas maštama, tko kome pripada, iz kojeg razloga.
Možda, sada bi dali sve , da nas spoje u dvoje, puste niz valove.
Tada bi postala moja voljena, pahulja slasti na mojim usnama.
Bura nas nikad ne bi odvojila, samo bi strast raspirila.
I kad gradom prolazim , ništa ne vidim …samo siluete prolijeću
Jer ti si u mislima, vodilja događanja stihova, mašta ne raskidiva.
Kako dani prolaze, u meni zrije proljeće, srcem se utrkuje.
Više tuge ne poznajem, jer si me zarazila, osmjeh sreće uronila.
Kad bi se ostvarila naša slatka maštanja, istina bi strasti razotkrila.
Tad bi se pokazale, dal su tajne istine, il pusta mašta samo nama trguje.
Kad bi se ti budila, poljubcima dodira, sve bi se prepoznalo, razjasnilo.
Laži bi pokazale, dal tu ima istine, sve bi se preokrenulo, šokiralo.
29.01.2012
14 i 20 hrs
trebam užasno trebam te
sve je zastalo
svijet oko mene se nekako umirio
kao da svi nestroljivo njen dolazak očekuju
kazaljke štrajkuju vlakovi ne putuju avioni svi sletjeli
borba nemira duboko u meni
dal će me prepoznati
dal će sijedu glavu kao nekada opet voljeti….
Milujem ti tabane, gučeš, ljubim ti usne vatrene, cvrkuti u grudima.
Šapćem na uho ti najslađe željice, igramo se skrivenih maštanja.
Pokušavam da pogodim što u tvojim grudima stanuje, kako želiš me.
Ako pogodim, nagrada sljeduje, laži ne postoje …istina ne miruje.
Pjesma vrpolji se, visibaba priziva kroz snijegove …probudi se.
Po nekad bljesne žalosna vrba u tvojim očima, pritisla granama dodira,
žali se da tužno je proljeće, zaljubljeni nedostaju, ispod krošnje varanja,
što prikriva tragove, svojom sjenkom ih maskira , nitko ih ne vidi i ne dira.
Kažem joj da se izjada, na grudi nasloni… možda bolni tragovi nestanu.
Žedna si kao pustinja najslađih dodira, žudiš noćima dal mi se otvoriti.
Dramatično iskrena, puna si dojmova, otkrivši svoje slabosti na mene.
Stalno se smijuljila,još neprekidno tražila, šokirana da takve vatre postoje.
Zakopavam tragove tajnama da nitko ne zaviri , tamo sam tvoj vitez na grudima
tepaš mi do ranih jutarnjih prozivki, gnijezdom cvrkuću dodiri.
Biti na brodu maštanja, doživjeti strasno grljenje, ringišpil tijelima,
strasni poljubci bez disanja,strastvenu sigurnost osjećaš u zvijezdama.
Kao na vrhu nebeskih planina, primam tvoje valove i imam svoje mišljenje.
Moja si u najljepšim oblicima maštanja, samo moja… skrivena tajna u grudima.
Ako se nekad sretnemo, bit će slatkog smijanja, pregrštom poljubaca, žudnjom dodira.
Nisi ti kriva… ENERGIJA JE POSLANA , iz prošlih vjekova rovarila, karike spajala…
i sve je veće vezanje, sa razlogom se spajaju korice iz životnog podruma sudbine.
Znam … sve se raširilo venama, i ako maštanje , polako nas uzima, slatka panika.
Pustimo valove, pustimo neka pretražuju korita, žuborimo kroz naše maštanje.
To nam nedostaje , a što će se dogoditi, na drugoj je strani obale… ne dokučive.
26.01.2012
21i 51 hrs
Nasukani hridinama tekstova, u tišini guramo snovima…grumenje dodira.
Panorama plodova stihova zrno su čarobnih pećina…budućih događanja
koje čuva i skriva romantična uvala, na pregrštu praznih ne otkrivenih listova,.
Zarivene kandže romantika, trgaju dušu nemira, lutajući između mašte i dodira.
Čekajući dolazak…njenu pojavu, listovima dnevnika žuboriše uzdasi sa proplanka.
Nadajući se, iznenadna pojava uzburkat će stranice nemira… salve dodira.
Zavaravamo se moćnim mislima, ludost prebacuje preko obala, grizemo usnama.
Ova noć je kritična, izdržavam udare valova, njena jahta pristiže, izlazak sunca najavljuje.
Ona bježi nemirnim morima,želi me , boji se priznati, bijeg od bola je zamka vječita.
Njena kazna i njen grijeh…neda joj mira noćima, boji se sidra u mojim grudima.
Bolje pobjeći, nego komadiće srca obrncima duše skupljati, svakodnevno se ranjavati.
Gradili smo snove , vodili ratove ,poljubcima zatrpavali rovove, u blato spuštali sjekire.
Ljubav u proljeće, danima u beharu je, a s prvim kišama, izviru klizišta uraganom gromova.
U trnju je veza odrastala, prepuna bolnih rezova, ogrebotina dubokih bezdana, provalija.
Na kraju, strast sve izbriše, usnama nasukani nekatari u sekundi promijene sve odraze.
Rovare, čaprkaju, skriveni u grudima,romanični porivi, kada se približe, tragove otkriju.
Svemir se otvara ,galaksija nastaje, za njih je stvorena, pregrštom maštanja.
Divno je svemirom lutati, na srodnu dušu naletjeti… teška utopija.
Princeza na štiklama, osmjeh mi podarila, preko palube, pronalazim se u žednim očima.
Tišina ukrašava uzdahe, što žubore do tajnih vatrenih skrovišta,
pedalj po pedalj nestrpljenja krčka u nama, ne dozvoljava pauze.
Skrivena priče u nastavku stihova, ćule u grudima do sljedećeg buđenja.
Izazovi olako vatru upale ,plamen raspire… a što ako nas uhvate strahovi ???
Otvorit ćemo prozore, ljubav se u trenu događa, postaje uvala skrivenih brodova,
grotlo nemirnih vjetrova gruhaju kroz maštarske stihove , raznose poruke.
Ne, ne brini…tu sam na tvojim usnama, držim dlanove na grudima…šapćem im
neka mi dozvole malo nježnosti , da im pokažem tragove požude…da izlude.
Šapćeš mi, da me želiš imati …predivno, bez daha ostajem…jeza prožima ,
gubim se od vreline udara kojem se nisam nadao kao viteza stihova,
povedi me proplancima maštanja neka obuzme strast spontana.
Vatra je probila …sve šavove spalila, pucaju karike isprika, u nama lavina.
ona je vatrica u mojim grudima… nemirko svo vrijeme otima, ukrašava.
25.01.2012
18 I 18 hrs
Na daljinski , u istom trenu… otvaramo srodne stranice, ubacujemo ključeve.
Zajednička šifra knjigu otvara, prostranstvo strasti rasprši u grudima.
I onda… lebdimo, nesvjesni međusobnih strujanja, božanska energija u nama.
Teško se odvojiti, no preduga spajanja, mogući uzrok su nepoznatih nus pojava.
Voljen biti u naručju , makar na tren u strofi ljubavnih pjesama, ludorija.
Voljeti osmjeh jer si ne dodirljiva, samo u mašti skrivena od zlobnih pogleda,
Neopisiva privilegija…zbog tebe osmjeh izvire, otkriva koliko si dio mog svemira
Kapljica si nektara izronila na mojim grudima, žestoke razloge raspirila.
Slučajnost se jednom dešava, poklapa, ali previše slučajnih susreta u snovima,
pjesmama i uvezanih dokaza, čovjek se zamisli dal stvarno postoji sudbina.
Iščekuješ moment, da se polovi približe na najljepši način sastave…
puštate ljubavne dimove nek svoje raspršuju tragove, sve ima razloge.
Izluđuju stranice, navode, pokazuju put do tebe, raspiruje strast al i strahove.
Pospremaš KNJIGU na policu.. uvjerena nećeš je često čitati, al crvi ne miruju…
Prolazom u sobi, pogled se zasutavi, baš na njoj ostane , priziva… u naručje da uzmeš je.
Pa lutaš stranicama dodira, opijena, nesvjesno, zarazom izvora njenih listova.
U početku u šiframa, ukazuju oči nemira, dio piđame preko ramena,
jako zavodljiva, princeza mojih stihova čeka sastanak na kraju korica.
Al daleko je, životna knjiga beskrajna, traži svakodnevno upijanjem stranica.
Žudnjom otkrivamo tragove što vrelinom srca prolaze, makar i mašta je.
Meni ne zamjenljiva, vrijedna svakog ne prospavanog gutanja…čitanja,
svake suze recitovanja… iz prikrajka… glazbom uzdaha začinjena…
prekrasna pojava njenog osmjeha u neopisivim rajskim oblicima obara.
Njen miris putuje kroz listove, tako slova usnama progovore.
Pitamo se kako zaustaviti valove ako krenu prebrzo, dal možemo vladati
Možemo…sve možemo zauzdati osmjehom duše vladati, susretu se nadati.
Skrivena na polici knjiga je dodira, od debelih korica satkana, praznih listova istina.
Svakim trenutkom žudimo, znatiželja razara, kako se sudbina odvija…
nastavak ne miruje, preko listova se prebacuje, neizvjesnost dopisuje.
Nama je mrvica potrebna da srca razigra, uletimo među korice, život ne prestaje…
23.01.2012
22 i 42 hrs
Trebat će jako, jako puno vremena, izbrisati tragove , vatrenom strašću na srcu spržene.
Biljeg ostaje, da izvire…uvijek kod promjena vremena, da podsjeća strastvena uživanja,
kao princeza na njegovim grudima, na postolju vezenih stihova, kapljica na usnama.
I kako… kako izbrisati sve jasne tragove, bez imena, dok kodirane ćuće u grudima.
I kad budeš najsretnija il kad tišina obuzme, svratit ćeš u vrtove stihova, da podsjete .
Pre često si uživala, na pjesničkim grudima sanjala, nježnosti samo u filmovima doživjela,
da postoji takva strast iz izloga maštanja, nikada nisi ni sanjala, meksička serija.
Nakon toga smijanje odjekuje, beskrajem duše ranjene, da prikriješ tragove, u dubini sabijene.
Ove iskrene dragulje strasti Tražiš da sabije,u podrume da satjera
da ih romantičari ne osjete, možda vašu mentalnu vezu prepoznaju.
Vodolija kristalnog planiskog izvora, jako ranjiva, za ljubav krvari.
Dušom cijedi kapljice samo da osjete uzburkane slapove, druge polovine.
Odlaziš… kopija si naših strahova žudnje i dodira, tko zna iz kojeg si sazvježđa.
I ovu noć …bez tebe treba da prebole, ne mogu više, vučeš, živi pjesak si iz zasjede.
Bila i ostala tajna škrinja dodira,a ponoć otkucava odlaziš sa tužnih usana.
Ne okreći se na prošle stihove, govore, fraze il pitanja, sebe trebaš otvoriti u dubini zaviriti
jer da je tu il da si tu filozofija bi NESTALA, tišinom bi strast zavladala, duboko zaronila.
Iz znatiželje, dragom voljom, zajedno do ivice bi dospjeli, uživali krajolicima maštanja
Prži igra kockara , budi se strast iskonska, trenutno preopasna, potrebna bježanja.
Putuješ, maštaš, sebe istražuješ , koje su tvoje granice
U momentima se ne prepoznaješ, u tuđoj si ulozi, ne sopstvenoj granici.
Okrećeš glavu, navlačiš teške kapije, sa stotinu novih prepreka, brišeš sve kontakte
Protjeruješ pjesnika iz svoje čahure, zidanjem granitnih zidova.
Razumno bojiš se, skoro ste jedno postali, u sekundi sve karte otkrili.
Preveliki ulozi iz džepova prozivaju, da pamet ne izgubiš, u zagrljaj odletiš.
Varka, zamka sve mašte je, iskušavaš njegove ponude, dal su iskrene ili samo koristoljubive.
OPREZ JE POŽELJAN… I TO SVE IMA LOGIKE
22.01.2012
14 i 00 hrs
Divan je osjećaj kada jutrom te baš ona prozove,probudi,
porukom dočeka, na usne preko mašte poljubac zaluta.
Kada u svakom trenu treperi mislima, šalje znakove
Da misli na tebe, ako ti nešto zatreba, da javiš se.
Iz ničega, u trenu, kroz jedan razgovor ona je postala moja tajna kutija
u koju sam svoje suze po nekada spuštao, duševne terete istovarao,
nesanicu razgrćo, preslušavao njene strahove, želje i maštanje.
Kao da smo iz prošlih života ponovo spojeni, ne vjerujući sudbini.
Znala je i osjećala u svakom trenu što mi srce govori, kako se osjećam.
Čitala je sve znakove sa mojih usana, iskre u očima, rumenilo obraza.
Sa njom sam uvijek šetao poljanama beskrajnih osmjeha, na to me navukla
Na neki divan način sudbina svezana,… a sve je tajna i tako i ostaje.
U trenu…tako duboko zatvorimo kaveze , pa lutamo beskrajem maštanja.
Prepustimo se bez kajanja, samo dodirom ruku, bez mrvice tragova na usnama.
Ne znam što joj se u momentu desilo, zatvorila je sve kofere pisanja
Bježi od mene, zatvara sve kapije kuda smo bježali, bez svjedoka lutali.
Osjetih , hvata je gušenje, bježi iz našeg kaveza, ostavlja tragove pozdrava.
Evo otvaram kavez da odleti, nešto je priziva da poleti, da se vine nebu pod oblake,
pa sagleda u svoje duševne bisage, treba joj vremena, neka uzme koliko zatreba.
U suzama klečim i molim je, da bar preleti preko mojih krovova, na prozor sleti mi ,
nasmije me svojim medenim očima, nakon toga znat ću da nisam zaborav.
Glumio sam viteza, bez strahova, a grcao nasmiješen u suzama,
Ne planirana namjera, zavukla se duboko do srčanog korjena.
Molim da javi se kada bude najteže, kada je najsretnija da djelimo maštanja.
Sa Njom su jedinstvena dešavanja, koja svakim treptajem tijela raspiruje.
Jer si bila si i ostat ćeš posebna, u mojoj duši, u mojim pjesmama.
Nemam pravo da te pritišćem, sve se dešava sa razlogom i ne želim silom ništa da naturam.
To ti i nije trebalo, da toliku vreću sebi i meni na leđa natovariš da se u duši patimo.
Grcam u mislima, baš grcam i pitam se dal dobro je iskreno otkriti svoje slabosti.
Al ostajem da glumim viteza, ne salomljivog, što potajno grca u suzama.
Al znam , da će se vratiti, opet mi šansu pružiti, da pišemo zajedno stihove.
Da lutamo našim poljanama, vrhuncima prekrasnog svemira maštanja
Bila je i ostala moja posebna galaksija, daleko je… al vrvi u mislima.
19.01.2012
17 i 20 hrs
Kamena tvrđava među stijenama sklonjena, mnoge tajne skriva u sebi.
Pred starim željeznim vratima, urezbareno ime viteza, njegov povratak najavljuje.
Tu pred vratima silueta sklupčana, na licu brdo bolova ispisuje.
Strela u srcu viteza slomljena pred kapijom dodira, a ona , ona mu ne otvara.
Pored njega položno oružje, poskidao štitove, čeka vrata njene duše da se otvore.
ako treba on će kleknuti, prositi, samo da se njena volja dogodi, u zagrljaj poleti.
Sjećao se njenih usana , što su na njega čekati trebale, samo njegove postati.
Sjeća se samo tračka usana, bljesak što nestade u suzama, dok je u boj kretao.
Osjećala se vatra strasti iznutra, mješavinom strahova, on je njena slabost neodoljiva.
Uzaludno borbeno prestrojavanje, otvorila je prozor, uključila hlađenje,da se vatre rasprše.
Odlazi, spušete glave , polomljenih kopalja, bez borbe , bez trunke dodira.
Nije mu jasno od kuda dolazi iznenadno hlađenje, prikrivaju protutnjale ponude.
Požuda u zraku, vrvi u njima,ne može se sakriti, previše očitih tragova.
No ipak…sve zvijezde određuju, prate ih što mi govore, signal neki da pošalju.
No strast ne postoji kad si sigurna nego kad je previše u zraku straha i nemira.
Biti samo zrnce na njenim usnama , ne dovoljno da se upali baklja nemirna…možda ,
možda princeza ga opet namami, osmjehom sa tvrđave prevari, dovuče pred vrata odaje.
Po nekad zločesta postaje, jer vlada njegovim strastima, drži na ivici požude,da ne odustane.
A on Vitez, srca mekanog pamuka, što popušta sve njene hirove, da dopre u njene odaje.
Stojeć pred njenim vratima , razmjenjuju poruke riječima, otkrivaju svoje porive.
Što bi bilo da ga pusti u odaje, kako bi se odvijala događanja, eh igra bez prekida.
Kad bi ga unutra pustila, možda se ne bi prepoznala kolika još u njoj postoji razloga
neispitana nepotrošena galaksija žudnje dodira, nježnosti, …čeka da se spoje energije.
Oni samo treba da prate znakove, jedno drugom da se prepuste, bez filozofije
Jer što bi bilo da se znaju životna događanja…Sve bi postalo živa dosada,
Ovako nas golica, svrbi, privlači ta amajlija
08.01.2012
21 i 30 hrs
Suznim očima pratim te, odlaziš bez razloga, u meni rana ranjena.
U mraku svijetli zrno povratka… doći ćeš, osjećam… ljubavne nade još rovare.
Na mene možeš uvijek, u svakom trenu računati , u moje vjetrove se pouzdati.
Mislima ću zanjihati sve tvoje brodove, dam im potpore da zaplove.
Vode u smjeru tvojih stremljenja, na duši nosi me, kompas, čarobna amajlija.
Ne ide …bez naše dvije polutke sve prazno je, raskidano, ne postojeće i ranjivo.
S kim si takav si…energije se prelijevaju …zakon spojenih posuda u nama se razlijeva.
jer posebna si …bila i ostala kapetanica mojih brodova, jedrenjaka kroz lutanja…
Naravno, vrata ne otvaraj, jer slab sa ne tebe ,ostavi samo prozorčić tvojih ključeva
da se bar mirisa po nekad napijem …nekako ruka na kvaki se zaljepila…ne popušta.
Ljubav ne može nestati il prestati, previše uloženo je osmjeha radosti i nemira.
Može proteći bezbroj godina, veza ne raskidiva, ne prestaje, ljubav sjedinjuje.
Nada širi se…duboko u srčanim granama… dok dušom cvrkuću zvončići sjećanja.
Radost je ljubav nepotrošiva… i volim je… Volim te pepeljugo zrcalnog Ohrida.
Isplivala pepljuga na površinu zrcalnog Ohrida, uzburkana riječima maštanja.
Stoji na vratima, držeći ključeve dodira, dal da otvori, valovima nemira popusti.
Dal vrijedno je zrnce strasti nekoliko sati ispijati, nego čitav život patiti.
Strah, prokleti strah, na dvije stolice naslanja, na grudima trnje i kamenje navlači.
Ne ide …bez dvije polutke sve prazno je, raskidano, ne postojeće i ranjivo.
07.01.2012
20 I 05 hrs
Tako mlada a već slovenka, ključa se dočepala… zavukla u kofere maštanja.
Postala punjenje moga lutanja, od nje mi zadravlje ništa na bolje ne ide .
Burni razgovori, dio su lutanja, lupanje vratima, strast se priziva iz nova.
U tom koferu naših skrivanja, događa se sve bez logike i očekivanja.
Na usne mi nešto stavila , opijen ostajem noćima, ludim za njenim čarima.
Složili smo nekako različite galaksije, iz kojih strasti samo proviruju…naviru,
Trenutci što duboko u sjećanju putuju,nikada nas napuštaju, koferom caruju.
Pod ključem ta noć, taj san, strašnim stražama se skrivaju , čuvaju…
Da se nešto slučajno ne pojavi, razotkrije tragove, romantika maštanje.
Ne smijem u kofer ponovo pozvati, pustiti , ponijet ću sjećanja , dokaze prikriti.
Premlada je, 33 razloga za skrivanje, 33 brave i kapije od nje me odvaja.
Daje samo mrvicu poriva…da se opijem, zaključan u koferu maštanja.
Baciti ključ kofera, na dno morskog grebena, neka školjke ga zarobe,
algama sjećanja prekriju, neka se ribe prehranjuju, u dubini valova.
Znam …slaba je na moje pozive, ne dozvoljava da se približim, otvorim kofere,
Prikrivenih školjki, izvor naših strujanja, kada obuzmu, postaje strasti robinja.
Želim ovaj moment, ovaj tren nasmiješen i probuđen, da kamčim malkice tepanja.
Il da bacim se pod hladne valove, da se u meni strast zaledi, u ledeni greben pretvori
Kriva je, vatru mi sputava, na slamkicu dodaje kapljice, da se vatre ne razgore, i ne ugase.
Gotovo je , nemožeš je ugasiti, plamen je temelje salio, i sada polako dogorijeva.
Očekuje tople vjetrove da ga raspušu u plamen pretvore, ne boj se toplih vjetrova.
Možeš me mučiti, tražiti da sve zaboravim , al ne ide, u krvi je začeta magija,
tijelo sve više opija, nagoni na uzburkane valove, dok vjetrovi pjesme rađaju.
Možeš na sebe ledenice stavljati, al plamičak ostaje, ta vatra se nikada ne gasi.
U mašti ćeš mojoj počasno mjesto zauzeti, dok u javi si super super prijateljica.
Pjesme mojih riječi će plutati,tvoje zaboravi …ne voliš previše dokaza, makar i mašta je.
Bila si u mojim snovima , ležeć na stomaku me prizivala, u meni je panika zavladala.
Sa susjednog ležaja klečim molbama, bakarne boje trepte na tvojim grudima.
Samo leđa sam ti ljubio …ljubio , osjetio varnice obostranih stujanja.
Iste snove si imala, kroz zube jedva si priznala, žudila , čekala moje dodire,
i san… nestane, prekine dešavanje, sve se u magli mraka rasprši, izbriše konekcija.
Prugasta , crno bijela košljula sa prugama, raskopčna na grudima, džins …ljetna ponuda,
Istog smo jutra zbunjeni ustali, o tome snu razmišljali, od kuda takve požude,
nakon samo dana poznavanja, na daljinu povezivanja, mašte… očito ne miruju.
Ne, neću te odbijati, u tome uživam, putujem ivicom laganja, vezom sigurnosnog konopca.
Posebna vrsta si unutarnjeg pražnjenja, maštanja, često vrijednija nego na djelima,
ali uvijek smo na istoj granici u mašti možemo lutati ali se vraćamo u svoje torove.
Samo da znaš, guza ti je prekrasna u snovima, grudima nanosiš usnama tragove.
Usne mi nisi nudila, ah da… legoh na leđa ti ,vrela bila si… vrela vrelcata,
i ništa više se ne sjećam… baš šteta, ostadoh bez poljubca, bez završih dodira.
Tako mlada a Već slovenka, koja caruje mojim pjesmama, Od Salzburga do Neuma.
Zato se čuvaju tajne naših kofera, u kojima nema granica , igre su puka maštanja.
Moja si unutarnja, umjetnička, skrivena maštarska riznica, infuzija tvoja ne prestaje.
Pjesme romantične izviru, traže put kroz stijene i kamenje …iz duše što izvire,
na platno il tekstove ostavlja tragove, da se snovi, maštanja nikada ne zaborave.
05.01.2012
17 i 03 hrs
Osmjehom se opijam, uživam… što postoji na drugoj strani galaksije
jedno divno srce , što voli da putuje, iz svoje čahure po nekad da izleti.
Daje mi snagu na kapljice… da ne odustanem, do njenih grudi putujem.
Malo, jako malo je ostalo, da otvorim njene kapije tvrđave skrivene.
ONA je posebna… ruža rajskih vrtova, branim je od udara gromova, grudima.
Ne, nitko nemože da priđe joj, ona je opojna, vladarica čarobnim mislima.
Pokušavaju da otkriju do nje tajne prolaze, al im od ruke ne ide.
Pod zvonom… staklom je prelivena, duboko u srcu srca skrivena.
Ruža slatkim bodljama, urezuje tragove, misterija mnogih stihova… ne predvidiva.
Ipak je ranjiva i pored obrane iza bodljikavih rovova, boji se podlih hirova.
Naravno… da treba je paziti, svaku bodlju prehraniti, bez njih će nestati.
Ona je nepovjerljiva, zato ostavlja tragove da upozore, zlobnike otjera.
Strahuje da čarobne riječi ne iscure, pokažu njene strahove i slabosti.
Onaj tko se na bodlje nabije , kažnjen je…to zaslužuje,prelazi dozvoljene granice.
I ako staklom prelivena, odoljeva udaru podlih vjetrova, rosne kapi suzama razlijeva.
Ruža moja, dama je, obožava tepanje, satkana od stotine latica, jedinka stvorena.
Sa njom tango u duši obitava, strasan, prepun ritmova, očarava od prvog kontakta.
Okreće me svakim svojim treptajem, začarala me bez i jednog dodira, uzdaha.
Biti na njenim grudima, nemoguća misija, staklom prelivena, sirena slatkih otrova.
Fatamorgana je mnogih likova, pupoljak strastvenih požuda, meni ne dokučiva.
31.12.2012
12i12 hrs
toni"s poetry 