I znam i tako sam siguran da me je ona ipak voljela

Dante Aligieri je svoju Beatricu upoznao

za njom nepregledno godinama žudio

ali poredeć sa mojom ljubavlju samo tebi

on bi se do bola vjerujem baš posramio.

Ivo Andrić je bolno maštao samo o Jeleni

Nije je mogao imati i godinama je morao patiti.

A on je kao i ja nema i zato nam u mašti postoji

Tamo joj srce i duša nemože trena da odoli.

Mene je strefila ta gorka teška bolna sudbina

Ljubav prema tuđoj ženi u meni se rodila pa razorila

Sanjam je…o njoj uporno godinama razmišljam

Toliko nebrojenih stihova samo njoj poklanjam.

Jedva se suzdržavam da joj ime moždda ne spomenem

A tako rado bih se ono baš na glas prodrao  pa vrištao

Da volim je, da mi je užasno potrebna,izgaram u grudima

A moram je paziti da joj se čast slučajnno ne ukalja.

Da pitaju Jesenjina kakve droge su njega morile

Uvijek bi se te vrele usne posebne žene pojavile

I mene su zarazile i mene na pod bez riječi oborile

U grudi nepovratno nemir mi gladni usadile.

A Crnjanski i Vida tako reći istu strast su imali

Jedno drugo su do bola iskreno strasno  voljeli

Jedno bez drugog tesko da bi dugo preživjeli

Onu posebnu duboku vezu u grudima su čuvali.

A ljubav Jesenjina i Isidore duboke tragove ostavlja

Mada je ona od njega ono bila baš duplo starija

Ljubav se nije trunke umanjila većim žarom ih dojila

Na žalost zbog nje se na kraju i jesenjin ubio.

..

I ja sam sebe do te ruzne granice nekako doveo

Nema o čemu nisam razmisljao kako zavrsiti

Jer kako bez te žene i njenih usana živjeti

E baš mogu na kraju sve te pjesnike razumjeti.

A ja sam od nje bio moram priznati duplo stariji

Ta njena mladost vrelina usana me baš očarala

Takva strast i požuda se u meni odjednom probudila

Osmijeh na lice mi onog presretnog čovjeka vratila.

Lu i Niče su se u trouglu ljubavi godinama vrtili

Da bi ga na kraju sve to dijeljenje ljubavi slomilo

Mene je na iste misli navodilo na sve bih pristao

Sa drugim muskarcem bih je vjerojatno možda dijelio.

Samo da ostane kraj mene, da gledam i po nekad ljubim je

Ali nije me ta sreća pratila, poslije toliko godina

Ona je jednostavno bez iti jedne riječi njemu pripala

A meni, meni nikada objašnjenje niti riječju nije uputila.

E sada pitam se dal sam sreću il nesreću imao

Što sam to savršeno biće upoznao i do bola zavolio

Da bih onda kada izgubih je neopisivo godinama patio

Da sam sebe na ivicu razočarenja u život doveo.

Hvala ti bože tu sam krizu ipak nekako prebolio

Ali je nisam niti milimetar iz srca ludog pustio

Mislima mi još uvijek isto rastura, gura stihove

Pameti već odavno nema kod mene kad ovako volim je.

OK ja sebe ne smatram niti blizu za nekog pjesnika

Al pišem samo ono što osjećam trenutkom u grudima

I znam i tako sam siguran da me je ona ipak voljela

Ali imala je svoje razloge i zato se na vrijeme izgubila.

Toni Ljubisa Bozic, Paris,01.05.2021,

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s