Kako se mogu pored hladnih usana buditi

Ono što su njih dvoje doživjeli

jednostavno više se ne može tražiti

Uzajamno se pogledima gutali

Jedva sekunde sami izdržavali.

Na svakom uglu se tražili

Gladne posesivne usne topili

Strast morskih dubina otvorili

Požudu proždrljvu hranili.

Onda ih je nešto neshvatljivo  udaljilo

Srce je na žalost ubrzo shvatilo

Što je u na usnama nedavno imalo

Kako se olako iz ruku sve  propustilo.

A sada se oboje bude na drugim usnama

A žale preduboko u ranjenim grudima

Kako bi voljeli kad bi se ona tu budila

Kako bi se ta strast i požuda vratila.

Godinama sve više ta samoća boljet će

Neko srce možda manje a nekog  više razdirat že

Ali ona ista proždrljiva požuda im ostaje

Uzalud na nekim hladnim usnama traže je.

Sada jedno pateć piše tugaljive stihove

Srce duboko od sebe posesivno neda je

Uzaludno čeka je,u grudima sve razdire

Jer lažljiva nada iz glave otići neda se.

I kako ih čovjek nakon svega može razumjeti

Kako se mogu pored hladnih usana buditi

Kako mogu olako život na tugu samoće trošiti

Jer drugu šansu za život jednostavno neće imati.

Toni Ljubisa Bozic, Paris,02.05.2021

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s