Neka sparina se navalila, već nekoliko tjedana nije niti muvicu kišilo.Grlo sa tijelom presušilo, na škrge svi po malkice udišu. U debele hladovine se zavalili, a mene čitavo vrijeme neke misli okupirale, zanose.
Čas sam par godina u naprijed negdje završio da bi se u momentu u prošlost ne tako davnu vraćao. Valjda ove vrućine halucinacije češće izazivaju. Čovjek onako presušio, jedva da se može micati, sve mislima i mašti prepusti.
I uvijek na križanju nekih neznanih putova čudesan ženski mladoliki lik se truničice bljeskom pojavi. U početku na to pažnju nisam obraćao, normalnim mislima se okupirao. Nebo se nekako tinjajuće pržilo, sve travke u korjenu je spržilo, kiše niti u mislima, bez oblaka sparina sve zamračila.
Odjednom ni sam neznam kako se pojavila, istom stazom smo pristigli, dijeliše nas samo zalutali koraci.
Onako staklastih očiju, kraće tamnije kose i koji prorijeđen pramen preko očiju do prćastog nosića je stršio i dole do prekrasnih žeđu ispucalih usana se spuštao. O bože, pa nju sam cijelo vrijeme bljeskom sretao, neke signale pojavom njenog lika dobijao. Da obratim pažnju na njen dolazak il što je već sve to trebalo da me na nešto upozori, il samo informira. Znadoh znakovi kroz život konstantno se u čudnim oblicima pojavljuju, treba im šifru skužiti i te poruke shvatiti, valjda lakše bilo bi životnim kanjonima koračati. Tog trenutaka konvoj ždralova se nebom prolomio, njima je ta vrućina izgleda odgovarala. Žamor, lupanje krilima, dragocjen lahor donese, al samo na momente. Ispod žalosne vrbe je zasjela, svilenom maramicom vlažno preplanulo lice iscrpljena brisala. Pogled ne odvajah, nešto sam od nje očekivao, al pojma nemam od kuda su ti signali sigurnosti u meni se skrasili. A žalosna vrba šubaru svoju savila pola ulaza u dvorište prekriva. Tu se i najviše nalaziše stolova. Nekoliko duša su spas u hladovini te bogate krošnje pronašli.
Imaše duge, lagane nožice, malo sportskog duha u njima je postojalo. Nije bila ona mlohava, nego mišića slatko zategnutih. Providna bijela majica sa nekim likom prelomljenih duga na njenim leđima.Možda je bila visine oko 170cm,sve nekako izazovno jednostavna a istovremeno čarobna.
Krasan, poseban osmjeh poput bisera, možda je dvadeset i neku napunila. Malkice tamnoputa, stalno je pogled u pravcu mene upućivala.
I nakon možda nekoliko minuta il ranije se podigla i pravac ka meni krenula.
Nemir se probudio, što se ovo događa, ovaj susret sam negdje, nekada doživio.
Skužajte !!! – slatko je prozborila.
Mmmmmmmm dalmatinka, pomislih kod nas se u hladovinu uvalila.
Izvolite, kako Vam mogu pomoći !!!— onako smirenog, muškog namjerno dubljeg glasa prodavah jačinu svog karaktera.
Što bi to ona baš od mene tražila, ono sve se neka pitanja u sekundi kroz mene provalila.
Molim Vas, oli ste Vi možda Gdin Tonino, vlasnik ovog prekrasnog restorana i parka ovih prekrasnih jedinstvenih drveća—onako ljubazno sa osmijehom što osvaja smireno i ljubazno je prozborila.
A sa kime imam čast da razgovaram- onako sladunjavo sa smiješkom prostrijelih njenu providnu majicu.
ELVITA, zoven se ELVITA !!!- onako presretna, punih usta, slatko, sretno svoje ime izusti.
Znate, bavin se turističkim otkrivanjem posebnih mista, po cilome svitu, i eto od prijateljice Anne iz Švicarske za Vas san saznala. Ona je o Vama sve najljepše pričala, a posebno je istakla kako sve što radite punim srcem prilazite. I evo san se prvim dolaskom uvirila da je to i više nego savršeno,prekrasno slaganje ovih krošnji drveća. Pričali su mi o lipoti Plitvičkih jezera, ali Vi ste evo malo dalje napravili prirodan raj za dušu i tilo, ma baš Vam od srca čestitan- direktno u oči me gledajuć je izrecitirala.
Hvala mlada djevojko, a kako ono bješe Vaše cijenjeno ime, oprostite u posljednje vrijeme po ovoj vrelini ne mogu baš da se skoncentriram i slabo imena pamtim, ali mi urezani ostaju likovi.- Upitah je iskreno.
Elvita, Elvita se zoven Gdine Tonino !!!
Izvolite , dal Vas mogu nekim ledenim prirodnim osvježenjem da oporavim. –pri tome sam ustao.
Može jedna prava led ledena limunada da se malo oporavite.
Naravno hvala Van,!!! Tiho je izustila
Kako me tim prekrasnim osmijehom opčinila. Pozvah Iris, moju savjetnicu za ulaganja a ujedno i rodicu da joj sok pripravi te sa dosta leda začini. Bijaše nedelja i nitko od osoblja taj dan nije radio pa se eto ona u toj ulozi našla. Mada u našoj firmi nema posebnih isticanja, svi sve radimo ako zatreba bez obzira što nam je osnovni posao.
U zraku kao da se buktinje rasplamsaše, neka težina još više pritisla, nebo je rudilo, a nesnosna sparina sve usporavala.
Pozvah je da dole na ono malo preostale svježe trave zasjedne, nekako dole pri zemlji je najsvježije i najugodnije bilo.
Pa koliko mislite kod nas odsjesti ? zapitah .
Prvo moram hotel najbliži pronaći, rekoše mi da je najboje da se pojavim nego preko interneta da rezerviran – reče slatko smijuljeć se.
Jako pametno, ma tko god Vam je to posavjetovao, nebih se iznenadio da je to baš od Anne Švicarke izašlo. Ona je već više godina u turizmu Između Švicarske, Hrvatske i Australije i najbolje zna kako se na nekim mjestima najbolje snaći- kreveljeć je promatrah.
Planiram možda tjedan da ostanen, a tko zna možda i duže jer ovdi ima toliko materijala da prikupljam.- onako sigurna je govorila
Par sati smo tu proveli, toliko toga prepričali, prenijela mi je posebne pozdrave.
I večer se oko devet dovukla, i nekakav vjetrić se pojavio, svima se ventil disanja maksimalno otvorio da se iskoristi moment višetjednih gušenja.
Hvala Vam Gđice il Gđo Ellvita, što nam osvježenje donosite – razdragan od tog vjetra zahvalih joj.
Gđa, prije 8 mjeseci sam se na žalost razvela. Ah nemojte, nema to veze sa mojim dolaskom, i promjenu vrimena su svakako najavljivali, bar kada sam se na put spremala – veselo je izjavila.
Kako ste prekrasni, mladoliki, i nada sve skromni, sviđa mi se Vaš nastup, jako profesionalan i mene ste pod svoju kapu već sakrili. A što se tiče tih prognoza vremena, eh njih smo se baš toliko naslušali da niti jedan jedini dan u nekoliko tjedana nisu ono baš pogodili. Stalno kao dolazi promjena vremena al se ono ništa ne događa – brdo riječi nabacah da malo zbunim je.
Samo je ranac sa sobom imala, kao studentica je djelovala,a tko bi rekao da je već nekoliko godina menager i novinar svjetskog lista o prirodnim ljepotama postala. Jako skromno se ponašala i ništa posebno na sebi nije imala, baš ona ljetna lagana odjeća koja je toliko toga bogato nudila. Sve je nekako iznutra stršilo, mene osobno u neugodnu poziciju stavljalo. Kako takvu ljepotu da hladno promatram a u sebi sav izgaram.
A još je moja najveća simpatija Anna poslala, možda me lopuža testira.
Možemo sutra prošetati ovim prkrasnim parkom pokraj potoka, koji skoro zbog ovih vrućine presušiše – ponudih ljubazno.
Ne prvo moram pronaći gdje da nađem krevet da prespavan- prozbori
E to sam jedva čekao, u sebi pomislih.
Pa možete kod mene gore u potkrovlju ili ako više volite svježije onda ima jedan ležaj pomoći pored moje sobe, dole je ipak najsvježije i tamo budete najslađe spavali. Ili ako Vam je neugodno da zamolim Iris da kod nje kraj bazena prespavate, ona Vam je čudak i vezana sa prirodom, i više voli u prirodi da spava prekrivena mrežama protiv noćnih kojekakvih bubica.
Slatko se nasmijala, i rekla da je preumorna da bi na dušek rađe prilegla.
Pokazah joj sobu i kupatilo,požljeh laku noć i do jutra je nevidjeh, samo čuh dugo dugo tuširanje ali me neki telefonski poziv zauzeo da nemah vremena više o gošći da razmišljam.
Negdje iza ponoći je tako grmilo i kišilo da su svi u našem mjestu a vjerojatno i svi oko Plitvica slatko napokon u jednom komadu odspavali. Jutro osvanuše prekrasno, zemlja još uvijek vlažna napokon svoje presahnule usne natopila, sve je jutros nasmijano živnulo. Skoro je bilo pola deset nedjelja kada se mala Elvita pojavila.
Šorc od teksasa, bijela majica bez grudnjaka, mokre kose očigledno ispod tuša tek izašla. Sva je nevjerojatno zračila, prekrasno mlado biće sa svim svojim darovima se spontano pred mojim očima šepurilo. Kao nezainteresirano sam je promatrao ali sve u ogledalu snimah da me ne primjeti , jer željeh stvarati sliku da sam zauzet.
Staviše mi nježnu ruku na rame i prozbori:
Ajme ćam san lipo oko ubila, ka tić san spavala!!!
Ah taj dalmatinski akcent , jezu mi uvijek probudi, okrenuh se i onako kao iznenađen rekoh:
Jutro naša dobročiniteljice, Vašim dolaskom i Bog dragi kišu osvježenja nam prinese,uvijek si nam dobro došla. Nadam se da ste slatko snivali jer koja je sada ura vidim da se očigledno guštalo.
Da, da ajme ća san lipo spavala, ne sićan se zadnji put kad se to desilo. Ajme, ništa se ne sićan, niti sam čula da kiša pada. – gutah je dok je to govorila.
U tom pristiže Iris, sva se cereći i njen preslatki osmijeh koji tu divnu dušu nikada nije napuštao. Ona smijuć se govirila da je i ona sva pokisla pokraj bazena spavajuć. Da grmljavinu nije čula ali da se probudila tek kada je totalno bila pokisla. Misliše da je to kišu sanjala pa se nije htjela buditi.
To se samo prekrasnoj Iris može desiti jer je ona uvijek svoj svijet i svoj način viđenja imala.
Jesmo ogladnili, idemo nešto da doručkujemo – predložih njima dvoma.
Iris se ponudi da ona pripremi doručak, al se i mala Elvita ubacila, ajme dajte imeni da vam ruku dan da to zajedno sguštom i psimon pripremino.
Iris je rado to prihvatila jer ona sve radi uz pjesmu i nikada ne prestaje da pjevuši. Naročito je voljela Dalmatinske melose, majka joj je također rođena dalmatinka.
I tako njih dvije odoše da nešto pripreme.
Zazvniše telefon, kad gle ćuda moja draga simpatija Anna turistička kraljica se javljala.
Alo , pa zar je moguće da imam tu čast da se vaše visočanstvo nama u ovu pustinju javi. Gdje se sada nalazite- upitaj je.
Lipi pozdravi stari šarmeru, evo me završavam neke posliće trenutno sam u Sidneju, ovdje se zima još oko rukava stisnula. Imam jednu molbu za tebe-moleć me da je saslušam.
Kaži, za tebe bilo što , samo reci –odgovorih.
Bude ti se javila moja rodica Elvita, jedno prekrasno uspješno stvorenje, pričah joj o tvojim rajskim vrtovima, pa me zamolila da te nazovem da joj budeš domaćin da sve to u detalje pregleda i napravi najbolju prezentaciju. Ona ti je velika uspješna vidrica, govori 5 svjetskih jezika a tek joj je 25.
Na žalost nakon samo godinu braka se razvela. Neki idiot je zapao, razmaženo derište bogate obitelji. Jednostavno joj nije dorastao.
Ona izgleda jako mladoliko i preslatka je, al je mentalno toliko jaka i pametna da sam ponosna na nju što mi je rodica.
Znam da ćeš je ti oduševiti, jer si takav tebe čovjek nemože da ne voli, a i ona je kao melem za ranu, neosjetno se ljudima prikrpi.Izvini sada žurim ona ti svakog dana može banuti, vidjet ćeš kratka tamna frizura, osmijeh poput bisera, dosta liči na mene, hehehehehe – slatko se smijala i toliko toga mi nabacala.
Ne brini Annči- od milja sam je po nekad nazivao.
Već jučer je pristigla i kišu nam nakon skoro dva mjeseca suše donijela, eno je sa Iris pravi doručak.
Lipo mi je pozdravi, i molim te pripazi je da je ti vukovi tamo ne zarobe, nije ona za divljine, ona voli svijetom da putuje.Ti si se u tu prirodu zavalio i već godinama nisi makao. Da ti nije Iris sav bi ti taj posao propao. Sreća tvoja pa ste se u tom poslu super posložili. Molim te sve ih pozdravi i budemo u kontaktu, ostaj mi rad !!! – smijuljeć se Anna je razgovor završila.
Uzeh jutarnje vijesti preko interneta da pročitam, mada znadoh kako je sve to frizirano i stavljano kako gore velikima odgovara.
Nakon nekog vremena Iris i Elvita se pojaviše sa punim tanjurima. Svega i svačega po malo se složilo. Nastavišmo doručak uz puno smijanja, govora pogledom , dosta toga u očima.
Jutro se rasulo, miris u zraku očarava, Već su se sa rano jutarnje šetnje brzo šetači vraćali. To im je redovna tura svako jutro bila bez obzira kakvo se vrijeme vani se dešavalo. Do jučer par ispijenih srozanih faca sam primjećivao, al jutros nakon sinošnje kiše su neprepoznatljivi. Nema više vriska u njihovom govoru, nekako kroz šapat se dogovaraju, prekrasna promjena.
Ovaj 7 i 8 mjesec su nas baš pržili, dolazi prekrasni septembar, onda sve se bude vlagom nabrijalo, kiše će da sabliju svu onu mjesecima nakupljanu prašinu.
Elvita je dosta Iris sličila, mada je Iris napunila 40-tak, nekako su imale obje slatke crte lica a osmijeh su obje imale da ubija.
I ako u 40-tim Iris je savršeno izgledala, čak čini mi se bolje nego li sa 25, nekako potpunija, umjerenija, puna ideja i životne radosti. Nije lako planula, tu mi je jako puno pomagala jer znao sam na ljudske gluposti u trenu da eksplodiram, no ona je to znala kroz osmijeh da sanira.
Ok, kuda želite danas da Vas provedem, Elvitu upitah.
Prepuštam Vama da sve organizirate i vodite, Anna mi je rekla da ste savršen prezentator i da dosta od Vas mogu da naučim, onako uzimajući bananu sa stola je prozborila.
Ah da zvaala me je Anna iz Sidneja, tamo se sa zimom hrve, i preporučila tj zamolila da Vam izađem u susret, pa rekoh joj da je sve već završeno. Zahvalila je i sve Vas pozdravlja.
Eh Iris i Anna pita dal si konačno pronašla svoga princa na konju, zezah je.
Ah, Vi i Gđa Anna me ubijate tim provokacijama, radim an tome, nije to baš tako lako, Iris se pravdajuć okrenu i odnese tanjure.
Elvita se nasmiješi i htjede da je nešto priupita al Iris je prebrzo nestala.
Krenušmo sve troje da obilazimo aleje ukrasnih krošanja. Iris je većinom objašnjavala , a mene neki telefonski razgovori okupirali, mobilni mi se zapalio od razgovora.
Kad dođosmo do malog slapa, njih dvije sjedoše i valjati od smijeha nastaviše. Prekinuh razgovor sa željom da doznam o čemu se dešava, jer bijah isključen od njihovog čavrljanja.
Iris joj je pričala o svim svojim prohijalim avanturama, proscima, poklonima al niti jedan je nije osvojio kao jedan Bosanac čije ime sakriva. Ta ljubav bijaše neopisiva, tako su njih dvoje uživali, neki zajednički posao su vodili. Na žalost uskoro je saznala da je oženjen,no on je tvrdio da je bi u procesu rastave.
Na žalost zbog tuđih priča su se razdvojili, i znam da oboje žale za tom ljubavlju, al su također oboje tvrdoglavi da popuste i ponovo kraj života prožive. Jer ipak je njoj 41, da ona je Annina generacija. Sada su najljepše godine da se živi , al ono potpunošću uživa.
Gutah osmijeh Elvite, bezobrano slatka je bila, i sva ta oskudna garderoba na njoj tako dobro joj staješe i svaki dio tijela još više isticeše.
Sunce opet kroz krošnje svojom sirovom silinom je probijalo, na koži se već prženje osjećalo mada smo većinom kroz hladovinu se kretali.
Odlučišmo da stanemo i da se kod malog vodopada okupamo. Nije nam puno trebalo. Nisam niti trepnuo a njih dvije cerekajuć i prskajuć su me pozivale da uskačem , što sam se ukočio i zaledio. Ledena , modro zelena bistreća rijeka je privlačila.
Uskočih nakon par minuta, i baš mi je prijalo. Ta ledena voda je savršenstvo kako budi ljudsku cirkulaciju, pojačava disanje, otvara sve pore na tijelu i tijelo bukvalno diše.
Nakon skoro pola sata bućkanja, prskanja, plivanja krenušmo ka obali.
Iznenađeno ugledah ispred mene njih obje su bile bez grudnjaka a da to ne primjetih dok smo se u vodi zezali.
Slika je bila čarobna. Obje su imale divne čvrste grudi između dvojke i trojke.
Onako bez pokazivanja neugodnosti izađoh vani i dok su one tresle glavu od vode kriomice sam mjerio Elvitu. Prekrasna, jednostavno tako prekrasna, da nije tu bila Iris neznam dal bih izdržao da joj ne priđem. No ovako ostadoh smiren.
Ajma ća san ogladnila, di ćemo danas na spizu, ajme ja Vas častin- slatko je Elvita izustila.
Iris predloži da odemo u prekrasni restoran kod VIGORA povratnika iz Njemačke, koji se svojim prekrasnim discipliniranim načinom života uklopio u naše zimzeleno i lisnato malo divlje područje.
I tako u restoranu kod Vigora zvanom *Bodensee* ručašmo prekrasnu hranu da sam bez teksta ostao koliko su njih dvije opet kroz cerekanje proždrle.
Dva tjedna prođoše kao dan, Elvita je toliko toga nasnimala, i danas se dogovorišmo da mi objasni kako planira da sve to uokviri da se sa što kraćim filmom najviše pokazalo i objasnilo.
Dok je pričala usne su joj rzale, napaljene,a sve je to smijehom uljudnosti prikrivala. No takve stvari meni nisu mogle promaći. Ljudsku energiju sam i te kako dobro hvala Bogu osjećao i čitao bez da i jednu riječ progovore.
Vlak je imala sutra pred večer, i dogovorišmo se da je kočijom odvezem onako kao u stara doba, pristala je radosno iskolačeći oči.
I dva sata prije vlaka krenušmo, lagano kroz aleju jedno drugo gledajući , barem10 minuta ništa ne govoreći.
Nasloniše mi se na rame i reče:
Ajme šjor Tonino, neznan kako da Van zahvalin. Bilo mi je ajme nemam riči, čarobno.Rado bih opet svratila, al sam tek slobodna oko Božića al plašin se , ja san Vam zimogrižljiva -onako stisnuta uz mene je izustila.
Uh al mi je srce zaigralo, morah priseban ostati, ništa ne poduzimati.
Ok, nema problema, samo se javite, budemo išli na skijanje- rado joj ponudih.
Važi, ajme ća bi volila naučit da skijan. Prihvatan, sve što mi ponudite prihvatan – žustro je prebacujuć ruku mi preko ramena odgovorila.
Te su me riječi tako prostrijelile jer sam podle misli zadržavao u sebi da me ne izdaju.
Uskoro na vlak na vrijem smo pristigli, brzo je uskočila sa rancem na leđima, u obraz me poljubila i reče:
Ok onda za Božić, i ostajen najmanje misec da se odmorin jer me sada čeka jako puno nezavršenog posla da uradin.Nadan se da san opet kod Vas dobro došla- kao pita me za dozvolu.
Hvala Van lipa na svemu i nadan se da Van nisan smetala –smješkajuć izusti.
Dugo je mahala i ne mogoh skinuti pogled sa tako mladog krasnog bića. Vozeć se kočijom nazad već sam plan događanja za zimski raspust isplanirao.
Idemo dalje, u sebi prozborih jer me Iris već zvala da su neki poslovni prijatelji naručili razgovor večeras kad se vratim sa vlaka.
I kako je Elvita otišla nekako mi se dani usporiše, nagrnule dosade što je neuobičajeno za mene, uvijek sam neki posao znao sebi pronaći da me okupira.
Jesenje kiše smireno i nakon duge suše spokojno nagrnule, zemlja se natapala, sve je opet oživjelo.
A u meni neka praznina se pojavljivala, kao kapetan broda kada sam ostane onda ga koje kakava bezvezna misao obuzme.
Dal se to zaljubljujem il , neznam nisam se mogao shvatiti, premlada je , pa tek joj je 25.
Ono zuba u glavi mi je pjevušeć škripalo, neku silinu spremalo, kao da žele da se nekome izjadaju, da fali im slatkih ugriza, tepanja, milovanja, dodira.
Onda sebi se toliko smijah, pa zar može u ovim godinama da mi se to dešava, no sjetih se Iris koja je uvijek govorila, ima Tonino, ima u tebi toliko prgršta života u tebi, nemoj uzalud da ove najbolje godine samoćom potrošiš. Treba da za starost uspomena prikupiš, pa jednog dana spominješ, o kako mi je prekrasno bilo.
I bijaše Iris u pravu. Odlučih, za Božić se posebno pripremam, u kondiciju za skijanje da se dovedem, moram i gitaru malo češće da zasviram jer će biti uz kamin svirke pjevanja smijeha i provoda.
Jedva čekam da i taj daleki zimski rasput pristigne. Budemo zajedno Božić i novu godinu dočekali. Al da ne trčim pred rudu, tko zna što se sve može promijeniti za naredna 4 mjeseca.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 10.11. 2013 u 12 i 26 minuta
toni"s poetry 