Zato pusti me da našu bajku odsanjam

Bože mili zašto si onda pristala

Zašto strasnom  ljubavlju uzvratila

U srce si tako preduboko se zarila

Ti nemaš pojma kako ljubav boli me.

Gledam se u ogledalu… plašim se

Toliko ljubavi još imam ženo za tebe

Al  molim te nemoj ovo srce da razočaraš

Nemoj na meni lažnu igru da odigravaš.

Nikada toliko suza u životu nisam pustio

Nikada toliko posesivno nekoga zavolio

I nikoga tako pre preduboko u srce pustio

Jer sam prosto za tobom ljubavi poludio.

Svaki stih koji iz duše skiljeć proviri

Srce na tebe tim trenutcima pomisli

Bez daha ostajem,suze me obliju

Jer duša i srce još toj sreći ne vjeruju.

Zato pusti me da našu bajku odsanjam

Nemoj da kvariš moj pisani scenario

Toliko sam te posesivno požudno zavolio

I nema na što nebi za tvoju ljubav pristao.

Kad bi tren mogla da osjetiš koliko u meni boraviš

Možda bi shvatila koliki srcu dar si onda podarila.

Toliko ljubav  nikada nisam niti blizu doživio

Ali iskreno nikada niti jednu niti blizu tako volio.

Ratnik sam mnoge borbe sam nekako prebrodio

Ali nikada srce nisam tako olako nekome predao

Nakon tvog poljupca bijelu zastavu srca izvisio

U duši klekao bogu zahvalio što sam te dobio

Toni Ljubisa Bozic, Basel. CH,30.05.2021

Ljubav krhka je ,lako lomljiva, što duže je zadržati u grudima.

Ljubav se svijećom teško prepoznaje,

u sjenislatkog nestrpljenja se prikriva,

prepuna slatih požudnih prikrivenih strahova.

Stidljivo, korak po korak duša se osvaja, markiraju tragovi,

da se put ka sreći slučajno ne zaboravi.

Lagano na svjetlost se sa oduševljenjem izlazi,

Sa prekrasnim osmjehom na usnama,

ljubav je osjećam napokon potpuno stvorena.

Ne puštati je da odleti, nježno tepati na grudima,

krhka je ,lako lomljiva, što duže je zadržati u grudima.

Kad bi naša veza istinski postojala,

dal bi  vrata raja za nas se otvorila.

Tek tad bi uvidjela, svu strast osjećala,

koju nikad nisi  doživjela ni u snovima.

Dal si za me stvorena , vjekovima čuvana,

da me opet osvojiš, zaludiš, preobraziš.

Tuga bi se topila, sreća bi se rađala,

dok lebdimo iznad naših maštanja.

Progledam kad te u prolazu ugledam,

svakim trenom ovisnost u grudima otkrivam.

Prošle, bolne veze zaboravljam,

u blatu ih zakopavam, srce otvaram i klečim  ti.

Šapat strasti seu grudima prelijeva, ulazi …

duboko duboko natapa…rovari mislima,

Kad me pogledaš, kaži … dal osjećaš,

kako grudima putuje magija lavina.

Tad bi dali sve , da sve tako ostane,

da nam jutra ne kvare, otvaranjem prozora.

Zavela  me svojim strunama, tajnim tunelima,

eho odjekuje srcporučuje bez prestanka.

Totalno, bez riječi na momente ostajem,

grumen u grlu ne miruje, suzama ludujem.

Zavodiš me mislima, opijaš sonatama dodira,

noćima bez prestanka se nestrpljivo okrećem.

Svaku večer se pokrivam tvojim usnama nemira,

bez trunke jorgana kao zaluđujem pa ludujem. 

Međusobna traženja dovela do istog izvora,

sve je sudbina još poodavno predskazala.

Božija smo kreacija, duše pune vedrih tonova,

raspršene  kroz stihove slatko dopiruć do mene

Još sam izgubljen u mislima, java mi se priviđa,

ne izlazim baš rado iz moga slatkog iz košmara.

Tako, tako nježno me osvajaš, usnama dokazuješ,

da… od uvijek ti duboko skriveno izgleda pripadam.

Tako me usrećuješ kad zatvorenim okicama

osmjeh podaruješ…srce I ljubav poklanjaš.

Svaku večer se pokrivam tvojim usnama nemira,

bez trunke jorgana ludujem, tebi se ljubavi radujem

Čim sa tobom krene prepiska, otvori se moje maštanje,

ronimo kroz stihove, tako bih vrisnuo da volim te.

Stobom u centar naše divne galaksije putujem,

za naše gnijezdo prekrasno mjesto da pronađem.

A onda… sve što treba da se desi, preuzet će sudbina,

pokazati nam putove izbora,drži se za mene.

….

Vječno bi trebali da plovimo, dal u javi il maštama,

 bez odvajanja naših usana neka se bajka odvija

Divna si… prekrasna moja prirkivena čarolija,

čuvam te duboko u grudima…baš imam miliun razloga.

Toni Ljubisa Bozic, Basel.CH,30.05.2021

Tako daleko je a u srcu je osjećam

 

Upoznah je u prolazu  dok Baselom je cvjetalo, rano proljeće ove godine.

Kaže da bavi se pisanim riječima, novcima, sve joj vjerujem, iz nje izvire istina.

Po nekad piše dobre tekstove, piše za forume, predstavlja se da iz daleka je.

Iz prošlih života prati me,  znam pisala je, da me iznova prepoznaje.

 …

Rekla je da će o meni pisati , jednoga dana kad sve sazrije, istine iznjeti.

Ah… od mene te glava neće zaboljeti… naprotiv, jedinstvena sam terapija

 Od riječi i slogova do živog govora, a o praksi… znaju one ispod 26.

Obožavam kad pričaš mi, govoriš očima, razotkrivena zavjera, izranja.

 …

Daleko smo od bliskog susreta al nam odgovara daljinska razmjena.

Možemo maštati, iskrivljene  slike odašiljati, takva nam je sudbina.

Još uvijek rano je … zaploviti u dvoje, razbuditi obamrla sjećanja

Iz prošlog života gdje si me voljela, bio ti ovisnost, žubor u grudima.

 …

Voliš slatke riječi slogova, na svoj mlin ih navodiš, u vodenicu propuštaš.

A onda na sitno, me prosijavaš, u meni rastapaš  staro grumenje

Da bi možda… na usne me prislonila, da nastupi čarolija, naših dodira.

Da se uvjeriš da je to ista …ona energija u kojoj si DAVNO uživala pismima.

 …

Ne okreći glavu kad prolazim, bajka sam ti u očima, prepoznatljiva.

Ako budeš predugo čekala, možda se iznenada razvodni terapija

Privuci se na koljena, sjedi  kao nekada, kad si plakala bez razloga.

Zagrljeni budemo tepali, vraćali prošle filmove, spominjali razloge, uloge.

 …

Kada se opet prepoznamo, razmijenimo dokaze, iz prošle galaksije

Tko zna kud će priča krenuti, kakve zaplete spremaju, uloge iščekuju.

O tome ne treba razmišljati , u sebi bubnjeve pratiti, ritam prepoznati

To će nam biti vodilja, pasword naših kretanja, otvaranje starih sefova.

 …

Prevrćem svoja sjećanja, nalazim prazna lutanja kad si me napustila, ranila.

Bez razloga nestala, druge stranice preokrenula, srcem rovarila noćima.

Al si poslije se kajala, sto put si kroz suze molila, priznala, to ne zaboravljam.

U ovom životu, sve ćemo mijenjati, na naš mlin žuborom  vodu navoditi…

 Koliko brazdi, tragova u tvojim očima, bez riječi se čitaju protutnjala proljeća.

Svaka za sebe posebna priča je , otkriva duge godine, škrinje što govore. 

Divna si, na slici kraj izvora, leprša strastvena poruka, u grotlu vodenih bukova.

A ja… prikriveno iščekujem  da mi pristignu znakovi, u boci skrivenoj.

Možda putem rijeka i jezera ćeš u toj poruci ploviti, za susret spremati.

Ne brini, čekam te, da otjeram tvoje alergije, odavno što guše te.

Za tebe sam posljednja stanica, što vodi te do prezrelih, sočnih grozdova.

 …

Toni Ljubisa Bozic, Basel, CH,29.05.2021

Samo si ti uspjela duboko u korjen srca mi dospjela…

Mila moja,mada sam ipak tvoj bivši eto postao

Ne brini, nikada ime ti ne budem vjeruj mi otkrio.

Mada većina onih koji nestrpljivo čitaju stihove

Pokušavaju da se provuku nekako među redove.

..

Traže tvoje tragove,al im eto baš nekako ne ide.

Po mjestima uporno lutaju na sve strane se raspituju

Pokušavaju da pronađu bar čitke razumljive tragove

Koji vode blizu do tvog mjesta heheheh al im ne ide.

Toliko lažnih tragova baš svuda sam uspješno raspršio

Namjerno da bi te dušebrižnike na lažne tragove naveo.

Mijenjam slike pa one portrete raznih ženskih likova

I većina se na taj mamac lažnih slika da znaš uhvatila.

Sve se tješim da sa njim kako tako barem sretna si

Ako nisi nadam se da ćeš mi se ipak nekako javiti

Možemo popričati možeš mi se opet iz duše izjadati

Previše te volim i poznajem uvijek te mogu razumjeti.

..

Ne pada mi i ako sam bivši da te kao drugi zamrzim

Još uvijek o tvome osmijehu pa onim usnama požudim

Noćima se nakon toliko godina probudim znojan i rastrzan

Susretnem te u snovima pa tko zna što se među nama događa.

Pokušavam da tvoja pisma ne čitam te slike ne pregledavam

Ali slažem se, po tko zna koji put u laži olako uhvatim se,

Sliku ti poljubim na grudi je naslonim pa te tiho zamišljam

Kako bi bilo dobro da sa tobom opet božić neki proslavljam.

Ne mogu da shvatim da poslje ljubavi tako bude boljelo

Kao da mi je u srce duboko neko staklo oštro zabilo

Krvarim pa to sve u suze vodopadima bolno pretočim

Kroz suze ti ridajuć  pišem sve ove godine stihove.

A život bez tebe sveo se na ono  noćno tumaranje

Lutam po sobi brojim korake,pa zapišem stihove

Oni mi u toj tuzi potocima nadolaze pa hvatam ih

Da što manje što željeh reći ti ljubavi eto zaboravim.

Ako ti dođe baš teško pa eto strašno tužna si

Potraži me,bilo kako snađi se pa tiho  javi se

Nestrpljivo čekam na tebe,rado ću te saslušati

Rado ću tvoje suze sa lica ti poljupcima brisati.

Jer vjeruj mi nikada niti jednu drugu kao tebe

ne mogu  I neželim pomisliti luđački zavoljeti.

Samo si ti uspjela duboko u korjen srca mi dospjela

I nema šanse da bi tako lako iz mene nestala.

Toni Ljubisa Bozic, Brisel.28.05.2021

Možda u sljedećih deset ipak budeš nestala.

Nešto me naglo u snu trznulo

Nešto sam tu noć uporno tražio

Moram priznati i nakon godina

Još uvijek u meni je tvojih tragova.

Mogu reći da su preostale mrvice

Jer primjetim blijedi mi sjećanje

Sliku ti osmijeha više ne vidim

Ali tvoj glas začujem ,negdje osjetim.

Ipak da te baš skroz ne zaboravim

Otvaram škrinje sjećanja i pisama

U nekima stoje tvoje fotografije

Pa i jedan jedini video pogledam.

Nakon toga sijećanje poboljšavam

Opet vratiš se osmijehom me zaraziš

pod kožu kao prvog susreta uvlačiš

Usne mi lopovski vrelo gladno zazariš.

Iskreno poželim te tog trenutka kraj sebe

Ali ubrzo trznem se i naglo probudim

Sebi govorim pokušavam da upozorim

Opasna si, vrijeme je da nestaneš u grudima.

Lako je reći i silne detaljne  planove praviti

Ali treba tu tešku odluku ipak primjeniti.

Jer neizbrisivo tvoj virus negdje  se pritaji

Duboko baš preostane i vrati sjećanje na tebe.

Ali nedam se,uporan sam ja da misiju završim

Da te mada teško prebolim i skroz zaboravim.

Neka je baš prebrzo prošlo deset godina

Možda u sljedećih deset ipak budeš nestala.

Toni Ljubisa Bozic, Nurnberg,28.05.2021

I da te vječno zaboravim ne traži molim te.

Dal ti mene kao ja tebe u srcu održavaš

Dal ti kao ja tebe u snovima obljubivaš

Dal ti mene kao ja tebe stalno priželjkivaš

Dal ti uopće znaš samo tebi stihove posvećivam.

Ne ne znaš,davno si ti od nas ohladila

Onog dana kada si hladno glavu okrenula

Na pisma ne odgovaraš,na poruke šutiš

Želiš što prije o meni i nama da zaboraviš.

Jedva dočekuješ uporno kriomice istražuješ

Nebi li našla nešto ružno ili loše tamo o meni

Da bi imala razlog odlazak podli  da opravdaš

Žališ jer niti trunke dokaze naći ne uspijevaš.

A vidiš ja o tebi toliko toga sam tajnog otkrio

Ali nikada nisam tvoju osobnost drugio rekao

Čuvam te kao kap vode… na dlanu pridržavam.

Što god me pitaju o tebi uspješno odoljevam.

Znam da me sa njime prikriveno uspoređivaš

Ali boljeg od mene pronaći ipak ne uspijevaš

Moje usne si gutala svu strast i požudu upijala

A sada vidiš koliko iskreno priznaj da falim ti.

Izgleda da ti pak ja neku nesreću donosim

Sve što pričaju o meni više baš ne podnosiš

A ja tebe još uvijek isto volim i obožavam

Slabu stranu o tebi  tražiti i ne pokušavaj.

Za mene si bila ipak daleko u svemu najbolja

I kao takva u srcu mi budeš vječno ostala

Tvoje ime i ljubav nitko više nemože izbristi

Tvrdoglavo sam uporan zauvijek ću te voljeti.

U početku mislih to je samo ta strast sve nosila

Ali ipak godinama ljubav je sve više jačala

Sa tobom je bilo daleko bolje i drugačije

I da te vječno zaboravim ne traži molim te.

Previše volim te da ti sreću ne zaželim

Do mene dopiru razne laži i glassine

Ne vjerujem,čekam odgovor od tebe.

Da budem konkretan kažu imaš drugoga

Čak su vas zagrljene po nekad noću viđali.

A ja…znaš me, samo tebi ipak vjerujem

Čudno mi jer ne javljaš se, zauzeta si

A prije si skoro svaku sekundu koristila

Nebi li moj glas i osmijeh iskreni začula.

I ako mi priznaš,znam, bude me boljelo

Ali ako sretna si srce moje bude to shvatilo.

Previše volim te da ti sreću ne zaželim

Nemogu tebe u suzama i bolu da zamislim.

Mislim da rođena si da životom ovim uživaš

Ako sam ti ja prepreka, dobra ti je odluka

Mada će sve to mene iskreno da pogodi

Jer ne znam kako će srce tu bol da  prihati.

Sama pomisao da sam te ne vjerujuć izgubio

Tamne oblake nad dušom sam duboko osjetio

Bezbroj suza se nagomilalo,srce mi razorilo

Ali opet nedam se vjerujem da tamo sretna si.

Meni preostaje samo divno naše sjećanje

Vjerojatno ću ti posvećivati silne bolne stihove

Razoreno srce teško da ikada preboljet će te.

Previše duboko u sebe te pustilo ime ugraviralo.

Idi dalje ako sretna si iskreno ljubavi želim ti.

Nemoj na mene da se obazireš,preživjet ću

Vjerojatno poslije tebe pusti samotnjak postat ću

Jer druga nakon tebe nemoguće je da postoji.

Toni Ljubisa Bozic, Leiceter,UK,26.05.2021

Imaju pravo kada kažu duša poslje ljubavi propadne

Ti premlada si, život upoznala još niti blizu nisi

Tebe nisu lagali na tebi sva kola u inat lomili

Pazi se, nemoj puno ljudima nikada vjerovati

Možeš jako bolno se iznenada i baš nasukati.

Nadam da shvatit ćeš što si samnom imala

Da ljubav koju smo skrivali je beskrajna

Znam da plakat ćeš, mene često sjećat ćeš

Ali uzalud samoća bolno će da te posjećuje.

Pitat ćeš se dal si možda na trenutke poludjela

Zašto si onako bez razloga sve naše srušila

Strast sa mojih usana tražiš ćeš besanim očima

Razumjet te, jer i mene obuzimaju iste požude.

Prosto mi je sve ovo neshvatljivo kako se dogodilo

Toliku strast i požudu imali pa zbog tebe izgubili

Sada kao izgubljena ćeš mislima u sebi lutati

Nešto ćeš kao niti sama neznaš što kao tražiti.

Priznaj da falim ti, što ima veze svi u životu griješimo

Šteta bi bilo da ovo što smo imali zauvijek izgubimo.

Život je prekratak kada pogledam prohujale godine

A ja niti trunke manje vjeruj baš užasno volim te.

Onaj limun što si u mojoj sobi posadila,procvjetao

Tako ga mirisati obožavam redovno suzama zalijevam

Jer jako boli me ,sa tim limunom počesto razgovaram

Možda mi odgovori kako može to da nam se dogodi.

Sa lišća limuna brišem prašinu, zamišljam te u zagrljaju

Znam da biljke obožavaš i srce predivno prikrivaš

A sada ovako usamljeni lakše borbe u životu gubimo

Prije bijaše lakše jer jedno drugo uz sebe imašmo.

Imaju pravo kada kažu duša poslje ljubavi propadne

Srce se na komadiće nekako baš bolno raspukne

A zlih ljudi oko nas kao u redu na nas čekaju

Da nam što  više soli na rane namjerno doliju.

Toni Ljubisa Bozic, Leicester, UK, 26.05.2021

A što ako do tada od tuge obolim

U duši duboko krikove tuge osjetim

Prosto ne mogu ljubav da zaboravim

Vani pljusak ulice natopio,razvalio

Gušim se suze teško zaustavljam.

..

Po tko zna koji put vrištim volim te

Stalno te riječi kroz noć ponavljam

Sve tvoj glas od nekud uzalud iščekujem

Dolasku ti se naivno jadnik radujem.

Kroz snove se pojavljuješ zaklinješ

Kao naše ljubavi se nikada ne odričeš

Samo još koju godinu treba da izdržim

A što ako do tada od tuge obolim

Snovi neki teški stalno uporno prate me

Provlačim se kroz neko bodljikavo raslinje

Nebi li put što prije pronašao do tebe

Da sva tuga napokon pobjegne iz mene.

Misli o tebi jednostavno gladno ne prestaju

Pred mene te vraćaju,vidim te blizu osjećam

tvojom ljubavlju sam nepovratno drogiran

bio i ostao uvijek ljubavlju tvojom nezasitan.

Da samo znaš što me tada spašava ti bi se smijala

Kao svoju ženu te onako slatko zamišljam

Stalno mi nešto prigovaraš stalno naređivaš

A ja kao rob poslušan tvoje zahtjeve izvršavam.

A godine se nizaju zaboravi me ranjavaju

Iz pamćenja polako te brišu kao nestaješ

Riječi i tvoj glas jedva nekako prepoznajem

I tvoja slika osmijeha nekako bolno gubi se.

A vjeruj mi da stvarno uporno trudim se

Da ne izblijediš da se u sjećanju ne izgubiš

To bi me još više boljelo srce razvaljivalo

Što najviše voljeh i u mašti bih izgubio.

Zabludnički u teška čuda sam ipak vjerovao

Jata snova samo tebi sam noćima posvećivao

Ti nemaš pojma da sam 4000 stihova ti posvetio

Nebrojeno noći uz gitaru i stihove proplakao.

Sama pomisao bez tebe dolaze teška stradanja

Tame mračne ima da me okupiraju razaraju

Sva nadanje će izumirati polako te zabopravljati

I kada budem umirao teško lika ću ti se sjećati.

Toni Ljubisa Bozic, Bratislava,24.05.2021

Ljubav bez tebe prosto sa drugom ne ide.

Bože mili u čudo sam neviđeno naivno  vjerovao

Tvoju ljubav gladno posesivno godinama  iščekivao

Sve se eto nadao da ćaš me u srce opet vratiti

Da ćeš drugu zasluženu šansu eto barem pružiti.

Željeh da ti iskrenu ljubav dokažem i pokažem

Da je sve bila igrom slučaja teška zabuna

Ta priča i teški trač što je do tebe dospjela

Iz jedne kuhinje zavidnih je namjerno poslana.

On…muž ti je sve zakuhao  preko drugih poslao

Laži o meni tebi je preko drugih lažova širio

Samo da bi sve između nas mržnjom zatrovao

Da bi naša srca napokon vječno ipak ohladio.

A ti si mu povjerovala… te laži si prihvatila

Leđa si mi bez objašnjenja one noći okrenula.

Nemaš pojma kako je u očima ti hladnoća boljela

Kao da sam teški neprijatelj tad si me mrzila.

Noćima i evo godine skoro svaku noć proplačem

Ne mogu da se bez tebe pomirim da te izgubim

Do posljednjeg daha za tebe ima da borim se

Jer ljubav bez tebe prosto sa drugom ne ide.

A tvoj muž mora istu bol zaklinjem se da osjeti

Kada te vječno izgubi neka ga ista bol zarobi

Neka osjeti kako sam godinama usamljen ridao

Jer nikada tvoj teški odlazak nisam prebolio.

Toni Ljubisa Bozic, Bratislava,24.05.2021

E baš na sve načine ljubav nam spriječavaju.

Lutam kroz grad nadajuć se da uskoro dolaziš

A kiša kao u inat.. krupne  kapi nagrnule livaju

Nebi li tvoj dolazak meni nekako ipak usporili

Nebi li tvoje usne na moje da položiš spriječili.

Stojim onako ispod starog oluka što prokišnjava

Jedva mogu rijtke prolaznike da primjetim

Sve se u vodu pretvorilo I tamu neku navuklo

A ja radostan presretan usne vrele iščekivam.

Vlak u Senj opet kasni a rado mi u goste dolaziš

Na stanici žive duše nisam satima primjetio

Vlak je baš kasnio na planini gore snjeg padao

Valjda je bilo I nanosa bura je sve to zakuhala.

Ta senjska bura kad god dolaziš se podlo upliće

Zna da luđački posesivno iščekujem I volim te.

A ja baš u inat od tebe ne bih trena odustao

Jer nikada od nikoga toliku ljubav nisam dobio.

A baš sam za tvoj dolazak I prsten spremio

Da se vjerimo ovaj trenutak bih iskoristio

Na neki način bih za sebe te rezervirao

8 mjeseci za ovaj tren sam se spremao.

A onda pred zoru javljaju da vlak je zastao

Na previše nanosa je naletio pa se zabio,

Jutro moraju da sačekaju da sve otkopaju

E baš na sve načine ljubav nam spriječavaju.

Toni Ljubisa Bozic, Bratislava, Slovakia, 24.05.2021

Nitko nikada nije vatru između nas primjetio.

Na svakoj četvrtoj stepenici bi ushićena zastala

Na usne mi naskočila i ono baš divlje  me  ljubila

A do magistrale bilo je barem 112 stepenica.

Nikada nikoga kao mene kažeš nisi željela.

Da… ona senjska uvala posebno ti je značila

Uvijek si obožavala kada bih te iščekivao

A onaj vlak  Senjski uporno vječno bi kasnio.

No kada bih te ugledao sve bih zaboravio.

Jer ti kada se očima nasmiješ i ono kada me ugledaš

Sve što mi se nisi javljala i pisala olako ti  opraštam

Ljubim te gladno posesivno neizmjerno požudno

Jer nikada me nitko kao ti nije tako strasno  ljubio.

Obožavala si da ti ljubim obrve,u oči da gledam te

Da ti recitujem gladne beskrajne ljubavne stihove

Da se u njima uvjeriš koliko značiš i koliko volim te

Još sam i glazbu pisao tekstove iz srca posložio.

Na sve načine dokazati ta volim te pokušavao

Nije bilo većeg sretnika od mene tim danima

Dok si kod mene u gostima u Senju boravila.

Niti jedno more kao tu nije ti tako prijalo.

Kao da je mojom strašću odisalo pa te privlačilo

Naše uvale niti sam neznam koliko smo obišli

Na svakoj smo barem nekoliko puta ljubav vodili

A dani su nam u sekundi nekako kao u inat  prolazili.

Danju si u restoranu preko ljeta nasmijana radila

Mada si noć prije svaku mrvicu koji sat odspavala

I kada bih u restoran samo zbog tebe navraćao

Nitko nikada nije vatru između nas primjetio.

A ja bih te ljubomorno gutao dok bi goste služila

Imao sam osjećaj da si me eto zanemarilavala

A nikada nisam bio ljubomoran i to me iznenadilo

Nešto tvoje samo tvoje ljubomoru u meni je probudilo.

Kažu kada se netko zavoli ljubomora se neminovno probudi

Eto i ja sam doživo da sam taj čudan osjećaj probudio

Ne nikada u tvoju ljubav nisam niti trena  sumnjao

Ali što mogu ljubomoran na druge goste sam postao.

A kada bi sezona završila ti Senj bi onako  plačuć napustila

Oboje smo plakali na vjernu ljubav  se u suzama zaklinjali

Ti bi u Slavoniju se vratila a mene u Senju skršenog ostavila.

Tada bih danima plakao  IDIOTE zašto sam te pustio.

Zašto nikada nisam klekao i ruku ti zatražio.

Kukavicu u sebi sam jadnu hinjsku pronašao

izgubiti nazovi neku slobodu sam se bojao

A onda osam mjeseci usamljen u senju cmizdreć  ridao .

Toni Ljubisa Bozic,Bratislava,Slovakia, 22.05.2021

Jer on kao ja baš nikada voljeti neće te

Sjećam se tog posebnog datuma

Sjećam se svakog tvog pokreta

Bila si zagrcnuta i u teškim suzama

Na prozorskoj rosi drhteći si crtala.

Moje ime sam odmah prepoznao

Pisala si …molim te Toni  spasi me

Vodi me iz ove užasne prokletinje.

Bože mili zar si sve to već zaboravila.

Da ali tim baš teškim  trenutcima

Nisi me nikada  ispod terase primjetila

Kiša i masline su  me vješto skrivale

Čak je i grmilo na momente otkrivalo.

Plakala si noćima na prozoru satima

Čak si i na terasu uplakana izlazila

Dal sjećaš se što si jecajuć govorila

Tuga i bol iz tebe se očigledno cijedila.

Tu sliku jeze i bola  ne mogu da zaboravim

A još više me boljeleo jer ne smjedoh

Da se pred tobom barem  tren pojavim

Pa da  svoju nezadrživu ljubav ti izrazim.

I sada kajem se što olako tamo ostavih te

Znam da patiš se… to životom ne nazivaš

Kao sretnu suprugu lažno javno  izigravaš

A o nama i meni noćima uplakana razmišljaš.

Sigurno si već odavno na sebi to primjetila

Da si ipak nekako prebro i čudno ostarila

A to je zbog tuge što te godinama satire

Jer on kao ja baš nikada voljeti neće te.

I znam da bolno razmišljaš dok on ljubi te

ime mi spominješ da sve samo moje je

jer i kad skidaš se nedaš mu da te promatra

samo moja ljubav bila si i zauvijek ostala.

….

Toni Ljubisa Bozic, Bratislava,Slovakia, 22.05.2021

U Senju toliko toga baš podsjeća na tebe

Gutam sve tvoje slike

na sreću me podsjećaš

Sjećam se svih onih dana

kad si me voljela.

…..

Tvoj osmijeh me prati

pa dušu mi napaja

I baš  bilo bi dobro mila

kad bi se vratila. ..

Jedina

….

A osmi mjesec je blizu

ti moja si lavica

Osjećam još usne tvoje

kad si me imala.

Ja bih još jedno ljeto

da opet imam te

Daj samo nazovi

i priznaj da želiš me..

jedina

…..

U Senju toliko toga

baš podsjeća na tebe

A tvoje usne me prate  

mislim da lude me.

Ti si pričala stalno

na more bi svratila

dole na našoj plaži

strasno me imala.

….

A mene jeza i nemir

Podsjete na tebe

Bože drugu kad ljubim

Pomišljam na tebe…

jedina

…..

U Senju toliko toga

baš podsjeća na tebe

A tvoje usne me prate  

mislim da lude me.

Toni Ljubisa Bozic, Bratislava, Slovakia,22.05.2021

…………………………………………………

…………………………………………………

U Senju toliko toga baš podsjeća na tebe

G                                                       Am

Gutam sve tvoje slike na sreću me podsjećaš

C                                              G           C                        D

Sjećam se svih onih dana kad si me voljela.

G                                                       Am

Tvoj osmijeh me prati pa dušu mi napaja

C                             G                         C                           D            G

I baš  bilo bi dobro mila kad bi se vratila. ..Jedina

….

G                                                       Am

A osmi mjesec je blizu ti moja si lavica

C                                              G           C                        D

Osjećam još usne tvoje kad si me imala

G                                                       Am

Ja bih još jedno ljeto da opet imam te

C                             G        C                              D                   G

Daj samo nazovi i priznaj da želiš me..jedina

Am                                      G

U Senju toliko toga baš podsjeća na tebe

Am                                                   C                               D

A tvoje usne me prate  mislim da lude me.

……….

Toni Ljubisa Bozic, Bratislava, Slovakia,22.05.2021

…………………………………………………

…………………………………………………

Kaješ se zbog nečeg davno što si izgubila

Zatvorim oči na plaži

usne ti osjećam

Odjednom budim se negdje

na tvojim grudima.

Sve više i više te sanjam

do mene dopireš

Dokle ovako da patim

polako izumirem.

….

Kažu da dolaziš često

na plažu u suzama

Kaješ se zbog nečeg davno

što si izgubila.

….

Što čekaš i patiš se tamo

samo nazovi me

Jedva čekam da dođem

i sebi da vodim te.

Baš predugo osjećam ti bol

Svaku noć me budi hladni znoj

I Vidim tebe u suzama

vrištiš i jecaš sto godina

Toni Ljubisa Bozic, Bristol, UK, 19.05.2021

———————————————–

Kaješ se zbog nečeg davno što si izgubila

Fm                                                  C7

Zatvorim oči na plaži usne ti osjećam

                                                                        Fm     

Odjednom budim se negdje na tvojim grudima

Fm                                                          C7

Sve više i više te sanjam do mene dopireš

Fm

Dokle ovako da patim polako izumirem.

….

Fm                                                  C7

Kažu da dolaziš često na plažu u suzama

                                                                        Fm     

Kaješ se zbog nečeg davno što si izgubila

Fm                                                          C7

Što čekaš i patiš se tamo samo nazovi me

Fm

Jedva čekam da dođem i sebi da vodim te.

Bm                                      Fm

Baš predugo osjećam ti bol

Bm                                      Fm

Svaku noć me budi hladni znoj

                C7           Fm                  C7              Fm

I Vidim tebe u suzama vrištiš i jecaš sto godina

Al borim se…budem ja nju ipak zaboravio.

May Chi  jedno biće koje piše savršene stihove

Svaka njena riječ tako duboko dopire do mene

U svakoj njenoj riječi se nekako pronalazim

Pa svoje stihove uzburkane slapovima probudim.

Onako ih nabrusim dušu do kraja otvorim

Ona veli  lakše bivšu tzv ljubav je prebolila.

Sada bez njega smirena pune duše uživa

Dok kod mene je baš drugačija situacija.

Teško iz glave ljubav bivšu izbacujem

Srce i duša se baš olako tome nedaju

Pamet se smirila polako sve kontrolira

Al duša i srce zapeli nebi koraka odustali.

Pišem joj da joj na neki način zavidim

Kako ona olako to izgleda uspijeva

To prokletu lllažnu ljubav zaboravlja

Nju ne muče i ppprate teški bolovi.

Pa dolazak smiraj u dušu i srce dozvoli

Čak i kad je depra nekada hinjski savlada

Ona ipak situaciju nekako kontrolira

Drći se svojie mašta i njenih oblaka.

Ona neda se osmijeh uporni namjerno nabaci

Da se dušmani od muke razočaraju

Jer ne primjete suze i bol u njenim očima

Jaka je presznažna je sa kim se borila.

Kad je netko nasmiješenu onako slatku ugleda

Slatka jeza tijelom zavlada,čovjek sterese se

Kako netko može takvo biće da ne voli

Kako može njenom pogledu osmijehu usnama da odoli.

Baš joj zavidim što ga je uspješno prebolila

Što je svoj život u novom smjeru usmjerila

Glava gordo gore podignuta bori je

Bože kako to biće divan život zaslućuje.

A ja na onj jadnici zapeo nisam je prebolio

Barem da sam je mrvicu iz srca izbrisao

Mekušac sam što se tiče nje postao

Al borim se…budem ja nju ipak zaboravio.

….

Toni Ljubisa Bozic,Bristol, UK, 16.05.2021

I sutradan kažem si vrijeme je da je zaboraviš

Kako mogu neku strastvenu ljubav da zaborave

Možda u stvari kada razmislim one i nisu postojale

Možda ih je samo strast i požuda koju godinu nosila

Da bi ih na kraju  mržnjom i izbjegavanjem razdvojila.

Moj problem su te preduboke preostale iskrene emocije

Jer srce bezobzirno posesivno još uvijek gladno voli je.

Pamet se u posljednje vrijeme već malo na zemlju spustila

Ali kontrolu srca i duše nikada nije do kraja eto uspjela.

Mada te emocije svje rijeđe kao tzunami jezom navrate

E onda me svo to razmišljanje o njoj baš nekako iscrppljuje

Suze naviru silna neodgovorena pitanja stalno postavljaju

Pa se na kraju svega kao hirošima užasno  rasutren osjećam.

Od silnog ridanja cvilenja i nekakvog upitnog razmišljanja

Na kraju dana smrvljen ukopan bijedno ostanem

Hajde nekako ustanem pa se eto i kao pokrenem

Ali proći će kako duboko je osjećam osjećam silne godine.

Da ona i svi njeni tragovinestanu napokon iz mene

A opet nisam niti siguran da li ću na kraju uspjeti

Dal će je srce vječno zaboraviti duša je baš izbrisati

I dal će neki novi rasterećeni život da me pokrene.

Ovako baš satire to ubogo sjećanje tih slika vraćanje

Možda će tada biti nekako baš lakše i rasterećenije

Jer će nestati zauvijek svi tragovi te nazovi ljubavi

Jer da je bila ona prava samnom bi na kraju ostala.

Ovako je neke svoje skrivene namjere i hirove zadovoljila

Jedan od njenih suvenira ililovačkih trofeja sam posato

Uspješno me namamila lažnom ljubavlju hranila

Da mi me na kraju hladno odlaskom ustrijelila.

Jer ono što se podivljalo na neki način mahnito

Između nas strastveno opsesivno duboko odvijalo

nakon njenog odlaska razočarenje neki gnjev došao

svoje kandže na dušu mi zaluđeno spustio.

Čak sam je na trenutke i počeo užasno mrziti

Njene slike i pisam više nisam mogao vidjeti

Spominjanje njenog imena budilo mi gađenje

Ali sada opet sve nekako olako promijenilo se.

Opet je posesivno gladno mada ranjen spominjem

Sve bih joj oprostio sigurno je imala svoje razloge

I tako iz dana u dan ona navrati mislima do mene

Uvali mi se u stihove nekad više kroz molove.

Kukakm cvilim u stihovima užasno patim zbog nje

Da vrati se uporno cvileć molim je pa nekad pitam se

Zar je nakon svega što je učinila moju ljubav zaslužila

Odgovor nikada nisam dobio srce nisam prelomio.

Dođu dani uhvati me depresivno nekakvo sivilo

Onako izgubljen šetam pod tim kišnim kapima

A ona vrvi u mislima nešto mi uvijek prepričava

I tako sebe zabludom nahranim i dan u krevetu završim.

I sutradan kažem si vrijeme je da je zaboraviš

Pusti je, neka ide tamo gdje je napokon odabrala

Ali u meni nepoznata ljubomora je užasna boravila

Ja bih da vratim je da samo opet moja i moja je.

Iskreno sve manje imam nekih novih scenarija

Mada je preostalo noćno usamljeno lutanje

Kada eto  mislima razmjenjujemo razgovore

Jer te opsesija njom još uvijek mene kontrolira.

Jer nekako znam i siguran sam da me je iskreno voljela

Nemoguće je da je onakvu strastvenu ljubav glumila

Nemoguće je da se tako požudno i gladno ljubila

Gledam se od mene neka jadna razočarana ljuštura ostala.

Toni Ljubisa Bozic, Bristol,UK,15.05.2021

Bože Fališ ženo daleka

Po nekad se javiš al baš rijetko

Po nekad te blizu osjećam

U tvome oku bol i osmjeh primjetim

Mada si davno otišla.

Al kad tvoje pismo meni pristigne

Vodopad se suza strovali

Smijeh kroz suze sreću otkriva

Bože Fališ  ženo daleka

Kad bih znao ja bih te potražio

Sve adrese gdje si viđena

Samo da me ljubiš kao nekada

Bože Fališ  ženo daleka

Sve do tada pisat ću ti stihove

Ti u srcu moraš ostati

A kad dođeš pa te opet zagrlim

Osmijeh na lice povratiš.

…………………..

Toni ljubisa Bozic,Humburg,13.05.2021

………………………………………………

………………………………………………

Bože Fališ  ženo daleka

F                              C

Po nekad se javiš al baš rijetko

Bb                         F

Po nekad te blizu osjećam

Dm                                         Bb

U tvome oku bol i osmjeh primjetim

C                            F        B F

Mada si davno otišla.

F                                              C

Al kad tvoje pismo meni pristigne

Bb                         F

Vodopad se suza strovali

Dm                                         Bb

Smijeh kroz suze sreću otkriva

C                            F        B F

Bože Fališ  ženo daleka

F                              C

Kad bih znao ja bih te potražio

Bb                         F

Sve adrese gdje si viđena

Dm                                         Bb

Samo da me ljubiš kao nekada

C                            F        B F

Bože Fališ  ženo daleka

F                                    C

Sve do tada pisat ću ti stihove

Bb                                 F

Ti u srcu moraš ostati

Dm                                         Bb

A kad dođeš pa te opet zagrlim

C                            F        B F

Osmijeh na lice povratiš.

…………………..

Toni ljubisa Bozic,Humburg,13.05.2021

………………………………………………

………………………………………………

Pokušam da od duše prozor otvorim

Vani je sumorna kiša i baš ne popušta

U meni se previše tuge danima sakuplja

Pokušam da od  duše prozor otvorim

Pa da ovu tugu barem  izbacim

Ali tu je ona uporno prati me

Zbog nje stalno patim zbog nje umirem

I bilo kuda da krenem ona je uz mene

Svaki korak mi prati  pa tiho ubija me

Pokušam da od duše prozor otvorim

Pa da ovu tugu barem  izbacim

Ali tu je ona uporno prati me

Zbog nje stalno patim zbog nje umirem.

Kažu da sada je sretna i živi tamo sa njim

A meni se nikad ne javlja pa srce mi rasturi.

Uzalud nečem se nadam pa ispijam zablude

Ta njena hladna tišina polako ubija me

Pokušam da od duše prozor otvorim

Pa da ovu tugu barem  izbacim

Ali tu je ona uporno prati me

Zbog nje stalno patim zbog nje umirem.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,13.05.2021

…………………………………………………………….

Pokušam da od  duše prozor otvorim

………………………………………………………

Am                           E                                 Am

Vani je sumorna kiša i baš ne popušta

Am                           E                                 Am

U meni se previše tuge danima sakuplja

F                                G      C            Am

Pokušam da od  duše prozor otvorim

Dm              E                           Am

Pa da ovu tugu barem  izbacim

F                 G    C          Am

Ali tu je ona uporno prati me

Dm                       E                                  Am

Zbog nje stalno patim zbog nje umirem

Am                           E                                 Am

I bilo kuda da krenem ona je uz mene

Am                           E                                 Am

Svaki korak mi prati  pa tiho ubija me

F                              G    C          Am

Pokušam da od duše prozor otvorim

Dm              E                           Am

Pa da ovu tugu barem  izbacim

F                 G    C          Am

Ali tu je ona uporno prati me

Dm                       E                                  Am

Zbog nje stalno patim zbog nje umirem.

Am                           E                                 Am

Kažu da sada je sretna i živi tamo sa njim

Am                           E                                 Am

A meni se nikad ne javlja pa srce mi rasturi.

Am                           E                                 Am

Uzalud nečem se nadam pa ispijam zablude

Am                           E                                 Am

Ta njena hladna tišina polako ubija me

F                              G    C          Am

Pokušam da od duše prozor otvorim

Dm              E                           Am

Pa da ovu tugu barem  izbacim

F                 G    C          Am

Ali tu je ona uporno prati me

Dm                       E                                  Am

Zbog nje stalno patim zbog nje umirem.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,13.05.2021

…………………………………………………………….

………………………………………………………

U srcu osjećam da sam ti potreban

U posljednje vrijeme razmišljam

da svratim u tvoj grad

Nešto me stalno privlači ka tebi

U srcu osjećam da sam ti potreban

svaku tvoju bol proživljavam.

Čujem da te baš tuče

i stalno maltretira

Stalno šljive skrivaš na tim očima

Pa u srcu osjećam da sam ti potreban

svaku tvoju bol proživljavam.

Dokle ti misliš tako

Da mu sve opraštaš

godine uzlud sa njim samo  prosipaš

U srcu osjećam da sam ti potreban

svaku tvoju bol proživljavam.

Evo spremno te čekam

Nemoj da patiš ni tren

Vodim te što dalje odavno njegov si plijen

U srcu osjećam da sam ti potreban

svaku tvoju bol proživljavam.

Toni Ljubisa Bozic, Humburg,11.05.2021

………………….

……………

U srcu osjećam da sam ti potreban

Am                             

U posljednje vrijeme razmišljam

E

da svratim u tvoj grad

F                                  G            C       E

Nešto me stalno privlači Ka tebi

Dm                       Am

U srcu osjećam da sam ti potreban

E                                  Am

svaku tvoju bol proživljavam.

Am                             

Čujem da te baš tuče

E

i stalno maltretira

F                                  G            C       E

Stalno šljive skrivaš na tim očima

Dm                       Am

U srcu osjećam da sam ti potreban

E                                  Am

svaku tvoju bol proživljavam.

Am                             

Dokle ti misliš tako

E

Da mu sve opraštaš

F                                  G            C       E

godine uzlud sa njim samo  prosipaš

Dm                       Am

U srcu osjećam da sam ti potreban

E                                  Am

svaku tvoju bol proživljavam.

Am                             

Evo spremno te čekam

E

Nemoj da patiš ni tren

F                      G         C                             E

Vodim te što dalje odavno njegov si plijen

Dm                       Am

U srcu osjećam da sam ti potreban

E                                  Am

svaku tvoju bol proživljavam.

…………………………

…………………………….

Toni Ljubisa Bozic, Humburg,11.05.2021

Kao da sam znao da je kraj.

Nedavno u Moskvi dok si samnom bila

Plačeš sva od sreće i smiješ mi se stalno

Suze tvoje tiho padaju niz lice

Vraćaju me slike stalno tamo.

Onda smo u Dublin odletjeli skupa

Čvrsto si me tada držala za ruku

Neki strah u meni pratio me stalno

Kao da sam znao da je kraj.

Nije od tad prošla ni godina jedna

Prestala si pisat ona pisma duga

Neki strah u meni pratio me stalno

Kao da sam znao da je kraj.

Onda si odjednom banula na vrata

Onako kroz suze ridala iz duše

Zagrlih te tiho ne vjerujuć svemu

Vratila se ljubav meni stara.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,11.05.2021

……………………………………………

Kao da sam znao da je kraj.

Am

Nedavno u Moskvi dok si samnom bila

Dm                                G                  C

Plačeš sva od sreće i smiješ mi se stalno

Dm                     Am              

Suze tvoje tiho padaju niz lice

E                                       Am   E

Vraćaju me slike stalno tamo.

Am

Onda smo u Dublin odletjeli skupa

Dm                                G                  C

Čvrsto si me tada držala za ruku

Dm                     Am              

Neki strah u meni pratio me stalno

E                                       Am   E

Kao da sam znao da je kraj.

Am

Nije od tad prošla ni godina jedna

Dm                                G                  C

Prestala si pisat ona pisma duga

Dm                     Am              

Neki strah u meni pratio me stalno

E                                       Am   E

Kao da sam znao da je kraj.

C                                 E

Onda si odjednom banula na vrata

Dm                        G                      C

Onako kroz suze ridala iz duše

Dm                       Am

Zagrlih te tiho ne vjerujuć svemu

E                                    Am    E

Vratila se ljubav meni stara.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,11.05.2021

……………………………………………

Dalje može i mora se jer ovako u ovom ludilu više ne ide.

Ne želim slučajno da opet naivno  prolazim

da još jedan strašno tažak period doživim.

Previše toga u meni se od onda skršilo i slomilo

Previše tragova i razočarenja u srcu i duši otvorilo.

Pitam se Čemu je sve što smo imali eto vodilo,

a život je iznenadan i čudan ima svojih trenutaka

Kada si sretan i mozak neobjašnjivo funkcionira,

urliče drobi sve u tebi, pa  se rađa ili bukvalno ubija.

Mozak kao da Zuji, huče, ponire pa sa dna se podiže

A ti si bila razlog moga savršenog divnog buđenja

najljepša bajka mogućeg zaljubljenog življenja

Ti si me kriva si ljubavlju neobjašnjivo zarazila.

Nešto savršeno što samo meni baš odgovara

Zavoljeh te prokleto posesivno i neobjašnjivo

E sad možeš misliti  toliku neizmjernu ljubav

u daleko veću mržnju je odjednom pretvorilo.

Ali ne sa moje strane, sa moje strane ljubav ostaje

Ali sa tvoje samo tišine proklete hladne dolaze

Osjećam se tako jadno izdano mizerno i užasno.

Da me je jedno voljeno biće tek tako napustilo.

Barem reci mi Zašto si me onako posesivno ljubila

zašto si onoliku požudu i strast baš meni dijelila

Dal si ti uopće bila svjesna što si mi učinila

Najvećeg sretnika na svijetu si tada stvorila

A onda me bukvalno pokopala,kako to boli

Previše kasno sam shvatio da sam te preduboko u srce pustio

Poslije toga nije bilo nije bilo nazad,

nije bilo šanse za neko normalno vraćanje

Nisam mogao naći razlog da sve prekinem.

Postala si opsesija,Bez tebe nisam razmišljao

bez tebe planovi među zvijezdama nisu postojali

A onda se sve srušilo,toliku neobjašnjivu bol donijelo

A baš od onog tvog poljupca i skoka u zagrljaj sve je krenulo

 Bože zašto  mi je sve ovo trebalo,

Da bi me na kraju užasno kaznilo

Pitam  se od toliko tvojih tragova u meni

Jednostavno si neizbrisiva, neumoljiva

Vrtiš se u mislima, Uvaljivaš se u stihove

Provociraš me,kao da mi se nekako ismijavaš naslađivaš

Osjećam da voliš me a u drugom trenu mrziš me

kao ne poznaješ me i nikada nista nismo imali

A ne baš davno jedno za drugim smo ludili.

Godinama sve naše analiziram i primjećivam

Nakon tog razmišljanja na dno propadam

A odgovor ne pronalazim niti od tebe dobijam.

Vrijeme je da dignem se, krenem nešto vedrije

Jeste da je bez tebe, ali krajnje je vrijeme

Dalje može i mora  se, jer ovako u ovom ludilu više ne ide.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,10.05.2021

Teško mu je izdržati svo to razočarenje i bolove

Romeo i Julia su male mace kako su se baš oni voljeli

Jedno drugom na vjernost godinama uporno zaklinjali

Vatra i plamen im u očima osmijeh na sretnim licima

Gdje god bi dolazili tom toplom energijom bi zračili.

I onda odjednom bez razloga sve se bolno srušilo

Nakon te ljubavne zablude ih razočarane probudilo.

U njemu sve pršti,vrišti srce se u bolovima odlama

Na pamet mu je pala i užasna slatka podla osveta.

Njena pisma je prelistavao ponovo i ponovo čitao

Nije vjerovao nakon toliko izrečenih riječi

Da se tek tako sve odjednom hladno prekrižilo

Ništa više ne važi ona kaže da se ne poznaju.

Iskreno preipremao je osvetu, sva pisma poruke i video dokazi

Tu ženu lažljivicu bi do kraja provalili i uništili

Ali ne glava hladna i prisebna je ostala.

Osveta je prosto zaboravljena u zaboravu nestala….

Ali ne , na taj nivo nije propao,gordo sve je podnio

Jeste da cvili… rijetko noć u komadu da prespava

Ona mu u mislima vrti se kroz gladne stihove.

ipak mada užasno razočaran još uvijek voli je.

Pokušavao je da dobije od nje bilo kakav odgovor

Ali uporno tišina sa njene strane hladna pristiže

Teško mu je izdržati svo to razočarenje i bolove

Nema veze on je u svoju ljubav siguran jer voli je.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,09.05.2021

Suzy i ja ista nevolja

Sjedimo Suzy i ja ona iz slovenije

Priča mi svoju priču kako voljela je

On je imao ženu i brak mu se lomio

A moja priča je slična na muža je kukala.

Isti grad nas veže tu  plaže smo upoznali

Samo što smo neke druge strane zavoljeli

I sada bol nas pati uporno ne popušta

A opet pamet pomalo ipak je prisebna.

U očima njenim vidjeh onaj žar u očima

Takav plamen je moja ljubav nekada imala

A sada nas dvoje kukamo nekako slomljeni

Sa uzdahom vraćamo slike koje smo imali.

I ona je isto u Senju njega zavoljela

I nikada takvu ljubav nije osjetila

I tako dok ona priče suze me razdiru

pa mi se vraćaju slike  gušim se u sjećanju.

I sklopišmo plan  da krenemo uskoro u Senj

Čisto da vidimo plaže i drage nam uvale

Možda sretnemo nekog koga smo voljeli

Al nekako plašim se svega kad bi se susreli.

Možda bi samo oni hladno glavu okrenuli

Pravili da nas baš nikad nisu oni upoznali

To bi nas još više vjerujem napokon skršilo

Toliku ljubav smo dali a bolom  se vratilo.

Suzy i ja ista nevolja,senjska ljubav nepremostiva

Jedno drugom se tiho cvileć  iskreno žalimo

Zašto umjesto ljubavi samo okrutnu bol imamo

Senjske duše nisu nam ljubav uzvratile

Čak što više trude se da bi sve zaboravile.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,09.05.2021

A tako bih prišao tebi i ljubio usne te

Onako slatku i lijepu na stijeni te promatram

Gladan usana tvojih maštom prelistavam

A ti ko lopov se smiješ sve me izazivaš

Nemir u tebi me zove čovječe što iščekivaš.

A tako bih prišao tebi i ljubio usne te

Al neki oprez me čuva  neznam baš razloge

A onda odjednom iz mora čovjek se pojavi

I ljubi te usne tvoje i mene baš izludi.

Sagnem glavu i šutim pa usne si pregrizam

Ohladi čovječe malo jer ona provocira

Al opet lovac u meni neće da miruje

Čekam pravi trenutak da možda je dobijem.

A tako bih prišao tebi i ljubio usne te

Al neki oprez me čuva  neznam baš razloge..

A onda odjednom iz mora čovjek se pojavi

I ljubi te usne tvoje i mene baš izludi.

Onda odjednom je prišla i rekla da Ella se zove

Drhtah ko neko dijete i zaboravih ime svojee

Ona slatko se smije …  dal sam ti poznata

možda u prošlom životu tebe sam voljela

A tako bih prišao tebi i ljubio usne te

Al neki oprez me čuva  neznam baš razloge.

A onda odjednom iz mora čovjek se pojavi

I ljubi te usne tvoje i mene baš izludi.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,09.05.2021

………………………………………………

………………………………………………

A tako bih prišao tebi i ljubio usne te

E                                                            F#m

Onako slatku i lijepu na stijeni te promatram

                                       B                         E

Gladan usana tvojih maštom prelistavam

E                                                            F#m

A ti ko lopov se smiješ sve me izazivaš

                                                        B                    E

Nemir u tebi me zove čovječe što iščekivaš.

C#m                     A       B                   E

A tako bih prišao tebi i ljubio usne te

F#m                                  B                              E

Al neki oprez me čuva  neznam baš razloge.

C#m                               A       B                     E

A onda odjednom iz mora čovjek se pojavi

F#m                                  B                  E

I ljubi te usne tvoje i mene baš izludi.

E                                                            F#m

Sagnem glavu i šutim pa usne si pregrizam

                                       B                         E

Ohladi čovječe malo jer ona provocira

E                                                            F#m

Al opet lovac u meni neće da miruje

                                                        B                    E

Čekam pravi trenutak da možda je dobijem.

C#m                     A       B                   E

A tako bih prišao tebi i ljubio usne te

F#m                                  B                              E

Al neki oprez me čuva  neznam baš razloge.

C#m                               A       B                     E

A onda odjednom iz mora čovjek se pojavi

F#m                                  B                  E

I ljubi te usne tvoje i mene baš izludi.

E                                                               F#m

Onda odjednom je prišla i rekla da Ella se zove

                                          B                          E

Drhtah ko neko dijete i zaboravih ime svoje

E                                                            F#m

Ona slatko se smije i pita  dal sam ti poznata

                                                          B                              E

možda u prošlom životu tebe sam voljela

C#m                     A       B                   E

A tako bih prišao tebi i ljubio usne te

F#m                                  B                              E

Al neki oprez me čuva  neznam baš razloge.

C#m                               A       B                     E

A onda odjednom iz mora čovjek se pojavi

F#m                                  B                  E

I ljubi te usne tvoje i mene baš izludi.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,09.05.2021

………………………………………………

………………………………………………

Napokon stigla je…

Jutrom, otvaram oči a dan… prekrasan

U njenom zagrljaju ljubavlju obmotan.

Smijem se… rekli bi da sam ono baš pukao

A nisu svjesni koju ljubav sam pronašao.

Korak mi lagan pa više nekako poskakujem

Njenom dolasku posesivno se radujem

Ona dolazi… puni mjesec je nisam vidio

Skoro da sam na neki način poludio.

Vlak se Senju približava, gužva se pravila

Bura je ljude nekako u grupu čvrsto skupila

Pratim iz kojeg vagona izlazi…. nestrpljivo

Nekako mi se čekanje baš užasno oteglo.

I onda njen glas začujem…vrišteć zove me

U meni sve pretrnulo, suze  glasno navalile

Bože znaš li ženo koliko divljački volim te

Samo me ljubila,onako čvrsto uz mene se pripila..

Tako  zagrljeni ubrzani korak žurno pružimo

U našoj kolibi budemo se danima skrivali

Opet onu divlju posesivnu ljubav vodili

Jedno drugom na vjernost se zaklinjali.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,08.05.2021

Budi bar jednom iskrena

Pokušaj barem večeras

da priznaš mi… iskreno sve

I nemoj samo da tajiš

da nikad nisi ti voljela me.

Previše puta sam praštao

i tvoje laži u osmjehu vidio

A ti si vješto koristila 

svu moju ljubav da bi me lagala.

Jutrima kada se budim

tako te zamišljam u naručju

A suze…. iz duše naviru

mira mi nedaju jer trebam te.

Zamisli…život bez ljubavi

Od jeze pretrnem jer fališ mi

Ovo je najgore što nam se dešava

Ti nisi uz mene i ta tvoja predstava.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,08.05.2021

……………………………………

…………………………………………

Budi bar jednom iskrena

Cm                       Fm              

Pokušaj barem večeras

Bb                                  D# G

da priznaš mi… iskreno sve

G                            Fm                      

I nemoj samo da tajiš

      G                  Cm

da nikad nisi ti voljela me.

Cm                            Fm                   

Previše puta sam praštao

Bb                             D# G

i tvoje laži u osmjehu vidio

G                            Fm          

A ti si vješto koristila 

                  G                         Cm

svu moju ljubav da bi me lagala.

Cm                       Fm                  

Jutrima kada se budim

Bb                           D# G

tako te zamišljam u naručju

G                            Fm          

A suze…. iz duše naviru

                G                        Cm

mira mi nedaju jer trebam te.

Cm                            Fm       

Zamisli…život bez ljubavi

               Bb                          D# G

Od jeze pretrnem jer fališ mi

G                            Fm          

Ovo je najgore što nam se dešava

                  G                             Cm

Ti nisi uz mene i ta tvoja predstava.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,08.05.2021

Još uvijek se bojiš jer stalno te prate.

Kažu da ne znam ni kako se zovem

Kažu da ne znam dal postojim

Zboriš u meni i stalno se javljaš

Zbog tebe život mora da postoji.

Pristigla jesen i sa njom kiše

Al  srce se bori da priđe ti bliže

Ne mogu oni sve i da hoće

Zabraniti tebe u mislima mojim.

Ja bih da te ovog trena ljubim

Ja bih da te imam samo za se

Daj odluči  predugo sve traje

još uvijek se bojiš jer stalno te prate.

Koliko još treba bez tebe da patim

Koliko ću svijeća uz suze da gasim

Baš mi je teško sve više i više

Strah je u meni da život te briše

Pa onda sve češće priđem ti blizu

Da ne vidi nitko da stojim u mraku

I jecam onako slomljene duše

Kad vidim te blizu a tako daleko

Ja bih da te ovog trena ljubim

Ja bih da te imam samo za se

Daj odluči  predugo sve traje

još uvijek se bojiš jer stalno te prate.

…………………………………………………

…………………………………………………..

Još uvijek se bojiš jer stalno te prate.

Cm                                                Fm

Kažu da ne znam ni kako se zovem

Bb                                           D# G

Kažu da ne znam dal postojim

G#                                           Fm

Zboriš u meni i stalno se javljaš

                        G                  Cm

Zbog tebe život mora da postoji.

Cm                                          Fm

Pristigla jesen i sa njom kiše

Bb                                   D# G

Al  srce se bori da priđe ti bliže

G#                                           Fm

Ne mogu oni sve i da hoće

                        G                  Cm

Zabraniti tebe u mislima mojim.

G#                   Bb                   D# G

Ja bih da te ovog trena ljubim

G#                   Bb                   D# G

Ja bih da te imam samo za se

Fm                                          Cm

Daj odluči  predugo sve traje

                        G                                     Cm

još uvijek se bojiš jer stalno te prate.

Cm                                                Fm

Koliko još treba bez tebe da patim

Bb                                           D# G

Koliko ću svijeća uz suze da gasim

G#                                           Fm

Baš mi je teško sve više i više

                        G                  Cm

Strah je u meni da život te briše

Cm                                          Fm

Pa onda sve češće priđem ti blizu

Bb                                   D# G

Da ne vidi nitko da stojim u mraku

G#                                           Fm

I jecam onako slomljene duše

                        G                  Cm

Kad vidim te blizu a tako daleko

G#                   Bb                   D# G

Ja bih da te ovog trena ljubim

G#                   Bb                   D# G

Ja bih da te imam samo za se

Fm                                          Cm

Daj odluči  predugo sve traje

                        G                                     Cm

još uvijek se bojiš jer stalno te prate.

…………………………………………………

…………………………………………………..

Toni Ljubisa Bozic,Hamburg,07.05.2021

Svime i svačim na nju podsjećaju

Trenutke nemira duboko u meni

Što se prečesto vidno pojavljuju

Svime i svačim na nju podsjećaju

ime joj kroz zidove jasno začuju.

Ona je onaj slatki medeni talog na duši

Srce nestrpljivo joj dolazak iščekiva

Ona  se u raznim vidovima pojavljiva

Nasmiješena  svo vrijeme mi otima.

I dok vani tmuran dan sve uništava

Ona u duši mi me baš nassmijava

Tako radostan dan sebi uljepšavam

o njoj i njenim usnama razmišljam.

A zavidni i oni na nas baš bezobzirni

u svemu nam očigledno je zavide

sretne zaljubljene oni ne mogu da vide

jadnici nemaju onu sreću u ljubavi.

Pa postaju sitni zavidni licemjeri

Samo o tuđim brigama vode brigu

A život im u jadu i čemeru propada

Njih je poezija ljubavi davno  napustila.

A ja ulicom glavu ponosno podignem

Svakome kroz osmijeh ugodan dan poželim

Malo pozitivne energije od mene da osjete

I da uvijek u očima mi njen lik primjete.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,07.05.2021

Samo ona kroz osmijeh na mom licu boravi.

Kada se samo sjetim kakav sam prije nje izgledao

Glave pognute pogled u zemlju duboko uperen

Kontakte sa ljudima sam nekako baš izbjegavao

Sa njom se drastično sve na bolje promjenilo.

Ta žena,taj biser u meni je sve tako oplemenio

Opet sam u bolji život nekako vjerovati počeo

Osmijeh mi se na sve strane zadovoljno kezio

O bože zar je moguće da sam toliku ljubav otkrio.

I sada kada je eto privremeno me napustila

Kroz poeziju duboko u meni je vidno ostala

Samo njoj sve se poklanja jer je baš  zaslužila.

Svu moju ljubav iz dubine duše koju je probudila.

Volim da je divljački posesivno gladno volim

Da joj svaki mogući korak svugdje promatram

pa posesivnu ljubav nekako jedva zadovoljavam

A usne njene… o njima ne treba da prepričavam.

Svaki moj samotni Kutak kada me trenutcima obuzme

Njen lik nasmijani se pojavi I sve čarobno obuzme.

Mnogi izazovi I kušnje zahvaljujući njoj sam prebrodio

Tako olako iz teških situacija bih neogreban izlazio.

Jer sam njen lik uvijek u mislima ispred sebe imao.

Ona je razlog moje nade I svih budućih stremljenja

Ona je razlog sreće duboko u meni I vidnoga osmijeha

Preduko u meni je korijenje svoje baš raširila.

I kao takva mi nevjerojatno odgovara,smiriva.

Kao da je čujem pored mene bi nešto dobacivala.

U trenu plamen u meni samo ona može da potpaljuje

Svakim trenutkom ona osjeća duboko kako mi je.

I u trenu eto je,njen lik se pojavi iz svega probudi

Nasmijeh se,čvrsto je u mislima posesivno prigrlim

I tako kroz te samotne noći putovanje nastavim.

A breme samoće što pritišće nekako u trenu nestane.

Jednostavno slatko zarobljen sam u njenom naručju

Volim kada imam oko sebe samo njenu zabludu

Samo ona zna iz tuge da me čavrljanjem izbavi

Samo ona kroz osmijeh na mom licu boravi.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,07o5.2021, 04:12 min

Koliko puta si maštala

Dok smo onako skriveni na senjskoj plaži

Toliko planova za budućnost pripremali

Na mojim grudima si mi tepala pa ljubila

Rekla si u mom zagrljaju si najsretnija.

Vodili smo ljubav između grmova kadulja

Masa u prolazu nikad nas nije skužila

Mada si na neki svoj način slatko vrištala

Sva leđa si mi izgrebala, tragove ostavljala.

Usne si grizla mi i to me je baš nekako boljelo

Ali je u tom ljubavnom zanosu tebi prijalo

Zvijezde si na nebu pokazivala i maštala

Govorila koja nas bude vjerno čuvala.

Da li se sjećaš kad si me smijuć se pitala

Da li možemo nekako vrijeme usporiti

Ili ako može na neko vrijeme da se zaustavi

Da imamo dovoljno vremena za ljubav voditi.

Gladna si bila poljubaca,požuda te davila

Još i još bi stalno tražila a noć u trenu proleti

Uživao sam tebe ljubiti iskreno te voljeti

I kad bih mogao opet i opet bi na sve pristao.

..

Divan je bio osjećaj na daljinu kad se čujemo

Jedno drugo je baš u detalje u svemu osjećalo

Pisma dok bi tvoja čitao uvijek sam tiho ridao

Koju sreću sam imao što sam te imao i voljeo.

Toni Ljubisa Bozic, Hamburg,06.05.2021

Noću te bude budilo na ridanje tjeralo

Čujem da znaš da zbog tebe patim

I svu moju bol  sve dublje ti osjećaš

A nije baš kraj tek tako nam došao

I svu tvoju mržnju u otrov pretvorio.

Da li ti znaš koliko si zgriješila

Koliku si bol u srce mi sasula

No nije je te briga  jer daleko si otišla

Ne viđaš mene pa sve budeš preboljela.

..

Ali varaš se znam jako bude te boljelo

Noću te budilo na ridanje tjeralo

A srce će tvoje moje ime da spominje

U sebi ridat ćeš jer sjećanje boljet će

..

No nemoj da brineš se za koju ćeš godinu

Po neku boru tek  vidjet u prolazu

Jedino boljet će što će sjećat te na mene

Jer nećeš izbrisati ono bolno sjećanje.

Toni Ljubisa Bozic, Berlin,04.05.2021

………………………………………….

……………………………………..

Noću te bude budilo na ridanje tjeralo

                   G                              Am

Čujem da znaš da zbog tebe patim

                    Em                             D

 I svu moju bol  sve dublje ti osjećaš

                    G                            Am

A nije baš kraj tek tako nam došao

                    Em                                        D

I svu tvoju mržnju u otrov pretvorio.

                   G                              Am

Da li ti znaš koliko si zgriješila

                    Em                             D

Koliku si bol u srce mi sasula

                     G                                       Am

No nije je te briga  jer daleko si otišla

                    Em                                        D

Ne viđaš mene pa sve budeš preboljela.

..

                   G                              Am

Ali varaš se znam jako bude te boljelo

                    Em                             D

Noću te budilo na ridanje tjeralo

                     G                                       Am

A srce će tvoje moje ime da spominje

                    Em                                        D

U sebi ridat ćeš jer sjećanje boljet će

..

                   G                              Am

No nemoj da brineš se za koju godinu

                    Em                             D

Po neku boru ćeš vidjet u prolazu

                     G                                       Am

Jedino boljet će što sjećat će na mene

                    Em                                        D

Jer nećeš izbrisati ono bolno sjećanje.

Toni Ljubisa Bozic, Berlin,04.05.2021

………………………………………….

……………………………………..

Toni Ljubisa Bozic, Berlin,04.05.2021

………………………………………….

……………………………………..

Noću te bude budilo na ridanje tjeralo

                   G                              Am

Čujem da znaš da zbog tebe patim

                    Em                             D

 I svu moju bol  sve dublje ti osjećaš

                    G                            Am

A nije baš kraj tek tako nam došao

                    Em                                        D

I svu tvoju mržnju u otrov pretvorio.

                   G                              Am

Da li ti znaš koliko si zgriješila

                    Em                             D

Koliku si bol u srce mi sasula

                     G                                       Am

No nije je te briga  jer daleko si otišla

                    Em                                        D

Ne viđaš mene pa sve budeš preboljela.

..

                   G                              Am

Ali varaš se znam jako bude te boljelo

                    Em                             D

Noću te budilo na ridanje tjeralo

                     G                                       Am

A srce će tvoje moje ime da spominje

                    Em                                        D

U sebi ridat ćeš jer sjećanje boljet će

..

                   G                              Am

No nemoj da brineš se za koju godinu

                    Em                             D

Po neku boru ćeš vidjet u prolazu

                     G                                       Am

Jedino boljet će što sjećat će na mene

                    Em                                        D

Jer nećeš izbrisati ono bolno sjećanje.

Toni Ljubisa Bozic, Berlin,04.05.2021

………………………………………….

……………………………………..

Bit će kasno kada shvatiš što si izgubila.

Koji jadnik zbog tebe sam  ženo postao

Noćima cvilio ridao vene skoro pa sijekao

U kostura se jedno vrijeme vidno pretvorio

Danima slomljen ne bih baš ništa okusio..

Tiho po nekad ime bih ti vrišteć proklinjao

Ali minut nakon toga za oproštaj bih te molio

Ne želim da te nešto zbog mene lose zadesi

To bi stalno užasno proganjalo srce u meni.

A toliko suza sam rijekama vječnim prolio

Nebrojeno cvilećih noći tako slomljen proveo

Pjesama tebi sam barem enciklopediju napisao.

Portreta tvojih iz svih uglova sjećajuć se crtao.

Sve one suze polako u osmijeh mi se vraćaju

Novu sreću i smirenost u srcu mi otkrivaju.

Idi sa njim uživaj,meni se molim te ne javljaj.

Jer to bi me možda opet slomilo u ponor vratilo.

Bilo bi još bolje kad bi iz misli mi nestala

Kada bi onaj tvoj ritam u srcu mi izbrisala

Tada bih se lakše jutrima vedar ustajao

Osmijeh na licu bi me bezbrižan budio.

Nadam se da će te on barem blizu kao ja voljeti

Al ti nikad neće toliku iskrenu ljubav pokazivati

No to budes nakon godina sa njim shvatila

Bit će tada kasno kada shvatiš što si izgubila.

Toni Ljubisa Bozic, Berlin,04.05.2021

Dal si ikad srce imala.

Teška kiša spustila se

do dna duše moje

Plačem ridam cijele noći

sve do rane zore

Spominjem te gdje si sada

 što u tvojoj duši vllada

Dal si ikad srce imala.

Svi mi kažu da sam propo

da me nema pola

A ja skrivam teške suze

tragove od bola.

Spominjem te gdje si sada

što u tvojoj duši vllada

Dal si ikad srce imala.

..

Sve se borim da ne pijem

srce razaram

Onda noću ko lud lutam

put zaboravljam

Spominjem te gdje si tada

što u tvojoj duši vllada

Dal si ikad srce imala.

Godine su prošle eto

ja za tobom patim

Teška srca baš ne mogu

njemu da te vratim.

Spominjem te gdje si sada

što u tvojoj duši vllada

Dal si ikad srce imala.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,03.05.2021

……………………………………………

……………………………………………

Dal si ikad srce imala.

Bm                                              F#m

Teška kiša spustila se do dna duše moje

                                                            Bm

Plačem ridam cijele noći sve do rane zore

Em                                      Bm

Spominjem te gdje si sada što u tvojoj duši vllada

F#m                   Bm

Dal si ikad srce imala.

Bm                                              F#m

Svi mi kažu da sam propo da me nema pola

                                                            Bm

A ja skrivam teške suze tragove od bola.

Em                                      Bm

Spominjem te gdje si sada što u tvojoj duši vllada

..

Bm                                              F#m

Sve se borim da ne pijem srce razaram

                                                            Bm

Onda noću ko lud lutam put zaboravljam

Em                                      Bm

Spominjem te gdje si tada što u tvojoj duši vllada

Bm                                              F#m

Godine su prošle eto ja za tobom patim

                                                            Bm

Teška srca baš ne mogu njemu da te vratim

Em                                      Bm

Spominjem te gdje si sada što u tvojoj duši vllada

F#m                   Bm

Dal si ikad srce imala.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,03.05.2021

ONI SU IMALI SREĆU LJUBAV SU OTKRILI

Oni su imali sreću ljubav su otkrili

Oni su imali sreću pa  se zaljubili.

A neke je sretna zvijezda baš napustila

Umjesto ljubavi divne bol im dodijelila.

A život nam piše romane i dijeli nam uloge

Netko je imao sreće da karte dobije

A neke je sretna zvijezda baš napustila

Umjesto ljubavi divne bol im dodijelila.

A kako bi dobro bilo kad bi nas vratili

Onu ljubavnu šansu nebi propustili

Jer neke je sretna zvijezda baš napustila

Umjesto ljubavi divne bol im dodijelila.

Toni Ljubisa Bozic, Paris,02.05.2021

……………………………………….

………………………………………

ONI SU IMALI SREĆU LJUBAV SU OTKRILI

Fm                 C7                       Fm

Oni su imali sreću ljubav su otkrili

Fm                 C7                    Fm

Oni su imali sreću pa  se zaljubili.

Bm                       Fm         C7                    Fm

A neke je sretna zvijezda baš napustila

Bm                       Fm         C7                    Fm

Umjesto ljubavi divne bol im dodijelila.

Fm                         C7                            Fm

A život nam piše romane i dijeli nam uloge

Fm                    C7                          Fm

Netko je imao sreće da karte dobije

Bm                       Fm         C7                    Fm

A neke je sretna zvijezda baš napustila

Bm                       Fm         C7                    Fm

Umjesto ljubavi divne bol im dodijelila.

Fm                         C7                            Fm

A kako bi dobro bilo kad bi nas vratili

Fm                    C7                          Fm

Onu ljubavnu šansu nebi propustili

Bm                       Fm         C7                    Fm

jer neke je sretna zvijezda baš napustila

Bm                       Fm         C7                    Fm

Umjesto ljubavi divne bol im dodijelila.

Toni Ljubisa Bozic, Paris,02.05.2021

Kako se mogu pored hladnih usana buditi

Ono što su njih dvoje doživjeli

jednostavno više se ne može tražiti

Uzajamno se pogledima gutali

Jedva sekunde sami izdržavali.

Na svakom uglu se tražili

Gladne posesivne usne topili

Strast morskih dubina otvorili

Požudu proždrljvu hranili.

Onda ih je nešto neshvatljivo  udaljilo

Srce je na žalost ubrzo shvatilo

Što je u na usnama nedavno imalo

Kako se olako iz ruku sve  propustilo.

A sada se oboje bude na drugim usnama

A žale preduboko u ranjenim grudima

Kako bi voljeli kad bi se ona tu budila

Kako bi se ta strast i požuda vratila.

Godinama sve više ta samoća boljet će

Neko srce možda manje a nekog  više razdirat že

Ali ona ista proždrljiva požuda im ostaje

Uzalud na nekim hladnim usnama traže je.

Sada jedno pateć piše tugaljive stihove

Srce duboko od sebe posesivno neda je

Uzaludno čeka je,u grudima sve razdire

Jer lažljiva nada iz glave otići neda se.

I kako ih čovjek nakon svega može razumjeti

Kako se mogu pored hladnih usana buditi

Kako mogu olako život na tugu samoće trošiti

Jer drugu šansu za život jednostavno neće imati.

Toni Ljubisa Bozic, Paris,02.05.2021

I znam i tako sam siguran da me je ona ipak voljela

Dante Aligieri je svoju Beatricu upoznao

za njom nepregledno godinama žudio

ali poredeć sa mojom ljubavlju samo tebi

on bi se do bola vjerujem baš posramio.

Ivo Andrić je bolno maštao samo o Jeleni

Nije je mogao imati i godinama je morao patiti.

A on je kao i ja nema i zato nam u mašti postoji

Tamo joj srce i duša nemože trena da odoli.

Mene je strefila ta gorka teška bolna sudbina

Ljubav prema tuđoj ženi u meni se rodila pa razorila

Sanjam je…o njoj uporno godinama razmišljam

Toliko nebrojenih stihova samo njoj poklanjam.

Jedva se suzdržavam da joj ime moždda ne spomenem

A tako rado bih se ono baš na glas prodrao  pa vrištao

Da volim je, da mi je užasno potrebna,izgaram u grudima

A moram je paziti da joj se čast slučajnno ne ukalja.

Da pitaju Jesenjina kakve droge su njega morile

Uvijek bi se te vrele usne posebne žene pojavile

I mene su zarazile i mene na pod bez riječi oborile

U grudi nepovratno nemir mi gladni usadile.

A Crnjanski i Vida tako reći istu strast su imali

Jedno drugo su do bola iskreno strasno  voljeli

Jedno bez drugog tesko da bi dugo preživjeli

Onu posebnu duboku vezu u grudima su čuvali.

A ljubav Jesenjina i Isidore duboke tragove ostavlja

Mada je ona od njega ono bila baš duplo starija

Ljubav se nije trunke umanjila većim žarom ih dojila

Na žalost zbog nje se na kraju i jesenjin ubio.

..

I ja sam sebe do te ruzne granice nekako doveo

Nema o čemu nisam razmisljao kako zavrsiti

Jer kako bez te žene i njenih usana živjeti

E baš mogu na kraju sve te pjesnike razumjeti.

A ja sam od nje bio moram priznati duplo stariji

Ta njena mladost vrelina usana me baš očarala

Takva strast i požuda se u meni odjednom probudila

Osmijeh na lice mi onog presretnog čovjeka vratila.

Lu i Niče su se u trouglu ljubavi godinama vrtili

Da bi ga na kraju sve to dijeljenje ljubavi slomilo

Mene je na iste misli navodilo na sve bih pristao

Sa drugim muskarcem bih je vjerojatno možda dijelio.

Samo da ostane kraj mene, da gledam i po nekad ljubim je

Ali nije me ta sreća pratila, poslije toliko godina

Ona je jednostavno bez iti jedne riječi njemu pripala

A meni, meni nikada objašnjenje niti riječju nije uputila.

E sada pitam se dal sam sreću il nesreću imao

Što sam to savršeno biće upoznao i do bola zavolio

Da bih onda kada izgubih je neopisivo godinama patio

Da sam sebe na ivicu razočarenja u život doveo.

Hvala ti bože tu sam krizu ipak nekako prebolio

Ali je nisam niti milimetar iz srca ludog pustio

Mislima mi još uvijek isto rastura, gura stihove

Pameti već odavno nema kod mene kad ovako volim je.

OK ja sebe ne smatram niti blizu za nekog pjesnika

Al pišem samo ono što osjećam trenutkom u grudima

I znam i tako sam siguran da me je ona ipak voljela

Ali imala je svoje razloge i zato se na vrijeme izgubila.

Toni Ljubisa Bozic, Paris,01.05.2021,

Život mi nema smisla jer si njegova.

Ne mogu više tu bol sa tobom..da izdržim

Podižem jedra već noćas… jer odlazim

Usne me tvoje prate i sve ubija

Život mi nema smisla… jer si njegova.

Deset te godina čekam… izgleda uzalud

Vrijeme je došlo da krenem na novi put

Al Usne me tvoje prate i sve ubija

Život mi nema smisla… jer si njegova.

Ti si me proklela davno jasno to osjećam

uzalud pisma ti šaljem ti ne odgovaraš

A  usne me tvoje prate i sve ubija

Život mi nema smisla… jer si njegova.

Pusto me more zove i čeka ridanje

Vrištat ću ime tvoje da nitko ne čuje

Al  usne me tvoje prate i sve ubija

Život mi nema smisla… jer si njegova.

Toni Ljubisa Bozic, Paris,01.05.2021

……………………………

…………………………….

Život mi nema smisla jer si njegova.

Bm                                                          G

Ne mogu više tu bol sa tobom..da izdržim

Bm                                                  G

Podižem jedra već noćas… jer odlazim

Em                                         F#

Usne me tvoje prate i sve ubija

G                                               F#

Život mi nema smisla jer si njegova.

Bm                                                          G

Deset te godina čekam… izgleda uzalud

Bm                                                  G

Vrijeme je došlo da krenem na novi put

Em                                         F#

Al Usne me tvoje prate i sve ubija

G                                               F#

Život mi nema smisla jer si njegova.

Bm                                                          G

Ti si me proklela davno jasno to osjećam

Bm                                                  G

uzalud pisma ti šaljem ti ne odgovaraš

Em                                         F#

A  usne me tvoje prate i sve ubija

G                                               F#

Život mi nema smisla jer si njegova.

Bm                                                          G

Pusto me more zove i čeka ridanje

Bm                                                  G

Vrištat ću ime tvoje da nitko ne čuje

Em                                         F#

Al  usne me tvoje prate i sve ubija

G                                               F#

Život mi nema smisla jer si njegova.

Toni Ljubisa Bozic, Paris,01.05.2021

Uvijek zraku nadanja nađem ispod oblaka

Kao da se sve moguće na mene srušilo

Tamne teške oblake na mene je sručilo

Ali ipak nekako baš olako i ne dam se

Uvijek zraku nadanja nađem ispod oblaka.

Oko mene pustara,sve od mene je udaljila

Gledam ljude u prolazu al ih ne vidim

Izgubljen izbezumljen lutam do beznađa

Toliko je užasne tuge  u mojim grudima.

….

Za samo mini trenutak na njenim usnama

Ova duša bi deset godina ako treba ridala

Čežnja u meni je neuništiva i to me održava

Zahvaljujući tome ipak nekako izdržavam.

Sve oko mene se imam osjećaj baš promjenilo

Sve je na gore se pokrenulo, nespavam noćima

Stalno mi je tako zaluđenom u gladnim mislima

Ta žena kao da me je vječnom tugom proklela.

Neki drugi bi nešto novo potražili a ja… zapeo

Nebi od njenih usana trenutak jedan odustao

Nada lažljiva me zaluđuje i trena ne napušta

Stalno mi govori izdrži još malo bude se vratila.

Toni Ljubisa Bozic, Paris,01.05.2021

Sve su mi uzeli kako su te odveli

Samoću istresam počesto kroz prozore

Nebi li me zvijezde ipak dovele do tebe.

Zore u suzama stalno cmizdreć dočikam

o nama o tebi dok uporno razmišljam.

Kako se sve srušulo našu bajku ugušilo

Kako te od mene odvojilo srce ti zahladilo

A ljeto kad vrelinom zapara u meni tuga odzvanja

Jesen je sve moguće uzela,krš u meni ostavila.

Sa tobom sam do Pariza plovio, u Vacouveru pjevao

A sada sve mi se srušilo tugu sa bolom spojilo

Previše sam maštao previše u bajke vjerovao

Al od tebe tu groznu hladnoću nisam očekivao.

Glas mi je od ridanja otanjio, srce je baš okopnilo

Jedva da glavu podižem iz kreveta ne ustajem

Teško, teško vjeruj mi mogu da te odbolujem

Potajno u duši nekako lažno ti se radujem.

Kad bi mojom sobom barem prošetala

I tu ledenu jezivu tišinu barem osjetila

Možda bi se od mojih jecanja i ridanja sažalila

Možda opet maštam bi se u zagrljaj vratila.

Ovako sve dalje si,stalno me izbjegavaš

Zdravlje mi očito propada jer ga urušavaš

Samo ti kriva si što mi se ova tuga dogodi

Jer ma koliko se trudio srce ne želi da te zaboravi.

….

Toni Ljubisa Bozic, Paris,01.05.2021

Možda me budu pronašli negdje u zaleđu

Zima stegla mi krila

baš nekako tužan sam

U mislima tražim tebe

da popravim ovaj dan.

Al ti mi bježiš baš stalno

jer izmišljaš razloge

Pa jezdim po ovoj tuzi

čekajuć na tebe.

A sati sve duži i duži

srce mi paraju

Možda me budu pronašli

negdje u zaleđu

I more se smrzlo pa cvili

ime ti spominje

Ono me noćima vodilo

stazama do tebe.

Al ti mi bježiš baš stalno

jer izmišljaš razloge

Pa jezdim po ovoj tuzi

čekajuć na tebe.

A sati sve duži i duži

srce mi paraju

Možda me budu pronašli

negdje u zaleđu.

Uzalud lažno se nadam

kad sve je propalo

Kako ću priznati srcu

to bude boljelo.

Al ti mi bježiš baš stalno

jer izmišljaš razloge

Pa jezdim po ovoj tuzi

čekajuć na tebe.

A sati sve duži i duži srce mi paraju

Možda me budu pronašli negdje u zaleđu.

Toni Ljubisa Bozic,Paris, 01.05.2021,

………………………………..

Možda me budu pronašli negdje u zaleđu

Em                      B7                                    Em

Zima stegla mi krila baš nekako tužan sam

Em                           B7                                         Em

U mislima tražim tebe da popravim ovaj dan

Am                                Em        B7                      Em

Al ti mi bježiš baš stalno jer izmišljaš razloge

Am                           Em    B7                      Em

Pa jezdim po ovoj tuzi čekajuć na tebe.

G                            Am   B7                     Em

A sati sve duži i duži srce mi paraju

Am                         Em                      B7                     Em

Možda me budu pronašli negdje u zaleđu

Em                               B7                              Em

I more se smrzlo pa cvili ime ti spominje

Em                           B7                                         Em

Ono me noćima vodilo stazama do tebe

Am                                Em        B7                      Em

Al ti mi bježiš baš stalno jer izmišljaš razloge

Am                           Em    B7                      Em

Pa jezdim po ovoj tuzi čekajuć na tebe.

G                            Am   B7                     Em

A sati sve duži i duži srce mi paraju

Am                         Em                      B7                     Em

Možda me budu pronašli negdje u zaleđu.

Em                      B7                                    Em

Uzalud lažno se nadam kad sve je propalo

Em                           B7                             Em

Kako ću priznati srcu to bude boljelo

Am                                Em        B7                      Em

Al ti mi bježiš baš stalno jer izmišljaš razloge

Am                           Em    B7                      Em

Pa jezdim po ovoj tuzi čekajuć na tebe.

G                            Am   B7                     Em

A sati sve duži i duži srce mi paraju

Am                         Em                      B7                     Em

Možda me budu pronašli negdje u zaleđu.

Toni Ljubisa Bozic,Paris, 01.05.2021,